department for preventive conservation national ... - WebSajtovi

department for preventive conservation national ... - WebSajtovi department for preventive conservation national ... - WebSajtovi

websajtovi.com
from websajtovi.com More from this publisher
23.08.2015 Views

učestvuju u zgradi postojanja premasvojoj važnosti i zanimljivosti, premasvojoj kreativnost i autentičnosti,kako i vrlinom svog morala. No,svi i svako učestvuju u sveopštostiživota i u izgradnji vere u egzistencijui u postizanju njene pravilnosti(kako nečeg objektivnog i kako izrazaljudske vizije o tome).Etika kulture je u suštini komunikacija,koja je univerzalna svetskapojava, ali se ističe kao međusobnoinformisanje o postojanju i o pozicijama,kao suprotstavljanje iprožimanje vrednostî, kao usmeravanjesvojih saznanja i poruka kadrugima, kao otvaranje čula i umaza reči i za druge iskaze drugih. Onaizlaže dramatičnost otkrivanja drugogi lepotu zadovoljstva mogućnostimaza uspostavljanje odnosa irazumevanja među bićima u svetu.Etika kulture oslanja se naučestvovanje u lepoti i radosti, na jedinstvoestetskog i etičkog, na najbližuvezu između onog što postojiizvan nas i naše strasti za njim, nanašu zainteresovanost za otkrivanje,dohvatanje, emocionalnu reakciju,za približavanje nama sveta, ljudi iljudskih dela u jedinstvenu činjeniculepog doživljaja.Duh etike kulture jeste prevazilaženje,principijelno nezadovoljstvopostignutim i postojećim i usmeravanjeuma, namera, volje i snaga kaostvarivanju nečeg boljeg.Etika kulture je etika neposedovanjakao zainteresovanost zanečije postojanje bez obzira da li miili neko drugi to poseduje lično,pošto je smisao kulture u postojanjuznačajnih vrednosti po sebi i uostvarivanju sveta koji će imatibezbroj mogućnosti za kulturno izražavanjei doživljavanje.Etika kulture je postavljanje ipostizanje ljudskih ciljeva kao humanističkaorijentacija u svesta i udelovanju, usmerena ka unapređivanjuživota, i svih ljudi i celog ljudskogroda, uvek i svuda.Etika kulture je okrenuta čuvanjuživog-života kao najlepšeg rezultatarazvitka sveta, koji opravdavanjegovu egzistenciju, a uzrok jenašeg ličnog postojanja i u nama budisnage za povezanost sa svetom iživotom.Etika kulture ima duh neuništavanja,što je suprotno kreativnoj dimenzijisveta i čoveka. Time jedinstveniizvor postojanja nije nadvladavanjedrugog i njegovo razaranje,njegovo detruiranje, da bi poslužiokao građa za neidentifikovano stvaralaštvoili kao opšti materijal u haosuesencije, bez oblikovane egzistencije.Cilj je stvaranje i čuvanje,čuvanje i stvaranje.Moć etike kulture je u blagonaklonomodnosu ka svetu kao izrazuvredne ljudske etike, koja je razotkriladobre elemente čovekove duhovnei vitalne egzistencija i traži ih,podržava ih i širi ih za dobro ljudskogpostojanja i postojanja sveta ucelini.Najprospektivnija etička dimenzijajedinke u kulturi je rad, koncentrisanje,delovanje, krajnje samoulaganje- jer se u kulturi rezultati negledaju direktno, veoma retko su navidiku odmah, već se rađaju ili se otkrivajumnogo, mnogo kasnije, tadakada drugi ljudi dođu da žive svojživot i da grade svoj svet. Ovi koristekulturne tekovine kao normalniuslov svog življenja, a naprežu se dastvore druge, koji će zračiti kasnije -kao izraz etike kulture, koja ništa neželi da prisvoji za sebe, nego sve svoježeli da podeli sa svim ljudima, sarođenim i naročito sa onim budućim,još nerođenim.Zato su izuzetno bitni etičkonačelo i moralna norma Etike kulture:samosvest o vremenskoj ograničenosti o nužnosti delovanja i zalaganjeda se pravi dobro svakome iuvek.the development of the world, which justifies our existenceand who probokes forces in us for connecting withthe world and the life;- non-destruction (ahimsa) - destruction, annihilationis opposite to the creative dimension of the worldand the human. Thereby, the unique source in existenceis not overmatching the other and its extermination, soit could be material for unidentified creation or generalelement in the chaos of essence without shaped existence.The general aim of human is procreation and prevention,prevention and procreation;- gracious respect toward world, as an expression ofvirtue of human ethics which revealed all elements ofhuman spiritual and vital existence and which seeks,maintains and spreads it for the good of human presence;- working, acting, concentrating, extreme selfinvestment- which is the most important ethical dimensionin culture – because inside culture the results arenot directly visible, they are most rarely instantly to beseen. They are rising or uncovering much later, whenother people came to live their life and to build theirown world. They are using cultural achievements as anormal clause of their life and straining to create anotherwhich will radiate much later - as an expression ofthe ethics of culture which does not want to possess anythingfor itself, but wants all that it owns to share withall people, with newborns and particularly with thenext, still unborn people.Borka Božović, “Haos” GalleryCultural identityIts origin, foundations, reflections, deformities,forms, sourcesBearing in mind that identity makes one of thebasic elements of transition, and culture is theessence of identity of every individual and nation,defining and differring a man, every effort to followand defend true cultural values must include consciousness,education, knowledge of one’s own origin,one’s relying on cultural heritage. Culture, as a matterof fact, defends the dignity of an individual and of theentire society. And our society has been in a deep cri-That’s why the most important ethical principle andrule in Ethics of culture is the self-consciousness fortime limitation as well as the concentration for doinggood to everyone and forever.10

Borka Božović, galerija “Haos”Identitet u kulturiNjegovi koreni, utemeljenja, refleksije, deformiteti, oblici, ishodištaPošto je identitet jedan od osnovnih činilaca tranzicije,a kultura, složićete se, bit identiteta svakog pojedincai naroda, zapravo ono što određuje i razlikuje čoveka,svaki napor da sledimo ili branimo prave kulturnevrednosti podrazumeva svest, obrazovanje, poznavanjesopstvenih korena, oslanjanje na kulturnu baštinu.Kultura, zapravo, predstavlja odbranu dostojanstva individuei celog društva. A naše društvo je već decenijamaunazad u dubokoj krizi. Sve ove godine mi, zapravo,preživljavamo s neotklonjivom gorčinom. Zbog raznihrazloga.Raspadom Jugoslavije i cepanjem kulturnog prostorastvoreni su uslovi za pojavu i bujanje različitih nacionalističkihkoncepata, primitivnih, prostačkih, neoplemenjenihkulturnim sadržajima ili pak ispunjenih onimasumnjivih vrednosti. Sveprisutna je bila samouverenostosrednjosti, neverovatna površnost, kičerska razmetljivosti arogancija vlasti. Kultura je bila i ostala ozbiljnougrožena, kulturna baština ponajviše, a mnogiidentiteti dovedeni su u pitanje. Ceo kulturni prostor jebio dugi niz godina prosto zagađen. Agresivnost šunda ibanalne pojave kiča postepeno su dovodile do r?stakanjakriterijuma i vrednosnog sistema. Uz to su išle neminovnoi druge pojave, poput krize morala, brutalnostii vulgarnosti, koju sa sobom nosi novokomponovanaklasa, ali i neopatrijarhalni, nacionalistički i tradicionalističkioblici kulture – u suštini zatvoreni i ksenofobični.Kako drugačije da protumačite pojave skrnavljenjasvetih mesta, rušenja, ponižavanja? Zar je normalnapojava da neko u maskirnoj uniformi, sa kalašnjikovomu ruci, šeta Cetinjskim manastirom ili da se tegle sa turšijommogu videti u Sopoćanima?Bojim se da smo danas, znatno više nego u neposrednojprošlosti, pred takvim kulturnim obrascem. Strahme je od poniranja u retrogradne procese. Paljenje džamijai rušenje muslimanskih spomenika su uzroci tomestrahu i svakako naša velika sramota. Bez obzira što jeto odgovor na isti takav necivilizacijski čin (paljenje isistematsko rušenje naših crkava i manastira na Kosovu),nikada se neću pomiriti sa samoodbranom takvevrste. Gde je tu svest o kulturnoj baštini i da li uopštemožemo govoriti o bilo kakvoj svesti i savesti?Postavlja se pitanje: da li je koncept otvorene nacionalnekulture moguć, s obzirom na moralno nasleđeprošlosti? Ne bih baš mogla da budem sasvim sigurna.Zapravo sumnjam. Odmah dodajem - naravno da jemoguć, ukoliko se oslobodimo naopakih shvatanja, poraznihpredrasuda, stereotipa, anahronih manira i učinimoveliki napor da uspostavimo kulturne standardekao preduslove poštovanja ljudskog dostojanstva i naročitoizbegavanja sukoba koji to dostojanstvo dovodeu pitanje. Posledice gotovo poluvekovnog autoritarnogi totalitarnog režima osećamo i danas, ali težnja ka demokratskomdruštvu ne sme da bude zaustavljena iliusporena. To je istovremeno i borba za kulturni preobražaji eventualno preporod. Ukoliko budemo insistiralina afirmaciji i bogaćenju kulturnog identiteta svakognaroda, svake većinske i manjinske kulture – a misis for decades. All these years we survive withunavoidable bitterness. For many reasons.After Yugoslavia collapsed and culturally disintegrated,in this region emerged various nationalisticconcepts, primitive, vulgar, either without cultural content,or full of questionable values. Self-assured mediocrity,unbelievable superficiality, boastfulness, andarrogance of the ruling party were omnipresent.Culture was and still is seriously endangered, especiallycultural heritage, and many issues became questionable.Complete cultural space was polluted for a longtime. The aggressive attitude of trash and banality ofkitsch gradually led to the decline both of criteria andthe system of values. Some other phenomena camehand in hand with it – crisis of morality, followed bybrutality and vulgar behaviour of the newly formedsocial class, but also by neo-patriarchal, nationalisticand traditionalistic forms of culture, closed and xenophobicin their essence. How else desecration of sacredplaces, destruction and humiliation can be explained?Is it normal to see a person in uniform, with aKalashnikov in his hands, walking around theMonastery of Cetinje, or jars of pickles in the Sopo?aniMonastery?I am afraid that we are today, much more than in therecent past, faced with such a cultural model. I amafraid of our falling into retrogression. Setting mosqueson fire and destruction of Muslim monuments are ourgreat shame and they feed my fear. Regardless of beinga response to the same sort of uncivilized act (systematicdestruction of our churches and monasteries inKosovo), I will never agree with this kind of selfdefense.What about cultural heritage awareness andcan we speak about any awareness or consciousness inthis matter?The question is: is the concept of open national culturepossible, having in mind ethical heritage of thepast? I am not very convinced. As a matter of fact I havedoubts. However, I would say – of course it is possible ifwe only set ourselves free from wrong attitudes, disastrousprejudices, stereotypes, anachronous approachesand if we make a huge effort in establishing culturalstandards as the basis of respect of human dignity andespecially of avoiding conflicts that put this dignity indanger. Even today we experience the consequences ofhalf a century long totalitarian rule, but tendencytowards democratic society must not be stopped orslowed down. At the same time, it is a tendency towardcultural transformation and a possible renaissance.Withinsisting on affirmation and enriching cultural identity11

učestvuju u zgradi postojanja premasvojoj važnosti i zanimljivosti, premasvojoj kreativnost i autentičnosti,kako i vrlinom svog morala. No,svi i svako učestvuju u sveopštostiživota i u izgradnji vere u egzistencijui u postizanju njene pravilnosti(kako nečeg objektivnog i kako izrazaljudske vizije o tome).Etika kulture je u suštini komunikacija,koja je univerzalna svetskapojava, ali se ističe kao međusobnoin<strong>for</strong>misanje o postojanju i o pozicijama,kao suprotstavljanje iprožimanje vrednostî, kao usmeravanjesvojih saznanja i poruka kadrugima, kao otvaranje čula i umaza reči i za druge iskaze drugih. Onaizlaže dramatičnost otkrivanja drugogi lepotu zadovoljstva mogućnostimaza uspostavljanje odnosa irazumevanja među bićima u svetu.Etika kulture oslanja se naučestvovanje u lepoti i radosti, na jedinstvoestetskog i etičkog, na najbližuvezu između onog što postojiizvan nas i naše strasti za njim, nanašu zainteresovanost za otkrivanje,dohvatanje, emocionalnu reakciju,za približavanje nama sveta, ljudi iljudskih dela u jedinstvenu činjeniculepog doživljaja.Duh etike kulture jeste prevazilaženje,principijelno nezadovoljstvopostignutim i postojećim i usmeravanjeuma, namera, volje i snaga kaostvarivanju nečeg boljeg.Etika kulture je etika neposedovanjakao zainteresovanost zanečije postojanje bez obzira da li miili neko drugi to poseduje lično,pošto je smisao kulture u postojanjuznačajnih vrednosti po sebi i uostvarivanju sveta koji će imatibezbroj mogućnosti za kulturno izražavanjei doživljavanje.Etika kulture je postavljanje ipostizanje ljudskih ciljeva kao humanističkaorijentacija u svesta i udelovanju, usmerena ka unapređivanjuživota, i svih ljudi i celog ljudskogroda, uvek i svuda.Etika kulture je okrenuta čuvanjuživog-života kao najlepšeg rezultatarazvitka sveta, koji opravdavanjegovu egzistenciju, a uzrok jenašeg ličnog postojanja i u nama budisnage za povezanost sa svetom iživotom.Etika kulture ima duh neuništavanja,što je suprotno kreativnoj dimenzijisveta i čoveka. Time jedinstveniizvor postojanja nije nadvladavanjedrugog i njegovo razaranje,njegovo detruiranje, da bi poslužiokao građa za neidentifikovano stvaralaštvoili kao opšti materijal u haosuesencije, bez oblikovane egzistencije.Cilj je stvaranje i čuvanje,čuvanje i stvaranje.Moć etike kulture je u blagonaklonomodnosu ka svetu kao izrazuvredne ljudske etike, koja je razotkriladobre elemente čovekove duhovnei vitalne egzistencija i traži ih,podržava ih i širi ih za dobro ljudskogpostojanja i postojanja sveta ucelini.Najprospektivnija etička dimenzijajedinke u kulturi je rad, koncentrisanje,delovanje, krajnje samoulaganje- jer se u kulturi rezultati negledaju direktno, veoma retko su navidiku odmah, već se rađaju ili se otkrivajumnogo, mnogo kasnije, tadakada drugi ljudi dođu da žive svojživot i da grade svoj svet. Ovi koristekulturne tekovine kao normalniuslov svog življenja, a naprežu se dastvore druge, koji će zračiti kasnije -kao izraz etike kulture, koja ništa neželi da prisvoji za sebe, nego sve svoježeli da podeli sa svim ljudima, sarođenim i naročito sa onim budućim,još nerođenim.Zato su izuzetno bitni etičkonačelo i moralna norma Etike kulture:samosvest o vremenskoj ograničenosti o nužnosti delovanja i zalaganjeda se pravi dobro svakome iuvek.the development of the world, which justifies our existenceand who probokes <strong>for</strong>ces in us <strong>for</strong> connecting withthe world and the life;- non-destruction (ahimsa) - destruction, annihilationis opposite to the creative dimension of the worldand the human. Thereby, the unique source in existenceis not overmatching the other and its extermination, soit could be material <strong>for</strong> unidentified creation or generalelement in the chaos of essence without shaped existence.The general aim of human is procreation and prevention,prevention and procreation;- gracious respect toward world, as an expression ofvirtue of human ethics which revealed all elements ofhuman spiritual and vital existence and which seeks,maintains and spreads it <strong>for</strong> the good of human presence;- working, acting, concentrating, extreme selfinvestment- which is the most important ethical dimensionin culture – because inside culture the results arenot directly visible, they are most rarely instantly to beseen. They are rising or uncovering much later, whenother people came to live their life and to build theirown world. They are using cultural achievements as anormal clause of their life and straining to create anotherwhich will radiate much later - as an expression ofthe ethics of culture which does not want to possess anything<strong>for</strong> itself, but wants all that it owns to share withall people, with newborns and particularly with thenext, still unborn people.Borka Božović, “Haos” GalleryCultural identityIts origin, foundations, reflections, de<strong>for</strong>mities,<strong>for</strong>ms, sourcesBearing in mind that identity makes one of thebasic elements of transition, and culture is theessence of identity of every individual and nation,defining and differring a man, every ef<strong>for</strong>t to followand defend true cultural values must include consciousness,education, knowledge of one’s own origin,one’s relying on cultural heritage. Culture, as a matterof fact, defends the dignity of an individual and of theentire society. And our society has been in a deep cri-That’s why the most important ethical principle andrule in Ethics of culture is the self-consciousness <strong>for</strong>time limitation as well as the concentration <strong>for</strong> doinggood to everyone and <strong>for</strong>ever.10

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!