Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

U srednjoj Europi su nalazi lukova iz Beč-Simmeringa i grob Blučina kodBrna datitaju se u Atilino doba. U srednju Europu ga donose Huni. UBlučini se nalazi jedini germanski primjerak složenog luka iz hunskogdoba. Nijedan merovinški grobni nalaz kasnog 5. ili 6.st. nije dao nalazekoštanih pločica refleksnog luka što je dovoljan dokaz da ovo oružje nijepreuzeto od Germana. Tek kada su 568. Avari donijeli u srednju Evropurefleksni luk, nalaze se pojedinačni primjerci upotrebe tog oblika luka kodLangobarda, Alemana i Franaka.→Sa složenim lukom bile su, u hunsko i avarsko doba, stalne strijele sželjeznim trobridim vrhom. Koristio se i okovani luk od iskucanogzlatnog lima, ali samo kao pogrebni prilog. Klinasta trobridna strijelaostaje često povezana sa bitno uspješnim refleksnim lukom svojomvelikom snagom probijanja. Ta uspješnost luka i trobridnih strijela dala jeHunima velike vojne uspjehe.DRVENA NOMADSKA SEDLAKod nomada azijskih stepa imalo jesedlo tisućugodišnju prošlost. Refleksnilukovi (glavno oružje konjanika) inačin borbe zahtjevali su čvrstupovezanost s konjem koju je samo sedlomoglo pružiti. Sedlo je bilo napravljeno od drvenih sedlenih listova sa strmimstožastim čeonim ukrasom ispred sjedala i plosnatim prema gore stršećimstražnjim čeonim ukrasom iza sjedala. Sedlo može biti ukrašeno sa metalnim←pločama od iskucanog lima. Zlatne ploče su mogle biti ukrašene ljuskama i nakrajevima imaju ornament od valovitih linija i od malih izbočina izrađenetrokute koji su brončanim zakovicama bili pričvršćeni za sedlo. U grobovima nalazimo samo brončane ili zlatneokove od lima (oni su služili kao grobni prilog, a ne za upotrebu). Na lokalitetu Šipovo u Derkulu nađene su dvijeploče od zlata ukrašene ljuskama i ornamentom te trokutima koji su zakovicama pričvršćeni za sedlo. Trokutnekopče sedla od zlatnog lima nađene su u nalazištima od Borojeva (Kazahstan) do Mundolsheima kod Strassburgašto pokazuje maksimalnu hunsku ekspanziju pod Atilom (uvijek se radi o pripadnicima društveno vodećeg sloja).JAHAĆI BIČ (NAGAIKA)Upotreba drvenog sedla pretpostavlja po današnjem shvaćanju i postojanje stremena.Oni su trebali jahaču davati sigurnost (potrebni za gađanje iz luka s galopirajućegkonja). O postojanju stremena grobni nalazi Atilinog doba ne daju nikakav oslonac.Stremen od metala (željeza, bronce) prenijeti su tek od Avara u srednju Europu.Dakle ostaje otvoreno pitanje da li su Huni Atilinog vremena koristili stremen odorganskog materijala ili ga uopće nisu poznavali.Ipak arheološki nalazi donose dokaz o jednom drugom važnom rekvizitu hunskih osvajača - o jahaćem biču(nagaici). Nagajka je za stepskog jahača bila jedino sredstvo za tjeranje konja, jer ostruge koje od helenističkogdoba kod Grka, Rimljana, Kelta i Germana imaju isti zadatak, kod nomada konjanika nisu se upotrebljavale. Ostacinagaika u grobovima su pretežno ostaci drva s brončanim zakovicama, brončane ljuske i prstenje s pojedinačnimostacima kožnog omota i okovi na krajevima pruta. U grobovima Atilinog doba nalaze se u kurganu Šipovo(bronca i koža), Novogrigorijevka kurgani (srebro), Musljumova (zlatni kraj drške i zlatni okovi), Levica-Leva uSlovačkoj (srebrni kraj drške) i vjerojatno Szeged-Nagyszeksos (zlatni kraj drške i okovi).OGLAVNIKPrije i poslije hunske vladavine na širem Evropskom području s pokojnikom su se sahranjivali i njegov oglavnik iuzde, a ponekad i konj.Pored jednostavnog željeznog ulara sa šipkom za među zube, pojavljuju se i pojedinačni ulari s karikama iliokovima remena od srebra ili posrebrene bronce. Oglavnici koji su po bosporskom i perzijskom uzoru ukrašenizlatom i dragim kamenjem, kakve je vidio Prisk na Atilinom dvoru, pojavljuju se tek u 5.st. i izgleda da nenedostaju niti u jednom bogatom grobu Atilina doba. Najčešće se radi o porubu od zlatnog lima na tankoj13