Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

FIBULE S PROŠIRENOM NOGOM-Za nalaze fibula s proširenom nogom možemo sa sigurnošću tvrditi da sulangobardske, jer ih nalazimo samo na njihovim nekrolopama. Na glavama imaju po pet, sedam ili devet krakova, anoga im je zoomorfno ili geometrijski ukrašena i malo proširena. Najviše primeraka nađeno je na najvećojlangobardskoj nekropoli na prostoru bivše Jugoslavije, Kranju, zatim u Rifniku, okolini Ptuja i na PolhovomGradcu. Nekoliko primjeraka nađeno je na istočnogotskoj nekropoli u Dravlju i u austrijskom dijelu Koruške. Sobzirom na nalaze fibula obje ove varijante na nekropoli Dravlje, M.Slabe tvrdi da su se spomenuti primjercinalazili samo u istočnogotskoj upotrebi, a nisu njihov proizvod, a još manje da je sama nekropola langobardska.KRIŽOLIKE FIBULE-Kao prilog nalazimo i manje fibule križolikog oblika, koje Vinski datira u vrijeme prijenjihove seobe za Italiju. U pitanju su nalazi iz Osijeka, Ptuja, a evenutalno i Novih Banovaca.Činjenica je da se banovački komadi nikako ne mogu pripisati Langobardima i ovdje su uzeti samo, ne bi li mogliposlužiti kao neka vrsta vremenske analogije kod objašnjenja razvojnog procesa ove varijante fibula. Vinski smatrada se banovački primjerci mogu datirati negdje u 4.st., u kasnocarsko vrijeme i da predstavljaju prijelaznu formu kakasnijim pločastim fibulama, a pogotovu onim s naglašeno proširenim krakovima križa. U okviru ove grupemožemo razlikovati obične s kukastim križem (Osijek) od onih čiji krakovi završavaju stiliziranim životinjskimglavama, bilo da su glave okrenute na lijevo ili desno.PLOČASTE FIBULE “S” I “E” OBLIKA-Od svih varijanti i tipova langobardskih fibula, za njih sunajkarakterističnije one pločaste oblika slova S, koje bi po svojim stilskim osobinama mogle biti opredjeljene u tzv.panonsku fazu njihove povijesti. Takvi primjerci su poznati s lokaliteta Vače, Rifnika, Kranja I i Vinkovaca. Upitanju su brončane ili srebrne pa pozlaćene, rađene u tehnici lijevanja s rovašenjem, a oči na stiliziranimživotinjama tehnikom nieliranja.Iz Novih Banovaca potječe i brončana, lijevana i rovašena fibula oblika slova E, s ptičjim glavama na krajevima inedostajućom željeznom iglom. Primjerak je svakako langobardski proizvod, no možda u gepidskoj upotrebi.Analogija su primjerci iz Kranja i Varpalote i datiraju se u 568. Postoji pretpostavka da su svi ovi primjerci fibulasa zoomorfnim motivima nastali pod utjecajem barbarske kasnoantičke provincijske rimske proizvodnje. Fibule sasličnim motivima nađene su u Karojbi i iz okoline Novog Mesta. J.Kovačević navodi da se za Langobarde moguvezati i nalazi fibula iz Drnova kod Krškog, Polhovog Gradeca, a možda i lokaliteta sv.Gore nad Zagorjem inekoliko manjih.DVOGLAVE FIBULE-Vinski i B.Marušić se sasvim slažu da bi kao langobardske trebalo ubrojiti i primjerke izVelog Mluna, Mejica, Brežca, a određenih analogija imaju i s nalazom iz Osora na Cresu. Po svojoj izradi itipologiji, sigurno je ovakva vrsta fibula bila rađena u radionicama romaniziranog stanovništva, no postojimogućnost da su ti komadi bili u langobardskoj upotrebi, pošto je pored fibula, u grobu, nađen veoma tipičanlangobardski materijal.Dakle, osim najkarakterstičnijih S i E oblika, Langobardi koriste još i tipične lučne s više pupoljaka na lepezastojglavi (istočnogotske), dvoglave (romaniranog stanovništva) i križolike (kasnoantičko nasljeđe), mada to nije njihovproizvod, već ga samo importiranog upotrebljavaju. Upotreba ovih raznorodnih varijanti nam je jasnija ako u obziruzmemo poznatu činjenicu o sposobnosti njihovog prilagođavanja.NAUŠNICE-Dosta ih je nađeno u Kranju i Bledu, u Rifniku i po jedan primjerak u Velikom Oreheku i Morleku(brončana naušnica s dvije male kvačice), koju D.Svojšak datira do u 7.st., a B.Marušić smatra da je ovaj primjerakvrlo blizak po tipu onim iz Brkača i Modrušana, i to bi mogao biti dokaz, i to arheološki, da su Istočni Goti naseliliAlemane u Istru. Najbrojnije su one s poliedarskom jagodom, s privjeskom od staklene paste, pa naušnice skoničnom košaricom koja je ukrašena filigranskim nitima (Veliki Orehek) kakvih je prilično u Langobardskimnekropoloma u Italiji. Takvi tipovi naušnica datiraju se okvirno u 2.pol.6.st., dakle poslije njihove seobe.PRSTENJE-U modi je tada bilo prstenje, naročito tzv. arhitektonskog tipa. Takvi su oblici česti u Italiji iFranačkoj, dok su kod nas nađeni u Samoboru, Kranju, Bledu i Velikom Oreheku. U svom radu o prstenju ovogtipa Vinski navodi da su ime dobili po obliku ukrasa na kruni prstena. Obično su to zlatni primjerci s ležištem uvidu različitih arhitektonskih detalja, ciborija bazilike ili stubića u vidu malih arkada, kao primjerci iz Kranja iSamobora. Na osnovu ostalih grobnih priloga i analogija, ovo prstenje se datira u 2.pol.6. i 7.st. Osim ovakvogprstenja iz Polhovog Gradeca potiču, kao slučajni nalazi, dva brončana prstena bez dekoracije (nalaz se njimapripisuje na osnovu analogija).131