Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

ončanoj podlozi koji je neobrađen, s malo zakovica, pričvršćen na oglavnik bio →bi ukrašen utisnutim geometrijskim ornamentima ili ljudskim maskama, a često i samandinima i jeftinim priljepljenim staklenim oponašanjem almandina.Posebno obilno su takvim prilozima opremljeni istočni grobovi: Šipovo, NižnajaDobrinka, Novogrigorijevka, Pokrovsk-Voschod, i zapadna nalazišta: Levica-Leva,Pecs-Ueszoeg i Szeged-Nagyszeksos. Kod ovih predmeta upadljiva je lomnost inepotpuna tvrdoća pa ne izgledaju kao predmeti za svakodnevnu upotrebu. Tada sepostavlja misao da su i oni kao npr. zlatni lukovi namijenjeni samo za sahranu.Masivni su bili samo ulari sa željeznim posrebrenim šipkama za među zube.Pritege ulara su bile drvene, brončane, srebrne sa zlatnimćelijama i almandinima ili željezne s kaneliranom →prevlakom od zlatnog lima. Mnogostrukost materijala odkojeg se sastoje ulari karakteristična je za Atilino doba ipokazuje koju su vrijednost za vodeći sloj Hunskogcarstva imali raskošni oglavnik i uzde.BRONČANI KOTLOVITipično su hunski proizvod. Javljuju se kao rekviziti konjaničkonomadskihgrupa. Jajoliki kotlovi s okomitim, na rubovima postavljenimručkama s tri izbočine su srednjoazijskog porijekla i nalazimo ih kodVolga-Alana, kubanskih Sarmati, Huna, na Tienšanu. Na lokalitetuBorovoje u Kazahstanu su nađeni poluloptasti s četiri drške, a negdjeimaju i dvije.Zahvaljujući istraživanjima arheologa Tokoča, Alföldia, Nestora iFetticha određuju se visoki brončani cilindrični kotlovi, koji se premajednoj zatvorenoj skupini nalaza iz Hoeckrichta (Šleska) označavaju kaokotlovi tipa Hoeckricht, kao glavni hunski oblik 5.st.→Kotlovi su visoki između 45 i 88 cm i lijevaju se iz jednog dijela od bakrai bronce. Mogli su biti lijevani s nogom. Izlivene ručke koje se podižu vertikalno iznad ruba, ili su pravokutne spolukružnim izbočinama ili su ukrašenene gljivastim dodacima.Pronađeni su u ovim nalazištima (od istoka prema zapadu): Bijsk (Altai), Perm, Osoka (Simbirsk, kotao oko 60 cmvisok), Engels-Pokrovsk (Volga), Stavropol (kotao visok 45cm s nogom), Ivanovka (Jekoterinoslov), Celei(Sucidova), Dessa (visok 54 cm), Toertel (Mađarska, visok 88cm), Kopos-Voelgy (Mađarska), Hoeckricht (Šleska,visok 55 cm), Cholan Soane (Francuska).Zbog težine i tanke forme mogli su se držati samo na šipkama ili na užetu. Ručke su pri tome služile kao uređaj zadržanje, dok je za zatvaranje služio drveni poklopac. Njihova stabilnost naspram ostalim brončanim posudamačinila je izlivene kotlove posebno pogodnim za nomadski način života. Kod brzog mijenjanja mjesta mogli su bitiprenošeni na leđima konja, bez posebnog osiguranja. Oni su vjerojatno jednako upotrebljavani u sakralne svrhe kaoi u svakodnevnom životu. Ostaju striktno povezani snalazištima istočnih ratnika-konjanika i nakon pada hunskevlasti više se nigdje ne nalaze, čak ni u azijskim stepama.DIJADEMEDijademe je dio nošnje plemenitih žena. Imaju dugu tradiciju.U bogatim skitskim kurganima južne Rusije rijetko nedostajudijademe. I u sarmatskim krugovima pronalazimo dijademe. Ubosporskim radionicama u Kerču prave se vrpce od zlatnoglima tj. dijademe grčke tradicije u 3. i 4.st., a korištene su kaogrobni prilozi tzv. mrtvačke krune. Dijadema iz Kerčapovezana je statistički s dijademom iz Hoeckrichta (Šlezija) iz5.st. Takve dijademe iz Hoeckrichta nisu bile samo grobniprilozi nego su ih nosili i živi ljudi.↑Dijademe su vrpce od brončanog i zlatnog lima podijeljene u nekoliko vodoravnih i okomitih polja s ćelijama uobliku trokuta, rombova, krugova i kapljica ispunjenih poludragim kamenjem.14