Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

LANGOBARDIPOVIJEST Langobardi su zanimljivi jer su zadnji germanski narod koji se pojavio na prostoru bivšeJugoslavije, u vrijeme kad je bizantska vlast u stalnom opadanju i u nemogućnosti da im se suprotstavi (kaonekoliko desetljeća ranije Gepidima i Istočnim Gotima).Povezanost s ovim prostorom možemo pratiti od poč.6.st., od vremena kada naseljavaju predjele između Dunava igornje Tise. Iz svoje prapostojbine na prostoru oko Rajne, Vezera i Nekera, Langobardi se tijekom 4. i 5.st.,najprije spuštaju u Moravsku, a nešto kasnije i u donju Austriju. Poslije pobjede nad Herulima zauzimaju predjeleizmeđu Dunava i gornje Tise. To je vrijeme kada su okruženi Bavarcima i Tirinžanima na zapadu i Gepidimajugoistoku, s kojima su u stalnim sukobima. Sukobe raspiruje i Carigrad u želji da pomoću novih saveznika što višeoslabi ojačalu gepidsku državu. Ti sukobi prerastaju u pravi rat u trenutku kad car Justinijan I. 546. zvanično sLangobardima sklapa savez pa oni naseljavaju oblasti sjeverozapadne Slavonije i sjeverozapadne Vojvodine. Tadaili koju godinu kasnije počinje skoro dva desetljeća duga langobardska okupacija rimske provincije Savije.Langobardi su zauzeli napuštena kasnorimska utvrđenja te su po dolasku na prostor današnje Slovenije stvorilineku vrstu limesa. Osnovna funkcija ovakog limesa je bila da brani bizantski Balkan od upada italskih Gota i svemoćnijeg franačkog kralja Teodoberta. Langobardi su su pomagali Carigradu i u sukobu sa srijemskim Gepidima,prvo neutralnošću, potom i vojno.Iako su samo nešto više od dva desetljeća bili na prostoru bivše Jugoslavije, Langobardi su bitno utjecali napromjene političke situacije (naročito jugozapad Vojvodine). Postavši carski saveznici primiču se sve višegepidskim teritorijama i ratni pohodi bivaju sve češći i intenzivniji. U dva naredna desetljeća vojnički su premoćni,no bez vidljivijeg uspjeha i zato s Avarima, 567., sklapaju vojni savez uz čiju pomoć uspjevaju definitivno uništitigepidsku državu.Već 568. dolazi do langobardske seobe ka Italiji u čemu je carigradska diplomacija imala vidnog udjela u ovojseobi dajući im prostor u neposrednoj blizini Ravenskog egzarhata u zamjenu za njihovo vojno savezništvo protivitalskih Gota i sve jačih Franaka. Oni se kreću putem Celeia-Emona-Aquilea (istim onim kojim je Atila sred.5.st.,vodio Hune na Rim). Uz put pljačkaju gradove na koje nailaze i upadaju u Italiju zauzevši njen sjeverni(Lombardija) i djelomično južni (Benevent i Spoleto) dio. Spajaju se s langobardskim snagama, koje su kaoplaćenici služili u bizantskoj vojsci u Italiji i osnivaju niz manjih državica koje egzistiraju sve do konačnog sloma uvrijeme Karla Velikog. U Italiju ih je doveo kralj Alboin kojem prijestolnica postaje Pavia. Alboin je 572. ubijen.Langobardi osnivaju dva vojvodstva: Benevent i Spoleto. Njihove su se rodovske zajednice zvale fare. 584. kraljpostaje Autarije, a njega nasljeđuje Agilulf. Kako su Langobardi bili arijanci, mrzili su Rimsku crkvu te su otimalicrkvene posjede. Konsolidacijom vlasti u Italiji kraljem postaje Grimoald, te odbacuju arijanstvo i prihvaćajukatolicizam. 751. kralj Aistul konačno zauzima čitavu oblast Ravenskog egzarhata, posljednju bizantsku provincijuu Italiji, osnovanu još krajem 6.st. No ubrzo dolazi do definitivnog sloma njihove države u Italiji. Prvo je franačkikralj Pipin Mali pobjedio 755. i 756. Aistula. Aistul I. i II. ugovorom u Paviji predaje papi egzarhat te Francimavlast u Italiji. Za kralja Deziderija dolazi do sloma langobardske države. Konačno ih uništava Karlo Veliki koji774. osvaja Paviju, proglašava se kraljem Franaka i Langobarda, te 780. osniva kraljevinu Italiju, na čelu sanjegovim sinom Pipinom. Dezider je još 774. zarobljen i poslan u Franačku. 787. Franci su osvojili Benevent. TakoLangobardi nestaju sa europske pozornice.Na svom putu k Italiji Langobardi dolaze do Istre, u kojoj je njihov etnički element zastupljen još nekolikodesetljeća kasnije zato je uzet raspon 546-oko 600, a ne onaj ustaljen, 545-568, jer su i poslije seobe za ItalijuLangobardi vidno zastupljeni u kultumoj ostavštini zapadne Slovenije i Istre). Zbog kratkotrajnog boravka u timkrajevima Langobardi nisu mogli istisnuti lokalno romanizirano stanovništvo, već su živjeli u zajednici s njima iprimili njihov kulturni utjecaj. Koristili su njihova već postojeća groblja za sahranjivanje svojih pokojnika. Dokaztome je nalaženje langobardskih ratničkih grobova na spomenutim prostorima.Pod Alboinom za Italiju polazi i dio pobjeđenih Gepida, zatim Goti i nešto romaniziranog stanovništva pa toobjašnjava veliko isprepletanje kulturnih utjecaja ovih naroda na koje nailazimo prilikom rada na langobardskimnekropolama nastalim poslije njihove seobe, za razliku od njihove prve tzv. panonske faze.Poslije njihovog povlačenja, provincija Savija je pod vlašću kagana Bajana, a kasnije se tu naseljavaju Sloveni, kojidolaze iz južne Dacije. Avari se povlače k istoku i Sloveni tada osvajaju čitav taj prostor.Langobardsku povijest možemo podijeliti na dvije faze: na period, od dolaska u naše krajeve pa do njihovogodlaska za Italiju, dakle od 546-568., dok bi druga faza bilo vrijeme kada oni žive u Furlaniji i samo povremeno,samostalno ili u zajednici sa Slovenima i Avarima, napadaju Istru i Primorje i do oko 600.129