Irena Vujčić-Pavlović, istoričar umetnosti, SlovenijaUniverzalni muzeji- za i protivili svi za jednog - jedan za sveOsamnaest najvećih muzeja i galerija u svetu je, u decembru2002. godine, potpisalo deklaraciju, kojomse izjašnjavaju kao univerzalni muzeji. Donošenje deklaracijeje usledilo nakon konferencije na kojoj su direktoritih muzeja i galerija objasnili u čemu je suštinauniverzalnosti njihovih institucija. Njihova stanovištasu objavljena u British Museum News. Deklaracija jebila glavna tema i prvog izdanja ICOM Newsletter za2004. godinu.Muzeji su ovom deklaracijom želeli da naglase svojznačaj u uspostavljanju boljeg razumevanja različitihcivilizacija i u promovisanju poštovanja među njima.Povodom potpisivanja deklaracije, Nil MacGregor, direktorBritanskog muzeja izjavio je da su ovi muzejiuniverzalne institucije, koje omogućavaju posetiocima”da vide svet kao jedinstvo” i da tako podstaknu većudruštvenu toleranciju.“Svi potpisnici se temelje na idejida pripadaju svima”Koncept univerzalnosti se javlja još od začetaka muzeja.Preteče muzeja, kabineti retkosti 17. i 18. veka,imali su spektakularne i egzotične predmete i uzorke izcelog sveta. Jedan od najpopularnijih muzeja 17. veka jebio svetski muzej Atanasiusa Kirhera, koji je otvoren uRimu 1651. godine. O univerzalnoj viziji ovog “teatarprirode i umetnosti” saznajemo iz njegovog kataloga,koji pominje skulpture iz Japana i Egipta, Američku narodnunošnju, kineske mape, umetnička dela iz SieraLeone, i rep morske sirene i kosti giganta. Ovakav načinzbiranja umetničkih kolekcija zadržao se i u vreme nastankamuzeja u današnjem smislu reči, u osamnaestomveku, u enciklopedijskom pokretu tzv. evropskog pros-Johan Zoffany, Antikvarijum Charles Townley- a 1782.Johan Zoffany, Antiquarium of Charles Townley- a 1782.60Irena Vujčić-Pavlović, art historian, SloveniaUniversal museums– pros and consor All <strong>for</strong> one and one <strong>for</strong> allEighteen of the largestmuseums andgalleries in the worldsigned a declarationin December 2002proclaiming themselvesuniversal museums.The signing ofthis Declaration followedthe conference inwhich the executivesof these museums andgalleries had explainedthe nature of theuniversality of theirinstitutions. Their viewswere published inPartenonski ili Elginovi mermeri uBritanskom muzeju u LondonuParthenon or Elgin marbles inBritish museum, LondonThe British Museum News. This Declaration was alsothe main topic of the first ICOM Newsletter <strong>for</strong> 2004.With this Declaration, the museums wanted to emphasizetheir own importance <strong>for</strong> achieving better understandingof different civilizations and promotingtheir mutual respect. On the signing of this Declaration,Neil Macgregor, the director of The British Museum, saidthat these museums were universal institutions enablingtheir visitors “to see the world as one”and in thisway support greater social tolerance.“All the signatoriesare predicated on the notion that they belong to everybody.”The concept of universality appeared from the momentmuseums appeared. The <strong>for</strong>erunners of museums,the rarity cabinets of the seventeenth and eighteenthcentury, contained spectacular and exotic objects andspecimens from all over the world. One of the most popularmuseums of the seventeenth century was TheWorld Museum of Athanasius Kircher, opened in Romein 1651. We learn about the universality of this “theatreof nature and art” from his catalogue mentioning thesculptures from Japan and Egypt, Native American clothing,Chinese maps, artworks from Sierra Leone , anda mermaid’s tail and bones of a giant. This way of gatheringart collections was maintained even at the timesof the outset of museums in modern meaning of theword in the eighteenth century encyclopedic movementof the so-called European Enlightenment. The BritishMuseum and The Louvre are typical in that sense. As theAct on founding The British Museum from 1753 declares:“All arts and sciences have a connection with eachother…”It is an important argument to call upon in preservingsuch collections from the time of their origin.The collecting became more rigorously scientificallyoriented, so that the problem of original and legal ownershipof artifacts became more subjected to publicscrutiny. This problem was named “The Parthenon dilemma”,in relation to the long-lasting dispute betweenGreat Britain and Greece over the legal and moralrights over the so-called “Elgin Marbles”, removed fromGreece while under Turkish rule between 1801 and1810, by Lord Elgin and brought to Great Britain. In1816 an appointed Committee of the House of Commonsruled that the collection was the legitimate property ofLord Elgin as an individual. After the discussion in the
vetiteljstva. Britanski muzej i Luvr su, u tom smislu, tipični.Kao što kaže Akt o osnivanju Britanskog muzejaiz 1753. godine: “ Sve umetnosti i nauke su povezanejedna sa drugom…” To je važan istorijski argument nakoji bi se moglo pozvati za očuvanje takvih zbirki izvremena njihovog nastanka.Sakupljanje je kroz vekove postalo strožije naučnoorijentisano, pa je problem originalnog i pravnog vlasništvanad umetničkim predmetima došao pod veći javninadzor. Ovaj problem je nazvan “Partenonska dilema”,u vezi sa dugotrajnom raspravom između Engleskei Grčke, oko pravnih i moralnih prava na tzv. “Elginovemermere”, koje je iz Grčke, koja je bila pod Turskomokupacijom sklonio Lord Elgin, između 1801. i1810. godine i doneo ih u Britaniju. Godine 1816. IzabraniKomitet Donjeg Doma Engleskog parlamenta jeustanovio da je kolekcija legitimno vlasništvo Lorda Elgina,kao privatnog lica. Nakon rasprave u Donjem Domu,većina se složila, i kolekciju je otkupio Britanskimuzej i poverena je, kao trajno vlasništvo, kustosimaBritanskog muzeja. Prvi zahtevi za povratak Partenonskihskulptura u Atinu čuli su se još na raspravi u DonjemDomu 1816. godine. Pozivi za povratak koje su kojesu upućivali pojedinci, započeli su još 1833. godine.Formalno-pravni zahtevi počinju od 1965. godine, kadaje Grčko ministarstvo za kulturu otišlo tako daleko da jezatražilo vraćanje Grčkoj svih grčkih antikviteta. Jedanod najvećih boraca za povratak predmeta koji vode porekloiz Grčke, bila je Melina Merkuri, ministrica kultureGrčke. Na njeno insistiranje, na UNESCO-voj Svetskojkonferenciji o Kulturnoj politici, u Meksiku 1982.godine, izglasana je rezolucija koja poziva na povratakPartenonskih mermera i njihovu ponovnu inkorporacijuna Partenon. Oktobra 1983. godine, Grčka vlada je uručila<strong>for</strong>malni bilateralni zahtev Britanskoj vladi za povratakPartenonskih mermera, koji je ova zvanično odbilaaprila 1984. Nakon toga usledilo je niz poziva napovratak, kako onih zvaničnih, tako i individualnih. Unovembru 2002. godine, delegacija Grčkog ministarstvaza kulturu, koja je bila u poseti Britanskom muzeju,predstavila je svoj predlog da se Partenonska skulpturaprenese u Atinu u novi muzej, koji je sagrađen u bliziniAkropolja, kao dugoročna pozajmica ili kao aneks Britanskogmuzeja. Ovaj predlog je razrađen na UNESCOovomskupu u martu 2003. godine, a u vezi sa održavavanjemOlimpijskih igara u Atini, u avgustu 2004. Ali iovaj predlog je odbijen. Poslednji zahtev za povratakPartenonskih mermera uputio je grčki premijer KostasSimitis, britanskom premijeru Toniju Bleru, u jednoj televizijskojemisiji.Osim Britanskog muzeja, postoji još dosta institucijakoje poseduju predmete čije vlasništvo je sporno i kojesu se suočile sa zahtevom za povratak državama izkojih ovi predmeti vode poreklo. To su pre svega Pergamonskioltar u Pergamonskom muzeju u Berlinu, na kojeTurska polaže pravo, Beninske bronze u Kraljevskojakademiji umetnosti u Londonu, na koje Nigerija polažepravo, Egipatske skulpture u Luvru i još mnoge druge.Osamnaest muzeja i galerija potpisnika deklaracije,na čelu sa Britanskim muzejem, izjavilo je da neće vratitiumetničke predmete, koji su zaplenjeni tokom kolonijalnevladavine ili tokom sličnih ranijih perioda u istoriji.Iako ove institucije tvrde da priznaju i podržavajuskorašnje međunarodne konvencije protiv ilegalnenabavke arheoloških, umetničkih i etničkih predmeta,one ipak iznose da “predmete dobavljane u ranijim periodimatreba posmatrati u svetlu drugačijih uslova ivrednosti koje je odražavalo to ranije doba. Predmeti imonumentalna dela koja su smeštena u muzeje širomHouse of Commons, majority agreed and the collectionwas sold to The British Museum and entrusted as a permanentproperty to the Trustees of The British Museum.The first demands <strong>for</strong> the return of the Parthenon sculpturesto Athens occured during discussion in The Houseof Commons in 1816. The individual demands appearedin 1833. The official and legal demands started in 1965when the Greek Ministry of Culture went so far as to demandthe return of all the Greek artifacts to Greece.One of the greatest fighters <strong>for</strong> the return of the artifactsto Greece was Melina Mercouri, the Greek ministerof culture. To her demand, a resolution that callsupon the return of the Parthenon Marbles and their incorporationto the Parthenon was voted at the UNESCOWorld Conference on Cultural Policy in Mexico, in 1982.In October 1983, the Greek government presented a <strong>for</strong>malbilateral request <strong>for</strong> return to the British government,which denied the request officially in April 1984.After that, a series of both official and individual requestsensued. In November 2002, a delegation of theGreek Ministry of Culture, visiting the British Museum,presented their proposal to move the Parthenon sculpturesto Athens, to a new museum, built in the vicinityof the Acropolis, as a long-term loan or as the annex ofthe British Museum. This proposal was elaborated atthe UNESCO Conference in March 2003 and in relationto the upcoming Olympic Games in Athens in 2004. Butthis proposal was also rejected. The last request <strong>for</strong> thereturn was made by the Greek Prime Minister KostasSimitis to the British Prime Minister Tony Blair in a televisionshow.Beside the British Museum there are also other institutionsowning objects of disputed ownership andwhich are facing the requests <strong>for</strong> returning these objectsto the countries of their origin.There are, first of all, thePergamon Altar at the Pergamon Museum in Berlin, claimedby Turkey, the Benin Bronze at the Royal Academyof Arts in London, claimed by Nigeria, the Egyptiansculptures at the Louvre and many others.The eighteen museums and galleries, signatories tothe Declaration, led by the British Museum, stated thatthey would not return the objects seized during colonialrule or during similar historical periods. Although theseinstitutions claim that they acknowledge and supportrecent inter<strong>national</strong> conventions against the illicite acquisitionof archaeological, artistic, and ethnic objects,they still state that “the objects acquired in earlier periodsmust be viewed in the light of the different sensitivitiesand values, reflective of that earlier period. Theobjects and monumental works that were installed decadesand even centuries ago in museums throughoutEurope and America, were acquired under conditionsthat are not comparable with current ones.”In defense of such an attitude, the Declaration statesthat the objects acquired in earlier periods, whetherthrough purchase, as a gift or through the division of territory,have in time become part of the museums whichtook care of them and a part of the heritage of the nationsthat preserve them. Today, when we are especiallysensitive to the subject of the original context of a work,we should keep in mind that the museums also provide avalid and original context to the objects which had beenmoved from their original environments much earlier.Through their special exhibitions and their permanentdisplays, they endow the great individual pieces in theircollections with a worldwide context within which theirfull significance is graspable as nowhere else.It is said in the Declaration that “the universal admiration<strong>for</strong> the ancient civilizations would not be sodeeply established today were it not <strong>for</strong> the influence61
- Page 1:
DEPARTMENT FOR PREVENTIVE CONSERVAT
- Page 5:
Conservation And Restoration Of ABr
- Page 9 and 10: nog, ličnog, slobodne misli, ona j
- Page 11 and 12: Borka Božović, galerija “Haos
- Page 13 and 14: kulturnih inicijativa koje su dolaz
- Page 15 and 16: ki važnih seminara, specijalistič
- Page 17 and 18: normalan rad i kako bi se otvorio p
- Page 19 and 20: ke iz preventivne zaštite- usposta
- Page 22 and 23: Tabelarni pregled konzervacija ura
- Page 24 and 25: Predavači i saradniciOd samog poč
- Page 26 and 27: JANA Centra, 2 radionice sa francus
- Page 28 and 29: ada Letnje Škole DIJANA, određiva
- Page 30 and 31: ma i akcija, koje se svaka za sebe
- Page 32 and 33: nasleđa. Projekat predviđa savlad
- Page 34 and 35: Environmental Education and Prevent
- Page 36 and 37: - Materijali za konzervaciju kerami
- Page 38 and 39: a, iz mezolita i rimskog perioda, k
- Page 40 and 41: Veljko Džikić, u periodu april/ma
- Page 42 and 43: dr Rasa BertasiuteMuzej na otvoreno
- Page 44 and 45: ilni elementi, a regionalni razvoj
- Page 46 and 47: azlikuju po tehnologiji, konstrukci
- Page 48 and 49: 5 Zamak Mir je najpoznatiji me?u sr
- Page 50 and 51: pića među lokalnim stanovništvom
- Page 52 and 53: nosti (kao što je zbirka Luvra) je
- Page 54 and 55: 54i bilo mi je drago kad sam video
- Page 56 and 57: je da se prilagodjava svojoj public
- Page 58 and 59: meren isključivo na tibetansku i d
- Page 62 and 63: Evrope i Amerike decenijama, pa i v
- Page 64 and 65: da podrže svoje pravo da zadrže i
- Page 66 and 67: na, moraju da rade na razvoju strat
- Page 68 and 69: Jong iz Amsterdama i studio LUST iz
- Page 70 and 71: treba voditi računa o čitavom niz
- Page 72 and 73: opasnost od požara. Svaki muzej tr
- Page 74 and 75: Jovanovića “Borba petlova”, ko
- Page 76 and 77: akciju kojom se bave konzervatori,
- Page 78 and 79: nosti i dr;- treba da imaju stalne
- Page 80 and 81: Gabriela Petkova, BugarskaBugarskig
- Page 82 and 83: mišu, Velika Britanija, objašnjav
- Page 84 and 85: Slika 4 Bojenci - centralni trgFig.
- Page 86 and 87: 13 Informacija: http://www.unesco.o
- Page 88 and 89: Jana Šubic Prislan, Goriški muzej
- Page 90 and 91: 90Tabela iz 2003. godine, sa unesen
- Page 92 and 93: Prostorija za dokumentacijuDocument
- Page 94 and 95: ton i papir kao i inertnaveziva), k
- Page 96 and 97: Velika Hoča je, bez sumnje, jedno
- Page 98 and 99: njem efikasnog interdisciplinarnog
- Page 100 and 101: šenim i izlomljenim papirom, koji
- Page 102 and 103: Dr Radomir Petrović, savetnik, sli
- Page 104 and 105: Kalkiranje svih fragmenatafresaka u
- Page 106 and 107: ne zimske noći, kiša, vetar i sne
- Page 108 and 109: Rajkova (XIV), crkvi Sv. Nikole Dra
- Page 110 and 111:
Kulturno dobroKulturna dobra se for
- Page 112 and 113:
Preporučuje se uspostavljanje eduk
- Page 114 and 115:
starim tradicionalnim zdanjima, ali
- Page 116 and 117:
Vesna Bižić-Omčikus, kustosEtnog
- Page 118 and 119:
Nematerijalna baštinaPrema najsavr
- Page 120 and 121:
Sicilijansko lutkarsko pozorište,
- Page 122 and 123:
obavezuju da preduzmu neophodne mer
- Page 124 and 125:
iskopavanja na Vinči i J. Viković
- Page 126 and 127:
Izgled veće, manje jame i kanala z
- Page 128 and 129:
Polaganje test - pločica u jamuLay
- Page 130 and 131:
predgreravnja i pečenja trajao je
- Page 132 and 133:
Maja Živković, conservator, DIJAN
- Page 134 and 135:
ta. Ispitivanja zubarskim alatkama
- Page 136 and 137:
12 Lateks je guma koja se dobija iz
- Page 138 and 139:
no, to su glavni elementi po kojima
- Page 140 and 141:
amike, kao i ivice same keramikepre
- Page 142 and 143:
142lasasto duž celog oboda, odmah
- Page 144 and 145:
Sandra Dejvison, FIIC ACRKonzervaci
- Page 146 and 147:
Gojka Pajagič-Bregar, Narodni muze
- Page 148 and 149:
Zbog mrežastestrukture tkanina, og
- Page 150 and 151:
Maja Franković, konzervatorNarodni
- Page 152 and 153:
šlog veka i smešteni su u Galerij
- Page 154 and 155:
JAL-a u acetonu. Korišćen je stak
- Page 156 and 157:
1. Silikonski kalup i levkoviSilico
- Page 158 and 159:
timo na pravilno mesto. Na taj nač
- Page 160 and 161:
Ekipa ateljea ispred čuvenog mozai
- Page 162 and 163:
nadopunjuju mozaičke podove, u for
- Page 164 and 165:
2. Specijalistički kurs “Zaštit
- Page 166 and 167:
saradnji sa ART FORUM-om Velika Ho
- Page 168 and 169:
man poduhvat, a ja sam se sa zadovo
- Page 170 and 171:
Valeri Magar i Korado Pedeli pripre
- Page 172 and 173:
Valeri Magar se zatimbavila proceso
- Page 174 and 175:
Aleksandra Džikić Nikolić, konze
- Page 176 and 177:
ma koji upravlja aparatimaza kontro
- Page 178 and 179:
Restauratorske radioniceNacionalnog
- Page 180 and 181:
Potom je majstor Jova, kao “glavn
- Page 182 and 183:
kod majstora “Piroćanca” Slobo
- Page 184 and 185:
Tradicionalne igre na ceremoniji ot
- Page 186 and 187:
Straža pred Gyeongbokgung palati u
- Page 188 and 189:
Uz to su donete i druge đakonije.
- Page 190 and 191:
“zelenih” nijansi izgledala sam
- Page 192 and 193:
Seula bio je potpuno napušten u sv
- Page 194 and 195:
194JANUARZimsko - prolećna radioni
- Page 196 and 197:
196JULI - AVGUSTDIJANA LETNJA ŠKOL
- Page 198 and 199:
198Konzervacija staklaKonzervacija
- Page 200:
Međunarodni dan muzeja, 2005. - Ma