Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

KNEŽEVSKI GROB IZ ULPIANEGrob je otkriven 1954. od strane arheologa Čerškova i Popovića, tijekom iskopavanja bazilike. Svi drugi grobovisu vrlo brojni romanski grobovi od 5. do 6.st. Taj germanski grob koji je pripadao ženi ostaje izoliran u nekropolioko romanske bazilike. Inventar groba se sastoji od devet predmeta. Grobni nalaz iz Ulpiane nije bio uistočnogotskoj upotrebi i nijedan primjerak nakita nije njihovog porijekla, ali su bili u njihovoj upotrebi.FIBULE1. velika panonsko-langobardska je lučnog oblika, od pozlaćene bronce, na polukružnoj glavi ima veći brojukrasnih znakova. Analogni primjerak je fibula iz Siska i to najviše zbog istog sistema ukrašavanja. Neki njenianalogni primjerci iz Austrije datirani su poslije 568. pa Kovačević zapaža da radionice iz Italije (Ravena, Mentale,Chiusi...) podražavaju one panonske (Varpalota, Bezenye, Csethely...) i njima se inspiriraju, naročito dekorativnimmotivima meandra, koji je dosta rijedak u germanskom nakitu i datira se solidima od Anastasija do Justinijana I. Usvakom slučaju fibula je panonsko-langobardske produkcije i to prije 568.2. par sjeverno-germanskih fibula manjih dimenzija je izrađen od pozlaćene bronce, svakako je tirinški import spoč.6.st., rađene su u tehnici kloazoniranog emajla i ukrašene poludragim kamenjem (pripadaju anglo-saksonskojili danskoj proizvodnji 6.st.).3. jedna manja fibula oblika stiliziranog goluba predstavlja simbol krštenja i stilizirana je po Kovačeviću na istinačin kao i sarkofag u crkvi San Vitale in Nuovo u Raveni s poč.6.st.4. križolika fibula također nije istočnogotskog porijekla. Ovakvi primjerci nađeni su uIstri (Buzet, Mejice…) i Italiji, a pripisuju se autohtonom romaniziranom stanovništvu.Posljednje dvije fibule nisu germanske proizvodnje, a ne mogu se niti pripisatiLangobardima, jer je kršćanstvo kod njih prevladalo oko 588. kada su prešli s arijanstva napravovjerje. Zbog toga je teško povjerovati da su langobardske radionice proizvodilepredmete s kršćanskim simbolima prije ove godine.Sve ovo navodi na zaključak da su ove dvije fibule s jasnim simbolima kršćanstva moralebiti izrađene u autotohtonim radionicama, ili možda u bizantskim radionicama na Balkanu.OSTALI INVENTARSrebrna pojasna kopča s jezičkom za pričvršćivanje. Oba komada ukrašena su nielo tehnikom i geometrijski suukrašena. Vinski napominje da su svakako merovinški import i da kod nas nemaju bližih analogija (nađeno jenekoliko pojasnih kopči istog roda u Grčkoj).Dvije đerdanske ogrlice i prsten pokazuju gotski karakter i datiraju se u 1.pol.6.st.Cijeli nalaz je datiran Justinijanovim solidom u sred.6.st., jer Kovačević dokazuje da je novac kovan poslije 538.jer posjeduje skiptar i ima veoma karakterističan oblik i formu križa što je odlika novca poslije te godine.Kovačević navodi i da je ovako bogat prilog jedinstven i spominje Prokopijev opis opreme gotskih ratnika u Italiji.Svi istraživači se slažu da bi nalaz trebalo datirati u vrijeme oko 550. i dovode ga u vezu s boravkom gotskihnajamnika u Ulpijani u to vrijeme. Uz to i analiza materijala daje nam precizne podatke za datiranje.Postavlja se pitanje kako se povijesno može objasniti heterogenost proizvodnje nakita iz ulpijanskog groba.Činjenice koje nam je ostavio Prokopije prepričavajući događaje iz rata između Gepida i Langobarda 550.spominje među zapovjednicima carske vojske germanskog vojskovođu Amalfrida koji je bio sin turingenskogkralja Hermanfrida i Teodorikove nećakinje Amalberge. Amalfrid se bio povukao iz Thüringije poslije smrti oca530. koji je ubijen pod zidovima Tolbijaka u tijeku građanskog rata između Hermanfrida i njegovog brata Baderica.Poslije intervencije franačkog kralja Teodorika I, Amalberga kao gotska princeza našla je azil na italskom gotskomdvoru sa svojom djecom, poslije gotske propasti Amalfrid je odveden od strane Vitegesa u ropstvo uKonstantinopol, gdje postaje vođa prvog germarskog vojnog odsjeka. U trenutku rata protiv Gepida on sudjeluje nalangobardskoj strani. Nakon ovog rata Amalfrid se povlaći u Ulpianu. Vidimo da arheološka analiza inventaragroba iz Ulpiane odgovara povijesnirn činjenicama. Anglosaksonske ili danske fibule izrađene su za boravkaAmalfride i njegove svite u Thüringiji prije 533. gdje je uvoz anglosaksonskog i danskog nakita potvrđen.Langobardska fibula je možda nabavljena za vrijeme rata između Amalfrida i Langobarda protiv Gepida, atalijanski nakit za njegova boravka u Italiji, dok bizantski nakit potječe iz perioda kada je Amalfrid boravio uKonstantinopolu. Moglo bi se zaključiti da je germanski grob žene u Ulpiani ustvari grob jedne thürinške princezekoja pripada Amalfridovoj sviti, a koja je umrla u Ulpiani oko 550.104