department for preventive conservation national ... - WebSajtovi

Kulturno dobroKulturna dobra se formiraju u procesu upravljanjaživotima ljudskog društva, uporedo sa prirodom. Oniuključuju kulturne vrednosti koje zaslužuju da budusačuvane, kao i prirodno nasleđe, koje poseduje inzvarednulepotu.Kulturna dobra, bez obzira da li su materijalna ilinematerijalna, predstavljaju esenciju, suštinu, bazu nacionalnekulture. Svaka nacionalna deklaracija o kulturnomnasleđu kaže da u jednom društvu svi zajednotreba da rade na zaštiti istorijkog nasleđa i njegovogorkuženja, na sprečavanju njegovog uništenja; jer, kadaje kulturno dobro jednom oštećeno ono nikada više nemože biti vraćeno u njegovo prvobitno stanje. Nacionalnapolitika obavezuje sve pojedince da obave svojnajvažniji, najsvetiji zadatak i da budućim geneacijamaprenesu sopstvena duhovna i materijalna dobra, kao štosu ih njihovi preci ostavili njima u nasleđe. Zato, svakanacionalna strategija o kulturnom nasleđu bi trebalada nalaže da:Kulturna dobra moraju biti sačuvana u njihovomoriginalnom obliku;Kulturna dobra, kao i njihovo okruženje moraju bitizaštićeni od nepovoljnog, neodgovarajućeg razvoja;Kulturna dobra nikada ne smeju da budu uništena,ukradena ili predmet ilegalne trgovine, pod bilo kojimuslovima ili okolnostima, jer su ona iznad materijalnihvrednosti;Vrednost svakog kulturnog nasleđa mora da budeproučavana i širena kroz obrazovanje u školi, društvu iporodici;Svi mi moramo da doprinesemo zaštiti, razvoju,prenošenju i prezentaciji nacionalne istorije i kultureDefinicija nematerijalnog kulturnog nasleaU svom prirodnom i socijalnom okruženju ljudistvaraju materijalno i nematerijalno nasleđe, koje izražavakontinuitet života u svim njegovim raznovrsnostima.Muzeji su do sada, u celom svetu, bili okrenuti prvenstveoprikupljanju, čuvanju i zaštiti, istraživanju,izlaganju i razmeni materijalnih dobara, kulturnih iprirodnih. A muzeji su ustanovljeni kao mesta za istraživanjei razvoj zajednice, tumačenje nasledstva i edukacijujavnosti.Ali, kultura se izražava i manifestuje ne samo u formimaterijalnih dobara, već takođe i posredstvom nematerijalnihelemenata. Oni se prenose sa generacije nageneraciju, posredstvom jezika, muzike, pozorišta, životnefilozofije i stavova, postupaka, prakse, običaja ičitavog niza drugih formi, medijacija, kao i predmeta imesta, u kojima su locirane ideje ljudskih bića.Muzejske zajednice širom sveta sada priznaju da ćeubuduće morati da poklone značajnu pažnju nematerijalnojinformaciji, kao i materijalnim izvorima, i to krozjačanje interdisciplinarnih pristupa.Naravno, da bi sačuvali izvore ukupnog nasleđa,muzeji moraju da nastave svoj dalji suštinski rad naprikupljanju, čuvanju i zaštiti, istraživanju, prezentovanju,izlaganju, obrazovanju.Definisanje sadržaja nematerijalne baštine, na konferencijiu Seulu, uglavnom je polazilo od UNESKOoveKonvencije, usvojene na Generalnoj Skupštini uParizu, oktobra 2003.godine. A definicija koja je poslužilaza nacrt UNESKO-ove Konvencije glasi ”Nematerijalnokulturno nasleđe podrazumeva praksu,predstavljanje, izražavanje, znanje, sposobnosti - kao iinstrumente, predmete, artefakta i kulturne prostorepovezane sa njima - koje zajednice, grupe i, u nekimslučajevima, pojedinci prepoznaju kao deo svog kultur-110include cultural values which are worth preserving aswell as the natural heritage of outstanding beauty.Either tangible or intangible, cultural property isthe essence, the foundation of the national culture.Every national declaration on cultural heritage advocatesthe need for concentrated efforts in a societyaimed at safeguarding cultural heritage and its environment,at preventing its destruction; once culturalproperty becomes damaged it can never reverse into itsformer state again. Every individual is bound by thenational policy to accomplish the most important,sacred objective – to transmit to the future generationstheir spiritual and material heritage, as they inherited itfrom their forefathers. Therefore, every national strategyon cultural heritage should insist upon:Cultural property to be saved in their original form;Cultural property and its environment to be protectedagainst adverse, inappropriate development;Cultural property should never be destroyed, stolenor subject to illicit trafficking under any circumstancesas they are above all material values;Value of cultural property must be studied andawareness about it disseminated through education inschool, society and family;We should all contribute to protection, development,presentation and interpreting of the national historyand culture.Definition of Intangible HeritagePeople create their tangible and intangible heritagein their natural surroundings thus recognizing the continuityof life in all its diversity.Throughout the world the museums have been committedto collecting, preserving and safeguarding,researching, exhibiting and exchanging material assets,both cultural and natural. And museums were establishedas places where researching and enhancing of thecommunity, interpreting the heritage and educating thepublic should be performed.The culture, however, has not only the form of materialproperty but consists also of intangible elements.They are transmitted from generation to generationthrough language, music, theather, life philosophy andattitudes, ways and practices, rituals and many otherforms, mediations as well as objects and places whereideas of humanity are located.Museum communities around the world recognizethat in the future they will have to pay much more substantialattention to the intangible information as wellas to material sources by developing interdisciplinaryapproaches.In order to safeguard heritage recourses museumsare bound to constantly carry out their essential duty:collecting, safeguarding and protecting, researching,presenting, displaying, educating.Definition of intangible heritage at the SeoulConference relied on UNESCO Convention, adopted atthe General Assembly in Paris in October 2003. And thisdefinition that was used for articulating UNESCOConvention reads: “The intangible cultural heritagemeans the practices, representations, expressions,knowledge, skills – as well as the instruments, objects,artefacts and cultural spaces associated therwith – thatcommunities, groups and, in some cases, individuals recognizeas part of their cultural heritage. The intangiblecultural heritage, transmitted from generation to generation,is constantly recreated by communities andgroups in response to their environment, their interactionwith nature and their history, and provides themwith a sense of identity and continuity, thus promotingrespect for cultural diversity and human creativity”.