Jezik i nacionalizam

Sadràj 7Nacija, identitet, kultura, povijestNacija i jezik 169Nacionalni identitet i jezik 177Nacija kao politi~ka tvorevina 182Od kada postoje nacije 183Kako je do{lo do nastanka nacija 184Naracijom do nacije 185Nema objektivnih kriterija za pravljenje nacije 188Nacionalnost nije objektivno zadata nego je stvarsamoodre|enja 194Nacionalni identitet nije prirodan nego je konstrukcija 196Jo{ o nacionalnom identitetu 201Privatni interesi konstruktora nacije 206Pravljenje nacija na Balkanu 208Zna~i li pravljenje nacije ujedno demokratizaciju 217[to zna jugoisto~na Evropa o formiranju nacija 219Mit o iskonskom postojanju nacije 223Ne postoji nacionalni kontinuitet u povijesti 226Ne postoji narodni kontinuitet u povijesti 228Ne postoji kulturni kontinuitet u povijesti 231Kultura 234Religija i jezik 239Kulturni identitet je konstrukcija 241Balkaniziranost kulture 243Politi~ka nacija naspram kulturolo{ke nacije 246Tzv. kulturno–civilizacijska nadgradnja 248Povijest 254Prepravljanje povijesti 256Preno{enje dana{njih nacionalnih oznaka u pro{lost 263Ime jezika 267Naziv ilirski 268

8 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamNaziv hrvatski 271Prepravljanja vezana za standardizaciju u 19. stolje}u 277Mit o jezi~nom unitarizmu 283Jugoslavija 286Presti` 294Novosadski dogovor 301Prigovori Novosadskom dogovoru 304Prigovori Rje~niku zasnovanom na Novosadskomdogovoru 308Prigovori tzv. novosadskom Pravopisu 316Otkuda konflikt 322Nacionalizam 327[to je nacionalizam 328Tko {iri nacionalizam 333Tko se odaziva nacionalizmu 334Predstavnici dru{tvenih znanosti usa|uju nacionalizam 337Nacionalizam je suprotstavljen demokraciji 338Nacionalizam i religija 341Mitovi 342Mit o pa}eni{tvu 347Neprijatelj 349Stereotipi 355Mediji 356Sport 362[kolski sistem 364Uloga lingvista 366Popis citiranih radova 381Registar imena 409Registar pojmova 417Bilje{ka o autoru 429

JEZI^NI PURIZAMZadnjih dvadesetak godina u Hrvatskoj je ~isto}a jezikaili jezi~ni purizam postao velika tema, prisutna na svakomkoraku. Izi{lo je mno{tvo jezi~nih savjetnika kojihvale purizam, na njega se pozivaju autori brojnih razlikovnihrje~nika, autori pravopisa, lektori i u~itelji, njegazahtijevaju pisci jezi~nih kolumni po novinama, njime serukovode urednici raznih emisija o jeziku na radiju i nateleviziji.Kako bi pridobili ~itatelje i slu{atelje za purizam,ujedna~eno ga predo~avaju kao ne{to pozitivno, o ~emuovisi opstanak naroda i svakog pojedinca. Upada u o~i dase u agitatorskom diskursu puristi~ki orijentiranih autoraponavljaju sljede}e stereotipne tvrdnje: »Jezik je du{anaroda i njegovo ogledalo, koje prenosi i ~uva njegovu jedinstvenosti autenti~nost. U jeziku se odraàva kulturnai civilizacijska razlika naspram Srba; jezi~ne razlikesu samo izvedenice dubljih razlika. UdobaIiIIJugoslavije hrvatski jezik je bio posrbljivan, a narod odnaro|ivan.Veli~aju se razdoblja cvjetanja hrvatske nacionalnemisli i politi~ke autonomije, a leksikografski radoviobjavljeni u tim razdobljima progla{eni su vode}imjezikoslovnim djelima. Starinski hrvatski lekseminisu usta{ki . Hrvatski jezik teì (sam od sebe, prirodno)~uvanju ~isto}e. Proizvoljna kodifikacija (puristi~kajezi~na politika) opravdana je i prirodna. Ikonepurizma su osobe, ljudi iz javnog ìvota koji se bore za~i{}enje jezika od nepoèljnih elemenata. Njihova imenasu pohranjena u nacionalno orijentiranome diskursu iprizivaju se prilikom ozakonjivanja promjena u jeziku.Taj hrvatski uzor su: Bogoslav [ulek, László Bulcsú,

10 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamStjepan Babi}, Dalibor Brozovi}, Mate [imundi}, MileMami} i drugi« (Czerwizski 2005: 131).U takvom uvjerenju odrastaju ~itave nove generacijeu Hrvatskoj jer purizam je uvr{ten ne samo u fakultetskiprogram studija kroatistike, nego i u nastavne programesvih srednjih {kola. Svatko mora ve} od mladosti bitiupu}en u purizam. Istovremeno, nitko ne smije znati {toje purizam u stvari. S tim ciljem se ujedna~eno ponavljajugore citirane tvrdnje, i jednako ujedna~eno se pre-{u}uju spoznaje koje bi purizam pokazale u sasvim drugomsvjetlu.Purizam i nacizamPurizam se javlja kao posljedica nacionalisti~kog shva-}anja jezika (Gardt 2000: 263), on je »jezi~ni ekvivalentksenofobiji i pretjeranoj dru{tvenoj potrebi za razgrani~avanjem«(Coulmas 1996: 83). Istraìvanja pokazujuda »je jezi~ni purizam oru|e koje sluì rasisti~koj i nacionalisti~kojideologiji« (Milroy 2005: 328).Ne iznena|uje {to »puristi~ki stavovi znaju biti otvorenorasisti~ki ili ksenofobi~ni« (ibid.) kad se zna da zastupnicipurizma »~i{}enje« primjenjuju na jezik i na ljude:»’Etni~ko ~i{}enje’ se uvijek prvo odvija u glavama, tj.na podru~ju jezika i simbola« (Altermatt 1996: 125).Tako »su od starog jezi~nog patriotizma u op}em obrazovanjunacionalno nastrojenih gra|ana i intelektualnihpropagandista preziranje i odbijanje svega ’stranog’ i’mije{anog’ te prenagla{avanje jezi~nog principa porijekla(etimologije) do u 20. st. ostali omiljena argumentativnasredstva koja se i izvan jezika mogu primijeniti naljude« (Polenz 1998: 62). Zato porivi koji navode pojedinceda se zalaù za tzv. ~isto}u jezika »nemaju nikakveveze s govorenjem, pisanjem, razumijevanjem ili s duhomknjièvnosti« (Hobsbawm 1991: 133).

Jezi~ni purizam 11Nadalje, »postoje dokazi da je jezik u totalitarnimsredinama ’puristi~kiji’ nego u demokratskim sredinama.To je jedan od prostora ideolo{kog reguliranja. Uslu~aju nekih fa{isti~kih reìma poput nacionalsocijalizmau Njema~koj, to je rezultat rasisti~ke ideologije«(Clyne 1997: 490). U Njema~koj je purizam najvi{e cvjetaou doba Tre}eg Rajha (Härle 1996: 29–30). Tada je»~i{}enje jezika«, tj. »lov na strane rije~i« ve} »u prvimgodinama vladavine nacionalsocijalizma dosegao svoj vrhunac«(Polenz iz Härle 1996: 29–30).Jezi~ni purizam je u Njema~koj »uvijek iznova imaozna~ajnu ulogu kao sredstvo i pokazatelj radikaliziranjanjema~kog nacionalizma« (Polenz 1998: 62), a »za vrijemenacisti~kog razdoblja u Njema~koj je jezi~na politikabila glavni dio oblikovanja identiteta Rajha, bila je uskopovezana s ksenofobi~nim nacionalsocijalizmom .Najo~iglednija manifestacija toga bila je jezi~na reformas ciljem uklanjanja stranih leksi~kih posu|enica i osiguravanjakori{tenja ’izvornog’ jezika« (Ager 2001: 57).Dvije godine nakon {to je Hitler do{ao na vlast osnovanaje u Njema~koj 1935. dràvna institucija za brigu ojeziku: Njema~ki ured za njegovanje jezika (Plümer2000: 75). Purizam je podupirao nacizam: »Nacisti~kival jezi~nog purizma imao je ve} u prvim godinama nacizmasvoj u~inak, ne toliko na jezik koliko na politi~koraspoloènje {irokog kruga nacionalno usmjerenih ’ljubiteljajezika’ iz kulturnopoliti~ki va`nih oblasti {kole,novina i uprave. Ti ’ljubitelji jezika’ su 1933. samoinicijativnoponudili vlastima svoje usluge jer su vjerovali dasu im ciljevi jednaki. Vlasti su prvo prihvatile njihoveusluge kako bi nacionalisti~ku euforiju isticanja nijemstvaiskoristile za op}u politi~ku nahu{kanost, koja je potrebnaza uspostavljanje diktature« (Polenz 1967: 139).Puristi~ki program iz 30–ih godina izgledao je ovako:»dopisi ureda i suda trebaju ubudu}e biti na ’narodu bliskom’jeziku bez stranih rije~i, osobe na radiju koje koristeprevi{e stranih rije~i potrebno je ’pou~iti’ ili ’u protiv-

12 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnom slu~aju otpustiti’, njema~ka roba treba biti patentiranai nu|ena samo s njema~kim oznakama, nenjema~kinatpisi nad prodavaonicama i strani nazivi na jelovnicimamoraju nestati, imena restorana i oznake mjesta ukazali{tima trebaju biti ponjem~eni, sportska udruènja’koja ne èle govoriti njema~ki ne smiju dobivati nov-~anu potporu’. Za sve to i jo{ mnogo vi{e zahtijevalo jeDru{tvo za njegovanje jezika dono{enje propisa i nudiloza to besplatno svoje jezi~no upu}ene pomo}nike. Eho odstrane oslovljenih mjesta do{ao je brzo i bio je isklju~ivopozitivan, {to se redovito moè vidjeti u godi{tima ~asopisaDru{tva 1933. i 1934. u izvje{tajima o slu`benimmjerama i novinskim ~lancima« (ibid.: 124).U svojoj op{irnoj i zaokruènoj analizi purizma uNjema~koj 30–ih godina Polenz (1967) opisuje kako izgledapuristi~ki pristup jeziku: »Prema shva}anju iracionalnognacionalizma jezik ’nije sredstvo za sporazumijevanje,nego nacionalni idol, kojemu ~ovjek treba {toupadljivije iskazivati ~ast’ i kojeg se ’optere}uje zahtjevimaza nekakvom ’izvorno{}u’ koja nema veze s ljudskimpotrebama i koja se u svako doba moè zanemariti a dapritom ne nastane nikakva {teta ni za govornika ni zaslu{atelja’. îsta~i jezika su vjerovali — sli~no kao jo{ idanas mnogi kriti~ari jezika — da jezik moraju {tititi odupotrebe, od jezi~ne zajednice kao korisnika, kao da je jeziknekakvo apsolutno bi}e kojemu govornici morajusluìti. Prije svega bili su naviknuti vrednovati rije~i premanjihovom porijeklu. Obja{njenje za tu naviku nijesamo nacionalisti~ka antipatija prema stranim jezicima,nije nekakvo isklju~ivo lai~ko shva}anje jezika; jer pravi’laici’ — normalni govornici koji ne razmi{ljaju o jeziku— ne misle na izvedenice i etimologiju kad koriste jezik.Budu}i da je ve}ina ’ljubitelja jezika’ pro{la barem za vrijemegimnazije kroz {kolu tradicionalne filologije, radi sekod puristi~kog vrednovanja jezika o populariziranoj,premda pervertiranoj znanosti« (ibid.: 141–142).

Jezi~ni purizam 13Kao {to se danas hrvatski jezikoslovci bave pohrva-}ivanjem gramati~kih termina i to uvode u {kole, tako su~inili i nacisti~ki njema~ki puristi. Polenz (1967: 125) govorio onda{njem »ponjem~ivanju znanstvene terminologijeiz oblasti njema~ke gramatike, prvenstveno u ud`benicimaza nastavu njema~kog na {kolama. Jedna listastru~nih gramati~kih izraza Klaudiusa Bojunga pripremanaod 20–ih godina objavljena je kao dodatak ministarskojuredbi 1938. godine. Otad su sva nova izdanjanjema~kih ud`benika jezika morala koristiti samo ponjem~enestru~ne rije~i«.Polenz (1967: 126–127) kao lingvist osu|uje to ponjem~ivanje:»Takvo izvana u lingvistiku uno{eno ponjem~ivanjehtjelo je gramati~ke termine izmijeniti samozbog ponjem~ivanja, samo zbog neodobravanja stranogporijekla. Pritom se doga|alo da uvedu ponjem~enetermine koji su, za razliku od semanti~ki najve}im dijelomnemotiviranih termina stranog porijekla, vodili upogre{no ili jednostrano shva}anje gramati~kih kategorija. Tvorcima je bilo svejedno {to }e ponekad neophodnokori{tenje odgovaraju}ih pridjeva ili glagola dovestido tvorenica koje }e biti znatno nezgrapnije ili neobi~nijeod oprobanih termina stranog porijekla . Takvomijenjanje isklju~ivo formalnog izgleda gramati~keterminologije nije bilo lingvisti~ki opravdano«.Budu}i da je me|u njema~kim puristi~kim aktivistimabilo i sveu~ili{nih profesora, »ostaje jo{ da se zapitamokako je do{lo do toga da su — kao {to smo vidjeli — ineki malobrojni stru~njaci i sveu~ili{ni profesori znatnosudjelovali u jezi~nopuristi~koj opijenosti prvih godinanacizma, umjesto da je snagom svoje stru~ne kompetencijeod po~etka zaustave« (ibid.: 143). Odgovor nije te{kona}i: »sve to se moè objasniti osobnim politi~kim stavovimaili djelovanjem ’duha vremena’« (ibid.).Naime, »sigurno nema razloga za zaklju~ak da lingvistikauìva bilo kakvu posebnu autonomiju ili privilegijeu vezi s ideologijom. Jedna od klju~nih ideologija na-

14 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamcionalsocijalizma bila je ideologija o materinskom jeziku,a ona je bila izrazito povezana s lingvistima i lingvistikom. Nacizam je bio ideolo{ka koalicija, a jedan odosnovnih elemenata u toj koaliciji bio je za{tita pravamaterinskog jezika: nacizam je bio pokret za jezi~na prava«(Hutton 1999: 4).U slu`bi nacisti~ke ideologije »lingvisti su vjerovalida je njihova sveta du`nost {tititi i ~uvati materinski jezik«(ibid.: 6). Kod lingvista u slu`bi nacizma »’materinskijezik’ je uzdignut na prijestolje kao boànstvo, kaoobjekt sna`nog po{tovanja (’nesalomljive ljubavi’), iz kojegzra~i ìvotna snaga« (ibid.: 7). Takav odnos prema jezikuvlada danas u Hrvatskoj. Primjer iz pro{losti Njema~kei sada{njosti Hrvatske pokazuje da se lingvisti»mogu povezati s dru{tveno–politi~kom stvarno{}u napoliti~ki radikalan na~in. To moè biti u obliku obo-àvanja uskla|enosti, ~isto}e, ujedna~enog mi{ljenja,pojmovnog sklada i jezi~nog reda. Jezi~na pravila moguse gledati kao dru{tvena pravila, a zna~enja rije~i kaoideolo{ka zna~enja. U takvim okolnostima totalitarnilingvist moè koncipirati jezi~ni sistem na isti na~in nakoji totalitarni pravnik moè koncipirati zakone: kao autonomnasnaga koja odre|uje granice prihvatljivosti.Lingvist je ~uvar jezika kao {to je pravnik ~uvar zakonskihodredbi« (ibid.: 8). Zbog simbioze jezikoslovaca i nacionalizmapostao »je jezik toliko prirodni element nacionalizmai rasizma da mi termini kao jezi~ni nacionalizamili lingvicizam izgledaju suvi{ni jer su tautolo{ki«(Fritsche 1992: 86–87).Kad su vremenom puristi u nacisti~koj Njema~kojpo~eli prigovarati i ministrima da ne koriste dovoljno izvornenjema~ke rije~i, onda se »Goebbelsovo ministarstvookrenulo protiv pretjeranog isticanja nijemstva iprotiv oìvljavanja starih njema~kih rije~i s tajanstvenimzvukom« (Polenz 1967: 140). Polenz (1967:140–141) citira Goebbelsovo ministarstvo: »Jasno se moraustvrditi da na{ pokret ne èli imati nikakve veze s

Jezi~ni purizam 15tim igrarijama s rije~ima. U to spada i upotreba navodnihstarogermanskih naziva mjeseci kao Lenzing =oùjakitd., koje njema~ke novine odsad trebaju prestati koristiti.Rije~i kao Thing, Kult podsje}aju na one narodskeproroke o kojima na{ Vo|a u svojoj knjizi Mein Kampfkaè da bi oni najradije ponovo hodali obu~eni u medvje|ekrzno, i koji uostalom tvrde da su ~etrdeset godinaprije njega izmislili nacionalsocijalizam. Nacionalsocijalisti~kipokret je isuvi{e blizak stvarnosti i ìvotu a da bimu bilo potrebno vaditi iz prastarih vremena prevazi|enei mrtve pojmove, koji ni na koji na~in ne mogupomo}i te{koj politi~koj borbi danas, nego je naprotivsamo optere}uju«.Nakon desetak godina vladavine purizma u Njema-~koj, ukinute su puristi~ke aktivnosti. Do toga je do{lozato {to su du{ebri`nici jezika u svom ~asopisu »Materinskijezik stalno iznosili kritiku ravnodu{nosti vlastodràcaprema pitanju stranih rije~i«, pa je to izazvalonesimpatije kod doti~nih vlastodràca, Goebbelsa i Hitlera(Plümer 2000: 76). Stoga je »Hitlerova uredba done{ena1940. godine okon~ala puristi~ke aktivnosti Dru-{tva za njegovanje jezika: ’Nakon dopisa ministra Rajha idràvnog kancelara zapazio je Firer vi{e puta u zadnjevrijeme — tako|er i na slu`benim mjestima — kako serije~i stranog porijekla koje su odavno preuzete zamjenjujuizrazima dobivenima naj~e{}e pomo}u prevo|enja,koji su zato po pravilu ru`ni. Firer ne èli takvo nasilnoponjem~ivanje i ne odobrava umjetno zamjenjivanjestranih rije~i odavno udoma}enih u njema~kom jeziku’«(ibid.: 76–77).Vrijeme jezi~nog purizma u Njema~koj od po~etka30–ih do po~etka 40–ih godina nazvano je u lingvisti~kojanalizi »groteskno–tragi~nom zadnjom fazom njema-~kog jezi~nog purizma« (Polenz 1967: 113). Nakon tograzdoblja se ve} 60–ih godina u Njema~koj konstatira da»danas vi{e nema javnog jezi~nog purizma« (ibid.).

16 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamNa osnovi podataka o Njema~koj 30–ih godina vidljivoje da kod teme purizma nije opravdano pre{utjeti informacijukako analiza purizma pokazuje »povezanost~i{}enja jezika s rasisti~kim ludilom« (ibid.: 130). I prizivau sje}anje »vulgarnoznanstvene grijehove i nesre}etridesetih godina kao primjer za opomenu« (ibid.: 160).Hrvatsko kopiranje nacisti~kog purizmaVe} po~etkom 90–ih hrvatska jezi~na politika po~ela se»orijentirati prema jezi~nopoliti~kim mjerama fa{isti-~kog usta{kog reìma iz 1940–ih godina. U ono doba, zavrijeme NDH, dono{eni su jezi~ni zakoni i osnovana jedràvna slu`ba za hrvatski jezik da bi se osigurala ’~isto}ahrvatskoga jezika’, koji je — kako pi{e u zakonu ojeziku iz 1941. — ’po svom izgovoru, svojim gramati~kimpravilima i zna~enju rije~i izvorni jezik hrvatskoga naroda’i ’niti je jednak nekom drugom jeziku niti je dijalektnekog drugog jezika’. Odmak od srpskoga i ~i{}enje hrvatskogaod srbizama bili su osnovna tema usta{ke jezi~nepolitike. Ta jezi~na politika propagirala je uklanjanjeinternacionalnih rije~i, koje su ìgosane kao srbizmi«(Busch 2004: 205).Godine 1992. je u Hrvatskoj »po uzoru na spis {to gaje 1933. sro~io Goebbelsov bibliotekar Wolfgang Hermann,pod nazivom ’Principijelno o ~i{}enju javnih knji-`nica’« napravljen »Naputak o postupku prema knji-`ni~koj gra|i u {kolskim i dje~jim knji`nicama«, a »u godinama{to su slijedile vi{e stotina tisu}a knjiga koje sunapisali srpski autori ili objavili srpski izdava~i uklonjenesu iz hrvatskih knji`nica, naj~e{}e tako {to su spaljeneili ba~ene na periferijska smetli{ta« (Ivan~i} 2007:29).î{}enja takvog tipa dovela su sredinom 90–ih dostanja u jeziku koje se opisuje na sljede}i na~in: »Unazadpet godina se tu rije~i mu~e i proganjaju, objavljuju se

Jezi~ni purizam 17’razlikovni rje~nici’. Sprovodi se nekakvo ’desrbiziranje’ili ’dekroatiziranje’ jezika, uklanjaju se iz knji`nica knjigepisane na }irilici, prijevodi klasika progla{avaju senevaè}ima. Otpu{taju se u~itelji i lektori samo zato {topotje~u iz nepoèljne zemlje. Izlaze novine s jezi~nimsavjetima, u kojima se stotine samozvanih jezikoslovacajavljaju za rije~. Hrvatskom saboru se uru~uje prijedlogzakona koji predvi|a jezi~nu policiju. Istovremeno jednajezi~na {kola u Zagrebu prodaje diplome za ’ovjereneprevoditelje srpskog jezika’; nekakav ispit, me|utim,kandidati ne moraju polagati« (Gudèvi} 1996: 982).Posvuda »na radiju, televiziji, u uredni{tvima i u~ionicamaodvijaju se punom parom kampanje za uvo|enjenovih jezi~nih oblika i za kontrolu ’~isto}e’ vlastitog jezika.Dodu{e, jo{ se ne zna koji to treba biti, ali va`no je daje druk~iji od dosada{njeg, druk~iji od fonema, naglaska izvuka koji je dosad gledan kao zajedni~ki jezik« (Altermatt1996: 125). Usa|ivanje jednog »rogobatnog jezikakojim nitko ne govori« mogu}e je samo uz kontrolu iispravljanje, pa zato »Hrvatska je sa Tu|manom postala’zemlja lektora’ u kojoj svatko, od blagajnice do policajca,svakoga ispravlja zato {to ne govori ’ispravnim’ jezikom«(Luci} 2009).Dominacija purizma znak je dominacije nacionalizmau Hrvatskoj jer je poznat »purizam kao popratna pojavanacionalizma« i utvr|ena je »srodnost nacionalizmai purizma« (Thomas 1989: 6). Purizam pove}ava nacionalizamjer u~i da se sve klasificira kao hrvatsko ili nehrvatsko,i da se sve {to navodno dolazi iz vlastite nacijeprogla{ava dobrim, dok se ono {to dolazi iz drugih nacijaprogla{ava {tetnim i zlim.S obzirom da »se nacionalizam i purizam obi~no pojavljujuzajedno, jednakog intenziteta, i odgovaraju nautjecaje iz istog izvora« (ibid.), ne iznena|uje {to jehrvatski purizam usmjeren protiv navodno srpskih rije~ijer je i hrvatski nacionalizam usmjeren protiv Srba. Uostalom,u Hrvatskoj je i prije »antisrpski purizam sluìo

18 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamkao precizan barometar hrvatskih nacionalisti~kih osje-}aja« (ibid.).Uzimaju}i za uzor taj raniji antisrpski purizam opona{ase u suvremenoj Hrvatskoj »ekstremno nacionalisti~kisuèna jezi~na ideologija Nezavisne Dràve Hrvatske«(Blum 2002: 135). Desetlje}ima najutjecajniji hrvatskijezikoslovac Stjepan Babi} (2001: 232) bez sustezanjanavodi da neku rije~ smatra hrvatskom ako se ona nazivausta{kom rije~ju.Nacionalizam i purizam su u Hrvatskoj toliko nerazdvojnida je na osnovi jezika hrvatskih medija 2002.utvr|eno sljede}e pravilo: »[to je izvor koda nacionalisti~kiji,to je ve}a vjerojatnost realizacije purizma u jeziku«(Czerwizski 2005: 257). Drugim rije~ima, analizomnovije jezi~ne prakse hrvatskih medija se »potvrdila tezada je radikalna realizacija jezi~ne politike potpuno proporcionalnas nacionalnim radikalizmom izvora jezika«(ibid.).Tko forsira purizamOdgovor na pitanje tko stoji iza purizama lako je na}i jer,»kao {to je mnogo puta isticano, purizam ~esto ide rukupod ruku s nacionalisti~kom ideologijom« (Elspaß 2005:24). Tako je i istraìvanje dana{njeg hrvatskog purizmapokazalo da »puristi~ka jezi~na politika i planiranje jezikau Hrvatskoj izrasli su u op}oj nacionalisti~koj atmosferi,kojom je bila zahva}ena intelektualna elita«(Czerwizski 2005: 15). Istraìvanje je utvrdilo i da izvorpurizma nisu prosje~ni govornici: »Izvor purizma morase traìti u krugu jezikoslovaca« (ibid.: 256). Povezanostjezikoslovaca s nacionalizmom ne ~udi ako se ima u viduda »nacionalisti su ~esto jezi~ni aktivisti, i ve}ina jezi~nihaktivista su nacionalisti« (Ager 2001: 38).Budu}i da je cilj purizma »ispuniti o~ekivanja nacionalizma,politi~ke ideologije« (Czerwizski 2005: 39), hr-

Jezi~ni purizam 19vatski jezikoslovci su kod {irenja purizma imali podr{kupoliti~kih krugova: »naivno bi bilo misliti da je jezi~napolitika u tom razdoblju bila isklju~ivo djelo jezikoslovaca.Stranka HDZ s neograni~enom vla{}u 90–ih godina injen osniva~ predsjednik Franjo Tu|man bili su vatrenepristalice puristi~kih novina u jeziku i javno su pokazivalisvoje sklonosti kori{tenjem oblika progla{enih hrvatskijima,a zahvaljuju}i vlastitoj popularnosti pro{irilisu ih me|u drugim korisnicima. [irenje ideje purizmamoè se, osim toga, povezati s bliskim kontaktima lingvistai politi~ara, pove}anim financiranjem znanstvenihprojekata ili kontrolom dràvnih medija« (ibid.: 90).Na taj na~in su politi~ke vlasti u Hrvatskoj podupiralestvaranje novih rije~i (Jacobsen 2006: 318). Sve to zna~ida jezi~ni purizam u Hrvatskoj »forsiraju prvenstvenoodre|eni politi~ki krugovi i samozvani za{titnici jezika uobrazovanju i medijima« (Busch 2004: 206).Poznata »spremnost akademi~ara u doba nacizmada stave svoje vje{tine u slu`bu dràve« (Hutton 1999: 9)ponavlja se danas u Hrvatskoj. U takvoj koaliciji »dr-àvne ideolo{ke preferencije mogu biti spremno poduprtei legitimizirane aktivnostima eksperata, a dràvamoè osigurati da eksperti ostanu unutar odre|enih granicapri izboru tema istraìvanja i pristupa, npr. dodjeljivanjemnov~anih podr{ki« (Blommaert 1999: 430).Hrvatski jezikoslovci pokazuju vlastitim primjeromkako »lingvisti~ki rad, tj. jezgrene aktivnosti ’znalaca’ jezikamogu biti politizirane i ~itane kao politi~ke izjave«(ibid.). Ispolitizirani lingvisti mogu imati ~ak ve}i utjecajna ljude od nekih politi~ara jer djeluju uvjerljivije zato{to se za jezikoslovca uklju~enog u politiku »pretpostavljada ’zna’ bolje, dokumentarnije nego {to obi~no vjerujemoza politi~ara da ’zna’ stvari« (ibid.). Drugim rije-~ima, »njegova publika ga smatra intelektualcem, tj. misliocem,a ne politi~kim {arlatanom, i to daje njegovimrije~ima teìnu« (Benda 1978: 68–69). Povjerenje kojemu se automatski poklanja jer nosi titulu znanstvenika

20 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamzloupotrebljava u politi~ke svrhe: »Osnovno je ovdje preno{enjene~ijeg identiteta koji ima kao lingvist, pisac,prevodilac na polje javne debate i politi~ke aktivnosti, palingvisti, pisci, prevodioci (i ~ak misionari) onda producirajupoliti~ki diskurs o jeziku. saèto re~eno: postojestru~njaci ~ija stru~nost je ugra|ena kao podtekst u drugitip diskursa, ne tehni~kog diskursa (dakle, ne ’stru-~nog’ diskursa), nego politi~kog diskursa, koji je ponekadte{ko razlikovati od diskursa ’pravog’ politi~ara«(Blommaert 1999: 429–430).Smjena vlasti u Hrvatskoj 2000. godine nije ni{tapromijenila na planu purizma, kako se vidi iz analiza jezikamedija: autor analize (Czerwizski 2005: 257) isti~eda je njegovo »istraìvanje jezika sprovedeno 2002. godine,to zna~i nakon dolaska na vlast politi~ke elite koja jedeklarativno odbacivala nacionalizam koji je vladao Hrvatskomdemokratskom zajednicom (HDZ). Usprkosprimjetnim promjenama na razini diskursa, dràvni medijiostali su vjerni puristi~kim inovacijama«. Nakon2000. godine puristi~ka jezi~na politika je dodatno institucionalnopodràvana: done{eno je vi{e zakona koji uklju~ujui jezik, osnovani su u ministarstvu vije}e za jezik ikomisija koja, me|u ostalim, puristi~ki regulira upotrebujezika u ud`benicima (ibid.: 83–91), »nekoliko pravnihodredbi ti~e se ~i{}enja od stranoga, ’nehrvatskoga’ uadministrativnom diskursu« (ibid.: 256), Ministarstvoprosvjete i {porta donijelo je Ud`beni~ki standard, premakojem »se u ud`benicima izbjegavaju nepotrebnetu|ice i tzv. internacionalizmi« (ibid.: 88) itd. Do danasje »trajno najgora posljedica jedna potpuna idiotizacijajezika, okivanje jezika preko kojega onda moè{ porobitii sve drugo kreativno u ~ovjeku« (Luci} 2009).

Jezi~ni purizam 21Strategije puristaBudu}i da purizam traì neprirodno mijenjanje vlastitogjezika, moraju se {iroke mase u Hrvatskoj pomo}u odre|enihstrategija pridobijati da bi ga prihvatile: »Kakobi izgradila povjerenje u puristi~ke novine, ideologija jereproducirala nacionale osje}aje i koristila niz propagandno–agitatorskihstrategija« (Czerwizski 2005: 139). Zatu svrhu iskori{teni su »prvenstveno ud`benici, jezi~nisavjetnici, normativni rje~nici, rubrike o pravilnoj upotrebijezika objavljivane u medijima, didakti~kim i znanstvenim~asopisima, a tako|er i propagiranje odre|enihoblika progla{enih boljima zbog njihove velike u~estalostiu presti`nim diskursima koji podlijeù kontroli (npr.u javnim medijima, jeziku administracije, jeziku obrazovanja)«(ibid.: 36).Brojni puristi~ki jezi~ni savjetnici i razlikovni rje-~nici u Hrvatskoj »konzerviraju u dru{tvu nacionalisti~koshva}anje«, a »ve}inu njih povezuje ~injenica dasu ih financirale dràvne institucije, {to dokazuje da supoliti~ke grupe koje su vladale u tom razdoblju odigraleodre|enu ulogu u procesu planiranja jezika« (ibid.: 130).Analiza pokazuje da »agitatorski diskurs u rje~nicima— osim {to se pojavljuje u raznim oblicima — ustvarije vrlo ujedna~en i uskla|en. Sadrì odre|enu matricukoja se ponavlja i koja je s malim iznimkama opona{anau svim izvorima. Autori svakog od opisanih radova koristesli~ne argumente i stereotipne jezi~ne izraze s ciljemozakonjivanja promjena u jeziku i poticanja korisnikarje~nika da upotrebljava te a ne druge leksi~ke oblike«(ibid.).Kao prvo, nastoje}i prikriti svoju ulogu u konstruiranjupurizma autori ponavljaju da »jezik teì (sam odsebe, prirodno) ~uvanju ~isto}e« i da »proizvoljna kodifikacija(puristi~ka jezi~na politika) opravdana je i prirodna«(ibid.: 131). Te tvrdnje kroatista nisu to~ne, naprotiv:»purizam je poku{aj interveniranja u ’prirodni’ raz-

22 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamvoj jezika pomo}u identificiranja, cenzure, istrebljivanja,spre~avanja, zamjenjivanja« (Thomas 1989: 6). Purizamje kao pojava »umjetan i u njega su uklju~eni u~enjaci, ane prosje~ni govornici« (Brincat 2003: 155).Kao drugo, autori jezi~nih savjetnika i razlikovnihrje~nika ujedna~eno koriste sljede}e strategije: »U uvodimarje~nika izraz tu|ica/tu|a rije~ ima uvijek negativnukonotaciju i nalazi se u suprotstavljenom odnosu premapozitivno vrednovanom izrazu dobra/lijepa hrvatskarije~. Namjerna i u cijelom diskursu vrlo postojana kategorija’tu|a rije~’ nikad se ne pojavljuje u obliku posu|enarije~. To je uzrokovano ~injenicom da posu|enarije~/posu|enica pojmovno nema tako negativna obilje`jakao tu|a rije~/tu|ica jer posu|ena zna~i da je uzetaod nekoga i kori{tena (mo`da ~ak samo jedno vrijeme),dok tu|a implicira ne{to {to ne pripada nama, nego drugima.Zahvaljuju}i tako domi{ljatoj strategiji konstruiranjauklju~uju}eg i isklju~uju}eg ’mi’ poja~ava se i paradigma’mi’ — ’vi’. U svim tekstovima je hrvatski jezikpovezan s pridjevima ~ist, jasan, osebujni, lijep, razumljivi s posvojnom zamjenicom na{. Modalnost u bezli~nomobliku (bezli~an glagolski izraz) neophodno je,mora se, valja, treba, nu`no je omogu}ava autorima daskrenu pa`nju sa sebe kao konstruktora stava i da poja~ajuuvjerenje kod ~itatelja da su propagirani postulatiapsolutni i da ne podlijeù diskusiji« (Czerwizski 2005:131–132).Kao tipi~an primjer takvih autora naveden je StjepkoTeàk, jedan od ~estih savjetodavaca, i opisane su tehnikekojima se on sluì: »Sli~ne metode agitacije nalazimou sljede}im izrazima: treba, valja, valja dati prednost,zamijeniti dobrom hrvatskom rije~i. Struktura radikalnijihizjava je tako konstruirana da je bilo kakva diskusijanemogu}a, a ~itatelj prisiljen da prihvati ’~injenice’,na primjer: pravilan oblik je ’voza~ka iskaznica’, a ne’voza~ka dozvola’; u hrvatskome standardnom jeziku nepostoji pridjev ’vjerovatan’« (ibid.: 138).

Jezi~ni purizam 23Sastavni dio hrvatskih jezi~nih savjetnika je hvaljenjepurizma, npr.: »Jezi~ni je purizam u hrvatskome jezikuu prvome redu pozitivno nastojanje koje je, tijekomduge i te{ke pro{losti hrvatskog naroda i jezika u kojoj jebio izloèn sna`nim utjecajima drugih kultura i jezika(turskomu, njema~komu, ma|arskomu, talijanskomu,srpskomu, engleskomu), uspjelo sa~uvati hrvatski jezi~niidentitet. Te`nja za ~isto}om trajno je obilje`jehrvatskog jezika« (Fran~i}/Huda~ek/Mihaljevi} 2005:191). I drugi kroatisti poku{avaju zamaskirati svoju uloguu {irenju purizma tako {to ponavljaju »da je jezi~nipurizam oduvijek bio glavnim obilje`jem hrvatskoga jezika«(Tafra/Ko{utar 2008: 190–191; sli~no i Turk/Opa-{i} 2008: 83). Me|utim, purizam nikad nije svojstvo jezika,nego odre|enog broja ljudi. Ve} i zbog toga se nemoè re}i da je tradicija ovog jezika puristi~ka, nego supostojali puristi~ki nastrojeni pojedinci. Oni nisu ovda{njaspecifi~nost jer takvih pojedinaca je bilo u svimjezi~nim zajednicama. Koliko god autori savjetnika tvrdilisuprotno, ~injenica je da je utjecaj purista na jezik bioi ostao neznatan. Dokaz tome je ogroman broj rije~i stranogporijekla u ovome jeziku, koje su koristili preci i kojekoristimo mi a da pritom uop}e nismo svjesni da su upro{losti preuzete iz drugih jezika. Stoga dominantnoobilje`je tradicije nije purizam, nego otvorenost premadrugim jezicima, jednako kao i danas. A puristi~ki nastrojenipojedinci lansiraju pri~e o ugroènosti jezika i onavodnoj puristi~koj tradiciji ~iji su oni nastavlja~i. Takoskre}u pa`nju dru{tva na sebe i prikazuju se kao spasiteljijezika i naroda. Zbog toga dobivaju razne tipove materijalnihnagrada ako im njihova okolina povjeruje da jespa{avaju od propasti.Autorima savjetnika i drugim puristima u Hrvatskojje pozivanje na izmi{ljenu puristi~ku tradiciju potrebnoda bi opravdali svoje sada{nje puristi~ke intervencije.Jer kako im prigovarati {to danas sprovode puristi~konametanje ako sebe predstavljaju kao nastavlja~e ve-

24 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamli~ajne puristi~ke tradicije, za koju jo{ usto tvrde da je»osnovno svojstvo hrvatskoga naroda i njegova jezika«.Takvom dosjetkom postiù da svatko mora prihvatitinjihove puristi~ke intervencije jer odbaciti purizam zna-~ilo bi, po njihovome, odbaciti hrvatski narod i njegov jezik.Dosjetka je i tvrdnja o jeziku u Hrvatskoj da »radijese sluì tvorbom s pomo}u vlastitih tvorbenih sredstava nego posu|ivanjem« i da je to »u skladu s pripadno{}usrednjoeuropskomu civilizacijskom krugu« (HA-ZU 2007: 50). Time se reklo da je jezik u Hrvatskoj puristi~ki,da je srednja Evropa puristi~ka i da je purizamznak pripadnosti srednjoj Evropi i civilizaciji. Me|utim,nijedna od tih tvrdnji nije to~na. Kao prvo, srednja Evropanije puristi~ka jer svaki srednjoevropski jezik sadrìmno{tvo rije~i iz drugih jezika. Nadalje, purizam nijeznak civilizacije, ili jezi~ne kulture koju mu pripisujukroatisti (npr. Turk/Opa{i} 2008: 85), naprotiv, »purizam~esto funkcionira kao simbolizacija nacionalizma«,»nacionalisti~ki sklone vlade podupiru odnosno ~ak inzistirajuna zamjenjivanju stranih rije~i kao dijelu svog nacionalisti~kogprograma« (Thomas 1989: 7). Kao drugo,purizam u Hrvatskoj nije svojstvo jezika nego kroatista,koji to svoje svojstvo èle nametnuti drugim govornicimau Hrvatskoj. A kako bi im nametanje imalo uspjeha,la`no prikazuju purizam kao svojstvo srednje Evrope.Znaju da hrvatski govornici èle biti dio srednje Evrope,pa im kaù: budite puristi pa }ete biti dio srednje Evrope.Me|u ~estim puristi~kim strategijama nalazi se isljede}a: kad neku rije~ èle zamijeniti drugom a praksau Hrvatskoj se tome opire, onda kaù da otpori postojezbog ugledanja u srpsku jezi~nu praksu. No kad bi ugledanjeu srpsku jezi~nu praksu bilo uzrok dana{njim opiranjima,onda bi s obzirom da je u srpskoj jezi~noj praksihleb, {argarepa, pirina~ trebali danas u Hrvatskoj postojatiznatni otpori prema kruhu, mrkvi, riì. Ali takvih ot-

Jezi~ni purizam 25pora nema, {to zna~i da uzrok opiranja o~ito nije srpskajezi~na praksa nego hrvatska, koju kroatisti èle nasilnopromijeniti. Svjesni su da je najlak{i na~in za prihva-}anje njihove bezrazlo`ne promjene da dosada{nju praksuneistinito proglase srpskom: zna se da svaki dobarHrvat mora zazirati od svega {to bi moglo biti srpsko, pamakar to bio i vlastiti jezik. Tako }e zazirati i od oca,majke, brata, sestre ~im se kroatisti dosjete da su i terije~i dio srpske jezi~ne prakse.Iz zahtjeva za nacionalnim pedigreom rije~i vidi seda je u Hrvatskoj na djelu »propagiranje odabira ’jedinoga’modela jezika«, {to »ide zajedno s poku{ajima maksimalnehomogenizacije dru{tva oko zajedni~kih mitova, sborbom za odbacivanje heterogenog karaktera dru{tva,s nametanjem odre|enih ograni~enja i s prisiljavanjemdru{tva da izabere jedan nazivnik kulture« (Czerwizski2005: 130). Budu}i da takve puristi~ke prisile nisu spojives demokratskim principima, ne ~udi {to izazivaju otpor.Npr. u knjizi M. Czerwizskog je kao protivnik puristi~kihnametanja posebno istaknut »Vladimir Ani}, ~ijiradovi su (me|u njima poznati rje~nik) kao i sam autorbili ~esto brutalno napadani od strane purista« (ibid.:76).Puristi vlastitim intervencijama u jeziku uni{tavajupravilnosti koje su nastajale stolje}ima, a svoje razaranjenazivaju »skrb o jeziku«. Oni infantilno produciraju novotvorenice,a o toj svojoj aktivnosti, koja je ina~e karakteristi~naza pred{kolski uzrast, kaù da zahtijeva velikaznanja: »potrebno je stvoriti hrvatske rije~i i izraze {tozahtijeva jezi~no znanje i aktivan odnos prema jeziku«(Fran~i}/Huda~ek/Mihaljevi} 2005: 191). Za rije~ koju suupravo izmislili kaù da je »dobra doma}a rije~«, »dobrastandardnojezi~na rije~«, iako ona ne moè biti ni doma}ani standardnojezi~na kad nije u upotrebi udoma}ena.Tvrdnjom da je standardna rije~ ona koju name}u,a nestandardna ona koju zabranjuju, pokazujukako ne znaju da je u demokratskom dru{tvu standar-

26 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamdno ono {to je u op}oj upotrebi pro{ireno i neutralno(Ammon 1995: 476–477). Rije~i koje forsiraju puristiimaju naj~e{}e suprotna svojstva: nisu pro{irene u op}ojupotrebi i nisu neutralne, nego su politi~ki obiljeène.Tek ako se jednoga dana uspiju osloboditi politi~ke obiljeènostii pro{iriti u op}oj upotrebi, mo}i }e se smatratidijelom standarda. Naime, »bitan indikator jezi~ne normeje prihva}enost i s time povezana u~estalost upotrebeneke konstrukcije« (Hundt 2005: 25).Zadnjih desetlje}a se u Hrvatskoj u~estalo koristebrojne rije~i iz engleskog jezika, {to je dokaz njihoveprihva}enosti. Puristi to progla{avaju ne~im najgorimmogu}im na svijetu, iako se radi o posve prirodnoj i razumljivojpojavi, o preuzimanju rije~i iz presti`nijeg jezika.Suvremeni presti`ni status engleskog jezika vidi se izniza podataka, npr. engleski jezik se povezuje s tehnologijom,internacionalno{}u i konzumom, ima nadnacionalnistatus na podru~ju kulture i znanosti (Mackey1989: 12), ima simboli~ku vrijednost u ozna~avanju kozmopolitskogstila ìvota, shva}a se kao znak modernostinpr. u Japanu i u Njema~koj (Haarmann 1989: 187, 189,191), {irom svijeta postao je osnovnim jezikom znanosti,dok drugi jezici imaju sasvim marginalnu ulogu (Michels1992: 408). Skudlik (1992: 392) navodi kako i znanstvenicikojima engleski nije materinski jezik smatraju da jesvaka znanstvena komunikacija u osnovi me|unarodnai da se zato mora odvijati na me|unarodnom jezikuna{eg vremena, a to je engleski. Ammon (1992: 422) prikazujepomo}u dijagrama kako je engleski ve} od 19. st.vode}i u znanosti i kako je njegova uloga stalno rasla,dok je zastupljenost njema~kog jezika u znanosti ve} od1. svjetskog rata stalno znatno opadala.Rukovode}i se prestiòm engleskog jezika, Hrvati samoinicijativnoi dobrovoljno koriste engleske rije~i. Nisu,dakle, one sebe nametnule, nego ih doma}i govorniciuzimaju, i kori{tenjem prihva}aju kao svoje. A puristipi{u kao da jezik postoji odvojeno od svojih govornika i

Jezi~ni purizam 27kao da ima volju nezavisnu od onih koji se njime sluè.Me|utim, jezik nije bi}e koje moè imati svoju volju: jezikpostoji samo kroz svoje govornike, i ulazak rije~i izengleskog, njema~kog, turskog, talijanskog itd. odvija seisklju~ivo po volji mase govornika.Mit o propadanju jezikaPod puristi~kim utjecajem se u Hrvatskoj kao zamjenaza navodne srbizme, za engleske rije~i i za sve {to puristipo svom subjektivnom ukusu proglase nevaljalim »forsirajudijalektalne rije~i, reaktiviranje arhaizama i pravljenjevlastite terminologije, npr. kompjutorske. Kaosredstvo za sprovo|enje nove norme sluì administrativnapraksa, izdavanje novih ud`benika i mediji« (Busch2004: 206–207).Kako bi javnost pridobili za sebe, puristi~ki kroatistipomo}u medija {ire »mit o ’propadaju}em standardu’«(Cameron 1995: 40) predstavljaju}i sebe i svoje represivnemjere kao spas. Metoda kojom se sluè poznata je uznanosti kao pravljenje »moralne panike«: »Moralna panikanastaje kada se nekoj dru{tvenoj pojavi ili problemuiznenada posve}uje velika pa`nja u javnom diskursu i otome se diskutira na opsjednuti, moraliziraju}i i alarmantanna~in, kao da nagovje{tava neku nadolaze}u katastrofu«(ibid.: 82).Pravi se panika o propasti jezika, nacije, kulturepred stranom invazijom, a »da li se takva strana invazijaili op}e kulturno opadanje zaista doga|a, nebitno je —va`no je da utjecajni ~lanovi dru{tva vide da se to doga|a;oni }e zatim upotrijebiti emocionalne faktore isimboli~ke vrijednosti kako bi izrazili svoju zabrinutost«(Langer/Davies 2005: 5–6).Kao pojava, »’moralna panika’ opisuje ’slu~ajeve kadaje javna reakcija potpuno nesrazmjerna sa stvarnimproblemom’. U moralnoj panici se veli~ina problema preuveli~ava,njegovi uzroci se analiziraju na pojednostav-

28 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamljuju}i na~in, zabrinutost zbog njega raste do nepodno{ljivihvisina, a mjere koje se predlaù za njegovoublaàvanje su obi~no ekstremne i kaznene« (Cameron1995: 82). [tovi{e, »moralna panika ima potencijal dadovede do tako ekstremnih oblika represije kao {to su lovna vje{tice i pogrom, a u nekim slu~ajevima se ~ak i napravis tim ciljem« (ibid.: 83).Istraìvanja moralne panike pokazuju da »se za njune moè re}i da jednostavno ’izbije’, nego se konstruirana to~no odre|eni na~in, prvenstveno pomo}u medija«(ibid.). Kroatisti za svoje svrhe koriste razne medije —televiziju, novine, radio — lansiraju}i u njima o jeziku»apokalipti~ne vizije, izmije{ane s paranojom, {to je oduvijeksvojstvo tradicije nezadovoljstva« jezikom (Milroy/Milroy3 1999: 43). »Taj paranoidni scenario je takavda u njemu nekolicina grandioznih odre|uje razvoj ~itavogjezika bez obzira na jezi~nu upotrebu milijuna izvornihgovornika, dok sna`ni neprijatelji vje~no kuju zavjereda pokvare jezik« (ibid.). To~no takav paranoidni scenarioiskori{ten je nebrojeno puta u kroatisti~kim tekstovimai u hrvatskim medijima zadnjih dvadesetak godina.Od tvrdnje da jezik ne valja, da propada i da ga trebapopravljati neki izvla~e direktnu materijalnu korist: natome zara|uju »izdava~i novih rje~nika, autori normativnihgramatika, kolumnisti koji napadaju jezi~ne inovacijei tuè se da jezik propada, autori knjiga o jezi~nojetiketi, u~itelji instruktori i u~itelji koji podràvaju normativneoblike svi oni su primjeri osoba koje direktnoprofitiraju od planiranja jezika i koje zato podupirunjegovo nastavljanje« (Cooper 1989: 82).U takvoj atmosferi pojedinci ili institucije poput akademija,katedri, instituta i sl. progla{avaju sebe nadle-`nima za jezi~nu normu pa dolazi do sljede}eg problema:»Te institucije prave norme bez dovoljno teoretske analizei prema neodre|enim kriterijima ili cirkularno prematekstovima ve} vjernima normi. Njihove kriterije i odlu-

30 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam91) zna da »jedan je od aksioma suvremene lingvistike:pro{la stanja ne mogu biti mjerilom za suvremeno stanje«.Kad se kroatisti bave planiranjem jezika, trebali bi seodre}i svoje sentimentalne vezanosti za davna vremena:»{to je najva`nije, lingvist mora u problematiku planiranjajezika unositi realizam bez nazadne sentimentalnosti«(Valdman 1990: 23). Spomenuta »velika doza realisti~kedistance posebno je potrebna kad se planiranjejezika odvija u situaciji otvorenog politi~kog konflikta«(ibid.), kakav je vidljiv kod nas. Realisti~ka distanca puristi~kimkroatistima nije poznata, a definicija da je ciljplaniranja jezika smanjivanje »dru{tvenog cijepanja i politi~kogkonflikta« (ibid.) tako|er im nije poznata jer onidjeluju sa suprotnim ciljem. Zaboravljaju da se jeziknu`no izmijenio od 19. stolje}a i da te »promjene u jeziku~esto odraàvaju pragmati~ku èlju za dru{tvenom mobilno{}ui pobolj{anjem ìvotnog standarda, a tu èljuignoriraju jezi~ni aktivisti, {to im se razbija o glavu«(Edward iz Valdman 1990: 23).Kroatisti potpuno zanemaruju suvremenu pro{irenostupotrebe neke rije~i, a istovremeno se pozivaju napro{irenost upotrebe druge rije~i u pro{losti kako bi jedanas nametali. Pona{aju se kao da postoji neko idealnostanje jezika u pro{losti koje danas treba nasilno uspostaviti.Me|utim, staro stanje jezika o~ito se pokazaloneidealnim za sada{njost jer ga u sada{njosti nema. Promijenilose zajedno s mijenjanjem svijeta u kojem ~ovjekìvi: »Jezik se poput svega drugog postepeno mijenjakroz stolje}a« (Aitchison 3 2001: 4). Svako stanje jezika jeidealno samo za ono vrijeme u kojem se govori: u pro{lostije jezik bio idealan za potrebe onda{njeg vremena, akad su se potrebe dijelom izmijenile, s njima se izmijenioi jezik da bi ih zadovoljio pa je stoga opet idealan. Ubudu}nosti }e tako|er dolaziti do promjena i jezik }e serazlikovati od dana{njega kako bi bio {to bolje prila-

Jezi~ni purizam 31go|en potrebama novog vremena. To zna~i da ne postojistanje jezika idealno za sva vremena.Tvrdnja da suvremeni jezik u Hrvatskoj ne valja teda je prije stotinjak godina bilo neko zlatno doba »pravoghrvatskog« bez »srpskih rije~i« kojemu se treba vratitinije ni istinita jer u ono vrijeme se u Hrvatskoj koristioniz rije~i koje se danas pripisuju srpskoj varijanti (vi{e otome v. na stranicama 313–316 poglavlja Prigovori Rje-~niku...). Puristi~ka tvrdnja da suvremeni jezik nasprampro{loga ne valja temelji se na nepoznavanju ~injenica ina emocijama: »Ve}ina samozvanih ’eksperata’ koji tvrdeda jezik propada nije razmatrala sloènost ~inilacakoji su uklju~eni u jezi~ne promjene. Oni glasno izra-àvaju ~isto emocionalne izljeve svojih vlastitih nada istrahova. Ve}i uvid u jezi~ne promjene pokazuje da suone prirodne, neizbje`ne i kontinuirane« (Aitchison3 2001: 249).Op}enito »se puristi pona{aju kao da je postojala jednaodabrana godina kada je jezik dosegao stupanj savr-{enstva za koji bismo se svi trebali boriti da ga sa~uvamo.A ustvari takva godina nije nikad postojala. JezikChaucerovog ili Shakespeareovog vremena nije bio nibolji ni gori od na{ega — bio je samo druga~iji« (ibid.:13). Puristi »podsvjesno reagiraju na brzo mijenjanje svijetau kojem ìvimo i zato se ljute na promjene u bilo kojempodru~ju ìvota . Osje}aj da ’stvari nisu vi{e ono{to su bile’ i poku{aj da se sa~uva neizmijenjenost ìvotasu, izgleda, prirodne reakcije na nesigurnost, to su simptomistarenja« (ibid.: 7–8).Purizam je tipi~niji za pretpro{lo stolje}e: »ne smijese zaboraviti da prerevno propagiranje jezi~nih posebnostikao nacionalnih obilje`ja zna~i korak nazad u jezi~noorijentirani nacionalizam 19–og stolje}a« (Pohl 1997:72). »Mnogi znanstvenici iz 19. st. bili su uvjereni daje jezik propadao naspram pro{log stanja savr{enstva.Ponovno uspostavljanje tog prvotnog savr{enstva smatralose jednim od osnovnih ciljeva usporedne povijesne

Jezi~ni purizam 33dogovoru sa Srbijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom.Kroatisti se pozivaju i na Francusku, pre{u}uju}i da»se ne moè govoriti o nekakvom uvjerljivom uspjehusuvremene francuske jezi~ne politike« jer »u dana{njebrzo doba multimedija i neograni~ene komunikacije pomo}uinterneta gotovo je nemogu}e jezik sasvim zatvoritipred utjecajima drugog jezika. âk ni nekakav zakonprotiv anglicizama ne moè zaustaviti taj razvoj .’Rat’ protiv anglicizama — da upotrijebim tu metaforu~esto kori{tenu u diskusiji o anglicizmima — moè zboggore navedenih razloga samo biti osu|en na neuspjeh«(Plümer 2000: 274, 276). Jezik je presuptilan da bi se daoograni~iti pravnim restrikcijama (Cooper 1989:133–134). Stoga »ve}ina stru~njaka gleda izuzetno kriti~kina zakon o jeziku koji je done{en 1977.« u Francuskoj(Plümer 2000: 1).Kao navodni ~uvar jezika od stranih utjecaja nastupaakademija, no njeni napori imaju ni{tavne rezultate,»npr. jezi~ne akademije stalno objavljuju liste novih termina,od kojih mnogi znaju biti ignorirani od strane javnostikojoj su namijenjeni« (Cooper 1989: 145). Takvafrancuska jezi~na politika »precjenjuje u~inkovitost svojihbespomo}nih prijedloga« i istovremeno »preuveli~avaopasnost koja je za francuski jezik ustvari neznatna«(Plümer 2000: 1). Francuski primjer se u svijetu ne uzimakao uzor za suvremeni pristup jeziku: »status francuskogkao kulturnog jezika bez konkurencije u Francuskojje dru{tvenopoliti~ki fosil koji odraàva stanje centralisti~kejezi~ne politike« (Haarmann 1997: 280).Sa svojom jezi~nom politikom protiv anglicizamaFrancuska je usamljena me|u zapadnoevropskim dr-àvama, npr. Njema~ka »odbija slu`beno dono{enje zakonao jeziku i prepu{ta razvoj jezika slobodnoj igri snaga«(Plümer 2000: 2). »Ve} 1973. izjasnio se onda{njipredsjednik Gustav Heinemann protiv nekakvog dràvnogzahvata u razvoj jezika: ’U svijetu koji se sve vi{e

34 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamrazvija u jednu cjelinu bilo bi svakako bez izgleda nauspjeh i besmisleno odupirati se na~elno jezi~nim utjecajimaizvana’. Deset godina kasnije izjasnio se tada{njiministar za istraìvanje i tehnologiju, Heinz Riesenhuber,tako|er odri~no o dono{enju nekakvog jezi-~nog zakona« (ibid.: 2–3).Ponavljanje da nitko ne zna standardni jezikOd po~etka 90–ih godina filolozi u Hrvatskoj {ire uvjerenjeda je hrvatskija ona propagirana rije~ koju zna {tomanji broj Hrvata, a najhrvatskija je ako ju nitko ne koristi.Nastoji se uvesti pravilo da je ispravno govoriti neonako kako govori ve}ina govornika, nego onako kakojezi~ni aktivisti kaù da treba govoriti. Ani} (1998: 38,56, 70) zapaà da su izvorni govornici u Hrvatskoj izlo-èni apsurdnoj situaciji kakva vjerojatno ne postoji nigdjedrugdje u svijetu: uslijed potpune dominacije jezi~necenzure do{lo je do toga da se adekvatnim jezikom smatrane ono kako se najbolje i najprikladnije izraàva,nego ono kako se naj~e{}e ispravlja.Osnovna teza kroatista glasi da nitko u Hrvatskoj nezna standardni jezik (Fran~i}/Huda~ek/Mihaljevi} 2005:19, 23, 28). No, predod`ba da preko ~etiri milijuna Hrvatane zna svoj jezik mora svakom objektivnom promatra~ubiti vrlo ~udna. Osim toga, ako ga nitko ne zna,onda taj jezik i ne postoji. Tvrdnju da nitko ne zna standardnijezik lansira se s ciljem da bi se uzdrmalo povjerenjegovornika u vlastita jezi~na znanja, uvjerilo ih seda su takva znanja data samo izabranoj kasti jezikoslovaca,pa da se onda izvorni govornici u Hrvatskoj nebune kad im ta kasta svaki dan dolazi s novosmi{ljenimili davno zaboravljenim »pravim hrvatskim« rije~ima izadatkom da te rije~i trebaju koristiti jer to je navodnohrvatski »standard«. Sve to je, me|utim, suprotno odstandarda jer standard je, kako je ve} re~eno, ono {to je

Jezi~ni purizam 35najvi{e pro{ireno u upotrebi, {to je neutralno, obi~no i{to omogu}ava nadregionalno sporazumijevanje.S obzirom da je standardizacija nadregionalno ujedna~avanje(Cooper 1989: 132), a dana{nje intervencijekroatista prave nadregionalno razjedna~avanje, one susuprotne od standardizacije, iako kroatisti svoje intervencijeèle prikazati kao standardizaciju. Suprotne su iod lingvisti~ke definicije planiranja jezika. Naime, jezi-~no planiranje je u lingvistici »poku{aj da se rije{e komunikacijskiproblemi« (Crystal 2003: 258), »da se pobolj{akomunikacija, i unutar nacije i me|u nacijama« (Rubin/Jernudd1971: xviii), pa stoga »najvi{lje na~elo svakognormativnog zahvata u jeziku trebalo bi biti pobolj{avanjemogu}nosti komunikacije« (Plümer 2000:67). A hrvatski jezikoslovci svojim zahvatima prave komunikacijskeprobleme.Njihovi zahvati doveli su do stanja u Hrvatskoj kojeAni} (2000) opisuje u intervjuu pod rje~itim naslovom»Govorite li idiotski?«: »U nas postoji poluidiotizirana,artificijelna verzija jezika, koja je stvorena u nekim lektorskimsobama. Tamo priu~eni ljudi izmi{ljaju svojekonvencije koje su potpuno protivne svemu {to je stru-~no re~eno o pojedinim jezikoslovnim pitanjima. Name}ese jedan potpuno neistiniti jezik«. Ta pojava je tolikoneobi~na i toliko izraèna da je zapaàju i inozemniznanstvenici: »Za stranog promatra~a jedna od primjetnihstvari kod jezi~nih promjena u Hrvatskoj je da tajnovi jezik predstavlja udaljavanje od svuda pro{irenihstandardnih rije~i« (Bellamy 2003: 143–144).PosljediceO takvoj jezi~noj politici u Hrvatskoj uo~ava se da »dok jejezi~na politika s kraja 19. stolje}a jo{ imala za cilj opismenjavanjeprete`no nepismenog stanovni{tva, danasjoj nedostaje bilo kakva funkcionalnost. Jo{ gore, ~ak i

Jezi~ni purizam 37jalo prije 1990. godine. Ono {to se govorilo i pisalo prije, utom je trenutku postalo nepo}udno. Za{to je, recimo,rije~ cjenik lo{a? Poput mnogih drugih rije~i, doìvjela jesasvim nepotrebnu promjenu, u ko{tovnik. U nekolikonavrata zatekla sam se tako u restoranu, pa bih upitalakonobare: ’Za{to pi{e ko{tovnik?’ Na to bi me oni uputilisvojim {efovima, koji bi mi kratko objasnili kako ’su takou Op}ini rekli da se mora pisati’. Isto je obja{njenje bilo ikad sam ih upitala za{to na vratima pi{e djelatno, aneradno vrijeme. Naravno, administracija je mnogima naj-~e{}e prvi kontakt s vla{}u, i kako kaè ’vlast’ tako morabiti. Sli~na stvar je s na{om policijom — mogu navestiprimjer jedne kolegice s fakulteta: ako napi{ete molba,ane zamolba, predmet vam ne}e primiti. Kao da je molbagora rije~ od zamolbe.Atu`ba i àlba, na~injene po istomobrascu kao i molba, mirno ìve i dalje. Mene nitko nemoè uvjeriti da je bilo nu`no promijeniti npr. doma}uzada}u u doma}i uradak, nitko mi ne moè re}i kako jezbornica lo{a rije~ te da se smije re}i samo vije}nica.Tajepri~a ponekad i{la tako daleko da su me neki prodava~iiz susjedstva jednom pitali za{to se oni vi{e ne zovu prodava~ia njihove mu{terije kupci. Kad sam ih pitala {tosu oni sada, odgovorili su mi: prodavatelji i kupitelji. Asve se to doga|alo zato {to je sufiks –telj progla{en hrvatskijimod svih drugih. Zato su se neki, naravno anonimno,jedno vrijeme bunili i protiv novinarke, traè}i navodnohrvatskiju novinaricu. Me|utim, kada sam imskrenula pa`nju na kr{}anku, rije~ koja se tvori istim sufiksom— brzo su u{utjeli«.Forsirane promjene nailaze na neodobravanje unutarHrvatske, ali i izvan nje: u inozemstvu su se »mnogiiseljenici iz Hrvatske tuìli kako ne razumiju novi hrvatskijezik i da osje}aju odbojnost prema inzistiranju iz Zagrebada se jezik ~isti od srbizama« (Greenberg 2001:26). Op}epoznato je da »su se u Hrvatskoj nakon 1991.internacionalizmi poput avion, aerodrom gledali kao srbizmii zamjenjivali« (ibid.: 27). Kilian (1995: 384–388)

Jezi~ni purizam 39gom jer — kako [trkalj (2003: 174) priznaje — za tuzamjenu ne postoje logi~ni i gramati~ki razlozi. Zato~esto dolazi do sva|e izme|u autora priloga i jezi~nogcenzora. Poznato je da purizam proizvodi konflikte jer»jezi~ni puristi tvrde da znaju {to je ispravan jezik. To je sasvim sigurno opasan stav. On dijeli ljude u dvijegrupe: insajdere i autsajdere, prijatelje i neprijatelje. Kaorezultat toga najvjerojatnije slijede konflikti« (Janicki1993: 106).Zbog jezi~ne cenzura vlada u medijima prili~an kaos.Pravila po kojima se jezi~ni cenzori ravnaju su, kako[trkalj (2003: 176) navodi, diletantska, subjektivna i{ovinisti~ka. Svaka rije~ ili sintagma moè biti pogo|enajezi~nom cenzurom. Dovoljna je ve} i sumnja da imasrpsko, rusko, crkvenoslavensko, slavensko, tursko, njema~ko,englesko, romansko ili internacionalno porijeklo,ili da je iz razgovornog jezika ([trkalj 2003: 176).Ne ~udi {to novinari, prevodioci i drugi autori imajuodbojnost prema jezi~noj cenzuri i prema kvazistandardnomjeziku koji cenzura propagira (ibid.: 174, 183).Neki zbog toga ~ak napu{taju svoju profesiju. Tako npr.filozof, esejist i prevodilac iz Hrvatske Boris Buden(2005: 10–11) pi{e da su devedesete godine u Hrvatskoj»zna~ile kraj moje prevodila~ke karijere. Stara ’hrvatskastraà’ zauzela je ponovo svoju poziciju, ali ovajputa s demokratski legitimiranom dràvnom vlasti i sklerikalno–nacionalisti~ki nahu{kanom ve}inom iza sebe.Prvo na ~emu se ta nova kulturna i ideolo{ka hegemonijaoku{ala bio je jezik. Najhitniji zadatak bio joj jeradikalno odvajanje hrvatskog od srpskog — koji sudodu{e lingvisti~ki jedan te isti jezik, ali su se kulturno,povijesno i politi~ki razvijali kao dva samostalna jezika.(Ova tvrdnja je sporna u politi~kim i ideolo{kim okolnostimakoje danas vladaju u Hrvatskoj. Ja se osobno kodtog pitanja drìm jedne vrlo mudre definicije ’hrvatskogodnosno srpskog’ jezika, koju je svojedobno dao hrvatskiknjièvnik Miroslav Krleà: ’Hrvatski i srpski su jedan

40 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamte isti jezik, koji Hrvati nazivaju hrvatski, a Srbi srpski.’).Radilo se o akciji ~i{}enja velikih razmjera, koja sesprovodila na dvije razine. Kao prvo je institucija jezi-~nog lektorstva, koja je kori{tena u svim medijima i izdava~kimku}ama, uzdignuta u neku vrstu ’politi~kog komesarijata’jezika i opskrbljena sveobuhvatnim ideolo-{kim autoritetom. Ni jedna jedina rije~ nije vi{e smjeladospjeti u javnost bez odobrenja tih ~uvara ~isto}e hrvatskogajezika, koji su jedan tip pretorijanske garde. Kaodrugo, nastala je masovna jezi~na histerija u populisti~kiobiljeènoj politi~koj situaciji. Jezik odnosno na~in izra-àvanja svakog pojedinog ~ovjeka postao je izvrgnutkontroli od strane drugih ljudi u svim dijelovima svakodnevnogìvota. U tramvaju, kod mesara, na plaì pa ~ak ime|u ro|acima se non–stop svaka izgovorena rije~ provjeravalada li je dovoljno hrvatska. Svatko se odjednomosje}ao pozvanim da se brine o ~isto}i jezika i da ’zaga|iva~ejezika’ {to je mogu}e brè — i {to je mogu}e glasnije— identificira, javno ìgo{e i sprije~i u njihovim ’poku{ajimasabotaè’. Traìti umjesto deset deka (hrvatski)sto grama (srpski) salame moglo je biti vrlo neugodno,a ponekad i opasno. Tako je svaki oblik dru{tvenejezi~ne prakse postao podloàn totalitarnom sistemunadgledanja jezika.«Izuzev{i jezi~ne cenzore, svima drugima u Hrvatskojse odri~e znanje vlastitog jezika, ~ak i doktorantima,npr. sinopsisi disertacija iz psihologije koji se podnose Filozofskomfakultetu u Zagrebu prethodno moraju pro}ijezi~nu cenzuru. âk i sveu~ili{ni profesor lingvistike uZagrebu Dubravko [kiljan, autor tridesetak lingvisti-~kih knjiga, kad daje intervju za novine, mora molitiurednike novina da mu ne cenzuriraju jezik: »Zato bih iVama i redaktorima i lektorima Jutarnjeg lista bio silnozahvalan kad ne biste moje odgovore podvrgnuli dodatnojjezi~noj cenzuri: moja je autocenzura, vjerujem, sasvimdovoljna« (Jutarnji list 20.1.2006.). U istom intervjuu[kiljan opisuje kako u Hrvatskoj »se autocenzura i

Jezi~ni purizam 41cenzura (koju lektori ponegdje provode dok im je u rukamasasvim doslovno neki Index verborum prohibitorum)ukazuju kao vrhunski dokazi jezi~ne lojalnosti, a posljedicaje toga da se raznolikosti na{ih iskaza sve vi{e uniformirajui svode na unaprijed zadan model«.I sveu~ili{nom profesoru kroatistike Ivi Pranjkovi}ulektoriraju tekstove ne pitaju}i ga za dopu{tenje, {to jenezamislivo bilo gdje dalje u svijetu. Kad jedan od tihtekstova ponovo objavljuje u svojoj knjizi, nagla{ava:»ali, naravno, bez uvaàvanja Babi}evih (odnosno babi}evskih)lektorskih zahvata koje je provelo uredni{tvoJezika« (Pranjkovi} 2008: 10). Kod jednog drugog tekstaje izrazio optimizam »nadaju}i se da mi uredni{tvo Forumaovaj put ne}e lektorirati tekst kao {to je u~inilo sprethodnim« (ibid.: 107). No nada se pokazala uzaludnomjer uredni{tvo Foruma je taj puta tekst odbilo objaviti.Kao {to se u prethodnom odlomku vidi, zadiranje ujezik autora odvija se pod nazivom lektoriranje,pajepotrebnoistaknuti da to nije ispravan naziv za doti~nupraksu. Lektori, naime, uop}e nemaju pravo raditi s jezikomto {to rade. U drugim zemljama u izdava~kim ilimedijskim ku}ama koje imaju lektora (~asopisi ga naj-~e{}e ni nemaju) lektori obavljaju sasvim drugi posao odonoga u Hrvatskoj: njihov osnovni zadatak je dati prijedlogeza pobolj{anje jasno}e pojedinih re~enica, a autorase pita za dopu{tenje kod svakog pojedinog prijedloga. Niu kojem slu~aju lektori u inozemstvu ne vr{e odstrijelrije~i navedenih na nekakvim listama nepodobnosti, aupravo to ~ine hrvatski lektori. Knjige u Hrvatskoj kojese nazivaju savjetnici tuma~e se od strane doma}ih lektorakao liste propisa za uklanjanje rije~i, premda se ~akni nominalno ne radi o propisu, nego o savjetu. A savjetje uvijek fakultativan i njegovo prihva}anje mora ovisitio èlji autora, a ne da bude bez pitanja nametnut svima.Jezi~na cenzura je postala toliko sveprisutna u Hrvatskojda ~ak i njen idejni vo|a Babi} (2004: 21) o ak-

42 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamtualnoj situaciji kriti~ki priznaje: »Razvilo se op}e praviloda se svi tekstovi jezi~no dotjeruju s autorovim znanjemi dopu{tenjem ili ~e{}e bez toga, ~ak i protiv njegovevolje, da sve dolazi pod lektorsko pero kao pravogajezi~noga cenzora, bez obzira {to neki tekstovi iz toga izlazeunakaèni ili bar neautenti~ni«. Priznaje da se »timestvaraju nepovoljne pa i apsurdne prilike za na{ujezi~nu i knjièvnu kulturu«.Dana{nji purizam u Hrvatskoj smanjuje konkurentnostjezika i ima niz drugih posljedica: »Upravo jednommalom jeziku poput srpskohrvatskog prijeti opasnost daizgubi na va`nosti zbog usitnjavanja, razmjena misli jeoteàna, produkcija knjiga je skuplja i manja, broj prijevodaje opao« (Blum 2002: 152). Osim toga, »manjakstru~ne literature na malim jezicima ionako zahtijeva odnjihovih govornika stalni dodir s pro{irenijim jezicimaznanosti. Pitanja prestià i identiteta pojedinih jezi~nihzajednica mogu tako do}i u konflikt s prakti~nim komunikacijskimpotrebama« (ibid.: 78).Nadalje, umjetno mijenjanje jezika »donosi sa sobomnenormalne tro{kove« (Buchler 2002: 126). Pravljenjerazlika, istjerivanje navodno nehrvatskih izraza i izbacivanjeinternacionalnih rije~i vodi u jezi~nu izolaciju, apoznato je da sa sobom povla~i »velike ekonomske nedostatkeako bi se stanovni{tvo internacionalno jezi~noizoliralo« (ibid.). Stoga djelatnosti kroatista samo potvr|ujuda »u mnogim nacionalizmima sadràno razgrani~avanjeprema ’drugima’ ima va`niju ulogu nego smisaoza realnost« (ibid.).Nedostatak smisla za realnost vidi se i u tome {to su»prevo|enja u opisanim politi~kim okolnostima u Hrvatskojve}inom postala ’pohrva}ivanje’. I to do bolesnihrazmjera. Naprimjer, prvi srpski film koji je nakon ratado{ao u Hrvatsku tako|er je preveden na hrvatski. To si~ovjek mora ovako predo~iti: glas u filmu kaè ’Dobardan’, a titlovani tekst ponavlja ’Dobar dan’. Glas nastavlja’Kako ste?’, a titlovani tekst ponavlja ’Kako ste?’ — i

Jezi~ni purizam 43tako dalje, ne ra~unaju}i one sasvim malobrojne razli~iterije~i, koje ionako svatko u publici razumije. Misao WalteraBenjamina da u prijevodu treba odzvanjati ehooriginala ostvarena je ovdje u obliku parodije. U tami kinodvoranapozdravila je prete`no mlada publika taj veli~anstveniprevodila~ki podvig salvama smijeha. Me-|utim vani, na svjetlu politi~ke stvarnosti, taj prijevod jesve drugo samo ne smije{an« (Buden 2005: 13).Budu}i da se puristi samovoljno suprotstavljaju jezi~nojupotrebi, a nju su oblikovali op}eljudski principikakvi su lako}a pam}enja, analogija, ekonomi~nost itd.,puristi~ke intervencije kr{e navedene principe. Timeumjetno oteàvaju sluènje jezikom. To oteàvanje slu-ènja jezikom odnosi se i na internacionalnu, znanstvenui drugu komunikaciju jer puristi u Hrvatskoj progla{avajunepoèljnim sve {to navodno nije izvorna hrvatskarije~. Zato Schubert (1997: 90–91) kriti~ki podsje}a»da su internacionalizmi neophodni za komunikacijuizvan dràvnih granica i u stru~nom jeziku, koji koristijednozna~no definirane i internacionalno upotrebljavanestru~ne termine« te da »je problemati~no, osimtoga, uklanjanje internacionalizama i s obzirom na ujedinjavanjeEvrope, za koje internacionalizmi imaju velikuprakti~nu vrijednost«.Zbog svega toga ne ~udi {to u Hrvatskoj postoji velikbroj govornika koji se ne slaù s purizmom. Uostalom,»jezi~ni purizam ima samo onda nekakav motiv kad sejedan dio dru{tva — naj~e{}e je to ~ak ve}i dio — nepona{a u skladu s njim. Jezi~ni puristi èle te nepokornedijelove dru{tva privesti ’~istoj’ upotrebi jezika odnosnovarijante« (Ammon 1995: 185). O{trina sukoba izme|upurista i drugih ~lanova dru{tva vidljiva je iz Ammonovihrije~i da »je puristi~ki rat unutar nacionalne varijanteu osnovi gra|anski rat jer se u prvom redu odvijaizme|u ~lanova iste nacije« (ibid.: 186).Czerwizski (2005: 65) podsje}a da demokratski dr-àvni sistem ne zna~i automatski da je i jezi~na politika

44 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamu toj dràvi demokratska, i obrnuto. Citira kako VladimirAni} smatra da »uzrok dogmatskog hrvatskog purizmaleì u nacionalnoj i jezi~noj iskompleksiranosti«(ibid.: 76). Osim Ani}a, »protiv agresivnog jezi~nog purizmaistupaju i druge osobe iz javnog ìvota: pisci, umjetnicii neki politi~ari« (ibid.: 78).Vidljivo je da »protiv pretjeranih, zadnjih godina jakoforsiranih jezi~nopuristi~kih nastojanja, koja su ~estobila pra}ena izrazitom stra{}u za neologizmima s ciljemrazgrani~avanja prema srpskom i op}enito pravljenjajednog {to ’~istijeg’ hrvatskog jezika, a koja su nerijetkoi{la na {tetu razumljivosti i zato ~esto nailazila na odbijanjeumjesto na prihva}anje, protiv tih nastojanja javljase sve vi{e otpor i u samoj Hrvatskoj« (Ressel 2000: 233).Völkl (1999: 330) primje}uje »da ve}ina Hrvata nijespremna slijediti ekstremne puriste. Na mnogo mjesta~uju se prigovori, a pogotovo se slobodni tisak (Feral Tribunei dr.) osvr}e na takve novotvorenice i ne oklijeva skriti~kim komentarima«. DMbrowska (1998: 22, 28–29)tako|er isti~e kriti~ke komentare u Feralu i citira ih.Busch (2004: 208, 228) nagla{ava da pojedini »mediji kojise nisu osje}ali vezanima za nacionalisti~ki projekt razlikovalisu se i po svojoj jezi~noj praksi«, navode}i tako|erda »satiri~ni tjednik Feral Tribune redovito je o{tro kritiziraojezi~ni purizam«.Ispitivanja izvornih govornika pokazuju da postoji»’znatan stupanj otpora prema promjeni’ i da ’je hrvatskajezi~na reforma jo{ posao u toku, i potrajat }e dok budemovidjeli {to je postalo dio standardnog jezika, a {to jeodbijeno’« (Busch/Kelly–Holmes 2004: 10). Ustanovljenoje da puristi~ke aktivnosti uzrokuju da se npr. u Istri»’ljudi osje}aju jezi~no nesigurni’ i nastoje izbje}i standardnijezik kad god mogu« (ibid.: 9–10). Tako da »do kojegstupnja jezi~na reforma koju sprovodi obrazovni sistemi javna sfera stvarno utje~e na jezi~nu upotrebu uraznim situacijama i u razli~itim podgrupama, ostaje otvorenopitanje« (ibid.: 9). A »mnogo upu}uje na to da

Jezi~ni purizam 45postjugoslavenski (re)kroatiziraju}i program nije nai{aona dovoljan odjek kod ve}ine govornika« (Gröschel 2009:172).Npr. uo~ljivo je »da se govoreni jezik kod ve}ineHrvata nije izmijenio« i da »ve}ina djece govori jezik svojihroditelja radije nego ’~isti’ hrvatski standard kojemuih podu~avaju u {koli« (Bellamy 2003: 142, 143). Ideolozijezika prave rascijepljenost u dru{tvu, koja se o~ituje i usljede}em: »Prvo, kao {to smo vidjeli, postoji neznatnakomunikacija izme|u intelektualnih elita koje ’odbijaju isamu pomisao na upotrebu crtice’ i ve}ine ljudi koji udru{tvenoj praksi koriste uobi~ajeni govoreni jezik. Nadalje,dok nacionalisti~ki orijentirane novine poput Vjesnikai Ve~ernjeg lista poku{avaju u svoje novinarstvouklju~iti nova jezi~na pravila, dotle neke druge novinekao {to su Feral Tribune, Novi list i Jutarnji list pokazujusklonost prema govorenom jeziku koji je jako udaljenod slu`benog pravopisanja. To zna~i da se hrvatski jezikkojeg predlaè ~asopis Jezik znatno razlikuje od jezikagovorenog vani po ulicama« (ibid.: 145).O jeziku medija, usprkos jezi~noj cenzuri koja u njimavlada od po~etka 90–ih godina, istraìvanja za razdobljeod 1985. do 1997. pokazuju da se i »u stvarnoj upotrebijezika u medijima, ako se izuzme administrativnaterminologija, promijenilo relativno malo toga« (Busch2004: 227). Takav »zaklju~ak da su jezi~ne promjene umedijskoj svakodnevici izme|u 1985. i 1996./97. bile relativnomale pokazuje kako je diskursna razina, javno ipomo}u medija vo|ena diskusija o razgrani~avanju i novomstandardnom jeziku, dodu{e bila efektivna na simboli~kojrazini, ali da mijenjanje jezika u medijima, ~ak iu doba institucionalno podupiranog jezi~nog purizma,sporo ide« (ibid.: 209).Ani} (1998: 42) upozorava puriste u Hrvatskoj da jezik»ne moè se ograni~iti vidicima ureda za jezik i cenzorskihpropisivanja ili zabranjivanja rije~i«, i da dru{tvo»ima budu}nost samo u slobodnom razvijanju jezika kao

46 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamdijela ukupnih gra|anskih sloboda«. Puristi~ke aktivnostinisu karakteristi~ne za naprednija gra|anska dru-{tva jer »naprednija gra|anska dru{tva su vi{e orijentiranaprema komunikativnoj funkciji u duhu tolerancije irazlika, dok nacionalno zasnovana dru{tva koja nastojeoja~ati svoj nacionalni identitet inzistiraju na simboli~kojfunkciji, na pove}avanju razlika, isklju~ivanju, odvajanju«(Richter Malabotta 2004: 78).Poku{aji puristi~kog uniformiranja u Hrvatskoj potpunosu u suprotnosti sa suvremenim kretanjima u brojnimdrugim jezicima, koja Dunn (2000: 99) na primjeruruskoga ovako opisuje: »Standardni jezik se prije baremdjelomi~no definirao pomo}u oblika koji se isklju~uju iznjega. Konzervativci u lingvistici nisu u stanju odustatiod tradicionalnog modela standardnog jezika s njegovimzahtjevima za isklju~ivanjem. Za razliku od njih, modernilingvisti kreiraju novi model, koji je inkluzivan. Unjemu se bitno umanjuje autoritet slu`benih tijela kojastraàre nad jezikom i vode skrb o njemu. Dosada{nja jedinanorma, obavezna za svu javnu upotrebu jezika,zamjenjuje se nizom mikronormi, ~ija prihvatljivost seodre|uje prema kontekstu«.Uostalom, slu`bena tijela koja straàre nad jezikomimaju slab u~inak: poznato je da »oblikovanje jezi~nihnormi izmi~e kontroli ~ovjekovog djelovanja jer je rezultatmnogo ~inilaca« (Czerwizski 2005: 257). Zato ~ak i»veliki napori oko planiranja jezika ne garantiraju da }ese preferirana norma pro{iriti u jeziku jer uzus (kolektivnaupotreba) je rezultat mnogo faktora« (ibid.: 16).Tako se i u na{em slu~aju zapaà da kolektivna upotrebane prati aktivnosti jezi~nih planera (Kristophson 2000:185). Puristi~ki jezi~ni planeri s dràvnom podr{kom nemajudakle specijalan u~inak na jezik, ali njihovo uvjeravanjegovornika da ne koriste ispravan jezik ima posljedicena jednom drugom planu: »danas znamo da represivnoi misionarski vo|ena jezi~na i kulturna politika

Jezi~ni purizam 47moè proizvesti kolektivnu neurozu kao posljedicu osje-}aja krivnje« (Goebl 1988: 857).Uzrok[to je uzrok takve jezi~ne politike? Richter Malabotta(2004: 80) definira ga na sljede}i na~in: u Hrvatskoj se »upotrazi za legitimiranjem na svakom polju posegnulo zaarhaizmima, kovanjem novih rije~i, radi se {to god jemogu}e kako bi se iz jezika izbrisalo sve {to bi moglopodsjetiti na zajedni~ku pro{lost ju`nih Slavena. Pitanjejezika postaje pitanje dràve, naroda, njegovog identitetai ~ak njegovog opstanka. Novi aksiom glasi: hrvatski isrpski su razli~iti jezici, a ako ta razlika nije vidljiva, trebaje napraviti«.Dakle, èli se po svaku cijenu pobje}i od policentri~nogstatusa standardnog jezika. Budu}i da }e se o policentri~nostidetaljno govoriti u poglavlju Policentri~nistandardni jezik, ovdje }emo samo kratko re}i da policentri~nostzna~i da jednim jezikom govori nekoliko nacijau nekoliko dràva, i da svaka od tih dràva ima svojunacionalnu varijantu, koja ima barem nekoliko vlastitihkodificiranih normi razli~itih od normi u drugim varijantama(Clyne/Fernandez/Muhr 2003: 95). Policentri-~nost je ~esta pojava: »skoro svi ve}i evropski jezici i brojniizvanevropski jezici razvili su policentri~ne standarde«(Blum 2002: 124). Uslijed toga, »~injenica da i jakonormirani jezici imaju razli~ite standardizacije vi{e jenormalno stanje nego iznimka« (ibid.). U slu~aju srpskohrvatskogpo~ivaju do danas sve varijante (hrvatska,srpska, bosanska i crnogorska) na {tokavskoj osnovici, irazlika izme|u njih nije ve}a nego izme|u varijanatadrugih policentri~nih jezika (ibid.: 134). Tako da »usprkospoku{ajima ’~i{}enja’ hrvatske varijante ve-}ina stanovnika Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Bosne iHercegovine govori isti jezik« (Sofos 1996: 277).

48 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamS obzirom da postoje}e razlike pokazuju da se radi ojednom policentri~nom jeziku a ne o nekoliko zasebnihjezika, hrvatski lingvisti nastoje umjetno pove}ati razlike.Najutjecajniji kroatist Stjepan Babi} (2001: 94) priznajeo svojoj djelatnosti unazad nekoliko desetlje}a: »jasnoda mi je u podtekstu bilo da pove}am razlike premasrpskome«. Tako|er priznaje (2004: 91) da u prvojpolovini 20. stolje}a »mnoge rije~i nisu bile jo{ nabijenepolarizacijskim oznakama«, {to potvr|uje da se u novijevrijeme ciljano radi na pravljenju razlika. Kroatisti istjerujurije~i koje su uobi~ajene kod ve}ine hrvatskog narodasamo zato da bi pravili razlike prema jeziku u Srbiji.Pritom znaju da rije~i koje zabranjuju progla{avaju}i ihsrbizmima ustvari nisu srbizmi. Naime, i glavni predstavniktakvog pristupa, Babi} (2004: 208), priznaje daako pogledate tekstove s kraja 19. stolje}a »pomislit }eteda su ve} onda Hrvati upotrebljavali tolike srbizme. Alito tada nisu bili srbizmi«.Iako je poznato da »umjetno pove}avanje hrvatsko–srpskihjezi~nih razlika« je »politi~ka, gotovo bih rekaopolitikantska rabota« i »ne bude li se na{a strukaoslobodila takva politikantstva, sigurno joj se ne pi{e dobro«(Pranjkovi} 2008: 34, 36), hrvatski jezikoslovci praveumjetne razlike jer imaju niz prednosti od takve svojedjelatnosti. Kao prvo, jezi~no cenzuriranje (koje se odvijapod pogre{nim imenom »lektoriranje«) je dobro pla}enposao i predstavlja dodatni izvor zarade npr. za djelatnikekroatistike na fakultetima, u Institutu za hrvatski jezik,na Hrvatskim studijima itd. Kao drugo, cijeni ih se ujavnosti jer se predstavljaju kao jedini koji znaju »ispravnu«verziju jezika. U medijima je njihovo mi{ljenje tra-èno, oni pi{u kolumne u novinama, nastupaju na televizijii na radiju. Tre}e, ministarstvo financira njihove projekte,knjige, putovanja, nova radna mjesta jer su u ministarstvuuvjereni da je razli~itost jezika od ìvotneva`nosti za opstanak dràve.

Jezi~ni purizam 49Kad bi kroatisti prestali nare|ivati ljudima kako dagovore i umjesto toga opisivali jezik kakav on jest a nekakvim bi ga èljeli vidjeti, onda bi dru{tvu dana{nji broj»jezikoslovaca« u Hrvatskoj postao nepotreban, i mnogikroatisti bi ostali bez posla. No, jezik ~itavog dru{tva biipak trebao biti nadre|en financijskim interesima odre-|ene fahovske grupe ljudi. Uostalom, ima mnogo drugihstvari osim normativnog nametanja i jezi~nog cenzuriranjakojima bi se kroatisti mogli i trebali baviti, i kojimase bave drugi lingvisti u svijetu.Kad u Hrvatskoj zadnjih dvadesetak godina »patrioticmakers of newspeak«, kako ih Richter Malabotta(2004: 81) naziva, progla{avaju razne rije~i srbizmima,~ine to bez jasnih kriterija. Nepostojanje jasnih kriterijane ~udi s obzirom da hrvatska i srpska varijanta najve}imdijelom imaju isto rje~ni~ko blago (La{kova 1996:236; [kiljan 2002a: 129–130; Thomas 2003: 314–315).âk i Babi} priznaje kako »ne da se jednostavno odsje}i:srpsko jedno, a hrvatsko drugo jer je mnogo{ta prepleteno,uostalom ve}ina je zajedni~ka« (2004: 200). Ali to gane spre~ava da prijeti kako rije~i progla{ene nepo}udnimakoristiti »moè samo onaj koji nema pravi hrvatskiosje}aj, ni jezi~ni ni nacionalni« (2001: 241). Komentiraju}irezultate takvih zastra{ivanja, Babi} (2004: 173) sazadovoljstvom primje}uje da »mnogi se boje da ne bi upotrijebilikoji srbizam, {to je dobro«.Pritisak da se ne upotrebljavaju uobi~ajene rije~i jevelik jer »je pomo}u politi~kog i medijskog diskursa stvorentakav ambijent u kojem se upotreba ’dobrog’ i ’~istog’hrvatskog povezivala s izraàvanjem lojalnosti hrvatskojdràvi, a ’pogre{na’ jezi~na upotreba ìgosalakao izdaja i ’jugonostalgija’« (Busch/Kelly–Holmes 2004:9). Zato se »neki ljudi sami cenzuriraju: kad pogrije{e iizgovore ’zabranjenu’ rije~, odmah sami sebe ispravljaju.Mnogi paze da ne upotrijebe rije~i koje su do prije samopar dana bile dio njihovog svakodnevnog jezika« (RichterMalabotta 2004: 80).

50 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamIzbacivanjem uobi~ajenih rije~i i upotrebom forsiranihizraza nastaje »jezik koji se koristi za dokazivanje~istog hrvatstva govornika. Ali to je i jezik koji je jakoudaljen od onog jezika koji koristi ve}ina Hrvata« (Bellamy2003: 146). Sve to je pokazatelj »da se nacionalizamne susteè ni pred jezikom, da se srpskohrvatski ovisno oteritoriju ’~isti’ od navodno stranih rije~i i time mu seoduzima raznovrsnost izraàjnih sredstava i poetskasnaga« (Fienbork 1996: 7).Opisana situacija potvr|uje poznatu ~injenicu da purifikacijane pobolj{ava komunikaciju, nego sluì »legitimacijinovih elita, diskreditiranju starih, mobilizaciji politi~kepodr{ke« (Cooper 1989: 154). Stoga dana{nja »jezi~napolitika prema srpskohrvatskom standardnom jezikupokazuje vrlo zorno kako se klju~ne dru{tvene pozicijena podru~ju medija i {kolstva koriste da bi se tek napravilaona kulturna razlika na koju se politi~ki akteripozivaju i na kojoj grade svoju vlast« (Riedel 2005: 63).Nasuprot ovakve situacije na Balkanu, Blum (2002:15–16) isti~e primjer jednog drugog policentri~nog jezika,malajskog u Indoneziji i Maleziji, kod kojeg »zato {tose jezik nije ideologizirao, nadvladali su uglavnom komunikativni~inioci«.Za one koji smatraju da }e puristi~ke intervencije dokazatida se radi o zasebnom standardnom jeziku, potrebnoje napomenuti da »puristi~ka revizija kanonanormi nekog ve} standardiziranog idioma (poput hrvatskevarijante) ne dovodi do nastanka novog i time zasebnogstandardnog jezika« (Gröschel 2009: 130).Purizam je suprotan od znanostiU suvremenoj lingvistici purizam ima »pejorativne konotacije«i upotrebljava se kao »pogrdna rije~« (Olt 1991:6). Purizam je »termin koji se u lingvistici koristi pejorativnoza karakteriziranje na~ina razmi{ljanja koji jezik

Jezi~ni purizam 51gleda kao ne{to {to je potrebno ~uvati od vanjskih procesakoji ga zahva}aju i mijenjaju, npr. od pritisaka iz drugihdijalekata i jezika (npr. od posu|enica) i od varijacijakoje unosi razgovorni jezik. Tu ’puristi~ku’ brigu lingvistismatraju neumjesnom, nagla{avaju}i neminovnostjezi~nih promjena kao odraza dru{tvenog, kulturnog ipsiholo{kog razvoja« (Crystal 4 1997: 316). Lingvistima jepoznato da je purizam suprotan od znanstvenog pristupajeziku i da »je termin ’purist’ optere}en emocionalnimasocijacijama. Kao podrugljiv naziv ima danas samonegativno zna~enje« (Olt 1991: 6).Utoliko vi{e zabrinjava {to na ~elu puristi~ke jezi~nepolitike u Hrvatskoj stoje ba{ tamo{nji lingvisti (Leto2001: 65). Utvr|eno je da purizam nema podlogu u znanstvenompristupu jeziku niti proizlazi iz samog jezika:»Purizam se ne pojavljuje automatski za vrijeme odre-|enog stadija jezi~nog razvoja, nego je uzrokovan lai-~kim uvjerenjima o jeziku, npr. da }e jezik propasti ili dase kvari« (Langer/Davies 2005: 3). Neupu}eni gledaju jezikkao ne{to »{to je postojalo u ~istom i neiskvarenomobliku jednom u povijesti, usprkos ~injenici da se oni kojibi morali znati, naime obrazovani lingvisti ~iji posao jeda znaju sve o jeziku, s time ni u najmanjoj mjeri neslaù« (ibid.: 9).Profesionalni lingvisti odbacuju puristi~ka uvjerenjao navodnoj nekada{njoj ~isto}i jezika i o njegovom kvarenju»kao kriva shva}anja i iz temelja pogre{na, nastalauslijed nedostatka razumijevanja kako jezik funkcionira«(ibid.: 1). Budu}i da je puristi~ki pristup jeziku znakneznanja, lingvisti promatraju »jezi~ni purizam kao najupadljivijiprimjer narodske lingvistike« (ibid.).UHrvatskojsu, naàlost, ba{ jezikoslovci nosioci tog neznanja.Umjesto da poput profesionalnih lingvista ukazujuna neutemeljenost purizma, oni svom snagom proizvodepurizam {ire}i dva tipa puristi~ke ideologije: »Prvi bismomogli nazvati sanitarnim purizmom. Njegov cilj je ~i-

52 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam{}enje jezika, ili kako je istaknuto kod Cameron (1995),sprovo|enje ’jezi~ne higijene’. Taj purizam govori o ~isto}ii ure|ivanju — eliminiraju}i ono za {to se misli da jekvarenje ili gre{ka u upotrebi, i ~iste}i ili purificiraju}ipostoje}e zapise jezika, a time i opise jezi~ne povijestikoji su zasnovani na tim zapisima. Metafora je to fizi~ke~isto}e ili urednosti: povezuje implicitno jezik s fizi~kimobjektima i materijom. Kao {to fizi~ka materija moè postatiprljava, zaga|ena ili ne~ista, tako — vjeruje se —moè i jezik u upotrebi postati zaga|en ili ne~ist, a kao{to se fizi~ka materija moè o~istiti ili purificirati, takose kori{teni jezik moè ~istiti ili purificirati. Me|utim,bitno je imati na umu da je ovo zaista samo metafora jerjezik ni u kojem slu~aju nije fizi~ki objekt ili materija. Onje apstraktan entitet, i kao takav ne moè biti ne~ist ilipokvaren« (Milroy 2005: 325).Na osnovi neznala~kih uvjerenja »purizam se bavi nesamo uklanjanjem (nepoèljnih) jezi~nih svojstava nego io~uvanjem poèljnih elemenata. Ovdje zapaàmo va-`nost subjektivnog vrednovanja jezi~nih elemenata odstrane (utjecajnih) ~lanova ili grupa u jezi~noj zajednici:tko }e re}i {to je poèljno ili nepoèljno?« (Langer/Davies2005: 3). Uvid u vi{e definicija purizma pokazuje da se»navedene definicije velikim dijelom slaù oko toga {to jepurizam: jedan (utjecajni) dio jezi~ne zajednice izraàvaprigovore zbog prisutnosti odre|enih jezi~nih svojstava inamjerava ih izbaciti iz jezika. Obrazovani lingvisti smatrajutakav postupak problemati~nim jer nijedan jeziknije precizno definirani entitet s jedinstvenom povije{}uniti zatvoreni skup jezi~nih svojstava. Zato svaki poku{aj~i{}enja jezika mora biti pogre{an jer nijedan jezik nijenikada bio ~ist« (ibid.: 4).Pored sanitarnog purizma postoji i »drugi, doneklerazli~it tip purizma, koji moèmo zvati geneti~kim purizmom.Prema geneti~kopuristi~kom pristupu tobo`njekvarenje je rezultat isklju~ivo utjecaja drugih jezika«(Milroy 2005: 326). Taj vid purizma je svojim aktivnosti-

Jezi~ni purizam 53ma usmjeren »eksterno (ili ksenofobi~no)« (Geers 2005:98). Njegova bit je »’borba’ protiv vanjskih utjecaja kakvisu strane rije~i, posu|enice, kalkovi, internacionalizmi«(ibid.). Me|utim, za lingviste je neosporno da »ne postoje’~isti’ jezici Na razini jezika nikad nije postojala ’netrpeljivostprema stranome’, jezi~ni dodiri i razmjenajezi~nog materijala uvijek su bili ne{to prirodno, spontano,dok je jezi~no razgrani~avanje prema susjedu kojidruga~ije govori ili ~ak isklju~ivanje njega uvijek neprirodnoi abnormalno« (Pohl 1992: 24). Zato »lingvisti vjerujuda je svaki jezik produkt jezi~nog kontakta i da nepostoji ne{to {to bi bilo ~isti jezik« (Langer/Davies 2005:11).Tako npr. »njema~ki je kao i svi drugi jezici produktjezi~nog kontakta« (ibid.: 6). Proces jezi~nih kontakataneprestano je u toku, {to se vidi i iz novih izdanja rje-~nika njema~kog jezika: »najnovije izdanje ortografskogDudena (2000), kojeg ve}ina Nijemaca gleda kao glavnirje~nik koji obuhva}a sve njema~ke i samo njema~kerije~i, uklju~ilo je znatno pove}an broj anglicizama — jersu se pojavljivali dovoljno ~esto u autenti~nim njema-~kim tekstovima« (ibid.: 8). Glavni rje~nik njema~kog jezikaDuden ravna se uvijek prema upotrebi, i »cilj Dudenaje pruìti pomo} kod kori{tenja normi inherentnihjezi~noj upotrebi (jezi~noimanentnih normi upotrebe)«(ibid.). Duden dakle opisuje upotrebnu normu, a nepoku{ava joj puristi~ki nametati jer bi to bilo u suprotnostis lingvistikom.Ovdje se ponovo vidi koliko su kroatisti zastranili:umjesto da opisuju upotrebu, oni joj puristi~ki name}u.Ne opisuju stvarni jezik nego onakav kakvim ga zami{ljaju.To je privla~na pozicija jer se ne moraju dràtijezi~ne stvarnosti nego u mislima kreiraju vlastitu stvarnost.Problem je samo ako ih netko povu~e za rukav ipokaè u kolikoj mjeri su se odvojili od zemlje. Jer jeziknije ono {to pojedinac ide zami{ljati u svojoj glavi, negoono {to je vidljivo u upotrebi. Pogre{no je i nerealisti~no

54 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamako pojedinac umi{lja da je potrebno popravljati upotrebui da }e on to u~initi. Naime, sve {to postoji u upotrebiima svoju funkciju jer ina~e ne bi postojalo. A lingvistopisuje upotrebu i osvje{tava kakvu funkciju ima kori{tenjepojedinih jezi~nih sredstava. Samo osoba neupu}enau funkcioniranje jezika moè umi{ljati da je ustanju praviti jezik savr{enijim nego {to to upotrebom~ine milijuni korisnika kroz duga~ko vremensko razdoblje.Puristi se bore protiv egzistencijalne stvari kod jezika— protiv njegove upotrebe: »Kao {to knji`ni~arumoè biti najvrednija knji`nica ona koja je za{ti}ena odkori{tenja, tako je jezi~nom ideologu onaj jezik najsavr{enijikoji se ne koristi. Upotrebu svakako smatra {tetnomza ispravnost, ~isto}u i analogiju« (Reichmann2000: 454). Iza izraza ~isto}a skriva se, prema Reichmannu,shva}anje da jezik ima tim ve}u vrijednost zanacionalnu identifikaciju {to je manje ’one~i{}en’ utjecajimaiz drugih jezika, iz razgovornog jezika itd. Ali datakvi utjecaji u stvarnosti ne ugroàvaju nacionalnost,pokazuje i tekst Berlinske akademije znanosti iz 1918. ukojem se kritizira purizam nekih njema~kih filologa i navodida engleski jezik ima mnogo vi{e stranih rije~i negonjema~ki, pa da zbog toga ipak nikad nije patio ina~esenzibilni nacionalni osje}aj Engleza (Gardt 2000: 265).U tekstu se isti~e da su strane rije~i »va`ni svjedoci kulturnogìvota jednog naroda, spomenici njegove povijestioformljivanja, njegovih dodira s drugim narodima, odkojih je primao vrijedan duhovni i tehni~ki dobitak. Bogatstvostranim rije~ima je {tovi{e obilje`je razvijenogkulturnog jezika, ono je neophodno oboga}ivanje i ~akprofinjavanje mogu}nosti izraàvanja« (iz Gardt 2000:265).Polenz (1967: 150–151) obrazlaè za{to su puristi~keaktivnosti neopravdane i znanstveno neutemeljene:»Kao {to je pogre{no i opasno odre|ivati strukturu dru-{tva prema porijeklu osoba, tako je lingvisti~ki pogre{no

Jezi~ni purizam 55i beskorisno strukturu rje~ni~kog blaga ìvog jezika ra-{~lanjivati prema porijeklu rije~i. îtav jezi~ni purizampo~iva na metodolo{ki pogre{nom mije{anju dijakronije isinkronije. Kod sinkronijskog promatranja jezika,koje istraùje stanje i unutarnju strukturu ìvog jezika,kategorije ’rije~ stranog porijekla’ i ’posu|enica’ imajusamo podre|enu ulogu, kako je ve} de Saussure spoznao.Ovdje vrijede druga~ija grupiranja: semanti~ka, stilisti~kai jezi~nosociolo{ka. Kod suvremenog stanjanekog jezika je bitno tko koristi neku rije~, pred kime jekoristi, u kakvoj situaciji, na koju temu, u kakvom kontekstu,s kakvom stilskom obojeno{}u i prvenstveno skakvim zna~enjem naspram zna~enja drugih rije~i unutarskupine u kojoj je posu|ena rije~ na{la svoje mjesto.êsto se dogodi da mnogi govornici neke rije~i stranogporijekla ne razumiju ili pogre{no razumiju, ali uzroktome nije toliko strano porijeklo tih rije~i ili njihovih sastavnihdijelova, nego njihova jezi~nosociolo{ki i stilskivezana upotreba. Takvu jezi~nosociolo{ki i stilski vezanuupotrebu imaju i mnoge takozvane ’doma}e rije~i’, paje stoga kriterij porijekla neosnovan«.Kad bi prema puristi~kim zahtjevima sve rije~i sadràvalesamo ’doma}e osnove’, »prema tom principu bise, me|utim, sve novo uvijek izvodilo samo od starog sastava«,a posljedica bi bila da bi »stare osnove rije~i zbogtoga i zbog prenesene upotrebe postale preoptere}enestalno novim zna~enjima« (ibid.: 157). Neosporno je da»se nijedan suvremeni kulturni jezik ne moè kod daljnjegrazvoja svog rje~ni~kog blaga zadovoljiti tradicionalnomzalihom osnovnih leksema« (ibid.).To potvr|uje i primjer danas najpresti`nijeg jezikana svijetu, engleskog, jer engleski se 70–80% sastoji odstranih elemenata: »Ono {to engleskom jeziku daje bogatstvoi ugla|enost, to su svi oni strani elementi koji suse u njemu stopili. Engleski jezik je postao svjetski jezikne samo po tome {to se pro{irio po velikom dijelu svijeta,

56 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnego i po tome {to je duhovno bogatstvo drugih narodaprimio u sebe« (Horak 2001: 178).Nekima je to bilo jasno i 40–ih godina u Njema~koj,pa tako npr. Wehmeyer 1942. pi{e protiv protjerivanjarije~i stranog porijekla, i govore}i o njema~kom jeziku»dokazuje da je broj rije~i stranog porijekla u engleskom,francuskom, {panjolskom, nizozemskom i ruskom jezikubarem jednako toliko velik« (iz Polenz 1967: 137). Onpravilno utvr|uje i da »pitanje stranih rije~i predstavljaumjetan problem, koji su njema~ki lovci na strane rije~ipreuveli~ali tako {to su se zatvorili pred kulturnim utjecajemkoji je normalan u suvremenim jezicima« (ibid.).Purizam je u suprotnosti s temeljnim lingvisti~kimpravilom da »na po~etku svakog promatranja jezika okrenutogsada{njosti stoji — kako je ve} i u staroj filologijipri opho|enju s tekstovima bilo normalno — ne jezi~niosje}aj obrazovanog promatra~a jezika, nego pa`ljivoprikupljanje i interpretacija izvornog materijala iz stvarnejezi~ne upotrebe govornika danas i ovdje. Tko usprkostome misli da uz rije~i ipak treba u svakom slu-~aju, u svakom kontekstu, i}i njihovo porijeklo i ondakad te dijakronijske ~injenice govornici ni pri upotrebijezika nisu svjesni, taj veli~a jedan mit koji je pogotovo uNjema~koj djelovao i — kao {to smo vidjeli — napraviomnogo zla« (Polenz 1967: 160).Uvid u stavove profesionalnih lingvista prema purizmudaje jednozna~an rezultat: »pokazali smo kako lingvistigledaju purizam kao op}enito ni{tavne napore, zasnovanena naivnom i potpuno pogre{nom shva}anju jezika«(Langer/Davies 2005: 11). Imaju}i to u vidu, mo-èmo se zapitati zar je mogu}e da u 21. stolje}u u kroatistici,dakle na podru~ju koje bi trebalo biti lingvisti~ko,neznala~ki pristup potpuno potisne znanost? Mogu}e jejer »naravno da se napredak ne odvija stalno, nego se izmjenjujuunapre|ivanje i unaza|ivanje. Ima regionalno ivremenski ograni~enih padova unazad« (Dawkins 2007:

Jezi~ni purizam 57376). Takav pad unazad moè se danas promatrati uhrvatskoj filologiji.Uzrokovan je time {to je od 90–ih godina »obnovljenoinzistiranje na politi~kim kriterijima za napredovanje naposlu, poput ’dobar sin nacije’. Naravno da to ne pomaèporastu profesionalizma, koji bi zaista bio koristan zarje{avanje problema« (Schöpflin 1995: 65). Aktualno»politi~ko i ukupno dru{tveno raspravljanje u najve}ojmjeri odre|uju one elitne grupe ~iji utjecaj se zasnivaprvenstveno na va`nosti i mobiliziraju}oj snazi dru{tvenokulturnih(nacionalisti~kih, etni~kih, religijskih itd.)sistema uvjeravanja, a ne one elitne grupe koje se odlikujuposebnom stru~nom kompetencijom« (Sterbling1998: 44). To je jedan od razloga za{to na ju`noslavenskimprostorima vladaju »anakronisti~ki kaos mafije imanchersterskog liberalizma, desni~arskog populizma ietnonacionalizma« (Altermatt 1996: 14).Etnonacionalizam je omogu}io da se razma{e jezi~nipurizam. Budu}i da »jezi~ni purizam ima veliku sklonostprema pisanim normama, preskriptivnim gramatikamai prisiljavaju}im jezi~nim programima« (Wildgen 2003:23), on znatno naru{ava slobodu kori{tenja jezika. Zatone iznena|uje zapaànje kako uslijed purizma »na podru~jukulturne politike« u Hrvatskoj od 90–ih godinavlada »jedan novi oblik ropstva« (Werner 2008: 27).Purizam i preskriptivizamPurizam ide ruku pod ruku s preskriptivizmom, dakle spropisivanjem i nametanjem. Poznato je da »su purizami preskriptivizam usko povezani pojmovi jer svaki poku{aj~i{}enja jezika ima oblik propisivanja {to je ispravanili bolji jezi~ni izraz. Premda je termin preskriptivizamop}iji od purizma, koriste se ~esto jedan umjestodrugoga kad se primjenjuju na narodskolingvisti~ku aktivnostodre|ivanja i borbe za bolji varijetet nekog jezi-

58 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamka« (Langer/Davies 2005: 7). Hohenhaus (2005: 204–205) je »prikazao od ~ega se sastoje tradicionalni purizami preskriptivizam pomo}u sljede}e liste karakteristi~nihlajtmotiva, tj. dubinskih postavki koje su osnovnasvojstva preskriptivizma:a) subjektivna vrednovanja jezika su mogu}a i po-èljna: postoji ’dobra’ i ’lo{a’ upotreba;b) govornici trebaju savjetnike (po mogu}nosti nekogautoriteta): normativna pravila moraju informiratiljude kako bi trebali govoriti/pisati;c) uzor tradicije (uklju~uju}i u najekstremnijoj verzijipojam jezi~nog savr{enstva): ’starije’ = ’bolje’;d) primarnost pisanog jezika nad govorenim: jezik= pisanje;g) jezik knjièvnosti kao ideal: knjièvni jezik je’uzorit’, on je ’najvi{i’ oblik jezika (= tradicija’najboljih pisaca’, pogotovo iz 18. stolje}a)«.Komentiraju}i te lajtmotive Hohenhaus (2005: 205)kaè: »Od svih njih a) je o~ito klju~na postavka o (ne)pravilnostijezi~ne upotrebe i sluì kao opravdanje za b). Uc) prepoznajemo karakteristi~no interpretiranje jezi~nepromjene kao propadanja, a ono uklju~uje puristi~ki mito ’zlatnom dobu’ ; d) i njegov ekstremni oblik g) su nesamo svojstvo preskriptivizma (pogotovo u 18. st.), negosu pisani knjièvni tekstovi bili omiljeni objekt i deskriptivnihgramati~ara — sve dok strukturalizam nije po~eonagla{avati suprotni aksiom: ’jezik je govor, a ne pisanje’(ili preciznije: govor je primarni sistem)«.Preskriptivizam je suprotan od znanostiZnanstveni pristup jeziku odbacuje preskriptivizam:»Postoje dva razloga za znanstveno odbacivanje pre-

Jezi~ni purizam 59skriptivizma. Kao prvo, smatra se da je u osnovi pogre{noprimjenjivati na jezik emocionalne izraze poputdobar, lo{, racionalan, lijep itd. Lingvisti namjeravajurazumjeti, objasniti i opisati jezik, oni ga ne vrednuju —jednako kao {to zoolog ne}e klasificirati i uspore|ivatirazli~ite vrste na osnovi njihove ru`no}e ili prijateljskogpona{anja« (Langer/Davies 2005: 7).Nadalje, »ovo je drugi glavni prigovor preskriptivizmu:lingvisti odbacuju proizvoljnost odabiranja oblikakoji }e biti proteìrani i onih koji }e biti ìgosani. To jevrlo jasno izrekao u definiciji preskriptivizma Trask, ~ijicilj je lingvisti~ki obrazovati: ’Preskriptivizam — Nametanjeproizvoljnih normi jeziku, ~esto suprotnih od uobi~ajeneupotrebe. Preskriptivizam se sastoji od poku{ajau~itelja i knjièvnika da zaklju~e neslaganje okotoga koji oblici bi trebali biti dio standardnog jezika inzistiranjemna upotrebi oblika koje oni osobno proteìraju,i osu|ivanjem oblika koji se njima osobno ne svi|aju.’ Osnovni pojmovi u ovoj definiciji su proizvoljnostnorme i osobno svi|anje i nesvi|anje odre|enih oblika«(ibid.: 7–8).Odbacuju}i proizvoljnost i osobno svi|anje, u suvremenojlingvistici »sudovi tradicionalnih gramati~ara daje upotreba ili ’ispravna’ ili ’pogre{na’ zamijenjeni su nastojanjemda se opi{u vidljive ~injenice jezi~ne upotrebe,bez vrijednosnih sudova, i da se zamijeni apsolutni pojamispravnosti pomo}u nagla{avanja kontekstualneprimjerenosti jezika« (Crystal 2003: 112). Zato su »lingvisti~kapravila popis kako ljudi koriste jezik, a ne propiskako bi ga trebali koristiti« (Cullen 2001: 58). I zato»je jako va`no shvatiti da se lingvisti bave deskripcijom,a ne preskripcijom« (ibid.), tj. da »je lingvistika deskriptivna,a ne preskriptivna« (Cameron 1995: X).To bi moralo biti poznato i hrvatskim jezikoslovcimas obzirom da »svi standardni ud`benici uvoda u lingvistikutvrde da je lingvistika deskriptivna disciplina, a nepreskriptivna« (Milroy/Milroy 3 1999: 4). Morali bi to

60 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamznati i stoga {to se radi o jednoj od temeljnih odrednicakoje lingvistiku i ~ine znano{}u: »lingvistika je znanost(povezana kao {to i jest s antipreskriptivnim i antivrednuju}impojmovima)« (ibid.: 5). Naime, »iz znanosti dodu{eproizlaze vrijedne deskriptivne postavke, ali ne ipreskriptivne. To zna~i: znanost moè stvarnost opisati,ali ne moè propisati kako bi stvarnost idealno trebalaizgledati« (Schmidt–Salomon 2006: 39).Kod deskriptivnosti se nastoji dati objektivan, sistemati~an,precizan i obuhvatan uvid u stvarnu upotrebujezika: »naglasak na objektivnosti, sistemati~nosti itd.dovodi je deskriptivnost u opreku s preskriptivnim ciljevimamnogo tradicionalnije gramatike: cilj deskriptivnelingvistike je opisati ~injenice upotrebe jezika onakvekakve jesu, a ne kakve bi trebale biti prema nekomzami{ljenom idealnom stanju« (Crystal 2003: 133).A preskriptivisti »poku{avaju propisati pravila ispravnostikako bi jezik trebalo koristiti. Navode}i kriterijepoput ~isto}e, logi~nosti, povijesti ili knjièvne uzvi-{enosti preskriptivizam nastoji sa~uvati imaginarnestandarde« (ibid.: 369). Zbog toga se »lingvistika op}enitoodnosi kriti~ki prema preskriptivnom pristupu, nagla{avaju}iva`nost deskriptivno egzaktnog istraìvanjaupotrebe«, i zato u lingvisti~kom rje~niku pi{e o terminupreskriptivan: »taj termin je op}enito pejorativan u lingvisti~komkontekstu« (ibid.).Jer »ako èlimo znati vi{e o jeziku kao pojavi i o op}ojljudskoj sposobnosti da ga koristi, onda moramo poku{atibazirati na{u znanost na promotrivim ~injenicama(koliko god je mogu}e), a sigurno ne na predrasudama.Na kraju krajeva (tako se argumentira) bilo bi apsurdnoda fizi~ar odbije prou~avati neku molekulu zato{to osje}a da je ’neurednija’ nego neka druga molekula,ili da zoolog klasificira ìvotinje na osnovi njihove ’ru-`no}e’ ili ’umiljatosti’ a ne na osnovi njihove pripadnostivrsti itd.« (Milroy/Milroy 3 1999: 4–5).

Jezi~ni purizam 61Odbacivanje predrasuda i vrednovanja je jedno odsvojstava koje lingviste razlikuje od laika: »Pitanja laikao jeziku ti~u se najvi{e toga {to je pravilno a {to pogre{no,{to je dobro a {to lo{e . Ta velika zaokupljenostvrednovanjem je najzna~ajnije svojstvo koje razdvajalai~ko bavljenje jezikom od stru~nog bavljenja lingvista.Kao znanstvenik, profesionalni lingvist teì ka objektivnosti,a ne ka moralnim ili estetskim prosudbama«(Cameron 1995: X). Zato u o~ima lingvista »termin ’preskriptivizam’ima odre|eno vrednovanje koje mu se pridruùje,negativne konotacije koje je gotovo nemogu}eizbje}i« — »preskriptivizam je negativan za lingviste«(ibid.: 3).Kao {to je ve} spomenuto, povezan je s purizmom.Opisuju}i gramatiku jednog purista Aitchison ( 3 2001:14) joj suprotstavlja lingvisti~ke gramatike i kaè da jegramatika purista, »koja zadaje umjetna pravila kako binametnula proizvoljni standard ’ispravnosti’, preskriptivnagramatika jer propisuje kako bi ljudi, prema mi-{ljenju autora, trebali govoriti. Nasuprot tome, gramatikei pravila lingvista nisu preskriptivni nego deskriptivnijer opisuju kako ljudi zaista govore. Za lingvistepravila nisu proizvoljni zakoni zadati od strane vanjskogautoriteta, nego kodifikacija podsvjesnih principaili konvencija kojima se rukovode govornici. Osim toga,lingvisti gledaju govoreni i pisani oblik jezika kao odvojene,povezane sisteme, i govoreni smatraju primarnim«.Za razliku od lingvista, hrvatski jezikoslovci govorenijezik smatraju sekundarnim. A »op}eprihva}eno je usuvremenoj lingvistici da je pisani jezik naspram govorenogasekundarni sistem. Primat govorenoga jezikakao predmeta istraìvanja u lingvistici temelji se na njegovomprioritetu i u filogenetskom i u ontogenetskompogledu« (Gröschel 2009a: 291). Razlog zanemarivanjagovorenog jezika od strane hrvatskih jezikoslovaca je,me|u ostalim, i taj {to samo pisani jezik mogu kontroliratipomo}u jezi~ne cenzure. Kad svoje preskriptivne

62 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamzahvate nazivaju standardizacijom, zaboravljaju da»preskripcija norme, bilo pomo}u publiciranih gramatikai rje~nika bilo pomo}u proglasa izdava~a, u~itelja, kriti~ara,pisaca ili drugih ~uvara jezika, ne ~ini standardizaciju.Kodifikacija i proglasi mogu biti ignorirani ili odbijeni.Norma mora biti ’{iroko prihva}ena’« (Cooper1989: 134).Ako nije {iroko prihva}ena, to ne zna~i da stanovni{tvone zna standardni jezik, kako vole re}i kroatisti,nego zna~i da doti~na norma jo{ uop}e ne postoji i da jupreskriptivisti poku{avaju nametnuti. Tvrdnja da stanovni{tvou Hrvatskoj ne zna standardni jezik nije odr-ìva jer izvorni govornici znaju svoj jezik i raspolaù podsvjesnimznanjem njegovih pravila: »Premda ljudi koristeta pravila ~itavo vrijeme, naj~e{}e ih nisu u stanjuopisati kao {to nisu u stanju navesti mi{i}e koje koristekad voze bicikl« (Aitchison 3 2001: 15). Njihovo podsvjesnoznanje pravila je ~ak op{irnije od pravila koja imnude lingvisti u gramatikama: »Svaki normalni izvornigovornik ima mnogo opse`niji skup pravila nego {to jebilo koji lingvist dosad bio u stanju da opi{e, iako onajprvi ne zna svjesno da posjeduje neku posebnu vje{tinu.Nijedan lingvist nije dosad uspio napisati potpunu gramatiku— sveobuhvatan saètak principa kojima se rukovodegovornici nekog jezika« (ibid.: 16).Kroatisti se te{ko mire i sa sljede}om ~injenicom:»Najop}ija gramati~ka pravila jezika ili nekog dijalektanau~ili su izvorni govornici u djetinjstvu bez eksplicitnogpodu~avanja; to su pravila govorenja. Krivo je vjerovatida se glavnina jezika nau~i u {koli: djeca u {koli u~e~itati i pisati. Osnovna gramatika govorenog jezika ve} jeusvojena prije nego {to krenu u {kolu, tj. djeca ’znaju’glavne konvencije i sastavljaju govorene re~enice prema’ispravnim’ sintakti~kim pravilima« (Milroy/Milroy3 1999: 61).Za znanje jezika nisu presudne norme koje kroatistipoku{avaju nametnuti, nego norme proizi{le iz upotre-

Jezi~ni purizam 63be. U svakom jeziku je tako, npr. »za razvoj gramatikenjema~kog standardnog jezika presudne su redovitokonvencionalne norme. Pod time se misli na norme kojesu proizi{le iz jezi~ne upotrebe, kao nenamjerni rezultatiistih radnji mno{tva jezi~nih korisnika. Konvencionalnejezi~ne norme mogu se shvatiti kao ’djelovanje nevidljiveruke’ u smislu Kellera (1994). Korisnici jezika ne dogovarajuse eksplicitno oko jezi~nih normi. One nastajukao sporedni efekti stvarnoga cilja jezi~nih korisnika, ato je glatka, efektivna i uspje{na komunikacija« (Hundt2005: 22).Do nastanka jezi~nih normi dolazi na isti na~in kao{to dolazi do nastanka utabanih pre~ica po parku (Weinberger2005: 21). Pre~ice po parku nastaju ljudskom djelatno{}u,tako {to ve}i broj pojedinaca gazi travu po istimmjestima. Me|utim, nijedan od tih pojedinaca nije gaziotravu s ciljem da nastane pre~ica, nego s ciljem da u konkretnojsituaciji {to brè do|e do odredi{ta, skra}uju}isebi put. Rukovodio se u konkretnoj situaciji maksimomu{tede energije, i nastanak pre~ice je nenamjeravana posljedica»ekonomije (ili lijenosti) ljudi« (ibid.).Jo{ jedan primjer istog tipa je nastanak zastoja na cesti(ibid.: 21–22). Auti voze jedan iza drugoga relativnoustaljenom brzinom. Iznenada jedan voza~, nije bitnozbog ~ega, smanji brzinu svog auta. Voza~ iza njega }enaravno tako|er ko~iti, ali kasne}i u tome djeli} sekundei ne znaju}i koliko }e onaj ispred smanjiti brzinu, ko~it }ezbog sigurnosti radije ne{to ja~e. Na isti na~in postupit}e i sljede}i voza~ iza njega itd., pa }e naposljetku desetiauto u nizu potpuno stati. Zastoj je, dakle, nenamjeravanaposljedica ~ovjekove potrebe za sigurno{}u.Svim tim primjerima je zajedni~ko da oslikavaju pojavekoje nastaju kao rezultat istih radnji ve}eg broja ljudi,a te radnje proizlaze iz nekih op}ih principa kakvi supotreba za sigurno{}u, za u{tedom energije, za uspjehomu vlastitoj sredini i sl. (ibid.: 22). Ve}ina pojedinaca rukovodise u konkretnoj situaciji prema istim principima,

64 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnjihova namjera ne ide dalje od zadovoljavanja aktualnogprincipa odre|enom radnjom, ali niz jednakih radnjive}eg broja pojedinaca ima i nenamjeravanu posljedicu.Norme u jeziku i promjene u jeziku tako|er su nenamjeravaneposljedice: »Do jezi~nih promjena dolazitako {to niz govornika postupa prema maksimama va-è}im u konkretnoj situaciji, a sve one su podvrste glavnemaksime, koja glasi: govori tako da postigne{ {to jemogu}e ve}i dru{tveni uspjeh« (ibid.: 23).Navedeni principi ja~i su od nastojanja preskriptivistada ’odozgo’ dirigiraju normama ili promjenama. Opoku{ajima jezi~nog diktata od po~etka 90–ih godina naju`noslavenskom prostoru Zybatow (2000: 22) kaè da»politi~ki djelotvorna grupa u tim dràvama sprovodinovi jezi~ni standard u dràvno organiziranom obliku(sabor, ustav) u najva`nijim nadregionalnim komunikacijskimpodru~jima (poput {kolskog i obrazovnog sistema,novina, dràvne uprave, prava i dr.). Tu se poku{avatakore}i silom do}i do cilja mijenjanja jezika na osnoviteritorijalnih i/ili socijalnih varijeteta. No, da li }e to zaistai uspjeti, treba tek pri~ekati da se vidi jer kao {to Coseriupi{e: ’nijedna pogonska sila izvana bilo kakvog tipane moè djelovati na jezik a da ne pro|e kroz slobodu iinteligenciju govornika’. To zna~i da ni svjesna jezi~napolitika ’odozgo’ ne moè staviti izvan snage proces nevidljiveruke korisnika. Jer svaki jezi~ni proces morapro}i duga~ki put ostvarivanja kroz korisnike jezika,samo pomo}u njih moè biti realiziran i samo primjenomod strane tih korisnika moè biti priznat. Primjera zaproturje~nosti izme|u deklariranog jezi~nopoliti~kog ciljai stvarnog jezi~nog razvoja ima dovoljno u ovom zborniku«.Preskriptivno nametanje po~iva na tome »da se neprizna autoritet jezika u svom njegovom opsegu i da sena njegovo mjesto stavi ona nare|iva~ka kontrola koja,ne znaju}i mnoìnu i slojevitost jezi~nih mogu}nosti,dopu{ta kao normu samo svoju vlastitu jezi~nu upotre-

Jezi~ni purizam 65bu. A ta vlastita jezi~na upotreba je ~esto samo ona kojaje nare|ena, koja je u skladu s propisanim odredbama,{to su nekriti~ki preuzete. Rezultat takvog ograni~enograzmi{ljanja je u~itelj kao programirani programer«(Jung 1974: 5).Uslijed toga danas u hrvatskim {kolama »postoji pseudojezi~niautoritet u~itelja jezika, koji ustvari manjeovisi o njihovoj jezi~noj kompetenciji nego o nepromi{ljenomkori{tenju knjiga o jeziku koje ~esto ne vode ra~unao autoritetu jezi~ne upotrebe« (ibid.: 9). Knjige kroatistapokazuju da oni ne vode ra~una o jezi~noj upotrebi, negoizmi{ljaju subjektivne norme predstavljaju}i ih kao obavezneza sve. Takvo »zavaravanje sebe i drugih pomo}u’obmanjivanja la`nim ~injenicama’, pomo}u stvrdnjavanjavlastitog stajali{ta i autoritativnog preno{enja togstajali{ta vodi u jezi~nu ideologiju, kad se jezi~no neopravdanai kriva fiksiranja normi progla{avaju obaveznimaza sve« (ibid.).Time se jezi~noj upotrebi name}e uniformnost, {tovi{e»uniformnost se dovodi do ekstrema koji se moèzvati ’hiperstandardizacija’: manija nametanja pravilana svaku to~ku upotrebe, na na~in koji pokazuje nepoznavanjeonoga {to je potrebno da se osigura uspje{na komunikacija«(Cameron 1995: 47). Budu}i da tako nametanapravila smanjuju uspje{nost komunikacije i ne moguse logi~no i lingvisti~ki obrazloìti, kroatistima nepreostaje ni{ta drugo nego zahtijevati slijepu poslu{nost,~ime nanose dodatnu {tetu u Hrvatskoj jer sprovode»dresiranje mozga autoritativnim naredbama o jeziku«(Jung 1974: 5). Njihov navodni ’jezi~ni odgoj’ traì odbacivanjerazmi{ljanja, pa je stoga otkazivanje poslu{nostina tom podru~ju jedini na~in »spre~avanja zaglupljivanjakoje nastaje ’jezi~nim odgojem’« (ibid.).Preskriptivisti~ki pristup standardnom jeziku je usuprotnosti s tokovima u svijetu: Mattheier (1997: 2,7–8) isti~e da ve} od 60–ih godina razni lingvisti u svijetugovore »o stalnom liberaliziranju normi standardnog je-

66 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamzika pod utjecajem govorenog jezika kao karakteristicimnogih evropskih standardnih jezika«. Tako|er isti~eda je uo~eno kako ve} desetlje}ima »u raznim evropskimjezicima postoji razvojni smjer koji krutu orijentiranoststandarda prema pisanom jeziku zamjenjuje orijentirano{}uprema govorenom jeziku«.Poku{avaju}i nametati op}epro{irenoj standardnojupotrebi, kroatisti su suprotstavljeni »suvremenim tendencijamaka raznovrsnosti i demokratizaciji« u jeziku(Cameron 1995: 29). U svijetu je postalo realnost »op}eslabljenje normi i postmodernisti~ka sklonost inovacijamaumjesto konzervativnosti ({to u jeziku ~esto zna~isklonost prema naj{ire govorenom jeziku )« (ibid.:28).Nasuprot tome, preskriptivisti~ka praksa u Hrvatskojpotvr|uje zapaànje o »op}oj sklonosti ka autoritetukod konzervativaca« (ibid.: 98). Zbog te sklonosti ka autoritetu»je pojam deskriptivne gramatike konzervativcimaprokletstvo jer uni{tava vezu izme|u gramatike iautoriteta« (ibid.). Izvorni govornici znaju pravila upotrebe,no kroatisti to odbijaju priznati jer »ako se gramati~kapravila nalaze ’unutar’ izvornih govornika, a ne unekom vanjskom autoritetu, onda je o~ito mnogo teèprimijeniti uniformne standarde pravilnosti« (ibid.). A»sugestija da ne postoje apsolutni standardi ispravnosti iapsolutno vrednovanje odbojna je konzervativnom na-~inu razmi{ljanja« (ibid.).Autoritet èle kroatisti osigurati i pomo}u uredbi izministarstva, premda je poznato da »uredbama iz ministarstvanije u prvom redu stalo« do rada na jeziku i danemaju »za cilj pobolj{avanje komunikacije ili uklanjanjejezi~nih barijera« (Plümer 2000: 67). Ta posezanja zapravnim i politi~kim sredstvima pokazuju da jezik Hrvataima slab demografski, ekonomski i kulturni status.Poznato je, naime, da oni jezici koji imaju dobar demografski,ekonomski i kulturni status nemaju nikakvu po-

Jezi~ni purizam 67trebu za nekakvim pravnim ili politi~kim utvr|ivanjemstatusa (Mackey 1989: 5).Spomenuto »veliko bavljenje vlade jezikom, koje seo~ituje u stvaranju tijela za nacionalno planiranje jezikasa {irokim podru~jem ovlasti, prvenstveno je karakteristi~noza nacije u nastajanju i nove nacije. Taj ’politi~kipristup’ jeziku i razvoju komunikacije u suprotnosti je s’kultiviranim pristupom’ mnogih zapadnih nacija, kodkojih se jezi~ni problemi rje{avaju pomo}u raznih javnihi privatnih ustanova, a ne pomo}u administrativnog okvira«(Rubin/Jernudd 1971: xiv).Preskriptivno progla{avanje nepravilnima onih svojstavakoja su pro{irena u upotrebi slabo utje~e na samuupotrebu. Tako Elspaß (2005: 23) pomo}u niza primjerailustrira kako »svojstva koja su dva i pol stolje}a progla{avana’nepravilnima’ pojavljuju se u suvremenomstandardnom njema~kom, pokazuju}i da je preskriptivizamna njema~kom govornom podru~ju imao mali ili nikakavutjecaj na jezi~nu upotrebu«. U Elspaßovoj analizi»izne{eni su podaci o raznim svojstvima koja imaju duga~kutradiciju u njema~koj gramatici i koja su sva progla{avana’nepravilnima’ za vrijeme preskriptivisti~kedjelatnosti u 18. i 19. stolje}u. Me|utim, nijedno od tihsvojstava nije nikad sasvim nestalo iz jezi~ne upotrebe«(ibid.: 41). Stoga »na osnovi rezultata empirijskog istraìvanja’stvarnog’ jezika kori{tenog od strane velikeve}ine njegovih govornika i pisaca, izgleda da preskriptivisti~kejezi~ne norme ponekad primjenjuje samo relativnomali broj korisnika tog jezika« (ibid.: 42).Slab u~inak preskriptivizma na jezi~nu upotrebu razumljivje kad se ima u vidu da »preskriptivni gramati~arikoji postavljaju ili kodificiraju norme za standardniili presti`ni jezik ~esto nisu imali mnogo kontakta s’normalnim’ korisnicima jezika, i preskriptivne gramatikei savjetnici su obi~no knjige koje se mogu na}i na policamau svakoj ku}i, ali se rijetko uzimaju s polica i ~itaju«(Langer/Davies 2005: 9).

68 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamPreskriptivizam nema uvid u svojstva jezika i upotrebepa zato osim {to »spre~ava fleksibilnost u preno{enjuzna~enja, preskriptivna ideja ispravnosti moèbiti u suprotnosti s govornikovim smislom za prikladnostjezika u razli~itim situacijama i kontekstima. Nemagovornika koji ne varira svoju upotrebu ovisno o situaciji:izvorni govornik koji bi ograni~io svoju upotrebu na jedan(formalni) stil djelovao bi neprirodno i ~udno. Svinormalni govornici posjeduju ono {to se naziva komunikacijskakompetencija« (Milroy/Milroy 3 1999: 63). Preskriptivistipoku{avaju zabraniti varijacije pro{irene uupotrebi progla{avaju}i ih neispravnima, no analiza preskriptivnihzabrana pokazuje »da se za varijacije koje sestvarno koriste ne moè tvrditi da su negramati~ne ni ukojem smislu« (ibid.).S obzirom da u lingvistici funkcionira »jezi~na upotrebakao jezi~ni autoritet«, preskriptivisti~ki kroatistibi trebali spoznati da »je jezi~na upotreba pravilo nadsvim pravilima« (Jung 1974: 17). I pomiriti se sa ~injenicomda jezik »nije isklju~ivo vlasni{tvo vlada, profesoraili preskriptivnih gramati~ara, i arogantno je vjerovatida jest« (Milroy/Milroy 3 1999: 45).

POLICENTRI^NISTANDARDNI JEZIK[to je standardni jezikKao {to je iz prethodnih poglavlja vidljivo, kroatisti i drugiju`noslavenski filolozi pozivaju se ~esto na pojamstandardnog jezika, tuma~e}i njegovo zna~enje na neispravanna~in. Budu}i da je to jedan od klju~nih pojmovau njihovoj argumentaciji a prikazuju ga tako {to skrivajunjegova glavna svojstva i pripisuju mu suprotna, potrebnoje pokazati kako se on u (socio)lingvistici definira.Standardni jezik je nadregionalni jezik svih slojevadru{tva (Stedje 5 2001: 222). Nadregionalnost je njegovoosnovno svojstvo i istovremeno glavni motiv njegovognastanka (Dane{ 1988: 1507). Svojom nadregionalno{}ustandardni jezik se razlikuje od dijalekata, koji su regionalnijezici. A svojstvom da obuhva}a sve slojeve dru{tvastandardni jezik se razlikuje od sociolekata, koji su jezicipojedinih slojeva dru{tva. U definicijama standardnogjezika navodi se stoga da on natkriljuje dijalekte i sociolekte(Lewandowski 5 1990: 1096).To drugim rije~ima zna~i da standardni jezik ima{ire podru~je prostiranja od dijalekata, jer oni su ograni~enina regije, i od sociolekata jer oni su ograni~eni nagrupe. Navedena svojstva nalazimo kod svakog standardnogjezika, npr. o njema~kom standardnom jeziku navodise da »za razliku od prostornih, grupnih ili funkcionalnihvarijeteta njema~kog jezika (Becker/Hundt 1998)ima naj{ire podru~je prostiranja, funkcionalno se odnosina svakodnevnicu i neutralan je socijalno i grupno«(Hundt 2005: 18).

70 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamZa{to je potreban standardni jezikJasno je da izme|u jezi~no razli~itih regija ili jezi~no razli~itihslojeva dru{tva postoje pote{ko}e u komunikaciji:~akavac s nekog otoka }e se na ~akavskom te{ko sporazumjetisa stanovnikom nekog kajkavskog sela; {tokavskomseoskom stanovni{tvu }e biti dijelom te{ko razumljivpripadnik vi{eg sloja dru{tva koji bi se sluìo jednimoblikom rusko–{tokavske mje{avine.Kad se takve pote{ko}e u komunikaciji izme|u jezi~norazli~itih regija i slojeva dru{tva èle ukloniti, dolazido standardizacije jezika. Tada se odabire jedan jezik zanadregionalni, i regije koje ga dotad nisu govorile i slojevidru{tva za koje dotad nije bio karakteristi~an pristajuna njegovo kori{tenje.Tako su u 19. stolje}u jezi~no razli~ite kajkavska,~akavska i {tokavska regija odlu~ile uzeti {tokavski zanadregionalni jezik. I na teritoriju onda{nje Srbije odlu-~eno je da se ukloni jezi~na raslojenost koja se sastojala utome {to su niì slojevi dru{tva govorili {tokavski, a vi{islojevi dru{tva pisali slavjanoserbski. Prelaskom i vi{ihslojeva dru{tva na {tokavski potisnuta je sociolekatskapodvojenost. [tokavski jezik je tako postao standardnijezik jer svojom nadregionalno{}u natkriljuje dijalekte isvojim obuhva}anjem svih slojeva dru{tva natkriljuje sociolekte.S obzirom da je {tokavski ionako bio najrasprostranjenijina teritoriju o kojem je rije~, razumljivo je {to jeupravo on uzet za nadregionalni jezik. Kajkavski se govoriosamo u Zagrebu i njegovoj okolini, a ~akavskiuglavnom na obali Jadranskog mora. Kod odlu~ivanjakoji jezik }e postati nadregionalni, tj. standardni jezik,uzimale su se dakle u obzir izvanlingvisti~ke okolnosti:premda su lingvisti~ki gledano glasovi, rije~i i re~enicekajkavskoga i ~akavskoga ravnopravne {tokavskima, nijeuzet ni kajkavski ni ~akavski zbog izvanlingvisti~kihrazloga, tj. zbog toga {to su se govorili na mnogo manjem

Policentri~ni standardni jezik 71podru~ju od {tokavskoga. Budu}i da se pomo}u nadregionalnogjezika èljelo ekonomski, administrativno itd.povezati {to ve}i teritorij, odabran je teritorijalno najpro{ireniji{tokavski. U tom smislu su izvanlingvisti~ki~inioci prisutni kod standardnog jezika.Prije standardizacije nije postojala »jezi~na zajednica«s opsegom koji joj kroatisti pripisuju iz dana{nje perspektive,nego je postojalo nekoliko jezi~nih zajednica:kajkavska, ~akavska i {tokavska. U 19. st. su ~akavskajezi~na zajednica i dio kajkavske jezi~ne zajednice koji senalazi na prostoru dana{nje Hrvatske prihvatili da koriste{tokavski. Potaknute prednostima nadregionalnekomunikacije ~akavska i kajkavska jezi~na zajednica supostupile kao i brojne druge jezi~ne zajednice u svijetu, ao poticaju kojim su se rukovodile Kloss (1976: 306) kaèda je »u mnogo slu~ajeva doveo do toga da su se ~itavejezi~ne zajednice dobrovoljno uklju~ile u narode drugihjezika, odrekav{i se toga da njihov vlastiti jezik bude uupravi, novinama, {kolama itd. priznat i njegovan«.Uzimanjem {tokavskoga za nadregionalni jezik svihslojeva dru{tva premo{}ene su ne samo jezi~ne razlikeizme|u kajkavske, ~akavske i {tokavske regije nego ijezi~ne razlike izme|u vi{eg i nièg dru{tvenog sloja kojesu postojale u onda{njoj Srbiji. Tako da se o nadregionalnojjezi~noj zajednici moè govoriti tek od druge polovine19. stolje}a, a ni tada ona nije postala hrvatska jer jeobuhvatila sve one Slavene koji su se u 20. stolje}u oformiliu hrvatsku, srpsku, bo{nja~ku i crnogorsku naciju.Tvrdnja da je stolje}ima prije 19. st. »jezik franjevaca«bio standardni jezik nije to~na jer, kao prvo, taj jeziknije obuhva}ao kajkavsko podru~je, a kao drugo, tim jezikomsu pisali franjevci, {to zna~i da se u ne{tokavskimregijama radilo o sociolektu jer se njime sluìo samo jedansloj dru{tva a ne ~itavo stanovni{tvo, npr. ~akavskostanovni{tvo se nije sluìlo njime bez obzira na to {to jeneki franjevac ~akavac znao {tokavski. Standardni jezikje postao mogu} tek s uvo|enjem obaveznog {kolovanja

72 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamza {iroke mase jer jedino obaveznim {kolovanjem se mogloobi~ne ljude kojima je materinski ~akavski ili kajkavskinavesti da svi nau~e i nadregionalni jezik.Uzimanjem {tokavskoga za standardni jezik ~akavskii kajkavski su dodatno izgubili na zna~aju. Ali nemogu}eje uzeti jedan jezik za nadregionalni, a da samimtim ~inom oni jezici koji su regionalni ne izgube nazna~aju. Uvijek je tako: npr. kad je za nadregionalni tj.standardni talijanski uzet toskanski, izgubili su rimski,milanski i drugi regionalni jezici na zna~aju; kad jepari{ki jezik postao nadregionalni francuski, marginaliziranisu valonski, normanski, burgundijski i drugi regionalnijezici. I kad je {tokavski uzet za nadregionalnijezik, to je automatski zna~ilo da kajkavski i ~akavskigube na zna~aju. Jednako kao i slavjanoserbski pa su sezato pristalice slavjanoserbskog u Srbiji na ~elu s pravoslavnomcrkvom borile protiv {tokavskoga i njegovog zagovornikaVuka Karadì}a. Dakle, uzimanje jednog jezikaza nadregionalni, tj. standardni, uvijek zna~i potiskivanjeregionalnih jezika. Usprkos tome, svuda imamonadregionalne jezike jer su prednosti nadregionalne komunikacijeo~ito toliko velike da se isplati usvajanje jednogzajedni~kog jezika.Jezik koji postaje nadregionalni dobiva status standardnogjezika, a regionalni jezici na teritoriju koji opsluùjetaj standardni jezik dobivaju status dijalekata.Time {to su se u 19. stolje}u zagreba~ki filolozi samoinicijativnoodlu~ili za {tokavski, iako se {tokavski nije govoriou Zagrebu i njegovoj najbliòj okolini, u~inili suodlu~uju}i i daleko najve}i korak na planu koji dana{njikroatisti progla{avaju »jezi~nim unitarizmom«. Stoga,»zanimljivo je s tim u vezi napomenuti da su ujedna~avanjeinicirali i u po~etku na njemu puno vi{e odSrba insistirali Hrvati« (Pranjkovi} 1997: 51). Tekstovizagreba~kih filologa u 19. st. svjedo~e da je njihov odabir{tokav{tine iskaz uvjerenja da je {tokav{tina najprihvatljivijaza standardni jezik »na cijelom ju`noslavenskom

Policentri~ni standardni jezik 73teritoriju, od Slovenije do Bugarske, zacijelo i zbog toga{to se na njoj zasnivaju (ako zanemarimo ostatke ~akavskeliterature) sve knjièvne koine osim slovenske i kajkavske’horvatske’« ([kiljan 2002: 268). Taj stav o pogodnosti{tokav{tine za standardni jezik ~itavog ju`noslavenskogprostora vidljiv je i u gramatici VjekoslavaBabuki}a iz 1836., gdje Babuki} èle}i da njegova {tokavskagramatika bude prihva}ena na {to ve}em teritorijukaè u poglavlju o fonologiji i fonetici sljede}e: »Mi Iliri(Serblji, Horvati, Slavonci, Bosanci, Cernogorci, Hercegovci,Dalmatinci, Dubrov~ani, Bugari, Istrianci, [tajerci,Krajnci i Koru{ci) imademo 29. glasov, ...« (iz [kiljan2002: 268).[irenje standardnog jezika u svim regijama i slojevimadru{tva, njegova implementacija, omogu}eni su time{to je prije vi{e od sto godina uvedeno da je on obavezanu {kolama. Da bi se standardni jezik lak{e u~io, nastajalasu kodificiraju}a djela (gramatike, rje~nici, pravopisi)koja su opisivala njegove upotrebne norme. Kodifikacija,dakle, nije izmi{ljanje i nametanje normi, kako tvrdekroatisti, nego »u normalnom slu~aju je kodificiranjejezi~nih normi zapisivanje zbroja onoga {to je ve} prihva}eno«(Hundt 2005: 22).Kori{tenje standardnog jezika u najraznovrsnijimpodru~jima dru{tvenog ìvota, npr. u znanosti, novinstvu,administraciji, knjièvnosti, svakodnevnoj komunikacijiitd., pokazuje da je on naspram dijalekata i sociolekatapolivalentan i polifunkcionalan. Zna~enje tih terminadodatno }emo objasniti analiziraju}i usput jednu~estu tvrdnju kroatista. Naime, ve}ina kroatista tvrdi darazgovorni jezik nije dio standardnog jezika. Pritom susvjesni da je razgovorni jezik »jezik kojim se sluìmo zaneposredno sporazumijevanje u svakida{njim ìvotnimprilikama: kod ku}e, na ulici, na tr`nici, u razgovoru s~lanovima obitelji, s ro|acima, prijateljima i znancima«(Samardìja 2006: 19–20). Ve} iz tog citata se vidi da preko90% na{eg sluènja jezikom otpada na razgovorni je-

74 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamzik. Tako|er se vidi da standardni jezik bez razgovornogane bi mogao sluìti za neposredno sporazumijevanje usvakida{njem ìvotu. Kakav bi to onda bio standardni jezikako ne moè opsluìvati najzna~ajnije podru~je ljudskekomunikacije? Bio bi u tolikoj mjeri defektan da nebi ispunjavao polivalentnost i polifunkcionalnost, a onesu bitna svojstva standardnih jezika. Polivalentnost sesastoji u tome da standardni jezik opsluùje sve sferedru{tvenog ìvota, me|u kojima je sfera »neposrednogsporazumijevanja u svakida{njim ìvotnim prilikama«~ak najbitnija. Polifunkcionalnost se sastoji u tome da jestandardni jezik raslojen na funkcionalne stilove, a me-|u njima se uz znanstveni, novinski, administrativni iknjièvni, nalazi i razgovorni stil. Kao i svaki drugi funkcionalnistil standardnog jezika, tako i razgovorni imasvoje karakteristike, a jedna od njih je da se na leksi~komplanu ubacuju àrgonizmi, dijalektizmi, uve}anice, umanjeniceitd. No, kao i svaki drugi stil, tako se i razgovornisastoji najve}im dijelom od elemenata zajedni~kih svimstilovima, koji pokazuju da se radi o jednom te istom jeziku.U dijelovima kajkavske ili ~akavske regije se razgovorimo`da odvijaju na kajkavskom ili ~akavskom dijalektu,ali time se ne pori~e da odvojeno od toga postoji irazgovorni stil standardnog jezika.Kontinuum dijalekata[to se ti~e dijalekata, za njih ju`noslavenski filolozi koristepojam »srednjoju`noslavenski dijasistem«, kojim ozna~avajukontinuum dijalekata od hrvatsko–slovenskedo srpsko–bugarske granice. No, to nije u skladu s podacimaiz lingvisti~ke enciklopedije. Ona pokazuje (Crystal2 1998: 25) da je kod dijalektalnih kontinuuma to~noutvr|en i njihov broj i njihove granice, te da ih stoga filolozine mogu proizvoljno ucrtavati kako poèle. U Evropiima pet dijalektalnih kontinuuma: zapadnoromanski,

Policentri~ni standardni jezik 75skandinavski, sjevernoslavenski, zapadnogermanski, ju-`noslavenski. Ju`noslavenski dijalektalni kontinuum nezavr{ava na hrvatsko–slovenskoj i srpsko–bugarskojgranici, nego uslijed pretapanja dijalekata obuhva}a i~itavo slovensko, makedonsko i bugarsko podru~je. Drugimrije~ima, »jezi~no–strukturno nije mogu}e razgrani~itito tzv. srednjoju`noslavensko podru~je niti na sjeverozapadu(kajkavsko–slovenski pored kajkavsko–hrvatskog)niti na jugoistoku (s obzirom na torla~ko dijalekatskopodru~je)« (Gröschel 2009: 83). Kad netko isklju~ujeslovensko, makedonsko i bugarsko podru~je,kao npr. kroatisti, onda vi{e nije rije~ o dijasistemu ilikontinuumu dijalekata, nego jedino o nekim dijalektima.Zato »Brozovi}ev koncept dijasistema, na koji se nakon1991. ~esto pozivaju hrvatski i bo{nja~ki jezikoslovci,s njegovim poku{ajem da jednako pokrije strukturne igenealo{ke aspekte mora se od samog po~etka ocijenitikao nekonzistentan«, pa ga stoga ne treba uop}e upotrebljavati(ibid.: 82).S obzirom da kompletno ju`noslavensko podru~jepredstavlja jedan kontinuum dijalekata (Hetzer 1993:33; Friedman 1999: 8; Alexander 2000: 4; Kristophson2000: 180), nije lingvisti~ki zasnovano npr. kajkavski dijalektpromatrati unutar nekakvog dijasistema iz kojegse isklju~uje slovensko podru~je, kad je kajkavski sli~nijidijalektima u Sloveniji nego drugim dijalektima (Osolnik1993: 406; Brozovi} tako|er napominje da je kajkavskisli~an slovenskom jeziku 1988: 3, 91). U vezi s timmoèmo navesti rije~i slovenskog filologa VladimiraOsolnika (1993: 406), koji kritiziraju}i opis kajkavskogdijalekta u Gramatici hrvatskoga jezika Teàk/Babi}( 7 1992) opravdano primje}uje:»Tu bi kot ~lovek s sloven{~ino kot materin{~ino na podlagistarej{e in ìve govorne prakse ter normiranega slovenskegaknji`nega jezika lahko na{tel {tevilne primere, ki bi ovrgli alivsaj mo~no omajali hrva{kost tega nare~ja. Za ponazoritev sebom tu zadràl le pri na{tevanju zna~ilnosti kajkavske leksike.Avtorja na{tevata kajkavske (stare in sedanje slovenske) besede

76 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamgdo, kteri, ki, lon~ek, travica in trdita: ’Kajkavsko narje~je imadosta starijih rije~i koje se u drugim na{im narje~jima nisusa~uvale’. Verjetno gre za ugotovitev o obstoju jezikovih oblik’koje se u drugim hrvatskim narje~jima nisu sa~uvale’. Omemba,da so ìve in ’ohranjene’ v sloven{~ini, ne bi bila neumestna.«Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci imaju zajedni~kistandardni jezik ({tokavski), a ne dijalekte jer kajkavski i~akavski nisu dijalekti Srba, Bo{njaka i Crnogoraca.Razlika izme|u standardnog jezika u Hrvatskoj, Srbiji,BiH i Crnoj Gori je daleko manja od razlike izme|u dijalekataunutar Hrvatske. To ne iznena|uje ako se ima uvidu da kod dijalektalnih kontinuuma govornici s jednogkraja dijalektalnog kontinuuma po pravilu ne razumijugovornike s drugog kraja dijalektalnog kontinuuma. Agovornici standardnog jezika se razumiju i kad dolaze sasuprotnih rubova podru~ja na kojem se prostire taj standardnijezik. Kao {to je ve} re~eno, do standardizacije jezikaje i do{lo zato da mogu}nost sporazumijevanja neostane ograni~ena na jednu regiju ili sloj dru{tva, negoda postane nadregionalna i obuhvati sve slojeve dru{tva.Budu}i da je osnovna razlika izme|u standardnog jezikai dijalekta u tome {to je standardni jezik naspram dijalektanadregionalan, logi~no je {to je i mogu}nost sporazumijevanjana standardnom jeziku nadregionalna, a nadijalektu regionalna.U Evropi je na podru~ju svakog dijalektalnog kontinuumanastalo nekoliko standardnih jezika. Da bi unutarjednog dijalektalnog kontinuuma nastali razli~itistandardni jezici, neophodno je da se uzmu razli~iti dijalektiza standard (Cooper 1989: 139). A to kod standardnogjezika u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori nije bioslu~aj jer je uzeta {tokavica za standardni jezik. Tako jenastao jedan standardni jezik s nekoliko nacionalno razli~itihcentara — policentri~ni standardni jezik. U svimprimjerima kad je na istom dijalektu zasnovan standardnijezik u razli~itim nacijama, i kad unutar njega postojeprepoznatljive nacionalne specifi~nosti, radi se o »policentri~nomstandardnom jeziku (Stewart 1968), tj. dvje-

Policentri~ni standardni jezik 77ma varijantama istog standardnog jezika kakav je srpskohrvatski,moldavski i rumunjski, portugalski u Brazilui u Portugalu. Nasuprot tim primjerima, parovi poput~e{kog i slova~kog, bugarskog i makedonskog, danskogi {vedskog predstavljaju slu~ajeve knjièvnih standardabaziranih na razli~itim dijalektima« (Cooper1989: 139).Definicija policentri~nog jezikaU lingvisti~kim leksikonima se policentri~ni ili pluricentri~nistandardni jezik definira kao »jezik s nekoliko nacionalnihstandardnih varijanata, koje se dodu{e u pojedinimto~kama me|usobno razlikuju, ali ne toliko jakoda bi mogle konstituirati zasebne jezike, npr. engleski(britanski, ameri~ki, australijski itd. standardni engleski),njema~ki (njema~ki, austrijski, {vicarski standardninjema~ki), portugalski (portugalski, brazilski standardniportugalski)« (Glück 2 2000: 535). Iz definicije sevidi da je svaki policentri~ni jezik standardan, da su njegovevarijante standardne, da su vezane za nacije i daizme|u varijanata postoje razlike ali ne tolike da bi semoglo govoriti o razli~itim jezicima.Navest }emo definiciju iz jo{ jednog leksikona: »Pluricentri~nijezik. Jezik s vi{e nacionalnih ’centara’, kojiizgra|uju razli~ite standardne varijante: te (prvenstveno)leksi~ke i fonetsko–fonolo{ke razlike su dodu{e jasnoizraène, ali ne opravdavaju da se govori o razli~itim jezicima.Primjeri su nacionalno razli~iti oblici engleskog ilinjema~kog (njema~ki naspram austrijski naspram {vicarskistandardni njema~ki jezik)« (Bußmann 3 2002:521–522). U ovoj definiciji je dodatno vidljivo da nacije~ine kodificiraju}e centre i da su razlike izme|u varijanatanajve}e na planu rje~ni~kog blaga i izgovora.U predgovoru zbornika o policentri~nim jezicima(Clyne 1992: 1–2) navedeno je i da je za policentri~ni je-

78 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamzik karakteristi~no da se govori u nekoliko dràva. Potom svojstvu je standardni jezik Hrvata, Srba, Bo{njakai Crnogoraca naspram brojnih drugih policentri~nih jezikabio donedavno jedini s varijantama unutar iste dràve(Ammon 1995: 46). înom nastanka razli~itih dràvapostao je i po tom svojstvu tipi~an policentri~ni jezik.Kao {to je ve} spomenuto, policentri~nost nekogstandardnog jezika nije ne{to neobi~no, naprotiv: »înjenicada i jako normirani jezici imaju razli~ite standardizacijevi{e je normalno stanje nego iznimka. Skoro svive}i evropski i mnogi neevropski jezici razvili su policentri~nestandarde« (Blum 2002: 124). Zato se u lingvisticistandardni jezici i klasificiraju s obzirom na to imaju lijedan jedinstveni tj. ujedna~eni standard bez varijanatapa se radi o monocentri~nom standardnom jeziku kakavje slovenski ili ma|arski, ili imaju standardizirane varijantevezane za nacije pa se radi o policentri~nom standardnomjeziku kakav je engleski, njema~ki, srpskohrvatski(Dane{ 1988: 1507). U zborniku o policentri~nimjezicima vidi se da me|u njima ima i velikih isrednjih i manjih jezika (Clyne 1992): npr. armenski jeme|u manjima jer ima 6 mil. govornika, malajski jeme|u srednjima jer ima 19 mil. govornika, a i svi svjetskijezici su policentri~ni. Usput re~eno, u navedenom zbornikuje i srpskohrvatski opisan kao policentri~ni jezik, aopisao ga je kao takvog Dalibor Brozovi}.Razlike izme|u varijanata policentri~nog jezikaPolicentri~nost je relativno ~esta pojava jer »jezici kojimagovori nekoliko nacija daju u toku vremena nacionalnejezi~ne varijante, prvenstveno na fonetskoj i leksi~kojrazini, dijelom i na gramati~koj, ali one ne ugroàvajume|usobnu razumljivost« (Mattusch 1999: 74). Iosrpskohrvatskomje ve} odranije uo~eno da se »unutar sebene razlikuje vi{e nego ameri~ki engleski od britanskog

Policentri~ni standardni jezik 79engleskog« (Lemberg 1964 I: 155). Do danas razlikeizme|u hrvatske, srpske, bo{nja~ke i crnogorske varijantenisu ve}e od razlika izme|u varijanti drugih policentri~nihjezika (Blum 2002: 134). Thomas (2003: 314)navodi da su ~ak manje od razlika izme|u varijanti standardnogengleskog u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Ameri~kimDràvama, Australiji i Kanadi, izme|u varijanatastandardnog {panjolskog u [panjolskoj i Latinskoj Americi,portugalskog u Portugalu i Brazilu, francuskog uFrancuskoj, Belgiji, Kanadi i Africi, njema~kog u Njema~koji u Austriji. I drugi lingvisti zaklju~uju isto, npr.McLennan (1996: 107) isti~e da su manje od razlikaizme|u kanadske i drugih varijanata engleskog jezika,Pohl (1996: 219) da su manje od razlika izme|u njema~kei austrijske varijante njema~kog jezika, Gröschel(2003: 180–181) da »su na svim sistemskim razinamamanje od razlika izme|u ’holandske’ (sjevernonizozemske)i ’flamanske’ (ju`nonizozemske) varijante nizozemskogjezika. ~ak su i strukturne razlike izme|u jezikabijelaca i jezika crnaca u velikim gradovima na sjeveruAmerike — a oba jezi~na oblika su samo podvarijante varijanteameri~kog engleskog — ve}e od onih izme|uhrvatskog, bosanskog/bo{nja~kog i srpskog«. Uslijed takvesvoje neznatnosti, razlike izme|u standardnih varijantisrpskohrvatskog jezika ne samo da »ne oteàvaju komunikaciju«(Coulmas 1996: 96), nego me|usobna razumljivostizme|u tih varijanti ~ak »nadma{uje onu izme|ustandardnih varijanata engleskog, francuskog, njema-~kog ili {panjolskog« (Thomas 2003: 325).Govornici standardnog jezika iz Hrvatske, Srbije,BiH i Crne Gore se me|usobno daleko bolje razumijunego unutar same Hrvatske govornici razli~itih dijalekata:kajkavskog i ~akavskog (ibid.: 314). Kajkavci i ~akavcise me|usobno »vrlo te{ko mogu razumjeti, a katkadaim je me|usobna komunikacija sasvim onemogu}ena:govornik kajkavskog iz nekog sela u Hrvatskom zagorjuprepoznat }e tek pokoju rije~ govora ~ovjeka s Visa ili iz

80 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizammanjeg istarskog naselja« ([kiljan 2002: 12). To je uskladu sa zapaànjem da su razlike u rje~ni~kom blaguna dijalektalnoj razini unutar Hrvatske ili unutar Srbije»znatno ve}e nego izme|u zapadne i isto~ne varijantesrpskohrvatskog standardnog jezika« (Gröschel 2009:50). âk i Stjepan Babi} (2004: 23) smatra »~injenicomda su ~akavsko i kajkavsko narje~je pa ~ak i govori u jednomnarje~ju opisno mjereno razli~itiji od hrvatskoga isrpskoga standardnoga jezika«. Zato kad osoba iz Hrvatskei osoba iz Srbije komuniciraju na standardnom jeziku,»me|usobna razumljivost ~ini suvi{nim i prevo|enje.Dok postoji prevo|enje s ~akavskog hrvatskog na{tokavski hrvatski« (Thomas 2003: 315).Sve to zna~i da iako izme|u standardnog jezika uHrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori postoje razlike, njihovudio je malen naspram svega onoga {to je jednako u standardnomjeziku tih zemalja. Osim toga, radi se o sistemskinebitnim razlikama jer one ne ometaju sporazumijevanje.Zbog svega toga ne moè se govoriti o nekolikostandardnih jezika, nego o standardnim varijantamajednog te istog policentri~nog standardnog jezika (Mørk2008: 295). Takva na{a situacija potvr|uje Ammonovo(1995: 31) zapaànje da »jezi~no ili kulturno zajedni{tvonekog stanovni{tva moè biti ve}e s onim grupama s kojimanije nacionalno spojen, nego jezi~na ili kulturna podudarnosts onim grupama s kojima ~ini jednu naciju«.Standardni jezik Hrvata, Srba, Bo{njaka i Crnogoracase zato navodi s drugim jezicima takvog tipa kao »policentri~anstandardni jezik (hindski–urdski, srpskohrvatski)«(Blum 2002: 8). Npr. nacionalne varijante hindustanskogjezika, hindska i urdska, pokazuju niz paralelas varijantama srpskohrvatskog jezika jer i tamo seradi o susjednim dràvama, Indiji i Pakistanu, o razli~itimreligijama, hinduizmu i islamu, o razli~itim pismima,devanagari i arapskom, no i »te dvije varijantese, me|utim, razlikuju vi{e nego srpski, bo{nja~ki i hrvatskime|usobno« (Thomas 2003: 318). Navedeni citat

Policentri~ni standardni jezik 81se jo{ bolje moè razumjeti ako se zna koliko su minornerazlike izme|u hindske i urdske varijante: »Budu}i da suurdski i hindski standardnojezi~ne varijante jedne te istedijalektalne osnove, formalne razlike su sitne« (Glück2 2000: 275).U detaljnoj usporedbi koju pruà Blum (2002: 125)nalazi se i napomena o kori{tenju dvaju razli~itih pisamakod hindustanskog i kod srpskohrvatskog: »opti~ki va-`na upotreba razli~itih pisama nema utjecaja na jezi~nisistem. Gramatika i izgovor standardnih oblika su u obaslu~aja skoro identi~ni«. Naravno da razlika u pismu nezna~i da se radi o razli~itim jezicima jer npr. ruski tekstostaje tekst na ruskom jeziku i ako se s }irilice prebaci nalatinicu. Prebacivanje s jednog pisma na drugo nije prevo|enje,nego samo transliteriranje.Usprkos poku{ajima razjedna~avanja varijanti unutarhindustanskog i unutar srpskohrvatskog jezika, »ve-}a odstupanja postoje u najboljem slu~aju na planu leksika.Razlika izme|u hindskog i urdskog je tu najve}a Istina, razlike izme|u srpskog i hrvatskog su i na tim podru~jimaleksika manje nego kod hindskog–urdskog. Jasnoreligijski motiviran izbor opcija u leksiku hindskog iurdskog nema kod srpskog i hrvatskog pravog ekvivalenta«(ibid.: 125–126). Naime, »o hrvatskoj varijanti seni u kojem slu~aju ne moè re}i da je ’katoli~kija’ ili ’latinskija’od srpske« (ibid.: 126). Osim toga, »ba{ internacionalizmi(naj~e{}e latinskog porijekla) smatraju se uhrvatskom ’srbizmima’« (ibid.). Citirana Blumova zapaànjaujedno pokazuju koliko je neutemeljena tvrdnjaPeti–Stanti} (2008: 83) da Hrvati i Srbi zbog razli~ite religijskepripadnosti govore razli~itim standardnim jezicima.Za razliku od usporedbi s hindustanskim, »usporedbes ~e{kim naspram slova~kog odnosno s njema~kim naspramnizozemskog, kakve se pojavljuju na internetskojstranici Matice hrvatske, bez ikakve sumnje su pretjerane.Hrvatski, bosanski i srpski bi svakako bilo bolje

82 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamusporediti s tri jezi~ne varijante njema~kog —uNjema~koj,Austriji i [vicarskoj« (Völkl 1999: 329). (Spomenutitekst Matice hrvatske objavljen je i u Jeziku 43/5,1996, str. 164–166 pod naslovom »Promemorija o hrvatskomjeziku«.) Kod varijanata njema~kog jezika »primjeripokazuju da se nacionalne specifi~nosti mogu posebnolako na}i u rje~ni~kom blagu; me|utim, ima ih i na drugimjezi~nim razinama i u gramatici. Budu}i da stogaNjema~ka, Austrija i [vicarska imaju svoje vlastite nacionalnevarijante , radi se o nacionalnim centrimanjema~kog jezika« (Ammon 1996: 158–159).Uspore|uju}i hrvatsku i srpsku varijantu Pohl(1998: 11) kaè: »takve razlike pojavljuju se na svakomve}em jezi~nom podru~ju, npr. izme|u britanskog engleskograilway, lorry i ameri~kog railroad, truck, sjevernonjema~kogTreppe, Quark, Junge i ju`nonjema~kogodnosno austrijskog Stiege, Topfen, Knabe/Bub, doseù iu podru~je morfologije (npr. mnoìna poput Jungs, Mädels,odstupanja u gramati~kom rodu, npr. der/das Polster,der Spitz/die Spitze itd.), doseù i u podru~je tvorberije~i (npr. Zugführer vs. Zugsführer, Schweine–/Rinderbratenvs. Schweins–/Rindsbraten), i u rubne dijelovegramatike (npr. ich habe/bin gesessen/gestanden itd., dieWagen/– Wägen, gehaut/gehauen itd.), a razlike u izgovoruda i ne spominjem«.Razlike u izgovoru — u na{em slu~aju je to ekavica/ijekavica,pomo}u koje laici utvr|uju je li ne{to srpskaili hrvatska varijanta — uop}e se kod varijanata njema~kogi engleskog jezika ne prenose u pisani tekst. Naime,pravopisi njema~kog i engleskog ne ravnaju se premaizgovoru, dok se pravopis u Hrvatskoj, BiH, Srbiji iCrnoj Gori ravna prema izgovoru, {to je jo{ jedno zajedni~kosvojstvo kodificiranja standardnog jezika nabrojanihzemalja. Kad bi se pravopis njema~kog jezika ravnaoprema izgovoru, razlike izme|u pisanih tekstova austrijskevarijante naspram njema~ke bile bi brojnije od razlikaizme|u pisanih tekstova srpskohrvatskih varijanata.

Policentri~ni standardni jezik 83Iako se pravopis engleskog ili njema~kog ne ravnaprema izgovoru, to ne zna~i da uop}e nema pravopisnihrazlika izme|u varijanti tih jezika i da nije mogu}e naosnovi pravopisa utvrditi iz koje varijante potje~e nekipisani tekst: npr. za ameri~ku varijantu je karakteristi~nopisanje color, center, gray, theater, standardize,traveling, {to nije pravilno u Velikoj Britaniji (Mattusch1999: 75); za austrijsku varijantu naspram njema~ke karakteristi~noje npr. Alchemie, Kücken, Schleuße (Grzega1997: 151); u {vicarskoj varijanti npr. uop}e se ne koristinjema~ko slovo ß itd. Koli~ina pravopisnih razlikaizme|u varijanata njema~kog znatno je oscilirala zadnjihstotinjak godina: Austrija je na kraju 19. st. imalarazli~it pravopis naspram Njema~ke pa ga je po~etkom20. st. ujedna~avala s njema~kim, izme|u dva svjetskarata su se pravopisne razlike ponovo pove}ale itd.(Ammon 1995: 122).U obim razlika izme|u austrijske i njema~ke varijantehrvatski ~itatelj se moè uvjeriti ako pro~ita npr. teksto razlikama u izgovoru (Lipold 1988: 31–54), o morfolo{kimi tvorbenim razlikama (Tatzreiter 1988: 71–98),o razlikama na razini rije~i, skupina rije~i, frazeologizamai dr. (Ebner 1988: 99–187). Zato se i po govoru i popravopisu prepoznaje da li se radi o austrijskoj ili o njema~kojvarijanti, kao {to se prepoznaje je li rije~ o ameri~kojili o britanskoj, o hrvatskoj ili o srpskoj varijanti.No, usprkos razlikama karakteristi~no je za varijanteda su »te posebnosti prvenstveno ograni~ene na rje-~ni~ko blago i njegovo zna~enje te da su naspram zajedni~kejezi~ne osnove s rije~ima, glasovima, oblicima, zna-~enjima i izgradnjom re~enice ipak broj~ano toliko maleda se i nadalje radi samo o jednom jeziku, koji ima svojevarijante vezane za dràve« (Wiesinger 1988: 10). To seo~ituje u uzajamnoj razumljivosti pa zato npr. austrijskinije zaseban jezik (ibid.: 27–28).Svoj pregled dijela razlika izme|u standardne austrijskei njema~ke varijante Wiesinger (1988: 27) za-

84 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamklju~uje sljede}im rije~ima: »Sve te i jo{ razne druge pojavena podru~ju izgovora, oblika, tvorbe rije~i, tvorbere~enice i na podru~ju rje~ni~kog blaga oblikuju austrijskinjema~ki. One mu unutar razli~itih oblika njema-~kog jezika dodu{e daju posebna obilje`ja, ali ne stvarajunovi, vlastiti jezi~ni sistem. Zato u procesu jezi~nog sporazumijevanjas pripadnicima njema~ke jezi~ne zajedniceiz najrazli~itijih dijelova njema~kog govornog podru-~ja ne nastupaju nikakve pote{ko}e u vezi s izgovornim,formalnim i sintakti~kim posebnostima austrijskog njema~kogdok god se komunikacija odvija na standardnomili razgovornom jeziku, a ne na dijalektu, jer se radi samoo minimalnim odstupanjima«.Uslijed toga se smatra da »jezi~nopoliti~ki usmjerenainicijativa u korist nekakve konkurencije standardnomnjema~kom posve bi propala u centru Austrije« (Goebl2002: 54). Jer kad bi austrijski bio zaseban jezik, onda bitrebalo imati i »dvojezi~ni rje~nik Austrijski — njema-~ki, {to ne samo ozbiljni lingvisti nego prakti~no i svi laicikoji o tome razmisle smatraju otu|enim od stvarnosti«(Scheuringer 1996: 152).Zapaèno je da i kod standardnog jezika Hrvata iSrba nije mogu} dvojezi~ni rje~nik: »Iz takve me|usobnerazumljivosti proizlazi prakti~na nemogu}nost pravljenjadvojezi~nih rje~nika pa ih zamjenjuju kao nadomjestak’razlikovni rje~nici’ s mno{tvom gre{aka« (Thomas2003: 314). Obilje gre{aka u razlikovnim rje~nicima nastajezato {to se silom èle neke rije~i proglasiti nacionalnimposebnostima. Ammon (1995: 203) podsje}a op}enitona opasnost kod jezi~nih varijanti »da se izmi{ljaju nacionalneposebnosti koje u stvarnosti to nisu«.Imenuju}i Srbe i Hrvate Joseph (1987: 72) tako|erzapaà da »kad se relativno homogene jezi~ne zajednicepoliti~ki rascijepe , oni koji su odgovorni za standardizaciju~esto ideologiziraju bilo kakvu minimalnu razlikuda ih razdvaja kako bi stvorili iluziju ve}e jezi~ne udaljenosti«.S takvim ciljem »hrvatski autori katkad izda{no

Policentri~ni standardni jezik 85ozna~avaju kao navodne ’srbizme’ arhai~ne ili regionalnelekseme, dok kao ’hrvatske’ predstavljaju one ekvivalentekoji se koriste i u Srbiji. âk ni umjereniji lingvistinisu otporni protiv isku{enja da po svaku cijenuvide razlike tamo gdje ih nema: tako Ivo Pranjkovi} krivonavodi ’hrvatski’ za rije~ maramica i uzima kao ekvivalent’srpski’ maram~e, premda se maramica koristi i uSrbiji, ili, opet, razlikuje mjesto naglaska u hrvatskom isrpskom za èlimo i ~ovjeka: naglasak je na 1. slogu (a nena 2.) i u suvremenom srpskom standardu i u hrvatskom. Bila bi potrebna ~itava knjiga za navo|enje gre{akau tim listama ’razlika’« (Thomas 2003: 314–315).U vezi s razlikama u rje~ni~kom blagu Ammon(1996: 170, 173–174) isti~e kako rije~i koje se prepoznajuda su iz druge varijante, ali se razumiju, nisu bitne zarazlikovnost varijante. Takva rije~ je npr. Sahne iz njema~kevarijante, koja je u Austriji i [vicarskoj markiranai prepoznatljiva kao njema~ka varijanta a ne austrijskaili {vicarska, no razumiju je i Austrijanci i [vicarci.Ammon zaklju~uje da prvenstveno one rije~i koje su ujednoj varijanti sasvim uobi~ajene, a u drugoj potpunonepoznate treba uzimati u obzir kad se opisuje nacionalnavarijanta jer takve rije~i najvi{e doprinose njenoj razlikovnosti.Primijenjeno na srpskohrvatsku jezi~nu situaciju,to zna~i da je razlikovnost njenih varijanata vrlomala jer malo je rije~i koje su u jednoj varijanti sasvimuobi~ajene, a u drugoj potpuno nepoznate.Kroatisti i drugi ju`noslavenski filolozi smatraju daako postoje neke jezi~ne razlike, automatski se radi o nekolikorazli~itih standardnih jezika (v. npr. Tafra/Ko-{utar 2008: 201). Me|utim, nije dovoljno konstatirati darazlike postoje, nego je potrebno pogledati i kolika jekoli~ina tih razlika, koliki je njihov udio naspram svegaonoga {to je jednako u jeziku. Treba pogledati i jesu li terazlike sistemski va`ne, jesu li takve da ometaju me-|usobnu razumljivost, spre~avaju li sporazumijevanje.Izme|u standardnog jezika u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i

86 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamCrnoj Gori postoje razlike, ali njihov udio je malen naspramsvega onoga {to je jednako u standardnom jezikutih zemalja. Zato i u onim situacijama kada se isti tekstprebacuje iz jedne varijante u drugu nije rije~ o prevo|enjunego o adaptiranju (Mørk 2008: 297–299). Nadalje,radi se o sistemski neva`nim razlikama, koje neometaju bitno me|usobnu razumljivost, ne spre~avajusporazumijevanje. Zbog svega toga ne moè se govoriti orazli~itim standardnim jezicima, nego o standardnim varijantamajednog te istog standardnog jezika. Podjednakasituacija je i unutar drugih jezika s varijantama:izme|u varijanata ima razlika, ali one ne spre~avaju sporazumijevanjepa nije potrebno prevo|enje, npr. »u EUne postoje zasebne redakcije tekstova i prevo|enja zabritanski engleski i irski engleski ili za sjevernonizozemskii ju`nonizozemski iako i u tim slu~ajevima postojeleksi~ke razlike« (Gröschel 2009: 358).Postojanje razlika, dakle, ne isklju~uje da se radi ozajedni~kom jeziku: »razlike postoje i na razini zajedni~kogjezika (koji je ’nadregionalan’ ili ’naddijalektalan’)«,»to je npr. slu~aj kod engleskog, {panjolskog i portugalskogu Evropi i Americi« (Coseriu 1992: 281). Istiautor govori o unutarjezi~noj varijantnosti i na primjerurazli~ite austrijske i {vicarske norme njema~kog jezika, inastavlja: »Jo{ znatno ve}a je unutarnja razli~itost izme|uegzemplarnog =standardnog engleskog u Engleskoj,Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama i drugim dr-àvama engleskog jezika ili izme|u egzemplarnog {panjolskogu [panjolskoj i Latinskoj Americi. Za niz ~injenicapostoji u tim jezicima odre|en regionalni oblik egzemplarnogjezika« (Coseriu 1988: 144). Komentiraju}i{panjolski jezik Coseriu (1988: 145) isti~e: »U ovomslu~aju razlike izme|u varijeteta egzemplarnog jezikanisu male. One se odnose ne samo na rje~ni~ko blago,nego i na fonolo{ki sistem, i dijelom na gramatiku.Usprkos tim razlikama sporazumijevanje je, naravno,bez problema mogu}e«. Coseriu time jasno kaè da mu je

Policentri~ni standardni jezik 87za pripadnost razli~itih varijeteta istom jeziku sporazumijevanjebitan kriterij, a ono je i u na{em slu~aju bezproblema mogu}e.Lingvisti znaju da npr. kod varijanata engleskog jezika»postoje bitne regionalne razlike izme|u Velike Britanije,Sjedinjenih Ameri~kih Dràva, Kanade, Australije,Ju`ne Afrike, i drugih dijelova engleskog govornogpodru~ja« (Crystal 2003: 431). A ipak se, kao {to je ucitatu re~eno, radi o jednom, engleskom jeziku. Odavnoje poznato da postojanje razlika ne zna~i da je rije~ o nekolikojezika, nego je presudan omjer razlika naspramistoga u jeziku i jesu li razlike sistemski relevantne daugroàvaju sporazumijevanje: npr. ve} 1952. HeinzKloss (str. 19) govori o razlikama izme|u varijanti engleskog,{panjolskog i njema~kog jezika, konstatira i da surazlike izme|u varijanata engleskog jezika ve}e od razlikaizme|u varijanti njema~kog jezika, pa da ipak nitkone pomi{lja ni varijante engleskog ni varijante njema-~kog i {panjolskog nazvati posebnim jezicima. Uvijek iznovase moè pro~itati kod raznih autora da »nitko ne}eozbiljno tvrditi« da su varijante engleskog ili njema~kogzasebni jezici, v. npr. Wiesinger (1988: 11).Izme|u varijanata engleskog jezika su npr. razlike uizgovoru mnogo ve}e nego razlika u izgovoru ije/e izme|uvarijanata srpskohrvatskog jezika, tolike su da dovodedo nesporazuma: »âk i izme|u australijskog i novozelandskogengleskog dolazi do nesporazuma zbog vokalskihrazlika (novozelandsko desk se krivo shva}a kaoaustralijsko disk)« (Clyne 2001: 289). U Australiji se naspramVelike Britanije u govoru vi{e reducira, pa pitanjeDid you go to the party? zvu~i u Australiji Jergoda theparty?, pitanje What is your problem? zvu~i Woss jer problem?(Mattusch 1999: 75). Vokabular varijanata engleskogjezika tako|er se razlikuje, npr. u Americi elevatorumjesto britanskog lift; restroom umjesto toilet; fall umjestoautumn; cookie umjesto biscuit; gas umjesto petrol;candies umjesto sweets; can umjesto tin; to call (up) um-

88 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamjesto to ring (up). U Americi su nastala i skra}ivanja poputgonna umjesto going to, wanna umjesto want to(ibid.). I pravopis se razlikuje, npr. Amerika/Britanija:–se/–ce (defense/defence), –er/–re (center/centre), –or/–our(honor/honour) (Clyne 2001: 289). U morfologiji se zaizraàvanje pro{losti daje u Americi prednost oblicimaburned, dreamed, a u Britaniji oblicima burnt, dreamt.UAmerici se ~esto ne koristi prilog it’s really good, negoit’s real good. U sintaksi se tako|er razlikuju, npr. uAmerici se koristi do zajedno s have u pitanjima, stavljase would uz glagol koji dolazi zajedno s wish, pa re~eniceu Americi glase Do you have a pencil?, I wish I wouldhave done it, a u Britaniji Have you got a pencil?, I wish Ihad done it (Mattusch 1999: 75).Razlike poput gore nabrojanih postoje u svim policentri~nimjezicima, npr. autobus se u [panjolskoj kaèautobus, a u meksi~koj varijanti {panjolskog kaè se camion;klip kukuruza je u [panjolskoj mazorca de maiz au Meksiku elote; puran je u [panjolskoj pavo a u Meksikuguajolote (ibid.).Budu}i da razlike kakve postoje me|u varijantamasrpskohrvatskog jezika postoje u svim policentri~nim jezicima,lingvist »uspore|uje razlike izme|u britanskog iameri~kog engleskog s onima izme|u srpske i hrvatskevarijante kako bi opisao odnos izme|u ovih zadnjih« (Sofos1996: 277). Na pitanje da li su varijacije unutarsrpskohrvatskog dovoljne da se govori o ~etiri standardnajezika Kristophson (2000: 179) odgovara: »ne, jerprvenstveno variraju rije~i uzvi{enog kulturnog rje-~ni~kog blaga i administrativnog jezika«. Gröschel(2009: 49) tako|er konstatira da »principijelno ne smijebiti precijenjena realna dimenzija razlika u leksikonu«izme|u standardnog jezika u Hrvatskoj i u Srbiji. Neovisnoo nastanku novih ju`noslavenskih dràva »Srbi iHrvati govore isti jezik«, i to su »zaista znanstvenoutvrdive ~injenice« (Hübner 1994: 30; sli~no v. i Sundhaussen1993: 53; Konrad 1994: 31). I u Bosni i Hercegovi-

Policentri~ni standardni jezik 89ni »Srbi, Hrvati i Muslimani svi govore srpskohrvatski«(Coulmas 1993/1994: 38).S obzirom da sada{nji odnos identi~nosti i razlika ujeziku ne navodi objektivnog promatra~a na zaklju~akda se radi o ~etiri jezika, razumljivo je za{to kroatisti izbjegavajutematizirati ~injenicu da je ogroman dio standardnogjezika identi~an kod sve ~etiri nacije, dok istovremenoitekako tematiziraju me|unacionalne jezi~nerazlike i pridaju im nadproporcionalnu va`nost ({to kriti~kizapaàju npr. Schubert 1997: 85, 88, 90–91; DMbrowska1998: 21–23, 28; Ressel 2000: 233). Kroatistinpr. isti~u da se jezik u Hrvatskoj razlikuje od jezika uSrbiji po koli~ini posu|enica i po jezicima iz kojih jeposu|ivano. Me|utim, to nije razlog da se govori o zasebnimjezicima: »Naposljetku, nitko ne bi njema~ki u ju-`nom Tirolu nazvao zasebnom varijantom ili, pogotovo,’jezikom’ samo zato {to ima vi{e posu|enica iz talijanskognego drugi dijelovi austrijskog njema~kog« (Gröschel2009: 281). Kroatisti, nadalje, tvrde da je bez obzirana stupanj istosti ili razlika rije~ o nekoliko jezika.Me|utim, lingvisti ne mogu odbaciti stupanj istosti ilirazlika jer to je jedan od najva`nijih lingvisti~kih kriterija.Kad kroatisti govore da on njima nije bitan, timesamo pokazuju da temi ne pristupaju kao lingvisti. Asvjesni su va`nosti tog kriterija za lingvistiku pa zatopomo}u purizma i preskriptivizma èle praviti dodatnerazlike naspram jezika u Srbiji.Inozemni autori zapaàju da je danas »status srpskohrvatskogjezika klasi~na politi~ka i lingvisti~ka dilema,s lingvistima koji redovito tvrde da je to jedan jezik, is vladama i govornicima koji redovito tvrde da su to dvarazli~ita jezika« (Spolsky 2004: 155). Iz tog citata jetako|er vidljivo da se hrvatski jezikoslovci, iako su nominalnolingvisti, ne nalaze na strani lingvistike, nego nastrani politike. Zaboravljaju da »jezik je sredstvo za sporazumijevanje;ne bi nikada trebao postati politi~ka te-

90 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamma kori{tena za nacionalisti~ke ambicije« (Contact Bulletin2002: 3).Jo{ o izgovornoj razlici ije/eNeki laici razliku u izgovoru jata (cve}e/cvije}e) smatrajudokazom da se radi o razli~itim jezicima. Me|utim, tarazlika kao prvo nema utjecaja na razumljivost, a kaodrugo, unutar nekih drugih jezika tako|er postoji razlikau izgovoru jata, pa ipak je svaki od njih i dalje jedan teisti jezik: npr. Bugarsku presijeca jedna jatova granica,ali bugarski se zbog toga ne dijeli na dva jezika (Alexander2000: 13).Toga su svjesni i pojedini kroatisti, npr. Brozovi}(1978: 49) isti~e da ekavica i ijekavica nije razlog da segovori o razli~itim standardnim jezicima, a napominje ida ekavsko/ijekavsko dvojstvo postoji ~ak i unutar srpskevarijante: »u srpskoj varijanti standardne novo{tokav{tineekavsko–ijekavsko dvojstvo postoji i danas, paipak nikomu zdrave pameti nije jo{ do{la u glavu misaoda zbog toga nije~e Srbima opstojnost jezi~noga standarda.Takve zone s kojom fonetskom pojedinosti nalazimo~esto u okviru pojedinih standardnih jezika ili njihovihvarijanata«.[to se ti~e procesa odabiranja jatovog oblika u 19. st.kada se odlu~ivalo koji oblik jata }e postati standardni,Ante Star~evi} se borio za to da se u Hrvatskoj uzme ekavica,dok se njegov suvremenik i autor Srpskog rje~nika(1818) Vuk Stefanovi} Karadì} zalagao za ijekavicu ({tose vidi i iz naslova njegovog Srpskog rje~nika). U skladusa svojim idejama, Ante Star~evi} pi{e 1851. u zagreba~kimNarodnim novinama br. 239 i 242 sljede}e:»Na{ jezik, bez da se razumljivost uvredi, moè se mnogo polep{ati,t.j. uhu slu{atelja ugodnim u~initi. Ja sam i za ovo polep{anje.Ovde op{irno pisati, u ~emu stoji lepota jezika, nedopu{}ami vreme ni prostor. S toga velim: 1. na {aranje — makarkakvo: a) re~i {areno pisane (e, ie, je, ije) nerazume ni svi {tokav-

Policentri~ni standardni jezik 91ci, a kamoli kajkavci i ~akavci; b) {aranje cepa na{e proste re~i navi{e komadah, {to niti je razumljivo, ni lepo, dakle ni slobodno —t.j. polag moga na~ela. U na{em jeziku nije ni jedna re~, koja biimala vi{e od pet slovkah, a uz {aranje jednoslovi~na ih re~ tolikoima, n.p. iz lep ali bel postaje lijepijema, bijelijema itd. — samoako se dosledno pi{e. To je srednja perioda!! — Meni ovde druganeostaje, nego uzeti ali ~isti i ali e. Ja sam rodjen {tokavski ikavac,dakle niko nemoè mi re}i: Cicero pro domo sua ali s g. B. dasu mi re~i jednostrane, pa i tako opet strictissime od moje strane— velim: ovo je (i) najpoti{tenii, najgadnii glas, koi samo nekolikonas {tokavacah razumi. Ja sam dakle za ~isti e. I zbilja, on jenajlep{i glas, koi svi razumimo.« (Ovaj citat navodi i Jonke 1964:205).Star~evi}eva nastojanja da se u Hrvatskoj uzme ekavicanisu pobijedila jer su prevladali hrvatski vukovci,koji su se zalagali za Karadì}ev ijekavski izbor jata. Rezultatje, dakle, bio: Karadì}ev ijekavski izbor jata nijeprihva}en u Beogradu zato {to tamo nisu htjeli mijenjatisvoj ekavski izgovor, dok su u Zagrebu, gdje su izvorniZagrep~ani tako|er ekavci jer su kajkavci, ipak pre{li naijekavicu. A da je bilo po Anti Star~evi}u i Vuku Karadì}u,Hrvati bi danas govorili ekavicom, a Srbi ijekavicom.Zato Friedman (1999: 14) kaè da je »ironijasada{nje situacije« to {to je ijekavicu u 19. st. izabrao izastupao Vuk Karadì} i {to se ona tada vi{e identificiralasa srpskim nego s hrvatskim intelektualnim kretanjima,a danas je obrnuto.KodifikacijaVe} smo rekli da kodifikacija zna~i biljeènje upotrebnenorme u kodificiraju}im knjigama, a to su u prvom redugramatike i rje~nici, a zatim pravopisi. Pravopisi su udrugom planu jer dok rje~nici i gramatike opisuju jezik,pravopis ne opisuje jezik, nego na~in biljeènja jezika upisanom mediju. Ve}ina postoje}ih jezika na svijetu nemapravopis, dok svaki jezik ima vlastiti rje~nik i gramatiku,bez obzira da li su taj rje~nik i gramatika zabiljeèniu obliku kodificiraju}e knjige.

92 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamKod policentri~nih jezika varijante su potpuno ravnopravne,i svaka nacionalna zajednica u kojoj se govoripojedina varijanta samostalno odlu~uje kako }e je kodificirati(Ammon 1995: 496). Tako se npr. razlikuju kodifikacijeleksika engleskog jezika: »Pored Oxford EnglishDictionary britanska kodifikacija i Webster ameri~kakodifikacija postoje sada i australijski, ju`noafri~ki i kanadskirje~nici, koji leksi~ki kodificiraju svoju nacionalnuvarijantu. Po pravilu se leksi~ke jedinice vlastite nacionalnevarijante navode kao nemarkirane«, dok se leksi~kejedinice druge varijante obiljeàvaju kao markirane(Clyne 2001: 288).I nacionalni centri njema~kog jezika raspolaù »vlastitimkodificiranjem svog standardnog njema~kog«;»Kao primjere kodificiranja njihovog standardnog njema~kognavest }u ovdje samo : za Njema~ku DU-DEN, za Austriju Austrijski rje~nik (37. izdanje 1990) iza [vicarsku {kolski rje~nik Na{e rje~ni~ko blago (I. Bigleri dr. 1987)« (Ammon 1996: 159). Austrijski rje~nik(Österreichisches Wörterbuch) izi{ao je prvi puta 1951., ume|uvremenu je po nalogu austrijskog Ministarstva obrazovanja,znanosti i kulture izi{lo ve} 40. izdanje s vi{eod 1000 stranica, a postoji i skra}ena verzija koja se koristiu austrijskim {kolama. Ne mora se ni spomenuti da unavedenim djelima pojedine nacionalne jezi~ne specifi~nostiimaju porijeklo u lokalnim dijalektima, isto kao{to se u hrvatskoj varijanti tu i tamo moè na}i pojedinikajkavski ili ~akavski element.Ve} i u za~ecima teorije policentri~nosti navedena jezasebna kodifikacija: »U policentri~noj standardizacijirazli~iti skupovi normi mogu odraàvati nezavisne kodifikacijedijalektalnih ili drugih jezi~nih razlika (npr. upotreburazli~itih pisama za pisanje jezika) koje su povezanes razlikama u politi~kom ili u religijskom identitetu iliu zemljopisnoj lokaciji« (Stewart 1968: 534). Usput re-~eno, iz tog citata se vidi da je i razlika u pismu, npr. latinica/}irilica,predvi|ena u okviru policentri~nih jezika.

Policentri~ni standardni jezik 93Nezavisna kodifikacija, dakle, nije razlog da se govori orazli~itim jezicima. Drugim rije~ima, »kad se normiranjei kodificiranje idioma ne odvijaju monocentri~no negopluricentri~no, to principijelno nije nikakva prepreka daih se klasificira kao varijante jednog jezika« (Gröschel2009: 88).Sve ovo pobija tvrdnju pojedinih kroatista, npr. Brozovi}a(2002: 6–7), da navodno zato {to se u povijesti processtandardiziranja odvijao kod Hrvata druga~ije i nezavisnood procesa standardiziranja kod Srba, ne radi se opolicentri~nom jeziku. Gröschel (2003: 181) Brozovi}evutvrdnju komentira na sljede}i na~in: »Me|utim, u internacionalnojusporedbi je taj argument neodrìv: kodificiranjenorme se kod latinskoameri~kih varijanti {panjolskogi portugalskog rano odvojilo od evropskog polaznogidioma, pogotovo {to se ti~e leksika, a ipak se zbog toga uromanistici ne govori o nekom argentinskom ili brazilskom’jeziku’«.Kati~i} (1995: 27–37) se tako|er javlja sa sli~nomtvrdnju da se od samih po~etaka u povijesti proces standardiziranjaodvijao razdvojeno na hrvatskoj i na srpskojstrani pa da se stoga ne moè govoriti o jednom standardnomjeziku s varijantama. Gröschel (2009: 88) ga, me-|utim, podsje}a da »po~etno razdvojeni procesi standardiziranjabili su i kod hindske i urdske varijante hindustanskog.Osim toga, kod njih je postojala i vremenskarazlika jer je urdska varijanta ranije normirana i kodificirana«.Ovome se moè dodati i sljede}e: kad se u na{emslu~aju Brozovi}, Kati~i} i drugi (npr. Tafra/Ko{utar2008: 197) pozivaju na razdoblje 18., 17. i ranijih stolje}a,onda se radi o predstandardnom razdoblju (jer {tokavskiu ono vrijeme jo{ nije bio nadregionalni jezik svihslojeva dru{tva), pa to nije nikakav argument u vezi sdana{njim standardnim jezikom. Moèmo napomenuti ida postojanje pojedinih gramati~kih i leksikografskihdjela prije 19. st. u pojedinim regijama dana{nje Hrvat-

94 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamske, ~ak i u slu~ajevima kada su opisivala {tokavicu, nezna~i da je time ujedno ve} postojao i standardni jezik: jezikiz tih djela nije bio standardni jer nije imao nadregionalnufunkciju, npr. {tokavicom nije govorilo stanovni{tvokajkavske i ~akavske regije. Ovo ujedno pokazujekako Brozovi}eva tvrdnja (1978: 48) da su u 18. st. kajkavskii {tokavski bili regionalne varijante hrvatskogaknjièvnog/standardnog jezika neutemeljena je jer »u18. st. nije postojao neki jezi~ni entitet koji bi ’natkriljavao’kajkavski i {tokavski« (Gröschel 2009: 90).A kad se Brozovi} i drugi pozivaju na 19. i 20. st., tu jepovijest standardnog jezika Hrvatima i Srbima najve}imdijelom zajedni~ka, pa ne moè vaìti kao argument ni zasamog Brozovi}a i one koji nekriti~ki ponavljaju njegovetvrdnje. A kad u vezi s tim razdobljem isti~u nezavisnukodifikaciju u Zagrebu naspram Beograda, onda je to sjedne strane argument protiv postojanja srpskog unitarizmana koji se ina~e tuè, a s druge strane je u skladu steorijom o policentri~nosti jer nezavisne kodifikacije iznekoliko jezi~nih centara su normalne u policentri~nimjezicima.Teorija policentri~nosti dakle obuhva}a situacije kadase neki jezik kodificira na vi{e mjesta i pritom postojerazlike me|u centrima kodifikacije, ali te razlike nisu tolikeda bi se moglo govoriti o razli~itim standardnim jezicima.Dràve u kojima se govori isti policentri~ni jezikmogu se, naravno, i dogovarati oko kodificiranja jezika.Jedan takav primjer je internacionalna kooperacija Nizozemskei Belgije pri uspje{nom sprovo|enju niza zajedni~kihpravopisnih reformi od 1938. godine (Clyne1989: 358–359). Drugi primjer predstavljaju Indonezija,Brunej i Malezija, koji od 1986. zajedni~ki standardizirajupravopis i terminologiju, a »razlog za{to su odabralipravopis i terminologiju za standardiziraju}e programeo kojima se raspravlja je èlja da se razmjenjuje znanje iiskustvo na akademskoj i profesionalnoj razini. Ekonomi~nijeje razmjenjivati nego odvojeno raditi« (Haji

Policentri~ni standardni jezik 95Omar 1992: 410). Indonezija i Malezija to ~ine ve} od1972., kada su osnovale Jezi~ni savjet za Indoneziju iMaleziju, a Brunej im se pridruìo 1986., kada je postao i~lan tog savjeta. Singapur, ~etvrta dràva u kojoj se govoriisti policentri~ni jezik, ima po vlastitom izboru statuspromatra~a u Savjetu i primjenjuje u praksi rezultatedogovora ~lanica Savjeta oko pravopisnih i terminolo{kihpitanja (ibid.: 409).Austrija i Njema~ka tako|er se dogovaraju oko pravopisai ujedna~uju ga, dok se o istom takvom poku{ajuunutar Jugoslavije 60–ih godina govori danas kao o jezi~nomunitarizmu, premda gore navedeni primjeri pokazujuda se dogovor i ujedna~avanje odvijaju ~ak iizme|u nacija koje ìve u razli~itim dràvama, pa kolikobi onda tek trebalo biti normalno da se poku{aju dogovoritinacije koje ìve unutar iste dràve, kakav je slu~aj biou Jugoslaviji. Dogovaraju se i sprovode zajedni~ku jezi~nupolitiku ne samo neke od nacija i dràva koje govorepolicentri~nim jezikom, nego i pojedine dràve i nacijekoje govore razli~itim jezicima, ~ak i takvima koji pripadajurazli~itim jezi~nim ograncima. Takav primjer suskandinavski ili nordijski jezici, ~ije me|usobne razlikeproizlaze dijelom iz toga {to su im u podlozi razli~iti dijalekti,npr. kod standardnog jezika u [vedskoj naspramstandardnog jezika u Danskoj, a dijelom iz pripadnostidrugom jezi~nom ogranku, npr. finski ne spada u germanskenego u ugrofinske jezike. Zagreba~ki stru~njakza te jezike Dora Ma~ek (1993: 101) opisuje kako se nordijskezemlje trude zadovoljiti uzajamni interes za {toboljim me|usobnim sporazumijevanjem, kako sura|ujuna tom planu toliko da »postoji zajedni~ka ustanova,Nordijski jezi~ni savjet, koji se brine o zajedni~koj jezi~nojpolitici. U to spada i stalna briga o kultiviranjume|usobnog sporazumijevanja na nordijskim jezicimabez pribjegavanja engleskom kao me|unarodnom jeziku(iako ni takve situacije nisu isklju~ene)«.

96 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamRavnopravnostSve gore re~eno o policentri~nim jezicima ne bi smjelobiti nepoznato lingvistima na ju`noslavenskim prostorimajer teorija policentri~nih jezika ima ve} pola stolje}atradicije u lingvistici (v. pregled razvoja te teorije i njenihpojmova u Ammon 1995: 42–49). Uostalom, najistaknutijikroatisti primjenjivali su je sredinom 60–ih godina,npr. Brozovi} (1965: 35–36) pi{e da varijante »se javljajuu svim nacionalno nehomogenim standardnim jezicima«,»srpska i hrvatska varijanta predstavljaju fenomeneanalogne engleskoj i ameri~koj varijanti«, »razlikeizme|u varijanata« na strukturu standardnog jezika»utje~u malo ili, kao u hrvatskosrpskom slu~aju, gotovonimalo«. Isto Brozovi} pi{e i 1988. (str. 5): »Standardnihs. j. ostvaruje se u varijantama odn. standardnojezi-~nim izrazima, {to je obi~na pojava u vi{enacionalnimjezi~nim standardima«. Babi} (2001: 269) tako|er isti~e1966. godine: »valja odmah re}i da sam i ja jedan od onihkoji drè da varijante postoje«.Danas se, me|utim, tema policentri~nosti zaobilazina ju`noslavenskim prostorima, a i onda kada se spominjepoku{ava joj se pripisati neravnopravnost varijanatai sugeriranje dominacije jedne od njih. No, »pojmovipolicentri~ni ili polinacionalni jezik ne sugeriraju odnosedominacije me|u razli~itim centrima jednog jezika.Naprotiv, oni su uvedeni i koriste se s ciljem da naglasena~elnu ravnopravnost razli~itih nacionalnih varijanatajednog jezika« (Ammon 1995: 496).[tovi{e, »po svoj prilici je pojam ’policentri~ni jezik’,odnosno publikacije i diskusije koje se odnose na njega,barem donekle pridonio osvje{tavanju te na~elne ravnopravnostii oja~ao samopouzdanje nekih centara« koji suse smatrali slabijima (ibid.). Varijante su, dakle, na~elnoravnopravne, {to naravno ne zna~i da su jednake po svojojpresti`nosti. Na presti`nost utje~e niz ~inilaca, ame|u glavnima su broj govornika i ekonomska snaga na-

Policentri~ni standardni jezik 97cionalne zajednice koja se sluì pojedinom varijantom(vi{e o svemu tome govorit }e se u poglavlju Presti`).(Socio)lingvisti~ki kriterijiOdgovor na pitanje da li se radi o jednom standardnomjeziku ili o nekoliko dobiva se primjenom (socio)lingvisti~kihkriterija. Kao {to je poznato (v. npr. Jacobsen2008: 27; Mørk 2008: 295), postoje tri kriterija: jedan jeistraìvati kakav je omjer podudarnosti i razlika izme|udoti~nih idioma (sistemskolingvisti~ki, tj. tipolo{ki kriterij),drugi je mjeriti me|usobnu razumljivost izme|u govornikatih idioma (komunikativni kriterij), tre}i je da lije za nadregionalni tj. standardni jezik uzet isti dijalektili ne (genetski kriterij). Moè se re}i i da ti kriteriji ujednokontroliraju jedan drugi. Naime, rezultat koji se dobijeprimjenom jednog od njih po pravilu se poklapa s rezultatomdruga dva kriterija. [to je i logi~no, jer ako je zanadregionalni jezik uzet isti dijalekt (npr. {tokavski), toima za posljedicu ogromnu podudarnost uspore|ivanihidioma i vi{e–manje potpunu me|usobnu razumljivost.Ili, obrnutim redoslijedom, ako se govornici razumijubez posebnih pote{ko}a, onda mora da je koli~ina podudarnostiu jeziku velika, a ona proizlazi iz toga {to je zanadregionalni jezik uzet isti dijalekt.Kad se pogleda npr. jezik u Njema~koj, Austriji i [vicarskoj,neosporno je da »standardni njema~ki jezik tihrazli~itih dràva pokazuje itekako primjetne razlike«(Ammon 1995: 1). A da se usprkos tim razlikama radi ojednom standardnom njema~kom jeziku, dokazuje se zasnovano{}ustandardnog jezika na istom dijalektu, sistemskolingvisti~kompodudarno{}u triju varijanatanjema~kog i me|usobnom razumljivo{}u izme|u njihovihgovornika (ibid.: 5–11). I za varijante bilo kojeg drugogpolicentri~nog jezika vrijedi da su zasnovane naistom dijalektu, da je sistemskolingvisti~ka podudarnost

98 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamvarijanata velika i da je me|usobna razumljivost izme|unjihovih govornika vi{e–manje potpuna, te da stoga ~ineisti jezik.Omjer identi~nosti naspram razlikaPri usporedbi standardnog jezika u Hrvatskoj, Srbiji,BiH i Crnoj Gori upada u o~i sistemskolingvisti~ka podudarnost:»Lingvisti~ki tu imamo samo jedan jezi~ni sistem,koji se javlja u nekoliko varijanata. To uop}e nestoji pod znakom pitanja« (Hinrichs 1997: 14; usp. i Jacobsen2006: 317–318; 2008: 26–27). Stoga se »~injenicada su suvremeni srpski i hrvatski varijante jednog jezikadokazuje odlu~uju}im istovjetnostima u jezi~nom sistemu«(Pohl 1996: 214).Kada se mjeri koli~ina istovjetnosti, uspore|uju sesve jezi~ne razine. Ako postotak potpune identi~nostiprelazi 50% u uspore|ivanim tekstovima, onda se doti~niidiomi smatraju jednim policentri~nim standardnimjezikom (Ammon 1995: 6; Bun~i} 2008: 91). Budu}ida mjerenje istovjetnosti kod varijanata srpskohrvatskogjezika daje za rezultat 75% ili vi{e ovisno oidiomu, radi se o jednom policentri~nom jeziku (Bun~i}2008: 93). Za usporedbu, kod Ausbau–jezika ~iju podudarnostsu mjerili isti autori postoci su iznosili 16%, 6% i5%.Osnovno rje~ni~ko blago tako|er pokazuje da je rije~o jednom policentri~nom jeziku. [to ulazi u osnovnorje~ni~ko blago, definirao je Morris Swadesh sastaviv{ilistu od sto osnovnih rije~i. Na njoj su rije~i koje ozna-~avaju dijelove ljudskog tijela (oko, kosa, srce, usta), ìvotinje(riba, pas), radnje (jesti, piti), brojeve (jedan, dva,tri), zamjenice (ja, ti, on) itd. Dva idioma se ubrajaju uisti jezik »ako imaju najmanje 81% zajedni~kog osnovnogrje~ni~kog blaga« (Kloss 1976: 303). Hrvati, Srbi,Bo{njaci i Crnogorci kad govore standardnim jezikomimaju 100% zajedni~ko osnovno rje~ni~ko blago: i Brozo-

Policentri~ni standardni jezik 99vi} (2002a: 124) priznaje da su im prema toj poznatojSwadeshevoj listi od sto osnovnih rije~i sve rije~i iste(jednu rije~, dìgerica, Brozovi} dodu{e smatra razlikom,ali istovremeno kaè da se koristi svuda i da stogaipak nije razlika).Struktura sloga tako|er dokazuje da se radi o jednomjeziku (Jacobsen 2008b: 138). Ista je bez obzira je lirije~ o standardnom jeziku u Zagrebu, Beogradu, Sarajevuili Podgorici. A na osnovi teorije Kopenha{ke lingvisti~ke{kole, s njenim najzna~ajnijim predstavnicimaHjelmslevom i Uldallom, proizlazi da se struktura slogamoè smatrati DNK profilom jezika (ibid.).[tokavicaKad se pogleda koji regionalni jezik je postao nadregionalnim,dakle koji dijalekt je postao standardnim jezikomu Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori, potvr|uje serezultat prethodnog kriterija: za lingvistiku taj »jezikostaje srpskohrvatski dok god njegova {tokavska osnovaostaje zadràna« (La{kova 2001: 20; isto i Mørk 2008:295). Do danas sve varijante srpskohrvatskog (hrvatska,srpska, bosanska i crnogorska) po~ivaju na {tokavici(Blum 2002: 134).Zajedni~ka {tokavica kao standardni jezik »ostavljamalo mogu}nosti za kreiranje ve}ih razlika i daljnjihudaljavanja, bez obzira na èlje politi~ara« (La{kova1999: 89). Ponekad se na ju`noslavenskim prostorima~uje tvrdnja da se {tokavica koja je uzeta za standardnijezik u Hrvatskoj razlikovala od {tokavice koja je uzetaza standardni jezik u Srbiji (Pranjkovi} 1997: 54). No~ak i kad bi to bio slu~aj, ne bi se moglo zbog toga tvrditida je rije~ o razli~itim standardnim jezicima. Naime,kako je ve} od osnutka teorije policentri~nosti poznato,radi se o jednom policentri~nom standardnom jeziku akonjegovi varijeteti »po~ivaju na istom dijalektu ili na dvajako srodna dijalekta« (Kloss 1976: 310).

100 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamDa je npr. za standardni jezik u Hrvatskoj uzeta~akavica, onda bi se moglo govoriti o razli~itom jeziku,ali to nije slu~aj. Budu}i da se danas u Hrvatskoj ne prelazina ~akavski ili kajkavski, nego je {tokavica i daljenadregionalni a time standardni jezik, te da se u Srbijidanas ne prelazi na slavjanoserbski, nego je i vi{im iniìm slojevima dru{tva standardni jezik {tokavski, nijese na podru~ju standardnosti ni{ta bitno promijenilo.înjenica da je {tokavica postala standardnim jezikomna podru~ju dana{nje Hrvatske, Srbije, Bosne iHercegovine i Crne Gore nije u skladu sa èljom kroatistada se radi o ~etiri razli~ita standardna jezika. Kako bizata{kali tu ~injenicu, u svojim publikacijama o standardnomjeziku u Hrvatskoj isti~u ina~e zanemariv udiokajkavskih i ~akavskih elemenata, daju}i mu tako nadproporcionalanzna~aj, i istovremeno potiskuju u drugiplan podatak da je standardni jezik u Hrvatskoj {tokavski.No povremeno ~ak i S. Babi} (2004: 150) priznaje da»hrvatski i srpski knjièvni jezici utemeljeni su najednom narje~ju — {tokavskome«. I Brozovi} (2005: 194)priznaje »da i jedni i drugi imaju novo{tokavsku dijalektnuosnovicu standarda«, odnosno na »jedinoj dijalekatskojosnovici koja je Hrvatima i Srbima zajedni~ka, nanovo{tokavskom tipu, izgra|en je i zajedni~ki standardnijezik« (Brozovi} 1965: 46). Prema Brozovi}evim serije~ima (1988: 3) kod novo{tokavskog tipa radi o dijalektalnojosnovici »s fizionomijom ujedna~enom u opsegukakav je posve rijedak u evropskim jezicima i u jezicimaop}enito« koja funkcionira »kao osnovna centripetalnasnaga samoga hs. hrvatskosrpskog jezika«. To {tostandardni jezik sadrì poneku rije~ iz kajkavskog i ~akavskogne zna~i da kroatisti smiju kajkavski i ~akavskistavljati na istu razinu kao {tokavski: naime, standardnijezik jednako sadrì i rije~i iz turskog, latinskog, njema~kog,engleskog itd. pa bi se prema toj logici svi onimorali stavljati na istu razinu kao i {tokavski. Usputre~eno, i u nacionalnim varijantama drugih policentri-

Policentri~ni standardni jezik 101~nih jezika ima elemenata iz lokalnih dijalekata kojihnema u ostalim varijantama istog jezika pa je svejednorije~ o jednom policentri~nom jeziku.Me|usobna razumljivostKriterij me|usobne razumljivosti, gledan bilo kao lingvisti~kibilo kao sociolingvisti~ki kriterij, tako|er pokazujeda se radi o jednom standardnom jeziku: »Kad bi sepo~elo govoriti o zasebnom srpskom i zasebnom hrvatskomjeziku (u uèm smislu te rije~i ili ~ak kao langue) ilii o bosanskom, to bi zna~ilo udvarati se nacionalizmuSrba i Hrvata jer jezik sam jest i ostaje lingvisti~ki zasnovanosamo jedan sa svoje dvije (ili tri) normativne varijante.Pote{ko}a u sporazumijevanju izme|u govornika ipisaca tih varijanti nije bilo ni prije ni sada (razlikeizme|u sjevernonjema~kog i ju`nonjema~kog su po mommi{ljenju ve}e, a ~ak ni tu nije bilo niti ima — ako je ~ovjekdobre volje — pote{ko}a u sporazumijevanju). Dalekovi{e od 90% tipi~no ’srpskih’ rije~i razumije preko90% Hrvata, i obrnuto. To ne mogu izmijeniti ni ciljanizahvati u jezik od strane hrvatske i srpske nacionalne filologije«(Pohl 1996: 219). Podjednako pi{e niz inozemnihautora, npr. Leto (2001: 59) utvr|uje da »jezi~na razumljivostizme|u Srba i Hrvata je potpuna«, Trudgill(2003: 119) tako|er konstatira da hrvatska i srpska varijanta»su potpuno me|usobno razumljive«.O me|usobnoj razumljivosti priznaju ~ak i ikonedana{nje jezi~ne politike u Hrvatskoj, npr. Brozovi}(2005: 14), da »se Hrvati i Srbi uglavnom dobro razumijui nije potrebno prevo|enje. Istina je, dakako, da je odnoshrvatskoga i srpskog jezika druga~iji nego odnos hrvatskogaprema bilo kojem drugom jeziku, i kada se na televizijidaje izjava kojega stranca, uvijek se prevodi, samone ako govori srpski«.Stupanj me|usobne razumljivosti je, naravno, direktnaposljedica koli~ine identi~nosti u uspore|ivanim idi-

102 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamomima. Na osnovi koli~ine identi~nosti je »korisno razlikovatitri stupnja jezi~ne distance: malu (tipi~nu zastandardne varijetete istog policentri~nog jezika, npr.izme|u austrijskog standardnog njema~kog i njema~kogstandardnog njema~kog), srednju (minimalnu jezi~nuudaljenost izme|u standardnih varijeteta razli~itih jezika(Ausbau–jezika), npr. izme|u standardnog luksembur{kogi njema~kog standardnog njema~kog) i veliku(=Abstand; dovoljnu da bilo koja dva varijeteta predstavljajurazli~ite jezike, Abstand–jezike)« (Ammon2005: 1538).Ta tri stupnja jezi~ne distance podudaraju se s tristupnja me|usobne razumljivosti: »Abstand spre~avame|usobnu razumljivost (srednja jezi~na distanca dopu{taje s mnogo napora, a mala jezi~na distanca slako}om)« (ibid.). Kad se to primijeni na standardni jezikHrvata, Srba, Bo{njaka i Crnogoraca, mora se priznatida je me|usobno razumijevanje mogu}e s lako}om,{to zna~i da se radi o maloj jezi~noj distanci, a ona je,kako je vidljivo iz predzadnjeg citata, »tipi~na za standardnevarijetete istog policentri~nog jezika«.Koliki je stupanj me|usobne razumljivosti izme|unabrojanih ju`noslavenskih naroda zanimalo je i pojedineevropske institucije pa su od strane Tribunala u Haagu»u prvoj polovini 1995. zamoljena dva ugledna slavistaiz Amerike, profesor Morton Benson s Pennsylvanijskogsveu~ili{ta i profesor Wayles Browne s Cornellskogsveu~ili{ta, da daju svoje mi{ljenje o razlikama izme|ubosanskog, hrvatskog i srpskog, tj. da kaù da li netkotko govori jedan od tih jezika moè opravdano tvrditi dane razumije druga dva« (Draènovi}–Carrieri 2002:50–51). U svom odgovor W. Browne pi{e: »Razlike izme|ustandardnih oblika srpskohrvatskog su dovoljnomale da osoba pred sudom ne moè opravdano odbitiprevodioca zbog toga {to on koristi jedan standardnioblik tog jezika, a osoba pred sudom drugi« (iz Draènovi}–Carrieri2002: 51).

Policentri~ni standardni jezik 103I »profesor Benson tako|er zaklju~uje da ’varijantesrpskohrvatskog, kako ih koriste obrazovani govornici,me|usobno su razumljive jednako kao i varijante engleskog.Razlike izme|u tih varijanti mogu se ukratko sa-èti na sljede}i na~in: postoje fonetske/pravopisne razlike— reka/rijeka. One su dobro poznate i me|usobno razumljive.Prakti~no ne postoje gramati~ke razlike. Postojerazlike u leksikonu ili rje~niku: decembar — prosinac.Ve}ina tih razlika je dobro poznata i me|usobno razumljiva.Srpski prevodilac koji mo`da ne zna {to je prosinacmoè jednostavno pitati govornika za obja{njenje.Mora se naglasiti da }e kompetentan, iskusan srpski prevodilacznati zna~enje hrvatske verzije. Potreba da pitaza obja{njenje pojavila bi se jako rijetko. (U rijetkimslu~ajevima }e mo`da i ameri~ki prevodilac trebati obja-{njenje od govornika britanskog engleskog, npr. ako nezna da je britansko ’diversion’ u sjevernoj Americi ’detour’).Da zaklju~im, jedan kompetentan prevodilac moèprevoditi sve tri varijante srpskohrvatskog« (ibid.).Navedeni zaklju~ci ugra|eni su u praksu Tribunalau Haagu, pa kad netko pred sudom 2004. inzistira npr.na prevo|enju na zaseban srpski jezik, dobiva od predstavniceTribunala Hildegard Uertz Retzlaff sljede}i odgovor:»inzistiranje optuènoga na postojanju srpskogakao posebnoga jezika nema realnu podlogu. U jezikoslovnomesmislu srpskohrvatski jezik ne moè se razdvojitina dva ili vi{e jezika. Iako nacionalisti kao {to jeoptuèni mogu inzistirati na uporabi ’srpskoga’ ili ’hrvatskoga’ili ’bosanskoga’ jezika, to su samo razli~ite oznakekoje se daju istomu ~lanu ju`noslavenskoga ogrankaindoeuropske porodice jezika. Razlike u pisanju, sintaksii izgovoru nisu dovoljno zna~ajne da bi se ’srpski’,’hrvatski’ i ’bosanski’ tretirali kao odvojeni jezici. Svakaeventualna autonomija koja zaista postoji izme|u tih takozvanih’razli~itih jezika’, potje~e od ideolo{kih i politi~kihvrijednosti koje su, sa znanstvenoga, jezikoslovnogastajali{ta, bezvrjedne« (iz Gr~evi} 2008: 190–191).

104 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamGröschel (2003: 182) tako|er konstatira da »idiomiHrvata, Bo{njaka i Srba (i naravno Crnogoraca) su kao iprije uzajamno razumljivi (i to statisti~ki u daleko ve}ojmjeri nego {to je to slu~aj izme|u blisko srodnih jezika).Ta uzajamna razumljivost je sociolingvisti~ki korelatstrukturnoj sli~nosti utvr|enoj u sistemskoj lingvistici«.Iz toga Gröschel (2003: 183) izvla~i zaklju~ak da se radi ovarijantama policentri~nog jezika. O istoj temi Mørk(2008: 295) podjednako napominje da je »me|usobna razumljivostpotpuna« i da je to uz gramati~ku strukturu i{tokavicu standardnog jezika dokaz da je rije~ o jednompolicentri~nom srpskohrvatskom jeziku.Ju`noslavenski lingvisti poku{avaju zaobi}i uzajamnurazumljivost kao kriterij. No, pojam uzajamne razumljivostije dio definicije jezika: jezik se definira kaosredstvo me|usobnog sporazumijevanja (Abraham1974: 411; Lewandowski 5 1990: 994–995). Budu}i da sesporazumijevanje bazira na razumljivosti, lingvistika sene moè odre}i me|usobne razumljivosti kao kriterija.[tovi{e, »kao mjerilo za uvr{tavanje idioma u isti jezikme|usobna razumljivost ima va`nu, dominantno ~akodlu~uju}u ulogu u novijem istraìvanju jezika, dakle uop}oj jezi~noj teoriji kao i u filologijama suo~enima s fenomenomjezi~nih varijanata« (Gröschel 2009: 132). Uskladu s tim definira se: »Jezik je svaki lingvisti~ki entitet izme|u kojeg i drugih takvih entiteta vlada me-|usobna nerazumljivost« (Campbell 1998: 165). Tako-|er: »Me|usobna razumljivost je principijelni kriterijza razlikovanje dijalekata istog jezika od razli~itih jezika«(ibid.: 193).Takvo mjesto me|usobna razumljivosti zauzima nesamo u novijoj lingvistici, nego ve} »od zadnje ~etvrtine19. st. je u teorijskim diskusijama o statusu idioma kaovarijanata jednog jezika ili zasebnih jezika {irom svijetaprisutan kriterij me|usobne razumljivosti, pa se njegovodjelomi~no zapostavljanje u postjugoslavenskoj jezi~nojraspravi (kod hrvatskih jezi~nih partikularista ve} i prije

Policentri~ni standardni jezik 105raspada Jugoslavije) mora okarakterizirati kao izrazprovincijalizma u struci« (Gröschel 2009: 133).Drugim rije~ima, »tko kao Pranjkovi} (2004, 186)misli da kriterij me|usobne razumljivosti nema statusznanstvenog argumenta ili tko kao Gr~evi} (2002a,6) taj kriterij svrstava prvenstveno u lai~ke predod`be ojeziku suprotstavljaju}i mu kao navodno znanstveno primjereniju— a nu`no subjektivnu — ’samoprocjenu govornika’i povijest standardizacije (kod Hrvata i Srbaprvotno razdvojenu), taj time samo dokazuje vlastito nepoznavanjeva`nosti me|usobne razumljivosti idioma uznanstvenoj povijesti lingvistike i u suvremenom jezi-~noteorijskom diskursu« (Gröschel 2009: 151).Neosporna »znanstvenosistematska relevantnostkriterija me|usobne razumljivosti proizlazi kao prvo izva`nosti kategorija ’komunikacije’/’sporazumijevanja’ i’razumijevanja’ u taksonomijama poddisciplina istraìvanjajezika« (ibid.: 134). Kao drugo, »znanstvenosistematskabitnost me|usobne razumljivosti moè se izvestii iz hijerarhijskog ranga koji pripada tom kriteriju kaomanifestaciji komunikativnog aspekta jezika u sklopujezi~nih funkcija« (ibid.: 135). Naime, uop}e ne stoji podznakom pitanja da »komunikativna funkcija je primarna,prvotna i temeljna funkcija jezika, a sve druge susamo aspekti i modaliteti« (Mounin 1978: 55). Interesantnoje da i tu neupitnu ~injenicu kroatisti gube izvida, i tvrde da je simboli~ka funkcija jezika jednakova`na ili ~ak va`nija od komunikativne.U sociolingvisti~koj enciklopediji moè se pro~itatida je uzajamnu razumljivost potrebno uzimati kao kriterijjer se »na taj na~in moè izbje}i potpuno neadekvatnorje{enje da se me|usobno sasvim nerazumljivi idiomisvrstaju u isti jezik i da se me|usobno vrlo lako razumljiviidiomi svrstaju u razli~ite jezike« (Ammon 1987: 324).U lingvisti~koj enciklopediji (Crystal 2 1998: 286) tako|erje navedena me|usobna razumljivost kao lingvisti~kikriterij. Nasuprot me|usobnoj razumljivosti, nacionalni

106 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamidentitet koji kod ju`noslavenskih jezikoslovaca igra glavnuulogu ozna~en je u istoj enciklopediji kao nelingvisti~ki,i nabrojani su neki primjeri u kojima neosnovanonacionalni »identiteti forsiraju podjelu tamo gdje lingvisti~kipostoji relativno mala razlika — hindski/urdski,bengalski/asameski, srpski/hrvatski, tvi/fante, ksosa/zulu«.Me|usobna razumljivost kao (socio)lingvisti~ki kriterijsuprotstavljena je neznanstvenom politi~kom kutugledanja: »Kad se politi~ki kut gledanja odbaci, tada nijete{ko odrediti da li se radi o jednom jeziku ili o nekolikojezika. Govorniku nekog idioma ponudi se govoreni ili pisaniodlomak iz nekog drugog idioma i razumijevanje setestira nizom pitanja. razumije se ili vrlo malo (mo-`da 10%) — tu se radi o razli~itim jezicima — ili skorosve (70% ili vi{e) — ovdje se radi o dijalektima istog jezika.Vrlo rijetko se javlja slu~aj da razumijevanje iznosioko 50%. Kad se ’jezik’ definira pomo}u uzajamne razumljivosti,onda se rijetko pojavljuju pote{ko}e pri odre|ivanjuda li idiomi dviju grupa ljudi predstavljaju dijalektejednog jezika ili su dva razli~ita jezika« (Dixon1997: 7, 8, 62).U gornjem citatu spomenut je i na~in mjerenja razumljivost.Zahvaljuju}i stalnom optimiranju mjerenjarazumljivosti, koje su 1951. zapo~eli ameri~ki lingvistiVoegelin i Harris, ve} u 70–im godinama razvijena je pouzdanametoda mjerenja (Casad 1974: 99). U internacionalnomsociolingvisti~kom priru~niku opisuje se kakolingvisti~ki instituti koriste za mjerenje razumljivosti testoveu obliku koherentnog teksta ili u obliku izoliranihre~enica (Ammon 1987: 325). Ispitanik mora odgovoritina pitanja o sadràju koherentnog teksta ili izoliranihre~enica. Ta pitanja mu se postavljaju odmah nakon {tomu se prezentira tekst ili re~enica. Stupanj razumljivostise mjeri pomo}u broja ispravno odgovorenih pitanja. Testovisastavljeni od izoliranih re~enica imaju prednostutoliko {to je u takvim re~enicama redundantnost manja

Policentri~ni standardni jezik 107nego u koherentnom tekstu pa ih je teè razumjeti. Akorezultati testiranja pokazuju visok stupanj me|usobnerazumljivosti, dolazi do »svrstavanja razli~itih varijetetau jedan te isti jezik. To se po pravilu radi kad me|usobnarazumljivost iznosi izme|u 75% i 85%« (ibid.).Do zaklju~ka da se grani~na zona nalazi izme|u 75%i 85% do{lo se nakon {to su timovi lingvista na primjerimabrojnih jezi~nih situacija {irom svijeta ispitivali me-|usobnu razumljivost raznih idioma tako {to su ispitanicimaprezentirali po odre|enim pravilima sastavljentekst nekog drugog idioma i njegovu razumljivost testiralipomo}u pitanja. Poslije izvr{enog testiranja ispitanikuje postavljeno i pitanje da li mu je bilo lako ili te{ko razumjetitaj tekst. Nakon {to su se odgovori na to pitanjeusporedili s dobivenim postotkom razumljivosti teksta,pokazalo se da kad je razumljivost iznosila 85% ili vi{e,to se po pravilu podudaralo s izjavom ispitanika da im jelako razumjeti doti~ni idiom (Casad 1974: 84). A kad jepostotak razumljivosti iznosio 75% ili manje, to se popravilu podudaralo s izjavom ispitanika da im je te{korazumjeti doti~ni idiom (ibid.). U zoni izme|u 75% i 85%odgovori su varirali. Budu}i da je me|usobna razumljivostizme|u Hrvata, Srba, Bo{njaka i Crnogoraca kadgovore standardnim jezikom daleko ve}a od granice navedenogpostotka, nesumnjivo se radi o jednom te istomstandardnom jeziku.Ponekad se ~uje tvrdnja da }e jednom u budu}nosti,za nekoliko stotina godina, sigurno do}i do znatnih pote{ko}au sporazumijevanju izme|u Hrvata, Srba, Bo-{njaka i Crnogoraca jer }e jezi~ne razlike izme|u njih postativelike, pa se stoga ve} danas moè govoriti o razli~itimjezicima (v. npr. Tafra/Ko{utar 2008: 204; iste autoricejednako proro~anstvo izri~u i za engleski jezik, str.200, 202). Me|utim, proro~anstvo, koliko god neki vjerovaliu njegovo ostvarivanje, nije dio jezi~ne stvarnosti. Aznanost o jeziku se moè dràti samo jezi~ne stvarnosti.Osim toga, ima i suprotnih proro~anstava (Kristophson

108 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam2000: 185; Lon~arek 2009). Ne treba zaboraviti ni da nastanakjezika koji bi bio te{ko razumljiv drugim nacijamazna~i istovremeno da bi sve dosad napisano u jednojnaciji postalo te{ko razumljivo budu}im generacijamaiste nacije, {to dana{njim generacijama sigurno nije u interesu.Tako|er ne treba smetnuti s uma da je mogu}nostsporazumijevanja s pripadnicima drugih nacijaprednost svakog jezika, a ne mana. I, kao {to pokazujubrojni takvi primjeri u svijetu, mogu}nost sporazumijevanjane negira zasebnost nacija i dràva.Primjena svih triju lingvisti~kih kriterija pokazujeda »za slavistiku kao sistemskolingvisti~ku disciplinunema nikakvog razloga da srpski, hrvatski i bo{nja~kismatra razli~itim jezicima umjesto kao do sada varijantamajednog jezika« (Gröschel 2001: 180). To je razlogza{to lingvisti~ke kriterije preska~u oni koji tvrde da postojinekoliko novih jezika, i ponavljaju da na pitanje dali hrvatski, srpski, bosanski/bo{nja~ki, crnogorski predstavljajujedan jezik nije mogu}e dati neki lingvisti~kiodgovor. Stvar je u tome da lingvisti~ki kriteriji daju odgovor,ali on je suprotan od èlja ispolitiziranih filologa.Kao dokaz da lingvisti~ki kriteriji ne postoje, kroatistiisti~u da se ne zna to~no koliko ima jezika u svijetu.Me|utim, razlog za{to se ne zna to~an broj jezika nije nepostojanjelingvisti~kih kriterija, nego je razlog u tome{to jo{ postoje jezi~no nedovoljno istraèni predjeli zemaljskekugle, npr. u podru~ju Amazone, sredi{nje Afrike,Nove Gvineje, i {to 66% jezika na svijetu ima manjeod 10 tisu}a govornika a jezicima s tako malo govornikadoga|a se da vrlo brzo nestanu (Crystal 2 1998: 286). Izistih razloga ne znaju npr. ni biolozi koliko danas to~noima biljnih ili ìvotinjskih vrsta u svijetu — to ne zna~ida biologija nema kriterije po kojima odre|uje {to je razli~itavrsta.

Policentri~ni standardni jezik 109Navodno sociolingvisti~ki kriterijiDefinicija sociolingvistikeNa ju`noslavenskim prostorima pojavljuje se tvrdnja daje lingvistici suprotstavljena sociolingvistika. Me|utim,ve} i definicija sociolingvistike pokazuje da je neopravdanoo~ekivati suprotstavljanje izme|u sociolingvistike ilingvistike, na osnovi kojeg bi se moglo re}i da je srpskohrvatskijedan jezik po lingvisti~kim kriterijima, anekoliko jezika po sociolingvisti~kim. Naime, sociolingvistikaje poddisciplina lingvistike, usp. definiciju sociolingvistike:»Poddisciplina lingvistike koja se baviuzajamnim odnosima izme|u dru{tvene strukture i jezi~nestrukture, a zadatak joj je pokazati sistematsku povezanostjezi~ne i socijalne strukture te utvrditi uzro~neodnose u jednom ili u drugom smjeru. Sociolingvistika jeinterdisciplinarni projekt sociologa, lingvista, psihologa iantropologa koji konstituira jedan zajedni~ki predmetprou~avanja« (Lewandowski 5 1990: 979). Kao {to se vidiiz definicije, sociolingvistika sadrì komponente ~etirijuznanosti ali ne i politike — ovo isti~emo jer pojedini balkanskifilolozi èle politiku predstaviti kao sociolingvisti~kikriterij iako ona to nije.Je li ustav kriterijPoznato je da su ustavi dio politike. Pa ipak ju`noslavenskilingvisti poku{avaju kao sociolingvisti~ki kriterijpredstaviti ustave novonastalih dràva, u kojima su hrvatski,srpski, bosanski i crnogorski progla{eni slu`benimjezicima s pravno fiksiranim imenima. No, sociolingvisti~kapodr{ka »za zahtijevanje statusa zasebnog ’jezika’ne moè se dobiti samom ~injenicom progla{avanjaslu`benog jezika i pravnim fiksiranjem politi~ki poèljnogimena (i obrnuto, ne moè nestati administrativnimmijenjanjem statusa idioma i njegovim preimenova-

110 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnjem)« (Gröschel 2009: 221). Jer »obi~na odluka jo{ ne~ini jezik. Isto tako ne moè ime napraviti od nekoliko jezikajedan ili od jednog nekoliko« (Blum 2002: 153).Osim toga, ustavno progla{avanje nekog idioma slu-`benim jezikom i ustavno fiksiranje imenovanja nisu sociolingvisti~kogkaraktera, nego politi~kog (Gröschel2003: 149): »Kod izbora slu`benih jezika i njihovog imenovanjarukovode se grane prava koje su za to zaduèneisklju~ivo prema smjernicama politike odnosno doti~nihvladaju}ih elita u dràvi. Stoga nema nikakvog opravdanjakod opisivanja postjugoslavenskih jezi~nih odnosanavoditi progla{enost slu`benim jezikom i administrativnofiksiran oblik imena kao navodno ’sociolingvisti-~ka obilje`ja’ u korist jezi~nopartikularisti~ke argumentacijekod srpskohrvatskog jezika«. Drugim rije~ima, »izustavnog progla{avanja srpskog, hrvatskog, bosanskog icrnogorskog jezika ne mogu se izvesti (socio)lingvisti~kiargumenti protiv toga da i dalje postoji srpskohrvatskikao jedan jezik« (Gröschel 2009: 349).Budu}i da se ustavno progla{avanje slu`benim jezikomrukovodi neznanstvenim motivima, ono ne utje~ena sociolingvistiku (Gröschel 2006: 181–206). Gröschel(2003: 151–160) navodi ustave iz 21 evropske i izvanevropskedràve naspram kojih lingvistika klasificira iimenuje jezik druga~ije jer su odredbe o slu`benom jezikuu tim ustavima u suprotnosti sa znanstvenim spoznajama.Gröschelovi primjeri su ujedno i dokaz da »odredbeo slu`benom jeziku i o nazivu jezika su za lingvistikui sociolingvistiku irelevantne« (Gröschel 2009:284).Iz jedne grupe prikupljenih primjera vidi se kako (socio)lingvistikai dalje klasificira idiome kao varijante jednogjezika premda ih je politika proglasila slu`benim ’jezicima’;druga grupa primjera tako|er potvr|uje samostalnostlingvistike naspram politike pokazuju}i da lingvistikaopisuje kao razli~ite jezike idiome koje dràvnapolitika predstavlja kao jedan ’superjezik’; tre}a grupa

Policentri~ni standardni jezik 111primjera oslikava nesklad izme|u lingvistike i politi~kimotiviranih odredbi u ustavima na sljede}i na~in: u lingvisticisvaki jezik koji se istraùje ima svoje ime, adràvni zakoni u onim slu~ajevima kad uop}e odre|ujuslu`beni jezik znaju svjesno pre{utjeti njegovo ime formulacijamapoput »slu`beni jezik je jezik na kojem je napisanustav« (primjer Gr~ke iz 1968.). Takav primjerpredstavlja i Austrija nakon 2. svjetskog rata, kada je od1945. do 1952. »u okviru oportunisti~kog distanciranjaod svega {to je njema~ko« naziv »njema~ki jezik« odlukomMinistarstva izba~en iz {kola. Umjesto njega koristiose naziv »jezik nastave«, kako je pisalo i u svjedod`bamaiz onog vremena (Gröschel 2003: 159).Stoga je jasno da »su slu`beni jezici i ime koje imdràva dodjeljuje ~isto pravne tvorevine« koje se ne prenoseautomatski u (socio)lingvistiku (ibid.: 182). Timvi{e {to ba{ kod imenovanja slu`benog jezika postoje»poku{aji od strane politike da pitanje imenovanja instrumentaliziraza vlastite svrhe. Slu`beni nazivi jezikamogu posti}i funkciju prikrivanja stvarnosti pogotovokod stranaca koji nisu dobro upoznati s prilikama uodre|enoj zemlji i s jezikom« (ibid.: 159–160).Zato i rukovo|enje prema slu`beno–politi~kom imenovanjua ne prema znanstvenome nailazi na kritiku,npr. u slu~aju Registracijske agencije za ISO–kodove:»Mana kod ISO 639–2 je {to se jako orijentira prema politi~kimokolnostima: npr. srpski, hrvatski i bosanski sevode kao tri razli~ita jezika, dok se najmanje osam potpunorazli~itih kineskih jezika vode kao samo jedan. Nasuprottome je SIL–shema ja~e poku{avala orijentirati seprema lingvisti~kim kriterijima« (Richter 2006).Neupu}eni misle da je ustavno progla{avanje slu`benogjezika znak da postoji jezik kojim oni govore. Potrebnoje stoga podsjetiti da progla{avanje slu`benim jezikomneke dràve nije kriterij za postojanje ili nepostojanjenekog standardnog jezika (Mattusch 1999: 79–80).(Socio)lingvistika ima svoje vlastite kriterije, a ustavno

112 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam»pripisivanje razli~itim idiomima statusa pomo}u odredbio slu`benim jezicima ne moè konkurirati s lingvisti~kimi sociolingvisti~kim kriterijima. To proizlazi ve}iz ~injenice {to preko 98% jezika na svijetu nema nikakavslu`beni status« (Gröschel 2009: 341). Kad bi ustavbio kriterij za postojanje jezika, onda onih 98% jezika nasvijetu koji ustavom nisu progla{eni slu`benima ne bipostojali. Ne bi postojao npr. ma|arski jezik jer u ma|arskomustavu ne postoji odredba o slu`benom jeziku.Takvu odredbu u ustavu nemaju ni skandinavske zemljeDanska, Norve{ka, [vedska.Ustav se moè promijeniti preko no}i, ali postojanjenekog standardnog jezika ne moè. Za jezikoslovce kojise pozivaju na sociolingvistiku kad tvrde da je u hrvatskom,srpskom, bosanskom i crnogorskom slu~aju rije~ o~etiri standardna jezika karakteristi~no je da »naàlost,takvi autori reduciraju ’sociolingvistiku’ naj~e{}e samona progla{enost slu`benim jezikom (a njega usto ~estojo{ pogre{no poistovje}uju sa standardnim jezikom)«(ibid.: 367). Naime, ne samo da je standardni jezik (socio)lingvisti~kipojam, a slu`beni jezik politi~ki, nego jestandardni jezik {iri pojam od slu`benoga: »Slu`beni jezikje tehni~ki pojam koji ozna~ava jezik ili jezike zaslu`bene poslove vlade«, dakle »slu`beni jezik je jezikkoji je vlada priznala i odobrila za upotrebu u slu`benimposlovima vo|enima u vladinim institucijama« (Sonntag1995: 92). Podjednako i Eastman (2001: 658) odre|ujeslu`beni jezik kao »jezik upotrebljavan za poslove vlade«.Dok standardni jezik nije ograni~en samo na vladineinstitucije, »slu`beni jezik koristi se u centralnimnadregionalnim organima dràve (vladi, parlamentu,upravi)« (Witt 2001: 31). Stoga se u definiciji »pojam slu-`benog jezika razumno moè ograni~iti na jezik na kojemdràva komunicira sa svojim gra|anima, odnosno,jo{ op}enitije re~eno, jezik koji vlada moè koristiti usvim svojim djelatnostima. Navedena kratka definicijaje sasvim dovoljna za odre|ivanje osnovnih funkcija

Policentri~ni standardni jezik 113slu`benih jezika« (ibid.: 30). Iz dosad re~enoga se vidi da»’slu`bene jezike’ mora se po njihovom nastanku i pofunkciji striktno razlikovati od ’standardnih jezika’. Slu-`beni jezici su izvanjezi~ni pravni konstrukti« (Gröschel2009: 114).Progla{avanje jezika slu`benim nije potrebno u svrhuza{tite tog jezika (González 2001: xxvii). Stoga kodspomenutog podatka da je 2% jezika u svijetu progla{enoslu`benim iskrsava pitanje »Za{to se progla{ava? Sasvimsigurno je to ’nepotrebno’ s neposredne ’pragmati~ke’to~ke gledi{ta. Mnoge dràve, uklju~uju}i i Veliku Britanijui Sjedinjene Ameri~ke Dràve, nemaju ustavno slu-`beni jezik« (Cooper 1989: 101). I Njema~ka je me|u takvimdràvama (Gröschel 2003: 141). Ovakvi primjeripotvr|uju da je ustavno progla{avanje slu`benog jezikasuvi{no — navedene dràve sasvim dobro funkcionirajubez toga, bilo da se radi o jednojezi~noj ili o vi{ejezi~nojdràvi.Cooper (1989: 101) zapaà, osim toga, da se »i ustavomprogla{eni slu`beni jezici ponekad ignoriraju«. Kaoprimjer ignoriranja navodi pojedine dràve u kojima seod 16 ministarstava ~ak 14 ne pridràva ustavne odredbeo slu`benom jeziku koriste}i drugi jezik, i to desetlje}imanakon {to je u ustavu odre|en slu`beni jezik. Tosu samo neki od primjera koji potvr|uju lingvisti~ki zaklju~ak»da niti je nu`no odrediti slu`beni jezik niti jenu`no pridràvati se ustavne odredbe ako je done{ena«(ibid.).Razumljivo je za{to niz dràva u svijetu nema ustavnoprogla{en slu`beni jezik kad se zna da ustavno progla{avanjesamo jednog jezika slu`benim je nedemokratski~in jer sluì isklju~ivanju iz javnog ìvota ljudi kojigovore drugim jezicima ili na koje se gleda kao da govoredruk~ije, to je »napad na demokratske osnove« (Giroux2001: x). Taj ~in je izraz jezi~ne netolerancije, a jezi~nanetolerancija je »~esto politi~ki prihvatljiva maska za netoleranciju«prema odre|enim grupama ljudi, prema

114 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamdrugim nacijama itd., »mo`da simptom straha za budu}istatus sada dominantne grupe op}enito« (González2001: xxvi). Ta maska se koristi jer je mnogo manji problemu dana{njim dru{tvima govoriti o slu`benom jezikuili o jezi~noj ~isto}i nego govoriti direktno o neprijateljstvuprema drugoj naciji, o rasi i sl. (ibid.: xxvii).Protiv ustavnog progla{avanja postoji jo{ jedan razlog:euforija koja se umjetno pravi oko progla{avanja znaljude navesti da jezik i/ili odre|eno ime jezika gledajukao totem, kao kvazisakralni emocionalno nabijeni grupnisimbol s kojim se identificiraju, ne{to poput nacionalnehimne, zastave i grba (Tabouret–Keller 1997:318–319). U takvim slu~ajevima »ustavno odre|ivanjejezika predstavlja upotrebu politi~kih simbola za u~vr-{}ivanje vladaju}ih elita« (Cooper 1989: 102). Navedenapojava zapaèna je u novonastalim ju`noslavenskim dr-àvama (Friedman 1999; Gröschel 2003: 160). Vladaju}eelite prave pomo}u medija la`nu paniku da }e propastinacija i dràva ako se ustavom ne proglasi slu`beni jezik,i to pod imenom doti~ne nacije odnosno dràve. Timeizmi{ljaju nepostoje}e probleme i konstruiraju sukobe,skre}u}i ujedno pa`nju s va`nih ekonomskih i drugih pitanjau dru{tvu: »politika jezi~ne panike obi~no se javljau obliku naizgled privla~nog brzog fiksanja, koje po praviluuzrokuje vi{e problema nego {to ih rje{ava« (González2001: 260).Iako ustav nije sociolingvisti~ki kriterij, kroatisti sepozivaju na ustav (v. npr. Samardìja 2003: 9; Tafra/Ko-{utar 2008: 204) i zato da bi neistomi{ljenike prikazalikao prekr{ioce ustava, dakle kao protudràvne elemente,{to zna~i da ih kriminaliziraju. Time poku{avaju nadomjestitinedostatak dokaza za svoju tvrdnju da se radio razli~itim jezicima. S pravom Gröschel (2009: 350) upozivanju kroatista na progla{enost slu`benim jezikomvidi izraz slabosti: o~ito »hrvatska strana pripisuje ranijenavo|enim drugim, navodno lingvisti~kim ili sociolingvisti~kimargumentima za zasebnost hrvatskoga jezika

Policentri~ni standardni jezik 115slabu uvjerljivost nakon {to su oni, prvenstveno u inozemstvu,podvrgnuti temeljitoj kritici«, pa zato poduzima»povla~enje na ’siguran’ teren odredbi o slu`benimjezicima«. Ali »u svim slu~ajevima kad se kod odre|ivanjakategorija mogu uzimati u obzir unutarjezi~ni i izvanjezi~nifaktori ili kad oni ~ak kao osnova definicije kolidiraju,lingvistika pokazuje dominantnu tendenciju davanjaprednosti unutarjezi~nim datostima« (ibid.: 125).Npr. »premda je s dràvnim razdvajanjem na indijskompotkontinentu naziv hindustanski jezik potisnut iz slu-`bene upotrebe, oba idioma u lingvistici besprijepornovaè i dalje kao varijante« (ibid.: 88). S obzirom da surazlike izme|u hrvatske i srpske varijante jo{ manjenego izme|u hindske i urdske (Thomas 2003: 318), utolikovi{e dolazi do izraàja koliko je neznanstveno {to»hrvatska strana ~ak daje prioritet odredbama o slu`benomjeziku umjesto lingvisti~kim i sociolingvisti~kimkriterijima« (Gröschel 2009: 349). Citiraju}i kao takavprimjer Marka Tadi}a, Gröschel (ibid.) ga komentira:»Time se od ’znanstvene zajednice’ lingvista zahtijevada prepusti politici prvenstvo kod definiranja {to ~ini zaseban’jezik’ i da zanemari svoje vlastite klasifikacije«.Kao podjednak primjer citira i Izjavu HAZU iz 2005., ~ijase potpuna udaljenost od lingvistike pokazuje u svjetlu~injenice da ve} »odavno su predstavnici op}e lingvistikei slavistike obrazloìli i razglasili nalaz da su jezi~nopravnei naposljetku politi~ki motivirane odredbe o statusuidioma irelevantne za pitanje njihove klasifikacijekao zasebnih ’jezika’« (Gröschel 2009: 349–350).Usput re~eno, odredbi o slu`benom jeziku u hrvatskomustavu nedostaje i smisao. Poznato je, naime, daustavne odredbe o jeziku imaju smisla samo ako se odnosena manjinske jezike u toj dràvi, tj. ako kaù da nitkone smije biti diskriminiran s obzirom na svoj jezik. Nasuprottome, ustavne odredbe koje se u prakti~no jednojezi~nojzemlji odnose na taj jezik potpuno su proma{ene.Jer {to je uop}e njihova funkcija? Svakako nije za{tita ili

116 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamravnopravnost tog jezika kad se ionako radi o jednojezi~nojzemlji. âk i kad dràve nisu jednojezi~ne, nelogi~noje i nepotrebno u ustav stavljati odredbe o ve}inskomjeziku.Tzv. »vrijednosni kriterij« odnosno samoprocjenagovornikaJu`noslavenski filolozi se kod tvrdnje da Hrvati, Srbi,Bo{njaci i Crnogorci govore razli~itim standardnim jezicimapozivaju na tzv. vrijednosni kriterij, koji se zasnivana stavu govornika prema vlastitom jeziku tj. na njihovojsamoprocjeni. Me|utim, vrijednosni kriterij nijeznanstven jer »govornik prosu|uje svoj jezik ne premalingvisti~kim ili drugim objektivnim kriterijima, negoprema subjektivnim kriterijima« (Schubert 1997: 84).Kod govornika je »svijest o jeziku vrijednosna kategorijai stoga subjektivna, sa svim neodre|enostima koje proizlazeiz subjektivnosti« (Haarmann 2 2002: 11). Zbog tesubjektivnosti se »percipiranje jezi~ne situacije od stranegovornika ne mora podudarati sa stvarnom situacijom«(Aitchison 1992: 494). [tovi{e, »lingvisti i dru{tveni psiholozikoji su istraìvali narodne stavove ustanovili suda su tvrdnje ljudi o jeziku neto~ne i da su ~esto u kontradikcijis njihovom stvarnom upotrebom jezika« (Milroy/Milroy3 1999: 15). Zato vrednovanje od strane govornika,tj. njihova samoprocjena, nije u (socio)lingvisticikriterij pri odre|ivanju jezika: smatrati neki idiom »jezikomzato {to ga njegovi govornici tako procjenjuju bilo bikao npr. smatrati neki politi~ki sistem demokratskimzato {to ga njegova populacija procjenjuje takvim. Politolozi,po pravilu, ne bi bili jako sretni s takvim rje{enjem.U prirodnim znanostima je jo{ o~itije nego u dru{tvenimada ne koristi mnogo ako se slijedi mi{ljenje neke populacijelaika. Nijedan ozbiljan biolog ne bi npr. jeguljusmatrao zmijom jer je ljudi procjenjuju tako« (Ammon1989: 31).

Policentri~ni standardni jezik 117Dakle, »mi{ljenje govornika o vlastitom idiomu i odrugim idiomima, stavovi proizi{li iz toga i prosudbe ovrijednosti su zbog neizbje`ne subjektivnosti u njima izbog izvanjezi~ne motivacije principijelno neprikladni zalingvisti~ku klasifikaciju s ciljem diferenciranja izme|urazli~itih jezika s jedne strane i varijeteta/varijanataistog jezika s druge strane« (Gröschel 2009: 147).Postoji i dodatni razlog za kriti~ko propitivanje narodnihuvjerenja o jeziku: poznato je da »pomo}u mjerajezi~ne politike moè se manipulirati jezi~nom svije{}u«kod laika (ibid.: 316). »Utoliko su navodno spontano proizvedenavrednovanja jezika kod laika ~esto samo refleksjezi~nopoliti~ke odnosno jezi~noideolo{ke manipulacije«(ibid.: 321).Brojni inozemni lingvisti ve} su pisali o nezavisnostilingvistike od samoprocjena govornika, npr. »o raskorakuizme|u nalaza lingvistike i prosudbi govornika konstatirajuHamers/Blanc (2000, 276) upu}uju}i, izme|uostalog, na hindski i urdski (hindustanski): ’Ono {to sulingvisti definirali kao jedan te isti jezik ili kao jezi~nikontinuum mogu razli~iti govornici tog jezika gledatikao razli~ite jezike’. I u Evropi ima primjera da govorniciidioma sebe pripisuju zasebnim jezi~nim zajednicamadok ih lingvistika smatra govornicima dijalekta, varijanteili varijeteta odre|enog jezika« (Gröschel 2009:316–317).[to se ti~e lai~kih promi{ljanja o jeziku, moè se re}ida »svatko je u odre|enoj mjeri amaterski lingvist .Ali ~injenica da svi mi imamo odre|ena ’amaterska mi-{ljenja’ na temu na{eg materinskog jezika ne daje timmi{ljenjima nekakav specijalan status u o~ima znanstvenikalingvista. Ona mo`da mogu biti zgodna kao po~etna’radna hipoteza’, ali zadatak znanstvenika je da pobolj{aamaterske teorije obi~nog ~ovjeka, a ne da ih uzme zdravoza gotovo. (Ne bismo jako cijenili profesora meteorologijekoji bi smatrao da je cilj njegove profesije sistema-

118 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamtizirati korpus bapskih pri~a o prognozi vremena)«(Sampson 1979: 189–190).Sociolingvist moè konstatirati da laici imaju odre-|eno mi{ljenje o jeziku, ali ga ne preuzima kao znanstvenoutemeljeno. Npr. svjetski poznat sociolingvist JoshuaFishman utvrdio je da kod raznih naroda postoji uvjerenjeda njihov jezik potje~e od zlatne ptice. Time {to jeto Fishman opisao u svojoj sociolingvisti~koj knjizi, nijeto uvjerenje ujedno postalo i njegovo uvjerenje, nije postalouvjerenje koje zastupaju sociolingvisti jer nijeznanstveno utemeljeno. Poistovijetiti lai~ke stavove o jezikusa sociolingvisti~kima bilo bi isto {to i poistovijetitialkemiju s kemijom, ili astrologiju s astronomijom, ilivra~eve s fakultetski {kolovanim lije~nicima.O temi »uvjerenja govornika o vlastitom jeziku iliop}enito o jeziku« Trask (1999: 96, 97) saìma stav dominantanu lingvistici: »uobi~ajeni stav me|u lingvistima je da ta narodna uvjerenja nisu ni{ta vi{e nego zabavnikomadi}i neznala~kih gluposti«.S obzirom da hrvatski jezikoslovci spominju u pozitivnomsmislu Heinza Klossa kao sociolingvisti~ki autoritet,moè se napomenuti da i Kloss (1976: 306) odbacujesamoprocjenu govornika kao kriterij kod odre|ivanjada li se radi o razli~itim jezicima: »Taj stav koji se zasnivana osje}ajima i koji se ubraja u podru~je lai~kog jezikoslovljaje dodu{e znanstveno bezna~ajan«. Kloss( 2 1978: 27) podsje}a da »ne}e neki jezi~ni oblik koji lingvistijednozna~no klasificiraju kao dijalekt postati jezikzato {to njegovi govornici zastupaju mi{ljenje da se radi o’jeziku’«. Tako da svakome upu}enom u sociolingvistikupoznato je da »op}e mjesto jezi~ne sociologije odnosnosociolingvistike i u tradiciji Klossa je da samoprocjenjivanjejezika od strane njegovih govornika nije prihvatljivoza znanost kao kriterij kod odre|ivanja statusa« (Gröschel2009: 317).Pojedini ju`noslavenski filolozi tako|er su zapazilislabosti tzv. »vrijednosnog kriterija«: npr. [kiljan (2002:

Policentri~ni standardni jezik 11937) kriti~ki zapaà da »Kati~i}ev model sloènog jezi~nogidentiteta ne nagla{ava dovoljno razlike izme|utipolo{kih i genetskih kriterija s jedne strane i vrijednosnogodre|enja s druge strane. Prije svega, naime, prvasu dva kriterija u osnovi rezultat lingvisti~ke i racionalnozasnovane analize, dok tre}i proistje~e iz djelomi~noiracionalnog stava govornika prema vlastitom jeziku«.Kad bi samoprocjena govornika bila sociolingvisti~ki kriterij,bilo bi mogu}e da ve} sutra nastanu novi strani jezici,npr. pulski ili slavonski, jer bi sve ovisilo samo otome ho}e li stanovnici Pule ili Slavonije izjaviti da svojidiom smatraju zasebnim jezikom.O doma}im jezikoslovcima uo~eno je da se pona{aju»kao da je sama èlja za razgrani~avanjem dovoljna zanastanak novih standardnih jezika« (Gröschel 2009:100). Pozivanjem na stavove u narodu zaboravljaju dazadatak (socio)lingvista nije primjenjivati narodski pristupjeziku, nego znanstveno utemeljen pristup. Zato sui {kolovani naspram laika u narodu. Narod moè paukazvati insektom, ali biolog to ne}e napraviti jer zna dapauk nije insekt. Tako narod moè zvati i jezik kako godho}e, ali jezikoslovci bi se morali dràti (socio)lingvisti~kihkriterija. Pozivaju se na ljudska prava, zaboravljaju}ida nitko ne prije~i neupu}ene laike da o jezikukaù {to god ho}e, kao {to im nitko ne brani da se hvatajuza dugme kad vide dimnja~ara. Ali ta »lai~ka shva-}anja o jeziku su za lingvisti~ku znanost irelevantna«(ibid.: 312).Postoji li »pravo naroda« kao kriterijFilolozi s ju`noslavenskih prostora pozivaju se na »me-|unarodno priznavanje« idioma kao »jezika« pod odre|enimimenom, no takvo »legaliziranje« ili »me|unarodnopriznavanje« »ne postoji u pravima naroda. Objektiinternacionalnog priznavanja su samo dràve«(Gröschel 2009: 221).

120 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamPozivaju se i na ravnopravnost naroda tvrde}i da jeznak demokracije i znak ravnopravnosti re}i da svakanacija ima zaseban jezik. Zaboravljaju da lagati nije znakdemokracije i ravnopravnosti, a upravo to ~ine oni kojitvrde da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci govore ~etirijezika. Osim toga, Njema~ka i Austrija su demokratske,ravnopravne zemlje i razli~ite nacije, a nemaju zasebnejezike, Amerika i Engleska su demokratske, ravnopravnezemlje i razli~ite nacije, a ni one nemaju zasebne jezikeitd. To zna~i da se demokracija i ravnopravnost ne postiùzasebnim jezikom. [tovi{e, dana{nja nastojanja dase srpskohrvatski podijeli na vi{e jezika navedena su uinternacionalnom jezi~nom leksikonu kao aktualni primjerjezi~nog {ovinizma (Glück 2 2000: 652). Budu}i da je{ovinizam, tj. ekstremni nacionalizam, u suprotnosti sdemokracijom i ravnopravno{}u, neutemeljeno je i neumjesnospomenuta nastojanja nazivati demokratskim~inom. A po kroatisti~koj logici da nacija nije ravnopravnaako nema zaseban jezik, ~ak ni Amerikanci ne bi bilijedna od ravnopravnih nacija.Mogu}e je da je rije~ »pravo« postala pomodna naju`noslavenskim prostorima jer druk~ije se ne moè objasnitiza{to ju`noslavenski filolozi zazivaju »pravo narodana svoj jezik« kad od naroda nitko ne traì da pre|ena neki tu|i jezik. Ni od drugih naroda se ne traì prelazakna strane jezike, npr. nitko ne zahtijeva od Austrijanacada pre|u na francuski. Ujedno se nikome ne branida javno iznosi kako jezik kojim govore Austrijanci tako|ergovore i Nijemci i ve}ina [vicaraca. Isto je i una{em slu~aju: nitko ne traì od Hrvata da pre|u npr. na{panjolski, i nitko se ne mora praviti slijepim pred ~injenicomda jezik kojim govore Hrvati tako|er govore iSrbi, Bo{njaci i Crnogorci. Usput re~eno, zanimljivo je dasu ba{ kroatisti, koji se pozivaju na »pravo naroda nasvoj jezik«, ujedno i jedini koji donekle ugroàvaju topravo, i to tako {to prema svom subjektivnom ukusu

Policentri~ni standardni jezik 121odlu~uju koju rije~ }e kojeg dana proglasiti nevaljalom izahtijevaju od naroda upotrebu drugih rije~i.Pozivaju se i na to da je imenovanje jezika npr. hrvatskimu skladu s »pravom hrvatskoga naroda. Narod imapravo svoj jezik zvati svojim imenom«. Osvr}u}i se na tutvrdnju koja se ponavlja jo{ od Deklaracije, Gröschel(2003: 164) isti~e: »Tim o{trije treba ustvrditi da se jo{ udoba Deklaracije iz 1967. radilo o jednom ad hoc izmi{ljenom’pravu’. Nijedna deklaracija prava UNO–a iliUNESCO–a, nijedna regionalna konvencija za za{tituljudskih prava ili prava manjina (KSZE–a/OSZE–a iliVije}a Evrope) ne zna za takvo pravo na samoodre|ivanjeimena jezika«.Jacobsen (2006: 319) podsje}a kako mi{ljenje da postojinekakvo pravo naroda na odre|ivanje imena jezikapredstavlja pogre{no shva}anje odnosa izme|u nacije ijezika. Naime, naroda koji govore isti jezik kao i nekidrugi narod »ima toliko da ih ne treba ni nabrajati, inema prema tome nikakvih razloga zbog kojih bi Hrvati«se pozivali na nekakvo nepostoje}e pravo nazivanjajezika prema naciji (ibid.). Kad bi se jezik nazivao premanaciji, a nekoliko nacija govori istim jezikom, onda bi bilonekoliko naziva za isti jezik, {to je neprihvatljivo u znanostijer sugerira da se radi o vi{e jezika. Laici u narodumogu, naravno, nazivati jezik kako ho}e, ali se pritom nemogu pozivati na pravo niti se nazivi iz naroda smiju nametatilingvistici (Gröschel 2001: 175).Kod teme ljudskih prava potrebno je podsjetiti da»ljudska prava kao idejnopovijesno naslje|e francuskerevolucije polaze od temeljne postavke« da »svaki pojedini~ovjek naspram dràvnih zahvata ima neotu|iva osnovnaprava i slobode koje svako dru{tvo ili zajednicamoraju po{tivati i {tititi. Ta prava i slobode su univerzalnii vrijede za svakog ~ovjeka . Ta univerzalnostisklju~uje nekakvu podjelu ljudskih prava na odre|enegrupe ljudi, dakle isklju~uje partikularisti~ka prava kolektiva«(Riedel 2005: 288). Ove osnovne postavke iz do-

122 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamkumenata Ujedinjenih naroda o pravima ~ovjeka izokre}use u na{oj sredini. Jedan od novijih primjera toga jeIzjava HAZU o jeziku (v. HAZU 2005: 41–48, i kriti~kuanalizu te Izjave u Kordi} 2005: 226–231): u Izjavi se citirajure~enice Ujedinjenih naroda gdje se govori o pravusvake osobe da se slobodno moè sluìti svojim jezikom,a istovremeno se te re~enice u Izjavi HAZU prikazujukao da u njima pi{e da svaki narod mora imati razli~it jezik.Time sastavlja~i Izjave pravo svake osobe izvr}u upravo kolektiva, oduzimaju}i na taj na~in doti~no pravosvakom pojedincu jer on za njih postoji samo kao dio kolektivai mora biti podre|en onome {to elita kolektivaodredi. Konkretno, oduzima mu se sloboda izraàvanjana svom jeziku jer elita od njega zahtijeva da prihvati puristi~kei preskriptivne intervencije u ime izmi{ljenogprava kolektiva na razli~it jezik. Drugim rije~ima, oduzimamu se ono pravo na koje se Izjava HAZU poziva i kojeje jedno od univerzalnih prava svakog ~ovjeka, zagarantiranou dokumentima Ujedinjenih naroda pa bi ga hrvatskadràva morala po{tivati. Ne smije se zaboraviti da»~im dràva, politi~ke stranke ili dru{tveni pokreti oduzimajugra|aninu odluku o njegovom identitetu obavezuju}iga da mora pripadati jednoj odre|enoj kulturnoj,jezi~noj ili religijskoj zajednici, kre}u se u krugu autoritativnihdràvnih sistema« (Riedel 2005: 21).Zaklju~ak o sociolingvisticiSociolingvistika pokazuje suprotno od politi~ki isformuliranihodredbi o jeziku u ustavima ju`noslavenskih dr-àva. Kao prvo, iz definicije jednog od temeljnih sociolingvisti~kihpojmova kao {to je standardni jezik (v. poglavlja[to je standardni jezik i Za{to je potreban standardnijezik) vidi se da podru~je Hrvatske, Srbije, BiH i CrneGore opsluùje jedan te isti standardni jezik. Kao drugo,dobro poznata sociolingvisti~ka teorija policentri~nosti(v. poglavlja Definicija policentri~nog jezika, Razlike iz-

Policentri~ni standardni jezik 123me|u varijanata policentri~nog jezika, Kodifikacija), kojauz lingvisti~ke datosti uzima u obzir i sociolingvisti~keda se jezik govori u razli~itim nacijama i u razli~itimdràvama, daje isti rezultat. Tre}e, sociolingvistika nudii druge dokaze da se kod srpskohrvatskog radi o jednomjeziku: »Bez obzira na poku{aje kroatiziranja odnosno’turkiziranja’ od strane jezi~nopartikularisti~kih lingvistau Hrvatskoj i me|u bosanskim Muslimanima (~ijutrajnu prihva}enost od strane mase govornika u obje regijetek treba pri~ekati) idiomi Hrvata, Bo{njaka i Srba (inaravno Crnogoraca) su kao i prije uzajamno razumljivi(i to statisti~ki u daleko ve}oj mjeri nego {to je to slu~ajizme|u blisko srodnih jezika). Ta uzajamna razumljivost je sociolingvisti~ki korelat strukturnoj sli~nostiutvr|enoj u sistemskoj lingvistici i argument za to da idalje postoji jedan srpskohrvatski jezik« (Gröschel 2003:183).Uz te sociolingvisti~ke argumente »najja~i sociolingvisti~kidokaz protiv shva}anja da se kod hrvatskog, bosanskog/bo{nja~kogi srpskog radi o tri autonomna ’jezika’sastoji se u jednom argumentu koji — za~udo — uobimnoj literaturi o jezi~noj {izmi oko srpskohrvatskogdosad nigdje nije bio tematiziran. Radi se o nepostojanjubilingvizma izme|u grupa govornika navedenih trijuidioma (odnosno ~etiriju s crnogorskim). Za~u|uju}a ~injenicada taj kut gledanja nije sistematski razmatranmoè se mo`da objasniti upravo banalno{}u stanja stvari.Na kraju krajeva, op}epoznata istina je: gdje nemadvojezi~nosti, nemamo posla s dva jezika« (ibid.).Dvojezi~nost nije kad netko iz Srbije do|e na Jadranpa da ne bi bio prepoznat kao Srbin unosi u svoj govorijekavske izgovorne elemente. Ili kad netko iz Hrvatskeili Bosne preseli u Beograd i ne èli tamo biti prepoznatkao izbjeglica pa svoj ijekavski izgovor zamjenjuje ekavskim.To nije bilingvizam, nego prilago|avanje istog jezikavarijantskim posebnostima. Da je rije~ o istom jezikuvidi se po tome {to jedna osoba moè koristiti srpsku va-

124 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamrijantu a druga hrvatsku ili bosansku ili crnogorsku pada komunikacija izme|u njih svejedno te~no funkcionira.Slu~ajeva prilago|avanja jezika varijantskim posebnostimaima, naravno, i u drugim zemljama u svijetu.Ammon (1995: 302) navodi primjere kad Nijemci preseleu [vicarsku pa se dio njih trudi svoju njema~ku varijantuzamijeniti {vicarskom varijantom njema~kog jezika kakobi izbjegli odbojnost kod nekih [vicaraca kad po govoruprepoznaju da sugovornik dolazi iz Njema~ke. Prilago|avanjajezika ima i unutar Njema~ke: kad netko sjuga preseli na sjever, trudi se svoje bavarske regionalneposebnosti zamijeniti sjevernonjema~kim karakteristikama,ili, kad netko sa sjevera do|e na odmor u ju`nuNjema~ku, ne}e na pitanje koliko je sati odgovoriti naulici »~etvrt do devet«, nego }e re}i »tri~etvrt devet« akone èli biti prepoznat kao do{ljak sa sjevera itd.Kroatisti spominju da su unutar Jugoslavije neke novineizlazile u dvije jezi~ne verzije, hrvatskoj i srpskoj,{to bi trebalo zna~iti da su se doti~ne novine prevodile ida je stoga rije~ o dva jezika. No, ne radi se o prevo|enjujer svrha prevo|enja je postizanje razumijevanja, a spomenutenovine bi se razumjele i da su bile samo u jednojverziji. Kod njih se tako|er radilo o prilago|avanju istogjezika varijantskim posebnostima da bi tekstovi izgledalikao da potje~u iz te sredine. I Babi} (2004: 32) priznajeda se ne moè govoriti o prevo|enju, nego o prilago-|avanju: »’Borba’ od god. 1948. izlazi i u zagreba~komizdanju jezi~no prilago|enom sredini za koju je namijenjena.Takvih bi se primjera moglo navesti vi{e«.Iudrugimzemljama ima takvih slu~ajeva: nekom piscu iz Austrijekoji rukopis svoje knjige nudi njema~kom izdava~umoè se dogoditi da izdava~ predloì prilago|avanje rukopisanjema~koj varijanti kako bi ga njema~ki ~itateljiosje}ali kao jezik svoje sredine, {to bi pomoglo ve}em komercijalnomuspjehu u Njema~koj. Ili, od njema~ke glumicekad prihvati ulogu u austrijskoj televizijskoj serijitraì se da prilagodi svoj izgovor i svoj vokabular austrij-

Policentri~ni standardni jezik 125skoj varijanti, pa se stoga u njenom jeziku pojavljujurije~i kojih nema u njenim njema~kim filmovima: npr.umjesto Tomaten, Blumenkohl, Pfannkuchen, Kartoffelnkaè u austrijskom filmu Paradeiser, Karfiol, Palatschinke,Erdäpfel. Ammon (1995: 304) navodi i primjeriz [vicarske kad je »{vicarski radio DRS 80–ih godinaprijetio otkazom spikerima koji nisu govorili specijalnu{vicarsku varijantu njema~kog«.Naziv jezikaSvaki jezik mora u lingvistici imati svoje ime. Nazivi kojipi{u u dana{njim ustavima hrvatski jezik, srpski jezik,bosanski jezik nisu za lingvistiku prihvatljivi jer »sva triimena trenutno ozna~avaju jedno te isto, a budu}i darazli~ita imena sugeriraju razli~itost, iz toga proizlazeproblemi« (Raecke 1996: 22).Na ju`noslavenskim prostorima »Srbi nazivaju sadasvoj jezik srpski, Hrvati hrvatski, iako se obje varijantene razlikuju bitno jedna od druge« (Mattusch 1999: 74) i»jedno je sigurno: hrvatski i srpski su jedan te isti jezik«(Hetzer 1993: 33). Podudarna situacija je i »u Indiji, gdjesu svakodnevni govoreni urdski i hindski ustvari isto,potpuno jednako kao govoreni hrvatski i govoreni srpski«(Fishman 1997: 128).Nacionalni ideolozi forsiraju razli~ita imena kako bisugerirali da se radi o razli~itim jezicima. S tim ciljem izlazei gramatike s jednodijelnom oznakom jezika: Gramatikabosanskoga jezika, Gramatika hrvatskoga jezika,Gramatika crnogorskog jezika, Gramatika srpskoga jezika,{to bi trebalo zna~iti da je rije~ o razli~itim jezicima.Me|utim, da bi se radilo o razli~itim jezicima potrebno jemnogo vi{e od razli~itog imenovanja jezika. Jer ako jesadràj spomenutih knjiga najve}im dijelom podudarankao {to i jest, onda u lingvistici ne pomaù razli~iti nazivi.Kad bi razli~iti nazivi dokazivali da se radi o raz-

126 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamli~itim jezicima, onda bi [kiljanov (1990: 63) »anegdotalnikarakter situacije u kojoj je svaki Hrvat od ro|enja poliglot,jer osim vlastitog jezika poznaje i jedan strani jezik,srpski« danas bio jo{ dodatno poja~an time {to svakiHrvat nakon ro|enja zna ve} ~etiri jezika: hrvatski,srpski, bosanski/bo{nja~ki i crnogorski.Raecke (1996: 20) kriti~ki primje}uje »da je u zadnjevrijeme postalo gotovo moda potpuno poricati postojanjesrpskohrvatskog, tj. ne samo tvrditi da on trenutno vi{ene postoji nego ~ak i}i tako daleko da se pori~e da je ikadapostojao (to se doga|a prvenstveno u Hrvatskoj, ali nesamo tamo)«. S obzirom da je te{ko mijenjati sadràj jezika,posegnulo se za promjenom imena jezika: »budu}ida se pojedina~ni standardni oblici te{ko mogu lingvisti~kirazgrani~iti jedan od drugog i da je ~itav problemideolo{ki optere}en, pridavano je imenu jezika nadproporcionalnoveliko zna~enje« (Blum 2002: 128). Pritomse zaboravlja da »ne moè ime napraviti od nekoliko jezikajedan ili od jednog nekoliko« (ibid.: 153).O raskoraku izme|u lingvistike i slu`benog uvo-|enja jednodijelnih naziva govori se i u najve}oj svjetskojlingvisti~koj enciklopediji, The encyclopedia of languageand linguistics, gdje pod natuknicom Serbo–Croat pi{e:»s raspadom federacije i nezavisno{}u Hrvatske mogu}eje da }e nazivi hrvatski i srpski postati uspostavljeni kaoslu`beni nazivi. Me|utim, premda je politi~ki oportunonagla{avati razlike izme|u tih dviju varijanata, sugestijada su one postale dva razli~ita jezika ostaje lingvisti~kineodrìva« (Hawkeswort 1994: 3857). Tvrditi da se radio razli~itim jezicima »zna~ilo bi prenositi nacionalisti~korazmi{ljanje u lingvistiku i slavistiku« (Pohl 1996: 214).Jer Hrvati, Srbi i Bo{njaci »bez obzira {to tvrde suprotno,govore i danas jedan te isti jezik, kojeg jedni nazivaju’bosanski’, drugi ’srpski’, a tre}i ’hrvatski’« (Mappes––Niediek 2005: 30).Prou~avaju}i muslimanske grupe u raznim dijelovimaBiH, Miedlig (1994: 42) zaklju~uje: »Svim grupama

Policentri~ni standardni jezik 127je zajedni~ko da jezik ne dolazi u obzir kao sredstvo razgrani~avanjai kao poseban kulturni ~inilac i ~inilac integriranjagrupe jer je isti kao kod Hrvata i Srba u svimbitnim to~kama«. I »svi koji su odrasli u Beogradu, Zagrebuili Sarajevu govore govorom svog grada bez obzirada li su Srbi, Muslimani ili Hrvati. Tako moè jedna teista varijanta jezika nositi ime ’bosanski’, ’srpski’ ili’hrvatski’. Ta razlika u nazivanju ne po~iva ni na kakvomjezi~nom kriteriju, nego samo na nacionalnoj pripadnostigovornika« (Mappes–Niediek 2005: 30). A nacionalnapripadnost govornika nije kriterij za nazivanjejezika, npr. [vicarac ne govori {vicarski, Belgijanac negovori belgijski, Kana|anin ne govori kanadski, Austrijanacne govori austrijski, Argentinac ne govori argentinskiitd.Nekoliko jednodijelnih oznaka (hrvatski, srpski, crnogorski,bosanski/bo{nja~ki) nije za lingvistiku prihvatljivojer one bi zna~ile da se radi o nekoliko jezika, {to nijeslu~aj. Prihvatljiva bi bila jedna jednodijelna oznaka kojabi pokrivala ~itavo jezi~no podru~je. Kod ve}ine drugihpolicentri~nih jezika i koristi se od starta jedan jednodijelninaziv, npr. engleski, {panjolski, njema~ki. Tonezna~i da nacija po kojoj se jezik naziva moè nametatidrugim nacijama svoju varijantu, niti zna~i da nacijekoje nisu spomenute u imenu jezika nisu nacije, a nezna~i ni da me|u njima nema jezi~nih razlika.Ali naspram tih primjera, u ju`noslavenskom slu~ajuse ~injenica da sve strane govore istim jezikom ozna~avave} stolje}e i pol u lingvistici ne jednom jednodijelnom,nego dvodijelnim oznakama jezika. Dvodijelnu oznakuprvi je upotrijebio 1824. Jacob Grimm (Lencek 1976: 46;Pohl 1996: 209–210), od 1836. je Jernej Kopitar jednozna~nokoristi kao naziv jezika. Pojavila se ve} 1854. i1859. i u gramatikama zagreba~kih autora, dok se u gramatikamasrpskih autora u to vrijeme jo{ »nastavila tradicijasrpskih gramati~ara da svoj jezik nazivaju srpskim«(Lencek 1976: 49). To zna~i da je dvodijelni naziv

128 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamvi{e u skladu s tradicijom hrvatskih gramati~ara negosrpskih, i da se dvodijelni naziv prvo koristio u zagreba~kimgramatikama a tek onda se pro{irio u gramatikamana stranim jezicima u inozemstvu: 1865. na njema~kom,1867. na talijanskom, 1869. na francuskom,1883. na engleskom itd. (ibid.: 50).Od dvodijelnih oznaka je internacionalno najpro{irenijabila i ostala oznaka srpskohrvatski jezik (Blum2002: V). Varijacije dvodijelnog naziva su i srpsko–hrvatski,hrvatsko–srpski, hrvatski ili srpski, ali ve} je i Brozovi}(1988: 4) konstatirao da svi dvodijelni nazivi zna~eisto i da je me|u njima najbolji naziv bez crtice i bez ili.Za{to je najpro{ireniji naziv u svijetu srpskohrvatski anehrvatskosrpski, moè se objasniti time {to je broj srpskihgovornika dvostruko ve}i od hrvatskih, a osim toga,kako podsje}a i Herrity ( 2 2001: 423), {tokavski koji je postaostandardnim jezikom materinski je svim Srbima,dok je kod Hrvata materinski samo onima koji nisu kajkavciili ~akavci.Budu}i da je oznaka srpskohrvatski od 19. st. ustaljennaziv u lingvistici, ona ima prednost naspram bilokoje druge potencijalne oznake. Kroatisti danas nastojerelativizirati tradiciju dvodijelnog naziva govore}i: »tajnaziv uop}e nema tako respektabilno dugu tradiciju (po-~inje se upotrebljavati u drugoj polovici 19. stolje}a)«(Pranjkovi} 2008: 137). Zaboravljaju da upravo od tadapostoji i standardni srpskohrvatski jezik, pa je sasvimlogi~no da se i naziv za taj standardni jezik po~inje odonda koristiti. Do tog razdoblja podru~je Slavonije, Dalmacijei Hrvatske nije povezivao neki doma}i nadregionalnijezik, {to zna~i da je srpskohrvatski prvi takav nadregionalnijezik na spomenutom podru~ju. Usput re-~eno, Gröschel (2009: 10) napominje da je dvodijelnu oznakusrpsko–hrvatski koristio ve} i Ljudevit Gaj, te dastoga »Pranjkovi} (2004, 188) se, dakle, vara kad nastanakte sloènice datira u ’drugu polovicu 19. stolje}a’«. A»kod bosanskog franjevca Ivana Franje Juki}a, pred-

Policentri~ni standardni jezik 129stavnika iliraca, ve} 1842. nalazimo obrnuti redoslijedsloènice: hrvatsko–srpski« (Gröschel 2009: 10).Dvodijelni naziv uklopljen je u modele lingvisti~kognazivlja: »U stranoj je jezi~noj znanosti najuobi~ajenijinaziv srpskohrvatski jezik, po na~elu kojim se raznisloèni lingvisti~ki nazivi tvore prema krajnjim ~lanovima,npr. indoevropski jezici obuhva}aju i indoevropskejezike izme|u Indije i Evrope. Taj se naziv upotrebljava iu dobrom dijelu doma}e jezi~ne znanosti« (Brozovi}1988: 4). Iz navedenog citata se vidi da se nazivu srpskohrvatskine moè zamjerati {to nema bosansku icrnogorsku komponentu jer dvodijelna oznaka ne zna~ida su njome obuhva}ene samo imenovane dvije komponente,nego da su one rubovi jezi~nog podru~ja u koje jeuklju~eno i ono {to se nalazi izme|u njih. Isto tako, redoslijedkomponenata ne zna~i davanje prednosti komponentikoja je prva, nego su oba »sastavna dijela logi~kiravnopravna« (Gröschel 2001: 162). Brozovi} (2005: 68)navodi kao dvodijelni naziv i kara~ajevskobalkarski jezik,i dodaje da tako|er »Kara~ajevci i Balkarci geografskisu razdvojeni«. U svjetskoj lingvistici poznati su idrugi primjeri dvodijelnih naziva jezika sastavljeni odimena etnosa kao u slu~aju srpskohrvatskoga. Gröschel(2009: 30) nabraja neke od njih: afarosaho{ki jezik, achêoguayakijskijezik, damaraonamaski jezik, arifamaominafiaskijezik. Kod njih se koristi i obrnuti redoslijedkomponenata kao i kod srpskohrvatskoga (ibid.). Dvodijelnoimenovanih jezika ima na svim kontinentima, npr.burjatomongolski jezik (Azija), jugambehobundàlunskijezik (Australija), nilskonubijski jezik (Afrika), pasamakodijskomalisetskijezik (Amerika). I srpskohrvatski jeziku Evropi je primjer dvodijelnog imenovanja.Usput re~eno, na skandinavskom podru~ju, koje kroatisti~esto spominju, tako|er postoji dvodijelni nazivdansko–norve{ki: leksikon jezika svijeta (Klose 2 2001:153) navodi da se taj jezik na engleskom naziva Dano–Norwegian,na njema~kom Dänisch–Norwegisch ili

130 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamDanonorwegisch, pa i me|u samim NorveànimaDansk–Norsk. Taj naziv koristi se u znanstvenim publikacijama,npr. Snyder (1968: 338), Jahr/Trudgill (1993:94), Janicki (1993: 107). Na njega se nailazi i kod mla|egeneracije norve{kih znanstvenika, npr. norve{ki lingvistEndre Brunstad, ro|en 1967., koristi naziv jezikadansko–norve{ki: »Bokmål (Dano–Norwegian)« (2003:54). Po nazivu jezika postoje paralele s ju`noslavenskomsituacijom jer i srpskohrvatski se na engleskom nazivaSerbo–Croatian, na njema~kom Serbisch–Kroatisch iliSerbokroatisch. [to se ti~e me|usobne razumljivosti,ona je ve}a izme|u govornika srpskohrvatskog jezikanego izme|u govornika dansko–norve{kog.Nastoje}i izbje}i oznaku srpskohrvatski, pojedini ju-`noslavenski lingvisti predlaù naziv srednjoju`noslavenski.No on je neegzaktan, iz njega se ne vidi {to se svemoè ubrojiti u srednju zonu, ubraja li se u nju samo Bosnaili se njoj pridruùje jedna ili vi{e susjednih zemalja.Nadalje, taj naziv se ne moè uklopiti u postoje}e op-}eprihva}eno grupiranje na zapadne ju`noslavenske jezike(slovenski i srpskohrvatski) i isto~ne ju`noslavenskejezike (bugarski i makedonski). A to postoje}e grupiranjese ne moè odbaciti jer je zasnovano na osobinamaju`noslavenskih jezika. Naziv srednjoju`noslavenski doveobi do neprihvatljive situacije da »bi se onda moralokazati da je srednjoju`noslavenski — zapadnoju`noslavenskijezik, a tu se onda na klasifikacijsko–terminolo{komplanu sukobljavaju dva razli~ita geografska odre|enjau nazivima, od kojih je jedan (onaj ve} ustaljeni:zapadnoju`noslavenski) povezan i s genetskolingvisti-~kom klasifikacijom ju`noslavenskih jezika« ([ipka2003: 270).Ni naziv standardni novo{tokavski nije prikladan jerje neproziran za strance, pa ne nailazi na prihva}anjekao {to ni nazivi standardni toskanski, standardni kastiljanskinemaju ni najmanju {ansu da u filologiji poti-

Policentri~ni standardni jezik 131snu ili zamijene nazive talijanski jezik, {panjolski jezik(ibid.: 278).Nazivanje jezika bosanski/hrvatski/srpski/crnogorskinije znanstveno gledano dobro rje{enje, ~ak i kad bise stavljala napomena da se nabrojane oznake upotrebljavajukao sinonimi, jer se ne moè o~ekivati od lingvistada u svakom tekstu dodaju napomenu uz takav naziv.A ako napomena izostane, (neupu}eni) ~itatelji opravdanomogu pomisliti i pomi{ljaju da se radi o razli~itimjezicima zato {to se na jednak na~in, kosom crtom,odvajaju npr. njema~ki/latinski, koji jesu razli~iti jezici.Osim toga, ako se spomenute ~etiri rije~i navodnokoriste kao sinonimi, za{to ih onda uvijek navoditi sve~etiri? S drugim sinonimima u jeziku to nije slu~aj, uvijekse u konkretnoj re~enici upotrebljava samo jedan odnjih. A ako se naziv s ~etiri oznake poku{ava opravdatipostojanjem nekoliko dràva i nacija, to nije nikakav argumentjer npr. i engleskim jezikom govori nekolikodràva i nacija pa se taj jezik svejedno ne naziva ameri~ki/australijski/britanski/kanadski/ju`noafri~kiitd. Jednakoje i kod njema~kog, francuskog, {panjolskog, arapskogi svih drugih policentri~nih jezika.Mørk (2002) podsje}a u predgovoru Serbokroatiskgrammatik da se radi o »ju`noslavenskom jeziku kojimgovori ve}ina stanovni{tva u biv{im jugoslavenskim republikamaBosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, a koji jeuvijek bio poznat kao ’srpskohrvatski jezik’«. Oznaci scrticama zamjera: »Novi naziv ’bosanski/hrvatski/srpski’je po mom mi{ljenju sasvim neprikladan da zamijenitradicionalni naziv ’srpskohrvatski jezik’. [to ozna~avakosa crtica? I? Ili? I/ili?«. Zaklju~uje da za imenovanjestudija nije prikladna oznaka ’bosanski/hrvatski/srpski’kao {to nije prikladna ni oznaka ’srednjoju`noslavenski’.Isti~e da su nazivom srpskohrvatski obuhva}ene sve»varijante tog jezika: ’srpska’, ’hrvatska’, ’crnogorska’,’bosanska’. Tako je uostalom uvijek i bilo. Ni{ta se to nijepromijenilo s raspadom Jugoslavije — bez obzira {to na-

132 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamcionalisti~ki bosanski Muslimani ili Hrvati smatrali itvrdili«. Zato autor sumira da je naziv srpskohrvatski idalje najprikladnija oznaka kako za jezik tako i za imenovanjestudija (isto v. i u Mørk 2008: 296).Jacobsen (2006: 319) tako|er kritizira imenovanjejezika ili studija »bosanski–hrvatski–srpski jezik«, kao izahtjeve da se podijele »srpskohrvatske studije u hrvatske,odnosno srpske studije«. Nedostaje obja{njenje zamijenjanje, a oni koji bi se odlu~ili za promjenu du`ni sudati obja{njenje »za{to to nisu mnogo ranije u~inili«. Jernpr. 70–ih ili 80–ih godina nitko strane slaviste nije tjerao»da zadrè naziv srpskohrvatski« (ibid.: 320). I Obst(2004: 212) smatra opravdanim da se i dalje »koristi naziv’srpskohrvatski’ u tradicionalnom smislu, na krajukrajeva i zato da se izbjegnu nezgrapne formulacije poput’srpski i/ili hrvatski’, ’hrvatski i/ili srpski’, ’hrvatski–srpski–bosanski’ili ~ak ’hrvatski–srpski–bosanski––crnogorski’«. Dosjetki da se jezik naziva BHS [ipka(2003: 272) zamjera »onda bismo zaista imali kuriozum— skra}enicu kao ime jezika«.Dosada{nji naziv srpskohrvatski nije ni politi~ki ninarodski izraz, nego »je srpskohrvatski oduvijek bio ~istolingvisti~ki pojam, koji ni{ta drugo ne izraàva nego daSrbi i Hrvati govore jedan te isti jezik« (Pohl 1996: 219).Dvodijelnu oznaku »kreirali su strani znanstvenici« jerim je trebao naziv za jezik »za koji nije postojalo posebnoime me|u njegovim govornicima« (Lencek 1976: 46).Dvodijelno ime »nikad nije postalo dio aktivnog rje~nikaneobrazovanih govornika« (ibid.: 45), »oznake srpskohrvatskiodnosno hrvatskosrpski nikad nisu bile pro{ireneu narodu. One pripadaju knji{kom jeziku i znanstvenomnazivlju« (Pohl 1996: 210).Pa kad se kroatisti danas rado pozivaju na jednodijelnenazive jezika u AVNOJ–evskim dokumentima, pre-{u}uju kako »ne moè se polaziti od toga da su u sastavljanjuspomenutih tekstova sudjelovale filolo{ki odnosnolingvisti~ki obrazovane osobe«, nego »vjerojatnija je

Policentri~ni standardni jezik 133pretpostavka da su ti izrazi preuzeti iz razgovorne prakse,u kojoj je oduvijek davana prednost jednodijelnim nazivimanaspram akademskih sloènica srpskohrvatskiodnosno hrvatskosrpski« (Gröschel 2009: 21). Usput re-~eno, to {to HAZU (2007: 46) pasaè o jeziku iz rezolucijeAVNOJ–a i ZAVNOH–a »hvali kao ’razumne’« izazivablagi podsmijeh kod inozemnih lingvista: »ôvjek bi pomislioda u postjugoslavenskoj debati tekst AVNOJ–evskerezolucije ne}e vi{e igrati nikakvu ulogu zbog radikalnogprekida s ideologijom titovskog socijalizma ....Me|utim, suprotno je: jezi~ni partikularisti u Hrvatskoji danas uzimaju rado u pomo} tekstove partizanskogpokreta« (Gröschel 2009: 21–22).Nitko nije zahtijevao niti danas zahtijeva da laici koristedvodijelnu oznaku. Kao {to je ve} re~eno, rije~ je oznanstvenom nazivlju, a ono se ne zasniva na narodskomejer »dodu{e, moè svaki narod svoj idiom nazivatikako mu drago, ali lingvistika ne smije bez preispitivanjapreuzeti svako imenovanje koje je me|u laicima omiljeno«(Gröschel 2003: 169). Lingvisti~ki nazivi ne dobivajuse ispitivanjem stavova izvornih govornika: »ispitivanjeizvornih govornika o~ito nije rje{enje jer njihovom percepcijomupravljaju nejezi~na razmi{ljanja, i to prvenstvenoreligijska, nacionalisti~ka« (Crystal 2 1998: 287).Jacobsen (2006: 320) navodi da »konfuziju oko nazivajezika su stvorile politi~ke elite pojedinih zemalja« sju`noslavenskih prostora koje vr{e ’odozgo’ pritisak i nainozemna sveu~ili{ta da mijenjaju nazive studija. Vlastitimiskustvom iz proteklih petnaest godina ilustrira »kakoje jedan politi~ki reìm nastojao da nametne svoje pogledestranim« sveu~ili{tima. Vlade pojedinih novonastalihdràva i doti~ne nacionalne filologije ciljano zamagljujugranicu izme|u znanstvenog i narodskog nazivlja.Jacobsen zato podsje}a kako lai~ki »i ranije je bilouobi~ajeno da se kaè za nekog da govori ’srpski’ / ’hrvatski’/ ’bosanski’ / ’crnogorski’«, {to nije isklju~ivalo nionda ni danas da to znanstveno zna~i »da ta osoba govori

134 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamsrpskohrvatskim (standardnim) jezikom. Radi se dakle odva nivoa«, {to nacionalno angaìrani jezikoslovci namjernopre{u}uju. Stoga Jacobsen kritizira ju`noslavenskefilologe koji poistovje}uju znanstveni i narodski nivo(ovaj posljednji je postao i slu`beno–politi~ki), i koji nazivsrpskohrvatski danas tabuiziraju.Nastoje}i opravdati tabuiziranje, Brozovi} (1992a:359) pi{e da lingvisti nemaju pravo utjecati na nazivekoji se koriste u narodu kao {to kemi~ar nema pravo zahtijevatiod doma}ice koja soli juhu da bude svjesna da jesol ustvari natrijev klorid iako je to, naravno, objektivnoistina. No ovome se mora dodati, a o tome se zapravo iradi, da ni narod nema pravo kemi~aru zabraniti kori{tenjenaziva natrijev klorid za sol, a do toga je kod nasdo{lo kad je rije~ o nazivanju jezika.S obzirom da sloènica srpskohrvatski jezik nikadnije bila ra{irena u narodu, a usprkos tome je 150 godinabila lingvisti~ki naziv, opravdano jeistestrane pitanje:za{to bi lingvistika sada trebala svoje nazivlje podreditinazivima u narodu? Laicima ionako nitko ne brani da jezikzovu kako god ho}e. Za razliku od laika, lingvisti siproizvoljnost naziva ne mogu priu{titi, kao {to si nikemi~ari ne mogu priu{titi proizvoljnost naziva u kemiji,ili biolozi u biologiji itd. Od lingvista se o~ekuje da objektivnopristupe tim temama, nije opravdana »politikaskrivanja glave u pijesak jer te teme postoje bez obzirahtjeli ih mi primiti na znanje ili ne. Osim toga, znanostprincipijelno ne smije imati tabu teme« (Szücs 1981: 52).Dana{njim kori{tenjem nekoliko jednodijelnih oznakaza jezik i napu{tanjem dvodijelnog imena jednozna~nose kaè da ne postoji zajedni~ki jezik, {to je neto~no:»trebali bismo ostati svjesni toga da su u jezicimaozna~enima s tri odnosno ~etiri razli~ita imena razliketoliko male da ih ~ovjek stvarno mora traìti. s lingvisti~keto~ke gledi{ta su hrvatski, srpski, ’bosanski’ icrnogorski ustvari jedno te isto, tj. sinonimi« (Raecke1996: 21). Ako se pre|e na samo jednu jednodijelnu oz-

Policentri~ni standardni jezik 135naku, npr. srpski jezik, to bi opet zna~ilo da je do{lo dopromjene u statusu jezika jer za{to ina~e mijenjati naziv.Do promjene u statusu, me|utim, nije do{lo jer se i daljeradi o jednom policentri~nom jeziku kojim govore ~etirinacije. Da se unazad 150 godina taj jezik u lingvistici nazivaosrpski, ne bi bilo potrebno danas pre}i na dvodijelnuoznaku. No, zbog tradicije dvodijelnog imena u svijetuse dana{nje odbacivanje druge komponente u dvodijelnomnazivu jezika tuma~i kao isklju~ivanje hrvatskog,bosanskog i crnogorskog podru~ja. Stoga je jedino ispravnorje{enje ostati pri dvodijelnoj oznaci.U znanosti se ponekad dogodi da se neki naziv vremenomzbog novih znanstvenih spoznaja pokaè neprikladnimza daljnju upotrebu, pa se zamijeni novim. No,svi prigovori nazivu srpskohrvatski, a porijeklo im i nijeznanost, pokazali su se kao znanstveno neutemeljeni.Sa (socio)lingvisti~ke to~ke gledi{ta radi se o »varijantamajednog te istog jezika. Stoga je razumljivo da lingvistii danas, pogotovo u inozemstvu, koriste oznakusrpskohrvatski jezik kao lingvisti~ki naziv« (La{kova2001: 20). Isto se konstatira u enciklopediji evropskih jezika(Herrity 2 2001: 422): »naziv ’srpskohrvatski jezik’je normalan u znanosti na Zapadu«, a pi{e i da »je biopro{iren u biv{oj Jugoslaviji«. Jezik u Hrvatskoj i Srbijiopisuje se kao »standardne varijante«, a jednako seiojezikuu BiH kaè da je »varijanta srpskohrvatskog jezika«(ibid.: 34, 424). Pored lingvisti~kih radova naziv srpskohrvatskijezik koriste i sociolingvisti~ki radovi, {to jerazumljivo kad i sociolingvisti~ka enciklopedija (Pattanayak2001: 564) konstatira da su srpski i hrvatski jedante isti jezik, navode}i u istom kontekstu da su to ihindski i urdski, iako se gledaju kao dva razli~ita jezika.O daljnjem nazivanju jezika srpskohrvatskim Gröschelkaè (2009: 350): »U dogledno vrijeme ne moè sera~unati s time da }e slu`beno fiksirani nazivi srpski,hrvatski, bosanski i crnogorski jezik nestati iz jezi~nihparagrafa u postjugoslavenskim ustavima. To ne treba

136 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamiritirati slavistiku, posebno ne stranu slavistiku, me|uostalima ni njema~ku, kojoj se jo{ uvijek pripisuje nekavrsta vode}e funkcije. Zamijeniti ime srpskohrvatski jezikzna~ilo bi kapitulaciju pred politi~kim pritiscima izzemalja nasljednica Jugoslavije«. Uzimaju}i za primjersituaciju s njema~kim jezikom u Austriji i [vicarskoj, nastavlja:»Kad bi — iz bilo kakvih razloga — politi~kevo|e tih zemalja Austrije i [vicarske odlu~ile svojslu`beni jezik ubudu}e nazivati austrijski i {vicarski ,to bi lingvisti~ka germanistika primila do znanja samoslegnuv{i ramenima, a ne bi zbog toga odbacila svojukoncepciju varijanata standardnog njema~kog jezika«.Austrijski lingvist Pohl (1997: 69) potvr|uje da istovrijedi i za slavistiku: »Srpskohrvatski jezik — tog lingvisti~kognaziva }e se ~ovjek morati dràti ako ne namjeravasvirati u nacionalisti~kom orkestru Srba i Hrvata— je ne samo policentri~an (dana{nji centri Zagreb, Sarajevoi Beograd) nego i poliarealan«. Budu}i da nazivsrpskohrvatski ima »dugu tradiciju u slavistici — kreiraoga je Jakob Grimm, pro{irio Slovenac Jernej Kopitar uprvoj polovini 19. stolje}a, davno prije nastanka Jugoslavije— on dakle nije duàn nu`no nestati ~inom raspadate dràve« (Thomas 2003: 319).Manifestacije neznanjaBudu}i da kroatisti ne mogu na osnovi (socio)lingvisti~kihkriterija do}i do zaklju~ka da se kod Hrvata,Srba, Bo{njaka i Crnogoraca radi o razli~itim jezicima,oni i ne koriste te kriterije, nego uzimaju kao nadomjestakproizvoljno bilo {to. Toliko idu daleko u onome»proizvoljno bilo {to« da nastaje utisak kao da im je dovoljno{to se neka tvrdnja moè izre}i pa da ve} moè posluìtikao dokaz da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorcigovore ~etiri jezika. Netko bi mo`da pomislio da nije vrijednokriti~ki se osvrnuti na sve te kroatisti~ke tvrdnje

Policentri~ni standardni jezik 137jer one potcjenjuju mentalne sposobnosti ~itatelja. Dawkins(2007: 81) podsje}a da nije sve {to se kaè u oblikugramati~ki ispravne re~enice smisleno niti zasluùje pa-`nju. Me|utim, ako kriti~ki osvrt izostane, kroatisti sehvataju za doti~nu tvrdnju, ponavljaju}i da ona nijeosporena, dakle i dalje stoji. Zato se ovdje, naàlost, moramoosvrnuti na brojne primjere bogatstva ljudske ma-{te, s tim da smo svjesni kako njima ovom analizom ne}ebiti u~injen kraj jer ljudska ma{ta svakodnevno moèsmi{ljati nove re~enice kojima }e se navodno osporavatiteze ove knjige, npr. tvrdnjama poput »hrvatski se nerazlikuje od srpskoga samo po onom po ~emu je odsrpskoga razlikovan«, nego »hrvatski se od srpskoga razlikujekao jezik od jezika, dakle za ~itav jezik, za sve svojerije~i pa i onda kad se ~ini da su iste« (Peti 1994:269–272). Stoga kad ~itatelj nai|e u budu}nosti na novekreativnosti takvog tipa, neka ih gleda kao priliku zavje`banje vlastitog mozga razotkrivanjem njihove argumentativnerazine.Jezik kao sustavSvojstva standardnog jezika navedena u poglavlju [to jestandardni jezik dio su njegovih internacionalnih definicija,i poznata su u svjetskoj lingvistici ve} desetlje}ima,pa bi se o~ekivalo da za njih znaju i lingvisti na ju`noslavenskimprostorima. No kad se pogleda {to oni isti~u kadpi{u o standardnom jeziku, vidi se da im njegova definicijanije poznata.Naime, umjesto svojstava iz definicije, kroatisti isti~utvrdnju koju su oni sami smislili, a koja glasi: standardnijezik je suprotstavljen jeziku kao sistemu/sustavu(v. npr. Sili} 2006: 20). Takva tvrdnja ne pojavljuje se niu jednoj definiciji standardnog jezika u inozemnim lingvisti~kimleksikonima. To ni ne ~udi kad se pogleda {tose njome reklo. Naime, op}epoznato je da je jezik sistemznakova za sporazumijevanje (Lewandowski5 1990:

138 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam994). Kroatisti~ka tvrdnja da standardni jezik nije sistemzna~i dakle da on nije sistem znakova za sporazumijevanje,tj. da uop}e nije jezik. Razumljivo je za{to nijedanlingvisti~ki leksikon ne sadrì takvu tvrdnju, iza{to se ona ne moè na}i ni kod jednog autora koji èlida ga se smatra ozbiljnim lingvistom. Zato bi bilo preporu~ljivoi kroatistima da revidiraju svoju tvrdnju o me-|usobnoj suprotstavljenosti standardnog jezika i jezi-~nog sistema (op{irnu analizu te tvrdnje v. u Kordi}2008: 231–235). Engleski jezik tako|er je standardni jeziki ujedno sistem znakova za sporazumijevanje. Istovrijedi i za druge standardne jezike.ôvjek ne bi pomislio da je i takve najosnovnije stvaripotrebno posebno napominjati, ali kroatistima je zaistapotrebno napomenuti i ono {to je najo~itije: ne postojeodvojeni jedan od drugoga standardni jezik i »jezik kaosustav«, nego postoji jedino standardni jezik, a »sustav«je unutar njega, to je njegov »sustav«. Kad se opisuje gramatikanjema~kog, francuskog ili nekog drugog jezika,opisuje se standardni jezik a ne nekakav odvojeni »jezikkao sustav«, i ne postoji zasebna gramatika za standardnijezik a zasebna za »jezik kao sustav«.Kroatisti èle iluziju o odvojenosti ne~ega {to je neodvojivo,tj. o suprotstavljenosti standardnog jezika i »jezikakao sustava«, zato da bi onda na osnovi toga gradiliiluziju o suprotstavljenosti sociolingvistike i lingvistike, io tome da se lingvistika ne bavi standardnim jezikomnego »jezikom kao sustavom«. No kao prvo, lingvistika isociolingvistika nisu suprotstavljene, {to se vidi ve} izdefinicije sociolingvistike (v. poglavlje Definicija sociolingvistike).A kao drugo, lingvistika se bavi standardnimjezikom: {tovi{e, ogromna ve}ina lingvisti~kih radovaopisuje ba{ standardni jezik, dok radovi koji opisujudijalekte ili sociolekte ~ine manjinu.Pomo}u nepostoje}e suprotstavljenosti sociolingvistikei lingvistike, odnosno standardnog jezika i »jezikakao sustava«, kroatisti nastoje prebroditi postoje}i kon-

Policentri~ni standardni jezik 139flikt izme|u nacionalizma i znanosti o jeziku. Taj konfliktse sastoji u tome {to vladaju}a nacionalisti~ka ideologijau Hrvatskoj tvrdi da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorcigovore razli~itim standardnim jezicima, a istovremenoje ta tvrdnja (socio)lingvisti~ki neodrìva. Zatokroatisti u svojim mislima razdvajaju ono {to se razdvojitine moè — »jezik kao sustav« i »jezik kao standard« —da bi onda na osnovi toga izjavili sljede}e: »Zna~i li to dajedan jezi~ni sustav moè imati vi{e standardnih jezika?— Da!« (Sili} 2006: 33). Me|utim, kako »Da!« kad jedanjezi~ni sustav ne moè imati vi{e standardnih jezika,nego time {to je jedan on moè samo unutar sebe variratipa imati vi{e standardnih varijanata. Svojom neodr-ìvom hipotezom kroatisti deklarativno podràvaju tvrdnjuo razli~itim standardnim jezicima i izlaze u susretvladaju}oj ideologiji.Njihovo predo~avanje doma}e jezi~ne situacije je neprihvatljivojer ne moè ne{to istovremeno biti i jedan jeziki vi{e jezika. Znanstveni uvid u na{u situaciju pokazujeda se radi o jednom jeziku ~ije norme variraju, a variranjenormi je povezano s ~injenicom da tim jezikomgovori nekoliko nacija u nekoliko dràva. Varijacije sunavedene i u kodificiraju}im knjigama (rje~nicima, gramatikama,pravopisima) pored mno{tva onoga {to je zajedni~ko.Budu}i da su varijacije neznatne naspram ogromnekoli~ine zajedni~kih jezi~nih jedinica, ne moè segovoriti o nekoliko standardnih jezika nego o jednom. Topotvr|uje i me|usobna razumljivost. Isti slu~aj je isengleskimjezikom, njema~kim, francuskim, arapskim, nizozemskimi brojnim drugim jezicima. Svaki od njih se usociolingvistici naziva policentri~ni standardni jezik.Takoda lingvistika i sociolingvistika nisu me|usobno suprotstavljenenego slo`ne oko toga da se kod Hrvata,Srba, Bo{njaka i Crnogoraca radi o jednom te istomstandardnom jeziku, kao {to se npr. kod Britanaca, Amerikanaca,Australijanaca radi o istom standardnom jeziku,ili kod Nijemaca i Austrijanaca.

140 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamUostalom, sve ovo su nekada znali i sami kroatisti,npr. Brozovi} (1988: 102) pi{e: »Kao i u drugim slu~ajevimakada se jednim stand. jezikom sluì vi{e nacija (njema~ki,nizozemski, engleski, francuski, {panjolski, portugalskistand. jezik), stand. hs. j. nije jedinstven. Realizacijskioblici takvih standardnih jezika nazivaju se ulingvistici (prvenstveno u sociolingvistici) varijantamastandardnog jezika«.Sada{nji predsjednik HAZU, Milan Mogu{ tako|erpi{e (1991: 59) da »stoji tvrdnja da hrvatski ili srpski jeziknije jedinstven nego vi{evarijantan. Varijanta jednogstandardnog jezika i jest na~in njegova postojanja i funkcioniranjana temelju posebnih uvjeta standardizacijeunutar povijesno izraslog kolektiva koji se uz druge takvekolektive sluì istim standardnim jezikom«. I Babi}(2001: 269) nagla{ava kako »valja odmah re}i da sam i jajedan od onih koji drè da varijante postoje«.Kati~i} je (1988: v–vi) tako|er svjestan da se istimstandardnim jezikom sluè Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorcipa ga naziva »hrvatski ili srpski (srpskohrvatski/hrvatskosrpski)«,i pi{e da je to »jezik Crnogoraca,Hrvata, Muslimana, Srba«, hvale}i usput tada{nji »dometna{e serbokroatistike«. ^lan HAZU Kova~ec (1988:57) tako|er jezik naziva »hrvatski ili srpski«. Uz isti nazivi Mogu{ (1991: 19) nedvosmisleno kaè da je rije~ ozajedni~kom jeziku ~etiriju nacija: »Standardni oblik togzajedni~kog jezika upotrebljavaju danas u JugoslavijiHrvati, Srbi, Crnogorci i Muslimani«.Organska razinaLingvisti s ju`noslavenskih prostora tvrde da je standardnijezik suprotstavljen »organskim« jezicima. Takvatvrdnja se ne moè na}i u inozemnim leksikonima. Susre}u}ije kod kroatista, postavlja se pitanje »{to bi si~ovjek uop}e trebao predo~iti pod neorganskim ili anorganskimidiomom« (Gröschel 2009: 81). Ako »organski«

Policentri~ni standardni jezik 141zna~i ono {to u svjetskoj lingvistici pokriva dijalekt, ondare~enicu doma}ih jezikoslovaca da je standardni jezik»neorganski« treba shvatiti kao tvrdnju da standardnijezik nije dijalekt. No, za{to to nisu tako i napisali?Mo`da zato {to bi onda bilo lingvisti~ki ispravno, provjerljivou priru~nicima i razumljivije ~itateljima. A ovakorije~ »neorganski«, s obzirom da za nju ne postoji definicijani u jednom svjetskom lingvisti~kom leksikonu, mo-è u lokalnoj upotrebi doma}ih jezikoslovaca sva{ta sugerirati,npr. moè sugerirati da je to izmi{ljeni jezik kojinema upori{te u stvarnom govoru pa da zato hrvatski jezikoslovciu njemu smiju raditi {to god poèle. Ali standardnijezik nije izmi{ljeni jezik, nego biv{i regionalni jezikkoji je uzet za nadregionalni.Umjesto da koriste ispravne, internacionalne lingvisti~ketermine, kroatisti umnaàju raznovrsne nazivekako bi onemogu}ili ~itatelje da spoznaju veze. Nastajeutisak da izrazi poput »organski« na ju`noslavenskimprostorima sluè za zamagljivanje ~injenica, {to se vidinpr. iz tvrdnje Stjepana Babi}a (2004: 122) da »jezik semoè promatrati s ~isto znanstvenog gledi{ta alisamo na organskoj razini«. Po tome bi ispalo da se standardnijezik ne moè promatrati s ~isto znanstvenog gledi{tajer je navodno suprotstavljen organskoj razini. Nokao prvo, jezik, bilo standardni bilo dijalekt bilo sociolekt,nema nekakvu organsku razinu, a kao drugo, znanstvenose moè promatrati svaki od njih (vi{e o neprikladnostiizraza organski v. u Kordi} 2007: 238). Za{tokroatisti èle da se standardni jezik ne moè znanstvenopromatrati? Zato da bi otjerali znanstvene kriterije odteme standardnog jezika i opravdali svoj ispolitiziranpristup toj temi.Apstraktan pa zato nepostoje}iNa ju`noslavenskim prostorima pojavljuje se i teza da jesrpskohrvatski jezik apstraktan i stoga konkretno nepo-

142 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamstoje}i jer se uvijek ostvaruje u obliku jedne od varijanata(usp. Brozovi} 1978: 18). No ako je zbog postojanja varijanatasrpskohrvatski kao standardni jezik apstraktani nepostoje}i, onda »bi ~ovjek morao do}i do zaklju~ka danpr. njema~ki jezik, engleski i francuski ’realno’ ne postoje«(Gröschel 2009: 75). Jer i njema~ki jezik se ostvarujeuvijek ili u austrijskoj varijanti ili u njema~koj ili u{vicarskoj, a isto vrijedi i za sve druge policentri~ne jezike.Tezom o apstraktnosti srpskohrvatskog jezika i timeuzrokovanom njegovom nepostojanju negira se i postojanjesvih svjetskih jezika.Svjetski jezici bili bi nepostoje}i i na osnovi kroatisti~ketvrdnje da srpskohrvatski ne postoji zato {to izvornigovornici ne govore i ne pi{u mje{avinu hrvatske isrpske varijante. Naime, ni izvorni govornici engleskogane govore i ne pi{u mje{avinu ameri~ke i britanske varijante.Ni {panjolski nije mje{avina argentinske i {panjolskevarijante, ni portugalski nije mje{avina brazilske iportugalske varijante itd., dakle nijedan policentri~ni jeziknije mje{avina varijanta. A to onda, naravno, zna~ida ni srpskohrvatski nije mje{avina varijanata.Po funkciji varijante su standardni jeziciOp}e mjesto u kroatistici je tvrdnja Dalibora Brozovi}a(2002: 3, 9) da varijante funkcioniraju za narode koji ihkoriste kao standardni jezici pa da one zato jesu standardnijezici. Me|utim, kao prvo, »taj iz jednakosti funkcioniranjaizvedeni zaklju~ak ’standardne varijante sustandardni jezici’ nije metodolo{ki odrìv« (Gröschel2009: 127). Ova neodrìvost o~ita je ve} iz same klasifikacijestandardnih jezika: oni se, naime, klasificiraju ustandardne jezike bez varijanata (monocentri~ne) i ustandardne jezike s varijantama (policentri~ne) (ibid.).To zna~i da svaki kroatist koji ima barem osnovna znanjao standardnim jezicima morao je ve} otprije uvidjetineutemeljenost Brozovi}eve teze, tim vi{e {to je klasifi-

Policentri~ni standardni jezik 143kacija standardnih jezika poznata ve} desetlje}ima (v.npr. Stewart 1968: 534; Dane{ 1988: 1507). Kao drugo,varijante jesu standardne, ali ~ine jedan standardni jezikuslijed me|usobne razumljivosti koja vlada me|u njima,uslijed sistemskolingvisti~ke podudarnosti i uslijed {tokavicekoja im je zajedni~ka.Varijante uzdignute u standardne jezikeBudu}i da su sve nacionalne varijante standardne(Ammon 1995: 69), neispravno je kad pojedini ju`noslavenskifilolozi govore}i o dana{njoj jezi~noj situaciji kaù»varijante su uzdignute u standardne jezike«. Ta formulacijasugerira da su varijante niske, nestandardne, nejezi~ne,iako nijedna od tih sugestija nije to~na. Ne postojinekakav vi{i jezi~ni oblik iznad varijanti, ne{to ~emu bione bile podre|ene.I nije jedna od varijanata manje varijanta, nego susve to u jednakoj mjeri. Zato Gröschel (2001: 163) kriti~kiisti~e kako »upozorenje Kati~i}a (1995: 78) da klasificiranjehrvatskog kao ’samo jedne varijante’ (srpskohrvatskogjezika) moè biti zloupotrebljeno za podvrednovanjei marginaliziranje izgleda nelogi~no jer i srpskiu tom varijantnom modelu ima tako|er ’samo’ status varijante«.Naime, i srpska varijanta je varijanta kao {to jeto i hrvatska. Druk~ije re~eno, nije srpska varijanta »jezik«,a hrvatska »varijanta« tog jezika. Tko predo~avanekakav »varijantski model u kojem srpski fungira kaonadre|eni entitet«, time falsificira sociolingvisti~ku teorijuo varijantama i, sa srpske strane, »manifestira jezi~ninacionalizam u obliku serbocentrizma« (Gröschel2009: 265, 266–267).Ve} 60–ih godina je Ljudevit Jonke (1968/69a: 131)kritizirao pogre{na kroatisti~ka tuma~enja rije~i varijantabrane}i je kao termin koji »vrlo izraàjno odraàva~injeni~nu situaciju kojoj smo svjedoci ve} gotovo stotinugodina. Ali taj naziv nije ni uvredljiv, kao {to misle neki

144 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamna zapadu, krivo zaklju~uju}i da je to naziv koji èliisklju~iti narodne nazive za hrvatski ili srpski jezik. Rije~varijanta nije nov naziv za knjièvni jezik, nego je to lingvisti~kaoznaka za odnos zapadnog i isto~nog tipa knji-èvnog jezika«.Jedan i jedinstven jezikKroatisti i drugi ju`noslavenski filolozi kao uvjet za postojanjesrpskohrvatskog jezika navode da on mora biti i»jedan i jedinstven« (@ani} 2007: 50, 52; Peti–Stanti}2008: 15). Me|utim, pogre{no je smatrati da jedan jezikmora biti i jedinstven. Naime, u sociolingvistici je poznatoda jezik moè biti jedan a da nije jedinstven: policentri~nijezik nije jedinstven nego unutar njega postoje razlikeuvjetovane time {to ga govori nekoliko razli~itih nacijau razli~itim dràvama, ali te razlike ne ugroàvajume|usobno sporazumijevanje izme|u tih nacija pa sezato radi o jednom jeziku.Srpskohrvatski jezik nikada nije bio jedinstven, negoje ve} od standardizacije u 19. stolje}u imao nekolikocentara i varijanata. Zanimljivo je da se i u Novosadskomdogovoru iz 1954., iako tamo pi{e da jezik ima vi{e centarai da je raslojen na ekavicu i ijekavicu, tako|er pogre{nokoristi izraz jedinstven (v. PHKJ 1960: 6–10).Na planu (ne)jedinstvenosti jezika ni{ta se nije promijenilood 19. stolje}a do danas: srpskohrvatski je bio iostao nejedinstven tj. policentri~an standardni jezik, koji~ine njegove nacionalne varijante. Zato taj jezik u klasifikacijiizgradnje i razvoja standardnih jezika (Dane{1988: 1509) nije primjer monocentri~nog standardnogjezika, nego je primjer policentri~nog standardnog jezika:»(1) razvoj ide (a) iz jednog jedinog centra (npr.~e{ki), ili (b) iz nekoliko paralelnih centara (npr. srpskohrvatski)«.Kod teme jezi~nog jedinstva ju`noslavenski filolozi(npr. @ani} 2007: 298) neto~no navode da su (socio)lin-

Policentri~ni standardni jezik 145gvisti (bili) skloni gledati njema~ki jezik kao homogenucjelinu. Ba{ njema~ki jezik su (socio)lingvisti redovitonavodili i navode kao primjer suprotan od homogene cjeline,dakle kao primjer policentri~nog jezika. Ve} i HeinzKloss u svojim starim radovima ima njema~ki zajedno sengleskim i {panjolskim kao primjer nehomogenih jezikas varijantama (v. Kloss 1952: 18–19).Povijesna jedinstvenost kao preduvjetza policentri~nostNeki kroatisti (npr. Tafra/Ko{utar 2008: 196, 200) tvrdeda se srpskohrvatski ne moè smatrati policentri~nim jezikomjer nikada nije bio jedinstven, dok su drugi policentri~nijezici u pro{losti bili jedinstven jezik, bez teritorijalnihdiferencijacija koje danas postoje. Me|utim, tutvrdnju opovrgava ve} i njema~ki jezik (Gröschel 2009:65). U germanistici je poznato da »od po~etka do danas ustvari nije postojao jedinstveni njema~ki jezik, nego samoregionalni varijeteti. Iako regionalnost izgleda da jeuniverzalna kategorija kod jezika, njema~ki se zbog nizasociokulturnih i jezi~nopovijesnih razloga ubraja u onejezike kod kojih su varijeteti posebno va`ni: njema~ki semoè smatrati prototipom heterogenosti unutar jednogjezika« (Földes 2002: 225). Regionalne posebnosti, i izgovornei leksi~ke naravi, postojale su davno prije nego {toje njema~ki jezik u 19. st. standardiziran: ve} u 11. st. postojiposeban {vicarski njema~ki pisani jezik, ~ije su seposebnosti u leksiku, morfologiji i drugome odràle dodanas (Sonderegger 1985: str. 1890–1901), a u Be~u seod 13. st. koristi jedan tako|er poseban pisani jezik (Wiesinger1985: str. 1944–1945). Zato Reiffenstein (2001:88) govore}i o policentri~nosti njema~kog jezika umjestoizraza nacionalna policentri~nost koristi izraz regionalnapolicentri~nost jer policentri~nost njema~kog jezika»uvjetovana je faktorima koji su stariji od dana{njih nacija«.I u primjeru malajskog policentri~nog jezika terito-

146 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamrijalne diferencijacije su postojale prije nego {to su se teritorijina kojima se taj jezik govori oformili kao dràve inacije sa svojim nacionalnim varijantama (Haji Omar1992: 403–406).Povijesna kolonijalnostHAZU (2007: 48–49) navodi postojanje kolonijalnog odnosau pro{losti kao uvjet da bi se moglo govoriti o policentri~nomjeziku, a taj uvjet na{ slu~aj ne ispunjava pase dakle ne radi o policentri~nom jeziku. No dovoljno jesjetiti se policentri~nog njema~kog jezika da bi se vidjeloda takav uvjet za policentri~nost ne postoji: naime, op}epoznatoje da Austrija i [vicarska nisu bile njema~ke kolonije.Ni Belgija i [vicarska nisu bile kolonije Francuske,a ipak se u tim dràvama govore varijante policentri~nogfrancuskog jezika. Zato se nekakva povijesna»kolonijalnost« ne nalazi ni u jednoj definiciji policentri~nogjezika i ne sluì kao kriterij za utvr|ivanje da li seradi o takvom jeziku (Glück 2 2000: 535; Bußmann3 2002: 521–522). Razumljivo je i za{to nije kriterij: kadse èli saznati je li rije~ o jednom policentri~nom jezikuili o nekoliko jezika, onda se gledaju dana{nje jezi~ne podudarnostii razlike, a ne kako je do{lo do dana{njegstanja. Odnos podudarnosti i razlika spominje se u svakojdefiniciji policentri~nog jezika.Razli~ita jezi~nopovijesna pozadinaPojedini kroatisti (npr. Brozovi} 2002: 6–7) tvrde da seuslijed razlike u jezi~nopovijesnoj pozadini na hrvatskoj ina srpskoj strani ne moè raditi o jednom policentri-~nom jeziku. Me|utim, unutar drugih policentri~nih jezika»jezi~nopovijesna pozadina je u nekim slu~ajevimajo{ daleko heterogenija« nego kod hrvatske i srpske varijante,npr. kod irskog engleskog, australijskog engleskog,kod Black English kao podvarijante ameri~kog en-

Policentri~ni standardni jezik 147gleskog (Gröschel 2009: 77). A »bez obzira na njihovunejednaku pozadinu, svi ti jezi~ni oblici ubrajaju se uskup varijanata ’engleski’. Upu}ivanje na razli~ite preduvjetei odvojeni razvoj na hrvatskom i srpskom podru~juje dodu{e to~no, ali istovremeno i banalno, isuvi{ebanalno da bi se iz toga izvodila nespojivost jednog {iromsvijeta isprobanog i dokazanog teorijskog sociolingvisti~kogmodela za opis sli~nih jezi~nih konstelacija — kakavje varijantski model — s konkretnim jezi~nim datostimakod Hrvata i Srba« (ibid.: 78).Isto je i s hindskom i urdskom varijantom, koje kao ihrvatska i srpska varijanta imaju razli~it povijesni razvoj,ali te neosporne »jezi~nopovijesne razlike ne dopu{tajuda se u sinkronijskoj analizi ovi parovi idiomaklasificiraju kao zasebni ’jezici’« (ibid.).Prepoznavanje odakle je govornikRije~i, izgovor i druga obilje`ja karakteristi~na za pojedinuvarijantu pokazuju iz koje sredine potje~e govornik.To neki na ju`noslavenskim prostorima smatraju dokazomda se kod srpskohrvatskog radi o ~etiri razli~ita jezika.Me|utim, nacionalni markeri postoje i u varijantamadrugih jezika: ne moramo uop}e biti specijalni stru~njaciza engleski ili njema~ki jezik pa da ipak po govoru odmahprepoznamo je li netko Amerikanac ili Englez, [vicaracili Nijemac. Unato~ nacionalnim markerima me|usobnarazumljivost je kod govornika varijanata izrazito visoka,{to zajedno s drugim (socio)lingvisti~kim kriterijima dokazujeda se radi o jednom te istom jeziku (Ammon 1995:2–11).Kroatisti isti~u da se izvjestan broj jezi~nih elemenatakoji su standardni u Hrvatskoj ne upotrebljava u Srbiji,i obrnuto, {to bi trebalo dokazati da je rije~ o razli~itimjezicima (HAZU 2007: 48–49). Me|utim, i kod varijantidrugih policentri~nih jezika je tako: npr. razni standardnielementi austrijske varijante ne koriste se u nje-

148 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamma~koj varijanti, i obrnuto. Zbog postojanja tih elemenatase i radi o varijantama policentri~nog jezika, a ne omonocentri~nom jeziku. Na osnovi tih elemenata se iprepoznaje kojom varijantom policentri~nog jezika netkogovori. Iako nisu mjerili postotak tih elemenata naspramonih koji su isti, kroatisti (ibid.: 48) poseù zauop}enim izrazom »mnogi elementi« i pre{u}uju da jebroj identi~nih elemenata neusporedivo ve}i. Jer da nije,ne bi bila mogu}a tolika me|usobna razumljivost izme|uHrvata, Srba, Bo{njaka i Crnogoraca kad govorestandardnim jezikom.Biranje jezi~nog oblikaKroatisti smatraju da naziv standardnojezi~ne varijante(ili varijeteti) ne odgovara za ju`noslavensku situacijujer varijante, po njihovom mi{ljenju, zna~e da bi hrvatskigovornik trebao birati izme|u organizovati i organizirati,a on ne bira, nego uvijek koristi organizirati (Pranjkovi}2008: 133). Me|utim, ista situacija je i s varijantamadrugih policentri~nih jezika: austrijski govornik ne bira,nego koristi rije~i austrijske varijante, kao {to ni govornikiz Njema~ke ne bira nego koristi rije~i njema~ke varijante;ni ameri~ki govornik ne bira nego koristi ameri~kuvarijantu, ni britanski govornik ne bira nego koristibritansku varijantu itd. To zna~i da pojam varijanteodgovara za ju`noslavensku situaciju.Srpski policentri~anJu`noslavenski filolozi neutemeljeno odbacuju teorijupolicentri~nosti tamo gdje je primjenjiva (na srpskohrvatskijezik), a istovremeno je neutemeljeno zastupajutamo gdje nije primjenjiva: tvrde da je danas srpski jezikpolicentri~an, i da su njegove varijante crnogorska, srpskai varijanta bosanskih Srba (v. npr. Okuka 2009:215). Ta teza, me|utim, ne uzima u obzir osnovne odred-

Policentri~ni standardni jezik 149nice policentri~nog jezika iz njegove definicije, niti uzimau obzir jezi~nu stvarnost, nego se ravna prema nacionalnojpripadnosti govornika kako bi dobila rezultat uskladu s aktualnom politikom. Jezik bosanskih i crnogorskihSrba se tu uklju~uje u isti policentri~ni jezik jerse radi o istoj nacionalnoj pripadnosti. A isklju~uje se jezikbosanskih Muslimana i Hrvata u Hrvatskoj i BiH jerse radi o razli~itoj nacionalnoj pripadnosti. Me|utim, ba{je tipi~no za policentri~ni jezik da njegovim varijantamagovore razli~ite nacije u razli~itim dràvama, npr. engleskimse sluì i ameri~ka i britanska i australijska nacija,njema~kim se sluì i njema~ka i austrijska i {vicarska nacijaitd. To zna~i da je u suprotnosti s jednim od osnovnihsvojstava policentri~nog jezika ako se zbog iste nacionalnostiuvr{tava u policentri~ni jezik ili ako se zbog razli~itenacionalnosti isklju~uje iz policentri~nog jezika.Nadalje, kod teze o policentri~nom srpskom jezikuuop}e nije jasno za{to bi ijekavski jezik crnogorskih Srbai ijekavski jezik bosanskih Srba bili varijante ekavskogsrpskog a ne ijekavskog hrvatskog ili ijekavskog bo-{nja~kog. A kad se u okviru te teze kaè da govornicisrpskog jezika govore bilo ekavski bilo ijekavski, ondanije jasno za{to hrvatski ili bo{nja~ki ne bi bili varijantesrpskog. Itd. O~ito je da teza o policentri~nom srpskomjeziku nema lingvisti~ku pozadinu, jer nju su autori teteze morali odbaciti kad su se odlu~ili uzeti za polazi{teokvir zadat politikom i dobiti rezultat za koji su unaprijedodredili da mora biti prilago|en tom okviru.Ovo je poseban slu~ajKroatisti i drugi ju`noslavenski filolozi tvrde da se u njihovomslu~aju radi o jezi~noj situaciji koja nije usporedivani s jednom drugom na svijetu (Tafra/Ko{utar 2008:200). Me|utim, uvid u svjetsku literaturu o policentri~nimjezicima pokazuje da standardni jezik Hrvata,Srba, Bo{njaka i Crnogoraca predstavlja primjer poli-

150 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamcentri~nog jezika zajedno s nizom drugih takvih jezika usvijetu te da se stoga uop}e ne radi o nekakvoj posebnojjezi~noj situaciji. »Sli~na situacija vrijedi i za jezike pro-{irene po ~itavom svijetu — engleski, francuski, {panjolski,portugalski — ili za njema~ki ograni~en na srednjuEvropu. Utoliko slu~aj ’srpskohrvatski’ ne nudi previ{eposebnosti« (Kristophson 2000: 185).A s obzirom da su »kriteriji znanstvenosti sistemati~nost,ponovljivost i argumentiranost tvrdnji« (Baasner/Zens2 2001: 43), primjena kriterija ponovljivostizna~i u ovom slu~aju da ako su npr. engleski, francuski,{panjolski, portugalski, njema~ki i nizozemski policentri~nistandardni jezici koji se uvijek ostvaruju u jednojod svojih standardnih varijanti, onda je i srpskohrvatski,koji se uvijek ostvaruje u jednoj od svojih standardnihvarijanti, tako|er policentri~an standardni jezik. Ne mo-è jedno pravilo vaìti za kroatiste, a drugo za filologeostatka svijeta, nego mora biti ponovljivo za sve slu~ajeveiste vrste.Inzistiranjem na neusporedivosti doma}e jezi~ne situacijekroatisti gube iz vida jedan od temeljnih principau znanosti: »Ono {to Brozovi}, Gr~evi}, Babi} i drugiHrvati sa sli~nim pogledima, kao i inozemni slavisti poputAuburgera zaboravljaju je metodi~ki postulat,nadre|en svakom opisu jezika: zadatak istraìvanja jezikakao i svake druge znanosti je apstrahiranje razmjerno’nebitnih’ svojstava pojedina~nih objekata kako bi sedo{lo do op}evaè}ih tvrdnji. Apstrahiranje zna~i (zarazliku od idealiziranja) redukciju kompleksnosti bezgubitka informacija. Kad bi se (socio)lingvistika odreklatog postupka, ne bi se odmakla od nagomilavanja fakatavaè}ih za samo jedan jezik« (Gröschel 2009: 78).Teorija policentri~nosti zna~i unitarizamKako bi odvratili pa`nju od teorije policentri~nosti, pojedinikroatisti kaù da je ona unitarizam. No, teorija poli-

Policentri~ni standardni jezik 151centri~nosti je suprotno od unitarizma: dok jezi~ni unitarizamzna~i nasilno ujedna~avanje jezika, policentri-~nost zna~i da govornici neujedna~eno govore, a to je suprotnood ujedna~avanja.Uvaàvanje nacionalno–varijantske raslojenosti jezika~ini samu bit teorije policentri~nosti. Ona isklju~ujebilo kakvo nametanje govornicima, nimalo ne utje~e nasamostalnost dràva, na odvojenost nacija, na varijantskerazlike u jeziku tih nacija, na jezi~ne navike ljudi.Ni{ta ne mijenja u stvarnosti, nego ljudima osvje{tavakakva je ta stvarnost. Budu}i da definiranje jezika kaopolicentri~nog isti~e postojanje jezi~nih posebnosti izme|unaroda ili dràva, zna~i da u potpunosti uvaàvajezi~nu realnost. [tovi{e, »jezi~ne varijante diferenciraneprema nacijama znaju biti bolje prilago|ene stvarnojjezi~noj upotrebi stanovni{tva nego ujedna~eni, nacionalnonadre|eni standard« (Ammon 1995: 477).Relativiziranje me|usobne razumljivostiJu`noslavenski jezikoslovci poku{avaju relativizirati(socio)lingvisti~ke kriterije za utvr|ivanje da li se radi ojednom ili o nekoliko jezika (v. npr. Tafra/Ko{utar 2008:204). Tom relativiziranju je cilj sugerirati da znanstvenihkriterija nema pa da onda bilo {to moè biti kriterij.Nastoje relativizirati kriterij me|usobne razumljivostitako {to tvrde da je kod me|usobne razumljivosti presudnaèlja da se nekoga razumije (@ani} 2007: 9). No,kad bi èlja bila presudna za razumijevanje stranih jezika,otpale bi sve one godine ulaganja u u~enje nekogstranog jezika, otpali bi milijunski izdaci za prevo|enjeknjiga sa stranih jezika, npr. u Hrvatskoj bi ~itatelji dobiliknjigu na njema~kom ili francuskom originalu uruke, a na prvoj stranici bi bila uputa izdava~a za ~itanje:»samo poèlite, i razumjet }ete«.Kako bi osporili razumljivost kao kriterij, tvrde i danitko nikoga na svijetu ne razumije ili da svatko svakoga

152 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamna svijetu razumije. Zaboravljaju da »lako se moè utvrditirazlika izme|u pojedina~nog razumijevanja kodgovornika srodnih jezika (francuskog i talijanskog) ime|usobne razumljivosti koja osigurava ne samo skorosavr{enu komunikaciju izme|u govornika u okviru slo-ène razmjene (a ne tek jednostavno traènje obavijesti)nego osigurava i da govornici jedne varijante skoro totalnorazumiju usmenu produkciju (medije...) ili pisanu(novine, knjièvnost...) jedne druge varijante. Taj tipme|usobne razumljivosti postoji npr. izme|u varijanatastandardnog engleskog u Velikoj Britaniji, SjedinjenimAmeri~kim Dràvama, Australiji i Kanadi, izme|u varijanatastandardnog {panjolskog (kastiljanskog) u [panjolskoji Latinskoj Americi, portugalskog u Portugalu iBrazilu, francuskog u Francuskoj, Belgiji, Kanadi i Africi,njema~kog u Njema~koj i u Austriji... i tako|er izme|usrpskog, hrvatskog, bo{nja~kog i crnogorskogstandarda, koji pokazuju neznatnije razlike istakla S.K. nego drugi navedeni primjeri (usp. razlike u upotrebipreterita i sloènog pro{log vremena izme|u britanskogi ameri~kog engleskog, ili razliku sistema li~nih zamjenica2. lica u evropskom {panjolskom i latinskoameri~kom{panjolskom)« (Thomas 2003: 314).S ciljem relativiziranja pojavljuje se i tvrdnja da »sviljudi govore jednim, ljudskim jezikom« (Kova~ec 2005:516). Mo`da u ne~ijoj fantaziji svi ljudi govore jednim jezikom,ali u stvarnosti me|usobna (ne)razumljivost dokazujeda nije tako. Navedeni autor (ibid.) kaèida»svaki ~ovjek ... govori svojim vlastitim jezikom (natome po~ivaju sociolingvistika, stilistika i sl.)«. No, ~injenicaje da svakog ~ovjeka jako dobro razumije to~noodre|ena grupa ljudi, pa me|usobna razumljivost i tupokazuje kada se radi o govornicima istog jezika. Kodtvrdnje da sociolingvistika i stilistika po~ivaju na tomeda »svaki ~ovjek govori svojim vlastitim jezikom«, potrebnoje podsjetiti da sociolingvistika i stilistika nepori~u postojanje njema~kog, engleskog, francuskog,

Policentri~ni standardni jezik 153{panjolskog niti bilo kojeg drugog jezika. A za svaki odtih jezika je poznato da njime ne govori samo jedan ~ovjek.Isti autor (ibid.: 517) navodi da se talijanski dijalektime|usobno ne razumiju i da je to dokaz za »krhkost objektivnostime|usobnoga razumijevanja kao kriterija«.U tom kontekstu, poput Brozovi}a i drugih hrvatskih jezikoslovaca,spominje u pozitivnom smislu Heinza Klossakao sociolingvisti~ki autoritet. Ali ne navodi nijedanKlossov rad, pa moèmo pogledati {to je o dijalektimanapisao Kloss (1976: 301–322) u svom najpoznatijem inajva`nijem ~lanku, uvr{tenom u knjigu o teoriji dijalekatau kojoj je okupljeno desetak najzna~ajnijih studija usvijetu o toj temi napisanih u prethodnih 100 godina.Kloss tamo o talijanskim dijalektima kaè da se kod njihustvari radi o »prividno dijalektiziranim jezicima (scheindialektisierteAbstandsprachen)«, dakle o razli~itimjezicima, i navodi kao primjer sardinijski i friulanijskinaspram standardnog talijanskog (ibid.: 305). A kriterijikoje Kloss (1976: 303–304) primjenjuje kod utvr|ivanjada li se radi o razli~itim jezicima su upravo me|usobna(ne)razumljivost, fonolo{ke razlike, znatne razlike umorfologiji i sintaksi te rje~ni~ko blago.U Italiji je takva situacija jer talijanski poluotoksije~e jedna linija koja je u romanistici dobro poznata kaolinija od La Spezia do Rimini, tj. od istoka Ligurije do Jadranskogmora. Dijalekti sjeverno od te linije su po porijeklui svojstvima zapadnoromanski, a ju`no od linijeisto~noromanski. U isto~noromanske dijalekte ubraja sei toskanski, koji je postao standardni talijanski jezik.Tako taj isto~noromanski standard kao nadregionalnijezik pokriva i teritorij na kojem se govore zapadnoromanskidijalekti sjevera. Sli~na jezi~na situacija ne postojinigdje u Evropi. Za usporedbu, to bi bilo kao kad bise na teritoriju kojeg pokriva jedan ju`noslavenski standardgovorili i zapadnoslavenski dijalekti ~e{kog jezika.

154 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamRelativiziranje {tokaviceKod {tokavice kao kriterija tako|er se poseè za svojevrsnimrelativiziranjem. Npr. kada kroatisti navode~injenicu da je {tokavica uzeta za standardni jezik Hrvata,Srba, Bo{njaka i Crnogoraca, opkoljavaju to ponavljanjemrije~i razli~iti, razni do karikature kako bi ~itateljimaostale u sje}anju te rije~i a ne podatak da je isti jezik,{tokavski, postao standardnim: »imaju iz raznihrazloga, odabranu prema posebnim vlastitim razli~itimrazlozima i u razna doba, novo{tokavsku dijalekatnuosnovicu s odre|enim povijesno–dijalektolo{kim razlikama«(HAZU 2007: 42). Osim toga, po toj re~enici ispadakao da su bitni razlozi zbog kojih je odabrana {tokavica,a ne ~injenica da je svuda odabrana ba{ {tokavica. Kaoda je kod utvr|ivanja da li netko govori njema~kim jezikombitan razlog za{to govori njema~ki, a ne ~injenica dagovori njema~ki.Zanimljivo je da spominju kako su postojali »raznirazlozi« a ne navode ih, jer ina~e bi morali navesti da je uZagrebu razlog bio jezi~no se ujediniti sa svim {tokavcimaprimjenjivanjem reformi Vuka Karadì}a (Blum2002: 130–132). [tokavica je odabrana za nadregionalni(standardni) jezik u 19. stolje}u (ibid.), pa tvrdnja iz gornjegcitata da se to odvijalo »u razna doba« nije to~na.Da se Zagreb u 19. st. odlu~io za svoj okoli{ni kajkavski,ne samo da je upitno da li bi do{lo do ujedinjenja~akavske Dalmacije, kajkavske Hrvatske i {tokavskeSlavonije, nego bi i uzimanje kajkavice dalo za rezultatpolicentri~ni jezik, samo {to ga u tom slu~aju ne bi dijelilisa Srbima, Bo{njacima i Crnogorcima, nego sa Slovencima.Jedino je ~akavica, koja je teritorijalno najograni~enija,mogla posluìti za izgradnju jednog Ausbau–jezika,ali odlukom u korist ~akavice upitno je da li bi do{lodo ujedinjenja teritorija na kojem se danas prostire Hrvatska.S obzirom da kroatisti znaju isticati da je za standardnijezik uzet novo{tokavski, moè se napomenuti da je

Policentri~ni standardni jezik 155to isticanje kod standardnog jezika nepotrebno jer ne postojineki standardni staro{tokavski. Osim toga, izrazomnovo{tokavski ne isti~e se toliko onaj izbor koji je glavni,a to je izbor naspram kajkavskog i ~akavskog, nego seisti~e sporedni, sekundarni izbor naspram staro{tokavskog.Postojanje kajkavskog i ~akavskog dijalekta na teritorijuHrvatske i njihovo nepostojanje na teritoriju SrbijeHAZU (2007: 43) smatra dokazom je kod Hrvata iSrba rije~ o dva razli~ita standardna jezika. Konkretno,kaè da se standardni jezik na teritoriju Hrvatske oblikovao»u razli~itom i kulturnom, i knjièvnom, i jezi-~nom (dijalekatnom) okru`ju«. Me|utim, i standardnijezik na teritoriju Austrije se oblikovao u razli~itom kulturnom,knjièvnom i jezi~nom (dijalektalnom) okru`junaspram jezika u Njema~koj, npr. Austrija ima neposredandodir s Italijom, s ju`nim Slavenima, s Ma|arskom,{to se sve odrazilo na kulturu u Austriji i na knjièvnost,ima na svom teritoriju dijalekata kojih nema izvan Austrije,a usprkos svemu tome radi se o istom standardnomjeziku kao u Njema~koj.I jedan jezik i nekoliko jezikaOvdje se radi o varijaciji ve} opisane teze »jezik kao sustav«.Naime, ju`noslavenski filolozi poku{avaju neutraliziratikriterij sistemskolingvisti~ke podudarnosti tako{to kaù da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci govoreistim jezikom kad se gleda tipolo{ka i genetska razina, arazli~itim jezicima kad se gleda standardna razina. Me-|utim, kod te teze postoji veliki problem. Njome se, naime,tvrdi da je ne{to ujedno i jedan jezik i nekoliko jezika,a da se do takvog rezultata dolazi ako se od standardnogjezika odvoji njegova tipolo{ka i genetska razina.No, tipolo{ku i genetsku razinu nije mogu}e odvojiti odstandardnog jezika jer one su sam sadràj standardnogjezika. Tipolo{ka razina su sve sistemskolingvisti~ke je-

156 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamdinice, a genetska razina je {tokavica. Od toga se sastojistandardni jezik. Ni kod drugih standardnih jezika, npr.engleskog, njema~kog ili francuskog, tipolo{ka i genetskarazina nije odvojena od standardnog jezika.Usput re~eno, kad se govori o jeziku nije potrebnostalno koristiti pridjev standardni, kako ~ine lingvisti naju`noslavenskim prostorima. Naime, jezik neutralno ve}zna~i standardni jezik i onda kad se rije~ standardniispred njega ne navodi: »Tamo gdje postoji pisani standard,neutralno referiranje na jezik odnosi se normalnona njegov standardni oblik« (Alexander 2000: 2–3). Ba{»standardni jezik se popularno smatra jezikom, a dijalektipogre{nom devijacijom od njega« (Milroy iz Joseph1987: vii). Tako npr. izraz engleski jezik neutralno zna~istandardni engleski jezik, a isto vrijedi i za druge jezike.Na rje~nicima i gramatikama njema~kog, engleskog ilifrancuskog jezika pi{e samo »njema~ki jezik«, »engleskijezik«, »francuski jezik«. Iako se u njima opisuje standardnijezik, rije~ »standardni« se ne navodi, nego seo~ito smatra suvi{nom, {to potvr|uje da jezik neutralnozna~i standardni jezik. Nasuprot tome, kad se èli opisivatineki dijalekt ili sociolekt, onda rije~ »jezik« nije dovoljna,i tada se ne pi{e npr. »njema~ki jezik«, nego »{lezijskidijalekt«, »{vapski dijalekt«, »vestfalijski dijalekt«ili drugo. Kao {to je pridjev standardni suvi{no navoditipri neutralnom upu}ivanju na jezik, tako je suvi{no navoditiga kad se upu}uje na varijantu jer sve nacionalnevarijante su po definiciji standardne (Ammon 1995: 69).Ausbau–jeziciNa ju`noslavenskim prostorima pojavljuje se tvrdnja dase kod Hrvata, Srba, Bo{njaka i Crnogoraca radi o ~etiriAusbau–jezika. Me|utim, kad se pogleda definicija Ausbau–jezika(Glück 2 2000: 78), vidi se da u njoj pi{e kakoje kod svakog Ausbau–jezika neophodna i odre|ena koli~inarazli~itosti naspram najsli~nijeg drugog jezika —

Policentri~ni standardni jezik 157isto je ve} 1952. naglasio i autor koji je uveo izraz Ausbau–jezici,Heinz Kloss (1952: 18–19). U definiciji Ausbau–jezika(Glück 2 2000: 78) naveden je i primjer iz kojegse vidi da ta koli~ina razli~itosti nije dosegnuta kodvarijanata policentri~nog jezika: »Tako je npr. austrijskinjema~ki — bez obzira na svoju Ausgebautheit =izgra|enost,standardiziranost — previ{e sli~an njema-~kom u Njema~koj, pa se ne moè smatrati zasebnim jezikom«.I to je ve} 1952. pisao Kloss, navode}i pored varijanatanjema~kog jezika i varijante engleskog i {panjolskogjezika, i isti~u}i da »nikome ne pada na pamet da tepodvrste ili varijante njema~kog, engleskog ili {panjolskognazove zasebnim jezicima«.Dakle, ve} prije pola stolje}a Kloss razlikuje Ausbau–jezikeod policentri~nih jezika. Za oprimjerivanjeAusbau–jezika Kloss u svom najistaknutijem ~lanku(1976: 310–312) koristi ~e{ki i slova~ki, dok za oprimjeravanjepolicentri~nog jezika koristi srpskohrvatski(»Serbo–Kroatisch«). Iz tog ~lanka vidi se koliko je proma{enoizjedna~avati hrvatsko–srpsku jezi~nu situacijus ~e{ko–slova~kom situacijom: hrvatsko–srpska jezi~nasituacija se bitno razlikuje od one kod ~e{kog i slova~kogpo tome {to ~e{ki i slova~ki »po~ivaju na razli~itim dijalektima«i zato su Ausbau–jezici (ibid.: 312). Nasuprotnjima, kod policentri~nog standardnog jezika »imamodva varijeteta istog standardnog jezika, koja oba po~ivajuna istom dijalektu ili na dva jako srodna dijalekta.Takve policentri~ne standardne jezike nalazimo tamogdje se jedan jezik govori u dvije ili vi{e prostorno razdvojenedràva, npr. ameri~ki i britanski engleski iliupravo navedeni slu~aj portugalskog u Evropi i Ju`nojAmerici; nadalje imamo policentri~ne standardne jeziketamo gdje su politi~ke okolnosti dovele do toga da su nadva susjedna podru~ja nastale dvije knjièvnojezi~ne varijanteistog jezika, kao kod srpskog i hrvatskog, rumunjskogi moldavskog« (ibid.: 310).Termini Ausbau–jezici i varijante policentri~nog jezikapostali su sastavni dio sociolingvistike i koriste se

158 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam{irom svijeta sa zna~enjem kako ga je prije pola stolje}adefinirao Kloss. Njihovo zna~enje je bilo poznato i pojedinimkroatistima: tako Brozovi} (1992: 75) o varijantamasrpskohrvatskog kao i njema~kog, engleskog i francuskogjezika isti~e da se ne mogu smatrati standardnimjezicima ni u smislu Ausbau–jezika jer su za razliku odAusbau–jezika izgra|ene na istom dijalektu: »Problemitakozvanih Ausbau–jezika u terminologiji Heinza Klossasu sli~ni, ali nikako identi~ni s problemima varijanata.Kod Ausbau–jezika imamo parove standardnih jezikaizgra|enih na osnovi razli~itih dijalekata . Razlikaizme|u tih parova Ausbau–jezika i standardnih jezi~nihvarijanata sastoji se u ~injenici da varijante imaju gotovoidenti~nu dijalektalnu osnovu i razlikuju se samo u razvojustandardizacijskog procesa, dok parovi standardnihjezika imaju vi{e ili manje razli~itu dijalektalnu osnovu«.S obzirom na poznatost termina Ausbau–jezici i varijantepolicentri~nog jezika i na njihovu polustoljetnu tradicijuu sociolingvistici, razumljivo je kad Kati~i}evu tvrdnju(1995: 27–37) da se u Hrvatskoj radi o Ausbau–jezikuGröschel (2009: 88) popra}a komentarom: »Kati~i}use, naposljetku, mora prigovoriti nepoznavanje stru~neliterature o toj temi«. Analiza i drugih poku{aja predo~avanjajezi~ne situacije kao da se radi o nekoliko zasebnihjezika pokazuje da »niti u jugoslavenskoj niti upostjugoslavenskoj debati nisu izne{eni, po na{em mi-{ljenju, jezi~noteorijski zasnovani prigovori protiv varijantskogstatusa srpskoga i hrvatskoga. Pogotovo poku{ajda se hrvatski svrsta u rang zasebnog ’Ausbau–jezika’pokazao se nespojiv s terminolo{kom tradicijom usociolingvistici« (ibid.: 91).Pored Ausbau–jezika i policentri~nih jezika Kloss(1976: 310–312) razlikuje i Abstand–jezike, oprimjeruju}iih pomo}u njema~kog i nizozemskog. Taj primjer,kao i svojstvo Abstand–jezika da izme|u njih »me|usobnarazumljivost nije mogu}a« (Glück 2 2000: 7), potvr-|uje da se hrvatsko–srpska jezi~na situacija ni pribli`no

Policentri~ni standardni jezik 159ne moè izjedna~avati s njema~ko–nizozemskom situacijom,i pokazuje jo{ jedanput koliko je neopravdano kadMatica hrvatska stavlja znak jednakosti izme|u tih dvijujezi~nih situacija (u Jeziku 43/5, 1996, 164–166).Ni poistovje}ivanje hrvatsko–srpske jezi~ne situacijesa skandinavskom nije opravdano »jer su norve{ki (nynorsk)i {vedski naspram danskog standardizirani svakina drugoj dijalektalnoj osnovi« (Gröschel 2001: 182), dokje za standardni jezik u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovinii Crnoj Gori uzet isti dijalekt, {tokavski. Zato sekao primjer Ausbau–jezika navode »skandinavski jezici{vedski i danski. Kod njih se strogo uzev{i prvotno radiloo dva dijalekta s razli~itim pisanim standardima« (Buchler2002: 27). A »neovisno o Abstand–jezicima i Ausbau–jezicimapostoje i policentri~ni jezici«, kad se jedante isti jezik govori u nekoliko dràva (ibid.).Budu}i da su Ausbau–jezici zasnovani na razli~itimdijalektalnim osnovama, me|usobna razumljivost izme-|u njih ne doseù onu razinu kakva je izme|u govornikastandardnog srpskohrvatskog jezika. To se vidi i iz citatakoji opisuje odabir dviju razli~itih dijalektalnih osnova uslu~aju bugarskog i makedonskog: »sredinom devetnaestogstolje}a do{lo je do konflikta oko odabira dijalektalneosnove za tada nastaju}i bugarski knjièvni standard.Jasno je iz napada konstantinopoljskih bugarskih novinana jezik priru~nika baziran na makedonskim dijalektimada su razlike izme|u balkanskih slavenskih dijalekatasjeveroisto~ne Bugarske i onih s jugozapada Makedonijebile dovoljno upadljive da su mogle posluìti —a naposljetku su i posluìle — kao osnove za odvojeneknjièvne jezike . Sljede}i citat uredni{tva iz 1851. jeilustrativan: ’[to se ti~e jezika gospodina Jordana uzapadnojMakedoniji, svatko moè vidjeti da je tolikodruk~iji od na{eg pisanog i govorenog jezika da }e se osobikoja ga prvi put ~ita u~initi ne samo nerazumljiv negoi potpuno razli~it’« (Friedman 2003: 261–262).

160 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamJezi~na nastavaS ju`noslavenskih prostora dolazi zahtjev za nacionalnorazdvojenim podu~avanjem jezika na studiju u inozemstvu.No, Thomas (2003: 317–318) podsje}a da »postojisamo jedna nastava za jezike s nekoliko varijanata poputengleskog i {panjolskog, u ~ije izvorne govornike se ubrajajustotine milijuna«. Doista, op}epoznato je da za podu~avanjetakvih jezika u inozemstvu »koriste se jednostavnoizrazi engleski, francuski, {panjolski ili njema~ki,dok u praksi nastavni materijali su usmjereni na preno{enjeznanja jedne odre|ene ’standardne varijante’,naime prete`no britanskog engleskog, evropskog francuskogi {panjolskog, te njema~ke varijante njema~koga«(Gröschel 2009: 97). Opisav{i na primjeru Francuskekako u~enici prakti~no nau~e jednu varijantu engleskogili {panjolskog a razumiju i sve ostale varijante tih jezika,Thomas (2003: 317–318) nastavlja: »Situacija je ista kodsrpskog, hrvatskog i bo{nja~kog: u~enik koji usvoji jedanrazumije pasivno sve tekstove i sve govornike iz Srbije,Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore«. Podudarnoiskustvo sa studentima u Danskoj iznosi Mørk (2008:295). I za sveu~ili{ta na njema~kom govornom podru~juGröschel (2009: 359) utvr|uje da »uvo|enje razdvojenihstudija iz kroatistike, bo{njakologije, serbistike i montenegristikene bi bilo lingvisti~ki opravdano«. [tovi{e, »idalje su nepotrebni zasebni lektorati za hrvatski, bo-{nja~ki, srpski i crnogorski. Jednako su izli{ni kao i zasjevernonizozemski i ju`nonizozemski (’holandski’ i ’flamanski’)ili za druge jezike s varijantama« (ibid.: 374).Thomas (2003: 317–318) tako|er negira »potrebu podu~avanjaodvojeno srpskog, hrvatskog i bo{nja~kog«.Uostalom, ~ak i najvatreniji pobornik odvojene nastaveS. Babi} priznaje (2004: 108) »da kad nau~ite jedan,prakti~no znate i drugi«.

Policentri~ni standardni jezik 161PravopisZa hrvatske filologe je tipi~no da su opsjednuti pravopisom,{to kriti~ki uo~avaju Badurina/Pranjkovi} (2009:308, 310). Ani} (1998: 58) zapaà i posljedice opsjednutostipravopisom: »Kompleks pravopisnih i pseudopravopisnihpitanja sna`no je utjecao na opli}avanje na{e filolo{kei lingvisti~ke misli«.Bavljenje hrvatskih filologa pravopisom obiljeèno jeneznanjem osnovnih ~injenica. Tako npr. u novije vrijemese hrvatski pravopisci okupljeni oko Stjepana Babi}aèle udaljiti od fonetskog pravopisa navode}i da fonetskamaksima ’Pi{i kao {to govori{’ potje~e od Vuka Karadì}apa je zato treba odbaciti. Me|utim, ta maksimapotje~e od njema~kog lingvista Johanna ChristophaAdelunga, koji ju je objavio u svojoj knjizi Mithridatesoder allgemeine Sprachenkunde u Berlinu 1809. (Friesel–Kopecki1983: 250).Drugo, Babi} i sljedbenici èle se pribliàvati etimolo{kompravopisu pozivaju}i se na tradiciju, ali o~ito neznaju da je etimolo{ki pravopis u tradiciji pravoslavnecrkve. Kad je Vuk Karadì} poku{ao prekinuti tu tradicijui pre}i na fonetski pravopis, do{lo je do velikog sukobaizme|u njega i pravoslavne crkve. Na stranu pravoslavnecrkve stali su i brojni srpski filolozi, me|u njima npr.Hadì}, o ~ijoj polemici s Karadì}em Friesel–Kopecki(1983: 254) pi{e sljede}e: »Polemika se sad koncentriralaprvenstveno na pitanja pravopisa. Hadì} se odlu~no zalagaoza etimolo{ki pravopis . Time {to je kruto inzistiraona uzimanju u obzir etimologije, bio je prisiljen odbitiasimilaciju glasova i fonetski na~in pisanja, {to jezahtijevao Vuk«. Budu}i da je Hadì} »ostao vjeran konzervativnojpoziciji crkve«, smatrao je neophodnim upravopisu imati vidljivu »ulogu etimologije koja je —nadilaze}i jezi~no podru~je — bila simbol slavne srpskepro{losti i spoja s Rusima i s pravoslavnom crkvom«(ibid.).

162 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamDalibor Brozovi} (1988: 109) je svjestan zasluga VukaKaradì}a za dana{nji pravopis: »Osnova dana{njegahs. hrvatskosrpskog fonolo{kog pravopisa potje~e od V.Stefanovi}a Karadì}a. On je izvanredno to~no shvatiokakav bi pravopis u principu najbolje odgovarao standardnomujeziku izgra|enomu na novo{tok. novo{tokavskojosnovici. U XX je stolje}u bilo i raznihpoku{aja da se fonolo{ki pravopis zamijeni morfonolo{kim, ali takve te`nje nisu uspijevale jer su bile usuprotnosti ne samo sa samom glasovnom strukturomhs. stand. jezika nego i s ve} stvorenom tradicijom. Ni zabudu}nost nema nikakvih izgleda da do|e do iole ozbiljnijihodstupanja od fonolo{koga pravopisa«.Taj Brozovi}ev zaklju~ak kao da su izgubili iz vidaStjepan Babi} i sljedbenici. Kad se u Hrvatskoj u novijevrijeme name}u nepotrebne promjene pravopisa i pritomse poziva na odluke ministarstva, treba znati da setakav postupak smatra diktaturom: »Mi, koji inzistiramona slobodnom razvoju jezika i koji vidimo kr{enjeprava u zaklju~cima Parlamenta {to su nam nametnulikrive ’promjene pravopisa’, mi se zato borimo za pravudemokraciju. A oni koji nam govore: ’Parlament je toodobrio i vi se morate tome pokoriti’, oni se bore za diktaturu«(Horak 2001: 179). Ako nekad do|e do situacijeda je pojedinosti u pravopisu potrebno promijeniti, ondase to ~ini dogovorno, i samo takve promjene pravopisasmatraju se demokratskima.Dogovaranje oko pravopisa sprovodi se uspje{no i name|udràvnoj i me|unacionalnoj razini: npr. »do 1972.pravopis je bio jedna od ’vru}ih tema’ u jezi~nom planiranjuu Indoneziji i Maleziji. Najve}im dijelom zajedni~kistandardni jezik tih dviju dràva, malajski, imao jepravopis kodificiran u dvije verzije . 1972. dogovorenje zajedni~ki pravopis i uveden nakon vi{e od dva desetlje}aìvog diskutiranja u obje dràve. On je, izgleda,ispunio svoju funkciju toliko dobro da se pravopisno pi-

Policentri~ni standardni jezik 163tanje moè smatrati rije{enim i za daleku budu}nost«(Vikør 1993: 279).Kao {to je poznato, pravopis je posve periferan za pitanjeradi li se o jednom ili o nekoliko jezika (Gröschel2009: 233). Ve} smo spomenuli da pravopis, za razliku odrje~nika i gramatike, nije jezik nego na~in biljeènja jezikau pisanom mediju. Zato je mogu}e da jo{ i u drugoj polovini20. stolje}a na ju`noslavenskom podru~ju odre|enbroj ljudi niti je znao pisati niti je poznavao nekakav pravopis,ali bez obzira na to jezik su dobro znali, imali bogatrje~nik i gramati~ki ispravno govorili. Ovo ujednozna~i da nisu u pravu oni koji misle da }e mijenjanje pravopisau Hrvatskoj biti dokaz da se radi o razli~itom jezikunaspram jezika u Srbiji. Osim toga, kako smo ve} naveli,i pravopis u Engleskoj se razlikuje od pravopisa uAmerici, pravopis u Njema~koj se razlikuje od pravopisau [vicarskoj, a svejedno se te nacionalne varijante neklasificiraju kao razli~iti jezici.Nova religija umjesto znanstvenog pristupaO dosad izne{enome moè se napomenuti da su kroatistiimali priliku navedene spoznaje pro~itati u nizu tekstovapubliciranih zadnjih desetak godina u doma}oj sredini.Tamo im je citirana inozemna literatura, opisivani suim usporedivi primjeri drugih jezika {irom svijeta, ukazivanoim je na kontradikcije unutar doma}ih teza i naneupu}enost u (socio)lingvisti~ke definicije. Drugim rije-~ima, kroatisti u me|uvremenu znaju da postoje nepobitnidokazi koji pobijaju njihove tvrdnje. Pa ipak, ustrajavajuna njima, ponavljaju}i ih i dalje kao da za dokazenikada nisu ~uli.To je postupak koji se nimalo ne uklapa u znanstvenipristup predmetu prou~avanja. Naime, znanost se ravnaprema dokazima pa zato »ako neka znanstvena knjiganije to~na, jednom netko na|e gre{ku, i u knjigama kojeslijede ta gre{ka se korigira. A sa svetim knjigama to se

164 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamne radi« (Dawkins 2007: 391–392). Iz ovog citata vidljivoje ujedno da je kroatisti~ki postupak neispravljanja tvrdnjio kojima je dokazano da su pogre{ne karakteristi~anza jedno sasvim drugo podru~je, za podru~je religije.Istraìva~i tog podru~ja opisuju religijsko uvjerenjekao »trajnu krivu predod`bu pri kojoj se ostaje usprkosjakim dokazima za suprotno« (ibid.: 17–18). Zna~i li toda se kod kroatista radi o religijskom uvjerenju, odnosnoda se mogu povla~iti paralele izme|u religije kao vjere uBoga i religije kroatista kao vjere da govore drugi jeziknaspram Srba, Bo{njaka i Crnogoraca?Doista, ~itav niz obilje`ja pokazuje da su kroatisti ive}ina drugih ju`noslavenskih filologa znanstveni pristupjeziku zamijenili religioznim. Unutar religioznogpristupa, »istina svete knjige nije rezultat razumnogprocesa razmi{ljanja, nego je aksiom. Knjiga je istina, aako izgleda da je dokazi opovrgavaju, onda ne treba odbacitiknjigu, nego dokaze« (ibid.: 391). Tako je za hrvatskejezikoslovce tvrdnja da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorcigovore ~etiri jezika aksiom, a kad taj aksiom opovrgavajudokazi kao {to su me|usobna razumljivost, sistemskolingvisti~kapodudarnost i standardna {tokavica,kroatisti odbacuju dokaze.Kod kroatista, jednako kao u svakoj religiji, »kao ’bezuvjetnoistinito’ vrijedi ono {to je prorok A ili B rekao ili{to u ’svetom’ (pa zato nepodlo`nom kritici) tekstu Cpi{e« (Schmidt–Salomon 2006: 54). Suprotno je u znanosti:»Dok u znanosti (barem po njenim vlastitim zahtjevima!)vrijedi primat boljeg argumenta, u religiji vrijediprimat mo}nika« (ibid.). Kroatisti~ko neuvaàvanje racionalnihargumenata tipi~no je za vjernike: »pravi vjernicine daju se pomo}u takvih racionalnih argumenataodvratiti od svojih predod`bi. (Ionako je te{ko nekogapomo}u argumenta uvjeriti u neodrìvost nekog mi{ljenjado kojeg nije do{ao pomo}u argumenata.)« (ibid.: 58).Nedostatak argumenata poku{ava se zaobi}i ponavljanjemtvrdnji jer »mo`da ~ovjek samo mora dovoljno

Policentri~ni standardni jezik 165puta ponoviti ne{to kako bi jednom postao uvjeren da jeto istina« (Dawkins 2007: 488). Zato npr. teolozi pomo}uponavljanja uzgajaju legende, u koje onda mnogi ljudivjeruju a da to prethodno uop}e nisu preispitali (ibid.:379). Potom se teolozi, a isto tako i kroatisti, pozivaju nakoli~inu ljudi koja vjeruje u njihove tvrdnje, kao da timemogu nadoknaditi nepostojanje dokaza. Me|utim, takvatehnika ne funkcionira u znanosti: ni{ta se ne mijenja napotrebi dokaznog postupka ako je broj ljudi koji vjeruju uneku besmislicu velik (ibid.: 77).Ve} spomenuta nesposobnost kroatista da uo~e kontradikcijeu vlastitim tvrdnjama, njihova usredoto~enostna parcijalne aspekte zbog kojih od drve}a ne vide {umu,njihov egocentrizam/autizam uslijed kojeg se prave dane postoje primjeri iz svijeta koji opovrgavaju njihovetvrdnje — sva ta svojstva karakteristi~na su za religiozanna~in razmi{ljanja: tada se »ostaje na ’predoperativnom’stupnju razmi{ljanja (u smislu Piageta), s tipi~nomneosjetljivo{}u za kontradikcije, usredoto~eno{}u naparcijalne aspekte i s djelomi~nim egocentrizmom«(Schmidt–Salomon 2006: 33–34).I uop}e, kad se pogleda definicija religije, sva obilje`jaiz nje nalaze se i kod kroatista: religija je »dogmatskisistem izri~aja koji je institucionalno osiguran, apo~iva na monopolu na istinu navodnih ’boànstava’ ili’proroka’, tj. na ’svetim spisima’ u koje se mora bezuvjetnovjerovati, {to zna~i da se taj sistem sustavno izmi~ezahvatu kriti~kog razuma« (ibid.: 47–48). Kroatisti tako|ernude dogme u koje se mora vjerovati i koje se nesmiju preispitivati, nego imaju status svetih tvrdnji. Gledajusamo je li neka tvrdnja izre~ena s pozicije politi~kemo}i, a ne gledaju je li u skladu sa stvarno{}u, da li je argumentiranabez kontradikcija i da li je provjerljiva. Zaboravljajuda »znanstveni postupci — logika (preispitivanjeizri~aja da li su bez kontradikcija) i empirija (sistematskoprovjeravanje tvrdnji da li su u skladu s iskustvenomstvarno{}u) — najbolji su instrumenti koje je ~o-

166 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamvje~anstvo dosad razvilo da bi dobivalo ispravne spoznajeo svijetu i humanije oblikovalo ljudske uvjete ìvota«(ibid.: 37).U jednom dijelu kroatistike, kao »u fundamentalisti~kojvarijanti, koja je tipi~na za pravu religioznost’bez ako i ali’, pre{u}uju se svi protuargumenti kriti~kograzuma, ~ak se spre~ava i sam poku{aj nekakvog intelektualnogbavljenja njima« (ibid.: 31–32). Takvi kroatistinastupaju kao da nije potrebno dokazati, kao da je o~itoda se radi o razli~itim jezicima, iako to uop}e nije o~ito.[tovi{e, suprotno je o~ito: Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorcipotpuno se razumiju bez prevo|enja, a to ina~e nijeslu~aj s razli~itim jezicima. Ovu metodu, da se polazi odtoga da je posve o~ito ne{to {to uop}e nije o~ito, ~esto koristei vjerou~itelji (Dawkins 2007: 122).U drugom dijelu kroatistike vlada tzv. »’soft verzija’religioznosti«, koja »dodu{e uklju~uje svjetovne argumenteu sistem razmi{ljanja, ali zamagljuje radikalnorazilaènje svjetovnog i religijskog razmi{ljanja pomo}uintelektualno nepo{tenog druk~ijeg tuma~enja tradicionalnihvjerskih dogmi« (Schmidt–Salomon 2006: 32).Takvi kroatisti su »pravi virtuozi intelektualnog nepo{tenja«(ibid.) jer nastoje da ~ak i jasno vidljive stvaripotpuno zamagle.Jedan broj hrvatskih jezikoslovaca koristi i tehnikuzastra{ivanja: {ire strah da }e propasti jezik pa i ~itavanacija ako se ne bude njih slu{alo. A zastra{ivanjem sesluè religijski u~itelji kako bi nadoknadili manjak uvjerljivosti(Dawkins 2007: 444–446).Znanstveni pristup »odbija religijsku strategiju dapredod`be izrasle u pro{losti pretvori u svete dogme i nataj na~in ih ’imunizira protiv kritike’« (Schmidt–Salomon2006: 35). A kroatisti, kako je ve} re~eno, uspostavljaju»svete dogme« da bi se tako »imunizirali protiv kritike«.Kad im netko izloì dokaze protiv njihove tvrdnjeda se radi o ~etiri standardna jezika, kroatisti ne reagirajuracionalno poput znanstvenika, nego tako {to pokazujumoralnu ogor~enost, a to je tipi~na reakcija vjernika(Dawkins 2007: 291). Kod vjernika »u takvim situacija-

Policentri~ni standardni jezik 167ma po pravilu ne vlada prosvije}ena racionalna kulturadiskutiranja, nego jedan naizgled skoro histeri~an mehanizampodraàj–reakcija, u kojem argumenti imaju dalekomanju teìnu od stupnja javno pokazanog moralnogogor~enja« (Schmidt–Salomon 2006: 193).Poznato je da neki religiozni ljudi imaju prave izljevemr`nje prema svima koji ne dijele njihovu religiju (Dawkins2007: 291). Isto se zapaà i u tekstovima i reakcijamabrojnih kroatista: »svaka, pa i najbezazlenija sumnjau tvrdnju doma}ih jezikoslovaca da su hrvatski i srpskidva su{tinski razli~ita i odjelita jezika, u javnosti sedo~ekuje na no`, èstinom kojom gorljivi vjernici do-~ekuju sumnje u svoju religijsku dogmu« (Lon~arek2009). Emocionalni izljevi neprijateljstva kod kroatistane iznena|uju ako se ima na umu da je u njihovim tezamaspojen religijski pristup s domoljubljem, a poznato jeda »su Bog i domovina nepobjediv tim: u tla~enju i prolijevanjukrvi obaraju sve rekorde« (Dawkins 2007: 324).Me|utim, »da odre|ene osobe ili grupe osoba bjeè oddodira kritike tako {to uspostavljaju ’sveta’ (tj. nedodirljiva)pravila igre i tako vlastite gre{ke u razmi{ljanjupropisuju kao obavezne i ubudu}e, ne moè i ne smije vi{ebiti prihvatljiva praksa u jednom modernom dru{tvu«(Schmidt–Salomon 2006: 143). Razotkrivanje gre{aka idogmi o~ekuje se od istinskih znanstvenika: »Ba{ onikoji uìvaju u privilegiji da se bave velikim blagom ~ovje~anstva— znano{}u, filozofijom i umjetno{}u — pozvanisu da kona~no izi|u iz svoje bjelokosne kule i da javnoiznose stvari! Oni moraju imati hrabrosti da zastupajuutemeljene pozicije i onda kada su one u suprotnosti svladaju}im duhom vremena odnosno medija! Za prosvjetiteljamora ostati 2+2=4 ~ak i onda ako ve}ina 2+2=22smatra estetski zgodnijim. On mora kod toga ostati uporanjer, naposljetku, predvidljivo je da }e realni i kulturnimostovi koji su iz oportunisti~kih razloga izgra|eniprema formuli 2+2=22 jednom nu`no se morati sru{itiiako dru{tveni konsenzus to unaprijed ne èli vjerovati«(ibid.: 147).

168 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamDakako, »to je lak{e re}i nego napraviti. Prosvjetiteljese ba{ ne ubraja me|u posebno omiljene ~lanove ljudskevrste (takvima ih se progla{ava — ako uop}e i tada— tek posthumno). A dok ìve ~esto su na glasu kaogrozna sablazan jer razotkrivaju neugodne stvari, koje bimnogi rado ostavili neuo~enima u mraku. Stoga je sasvimrazumljivo {to se pojedini u~enjak odlu~i da svojìvot provede kao promi{ljeni oportunist anekaoprosvije}enislobodni um. Slobodni um brzo postane ~ovjekombez za{tite, dok zastupnici proizvoljnosti uìvaju u prijatnojobljubljenosti. Zato je prosvije}enost ’out’ a promi{ljenost’in’« (ibid.: 147–148). I upravo stoga je potrebnonaglasiti: »Me|utim, taj proces intelektualne spirale{utnje mora se hitno prekinuti!« (ibid.: 148).Od intelektualaca se o~ekuje da iznose istinu: »Vrijednostiintelektualaca, od kojih su najva`nije pravednost,istina i razum, odlikuju se trima obilje`jima: stati~nesu, nekoristoljubive, racionalne. [to se ti~e istine,ona je intelektualna vrijednost utoliko da se ~ovjeknje drì bez obzira na posljedice, kako pozitivne tako negativne,koje iz nje proizlaze« (Benda 1978: 75, 79).A »zaprepa{}uje koliko mnogo ljudi izgleda ne razlikuje’X je istinito’ od ’Poèljno je da ljudi X smatraju istinitim’.Mo`da su u stvari ipak svjesni te razlike, ali istinusmatraju neva`nom u usporedbi s osje}ajima ljudi.Ne èlim omalovaàvati ljudske osje}aje, ali u svakomrazgovoru bi moralo biti jasno o ~emu se govori: o osje-}ajima ili o istini. Oboje moè biti va`no, ali to su dvijerazli~ite stvari« (Dawkins 2007: 488–489). Kroatisti kaoda su zaboravili tu ~injenicu, pa se ravnaju prema svojimi tu|im osje}ajima i potpuno zanemaruju istinu, iako bikao znanstvenici morali ~initi suprotno. Naime, u znanostise ne radi o osje}ajima, nego o istini. Zato »je imperativznanosti staviti u pozadinu sve {to je osobno i pratitijedino interes spoznavanja i znanja« (Buden 2005: 7).

NACIJA, IDENTITET,KULTURA, POVIJESTS obzirom da tematski sklop nacija, identitet, kultura ipovijest presudno obiljeàva tekstove hrvatskih jezikoslovacai da pritom upada u o~i njihov neznanstveni pristupnavedenim pojmovima i nepoznavanje najosnovnijih~injenica, naredni dio knjige posve}en je tim temama.Nacija i jezikMnogi na ju`noslavenskim prostorima misle da }e izgubitistatus nacije ako ne nazivaju jezik imenom vlastitenacije i ako ne tvrde da se radi o razli~itom jeziku bez obzirana neznatnost jezi~nih razlika prema nekoj drugojnaciji. Takav stav — da tek postojanje zasebnog jezikadokazuje da postoji zasebna nacija — nije ispravan, {tonam odmah ilustriraju primjeri brojnih nacija koje govoreisti jezik kao i neke druge nacije npr. ameri~ka, australijska,kanadska, {vicarska, austrijska itd.: »Austrijancisu jedna nacija a da se nisu odrekli njema~kog standardnogjezika, kao {to to nisu u~inili ni [vicarci koji govorenjema~ki. Tako|er se ne mora posebno naglasiti daoni kojima je materinski jezik engleski ili {panjolski nisusvi Englezi odnosno [panjolci« (Sundhaussen 2001: 7).Kako se uop}e uspjelo pro{iriti neispravno shva}anjeda je jezik uvjet za postojanje nacije iako su o~iti suprotniprimjeri? Stvar je u tome da su nacionalne politi~ke elitena prostoru biv{e Jugoslavije krenule prije nekoliko desetlje}au pravljenje samostalnih dràva s neto~nim stavomda nacije ne mogu postojati niti imati samostalnudràvu ako nemaju jezik razli~it od drugih nacija. Zato

170 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamsu uvjeravali sebe i druge da govore razli~itim jezicimakako bi dobili pravo na razli~ite dràve. Sada, kad imajurazli~ite dràve, u njima »jo{ uvijek ìvi, ina~e nadvladana,romanti~arsko–nacionalisti~ka ideja s kraja 18. stolje}ao svetom trojstvu jezika, nacije i dràve, po kojojsvaki narod mora imati jezik koji pripada samo njemu«(Lon~arek 2009). Zbog toga te dràve i nakon svog formiranjanastavljaju inzistirati na tvrdnji da se radi o razli~itimjezicima jer se pla{e da bi svijest o istosti jezikamogla utjecati u smjeru ponovnog ujedinjavanja dràva,a ujedinjavanjem bi dana{nje nacionalne politi~ke elite uodre|enoj mjeri izgubile vlast koju imaju. Te elite zaboravljajuda istost jezika ne ugroàva postojanje zasebnihnacionalnih dràva: »Treba naglasiti da postojanje zajedni~kogsrpskohrvatskog jezika ne dovodi u pitanje postojanje~etiriju nacija ili ~etiriju nezavisnih dràva nitiugroàva nacionalne identitete« (Jacobsen 2008a: 268).Uostalom, dovoljno je vidjeti primjere brojnih dràva usvijetu koje govore isti jezik kao neke druge dràve (Klose1993: 69; Mattusch 1999: 106–107).Kako bi neispravan stav pomo}u medija pro{irile unarodu, ju`noslavenske politi~ke elite izokrenule su zna-~enje rije~i jezik. Jezik za njih vi{e ne zna~i mo}i se sporazumjetisa sugovornikom ili ne, nego biti jedne nacionalnepripadnosti ili druge (Mappes–Niediek 2005: 30).Politi~ari su ciljano napravili da su nacionalnost i jezikprogla{eni sinonimima (Bellamy 2003: 141) pa se »nabalkanskom prostoru ’jezik’ ~esto koristi kao sinonim za’narod’, iako znanstvenici dobro znaju da to nije isto«(Richter Malabotta 2004: 81). Morali bi to znati i {irikrugovi od znanstvenih s obzirom da »postavku da jeziknije inherentno obilje`je etnosa nego nezavisna od toga isamostalna komponenta potvr|uju brojni konkretni primjeri«(Haarmann 1983: 28). Jedan od razloga za neispravnopoistovje}ivanje nacije i jezika na na{im prostorimaje vjerojatno taj {to je kod nas gotovo pola 20. stolje}avladao socijalisti~ki sistem koji se pozivao na misao

Nacija, identitet, kultura, povijest 171Karla Marxa, a Marx je jezik smatrao jednim od kriterijaza naciju ({to kriti~ki navodi Pfaff 1994: 51–52). U 19.stolje}u mnogi intelektualci su smatrali da nacije nastajuna osnovi zajedni~kog jezika, ali to je bilo doba kada suse tek po~ele praviti nacije i zbog toga jo{ nije mogao postojatiznanstveni uvid u to kako one nastaju. No kako se19. stolje}e pribliàvalo kraju, pojedini znanstvenici suuo~ili da se ne moè uspostaviti op}evaè}a definicija etnicitetakoja bi se zasnivala na sadràjnim obilje`jima,~ime je ve} tada »mit o samorazumljivosti etni~ke ili nacionalnepripadnosti bio vi{e nego ozbiljno naru{en«([kiljan 2002: 132). Zato je dio znanstvenika prihvatiostajali{te da se etnicitet i ne moè opisati pomo}u kulturnihili socijalnih sadràja, nego kao skup strategija (ibid.:132–133). To gledi{te se u~vrstilo u 20. st., pogotovo unjegovoj drugoj polovini, nakon {to su se formirale mnogenacije, a ujedno i znanstveni uvid u njih, koji pokazujeda nacije ne nastaju na osnovi jezika i da je pogre{no poistovje}ivatinaciju s jezikom. Pa kad balkanski intelektualcipo~etkom 21. st. poistovje}uju naciju i jezik, tozna~i da su prespavali najmanje zadnjih pola stolje}aznanosti, otkako je takvo poistovje}ivanje odba~eno usvijetu.To je jedan od razloga za zaklju~ak: »Naravno damnogo toga u jugoslavenskim konfliktima izgleda kao dasu se akteri zabunili u stolje}u« (Mappes–Niediek 2005:19). Jer »na kraju 20. stolje}a je nastojanje za nacionalnojezi~nimrazgrani~avanjem u jednom dijelu Evrope —prvenstveno u nekim postsocijalisti~kim dràvama —dobilo razmjere koji s obzirom na transnacionalne integracijskei globalizacijske tendencije izgledaju anakrono.Simboli~ka, identitetska funkcija jezika dobila je apsolutniprioritet nad komunikacijskom funkcijom. Primjerza to je uni{tavanje srpskohrvatske/hrvatskosrpske (odnosnosrpsko–hrvatske) zajednice. Potrebno je specijalnonaglasiti da se ne radi o raspadanju, nego o uni{tavanjujedne jezi~ne zajednice. Destrukcija nije bila

172 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamrezultat razli~itog razvoja jezi~nih varijeteta, nije bilaproces odozdo, nego rezultat ciljane jezi~ne politike, namjerniproces« (Sundhaussen 2001: 7).Takva jezi~na politika navodi promatra~a koji zna dase dràve po pravilu ne podudaraju s jezikom na primjedbu:»Samo, srpskohrvatski nije bio izum jugoslavenskogosniva~a dràve Tita, nego je nastao zahvaljuju}i srpskimi hrvatskim intelektualcima iz Austro–Ugarske,koji su se sredinom 19. stolje}a dogovorili u interesu nacionalnogpokreta da imaju zajedni~ki knjièvni jezik.Tako da poku{aj Hrvatske da i na simboli~kom poljukakvo je jezik postigne autonomiju iscrpljuje se na pogre{nomobjektu, na obi~nom stra{ilu. Specijalnogroteskne razmjere imali su napori Hrvatske za jezi-~nom emancipacijom krajem 90–ih godina« (Werner2008: 27). A podatak da je srpskohrvatski jezik standardiziransredinom 19. st., dakle prije nastanka prve ilidruge Jugoslavije, potvr|uje »da je krivo vezivati ga zajednu ideologiju ili dràvu« (Richter Malabotta 2004:86). Taj jezik se kao i ve}ina drugih jezika na svijetu nijeni prije podudarao niti se danas podudara s granicamajedne dràve.Poznato je da »veza izme|u dràve i jezika nije nu-`na u smislu uzajamnog poklapanja ili podudaranja«(Weisgerber 1990: 61). Npr. na njema~kom govornompodru~ju dràvne granice se ne podudaraju s jezi~nima(Scheuringer 1996: 151). I ina~e, »jezi~ne granice i dr-àvne granice nisu se u Evropi nikada podudarale«(Schubert 1997: 86), one »nisu u Evropi nikada bile sinhroniziranei nisu to ni danas« (Haarmann 1975: 81).Evropa po tome nije iznimka, u svijetu je ~ak pravilo nepodudaranjejezika s dràvom: »ve}ina dràva u svijetusadrì vi{e od samo jedne jezi~ne zajednice, vi{ejezi~nostje dakle normalno stanje« (Buchler 2002: 21). Kako tobroj~ano izgleda, vidi se iz sljede}ih podataka (stanje iz1971. godine): od ukupno 132 dràve samo 12 je jezi~nohomogeno; u 50 dràva postoji ve}inski jezik, koji je ma-

Nacija, identitet, kultura, povijest 173terinski kod oko 75% stanovni{tva; u 39 dràva najve}ajezi~na grupa ~ini manje od polovine stanovni{tva (Payer2000). Razumljivo je, dakle, da »potpuno sinhroniziranjejezi~nih granica, nacionalnih granica i dràvnihgranica moè biti samo utopija« (Haarmann 1975: 83).I na ju`noslavenskom prostoru dràvne granice nisuse podudarale i ne podudaraju se s jezi~nima, i to ni nadijalektalnoj razini (npr. kajkavski je i u Hrvatskoj i uSloveniji), ni na standardnoj razini ({tokavski standardje i Hrvatskoj i u BiH i u Srbiji i u Crnoj Gori). Nepodudaranjejezi~nih granica s dràvnima ni{ta ne utje~e nasamostalnost dràva. Isto tako, u jezik neke dràve nemase pravo uplitati nitko izvan njenih granica. Tako dato {to Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci govore istim jezikomnema nikakvih politi~kih posljedica: dràve i nacijepostoje bez obzira {to govore isti jezik kao druge nacijeu drugim dràvama. Politi~ki se ni{ta ne dobiva kaddràve govore razli~itim jezicima. Nikakva prednost nebi nastala ni za hrvatsku dràvu kad bi njeni stanovnicizaista govorili zasebnim jezikom i kad bi dana{nje izjavekroatista o razli~itosti jezika bile to~ne. Jer govornicimabilo kojeg jezika nije prednost ako se tim jezikom sluì{to manje ljudi, nego je prednost ako se tim jezikom sluì{to vi{e ljudi.Stav da zaseban jezik legitimira postojanje zasebnenacije i dràve odavno je napu{ten u zapadnim demokracijama,najkasnije nakon ru{enja Hitlera s vlasti. Naime,»koncepciju o jedinstvu jezika, naroda i nacije zastupaloje jezikoslovlje Tre}eg Rajha pozivaju}i se na ’narodskipojam jezika’« (Koller 2000: 568) i propagiraju}i »Hitlerovideal jedne nacije, jednog teritorija, jednog jezika«(Ager 2001: 180). Nacisti~ka teza da »odnos prema materinskomjeziku je klju~ za opstanak ljudi kao rasne ilietni~ke zajednice« (Hutton 1999: 5) zvu~i danas sasvimpoznato na ju`noslavenskim prostorima. I shva}anje nacista:»ako izgubi{ svoj jezik, glasio je argument, izgubiosi svoj identitet« (ibid.: 8), op}eprisutno je danas u novim

174 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamju`noslavenskim dràvama. U njima vlada »kult nacionalnogjezika, kao jedan od najva`nijih kultova nacionalizma,koji je opet jedna vrsta sekularne, odnosno politi~kereligije. U vreme raspada Jugoslavije i formiranjanovih dràva–nacija na njenom tlu, nacionalni jezik postaoje predmet pravog oboàvanja. Krenulo se u potraguza misti~nom supstancom nacije, za njenim duhom, odnosno— kako se to danas zove — za identitetom nacijekoji se navodno krije u jeziku. Ulogu sve{tenika tog nacionalno–verskogkulta dobili su pisci i lingvisti« (ôlovi}2009). Zato se kod kroatista i drugih ju`noslavenskihfilologa moè govoriti kao {to se govorilo kod nacista o»religiji materinskog jezika, uro|enim obrascima razmi{ljanja,nacionalnim i etni~kim jezicima i partikularisti~kimeti~kim sistemima i vrijednostima« (Hutton1999: 5).Poistovje}ivanja naroda, jezika i dràve »svoju sukulminaciju doìvjela u jezi~noj i nacionalnoj politicifa{isti~ke Italije i, osobito, nacisti~kog Reicha, saèta ulozinci ’jedna dràva, jedan narod, jedan jezik’« (Kova~ec1988: 56). Nakon toga su u zapadnim demokracijamaodba~ena jer »ne postoji jedan prema jedan podudaranjeizme|u jezika i nacije, kakvo bi nu`no moralo postojatikad bi jezik bio odrednica nacije. Naprotiv, o~iti su suprotniprimjeri: [vicarska, u kojoj nekoliko jezi~nih grupa— francuska, njema~ka, talijanska, romanska — izri~itotvrdi da imaju isti nacionalni identitet, zatim primjerameri~ke nacije, koja dijeli jezik s Velikom Britanijom«(Greenfeld 2001: 663).Ve}ina [vicaraca zna samo jedan od nabrojanih jezika:»ve}ina [vicaraca odrasta jednojezi~no i ìvi u jednojezi~nojsredini; u slu~aju [vicarske radi se o vi{ejezi~nostidru{tva, a ne o individualnom bilingvizmu« (Koller2000: 575). Statisti~ki podaci pokazuju da 84% stanovnika[vicarske sebe nacionalno smatra [vicarcima a samo2% Nijemcima iako je njema~ki materinski jezik 64%[vicaraca (Hrvatski almanah 1998./99., str. 398). Zato i

Nacija, identitet, kultura, povijest 175drugi autori isti~u da se »kao klasi~an protuprimjer zaprimjenu kriterija zajedni~ke kulture i jezika kod postojanjanacije moè navesti vi{ejezi~na [vicarska sa svojimrazli~itim kulturama. Ali ni Belgija ne ispunjava kriterijzajedni~kog jezika kao konstituiraju}eg za postojanje nacije.Kao protuprimjer tako|er treba navesti kori{tenjenjema~kog jezika u barem tri razli~ite dràve, Njema-~koj, Austriji i [vicarskoj, koje ne ~ine jednu naciju. Jo{ekstremnije izgleda nedostatnost jezi~nog kriterija uslu~aju engleskog i {panjolskog na ameri~kom kontinentu«(Esbach 2000: 60–61). Npr. »sve latinskoameri~kenacije govore {panjolski ili portugalski. Nacije koje govoreengleski kao i one koje govore {panjolski su« usprkoszajedni~kom jeziku »razli~ite nacije s ~esto suprotstavljenimciljevima« (Kohn 1962: 20).To su najprominentniji primjeri da je »romanti~arskipojam ’nacije’ u kojoj se dràva i ’narod’ sa svojim nacionalnimjezikom podudaraju s dràvnim granicama prevazi|endanas« (Buchler 2002: 8–9). U modernim dru-{tvima se jezi~na zajednica i nacija, koja je »jedan od dominantnihoblika etni~kih zajednica u suvremenom svijetu«([kiljan 2002: 130), »ne moraju nikako podudarati,bilo zato {to isti jezik ’opsluùje’ ve}i broj razli~itihetni~kih zajednica, bilo zato {to unutar jedne etni~ke zajednice moè biti u upotrebi vi{e idioma« (ibid.: 135).To bi svakome donekle obrazovanome moralo biti poznatojer »dovoljno je samo sjetiti se jezi~nih zajednicakoje govore engleski, francuski ili {panjolski pa da bi sevidjelo kako su jezi~ne i etni~ke granice daleko od toga dase podudaraju« (Le Page/Tabouret–Keller 1985:234–235). Uslijed toga je »ideja o jeziku kao ~iniocu nacijedakle mit, i kao svaki mit pokazuje vi{e {to su njegovikreatori poku{avali vidjeti u stvarnosti, nego {to je u njojzaista bilo za vidjeti« (Greenfeld 2001: 664).Jedna od posljedica dràvnog propagiranja tog mitaje jezi~ni apartheid u {kolama nekih ju`noslavenskihdràva (Greenberg 2001: 26–27), tj. podjela u~enika po

176 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnacionalnoj osnovi u razli~ite razrede u ime navodnorazli~itih jezika. S tom pojavom zajedno ide i pojava plagijata:npr. ud`benik bosanske autorice F. Pelesi}–Muminovi}Bosanski jezik za strance (Zenica 1997) nastao jetako {to je ud`benik srpskih autorica Z. Vukadinovi} i J.Jovanovi} Srpskohrvatski jezik I (Beograd 1979) jednostavnoprepisan. »Autorica« Bosanskog jezika za strancesmatrala je da je dovoljno samo izmijeniti naziv ud`benika,tj. naziv jezika, pa da rad drugih autora moè predstavitikao svoj (vi{e o tom plagijatu v. Klajn 1998:17–19; Okuka 1999: 641–642; Kova~evi} 2001: 40; Thomas2003: 315–316).Iako stvarnost pokazuje da se nacija i jezik ne podudarajuna ju`noslavenskom prostoru, politi~ke elite ju-`noslavenskih dràva odbijaju pogledati stvarnosti u o~i.Zato u tim dràvama »vlada klima ideologiziranja jezikai inzistiranje na jezi~noseparatisti~kom monopolu tuma~enjau tamo{njim vode}im lingvisti~kim krugovima«(Gröschel 2003: 185). A »bit svake ideologizirane interpretacijeje da iskrivljenu realnost prezentira kaostvarnu datost« ([kiljan 2002: 164). Tipi~na metoda jeda »ljudi u struci uglavnom se prave da ne vide ni notornihnelogi~nosti na koje sam ovdje upozorio, ili da ih seone ne ti~u, a ako tkogod od njih i upozori na njihovu nelogi~nost(ponajprije po svojoj stru~noj savjesti, da nekaèm po du`nosti, ili npr. zato {to o toj problematicimora, htio ili ne htio, predavati studentima), biva progla{enljevi~arem, ’goldsteinovcem’, ’novosa|aninom’, au posljednje vrijeme ~ak i udba{em« (Pranjkovi} 2008:51). Ju`noslavenski lingvisti~ki krugovi idu tako dalekoda, kako Ressel (2000: 231–232) zapaà, kriminalizirajuneistomi{ljenike: »Naravno da se ne moè obi~nim mijenjanjemzakona i administrativnim naredbama jezikes njihovom gramati~ko–leksi~kom strukturom promijenitipreko no}i. Moè se, me|utim, lansirati ili masovnopodupirati jedan drugi na~in gledanja pojava, njemu davatiprednost, a alternativne na~ine promatranja margi-

Nacija, identitet, kultura, povijest 177nalizirati ili ~ak kriminalizirati, tj. pobrinuti se da se onivi{e ne ~uju, da se ne {ire, odnosno da budu obiljeèniìgom politi~ki zastarjelog«.Na taj na~in se uzgaja »mit o identi~nosti nacije i jezika«(Harth 2000: 352). Stvarnost je, me|utim, da »Srbi iHrvati govore jedan zajedni~ki jezik« (Pohl 1996: 219).To nije ni{ta neobi~no jer »kao {to je poznato, jezik i nacionalnostsu dva pojma nezavisna jedan od drugog«, jezik»je nezavisan od na~ina pisanja, nacionalnosti i dr-àve, on je ~isto lingvisti~ka jedinica. Moè imati jedancentar, moè imati i nekoliko centara, pa se tada govori o’policentri~nim jezicima’«, »jezici poput engleskog i njema~kogsu policentri~ni jezici«, »i srpskohrvatski jezik jepolicentri~an jezik s dva na~ina pisanja, latini~kim nazapadu, }irili~kim na istoku« (ibid.: 205–206). Svi policentri~nijezici, ali i brojni drugi, pokazuju da se nacija ijezik ne podudaraju.To ne ~udi jer odavno je poznato da »nijedna teorijakoja tvrdi da se jedinstvo nacije sastoji u njenom zajedni~komporijeklu, u njenom zajedni~kom jeziku ili u zajedni~kojpovijesti ne moè se primijeniti u praksi. Principnacionalne dràve je ne samo neprimjenjiv, nego nikadanije bio ni jasno promi{ljen. On je mit, jedan iracionalniromanti~arski i utopijski san, san o naturalizmu iplemenskom kolektivizmu« (Popper 7 1992: 62).Nacionalni identitet i jezikNa ju`noslavenskim prostorima se tvrdi da nacionalniidentitet ovisi o jeziku. Ali to nije to~no: nacionalni identitetne mora ovisiti o jeziku, kako zorno pokazuje austrijskiprimjer, gdje »pitanje jezika ima zaista slabozna~enje za simboli~ku vrijednost austrijskog identiteta«(de Cillia 1995: 12, v. i 10–11). Ve} i na dràvnoj graniciizme|u Austrije i Njema~ke, »iako jezi~ne razlike sjedne i druge strane dràvne granice nisu posebno jako

178 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamizraène, razlikuju se jasno kolektivni identiteti« (Goebl2002: 58). Uostalom, kad bi bila istina da o jeziku ovisiidentitet nacije, onda Amerikanci ne bi imali identitet, ni[vicarci, Australijanci, Kana|ani, ni brojne druge nacije.Svi ti primjeri dokazuju da »koji jezik znamo (langue) ikoristimo (parole) moè biti potpuno nepovezano s na-{im samoizja{njavanjem o svom identitetu« (Le Page/Tabouret–Keller 1985: 237).Tako je bilo i u 19. st. na Balkanu kad se kretalo upravljenje nacija: »Stanovnici Balkana nisu definiralisvoj identitet po jezi~nim granicama, na kraju krajevapostotak nepismenih me|u njima iznosio je prije sto godinaoko 90%« (Riedel 2007: 28). Pa »ve} i zbog toga nemoè u jugoisto~noj Evropi nikakav nacionalizam koji sezasniva na jeziku dokazati da je neka nacija ve} stolje}imapostojala kao jezi~na zajednica« (ibid.).Poznato je da se kod ju`nih Slavena »religijski, jezi~nii etni~ki kriteriji ne preklapaju« (Altermatt 1996:123) i da se nisu preklapali ni u 19. stolje}u: budu}i dakod onih koji su se u 19. st. po~eli ujedinjavati u hrvatskunaciju »nije stajao na raspolaganju ni nekakav vlastiti jezikni nekakva vlastita rasa kako bi se odabrani narododlikovao naspram drugih, morala se na}i nekakva povijesnamisija hrvatske nacije u obrani kr{}anstva protivuleta s istoka da bi se slojevima stanovni{tva s nedostatnomsamosvije{}u pomoglo da do|u do neophodnog osje-}aja nadmo}i« (Hobsbawm 1991: 142–143).Dana{nje postojanje hrvatske nacije pokazuje ~akdvostruko da se nacija ne podudara s jezikom. Naime,kad bi se nacija morala podudarati s jezikom, onda nikadane bi mogla nastati hrvatska nacija jer su oni koji suse u nju udruìli govorili tri razli~ita jezika (kajkavski,~akavski i {tokavski). Ni uzimanjem {tokavice za standardnijezik ne bi mogla nastati zasebna hrvatska nacijajer {tokavicu su uzeli i drugi za standardni jezik.Da je tvrdnja kroatista o povijesnoj podudarnostihrvatske nacije i jezika neodrìva jer nailazi na dvostru-

Nacija, identitet, kultura, povijest 179ki problem, uo~avaju i inozemni znanstvenici: »Taj dvostrukiproblem sastoji se u tome a) {to se hrvatskojezi~no podru~je sastoji od tri regije s vrlo razli~itim dijalektima,od kojih je jedan, kajkavski, toliko blizak slovenskomda su ga ranije promatra~i izvana zamjenjivalis njim. A specifi~no je i to {to dana{nji kulturni i politi~kicentar, Zagreb, povijesno pripada jednom manjem i marginalnomdijalektalnom podru~ju (kajkavskom). b) Nadalje,problem je i u tome {to je ba{ ona varijanta koja jepostala standardom — {tokavska — najve}im dijelomidenti~na s onom koju govore i ’glavni neprijatelji’ —Srbi« (Kilian 1995: 376). Drugim rije~ima, kroatisti svojomtezom o podudaranju jezika i nacije negiraju postojanjezasebne hrvatske nacije, iako je neosporno da onapostoji jer izme|u nacija se ni jezik ne mora bitno razlikovati,npr. »kao u slu~aju srpskohrvatskog jezika« (Bienen1995: 168). Zato se jezik, nacija, religija i dràva nesmiju poistovje}ivati (Klose 1993: 69).âk i »primjer Francuske, jedne od najranijih nacija,podcrtava slabost teorije koja nacionalni identitet gledakao odraz objektivnog jedinstva i izdvojenosti baziranena iskonskim, ’pradjedovskim’ etni~kim karakteristikama,i pogotovo na jeziku. Na primjer, jasno je da nemani{ta vi{e razloga da se francuski smatra pradjedovskimili materinskim jezikom Francuza, nego {to ima razlogada se engleski smatra pradjedovskim jezikom Amerikanacanebritanskog porijekla. Nacionalni jezik nije inherentnosvojstvo date nacije, nego se tvrdi da je to i interpretirase kao takav« (Greenfeld 2001: 666).A nije ni potrebno da bude jer za postojanje nacionalnogjedinstva dovoljna osnova moè biti zajedni~ki pravnisistem (Barbour 1998: 46). To je poznato u suvremenomsvijetu i zato nacionalnu pripadnost ni nama nidrugima nitko ne dovodi u pitanje, osim neznalica naju`noslavenskim prostorima koje misle da je za nacijuneophodan zaseban jezik. Po njima, dakle, ne postoji ni

180 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamameri~ka nacija, ni {vicarska ni austrijska ni brojne druge.One, me|utim, nesumnjivo postoje: »~etverojezi~na[vicarska je jedna nacija; isto tako i Kina sa svim svojimjezicima. S druge strane su Srbi i Hrvati , oni govorejedan te isti jezik, premda jedni pi{u }irilicom a drugirimskim pismom, ali danas sigurno nisu jedna nacija,nego dvije. Podijelila ih je religija« (Pfaff 1994: 51–52, v. i278). Svi ti primjeri pokazuju da »nasuprot nacionalisti~kommitu, jezik nekog naroda nije osnova njegovenacionalne svijesti« (Hobsbawm 1991: 132).Barem pola stolje}a je poznato da »ima mnogo nacijakoje nemaju zaseban jezik« (Kohn 1962: 20). Brojniprimjeri pokazuju da nacionalna dràva »ne odraàvaneku dubinsku jezi~nu logiku« (Billig 1995: 23). Tako nikod Hrvata jezik ne moè biti argument ni za naciju niza dràvu jer je zajedni~ki sa Srbima (Hobsbawm 1991:68–69). A osim toga — ovdje Hobsbawm (1991: 69) citiraIvu Banca — ba{ hrvatska jezi~na situacija s kajkavskim,~akavskim i {tokavskim ne moè se nikako dovestiu sklad s predod`bom da je jezik najdublji odraz duha narodajer kako da jedna nacija ima tri duha.Bez sumnje, »obmanjuju stereotipna shva}anja kojajezik gledaju kao definiraju}e svojstvo nacije ili rase« (LePage 1993: 157). Na toj obmani temelje se aktivnostipomo}u kojih »se srpskohrvatski jezik od strane revnihjezi~nih politi~ara i politi~kih jezikoslovaca na osnovi lingvisti~kihmini razlika dijeli u odvojene nacionalne jezike— u hrvatski, srpski, bosanski itd. itd. Nebitne leksi~kerazlike (kao npr. izme|u Fleischer i Metzger na njema~kom)ili razli~itost }irili~kih i latini~kih slova su takvemale lingvisti~ke razlike koje se dramati~no pove-}avaju u simboli~ke provalije« (Eschbach/ Hess–Lüttich/Trabant 1996: 391).Precjenjivanjem jezi~nih razlika nacionalno anga-ìrani jezikoslovci potvr|uju da je njihova potreba za dokazimanacionalnog kontinuiteta pomo}u jezika ve}a od

Nacija, identitet, kultura, povijest 181potrebe za lingvisti~kim analizama (Fritsche 1992: 84).Tako|er potvr|uju da je mitsko poistovje}ivanje nacije ijezika karakteristi~no za nacionalisti~ke intelektualce, ane za obi~an narod (Hobsbawm 1991: 72). Kod nacionalisti~kihintelektualaca »jezik je takore}i stup nosilac nacionalizma.Zato i postoji pojam ’jezi~ni nacionalizam’. U ve}ini nacionalizama jezik ima odlu~uju}u ulogu,jo{ i danas, pa ~ak i tamo gdje bi na istoj argumentativnojosnovi bili mogu}i sasvim drugi nalazi. Ovdje mislimnpr. na Hrvate« (Reiter 1984: 283).Svojstva jezi~nog nacionalizma su poistovje}ivanjejezika s narodom, kulturom, nacijom, dobrim vladanjem,moralom, dràvom i porijeklom (Gardt 2000: 248). Zatakva poistovje}ivanja ne postoje nikakve stvarne osnove,naprotiv, »stvarni jezi~ni odnosi pokazuju jasnoda je jezi~ni nacionalizam jedna za svijet opasna fikcija«(Payer 2000). S obzirom da lingvistika istraùje realnejezi~ne odnose, nije za lingviste karakteristi~no gledanjejezika kao sredstva nacionalne identifikacije nego, kakoReichmann (2000: 454–455) uo~ava, za jezi~ne ideologe,~ije djelatnosti s ciljem iskori{tavanja jezika za osnovnujedinicu nacije }e svaki istinski lingvist »morati raskrinkavatikao ono {to jesu«.Bez obzira na èlje jezi~nih ideologa, jezik nije nu`nosredstvo za nastanak nacije: »I da li to jezik stvarno samnapravi? Misli se: Da li jezik sam dovede do ujedinjenjanacije? U. A. Mi smatramo: ne. Jer suprotni primjeri sustvarno i previ{e brojni i upe~atljivi, od [vicaraca, koji susigurno [vicarci (...) a ne Nijemci! U. A., do Amerikanaca,koji nisu Englezi, Brazilaca, koji nisu Portugalci. Istokao {to Srbi i Hrvati usprkos zajedni~kom srpskohrvatskomjeziku energi~no odbijaju da ih se ubroji u jednunaciju« (Brückmüller iz Ammon 1995: 203).

182 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamNacija kao politi~ka tvorevinaBudu}i da dana{nji jezik u Hrvatskoj ne pruà kroatistimapotporu za njihovu tvrdnju o podudaranju jezika snacijom, oni se i ne pozivaju na analizu jezika, negoprvenstveno govore o narodu, naciji i povijesti. Njihovaosnovna teza je da a) oduvijek postoji hrvatski narod, b)svaki narod ima zaseban jezik, c) iz toga proizlazi da oduvijekpostoji zaseban hrvatski jezik, d) ako taj jezik postojioduvijek, podrazumijeva se da postoji i danas.Me|utim, nijedna od to~aka u toj tezi nije to~na. înjenicaje da narodi koji danas postoje, npr. hrvatski, njema~ki,austrijski, ne postoje oduvijek i nisu nastali prirodnimputem. I narodi i nacije su dru{tveno–politi~ketvorevine, oni su oblik udruìvanja ljudi u ve}e grupe.Kakvog obima }e te grupe biti i kakvo ime }e nositi, nijezadato nikakvim objektivnim ili prirodnim kriterijem,nego je rezultat politike. Politika je umije}e mogu}ega,{to zna~i da grupa zvana jedan narod ili zvana jedna nacijaobuhva}a sve ljude koje su me|usobno konkuriraju}ipoliti~ari primjenom raznih sredstava uklju~ili u nju.Narodi i nacije su promjenjive jedinice jer politi~ariodre|enog vremena imaju druk~ije ambicije i mogu}nostiod politi~ara nekog drugog vremena: jedni se pokaùdovoljno vje{tima da pod sobom ujedine veliku grupu ljudikoju proglase jednim narodom, neki drugi politi~ariopet uspiju otcijepiti odre|enu grupu staju}i joj na ~elo inazivaju}i je zasebnim narodom itd. U znanosti je zatoop}eprihva}eno shva}anje naroda i nacije kao konstrukcije,»kao ’politi~ke’ tvorevine napravljene pomo}u nacionalisti~kihideologija i pokreta« (Jenkins/Sofos 1996:11), kao zami{ljene ili izmi{ljene zajednice (Anderson1988: 16; Brennan 1993: 49). Time se ni u najmanjojmjeri ne pori~e legalnost postojanja naroda ili nacije,nego se osvje{tava na~in na koji je do{lo do njihovog formiranja.

Nacija, identitet, kultura, povijest 183Od kada postoje nacijeUslijed mno{tva dokaza, »danas u znanstvenom istra-ìvanju vlada jedinstvo oko toga da nacije nisu prvotneili nepromjenjive dru{tvene jedinice, nego da isklju~ivospadaju u odre|enu i povijesno novu epohu« (Esbach2000: 70).U Evropi je formiranje nacija zapo~elo krajem 18.stolje}a: »Literatura na tu temu govori u prilog shva-}anju nacija kao proizvoda odre|enih dru{tvenih i ekonomskihuvjeta koji postoje od sredine osamnaestog stolje}akao produkt ’modernizacije’« (Barbour 2000: 3). Tozna~i da »suprotno od mnogih popularnih mi{ljenja, nacijeu modernom smislu su relativno nova pojava«(ibid.).Nacije nisu ni mogle nastati davno jer za njihovo pojavljivanje»potrebni su odre|eni dru{tveni preduvjeti. U njih se ubraja kao prvo pojedinac u svojstvu politi~kogsubjekta—aonjeustvari tek s francuskom revolucijomstupio na povijesnu pozornicu — i kao drugoubraja se raspolaganje suvremenim sredstvima komuniciranja«(Riedel 2005: 247). S obzirom da je za nacije karakteristi~noda njihovi ~lanovi imaju »zajedni~ku ekonomijui zajedni~ka javna prava i du`nosti«, ve} i iz toga»vidimo da nacije, u modernom smislu, mogu biti samorelativno nova pojava. Zajedni~ka javna prava i du-`nosti su nesprovodive ako nije mogu}e relativno brzoputovanje unutar doti~nog teritorija . Nacija u modernomsmislu ne moè postojati bez zajedni~kog shva-}anja identiteta, a da bi ljudi dijelili zajedni~ki identitetmora biti garantiran odre|eni minimalni nivo komunikacijeme|u njima« (Barbour 2000: 4).Tako da i »nacionalizam kao masovni pokret i nacijakao ideja o zajednici prihva}ena od strane svih dru{tvenihslojeva date populacije moraju se smatrati relativnokasnom pojavom jer njihovo pojavljivanje nije bilo mogu}ebez osnovnih ekonomskih, dru{tvenih i politi~kih

184 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizampreduvjeta. Politi~ka emancipacija najniìh dru{tvenihklasa i njihovo sudjelovanje u kulturi zajedno s drugimklasama, zna~ajan stupanj dru{tvene mobilnosti i tehni~kinapredak koji omogu}uje masovno {irenje ideje onaciji — sve to je bilo mogu}e jedino u modernim dru-{tvima« (Törnquist–Plewa 2000: 184). Drugim rije~ima,nacija je nov, »dinami~an konstrukt koji je stvoren utoku 19. i 20. stolje}a« (Blum 2002: 10): »tek s op}om modernizacijom,opismenjavanjem, porastom mobilnosti ikomunikacije postali su veliki dijelovi stanovni{tva uklju~eniu procese oblikovanja mi{ljenja i svijesti pa time ipoliti~ki relevantni. Ovi preduvjeti vrijede s odre|enimvremenskim pomacima za sve nacije. Sve one se morajuprema Benedictu Andersonu promatrati kao imaginedcommunities zami{ljene zajednice« (ibid.: 12).Kako je do{lo do nastanka nacijaIstraìvanja pokazuju da »nacije ne nastaju same odsebe, nego ih naprave dràve i nacionalisti« (Gellner1999: 10). Popularno shva}anje »’da su nacije prirodni,Bogom dati oblik klasificiranja ljudi — to je mit’ (Gellner1991: 77)« (iz Hobsbawm 1991: 21). Uslijed pro{irenostitog mita »treba usmjeriti pa`nju na to da ni nacijene nastaju prirodno, nego se stvaraju pomo}u aktivnostinjihovih ~lanova. A to ponekad ne èle priznati upravoosobe ili grupe koje su u tome jako angaìrane« (Ammon2000: 522) i ~iji zadatak je »napraviti naciju unutar nezavisnedràve pomo}u {irenja vjere u postojanje nacije na~itavu populaciju« (Seton–Watson 1977: 3). Za {irenje tevjere koristi se ideologija nacionalizma, {to zna~i da »nacionalizamje taj koji proizvodi nacije, a ne obrnuto«(Gellner iz Riedel 2005: 32–33).Nacije nisu zadate povije{}u: »nacije —autome se,izgleda, novija istraìvanja slaù — nisu jednostavno ’tu’kao povijesni entiteti, nego ih se napravi tamo gdje se

Nacija, identitet, kultura, povijest 185èli, one se izmisle« (Gardt 2000a: 2). Nisu zadate nijezikom: »Veza nacije i jezika je jednako malo data prirodomkao i shva}anje ve}e grupe ljudi da su jedna nacija«(Wiesinger 2000: 525).Proces formiranja nacija opisuje se pomo}u pojmapravljenje nacija: »Taj pojam implicira konstrukcijskikarakter nacija kao vremenski i kontekstno vezanihoblika dru{tvenog grupnog identiteta. ’Suvremene nacije’(u smislu paradigme pravljenja nacije) shva}aju sekao nadslojne ili nadklasne relativno sloène mi–grupe(s jakom vertikalnom, horizontalnom i ideolo{kom integracijom),~iji ~lanovi nisu povezani osobnim odnosima,nego ’zami{ljenom zajednicom’ (B. Anderson)« (Hösch/Nehring/Sundhaussen 2004: 470).Ako se èli utvrditi da li je proces pravljenja nacijeuspio tj. da li postoji nacija, ne gledaju se neki objektivnikriteriji jer njih kod nacija nema, nego »nacija postojikad znatan broj ljudi u nekoj zajednici sebe smatra nacijomili se pona{a kao da su je formirali. Nije nu`no da se~itava populacija tako osje}a ili pona{a i nije mogu}e dogmatskiutvrditi minimalan postotak populacije koji semora tako osje}ati. Ako znatna grupa vjeruje u to, onaposjeduje ’nacionalnu svijest’. Zdrav razum nam kaè daako je ta grupa jako mala (npr. manje od jedan posto populacije)i nije vje{ta u propagandi ili ne posjeduje jakudiscipliniranu vojsku da je podrì dok nije sposobna dapro{iri nacionalnu svijest na mnogo {ire slojeve populacije,onda ta nacionalno svjesna elita ne}e uspjeti u pravljenjunacije« (Seton–Watson 1977: 5).Naracijom do nacijeînjenica je da »su nacije tek procesom pravljenja nacijepomo}u pisanja povijesti i sli~nih aktivnosti u naraciji’stvorene’« (Buchler 2002: 9). Ali ta kratko}a vremenskogpostojanja nacije i njen umjetni nastanak zata{ka-

186 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamvaju se pred {irom javno{}u. Ve} i nacionalizmi 19–ogstolje}a ~inili su sve da bi nacija »trebala biti shva}enakao ne{to prirodno, oduvijek postoje}e« (Blum 2002: 14).S tim ciljem se »slika nacije koja spava i ~eka da budeprobu|ena pojavljuje prakti~no u svim nacionalizmima{irom svijeta, impliciraju}i da je nacija oduvijek postojala,da je ona praiskonska i prirodna. Istovremeno su i nacijai njen jezik umjetno napravljeni, a bez obzira na topopra}eni su tvrdnjom da su prirodni organizmi, i to organizmiduboke starosti« (ibid.: 15).Jer »to {to taj izgubljeni raj — nacija nacionalista —nikad nije bio opipljiva stvarnost, to ne predstavlja preprekuza ~ovjeka nadarenog stra{nim i veli~anstveniminstrumentom ma{te da je izmisli. Za to je poezija tu: dabi se prazna mjesta u ìvotu popunila privi|enjima, {toih ljudi u svom kukavi~luku, velikodu{nosti, strahu iligluposti trebaju kako bi svom ìvotu dali smisao. Privi|enjakoja poezija dodaje stvarnosti mogu biti dobro-}udna, ne{kodljiva ili zlo}udna. Nacionalizmi spadaju uona posljednja« (Llosa 2000: 25). Uslijed presudne ulogenaracije, »u centru nacije nalazimo naraciju: pri~e o nacionalnomporijeklu, mitove o o~evima osniva~ima, rodoslovljaheroja. Na po~etku nacije nalazimo pri~u o po-~etku nacije« (Bennington 1993: 121).Za{to je pri~a tako bitna i za{to se moè gledati »nacijakao oblik pripovijetke — tekstualnih strategija, metafori~kihpremje{tanja, podtekstova i figurativnih lukavstava«(Bhabha 1993: 2)? Odgovor na to pitanje nijete{ko na}i ako se ima u vidu da ne postoji »nikakva prirodnazadatost granica nacije: nacija nije zadata jezikom,teritorijem, rasom, religijom niti bilo ~im drugim«(iz Thom 1993: 23). Pa kad nastanak nacije nije prirodnouvjetovan i kad ne postoje objektivni kriteriji za odre|ivanjenacije, onda se poseè za fikcijom. Razmjerinjene primjene su toliko veliki da se ~ak radi o »institucionalnomkori{tenju fikcije u nacionalisti~kim pokretima«(Brennan 1993: 47).

Nacija, identitet, kultura, povijest 187Budu}i da fikcija ~ini temelj nacije, nacija se definirai kao mit: »nacija je apstrakcija, alegorija, mit {to se nepodudara sa stvarno{}u koja se moè znanstveno definirati«,»jedan od najpostojanijih mitova je bez sumnje ’nacija’«(ibid.: 48, 49). Kod nacije je apsurdno to {to s jednestrane »ljudi umiru za nacije, vode ratove zbog njih« uvjerenida je njihova nacija prirodno data i da postoji oduvijek,a s druge strane stoji »suha, gorka politi~ka ~injenica:’nacionalizam nije bu|enje nacija do samosvijesti;on izmisli nacije tamo gdje nisu postojale’« (ibid.: 49).Izmi{ljanje je nemogu}e sprovoditi bez naracije: »nacijesu dakle izmi{ljene konstrukcije ~ije postojanje ovisi oma{ineriji kulturne fikcije u kojoj knjièvnost ima presudnuulogu« (ibid.).Uz knjièvnost, bitne su novine i drugi mediji kojisudjeluju u nacionalisti~kim procesima danas, a jednakosu postupali i mediji 19–og stolje}a: »I novine i masovnimediji igrali su odre|enu ulogu u takvim procesima, tokomkojih su se u Evropi ’nacije’ homogenizirale i nakraju se gra|ani ~ak uìvjeli u predod`bu da je ’njihova’nacija oduvijek postojala u takvom obliku« (Buchler2002: 9). Kako se ta predod`ba o praiskonskom postojanjuvlastite nacije mogla pro{iriti kad svaki iole znanstvenuvid u povijest pokazuje da su nacije »ne{to prili~nonovo u povijesti« (Renan 1993: 9)? O~ito se povijesne~injenice zaboravljaju i zamjenjuju fikcijom s ciljemostvarivanja nacionalnih programa: »Zaboravljanje, ~akbih i{ao tako daleko da kaèm zabluda na podru~ju povijesti,to je osnovni ~inilac u kreiranju nacije, a zbog toganapredak u istraìvanju povijesti ~esto predstavlja opasnostza temelje nacionalnosti« (ibid.: 11).S obzirom da objektivno istraìvanje povijesti nepruà potvrde kontinuiteta nacije, nacionalni aktivisti iu pristupu povijesti primjenjuju naraciju smatraju}i da»se ~ak i povijesni kontinuitet mora izmisliti, npr. kreiranjemdrevne pro{losti bez stvarnog povijesnog kontinuitetabilo pomo}u polufikcije bilo pomo}u krivo-

188 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamtvorenja« (iz Brennan 1993: 49). Drugim rije~ima, »povijestse pomo}u pisanja povijesti i interpretiranja povijestii diskutiranja o povijesti tek pravi. To zna~i da pisanjepovijesti, odnosno sudionici u tom diskursu uzimajusamo one elemente koji im odgovaraju za opravdavanjeili potkrepljivanje vlastitih ciljeva te da tim elementimapomo}u odre|enog redoslijeda daju novi smisao« (Buchler2002: 9).Nema objektivnih kriterija za pravljenje nacijeImaju}i u vidu potpunu dominaciju naracije nad znano{}una ju`noslavenskim prostorima, ne ~udi {to jeve}ini ljudi na Balkanu nepoznata ~injenica da »je nacionalnostsubjektivna a ne objektivna kategorija — ona sene moè ’objektivno’ konstatirati ili mjeriti« (Mappes––Niediek 2005: 14). Drugim rije~ima, nije objektivno zadatoza{to bi netko bio Hrvat ili Srbin ili Bo{njak iliCrnogorac. Koliko god naracija uvjeravala u suprotno,neosporno je da »ne postoje objektivni temelji za nacionalnost.Empirijsko istraìvanje otkriva da su sve nacije— kao nacije — umjetne konstrukcije« (Greenfeld 2001:663). Uslijed tih spoznaja je »odavno s pravom prevazi|enoshva}anje o postojanju navodno ’objektivnih’ kriterijaza odre|ivanje neke nacije« (Clewing 2001: 394).Na ju`noslavenskim prostorima mnogi misle da senacija prepoznaje po jeziku. Me|utim, »~ak ni jezik,mo`da najautenti~nije obilje`je dru{tvenog identiteta,ne predstavlja danas svojstvo po kojem se prepoznajeneka nacija. Jer unutar gotovo svih nacija govore se razli~itijezici — pa i kad je jedan od njih slu`beni — i skorosvi jezici, osim sasvim malobrojnih iznimaka, prelaze nacionalnegranice i ra{~lanjuju svijet prema svojoj vlastitojgeografiji« (Llosa 2000: 55).Nacija nije nastala pomo}u autenti~nih kriterija kakavje jezik, nego »nacija je politi~ka izmi{ljotina« (ibid.:

Nacija, identitet, kultura, povijest 18954). To vrijedi za sve nacije: »Svaka nacija je la`, kojoj suvrijeme i povijest — kao starim mitovima i klasi~nim legendama— dali samo privid istine. Nijedna nacija nijeprirodno nastala. Usprkos povezanosti i bratstva, kojenaizgled jo{ uvijek postoji kod malobrojnih, nailazi se izvanuljep{avaju}e — knjièvne, povijesne, umjetni~ke —fikcije, u kojoj uobli~avaju svoj identitet, na zastra{uju}epovijesne ~injenice« (ibid.: 56). Te ~injenice pokazuju dasu sve nacije »nastale politi~kom samovoljom, plja~kom,intrigama vladara, golim ekonomskim interesima, kombinacijomsirovog nasilja i slu~aja« (ibid.: 55).Pogre{no je tvrditi da se nacija zasniva na zajedni~komjeziku, na zajedni~kom teritoriju koji ~ini prirodnucjelinu ili na zajedni~koj religiji (Greenfeld 2001:663–664). Npr. religija se ne moè smatrati kriterijem zanacije jer kako onda da pet glavnih religija nalazimo kodstotina slu`beno priznatih nacija i onih koje èle to postati— religijom se ne moè objasniti tolika raznovrsnostnacija (ibid.: 663). I »jednako malo dokaza imaza podupiranje teorije o porijeklu kod geopoliti~ke raznovrsnostikao i kod etni~ke ili, pogotovo, jezi~ne«(ibid.).Ni pozivanje na tisu}ljetnu dràvu ili na povijesne teritorijene moè sluìti kao kriterij za nacionalnost: »vezaizme|u stvaranja dràve, centralizacije, i ~ak teritorijas jedne strane i nacionalnog identiteta s druge straneje jednako nedosljedna i proturje~na kao i izme|u nacionalnostii jezika« (ibid.). Osim toga, dok je jezik univerzalnosvojstvo svih ljudskih na~ina grupiranja, »nacionalniidentitet je povijesno ograni~ena, nova pojava i nemoè se objasniti dovo|enjem u vezu s takvim univerzalnimsvojstvima« (ibid.: 664).Nacije nije mogu}e definirati pomo}u objektivnihkriterija »~ak i ako zanemarimo to {to ve}ina poku{ajadefiniranja sadrì brojne elemente koji ustvari nisu ’objektivnikriteriji’, nego subjektivni mitovi (’rasa’, ’duhnaroda’ i sli~no) ili slu~ajna obilje`ja (npr. religija) odno-

190 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamsno neuhvatljivi motivi i znanstveno neopravdane hipoteze(’sudbinska zajednica’, ’duhovno pona{anje’, ’nacionalnikarakter’ itd.)« (Szücs 1981: 168).Stoga »ako takozvani ’objektivni’ kriteriji poput jezika,religije ili zemljopisa ne mogu predvidjeti gdje }e bitidràvne granice, onda se moè pretpostaviti da su ’subjektivni’ili psiholo{ki kriteriji presudni. Nacije nisu ’objektivnezajednice’, u smislu da su napravljene primjenomjasnih, ’objektivnih’ kriterija koje zadovoljavaju svi~lanovi nacije; naprotiv, nacije su, da uzmemo terminBenedicta Andersona, ’zami{ljene zajednice’« (Billig1995: 24).Na ju`noslavenskim prostorima se misli da se pozivanjemna porijeklo moè dokazati pripadnost nekoj naciji.Me|utim, poznato je ve} barem pola stolje}a da »zajedni~koporijeklo kao kriterij za postojanje i razgrani~avanjenacionalnih grupa nije ni u kojem slu~ajukriterij upotrebljiv za definiciju tih grupa« jer je »jakoudaljen od stvarnosti« (Lemberg 1964 II: 42). Pozivanjena »zajedni~ko porijeklo je za primitivne ljude bilo odvelikog zna~aja; ono je zato bilo predmet legendi i praznovjernihpredod`bi. Ali suvremene nacije su mje{avinaraznovrsnih i ponekad vrlo razli~itih rasa. Seobe narodau na{oj povijesti i pokretnost ìvota novog doba doveli susvuda do izmije{anosti« (Kohn 1962: 20).I rezultati istraìvanja pomo}u nove metode — ispitivanjemljudskih gena — potvr|uju da su nacije mje-{avine najrazli~itijih mogu}ih predaka. [tovi{e, »sveanalize gena dokazuju da svaki ~ovjek ima nebrojenomnogo korijena i da je svatko ’mje{avina’« (Welt online2007). Analizu gena brojnih evropskih nacija sprovela jenedavno iGENEA, evropski ogranak vode}eg poduzetnikaza testiranje gena, koji vr{i 90% u svijetu svihDNK–ispitivanja porijekla. Izvr{ena analiza pokazuje nesamo da »ne postoji pranarod Hrvati« (Pazos 2008a),nego i da nije mogu}e na osnovi gena utvrditi tko jeHrvat a tko Srbin. Tako|er pokazuje da je po o~evoj liniji

Nacija, identitet, kultura, povijest 191genetski najzastupljenija kod Hrvata i Srba Y–haplogrupaI koja reprezentira prastanovnike Balkana Ilire (Pazos2008), a unato~ tome neosporno je da govorimo jezikomkasnijih doseljenika, Slavena. Za razliku od na{e situacije,samo »20% albanskog stanovni{tva ima ilirskekorijene«, tj. »udio Ilira je u Albaniji manji nego u Bosniili u Hrvatskoj« (Pazos 2008b). To jo{ nije sve: Albancinaspram Srba imaju po o~evoj liniji ~e{}e Y–haplogrupuR1a koja se pripisuje slavenskim korijenima, a usprkostome neosporno je da Albanci ne govore slavenskim jezikom.Neosporno je to i za Ma|are, a ba{ kod njih je vi{ezastupljena Y–haplogrupa R1a nego u bilo kojoj zemljijugoisto~ne Evrope. Istraìvanje gena i u drugim regijamaEvrope ru{i na{e stereotipe o nacijama: npr. za Nijemceje utvr|eno da imaju po o~evoj liniji pet puta ~e{}eisto~noevropske korijene nego germanske (Welt online2007), iako njihov jezik nije slavenski nego germanski.Istraìvanje je pokazalo i da po o~evoj liniji Nijemci imajudvostruko ~e{}e ìdovsko porijeklo nego germansko(ibid.).Navedeni rezultati potvr|uju da nacija nije genetskizadata zajednica, a potvr|uju i da genetsko porijeklonema nikakve veze s jezikom. Ovo svojevrsno testiranjeje li istinita slika pro{losti kakvu nam predo~avaju nacionalnoangaìrani povjesni~ari otkriva razmjere do kojihjedna znanstvena disciplina moè zastraniti kad se staviu slu`bu ideologije. Naravno, vladaju}a ideologija nagra|ujeautore kad svoje pisanje prilagode interesima teideologije, ona umnaà njihove rije~i putem ud`benika,{ire}i ih na taj na~in me|u populacijom laika.Ako se ideologija ne mije{a sa znano{}u, onda izostajedrasti~no odstupanje od istine, kako se vidi na primjeruprirodnih znanosti botanike i zoologije, gdje je tako|ergenskom analizom testirana postoje}a klasifikacijabiljnih i ìvotinjskih vrsta po stupnju srodnosti i povijestirazvoja. Testiranje je dalo nove spoznaje, koje su odmahprimijenjene u sastavljanju najsuvremenije klasifi-

192 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamkacije vrsta. Ali kod raskoraka izme|u stare i nove klasifikacijeu prirodnim znanostima ne moè se ni u kojemslu~aju govoriti o provaliji, dok se kod raskoraka izme|uslike nacionalne povijesti podu~avane u {kolama i stvarnogtoka povijesti Evropljana koji se vidi iz genske analizeljudi doista radi o provaliji, {to zna~i da je historiografijakao znanstvena disciplina potpuno zakazala uslijedsluènja nacionalnim ideologijama. Na ju`noslavenskomprostoru ta profesija sluì nacionalnim ideologijama jo{od 19. st., a s obzirom da je kontinuirano zastupljena uud`benicima za mase, ne iznena|uje {to ne samo nacionalistinego i oni koji to nisu podrazumijevaju da je nacionalnostzadata po krvi. Ni danas se kod toga ni{ta nemijenja jer rezultati dobiveni analizom DNK–profila ljudijo{ uvijek kod nas ne nailaze na primjenu u dru{tvenimznanostima.Ispitivanje genetskog porijekla ljudi potvrdilo je stajali{teprihva}eno ve} ranije u zapadnoevropskoj znanostida »tko shva}a naciju kao zajednicu povezanu porijeklom,taj je vezan za ahistorijsku i biologisti~ku slikusvijeta« (Altermatt 1996: 91). U njoj »rasno nije ni{tadrugo nego simboli~ka jezgra u kojoj se rasa i nacija uglavama ljudi poistovje}uju i u kojoj se rasno jedinstvomoè predstaviti kao izvor povijesnog kontinuiteta naroda.Ta simboli~ka jezgra omogu}uje da nastane fikcijarodoslovlja — tj. da nastane predod`ba da je svaka ranijageneracija predavala sljede}ima biolo{ku i duhovnu supstanciju,pomo}u koje se uspostavilo srodstvo izme|upripadnika ranije i dana{nje zajednice« (Buden 2005:48).S tim ciljem se na ju`noslavenskim prostorima bezikakvih dokaza tvrdi da se »radi o zajedni~kom porijekluvelikog broja ljudi i da se to porijeklo proteè stolje}imaunazad. Tamo gdje knjige biljeènja (knjige ro|enih,knjige vjen~anih itd.) postoje samo za nekoliko generacija(kao npr. u balkanskim dràvama) otvorena su vratamanipulacijama. A budu}i da rekonstrukcija zajedni-

Nacija, identitet, kultura, povijest 193~kog porijekla nije mogu}a na osnovi izvora, uzimaju senadomje{taju}i kriteriji (poput jezika, religije, zajedni-~ke kulture ili kombinacija tih kriterija) koji bi mit o porijeklutrebali empirijski utemeljiti. Ti nadomje{taju}ikriteriji su, dakako, sve samo ne objektivni« (Sundhaussen1997: 80).I njihovo povezivanje, »izjedna~avanje ’rasa = kultura= jezik’ sasvim o~ito je pogre{no, i {to se ti~e stvarnihbiolo{kih kriterija i {to se ti~e pro{irenih stereotipova«(Le Page/Tabouret–Keller 1985: 234–235). To pogre{noizjedna~avanje je na ju`noslavenskim prostorima tolikoizraèno da npr. najnovije »hrvatske etnogenetske koncepcijeizazivaju odre|ene asocijacije s Hitlerovom rasisti~komteorijom« (Wroclawski 2002: 252). Pritom trebaimati na umu da ono »{to se tridesetih godina zvalo rasa,danas se zove porijeklo, {to se u ono doba zvalo duh naroda,danas se zove kultura« (Altermatt 1996: 157).A istraìvanje nacisti~ke kulturne politike pokazujeda »u toj kulturnoj politici pogleda na svijet vjerovanja iu rasu i u jezik igrala su klju~nu ulogu, s retori~kim naglaskom~esto samo na rasi, ili na rasi i jeziku, ili na jezikui rasi. Ali kojem god redoslijedu tih dvaju aspekatanacionalnog naslje|a se dala prednost, jezik je imao presudnuulogu« (Hutton 1999: 5). Danas se ponovo vidi da»osnovni principi, bolje re~eno osnovne opsesije nacionalneideologije su homogenost i kontinuitet krvi, prostora,kulture i pogotovo jezika« (Fritsche 1992: 82).Iznova se uo~ava kako nacionalizam zna biti »gotovofa{isti~ki u svom inzistiranju na dràvi i na mitskoj snaziporijekla, posebno etni~kog porijekla, i na simbolimazami{ljene i mitske zajednice kakvi su religija, povijesnatradicija i zajedni~ki jezik« (Ager 2001: 37). A kako bi sesprije~ilo razotkrivanje istine, »pritom se obilje`ja kao{to su jezik, religija i etnos imuniziraju protiv svakogpreispitivanja i mobiliziraju se politi~ki za vlastite svrhe«(Altermatt 1996: 13).

194 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamJu`noslavenski filolozi sudjeluju u tome, pa je i nanjihovom primjeru vidljivo koliko je opravdano {to »uzaklju~ku svoje povijesti ideje o rasi Hannaford stavlja filologena prvo mjesto na listi krivaca« (Hutton 1999: 3).Javnosti ostaje nepoznato da »mitovi o rasnoj ~isto}iimaju svoje ishodi{te u potrebi za sna`nom osnovompoja~anom apeliranjem na ponos specijalnim precima ireligijskom ispravno{}u, a ne u ne~emu genetski dokazivom«(Le Page 1993: 144). Filolozi pre{u}uju pred javno{}uda »na osnovi jezi~ne zajednice izvoditi zaklju~ak ozajedni~kom porijeklu u smislu postojanja jedne povijesnostalne zajednice koja se minimalno kriàla s drugimzajednicama — to je mit; on u svom grubom biologisti~komobliku nema ve}u stvarnu povijesnu utemeljenostod legende o Troji kad se uzmu u obzir stoljetne seobevelikih masa ljudi , kad se uzmu u obzir kontaktido kakvih dolazi u ratovima, trgovini, ekonomiji i kulturi.Osim toga, iz novijeg doba postoje primjeri (SjedinjeneAmeri~ke Dràve) koji svaku pretpostavku o unutra{njojsrodnosti jezika i porijekla dovode do apsurda«(Reichmann 2000: 433–434).Nacionalnost nije objektivno zadata nego je stvarsamoodre|enjaKao {to je pokazano u prethodnim poglavljima, »nacionalnostnije prirodna« (Greenfeld 2001: 663), nego »zbogmno{tva mogu}ih kriterija za postojanje nacije kao izbog njihove proizvoljnosti i manipulativnosti jasno je dasu potrebna nastojanja i radnje jedne grupe ljudi kako bise napravila nacija i razgrani~ila prema van« (Esbach2000: 70).Spomenuta »nastojanja i radnje jedne grupe ljudi«prave nacionalnu ideologiju, a »nacionalna ideologijaima zadatak da konstruira narod kao fiktivnu etni~kucjelinu«, pa se onda ljudi »mogu u ime nacije upotrije-

Nacija, identitet, kultura, povijest 195biti za razli~ite politi~ke svrhe« (Buden 2005: 46). Taupotreba ide toliko daleko da ljudi »svoj ìvot i svoju slobodu`rtvuju za naciju« (Blum 2002: 5) uvjereni da je njihovapripadnost naciji objektivno zadata. Nisu svjesni daje nacionalna pripadnost »subjektivna i individualna odluka.Obja{njenja za takve odluke, pogotovo kad one kaomasovne pojave postanu dru{tveno va`ne, ostaju predmetompsihologije. Tim vi{e {to sudjelovanje u nacionalizmui/ili postizanje njegovih propagiranih ciljeva (u idealnomslu~aju postizanje nacionalne dràve) ~esto usprkoseventualno visokim tro{kovima ne donosi sa sobomodgovaraju}u materijalnu korist ni pojedincu nigrupi« (ibid.).Nije utemeljeno »etni~ki identitet prihvatiti kao objektivnudatost. To je stanje iz znanosti prve polovine 20.stolje}a, kada su ideje nacionalizma bile u usponu. Odonda je suvremena sociologija razvila nove teorije, pomo}ukojih moèmo spoznati da su etni~ki identitetidru{tveni konstrukti. Na primjeru Bosne i Hercegovinemoè se vrlo zorno predo~iti taj konstrukcijski karaktertamo{njih etni~ki definiranih nacija uklju~enih u konflikt«(Riedel 2007: 27).Istraìvanja pokazuju da »religija, jezik, obi~aji i kulturapo sebi ne ~ine etni~ki identitet«, nego »dru{tveneelite manipuliraju i instrumentaliziraju te simbole«(ibid.: 48). Nacionalisti {ire krivu predod`bu o etni~komidentitetu jer po njihovome »se taj identitet smatra ne-~im osnovnim, ~vrstim, trajnim — ne~im {to je postojalodavno prije nacionalnih pokreta i {to je dovelo do njih.Drevno porijeklo vlastite nacije i postojanost njenogidentiteta kroz stolje}a zaista je stvar vjere me|u nacionalistima. Ali izvje{taji iz povijesti govore da etni~kiidentitet nije inertna i stabilna stvar. Kroz stolje}a se pokazaloda se lako oblikuje i da je podloàn velikim promjenamai preokretima. On je u velikoj mjeri stvar togakako pojedinac sam sebe gleda« (Kedourie 1993: 141).

196 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamStoga »je pogre{no suvremene debate oko identitetaprojicirati u pro{la stolje}a. Do kraja 18. st. i dijelom jo{ u19. st. stanovni{tvo u Evropi se identificiralo u prvomredu s lokalnom regijom i s religijskom zajednicom. Suvremeninacionalni osje}aj je zahvatio mase tek krajem19. st.« (Altermatt 1996: 32). To zna~i da je znanstvenoneutemeljeno npr. katolike iz 15., 16., 17., 18. stolje}a uSlavoniji, Dalmaciji, Bosni itd. naknadno progla{avatiHrvatima kad hrvatska nacija u ono doba jo{ nije bilaoformljena, i katoli~ko stanovni{tvo npr. u 17. st. u Bosni,Slavoniji ili Dalmaciji nije sebe nazivalo Hrvatima.Ne moèmo mi u njihovo ime progla{avati ih ~lanovimahrvatske nacije kad je nacionalnost najve}im dijelomstvar samoodre|enja, npr. dubrova~ki katolici poputMatije Bana i Mede Puci}a su sebe odre|ivali kao ~lanovesrpske nacije (Kilian 1995: 378), katolik Ivo Andri} ilikatolik Ivo ]ipiko tako|er, itd. Zato pojmove nacionalnepripadnosti nije ispravno prenositi na stolje}a u kojimanacionalna pripadnost jo{ nije postojala. Kako je ve}re~eno, »osje}aj pripadnosti i eventualna lojalnost nekoj,bez obzira kako definiranoj grupi uvijek je subjektivna iindividualna odluka« (Blum 2002: 5).Nacionalni identitet nije prirodan nego jekonstrukcijaBudu}i da istraìvanja pokazuju da »nacionalizam izmi{ljanacije, a dràvna elita ih pravi i oblikuje« (Esbach2000: 71), usvojeno je me|u znanstvenicima ve} desetlje}imada »slijede}i Benedicta Andersona (1983: pp.15f.) polazimo od toga da su nacije mentalne konstrukcije,’zami{ljene zajednice’, koje podràvljeni politi~ki subjektigledaju kao odvojene politi~ke entitete« (Wodak/deCillia/Reisigl/Liebhart 1999: 3). Odnosno, »slaèm se sGellnerom kad on element umjetnog, izmi{ljanja i dru-

Nacija, identitet, kultura, povijest 197{tvenog inènjeringa nagla{ava, koji ulazi u pravljenjenacije« (Hobsbawm 1991: 21).Dru{tvenim inènjeringom nastaje uvjerenje o nacionalnomidentitetu: »u suvremenom svijetu, sa svimnjegovim mogu}nostima {irenja ideja i indoktrinacijemasa, naj~e{}e je istinitije re}i da je nacionalni identitetkreacija nacionalisti~ke doktrine, nego da je nacionalisti~kadoktrina proizvod ili izraz nacionalnog identiteta«(Kedourie 1993: 141). Ve} je klasi~nom postala re~enicakoju citiraju brojni povjesni~ari i sociolozi jer isti~e konstrukcijskikarakter nastanka nacije i nacionalnog identiteta:»Napravili smo Italiju, sada moramo napravitiTalijane« (iz Hobsbawm 1991: 58).To zna~i da »nacionalni identitet nije dat (npr. krozentitete kao {to su ’priroda’, ’karakter’, ’mentalitet’ ili’podsvijest’ naroda ili pojedinaca), nego je napravljen«(Brockmeier 2001: 219). Na primjer, »ve}ina zapadnihkoncepcija nacionalnog identiteta koje se pretvaraju dasu ukorijenjene u duga~kim, ponekad mitskim povijesnimtradicijama—atekoncepcije uzrokovale su ve}inuzapadnih debata i ratova u 20. stolje}u — izmi{ljene su uzadnjoj tre}ini 19. stolje}a (Hobsbawm, 1983). Naravno,ta izmi{ljanja nisu imala i nemaju mnogo veze s pravompovije{}u ili s istraìvanjem povijesti« (ibid.: 220).U pravljenje nacionalnog identiteta uklju~uju se poredpoliti~ara i neki intelektualci, zaboravljaju}i da »nijeni u kojem slu~aju obaveza intelektualaca da prave jedinstvonacije (to je stvar dràvnika)« (Benda 1978: 63).[to }e ~initi nacionalni identitet, nije uvjetovano nekakvimprirodnim ili objektivnim svojstvima, nego se oblikuje:»Elite imaju znatnu sposobnost da oblikuju osnovnesimbole i slike koje prave nacionalni identitet« (Kupchan1995: 3).Ispitivanja su pokazala »da se nacionalni identiteti,kao posebni oblici dru{tvenih identiteta, proizvode i umnaàju,mijenjaju i razgra|uju diskursom« (Wodak/deCillia/Reisigl/Liebhart 1999: 3–4). Budu}i da tu tezu po-

198 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamdupiru brojni dokazi, postalo je »konstantno svojstvo suvremenihteorija o nacionalnim identitetima da su onikonstruirani diskursom, podlo`ni promjenama i prepravljanju,a to svojstvo je u upadljivom kontrastu s ranijompredod`bom o nepromjenjivosti i o povijesti kao istinite s esencijalizmom genetske datosti« (Howard/Gill2001: 89) — ovu raniju predod`bu, odba~enu od straneznanstvenika, nalazimo u ju`noslavenskim filologijama.Znanstvenici, nadalje, isti~u da u istraìvanju »polazimood toga da ne postoji jedan nacionalni identitet,nego vjerujemo da se diskursom prave razli~iti identitetiovisno o publici, situaciji, temi i sadràju. Nacionalniidentiteti su zato promjenjivi, krhki i ~esto dvosmisleni idifuzni« (Wodak/de Cillia/Reisigl/Liebhart 1999: 4). Uslijedkonstrukcijske prirode nacionalnog identiteta ne iznena|uje{to se »nacionalna identifikacija zajedno sasvim njenim neugodnim posljedicama moè promijenitiu toku vremena, ~ak i u vrlo kratkom razdoblju« (Hobsbawm1991: 22).Ta promjenjivost identifikacije iskori{tena je i za nastanaknacionalne identifikacije jer tada se »u svakompojedincu morala odvijati promjena od lokalne, ro|a~keidentifikacije zasnovane na relacijskoj kulturi podudarnosti,ka manje geografski izravnoj ali ne i manje sna-`noj privrènosti naciji« (Poster 1999: 236). Pojedinci sutrebali prestati poistovje}ivati se jedino s grupom koja ihneposredno okruùje i s kojom su se doìvljavali kaoRadmani, Proji}i, Esekeri, [okci, Dalmatinci i sl., i poistovjetitise s drugim, mnogo {irim pojmom, s nacijom.Zato je proces pravljenja nacije »po pravilu pra}en konfliktomi nasiljem. Poseban oblik identiteta se mora nametnuti.Jedan na~in razmi{ljanja o sebi, o zajednici i osvijetu mora zamijeniti druge koncepcije, druge oblikeìvota« (Billig 1995: 27).A taj identitet ne dolazi iz naroda, nego naprotiv:»Bez obzira koja dru{tvena grupa je prva zahva}ena nekakvom’nacionalnom svije{}u’, narodne mase — radni-

Nacija, identitet, kultura, povijest 199ci, seljaci — zadnje su zahva}ene njome« (Hobsbawm1991: 23). Dakle, »kolektivnom pojavom bilo etni~kegrupe bilo nacije postaje ’identitet’ tek pomo}u ciljanekonstrukcije, tj. pomo}u svjesnog pravljenja èljenogstanja od strane etni~kih odnosno nacionalnih elita, ~estosvjesnim instaliranjem vlastitog kolektiva nasuprotdrugim razgrani~avaju}im slikama neprijatelja« (Miedlig1994: 25).Tako »zami{ljaju}i nacionalnu jedinstvenost i homogenost,~lanovi nacionalne zajednice istovremeno konstruirajurazlike izme|u sebe i drugih nacija, pogotovokad se misli da druga nacionalnost ima svojstva podudarnaonima vlastite nacionalne zajednice — to je sli~noFreudovom ’narcizmu malih razlika’« (Wodak/de Cillia/Reisigl/Liebhart1999: 4). O tom pojmu »Freud je jednomzaklju~io da {to je manja stvarna razlika izme|udva naroda, sigurno }e ih ona tim vi{e zastra{ivati u njihovojma{ti. Nazvao je taj efekat narcizmom male razlike«(Ignatieff 1993: 21–22).Vlastito »nacionalno jedinstvo, me|utim, postoji samokao diskursna konstrukcija«, koju ~ini pet aspekata:prvi je pripovijetka o naciji, »drugi je nagla{avanje porijekla,kontinuiteta, tradicije i svevremenosti. Nacionalniidentitet se prikazuje u pripovijetci o nacionalnoj kulturikao izvorni identitet, prirodno prisutan ali ponekad uspavanpa ga se mora probuditi iz uspavanosti. Cilj je slikanacionalnog karaktera (koja se o~ituje u diskursu)kao nepromjenjivog, neprekidnog i uniformnog bi}a«,tre}i aspekt je izmi{ljanje tradicije, ~etvrti je mit o porijeklu,kojem »se pridaje veliki zna~aj u izmi{ljanju nacionalnekulture. Porijeklo nacije se ~esto smje{ta toliko dalekou pro{lost da je zamagljeno vremenom i nije ’stvarno’,nego ’postoji’ negdje u ’mitskim’ vremenima. Takvimitovi igraju ulogu ne samo u slu`beno odobrenim pripovijetkamao naciji, nego i u opre~nim pripovijetkamakoje se koriste kao instrument za izgradnju novih nacija«,peti aspekt je »izmi{ljena predod`ba o ’~istom, izvor-

200 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnom narodu’« (Wodak/de Cillia/Reisigl/Liebhart 1999:24). Kao {to se iz citata vidi, svaki od tih pet aspekatapripada svijetu fikcije, a ne svijetu ~injenica. Svih petaspekata redovito se pojavljuju u kroatisti~kim radovima,{tovi{e oni ~ine temelj dana{nje kroatistike, a prisutnisu i kod srpskih, bo{nja~kih i crnogorskih filologa.Takvi filolozi misle da je dana{nje grupiranje ljudi nanosioce hrvatske nacionalnosti, slovenske nacionalnosti,makedonske itd. bilo zadato objektivnim svojstvima tihljudi. Me|utim, »pojam nacionalnosti kao svijesti ili ~injeniceobjektivnog identiteta zasnovanog na objektivnimsvojstvima ljudi, bilo etni~kim bilo geopoliti~kim,nije rezultat empirijskog istraìvanja« (Greenfeld 2001:664–665). Empirijska istraìvanja, naime, pokazuju da»se nacije ne zasnivaju na ~injenicama, nego na onome{to ljudi smatraju ~injenicama« (Altermatt 1996: 42).Grupu konstituira »ideolo{ka slika o grupi«, »ima jo{~itav niz drugih dokaza da nacionalnu grupu integrira uideologiji sadràna slika nacionalne grupe, a ne zajedni~kostili istost nekog svojstva« (Lemberg 1964 II: 59).Kako bi se napravila nacija, »bilo je nu`no predstavititu kreaciju kao preporod, kao da se ne{to drevno nastavlja.Za vrijeme vrhunca pravljenja nacija u osamnaestomi devetnaestom stolje}u izmi{ljene su mnoge toboèdrevne tradicije« (Billig 1995: 25). Danas je ve}ini ljudina ju`noslavenskim prostorima nepoznato da se radi oizmi{ljenim tradicijama jer mediji im stalno ponavljajusuprotno. Fridrich Nietzsche obja{njava kako vremenomuslijed stalnog ponavljanja laì nastane osje}aj da segovori istina jer »~ovjek zaboravlja da to tako s njim stoji;on laè, dakle, nesvjesno i nakon stoljetnih privikavanjana to — i dolazi upravo pomo}u te nesvjesnosti, upravopomo}u tog zaborava do osje}aja istine« (Zori} 2005: 9).Ovaj »Nietzscheov proces pravljenja istine moè se prenijetina konstituiranje (mladih) nacija. (Mlade) nacijesu napravljene istine, ~ija svjesna faza konstrukcije je zaboravljena«(ibid.: 10).

Nacija, identitet, kultura, povijest 201Do zaboravljanja iskonstruiranosti nastanka nacijenije do{lo spontano, nego »se nastanak nacije svjesno zamagljuje«(ibid.). Istraìvanje povijesti nacije je iskrivljeno»nacionalnim pogledom«, »pogotovo istraìvanje pravljenjanacije je obojano ’nacionalnim’ interesima, ’metodolo{kimnacionalizmom’. Tako su vagani argumentiza i protiv pravljenja nacija, dokazivane nacionalne legitimacije,gra|ene mitologije i kolektivno pam}enje«(ibid.: 13).Svjesnim »izmi{ljanjem tradicije kreiran je nacionalniidentitet kao da je ’prirodno’, ~ak vje~no svojstvo ljudskogpostojanja« (Billig 1995: 26). Zato ve}ini stanovnikaBalkana ostaje skriveno da njihov »nacionalni identitetnije ni prirodan ni stabilan« (Evans 1996: 34), nego »jeideolo{ka kreacija« (Billig 1995: 24). On »je izum koji uklju~ujestvaranje suprotnosti i stvaranje ’drugih’, koji sekoriste kao me|a{i za definiciju« (Evans 1996: 34).Da »nacionalni karakter je predrasuda — to je spoznatoodavno« (Reiter 1984: 219). No, na Balkanu se tapredrasuda o prirodnosti, originalnosti i kontinuitetunacionalnog karaktera uzgaja pomo}u pojma preporod:»Da su ciljali na kontinuitet i originalnost, pokazuju ve}i oznake njihovih pokreta koje pogotovo kod svih balkanskihnaroda imaju zna~enje ’preporod’« (Fritsche 1992:85). Budu}i da nacionalisti nastoje prikazivati naciju inacionalni identitet kao ne{to »op}e, vje~no i dato prirodom,va`no je da nastavimo isticati kako zaista nemani{ta ’prirodno’ u tome« (Reilly 2001: 6).Jo{ o nacionalnom identitetuVe} niz godina upada u o~i da »svatko govori o identitetu,a jedva da itko zna {to bi ta rije~ trebala zna~iti. Jo{nebuloznije postaje kad se uz identitet doda pridjev nacionalni.Za{to se uop}e poseè za tako maglovitim pojmom?Zato {to je sadràj koji on ozna~ava diskreditiran

202 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizampa se mora presvu}i maskom. Rije~ ’nacionalni identitet’sakriva sadràj o kojem se ustvari radi: nacionalizam«(Claussen 1988).Mogu}e je da }e na ovo zagovornik nacionalnog identitetauzvratiti da pored »lo{eg« nacionalizma postoji i»dobar« nacionalizam: patriotizam. Me|utim, »kontradikcijakoja se provla~ila kroz sve slu`bene ideologije sastojise u razlikovanju izme|u dobrog i lo{eg nacionalizma— mnogi smatraju patriotizam dobrim, nacionalizamlo{im. No, radi se o istom problemu koji se skriva izamaglovite rije~i ’nacionalni identitet’«, a taj problem jeda »nacionalizam, i kad ga ~ovjek naziva nacionalniidentitet, ’ozna~ava uvijek da se pojedinac koji se osje}anemo}an pogre{no identificira s jednim kolektivom kojemnaizgled pripada prirodno, naime ro|enjem’« (ibid.).Do uobli~avanja velikog kolektiva kakav je narod ilinacija ne dolazi prirodno, nego djelovanjem politi~ara, aobi~ni ljudi su u takvom kolektivu i zbog tu|ih i zbog vlastitihinteresa. Tu|i interesi odredili su npr. opseg konkretnognaroda ili nacije. A vlastiti interesi obi~nih ljudisastoje se npr. u nizu prednosti koje im ìvot unutarodre|ene nacije pruà. Iako je ovo odgovor na pitanjeza{to se ljudi udruùju u nacije, po pravilu se u {kolama imedijima ne prenosi taj odgovor, nego se on zamjenjujeideologijom patriotizma, nacionalnog identiteta, prirodnepripadnosti kolektivu. Za{to? Zato {to tek ta ideologijaomogu}ava da se ljudi u kolektivu iskoriste za raznoraznepoliti~ke svrhe, uklju~uju}i i ratove.Sastavni dio te ideologije, »nacionalni identitet ozna~avajedno ~udno izja{njavanje ~ovjeka da pripadaodre|enoj domovini. Radi se o tvrdnji da ljudi ìve i èleìvjeti pod odre|enim nacionalnim nadzorom ne (samo)uslijed prisile i ne (samo) npr. zbog politi~kog procjenjivanjasvojih teoretskih i prakti~nih prednosti, nego zato{to pripadaju specijalnoj vrsti ljudi, s kojom dijele zajedni~kasvojstva. Neovisno o zasebnoj i promjenjivoj politi~kojvolji gra|anina trebao bi postojati jedan prirodni

Nacija, identitet, kultura, povijest 203karakter naroda, koji ne samo da sili na priklju~ivanjejednakima, nego odmah i na pot~injenost istoj — vlastitoj,nacionalnoj — politi~koj vlasti. ’Nacionalni identitet’je dakle moderna rasisti~ka formula za neotklonjivostnacionalizma« (VFSP 2004).Prema »toj doktrini pojedinci ne postoje neovisno onaciji, onoj maj~inskoj placenti kojoj zahvaljuju svoj ìvoti svoj identitet. Nacionalnom identitetu, klju~nojrije~i nacionalisti~ke retorike, zahvaljuju svoju dru{tvenu,kulturnu i politi~ku egzistenciju; nacionalni identitetse o~ituje u jeziku kojim govore, u obi~ajima koje njeguju,u sudbinskoj povijesti koju dijele, ponekad i u religiji,etnosu, rasi kojoj pripadaju, pa ~ak i u obliku glave iliu krvnoj grupi kojom ih je Bog ili slu~aj opskrbio. Takvoutopijsko predo~avanje jedne potpuno homogene i u sebezatvorene zajednice nestaje ~im ga poku{amo usporeditis realno postoje}im nacijama u konkretnoj stvarnosti.Kulturna, etni~ka i dru{tvena heterogenost, koja je u njimavi{e ili manje jako izraèna, dokazuje da pojam ’kolektivnogidentiteta’ — a ’nacionalni identitet’ da i nespominjem — vodi potpuno u zabludu« (Llosa 2000:19–20).Jednakost i jedinstvo unutar kolektiva zvanog nacijanisu stvarni, nego prividni, a »kako bi se napravio prividjedinstva, potrebno je isklju~iti ljude koji navodno nisuidenti~ni s vlastitom nacijom. Tko èli nacionalniidentitet, mora htjeti isklju~ivanje, isklju~ivanje nekihdrugih« (Claussen 1988).Zagovornici nacionalnog identiteta pozivaju se na»iskonska, ’prijedràvna’ zajedni~ka obilje`ja«, tvrde}ida su to zajedni~ki jezik, zajedni~ka kultura i zajedni~kapovijest (VFSP 2004). Me|utim, ve} i tema zajedni~kogjezika pokazuje da se ne radi o »iskonskim, ’prijedràvnim’zajedni~kim obilje`jima«, nego naprotiv: »Zajedni~kaobilje`ja nastala na temelju sprovedenog dràvnoginteresa, la`no se predo~avaju kao predpoliti~ke osobine,o kojima bi navodno dràva trebala voditi ra~una. Nacio-

204 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnalni jezik, na kraju krajeva, nije prirodno {irenje prvotnogovorenih dijalekata, nego je umjetni produkt politi~kevladavine: jedanput ’knjièvni jezik’, sprovedenkao zajedni~ki jezik unutar ~itavog podru~ja vladavine;drugi puta ’slu`beni jezik’, uveden kao slu`beno i poslovnosredstvo sporazumijevanja, odabran bez obzira naslu~ajne lokalne idiome« (ibid.).Kod tvrdnje da je zajedni~ki, nacionalni jezik dio nacionalnogidentiteta, »~ovjek se pita koji ’identitet’ bitime trebao biti stvoren. Nema nijednog jedinog zajedni~koginteresa koji bi nastao na temelju zajedni~kog jezikakod onih koji njime govore. Da li imaju ista ili razli~itashva}anja i ciljeve, to nema nikakve veze s njihovimjezikom — jezik stoji jednako svakome na raspolaganjutko ga zna da izrazi svoje misli. A da uslijed zajedni~kogjezika sve suprotnosti i razlike postaju bezna-~ajne, to je gruba prevara, i samo onome prihvatljiva tkozahtijeva da osim ’nacionalnog identiteta’ svi drugi interesiima da {ute« (ibid.).Pozivanje na zajedni~ku, nacionalnu kulturu kao dionacionalnog identiteta je kontradiktorno. »Kad umjetni~kadjela vaè kao nacionalni kulturni proizvodi, razlogza to ne moè biti u tim umjetni~kim djelima: na krajukrajeva, note i rime nemaju nacionalne boje. A nemoè biti ni u tome da se op}enito svi|aju: ukusi su, kao{to je poznato, subjektivni i ne orijentiraju se prema porijeklunekog umjetni~kog djela. Da se umjetnost, kojaina~e uvijek treba biti izraz najindividualnijeg me|u individualnim,ipak gleda kao kolektivno vlasni{tvo, to setako|er moè zahvaliti dràvnom interesu« (ibid.). Drugimrije~ima, umjetni~ka djela se po svojim svojstvimanisu podudarala s dana{njim granicama izme|u nacija.Tek kad je nastala nacionalna dràva, ona je u sklopuusa|ivanja nacionalne ideologije napravila da se umjetni~kadjela iz pro{losti i sada{njosti klasificiraju premadana{njim nacionalnim granicama. Isklju~ivo zbog dr-

Nacija, identitet, kultura, povijest 205àvnog interesa narod »se podu~ava da povijest umjetnostigleda kroz nacionalne nao~ale« (ibid.).Zagovornici nacionalnog identiteta pozivaju se i nazajedni~ku povijest. No, navodna »zajedni~ka povijest jejo{ manje razlog za ljubav prema domovini. Tko se u njukune kao ujedinjuju}u vezu, ionako ne misli na pro{lemanevre prijedràvnih lovaca i sakuplja~a, nego na politi~kapostignu}a sada{nje dràve i njenih pravnih prethodnica— a ostvarivanje tih postignu}a je po pravilubilo povijest manjih i ve}ih pokolja, u kojima su politi~kipreci dana{njih podanika izgubili ìvot i zdravlje. Dana{njestanovni{tvo ne treba tu povijest gledati kao npr.pogre{ku {tetnu po sebe, nego kao temelj sudbinom povezanezajednice. Mogu se zbog nje ponositi ili sramiti,ali u svakom slu~aju trebaju je bezuvjetno smatrati zajedni~komstvari, koja potpuno neovisno od bilo kojeg individualnoginteresa obuhva}a nacionalna prava i du-`nosti. A {to se pod time misli, odre|uje politika sama.Bilo da se radi o unutarnjepoliti~kim raspolaganjima iodnosima ili o vanjskopoliti~kim zahtjevima za resursimadrugih nacionalnih dràva: na narodu je da politi~kapoduzetni{tva svoje vlade shvati kao nacionalnu èlju ida se s njom identificira. Za to je uvijek potrebno zaboravitionu malu opreku izme|u gore i dolje, vlasti i podanika,dràve i gra|ana. Uspije li to narodu, onda se njegovadràva moè pozivati na njega kao svog vi{eg nalogodavca.Zahtijevana poslu{nost tada ne izgleda vi{e kao podre|ivanjevlasti, nego kao izraz volje naroda. A {to suve}i nacionalni zadaci, tim vi{e je od pomo}i predod`ba onekakvoj volji naroda, koja ìvi u gra|aninu kao njegovadruga priroda, htio on to ili ne, taj ’nacionalni identitet’,koji njegovoj dràvi daje pravo. Par zajedni~kih obilje`jaza potvr|ivanje te ideologije moè se, naposljetku, uvijekna}i« (ibid.).Ljudi su prijem~ivi za pri~u o prirodnoj pripadnostivelikom kolektivu jer o~ekuju da iz navodnog zajedni{tvai jednakosti unutar njega proizlazi za{tita i sigur-

206 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnost. Ljudsku potrebu za sigurno{}u iskori{tava ideologija:»Iza blebetanja o nacionalnom identitetu skriva sene{to sasvim drugo : prazna fraza nacionalnog identitetaiskori{tava ~e`nju ljudi za uto~i{tem u prijete}emsvijetu. Parola o nacionalnom identitetu ubacuje sigurnostna mjesto nesigurnosti proturje~nog percipiranjastvarnosti« (Claussen 1988).Privatni interesi konstruktora nacijePovjesni~ari, jezikoslovci i drugi koji koriste nacionalnoangaìranu naraciju ne govore otvoreno o svojim ciljevima.Ali iza privida znanstvenosti kojim se ogr}u skrivajuse sasvim prizemne borbe za vlast. Zato je »nacija u suvremenomsvijetu ’kuriozno hibridno podru~je gdje seprivatni interesi predstavljaju kao op}e va`ni’« (Bhabha1993: 2).Kao {to je ve} re~eno, nacija nije data prirodom negose konstruira, a »konstruktor nacije moè biti intelektualnaelita neke manjine na podru~ju odre|ene dràvekoja se osje}a ko~ena u svojim poslovnim i dru{tvenimambicijama i koja o~ekuje da }e joj nastanak suverenenacionalne dràve donijeti osobne prednosti« (Esbach2000: 72).Na ju`noslavenskim prostorima su prilikom pravljenjanacija u 19. i 20. stolje}u »stajale na po~etku togprocesa svuda pojedine li~nosti«, pojedinci zbog individualnekoristi: »~esto se radilo o pripadnicima slojevakojima je ili prijetio dru{tveni pad ili su se borili zasvoju dru{tvenu i politi~ku emancipaciju« (Hösch/Nehring/Sundhaussen2004: 471). Ta »borba za nacionalnostje borba za hegemoniju, kod koje dio tvrdi da govoriu ime ~itave nacije i da predstavlja nacionalnu jezgru«(Billig 1995: 27).Iza pravljenja nacije stoje interesi elite: »Nacionalnisuverenitet donosi samo jednom malom dijelu stanov-

Nacija, identitet, kultura, povijest 207ni{tva neposredne prednosti, pogotovo eliti i eventualnosrednjem sloju, koji profitira od nastalih radnih mjesta ubirokraciji. Me|utim, {iroke mase ostaju, barem na podru~juekonomije, isklju~ene od prednosti koje rezultirajuiz nacionalne autonomije. Masa stoji lo{ije u slu-~aju secesije, samo elita ima nove, pobolj{ane perspektivezbog nastanka novih pozicija i smanjenog broja konkurenata«(Esbach 2000: 102).Perspektive elite su pobolj{ane jer »u toj novoj zajednici}e intelektualci koji se ubrajaju u novonastalu ’naciju’zahtijevati sve zna~ajnije funkcije za sebe, a da pritomne moraju konkurirati s broj~ano nadmo}nijom grupomintelektualaca« (Gellner 1999: 64–65). Ne ~udi {tose stoga pojedinci »zbog vlastitog koristoljublja osje}ajuprivu~eni nacionalizmom« (Esbach 2000: 120). S ciljemkoristoljubivog uklanjanja konkurencije »~esto su aktivistiu nacionalisti~kim pokretima ~lanovi elite sa sigurnimkarijerama u intelektualnim i kulturnim profesijama.Nacionalisti~ki motiv je na~in osiguravanja da }e dobitivlast koju nisu bili sposobni dobiti u ve}oj zajednici«(Ager 2001: 37).Tako i kod elita koje se bave tzv. planiranjem jezika»krajnji cilj jezi~nog planiranja naj~e{}e nije mijenjanjesamog jezika, nego ne{to sasvim drugo, npr. politi~ki ciljevi,èlja da se do|e na vlast ili da se zadrì vlast« (Buchler2002: 22). Imaju}i to u vidu moè se dobro razumjetinaslov knjige Maje Buchler (2002), koji u prijevodu glasiJezi~no planiranje u janje}oj koì: autorica kaè da »sealuzija na ’vuka u janje}oj koì’ u naslovu knjige odnosina pitanje da li« nacionalno angaìrani lingvist »etiketu’znanstvenosti’ zloupotrebljava za svoje politi~ke ciljeve«,»èli profitirati od svog ’znanstvenog’ autoritetaprofesora na sveu~ili{tu i svoje ’istraìvanje’ stavljapotpuno u slu`bu svojih politi~kih ciljeva. A ’istraìvanje’koje treba sluìti takvim ciljevima riskira da rezultateve} unaprijed prilagodi prema postavljenom cilju jer rezultati druk~iji od poèljnih po pravilu nisu do-

208 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizampu{teni« (ibid.: 9–10). U Hrvatskoj ~ak i jedan od vo|anacionalno angaìranih jezikoslovaca Stjepan Babi} uknjizi Hrvatska jezikoslovna prenja (2001) priznaje osvojim jezikoslovnim aktivnostima da su »vuk u janje}ojkoì«.Pravljenje nacija na BalkanuPoznato je da je prva evropska nacija, francuska, nastalatek krajem 18. stolje}a, i da je nakon toga krenuo u Evropiproces pravljenja nacija, pa je npr. njema~ka nacijaoformljena sredinom 19. stolje}a. U to vrijeme jo{ nisupostojale ju`noslavenske nacije: »stanovni{tvo, najve}imdijelom selja~ko, identificiralo se sa seoskom zajednicom,s vlasnikom zemlji{ta, s religijom, mo`da s carem, ali nisa kakvom nacijom« (Mappes–Niediek 2005: 125).Po uzoru na spomenute zapadnoevropske nacije, zapo~eloje potom pravljenje nacija i kod ju`nih Slavena:»U jugoisto~noj Evropi se pravljenje nacija odvijalo s razli~itimpo~etnim i zavr{nim fazama u toku 19. i 20. stolje}a«(Hösch/Nehring/Sundhaussen 2004: 391). Odnosno,»proces pravljenja nacija po~eo je na razli~itim vremenskimto~kama u toku 19. st. i nastavio se duboko uovo stolje}e (ponegdje do danas nije zavr{en ili je njegovrezultat neizvjestan)« (Sundhaussen 1993: 44).Bilo je raznih opcija o broju i obimu budu}ih nacijajer ionako »nacije nastaju u glavama ljudi« (Altermatt1996: 40). Tako su »’Hrvati i Slavonci’ ili ’Hrvato–Slavonci’iznijeli 1848. svoje zahtjeve za ’hrvatsko–slavonskomnacijom’« (Kessler 1981: 196–197). Ona je uklju~ivalai ljude pravoslavne religije: »Uzimanje u obzirpredstavnika okruga iz Vojne krajine u hrvatskom Saboru1848., prvom modernom parlamentarnom predstavni{tvuna hrvatskom tlu, ukazuje to~no u smjeru jednereligijski unaprijed nepredodre|ene ’ilirske’ ili ’hrvatsko–slavonske’nacije« — »52 od 105 prisutnih saborskih

Nacija, identitet, kultura, povijest 209zastupnika, sve trgovci, intelektualci ili vojni kraji{nici,bili su pravoslavne religije«, »tj. prema dana{njem shva-}anju Srbi Hrvatske i Slavonije« (Kessler 1984: 152––153).Ideja da se napravi nacija koja bi poput njema~ke ibrojnih drugih nacija uklju~ivala ljude razli~itih religijane iznena|uje i zato {to je, kako Tornow (2005: 444) navodi,u 19. st. ~etvrtina stanovni{tva u Hrvatskoj i Slavonijibila pravoslavne vjere, u Dalmaciji {estina, a u Istri iHercegovini su ju`noslavenski katolici ~inili samo 40%stanovni{tva. I »u teoriji o hrvatskoj naciji A. Star~evi}areligija nije igrala nikakvu ulogu, Srbi su u njoj na osnovidrugih kriterija i argumenata shva}ani kao Hrvati. Tekhrvatski klerikalizam koji je nadolazio nakon aneksijskekrize i bio poduprt od strane velikoaustrijskih krugova uBe~u te se povezao s prava{kom strankom J. Franka Reinera(1910) nagla{avao je dominantno katoli~ko hrvatstvo,poistovje}ivanje hrvatstva i katoli~anstva« (Behschnitt1980: 245).Iz dana{nje perspektive vidljivo je da su »ideolozi izgradnjenacije kod Hrvata zastupali jugoslavenske koncepcijeznatno ~e{}e i intenzivnije od istaknutih srpskihpredstavnika izgradnje nacije« (ibid.: 234). VatroslavJagi} 1859. navodi tko je najvi{e {irio ideju o jednoj zajedni~kojju`noslavenskoj naciji (Narodne novine br. 25):»od sievera do juga, od iztoka do zapada, odzivao se IlirIliru, ili kako mi danas Jugoslaven Jugoslavenu;ausvemutom prednja~i{e svim — tko? Kajkavci Hrvati«. I kadje po~etkom 20. st. proces pravljenja nacija ve} desetlje}imabio u toku, »u Dalmaciji su se pod vodstvom AnteTrumbi}a (1864–1938) ujedinile dalmatinska strankaprava i dalmatinska nacionalna stranka u ’hrvatskustranku’, u ~ijem statutu 1905. pi{e: ’Hrvati i Srbi su jedannarod po krvi i jeziku, nerazdjeljivi teritorijem kojinaseljavaju’« (Kessler 1997: 93).Na kraju su u prvoj polovini 20. st. ipak nastale dvijenacije jer se za pravljenje nacija primijenila religijska

210 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamrazlika. Ta »podjela Srba i Hrvata (koji i jedni i drugi govoreisti jezik) prema religiji — kod jednih katoli~koj,kod drugih pravoslavnoj — ostala je do danas presudna.Nigdje nije toliko o~it ideolo{ki i konstrukcijski karakternacionalnih preporoda kao ovdje« (Lemberg 1964 I:154). Usto »po~etak pravljenja nacija u jugoisto~noj Evropipredstavlja povijesni rez jer je pravljenje nacija stvorilokonflikte takvih razmjera i takvog nasilja kakvi prijenisu postojali« (Sundhaussen 1993: 44).Budu}i da su se ju`ni Slaveni u 19. stolje}u velikimdijelom nalazili unutar Habsbur{ke Monarhije, ona jetako|er imala odre|eni udio u pravljenju nacija. Naime,kad su se po uzoru na Francusku po~ele pojavljivati i uMonarhiji tendencije za pravljenjem nacija, vlast u Be~uje smatrala: »Ako to ve} mora biti, onda je vi{e nacionalnihpokreta jo{ uvijek bolje nego jedan jedini« (Mappes–Niediek2005: 126). Vladari u Be~u nisu htjeli da uMonarhiji nastane jedna velika nacija koja bi onda pouzoru na Francusku mo`da sru{ila cara, nego su poticali»nacionalizme manjih, siroma{nijih i potla~enih naroda.Onda ~ovjek samo mora te nacije posjesti za jedan stol.[to vi{e njih sjedi za stolom, to je ve}a vjerojatnost da }esamoinicijativno èljeti nekog sudca. On je ve} postojao.Nitko drugi to nije mogao biti nego car« (ibid.). U dobaFranje Josipa »jo{ nije bilo jasno ni tko uop}e dolazi u obzirkao ’nacija’ i smije zauzeti mjesto za stolom. Austro–Ugarskaje bila ’kolijevka’ ili ’porodili{te’ nacija«(ibid.: 127).Ubrzo se »etablirao jedan mehanizam: Car je dodjeljivaostalno novim grupama naroda svoje priznanje, onesu se zatim sva|ale« (ibid.). A »pronalaza~ idealnog sistemabio je budu}i sudac osobno: princ Franz Ferdinand«(ibid.: 128). »Ferdinandov koncept bio je iskoristiti sve nacijejednu protiv druge kako bi manifestirao da se bez njegakao cara ne moè« (ibid.: 129). U tom konceptu »je etni~karaznovrsnost sluìla za to da sudcu osigura njegovu vlast«(ibid.: 130). Be~ki carski savjetnik »i njegov {ef Franz Fer-

Nacija, identitet, kultura, povijest 211dinand su bili prvi kod kojih su se autokracija i multi–kultinadopunjavali« (ibid.). Nakon njih je isti model preuzeoTito, a i dan–danas se primjenjuje u raznim dijelovima svijeta:»gdje god na svijetu postoji zahtjev da razli~ite nacijeili druge ’identitetom’ povezane grupe ravnopravno ~inejednu dràvu, brzo do|e do toga da traè nekog sudca koji}e odlu~ivati kojim podru~jem }e i}i èljeznica i koji grad }edobiti sljede}i presti`ni objekt. Istraìva~i nacionalizma sutu pojavu zaista utvrdili na razli~itim dijelovima zemaljskekugle« (ibid.: 122).Pri formiranju nacija na Balkanu utjecaji izvana bilisu presudni: »otkad su velike sile na Balkan izvezle modelnacionalne dràve, vanjski akteri imaju specijalnu,ponekad ~ak odlu~uju}u ulogu kod izgradnje identiteta«(Riedel 2005: 264). Izvoz tzv. identiteta na Balkan doveoje do balkanizacije: »Termin ’balkanizacija’ u{ao je s dvazna~enja u povijest pojmova: kao prvo ozna~ava raspaddràva u manje jedinice, a kao drugo njihov stalni rivaliteti duboko neprijateljstvo« (ibid.: 16). Vanjski interesobja{njava se time {to »nastanak novih malih i maleckihdràva daje ve}im dràvama u regiji porast mo}i« (ibid.:279).Koristila se tema jezika, premda »su jezik i nacijasami po sebi jedno od drugog nezavisni« (Blum 2002: 4).Uostalom, »da identitet nacije moè biti i potpuno neovisano jeziku, pokazuje primjer vi{ejezi~ne [vicarske iliprimjer zemalja koje govore {panjolski i engleski, a usprkosistom jeziku razvile su vrlo razli~ite nacionalneidentitete« (ibid.: 7). Kod teme jezika i nacije spominje sedanas ~esto u ju`noslavenskim dràvama da je Vuk Karadì}sve {tokavce smatrao Srbima, a istovremeno sepre{u}uje da je Ante Star~evi} 1867. sve ju`ne Slaveneosim Bugara smatrao Hrvatima (Behschnitt 1980: 181).Tako|er se pre{u}uje da nacije u ono doba jo{ nisu bileoformljene pa da zato ne iznena|uje {to je bilo raznihkoncepcija i {to su se kroz desetlje}a te koncepcije mijenjale,~ak i kod iste osobe, npr. Star~evi}a.

212 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamOsim toga, »ne izgleda vjerojatno da je Karadì} izjedna~io{tokavicu sa srpstvom u zloj namjeri, nego jestvar u tome da je u 19. st. vladao za~u|uju}i nedostatakinformacija u vezi s tim pitanjem« (Kilian 1995: 379).Uostalom, Karadì} je i sam napisao da odbacuje to izjedna~avanjejer vidi da se s njime ne slaù onda{nji Hrvati ipre{ao je na definiranje srpske nacije po pravoslavlju, ahrvatske po katoli~anstvu (ibid.: 380). Napisao je kako jesvjestan da }e se stranci smijati podjeli naroda prema religiji,ali da on ne vidi neko drugo rje{enje osim ovoga i dase nada »da }e svaki razuman hrvatski patriot biti zadovoljannjime« (ibid.). Kilian (1995: 380) potvr|uje da »to~emu su se stranci u ono vrijeme zaista mogli smijati,nije samo {to je usred sekularnog 19. stolje}a ovdje uzetareligija kao kriterij za razlikovanje nacija, nego i ~injenica{to su na taj na~in obi~nom konverzijom od Hrvatamogli nastati Srbi a od Srba Hrvati«. Citiraju}i Karadì}a,Kilian isti~e da je ovaj priznavao pravo na samoodre|enjejer je pisao »onaj tko ho}e neka se nazivaHrvatom«, {to je sasvim u duhu dana{njeg shva}anja nacionalnosti.Isti~e i Karadì}eve re~enice koje dokazujunjegovu èlju da zadovolji i jedne i druge, »a upravo tadobra namjera mu se danas ~esto pori~e« (ibid.: 380––381).Iz prethodnog odlomka se vidi da je na Balkanu zapravljenje nacija posluìla i tema religije, premda »i kriterijreligije bio je za suvremenu ideju nacionalnih dr-àva problemati~an. Katoli~anstvo i islam su svjetske religije,koje se ne mogu isklju~ivo pripisivati« (Blum 2002:16).Budu}i da je na Balkanu prihva}ena ideja o pravljenjunacije na osnovi podudaranja jezi~nih, religijskih, etni~kihi dràvnih granica, ali da istovremeno takvog podudaranjana Balkanu ni danas nema, vlada stalni konfliktizme|u zami{ljene slike i stvarnosti. Posljedice supoznate: »importirana ideja o nacionalnoj dràvi u kojojpostoji jedinstvo religijske, jezi~ne i etni~ke strukture

Nacija, identitet, kultura, povijest 213imala je u takvim okolnostima, pogotovo na Balkanu katastrofalneposljedice. Od kraja 19–og stolje}a tamo sestalno sprovode nasilne promjene strukture stanovni-{tva kojima je cilj ’etni~ko’ ujedna~avanje na osnovi aktualnognacionalizma« (ibid.: 17).Mogu}e je da na ju`noslavenskim prostorima do danasnije pro{irena spoznaja da zapadnoevropske nacije— npr. francuska, njema~ka, austrijska, {vicarska, nizozemska,{panjolska, britanska — nisu formirane naosnovi podudaranja jezi~nih, religijskih, etni~kih i dràvnihgranica. S obzirom da ni danas u zapadnoevropskimnacionalnim dràvama ta podudarnost ne postoji, onao~ito nije uvjet za nacionalnu dràvu. A ni znatne razlikedrugog tipa ne moraju nu`no biti prepreka za nastanaknacije odnosno nacionalne dràve: npr. »pravljenje njema~kedràve pola stolje}a ranije je op}enito glatko proteklo«,iako »je i Prusija imala u Njema~koj nenormalnunadmo} — mnogo ve}u nego Srbija u Jugoslaviji« (Mappes–Niediek2005: 140). Isto tako, ni »dru{tvena razlikaizme|u bogatih, slavnih trgova~kih gradova poput Milana,Firence ili Venecije i sprènih ispa{a za koze na Sicilijii Kalabriji nije nimalo zaostajala za onom jugoslavenskom.Nije ni nestajala s vremenom. Pa ipak je ’pravljenjeTalijana’ uspjelo« (ibid.: 141).Uglavnom, bez obzira na druk~ije ishode, »nacionalnipokreti koji ’bu|enje’, a ustvari tek pravljenje nacijeimaju za cilj, nastali su preno{enjem zapadnoevropskih isrednjoevropskih uzora u Indiji i na Balkanu u 19. stolje}ugotovo istovremeno. Nacije su u Indiji i Jugoslavijiu 19. i 20. stolje}u stvorene takore}i iz ni~ega« (Blum2002: 12). Zato se npr. oznaka Hrvati ne moè s dana{njimzna~enjem prenositi na ranija stolje}a. Naime,»formiranje suvremene hrvatske nacije, koje je u pisanjepovijesti u{lo pod krivim nazivom preporod, zapo~elo je utoku 19. st.«, a »zavr{etak pravljenja nacije mora se datirativjerojatno tek u razdoblje izme|u dva svjetska rata«(Hösch/Nehring/Sundhaussen 2004: 391, 472). Tek od

214 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamonda se moè govoriti o Hrvatima u dana{njem zna~enjute rije~i.Narodne mase koje su prija{njih stolje}a ìvjele tamogdje se danas prostire Hrvatska nisu sebe smatrale Hrvatima:»hrvatska nacionala svijest masa razvila se teknakon nastanka Jugoslavije i usmjerila se protiv novogkraljevstva ili preciznije re~eno protiv navodne premo}iSrba u njemu« (Hobsbawm 1991: 160). Tako da »suvremenohrvatsko pravljenje nacije, kao i srpsko i slovensko,nije bilo zavr{eno do drugog svjetskog rata. Jo{ krajem19. st. izvje{tavalo se iz zaostalih seoskih podru~jaHrvatske s religijski izmije{anim pravoslavnim i rimokatoli~kimstanovni{tvom, kakva je Lika, da se stanovni{tvone identificira nacionalno, nego samo religijski.Masa seoskog stanovni{tva bila je politi~ki pasivna i tekpostepeno ih je Hrvatska selja~ka stranka otkrivala zapolitiku; u pravom smislu politizirani postali su tek nakonprvog svjetskog rata« (Kessler 1997: 95). Udio seoskogstanovni{tva iznosio je 85% na podru~ju dana{njeHrvatske 1890. godine (Tornow 2005: 451).Iz svega gore re~enoga vidi se da »sama ideja nacije jeobmana ako se predo~ava kao ne{to homogeno i vje~no,kao ljudska potpunost u kojoj zajedni~ki jezik i tradicija,zajedni~ke navike, oblici pona{anja, uvjerenja i vrijednosti~ine jednu kolektivnu li~nost koja je jasno razgrani~enaod drugih naroda. U tom smislu ne postoje i nisunikad postojale nacije« (Llosa 2000: 54–55). Dana{nji rezultatiu obliku hrvatske, srpske, bo{nja~ke i crnogorskenacije proizvod su stjecaja okolnosti, a ne nekakvih rasnihobilje`ja: »u objektivno utvr|ivanje ’rase’ ~ovjek sene moè upustiti — pogotovo {to to znanstveno, a timeprovjerljivo, uop}e nije mogu}e« (Mappes–Niediek 2005:14).Budu}i da nacije ne po~ivaju ni na kakvim objektivnimi provjerljivim kriterijima, ljudi koji se deklarirajukao pripadnici jedne nacije ne moraju se uop}e razlikovatiod ljudi koji se deklariraju kao pripadnici druge na-

Nacija, identitet, kultura, povijest 215cije. Uslijed toga »razlika izme|u jednonacionalne i vi{enacionalnedràve nije u kulturnoj raznovrsnosti ili uraznovrsnosti porijekla, nego u opho|enju dràve s tim.Jednonacionalna i vi{enacionalna dràva razlikuju sepoliti~ki, a ne kulturno. I u jednonacionalnoj dràvi (poputSjedinjenih Ameri~kih Dràva) mogu ìvjeti ljudi sasvimrazli~itog porijekla, aiuvi{enacionalnim dràvamamoè biti iznena|uju}e monokulturno« (ibid.: 33).Stoga »vi{enacionalnu dràvu ne ~ini to da se njenigra|ani jako razlikuju jedni od drugih, nego to da dràvaodre|ene razlike priznaje i smatra va`nima« (ibid.: 34).S obzirom da je zajedni~ka dràva ju`nih Slavena SFRJbila organizirana kao vi{enacionalna dràva, zna~i da jeodre|ene razlike izme|u svojih gra|ana priznavala ismatrala va`nima. Kad se pogleda koje su to razlike, odgovorje: »Srbi, Hrvati i Bo{njaci razlikuju se, kako seobi~no kaè, po religiji: jedni su pravoslavni, drugi katolici,a tre}i muslimani. Ono {to je prije bila religija —tako glasi uobi~ajeno obja{njenje bosanskih odnosa —danas je nacija« (ibid.).Zanimljivo je da mno{tvo zapadnoevropskih dràvane razlikuje svoje gra|ane prema religiji, a SFRJ je, iakokomunisti~ka dràva, to ~inila: »Ali ba{ u jednoj komunisti~kojdràvi je razlikovanje gra|ana prema religiji svedrugo samo ne ne{to razumljivo po sebi. Mnoge dràvesu religijski raznovrsne, a ne sprovode takvo razlikovanje.I to ne samo u zapadnoj Evropi: npr. u Albaniji su70% muslimani, 20% pravoslavci i 10% katolici, a da tarazlika ni prije ni poslije strogo ateisti~kog reìma od1944. do 1992. nikad nije igrala neku ulogu kod pitanjaorganiziranja dràve« (ibid.).No, »pripadnost razli~itim religijama moè doprinijetistvaranju dviju nacija, jer nema nikakve sumnje dasu rimsko katoli~anstvo (sa svojom popratnom pojavom,latini~kim pismom) i pravoslavlje (sa svojom popratnompojavom, }irili~kim pismom) podijelili Hrvate i Srbe usprkoszajedni~kom kulturnom jeziku« (Hobsbawm

216 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam1991: 85–86). Tako se dana{nje Hrvate, Srbe i Bo{njakeuzima za primjer kad se èli pokazati kako se nacijemogu napraviti na osnovi religije, a ne na osnovi jezikaili ne~ega drugog: »Neke nacije poput npr. Srba, Hrvata iBo{njaka se gotovo samo pomo}u religije (ili pomo}u svojeizgubljene religije) razlikuju jedna od druge, te sejezi~no ili ’rasno’ gotovo nimalo ne razlikuju od nacija skojima su u konfliktu« (Gellner 1999: 129; usp. i Seton–Watson1977: 134).Na ju`noslavenskom prostoru postojala je »religijskarascjepkanost i podjela, i to prije nastanka nacionalnesvijesti i nacionalne slike povijesti« (Turczynski 1976: 8).Zato »je katoli~ka religija bila stalno prisutna kao ideolo{kisposobna osnova nacionalizma za nacionalno razgrani~avanjehrvatstva naspram srpstva« (Behschnitt1980: 245). Ona je naposljetku i iskori{tena: »Ponekadsu religijska suprotstavljanja podijelila ili oslabila nacije,ili su ~ak kao u slu~aju katoli~kih Hrvata i pravoslavnihSrba doprinijela nastanku novih nacija« (Kohn 1962:21). Tako je kod nas do{lo do nastanka »’religijski uvjetovane’nacionale svijesti, {to nije bio slu~aj u zapadnoj i usrednjoj Evropi« (Turczynski 1976: 13).Razli~ita »religija je sluìla u fazi nacionalnog pokretado 1914. prvenstveno kao razlikovno obilje`je izme|uSrba i Hrvata jer jezik tu funkciju nije ispunjavao«(Behschnitt 1980: 245). A nacionalnim pokretima proizvedeno»etniziranje dru{tva producira ili poja~ava religijskikonflikt i vodi do politiziranja religijske pripadnosti.Etnonacionalni rat proizvodi religijsku mr`nju« (Altermatt1996: 123). Ju`noslavenski prostor pokazuje»da se religijski fundamentalizam moè povezati s etni~kimnacionalizmom i time bitno zao{triti postoje}esuprotnosti. U unutarnju logiku tih obaju –izamaspada da proizvode slike neprijatelja« (ibid.: 102).Ovaj dio Evrope izdvaja se po tome {to »nigdje uEvropi danas nisu religija i etnos tako jako me|usobnopovezani kao kod ju`nih Slavena na Balkanu. Tamo sve

Nacija, identitet, kultura, povijest 217narodne grupe uzimaju za definiciju vlastitog identitetakulturne svjetove u slikama, simbole i mitove, koje imkatoli~ka, pravoslavna i muslimanska religijska kulturaobilno stavljaju na raspolaganje« (ibid.: 121). Tako »dasu nacija i crkva u jugoisto~noj Evropi ’dva prakti~no nerazdvojivapojma’« (Turczynski 1976: 8).U Hrvatskoj je pro{ireno shva}anje prema kojem »seo vjeri u neraskidivu vezu izme|u katoli~ke religije ihrvatskog nacionalnog identiteta misli da je povijesnagarancija nacionalnog opstanka« (Skrbi{ 1999: 109). Takvoshva}anje znatno utje~e na sveukupni izgled dana{njegdru{tva u Hrvatskoj: »Bitan ~inilac koji politi~kukulturu u Hrvatskoj znatno odre|uje jest veliki utjecajkonzervativne katoli~ke crkve, koja ima izrazitusklonost prema ideologiji hrvatskog nacionalizma. Empirijskipodaci dokazuju tu povezanost i kod gra|ana: izrazitihrvatsko–nacionalisti~ki stav vrlo ~esto je spojen sjakom katoli~kom religiozno{}u. Za politi~ku kulturutog segmenta hrvatskih gra|ana, koji ~ini izborno tijelodesnih stranaka, karakteristi~na je i ve}a sklonost autoritarnostii tradicionalnim vrijednostima« (Zako{ek2 2004: 714).Zna~i li pravljenje nacije ujedno demokratizacijuAkcije vo|ene pod parolom nacije ~esto su suprotne oddemokracije. Suprotstavljenost demokraciji ne iznena-|uje ako se zna da »nacionalna misao i demokratskaemancipacija nisu ni u kakvom neposrednom odnosu. Tedvije pojave pripadaju razli~itim ’svjetovima’. Mogu se,dodu{e, pravljenje nacija (dakle ’izmi{ljanje’ ili ’konstruiranje’nacija i s njima povezanih nacionalizama) i dru-{tvena odnosno demokratska emancipacija povijesno poklopiti(tj. odvijati se u istom razdoblju) i pojaviti se ume|usobnom odnosu. No, to je iznimka, a ne pravilo. Unajpogubnije zablude 19–og i 20–og stolje}a ubraja se

218 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamshva}anje da su {irenje nacionalne misli i dru{tvenaemancipacija dvije strane jedne te iste medalje. Pozadinutog krivog shva}anja ~inio je zapadnoevropski odnosnoiz revolucije ro|eni francuski model nacije i nacionalnedràve. U francuskom slu~aju su nacionalna misaoi gra|anska prava odnosno izgradnja civilnog dru-{tva i{li ruku pod ruku (barem kao intencija) i bili me-|usobno vrlo povezani. Ali to je bio ako ne slu~aj, a ondaipak specifi~na povijesna konstelacija, koja se samo umalobrojnim slu~ajevima ponovila. [to su udaljenije odtog originala vremenski, dru{tvenoekonomski i kulturnobila sljede}a pravljenja nacije, to ve}a je bila provalijaizme|u nacionalne misli i demokratske emancipacije, itim manje su kopije (odnosno kopije kopija) li~ile originalu«(Sundhaussen 1993: 45–46).Na na{im prostorima »u jugoisto~noj Evropi nemanijednog uvjerljivog primjera da je nacionalna emancipacijapoticala dru{tvenu i demokratsku emancipaciju. Naprotiv,ima mno{tvo primjera da je nacionalna emancipacija(ili kako god se to nazivalo) blokirala formiranjedemokratskog i ’otvorenog’ dru{tva« (ibid.: 47). Takodanas kroatisti blokiraju nastanak demokratskog i otvorenogdru{tva jer zastupaju etnojezi~ni nacionalizam:»Etnojezi~ni nacionalizam pogoduje nastanku zatvorenihdru{tava. A nacija u takvim okolnostima postaje mit.Vjera u izbavljuju}u snagu i istinitost tog mita pokre}emase, proizvodi spremnost za `rtvu, omalovaàvanjesmrti i prihva}anje nasilja. Za razliku od takvog shva-}anja nacije, bazira se demokracija u sloènom dru{tvuna priznavanju razlika i suprotnosti u interesima; onapodrazumijeva funkcioniraju}i pluralizam i zahtijevaodstupanje mita nacije« (ibid.: 46).Poznato je da »se nacija — prema Andersonu — kaozajednica zami{lja ’jer se neovisno o stvarnoj nejednakostii izrabljivanju shva}a kao drugarski savez jednakih’.A za tu fikciju jako apstraktnog, anonimnog i naposljetkusamo emocionalno posredovanog ’bratstva’ ne samo

Nacija, identitet, kultura, povijest 219da su spremno umrli milijuni ljudi (kako su nacionalistio~ekivali), nego su za tu fikciju i jednako spremno ubijali(bez ikakvog osje}aja nepravde ili krivice). To, me|utim,nije spre~avalo ni nacionalisti~ke politi~are ni ’propovjednikenacije’ — pod tim se misli na povjesni~are — daostvarivanje nacionalne dràve ’prodaju’ kao politi~kiuspjeh moderniziranja, kao demokratsku i dru{tvenuemancipaciju. Formiranje nacionalne dràve (svejednopod kakvim uvjetima, s kakvim popratnim pojavama i skakvim posljedicama) je u o~ima ve}ine povjesni~ara izjugoisto~ne Evrope odlu~uju}a etapa u procesu emancipacije.Nacionalnu dràvu — pa makar imala mno{tvogre{aka i makar ne bila ni{ta drugo nego ogromna tla-~iteljska ma{inerija — slave njeni protagonisti i apologetikao ’kona~ni cilj’ povijesti, kojemu se svi drugi ciljevimoraju podrediti« (ibid.: 46–47).Ve}ina povjesni~ara i filologa u jugoisto~noj Evropipi{e kao da »je nacija ’svrha’ i najve}i mogu}i proizvodpovijesti; me|utim, u tome nisu ni u kojem slu~aju u pravu«(Szücs 1981: 135). înjenica je da »se ne smije stavitiznak jednakosti izme|u napretka i povijesti nacionalnograzvoja« (ibid.: 58). Na ju`noslavenskim prostorima jepravljenje nacije ~ak »sprije~ilo proces moderniziranjajer je neumjeren dio oskudnih dru{tvenih resursa koncentriranodnosno rasipavan na homogeniziranje nacije,u~vr{}ivanje i ekspanziju ’nacionalne dràve’ i na ostvarivanjepresti`nih nacionalnih objekata« (Daskalov/Sundhaussen1999: 109).[to zna jugoisto~na Evropa o formiranju nacijaZnanstvene spoznaje navedene u prethodnim poglavljimakao da nisu poznate u isto~noevropskim zemljama,~ak ni me|u tamo{njim povjesni~arima i sociolozima.Kod ovih tema upadljiva je razlika izme|u zapadnoevropskihi isto~noevropskih znanstvenika: »Dok ve}ina

220 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamzapadnih povjesni~ara nagla{ava povijesnost i time promjenjivostnacije, skloni su isto~noevropski sociolozi ontolo{kompromatranju, te nazivaju naciju otvoreno iliprikriveno prirodnim fenomenom« (Altermatt 1996:42). âk i izraz »povijesnost« u navedenom citatu tuma~ena razli~it na~in: dok za zapadnog autora on zna~i’nastalo uslijed konkretnih okolnosti u odre|enom vremenskomintervalu novije povijesti’, isto~ni autor ga ~itakao ’naslije|eno iz daleke povijesti’ jer naciju shva}a kaopleme koje postoji iz pradavne pro{losti, nepromjenjivo,prirodno i vje~no.Uslijed razlike u shva}anju, odnosno u spoznajama,»povjesni~ari u jugoisto~noj Evropi ne koriste pojam’pravljenje nacije’ jer nacije ne shva}aju kao povijesnekonstrukcije, nego kao nadepohalne, prirodne jedinice(esencijalizam), koje mogu privremeno postati potisnute,ali nakon toga se probude. Zato umjesto da govore o’pravljenju nacije’, govore o ’preporodu’. Pritom se mislina isti proces koji se u zapadnoj znanosti naziva pravljenjemnacije« (Hösch/Nehring/Sundhaussen 2004:470). To je doista velika razlika u pristupu jer »dok teorem’preporoda’ implicira naciju ’koja se budi’ kao ve}postoje}u jedinicu, u centru istraìvanja pravljenja nacijestoji konstruiranje nacije kao novog dru{tvenog oblikaorganiziranja, tj. pitanje tko, za{to i kako pravi naciju«(ibid.).Umjesto da se traì odgovor na pitanje tko, za{to ikako pravi naciju, na ju`noslavenskim prostorima do danasvlada iluzija da je nacija oduvijek postojala: »Zashva}anje nacije karakteristi~na je kod balkanskih narodaparadigma uspavane ljepotice. Uspavana ljepotica jenacija. Nju je zla vje{tica za~arala u duboki san, iz kojegje probu|ena tek mnogo stolje}a kasnije — nedirnuta,nepromijenjena i lijepa kao uvijek. Ono {to se dogodiloizme|u po~etka sna i bu|enja, dogodilo se u najboljemslu~aju u snu, i postoji samo kao trauma. Nakonbu|enja ili — kako se kaè u balkanskim zemljama (i ne

Nacija, identitet, kultura, povijest 221samo tamo) — nakon ’preporoda’ trebala bi nacija iznovazasjati u svom prija{njem sjaju. To zna~i: ona bi trebalaobuhvatiti sve potomke navodne porijeklom povezanezajednice i trebala bi imati (barem) onaj isti teritorijalniobim« koji je navodno prije imala (Sundhaussen 1997:84).U jugoisto~noj Evropi se »svi nacionalni pokreti pozivajuna svoja ’nacionalna prava’, koja su stekli prijeuspavljivanja ljepotice, a {to dublje u pro{lost seù ta’prava’, to su im svetija. Drugim rije~ima, ne samo da senacija shva}a kao vje~ni organizam, nego se i vi{enarodnasrednjovjekovna dràva predo~ava kao organska tvorevinau obliku suvremene nacionalne dràve« (ibid.).Na taj na~in se poku{ava posti}i »potvr|ivanje ili osporavanjeodre|enog sada{njeg politi~kog stanja pomo}u irelevantnih’povijesnih argumenata’ i anakronih ’povijesnihprava’« (Szücs 1981: 51). înjenica je, me|utim, da»ne postoji ’povijesno pravo’« (ibid.: 58).Na ju`noslavenskim prostorima nije primjenjivanznanstveni pristup, nego su »podupirana i do promjenesistema dovedena u vode}u poziciju ona istraìvanja kojasu nastojala potvrditi teze o zajedni~kom porijeklu ilijezi~nom kontinuitetu. To je do danas ostavilo duboketragove u znanosti tranzicijskih dràva« (Riedel 2005:244). Naime, »ve} i prije kraja suprotstavljenosti naisto~ni i zapadni blok 1989. oslanjale su se politike identitetasocijalisti~kih sistema jugoisto~ne Evrope na kulturne~inioce poput jezika i religije. Tako su stari {efovidràve i partije legitimirali svoju politi~ku vlast sve vi{epomo}u mitova nacionalne povijesti, koji su se prvenstvenosluìli modelom zajednice povezane porijeklom ijezikom. Istraìvanje upotrebljivo za potvr|ivanje takveteze bilo je ne samo potpomagano, nego je prije promjenesistema u doti~nim zemljama ~esto imalo toliko dominantnomjesto da sve do danas presudno obiljeàvaznanstvenu djelatnost doti~nih zemalja« (ibid.: 316).

222 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamZato je tipi~no da su nastajale i nastaju knjige kojimase moè zamjeriti sljede}e: »U toj knjizi je stalno rije~ o’Hrvatima’, a da autor nije ni jednom jedinom rije~juspomenuo povijesni problem postepenog oformljivanjahrvatskog naroda, da je to trajalo stolje}ima i da se tekna kraju konstituirala hrvatska nacija u svom dana-{njem obimu. Povezan s tim prvim problemom je i jedandrugi: isto tako stabilnu i nepromjenjivu veli~inukao Hrvati predstavljaju za autora i hrvatske ’zemlje’. Nakon te pogre{ne osnovne postavke, koju autor iznosikao ne{to {to se samo po sebi podrazumijeva, ’izgledahrvatska povijest od 7. stolje}a kao da je njen nosilacbio ujedinjeni dràvni narod s nacionalnom svije{}u i nacionalnimteritorijem koji uglavnom odgovara dana-{njem, ako ne i ve}em’« (Lehfeldt 2000: 218–219).I novi ud`benici povijesti u Hrvatskoj podvrgnuti sukritici jer su napravljeni prema primordijalnom shva-}anju da dana{nje nacije postoje oduvijek: »primordijalisti~kiautori ne spominju da su do relativno nedavno postojaliHrvati, Slavonci, Istrani i Dalmatinci, te da suHrvati bili samo oni koji su ìvjeli na kajkavskom dijalektalnompodru~ju oko Zagreba« (Bellamy 2003: 172).Takve ~injenice se ignoriraju jer »pripadnicima odre|eneetni~ke grupe ~esto uop}e nije bitno da li se radi omitovima o povijesti ili o povijesnim ~injenicama. Oni iznanstvene poku{aje demitologiziranja njihove nacionalnepovijesti gledaju kao napad na njihov grupni identitet«(Riedel 2005: 244–245). Radije ponavljaju mitove ozajedni~kom porijeklu: »Iako porijeklo kao ~inilac identitetaima vrlo mali doseg, naj~e{}e samo par generacija,projicira se mitski u povijest. Zato skoro svaki balkanskinarod danas ima po svojoj nacionalnoj povijesti odre|enianti~ki narod za praoca, {to se na znanstvenoj razini opisujeterminom etnogeneza« (ibid.: 245).Pa stoga »analiza obilje`ja identiteta u njihovoj povijesnojdimenziji mora uzimati u obzir da ih sukobljenestrane ~esto proizvoljno projiciraju u pro{lost kako bi

Nacija, identitet, kultura, povijest 223poja~ale doseg svojih izjava i njihovog djelovanja. âk i uznanstvenoj literaturi tvrdokorno se odràvaju teze kojetvrde da postoji potpuni kontinuitet povijesnih uzora dona{eg vremena — a pritom ne mogu podastrijeti sigurneizvore. Primjeri za to su ve} spomenuti mitovi o porijeklurazli~itih balkanskih naroda ili etni~ki navodno homogenasrednjovjekovna carstva (~inilac povijest). A ijezi~ni uzori iz antike (~inilac jezik) nisu ni{ta drugonego fikcija, tj. na{a predod`ba o pro{lim jezi~nim stanjima.Jer mi danas raspolaèmo samo pisanim dokumentimai ne znamo ni koliko ljudi ih je uop}e moglo ~itati ilinapisati, ni koje jezike su ljudi stvarno govorili. Ukratkore~eno, horizontalno uplitanje ~inilaca identiteta u pojedinomkonfliktu identiteta sluì se ~esto resursom neznanja«(ibid.: 247).Dominacija neznanja u pristupu naciji karakteristi~naje za jugoisto~nu Evropu jer do danas »politi~keelite u jugoisto~noj Evropi i akteri koji djeluju na tomprostoru o~ito daju prednost onoj politici identiteta kojajo{ uvijek po~iva na mitovima o zajedni~kom porijeklu,na interpretacijama povijesti, na jeziku i religiji« (Forndraniz Riedel 2005: 13).Mit o iskonskom postojanju nacijeU ju`noslavenskim dràvama njeguje se mit o iskonskompostojanju nacije, {tovi{e »u doba masovnih medijase taj mit nacije pomo}u tehnike masovnih medijaplanski {iri« (Klose 1993: 72). Poznat je kao primordijalnipristup naciji, a »primordijalni pristup potje~e od samihnacionalista. Osnovna ideja pritom je da doti~na nacijapostoji ve} odavno i da se njena povijest moè pratitistolje}ima unazad. Po tome je nacija ve} doìvjela slavneepohe pune junaka i cvjetanja, {to treba bodriti ~lanovete nacije danas. Problem tog pristupa je {to je on pozama{nou kontradikciji s ~injenicama« (Breuilly 1999:

224 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam241). I {to je suprotan od znanstvenog pristupa: »Kaove}ina ozbiljnih znanstvenika ne smatram ’naciju’ prvotnomili nepromjenjivom dru{tvenom jedinicom«(Hobsbawm 1991: 20). Neosporno je da »nacije nisune{to vje~no. Imale su svoje po~etke i imat }e svoj zavr{etak«(Renan 1993: 20).S tom ~injenicom, poznatom nepristranim povjesni-~arima, nacionalist nije u stanju suo~iti se: »objektivnojmladosti nacija s gledi{ta povjesni~ara stoji nasuprotsubjektivna starost u o~ima nacionalista« (Anderson1988: 14). Ve} po~etkom 80–ih godina pri uspore|ivanjuisto~ne i zapadne Evrope uo~eno je o nacionalizmu uisto~noj da »u prirodu tog nacionalizma ubraja se do danassklonost samozavaravanju, iluzijama, hvalisanju iispraznom zveckanju oru`jem« (Szücs 1981: 93). Kako bise sprije~ilo kriti~ko preispitivanje, »nacionalna povijesti kultura su etniziranjem postale neprikosnovenom svetinjom,one su ’narodnim konsenzusom’ progla{ene ~injenicom,koju narod vi{e ne propituje, a izvana se moèdovoditi u sumnju samo po cijenu neprijateljstva« (Kaschuba1995: 60). Trajnost takvog stanja bila je omogu}enatime {to »su se elite u Jugoslaviji i dràvnici drugihisto~noevropskih zemalja odràvali na vlasti tako {tosu svoju socijalisti~ku ideologiju dopunjavali nacionalisti~kimelementima iz povijesti kulture i povijesti nacije.Ti nacionalisti~ki elementi su u mnogo slu~ajeva preìvjelineprimje}eno i neo{te}eno promjenu sistema« (Riedel2005: 17).Pa kao {to se u socijalizmu njegovala slika o pradavnompostojanju nacija, tako je i danas, iako kod te slikepostoji jedna ozbiljna smetnja: »Nacionalisti dobro znajuza{to neki od nas dovode u pitanje univerzalnost nacionalisti~kihosje}aja. Svjesni su (i ~esto ih to ljuti) da je nacionalizamu mnogim dru{tvima i povijesnim epohamaupadljivo odsutan. Oni to dobro znaju, i to ih ispunjavagor~inom, pogotovo kad se radi o novijoj povijesti njihovevlastite nacije. Ali na kraju uvijek ponovo na|u svoje vla-

Nacija, identitet, kultura, povijest 225stito obja{njenje i koriste pritom jednu od naj~e{}ih nacionalisti~kihrije~i: bu|enje. U doba nacizma ~ulo se:’Njema~ka, probudi se!’. I nacionalisti u srednjoj i isto~nojEvropi koriste vrlo rado pojam ’bu|enja’« (Gellner1999: 23).Rije~ je o sljede}oj strategiji: »Da bi nacionalizam trebaobiti ne{to univerzalno premda se u velikim dijelovimasvijeta dugo, pa ni do danas uop}e nije pojavio, tukontradikciju rje{ava nacionalist tako {to tvrdi da je nacionalizamspavao: ’Na{a nacija je oduvijek postojala;ona je vje~na i neprolazna. Ona nadtrajava kratkoìvu}astvorenja i generacije u obliku kojih se privremeno ispoljava.Nacije su temelji ljudske egzistencije, a to {to postojenije ni slu~aj ni moralno nebitno, nego je od centralnogzna~aja za ostvarivanje ljudske sre}e. Mno{tvo kulturaje o~ito na{a sudbina i ljudi postiù ispunjenje samozahvaljuju}i svojoj jedinstvenoj nacionalnoj kulturi, a nepomo}u beskrvne univerzalnosti.’ Pa ipak, iako uvijekprisutna, pada nacija sa svom svojom kulturnom osjetljivo{}uuvijek iznova u stanje spavanja i skriva se tako utajnosti. Za njenim spavanjem ~eznu navodno njeni neprijatelji,ako ga ~ak i ne prizivaju kako bi mogli oja~atisvoju vlast. ’Stanje spavanja’ nacionalnoga, premda setaj pojam rijetko koristi, jedno je od centralnih u~enjanacionalizma. I to sigurno nije slu~ajno: bez te doktrinebi nacionalizam bio izgubljen. Bez nje se prirodni, uzvi-{eni i univerzalni status koji se pripisuje nacionalisti-~kom principu (i koji nacionalist strasno isti~e) ne bi mogaospojiti s okolno{}u da se u povijesti ~esto uop}e nijeni uzimao u obzir. (Ovo zastupnici uspavane nacije priznajunevoljko i s ogor~eno{}u, kako bi to brzo maknulina stranu primjedbom da se tu radi o povr{inskoj stvarnosti,koja je naàlost takva i koju treba {to brè ispraviti)«(ibid.: 24–25).Doktrina uspavane nacije »sluì da se predod`ba svevremenskognacionalizma pomiri s neospornom ~injenicomda se nacionalizam u povijesti pre~esto nije pojavlji-

226 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamvao. Doktrina uspavanosti ide na ruku herojskoj ulozikoju nacionalizam pripisuje buditeljima« (ibid.: 26–27).Ne postoji nacionalni kontinuitet u povijestiKako bi se odrào mit o iskonskom postojanju nacije,svaka nacionalna ju`noslavenska dràva poziva se nadavnu pro{lost. Tako se npr. danas u Hrvatskoj pozivajuna srednjovjekovnu navodno nacionalnu dràvu jer »povijesnapovezanost sa srednjovjekovnim carstvima natlu dana{nje Hrvatske treba u~vr{}ivati vjeru da je hrvatskazajednica povezana porijeklom« (Riedel 2005:65). Me|utim, »od strane nacionalnih ideologa propagiranopozivanje na srednjovjekovne dinastijske dràvenije odrìvo kad se podvrgne ozbiljnom znanstvenompreispitivanju« (Gröschel 2009: 326). Znanstvena istra-ìvanja pokazuju da »srednjovjekovna carstva nisu bila~isto slavenske dràve, kako se zbog kori{tenja slavenskihjezika najve}im dijelom jo{ i danas tvrdi, nego subila vi{enarodna carstva. âk ni njihovi vladari ne moguse prema dana{njim spoznajama svrstati ni u jednuetni~ku grupu« (Riedel 2005: 314). Pa »~ak i kad se pojedinimsrednjovjekovnim dinastijama pripisuje odre|eniidentitet, npr. plemi}koj obitelji Nemanji}a srpski a Arpadovi}ahrvatski, to ne dopu{ta nikakve zaklju~ke oetni~koj pripadnosti ~itavog stanovni{tva« (Riedel 2007:28).Zato je potrebno »kriti~ki se suo~iti s mitovima o povijestipomo}u kojih se u pseudoznanstvenim publikacijamanastoji dokazati postojanje nekakve nacionalne hrvatskedràve prije 1000 godina« (ibid.: 23). Naime,znanstvenicima je poznato da ni u 19. stolje}u »jo{ nijepostojala nekakva hrvatska nacija, ~ak ni po imenu jerHrvatima su se zvali samo stanovnici prvotne Hrvatskeoko Zagreba« (Tornow 2005: 444). A kad je u 19. st. krenuoproces pravljenja nacija, to nije bio nacionalni prepo-

Nacija, identitet, kultura, povijest 227rod ili ponovno ra|anje nacije jer »nije ne{to preporo|enoili ponovo ro|eno {to je ve} prije postojalo u neko’zlatno’ predosmansko doba, nego je napravljeno ne{toposve novo« (Daskalov/Sundhaussen 1999: 108).Stoga pozivanje na srednjovjekovna carstva ne moèposluìti kao dokaz da je u ono doba postojala nacionalnadràva ili nacija: »prije }e biti da izvo|enje pojma nacijeiz antike ili iz srednjovjekovnog carstva odgovara èlji zadru{tvenim kontinuitetom i dizanjem vrijednosti vlastitognacionalnog identiteta. No to izvo|enje iz pro{losti jeu kontradikciji s povijesnom ~injenicom da su nacije pojaveiz novog vremena« (Riedel 2005: 34).Navedena »~injenica da su moderne nacije vremenskigledano sasvim nova pojava dovodi etni~ki zasnovanunacionalnu dràvu u pote{ko}e legitimiranja. Timangaìranije tvrdi pogotovo nacionalizam ba{ suprotno;on ’stvara »povijest«. Objektivna suvremenost nacijakao kulturnih tvorevina u o~ima povjesni~ara smeta njihovojsubjektivnoj starosti u o~ima nacionalista’« (ibid.:33).Nacije nemaju povijesni kontinuitet, »to se u me-|uvremenu smatra ~injenicom, a ipak se ~esto zastupasuprotno shva}anje prema kojem je nacionalna identifikacijane{to tako prirodno, prvotno i neprolazno da nekakoprethodi povijesti« (Hobsbawm 1991: 25). Zato je»zadatak povjesni~ara da kategorije kao {to su nacija ietnos razotkrije u njihovom povijesnom kontekstu i da,umjesto esencijalisti~ke fikcije u stilu etnonacionalizma,pokaè njihovu politi~ku i ideolo{ku funkciju« (Altermatt1996: 13). A »poseban zadatak povjesni~ara mogaobi naposljetku biti da sasvim jasno pokaù da su nacijekonstrukt. One ne postoje prirodno, nego se naprave«(Rürup 1993: 34).

228 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamNe postoji narodni kontinuitet u povijestiSuo~en s gore navedenim spoznajama doma}i ~itatelj }emo`da uzvratiti da je pravljenje nacije ustvari samoosvje{tavanje ve} postoje}eg naroda te da je taj narod ionakooduvijek ~inio jednu naciju, samo toga nije bio svjestan.Potrebno je stoga istaknuti da prou~avanja narodaiz pro{losti pokazuju »da izme|u tih naroda i suvremenihnacija nema direktne ili ~ak deterministi~ke veze«(Breuilly 1999: 242).Pogre{no je »povezivanje ’narodnog’ i ’nacionalnog’s povijesnog gledi{ta. U doba kada ~ak ni plemstvo nigra|anstvo nije imalo pojmove za zamje}ivanje suvremenekategorije ’nacije’ i kad nije raspolagalo eti~ko–politi~kimi emocionalnim preduvjetima za suvremeni patriotizam,trebalo bi da je selja{tvo, koje nije imalo nikakvusposobnost politi~kog djelovanja i koje je bilo potisnutoiz politi~ke sfere, instinktivno slutilo ne{to {to }epovijest tek stolje}e kasnije proizvesti u izrazito slo-ènom procesu? Ono kamo ~ak ni veliki mislioci 18.stolje}a nisu mogli dospjeti , trebalo bi da je stolje}imabilo prisutno u instinktima potla~enog naroda?« (Szücs1981: 54–55).Osim toga, »narodi, me|utim, jedva da se mogu definitivnoopisati prema objektivnim kriterijima, zbog ~egaostaje na raspolaganju samo subjektivna pripadnost.Svatko pripada onom narodu u koji sam sebe ubraja«(Altermatt 1996: 80). Nadalje, »narodi nisu stati~ne istabilne tvorevine. Oni su djelo ~ovjeka . Suprotno romanti~nimpredod`bama pro{irenim pomo}u mitova oporijeklu, radi se o razvijenim oblicima dru{tvene organizacijekoji su proizi{li vi{e–manje slu~ajno iz stalnihformiranja grupa, u kojima su na jednak na~in sudjelovaliautohtoni i strani elementi, ’osvaja~i i starosjedioci’«(Hösch 1999: 36).Ne moè se, dakle, re}i da je narod prije po~etkapravljenja nacija u 19. st. bio okupljen u takve grupe koje

Nacija, identitet, kultura, povijest 229bi se podudarale s dana{njim nacijama. I »nije postojao’prirodni’ razvoj od etni~ke ili neke druge zajednice donacije« (Pfaff 1994: 13), nego »su sve zajednice koje suve}e od seoske, s njenim licem u lice kontaktima, zami{ljenezajednice« (Anderson 1988: 16).Dana{nji »suvremeni pojam domovine nije nastaotako da su se mase ljudi na prijelazu iz 18. u 19. st. iznenadasvuda u zemlji osje}ale tako udoma}ene kao u svomrodnom selu, rodnom gradu, u poznatom okoli{u. Politi~kadomovina je porijeklom ideja. Razvio ju je napo~etku uski sloj intelektualaca: politi~ari, knjièvnici,pisci povijesti, pravnici, filozofi, ’propagandisti’ nacionalnesvijesti; oblikovali su je u govorima, u javno–pravnimteorijama, u teorijama o pro{losti, u pjesmama suoblikovali mjesto i misiju nacije, tako|er i u politi~kimpamfletima i nacionalnim himnama, dok naposljetku~itav taj na~in razmi{ljanja pomo}u {kola, masovnih medija,novina i knjiga nije stvarno postao zajedni~ki masama.Jedanput kao parola plemenitih i opravdanih nastojanja,drugi puta u slu`bi la`ljivih i demago{kih tendencija«(Szücs 1981: 107).Povezano s tim, i »suvremeni pojam naroda razvio setek u novo doba« (Gröschel 2009: 179). Istaknuti »istraìva~inacionalizma poput Ernesta Gellnera, BenedictaAndersona i Erica Hobsbawma pokazali su da senarodi dodu{e doìvljavaju kao univerzalni i svevremenski,ali da su objektivno gledano pojave modernog doba«(iz Gröschel 2009: 322). S obzirom na te spoznaje, nailazina kritiku kad predstavnici ju`noslavenskih nacionalnihfilologija pi{u kao da dana{nji narodi postoje od davnina.Uo~avaju}i da npr. Radoslav Kati~i}, Stjepan Babi}, AugustKova~ec, Marko Samardìja i Ante Selak pi{u kaoda hrvatski narod postoji ve} tisu}ama godina, Gröschel(2009: 323) svrstava nabrojane hrvatske filologe me|uprimordijaliste, za koje je karakteristi~no da su neupu}eniu rezultate suvremenih sociolo{kih i antropolo{kihistraìvanja. U kratkim crtama, »osnovni stavovi

230 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamprimordijalizma su: razvrstavanje ljudi u razli~ite narodeproizlazi iz ’prirodnog ure|enja’. Razli~itost narodaostaje u osnovnome konstantna. Narodi su primarno zajednicepovezane porijeklom. U Evropi postoji direktnikontinuitet izme|u plemena iz doba seobi i naroda/nacijaiz novog doba« (ibid.: 322).U neskladu s primordijalisti~kom tvrdnjom o kontinuitetui o porijeklom zadatoj etni~koj pripadnosti je i{to »nije istina da je etni~ka pripadnost jednostavno onausvojena ro|enjem. Kao {to ljudi mijenjaju religiju tako mogu promijeniti i mijenjaju etni~ku pripadnost«(Bienen 1995: 168–169). Za{to znanstveni uvid u etnosnije toliko poznat na ju`noslavenskim prostorima, obja{njavase pro{ireno{}u populisti~kih shva}anja u kojimadominiraju mitovi o porijeklu. Iz usporedbe populisti~kihi znanstvenih shva}anja etnosa vidi se da »postojedvije suprotstavljene interpretacije etnosa« (Horner2005: 168). Jedna je esencijalisti~ka, a druga konstruktivisti~ka:»Prema esencijalisti~kom pristupu etnos je zasnovanna fiksnom skupu kriterija, koji odre|uju ~lanstvogrupe. S konstruktivisti~ke to~ke gledi{ta etnos jene{to vrlo podlo`no utjecaju, ne{to {to nastaje pregovaranjemu procesu me|ugrupnih odnosa. Varijacije ovogdrugog shva}anja dominiraju u aktualnim znanstvenimradovima iz dru{tvene antropologije i nagla{avaju fleksibilnuprirodu etnosa, kao i svih drugih tipova samoidentifikacijei kategoriziranja Drugih. Me|utim, ono prvoshva}anje dominira u popularnom ili ’narodskom’ poimanjuetnosa« (ibid.). Za razliku od narodskih poimanja,»pozicije konstruktivizma su: svi evropski narodi su dru-{tveni konstrukti novoga doba« (Gröschel 2009: 322).Koliko god popularne predod`be sugerirale suprotno,u 19. stolje}u na Balkanu dana{nji etnosi jo{ nisu postojali:analiza zemljopisnih karata iz 19. st. koje su praviligeografi u slu`bi Be~ke Monarhije pokazuje da su»geografi pritom takore}i na crta}em stolu stvarali etno-

Nacija, identitet, kultura, povijest 231se i nacije, koji u ono doba — koji god kriterij da se uzme— jo{ nisu postojali« (Riedel 2005: 232).Iako etnosi nisu nastali prirodno, i ne po~ivaju ni najeziku ni na porijeklu, »dosad se zadràla u op}oj upotrebipredod`ba da se kod etnosa radi o zajednici povezanojporijeklom. I aktualno izvje{tavanje u medijimapredstavlja etni~ku svijest o identitetu prete`no kao ne-{to {to po~iva na objektivnim odnosima porijekla i jezikate se na njima moè i politi~ki legitimirati. Stoga je jedanod osnovnih ciljeva ovoga rada da analizom politike identitetau kriznoj regiji jugoisto~ne Evrope oduzme za~aranostmisteriji navodno objektivnih i esencijalnih vrijednostietni~kih zajednica. U radu }e se pokazati da su isame kulturne vrijednosti tvorevine ljudskog izmi{ljanjai zato podlo`ne stalnim promjenama« (ibid.: 31).Ne postoji kulturni kontinuitet u povijestiKod pravljenja hrvatske nacije u 19. st., kao i kod pravljenjasrpske ili slovenske, koristio se pojam kulture.Kako bi se ciljane grupe ljudi okupilo u naciju, pozivalose na zajedni~ku kulturu. No, tvrdnja o zajedni~koj kulturii njenoj prirodnosti »je namjerna prevara od stranenacionalnih ’preporoditelja’, ’la`’, jer je koncepcija nacijekoju je tek trebalo napraviti prikazana kao odavno postoje}aiako do razdoblja ’izmi{ljanja’ nacionalne legitimacijeod strane nacionalnih pokreta u 19. stolje}u nijenikad postojala. Mimo postoje}e kulturne i dru{tveno–politi~kestvarnosti propagiran je jedan koncept zasprovo|enje vlastitih politi~kih ciljeva« (Zori} 2005: 12).Taj zami{ljeni koncept manjine »je stupio na mjestodotada{nje jezi~no–kulturne i politi~ke norme, ali ga je— suprotno tvrdnjama nacionalista — prvo tek trebalonapraviti i zatim u~initi prihvatljivim ve}ini« (ibid.:27–28). Manjina je tako po~ela graditi kulturu laì: »Kulturalaì je ciljana upotreba nekog kulturnog koda od

232 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamstrane manjine koja se ne podudara s kulturnom normomi tradicijom kolektiva« (ibid.: 29). Nosioci kulturelaì »poseù za krivotvorenjem povijesnih dokumenata istvarnog stanja stvari, za namjernim jednostranim usmjeravanjemkulturnog pam}enja kako bi poduprli svojetvrdnje« (ibid.: 10).Budu}i da »i Gellner i Anderson u svojim teorijama onastanku i koncepciji nacije i nacionalizma i u debatamapovezanim s tim stalno implicitno ukazuju na la` kad govoreo ’izmi{ljanju’ nacije«, to je argument i »za eksplicitnuupotrebu pojma ’laì’« u istraìva~kim radovima onacionalnoj kulturi (ibid.: 80). Nesumnjivo je da »pomo}upojmova kakvi su izmi{ljanje odnosno konstruiranjenekog kulturnog koncepta moè se zaobi}i pojamlaì, koji je na prvi pogled polemi~an, no takvim zaobilaènjembi se zatupila provokativna o{trina pojmova, aona treba potaknuti na kriti~ko opho|enje s pojmom ’nacionalnogpreporoda’« (ibid.: 15).Nacionalizam »propovijeda i brani kontinuitet, alisve duguje odlu~nom i ekstremno dubokom lomu u povijesti~ovje~anstva« (Gellner 1990: 125). Nakon {to su prirodneznanosti dokazale da nije postojao biolo{ki nacionalnikontinuitet, onda je u nacionalisti~kom pisanju povijesti»na mjesto spomenutog biolo{kog nacionalnogkontinuiteta do{ao —iudrugim dru{tvenim znanostima— kulturni identitet, pod kojim se sli~no iracionalnomogu subsumirati sva mogu}a navodna svojstva« (Fritsche1992: 83).Isto kao pozivanje na nacionalno biolo{ko jedinstvo,pozivanje na kulturno jedinstvo ima funkciju da sugerirasliku nacije prema kojoj »nacija nije vi{e grupa koja semanje–vi{e dobrovoljno udruùje u okviru jednog politi~kogvodstva, nego se zami{lja kao zatvorena, ’prirodna’cjelina, koja ima pravo na politi~ku suverenost«(Zori} 2005: 37). Takvo gledi{te dominira danas u ju`noslavenskimdràvama. Me|utim, ve} unazad pola stolje}aje poznato da »predod`ba o jedinstvu nacionalne

Nacija, identitet, kultura, povijest 233kulture i o njenoj primjenjivosti kao kriterija za pojamnacije vodi u zabludu« (Lemberg 1964 II: 42–43).Nacije ne nastaju na osnovi nekakve zajedni~ke kulture.Zajedni~ka kultura nije postojala ni kod nacije kojaje prva oformljena na evropskom kontinentu krajem 18.stolje}a, kod francuske nacije: »U svojoj knjizi Peasantsinto Frenchmen: The Modernization of Rural France,1870–1914, Weber je (1976) opisao napore koji su trajaligeneracijama da se izolirani, neobrazovani i siroma{niseljaci, duboko ukorijenjeni u svoje lokalne kulture,transformiraju u pripadnike nacije — dakle, jedne nacije.Stara Francuska je bila sastavljena od mno{tva razli~itihdru{tava i kultura, koje su govorile razli~itim jezicima;1860. petina stanovni{tva jo{ uvijek nije uop}eznala francuski. To je bila dru{tvena realnost u kojoj je— ili bolje re~eno protiv koje je — propagirana ideja jednogstolje}a stare povijesti Francuske kao nacije« (Brockmeier2001: 219–220).Istraìvanje kulture, dakle, kao i istraìvanje jezikaili porijekla, daje rezultat da »nacionalizam i pojam nacionalnostinisu primordijalni . Naprotiv, nacionalizamje bio i jest dru{tveno i politi~ki konstruiran« (Kupchan1995: 3). Nacionalnost »je relativno nova pojava«(Jenkins/Sofos 1996: 11). Za ilustraciju, npr. njema~kanacija nastala je tek sredinom 19. stolje}a: do tada su postojaliPrusi, Bavarci, Vestfalci, Saksonci itd., a politi~arisu ih sredinom 19. st. oformili u jednu veliku grupu, uNijemce. O Nijemcima se, dakle, moè govoriti tek odsredine 19. stolje}a. Kod nas je isto tako: do 19. st. postojalisu Slavonci, Dalmatinci, Raguàni itd., a politi~ari suih od sredine 19. stolje}a po~eli oformljivati u jednu grupu.Bez obzira {to iz {kolskih programa i medija u ju`noslavenskimdràvama dolaze suprotne sugestije, ~injenicaje da »ve}ina novih dràva nastala je bez onog zajedni{tvaosje}aja, teritorija, administrativne organizacije,jezika i kulturne tradicije koje se uzima zdravo za goto-

234 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamvo« (Passin iz Joseph 1987: 72). Kad se ideologizira jezik,kao npr. ve} desetlje}ima u Hrvatskoj, to je znak pomanjkanjanacionalnih veznih sredstava i traganja zanjima: »Odsutnost zajedni~kog etni~kog i kulturnogidentiteta kod novih nacija (koji bi vrijedio za ~itavu naciju)vodi ka planiranju i kreiranju identiteta pomo}unacionalnih simbola... To je to~ka na kojoj se ~esto koristinacionalni jezik kao ujedinjuju}i simbol (zajedno s nacionalnomzastavom, nacionalnim vladarom, nacionalnommisijom itd.)« (Fishman iz Joseph 1987: 72).Iz istraìvanja kulture proizlazi da »nacionalizamnije ono {to izgleda, a pogotovo nije ono {to sam sebi izgleda.Kulture za koje tvrdi da ih brani ili ponovo oìvljava,~esto su njegove vlastite izmi{ljotine ili ih modificirado neprepoznatljivosti« (Gellner iz Riedel 2005: 32–33).KulturaFilolozi na ju`noslavenskim prostorima tvrde da postojenacionalno razli~ite kulture i da se zbog toga ne moè raditio istom standardnom jeziku. No to je vi{estruko neispravnojer kulturne granice se ne podudaraju ni s jezi~nimani s nacionalnima ni s dràvnima (Ammon1995: 31). [tovi{e, »da ni radikalne jezi~ne razlike nemoraju ujedno biti kulturne ili druge razlike pokazujenpr. usporedba Be~a i Budimpe{te: iako su njihovi ve}inskijezici (njema~ki odnosno ma|arski) me|usobno potpunonerazumljivi, imaju Budimpe{ta i Be~ i njihovi stanovnicimnogo vi{e zajedni~koga nego npr. Be~ i Münchenili Be~ i Stuttgart« (Payer 2000). Iz navedenogprimjera se tako|er vidi da se ni nacije i dràve ne poklapajus kulturama.Znanost je pokazala da je vjera u podudaranje nacionalnihdràvnih granica s kulturnima iluzija (Busch/Kelly–Holmes 2004: 2). Ve} prije pola stolje}a je utvr-|eno da »postoje kulture koje obuhva}aju vi{e nacija, a

Nacija, identitet, kultura, povijest 235postoje i nacije koje u sebi obuhva}aju vi{e razli~itih kultura«(Lemberg 1964 II: 45). Kod bilo kojeg poku{ajaklasificiranja ljudi u nekakve nacionalne kulture »odlu-~uju}i problem je u tome {to se takvo jednozna~no uvr-{tavanje ljudi u odre|ene kulture uop}e ne moè dosljednosprovesti« (Riedel 2005: 302).Naime, tradicija i obi~aji koji ~ine kulturu ne podudarajuse s nacionalnim granicama jer kao prvo »pokazuju~esto velike razlike unutar pojedina~nih lokalnih podru~ja,a s druge strane pokazuju tendenciju da se u na{edoba u ~itavom svijetu ili barem u njegovim velikim podru~jimaizjedna~e« (Kohn 1962: 21). Kao i tradicija iobi~aji, tako i drugo {to se navodi pod kulturom ne podudarase s nacionalnim granicama: znanost, umjetnost,religija, tehni~ka dostignu}a, moralne vrijednosti, pona{anje— ni{ta od toga nije po svojim svojstvima nacionalnospecifi~no. Ljude nije mogu}e razvrstati u nacijepo pona{anju, moralnim vrijednostima, niti po znanosti,tehni~kim dosezima, umjetnosti ili religiji.Nepodudaranje kulturnog i nacionalnog ili etni~kogidentiteta vidljivo je i u tome {to »nije neobi~no govoriti ozajedni~koj evropskoj kulturi ili o evropskim kulturnimobilje`jima, dok se istovremeno priznaje etni~ka raznovrsnostu Evropi« (Reilly 2001: 5). Zbog svega togakultura je neupotrebljiva za klasificiranje ljudi po nacijama:»najnepreciznijim od svih principa za klasifikacijusmatram kulturu. Za svrhe klasifikacije ona se zaistane moè koristiti« (Reiter 1984: 191). Drugim rije~ima,neutemeljeno je {to nacionalisti poistovje}uju kulturu snacijom i dràvom (Gellner 1999: 81–82).U jugoisto~noj Evropi se me|u nekoliko kulturnihzona nalazi i »zona talijanskoslavenske jadranske kultureuzdu` obale«, zatim »srednjoevropska kulturna zonana panonskom prostoru, koja Balkanski poluotok povezujesa srednjom Evropom. Neovisno o tome da li se odabereovo ili neko drugo ra{~lanjivanje na kulturne zone,obrisi kulturnih zona ni u jednom slu~aju se ne poduda-

236 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamraju s etni~kim, religijskim i konfesionalnim granicama,da ni ne spominjemo da se uop}e ne podudaraju s dràvnimgranicama« (Hatschikjan 1999: 19).Istraìva~ima nacije je poznato »da se suvremene nacijesastoje od razli~itih kulturnih sfera, koje imaju manjezajedni~kog me|usobno, nego s odgovaraju}im kulturnimsferama drugih nacija« (Esbach 2000: 65). Pakad su npr. kroatisti ve} zaokupljeni traènjem razlika ukulturi, onda se ne mogu pozivati na jedinstvenu hrvatskunacionalnu kulturu jer se ba{ unutar Hrvatske razlikujenpr. mediteranski kulturni krug od panonskog kulturnogkruga. Nadalje, kulturni krugovi se ne drè nacionalnihgranica, nego ih ~esto bitno prekora~uju: npr.narodni obi~aji, na~in ìvota i povijest Slavonije i Vojvodinesu sli~niji nego kad se usporede Slavonija i Dalmacija.Ljudi koji su se ujedinili u hrvatsku naciju razlikovalisu se u pro{losti po kulturnim centrima, npr. Dalmatincisu imali druge kulturne centre naspram Slavonaca. Nisuimali ni zajedni~ku jezi~nu povijest jer ~akavska regija jeimala jednu, kajkavska drugu, a {tokavska tre}u. Naprimjeru Hrvatske pokazuje se da je neopravdano dovoditijezik u vezu s nekakvom vlastitom kulturom, zajedni~komsvim ~lanovima nacije i samo njima, zato {to»vlastita kultura i tradicija nisu se mogli, ako su se pritomjezi~ni kriteriji uzeli za polaznu to~ku , definiratikao unutar sebe jedinstvena kultura i tradicija« (Blum2002: 13).Tvrdnja o povijesnoj »hrvatskoj kulturnoj zajednici«je, dakle, samo jo{ jedan mit. Nepodudaranje kulture snacionalnim i dràvnim granicama vidljivo je ne samo uHrvatskoj, nego u ~itavoj jugoisto~noj Evropi: »nijednadràva, nijedna jedina zajednica nije u tom =kulturnompogledu jednodimenzionalna, svuda ima elemenataonih nekoliko najzna~ajnijih kulturnih zona« (Hatschikjan1999: 19). Tako je i u zapadnoj Evropi, npr. »podudarnostiu kulturi izme|u Bavarske i Austrije su ve}e

Nacija, identitet, kultura, povijest 237— prema svim prihvatljivim kriterijima za ’kulturu’ —nego izme|u Bavarske i Donje Saske =dvije pokrajine uNjema~koj. Ve}ina tvorevina koje se uobi~ajeno nazivaju’nacijama’ sadrì razne mje{avine najrazli~itijih kulturnihatributa i ne mogu se svesti na nekoliko obilje`ja.Mnogo govori u korist pretpostavke da uop}e ne postoje’~iste kulture’, ~ak ni u manjim dràvama EU. Mnogaod pojedina~nih kulturnih obilje`ja nadilaze granice ine mogu se — ili se mogu samo prividno (kao npr. razlikovanjenizozemskog i flamanskog ili hrvatskog i srpskog)— ograni~iti prema politi~kim kategorijama. Upe-~atljiv primjer je problematika odre|ivanja razli~ite nacionalnepripadnosti na Balkanu: ako se kao zna~ajkauzme zajedni~ki jezik, proizi{lo bi da svi govornicisrpskohrvatskoga ~ine jednu zajedni~ku srpskohrvatskunaciju. Uzme li se, me|utim, religija kao odlu~uju}i kriterij,onda se grupa koja govori srpskohrvatski dijeli natri nacije. Kulture nadilaze granice i ne mogu se politi~kirazgrani~iti« (Birnbacher/Friele 2003: 286).Ono {to nacionalni ideolozi na Balkanu tako|er pre-{u}uju je da su granice me|u kulturama nejasne i neuhvatljive(Esbach 2000: 65) i da se »kultura promatra kao’sva{tara u koju se bilo {to moè staviti {to u dru{tvu jo{nije prepu{teno ozbiljnijim profesionalcima kao izrazprava, politike ili ekonomije’« (Riedel 2005: 26). Odgovorna pitanje »{to ~ini kulturu, {to jednu kulturu razlikujeod druge, ostaje rasplinut i neodre|en — pogotovo kodteritorijalno susjednih zajednica (a upravo njih èle nacionalisti~kiakteri gotovo uvijek jednu od druge razgrani~iti)«(Blum 2002: 3).Razgrani~avanje na osnovi kulture neutemeljeno jekod Hrvata, Srba i bosanskih Muslimana jer oni se nerazlikuju kulturno (Mappes–Niediek 2005: 28–48, 70).Njihovo kulturno nerazlikovanje nije posljedica socijalizma,nego je starije od njega: »Da li je ujedna~uju}i socijalizambio izbrisao kulturne razlike? Protiv toga govoripodatak da su se gosti sa Zapada oduvijek ~udili izne-

238 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamna|uju}oj uniformnosti ’multikulture’ u Bosni. JedanAustrijanac, koji je 1878. za svoje sunarodnjake napisaoknjigu s detaljnim opisom novopribavljenih habsbur{kihpredjela, rezimirao je: ’Izvana se Grci’ — tako naziva ortodoksneSrbe zbog njihovih ’gr~kih’ vjerskih obreda —’i katolici skoro nimalo ne razlikuju’. âk i ’muhamedanci’su gospodinu barunu iz Be~a izgledali iznena-|uju}e neegzoti~ni. @ivjeli su ’u dobrovoljnoj monogamiji’i ophodili se prema zabrani pijenja alkohola sasvim liberalno.Najvi{e se ~udio ènama bez feredè u neretvanskojdolini kod Jablanice. Jedan britanski arheolog,koji je na prijelazu iz 19. u 20. stolje}e izvje{tavao s Balkanaza Guardian, zaklju~io je da u prosje~noj engleskoj{koli vlada ’mnogo ve}a varijacija tipova, kako fizi~kihtako i moralnih i intelektualnih,’ nego u Bosni« (ibid.:28–29).Sigurno je da »jugoslavenski konflikt o~ito nije bio’sudar kultura’ — dakle nije bio konflikt poput onih uengleskom Bradfordu ili u isto~noj Njema~koj protiv Vijetnamacai Afrikanaca, gdje stvarno udaraju kulturejedna na drugu samo zbog razlika me|u njima« (ibid.:48). Za kulturne razlike unutar Jugoslavije mora se re}ida »nisu one bile problem. Jer da jesu, onda se ne bi konfliktodvijao najokrutnije i najstra{nije izme|u Bosanaca,koji su tako jako li~ili jedni drugima, nego izme|uSlovenaca i Albanaca s Kosova jer oni su se me|usobnonajvi{e razlikovali. Dràva se raspala upravo na opreciizme|u dviju grupa naroda ~ije kulturne razlike su senajmanje primje}ivale: na opreci izme|u Srba i Hrvata«(ibid.: 38–39).Doista, »promatra~ izvana je zapanjen, ne razlikamaizme|u Srba i Hrvata, nego kako izgledaju sli~ni. Govoreisti jezik, , imali su isti seoski na~in ìvota stolje}ima.Iako su jedni katolici, drugi pravoslavni, urbanizacija iindustrijalizacija smanjili su uo~ljivost konfesionalnihrazlika« (Ignatieff 1993: 22).Ni »kulturni stereotipi koje su narodi Jugoslavijeimali jedni o drugima nisu bili ni posebno izraèni ni po-

Nacija, identitet, kultura, povijest 239sebno zlo}udni. Pripisivali su si me|usobno odre|enasvojstva, uzgajali slike i izrugivali jedni druge kao BavarciPruse ili stanovnici Kölna stanovnike Düsseldorfa«(Mappes–Niediek 2005: 39). Zanimljivo je da »ba{ stereotipikoje su me|usobno uzgajali Srbi i Hrvati, dakle najlju}ineprijatelji, bili su najslabije izraèni« (ibid.: 40). Udoma}im vicevima koji su uspore|ivali sve nacije u JugoslavijiSrbi i Hrvati su bili karakterizirani samo time da»se me|usobno ne vole; za{to, ne kaè se. Ali i — malobrojni,lo{i i slabo pro{ireni — hrvatski vicevi o Srbimagotovo nikad ne isti~u nekakvu kulturnu posebnost,nego su skoro uvijek usmjereni na konkurenciju za vlastizme|u tih dvaju naroda. Nije postojala nekakva predod`bao posebnosti prirode bilo jednog bilo drugog naroda.To su narodi bez svojstava. Njihova suprotstavljenostje politi~ka, a ne kulturna« (ibid.: 41).Religija i jezikIzme|u Hrvata, Srba i bosanskih Muslimana postoje religijskerazlike, ali »religijske granice se gotovo nigdje nepodudaraju s jezi~nima. Katoli~ki Hrvati, bosanskiMuslimani, pravoslavni Srbi i Crnogorci govore varijantejednog te istog jezika: srpskohrvatskog« (Blum 2002:16). Mo`da i nije potrebno posebno napominjati da se religijane moè poistovje}ivati s jezikom jer op}epoznatoje da govornici raznih jezika imaju istu religiju (npr. i govornicitalijanskog i govornici poljskog su katolici) kao{to je poznato i da govornici istog jezika imaju razli~itereligije (npr. njema~kim jezikom govore i katolici i protestanti).Unato~ tim ~injenicama, hrvatski filolozi precjenjujuutjecaj religijske pripadnosti na jezik tvrde}i da ako seradi o razli~itim religijama, radi se i o razli~itim jezicima(Peti–Stanti} 2008: 83). Me|utim, kad bi biti katolikom ibiti pravoslavcem zna~ilo govoriti razli~itim jezicima, tobi zna~ilo da i Nijemci katolici i Nijemci protestanti go-

240 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamvore razli~itim jezicima. Jer »s gledi{ta teologije pa ~ak icrkvene organizacije razlike izme|u katoli~anstva i pravoslavljasu znatno manje od razlika izme|u katoli~anstvai protestantizma« (Hatschikjan 1999: 16). Pa ipaklingvistima ne pada na pamet da protestante i katolike uNjema~koj proglase govornicima razli~itih jezika. Svjesnisu da »religijska pripadnost ne zna~i vlastiti dijalekt«,a kamoli jezik (Kilian 1995: 377). Ukoliko religijutreba gledati kao dio kulture, onda npr. »kulturne razlikeu Bosni zaista nisu bile i ni danas nisu mnogo ve}e odrazlika izme|u katolika i protestanata u Njema~koj ili uNizozemskoj, i istog su tipa« (Mappes–Niediek 2005:37). A pogled na jezik pokazuje, kako je ve} spomenuto,da »o hrvatskoj varijanti se ni u kojem slu~aju ne moère}i da je ’katoli~kija’ ili ’latinskija’ od srpske« (Blum2002: 126). [tovi{e, »ba{ internacionalizmi (naj~e{}e latinskogporijekla) smatraju se u hrvatskom ’srbizmima’«(ibid.).Pravoslavlje i katoli~anstvo ne zna~e da Srbi i Hrvatidanas govore razli~itim standardnim jezicima. Nisu tozna~ili ni u pro{losti: jezik pravoslavnih bogoslu`nihknjiga nije bio jezik naroda, ni jezik katoli~kih bogoslu`nihknjiga nije bio jezik naroda (te katoli~ke knjigesu bile ili na latinskom jeziku ili kao kod »glagolja{ke subra}ekoja su u bogoslu`nim knjigama ~uvala tradiranistaroslavenski jezik«, v. Peti–Stanti} 2008: 295). A kadse u 19. st. odlu~ivalo koji jezik }e se uzeti za nadregionalni,dakle za standardni jezik, nije uzet ni jezik pravoslavnihbogoslu`nih knjiga ni jezik katoli~kih bogoslu-`nih knjiga, nego jezik naroda.Ono {to je, me|utim, najva`nije a {to kroatisti kodteme jezika pre{u}uju je sljede}e: kad se èli doznati da lipripadnici nekoliko nacija govore razli~itim jezicima,onda se ne istraùje njihova religijska pripadnost negonjihov jezik. To zna~i da se istraùje koliki je udio istoganaspram razli~itoga u jeziku i koliki je postotak me|usobnerazumljivosti.

Nacija, identitet, kultura, povijest 241Kulturni identitet je konstrukcijaPozivanje na kontinuitet i objektivnost kulturnog identitetapokazuje da u doma}u sredinu jo{ nije doprlo saznanjeda »danas znanost ve} raspolaè instrumentimaza kriti~ki pristup postulatu o navodnoj kontinuiranostii objektivnosti kulturnih ~inilaca« (Riedel 2005: 20). Rezultatiistraìvanja, naime, dokazuju da »kulture i kulturniidentiteti su konstrukcije« (ibid.: 27). Tako da»onaj tko etni~ku, kulturnu ili klasnu raznovrsnost gurau prvi plan kao problem, ne shva}a da je ta izgradnja razlikaprodukt podloàn oblikovanju« (ibid.).Spomenuta »teorija o konstruiranosti nudi dalekonajve}i dobitak spoznaja: ona se opra{ta od esencijalisti~kogpojma kulture koji kulturne ~inioce poput npr.jezika i religije promatra kao konstante ili u najboljemslu~aju kao nezavisne varijable politi~ke kulture dru-{tva« (ibid.: 313). Teorija o konstruiranosti pokazuje da»porijeklo, povijest, jezik i religija nisu objektivne datostikoje neraskidivo i sudbinski povezuju jednu grupu ljudipomo}u kulturnog identiteta, nego su instrument politikeza sprovo|enje odre|enih ciljeva. Kako ljudi gledaju ivrednuju porijeklo, povijest, jezik i religiju, to je rezultatodluka politi~ke elite, koja zadaje odre|eni na~in gledanjai poja~ava ga odnosno skre}e pomo}u politi~kih koraka«(Forndran iz Riedel 2005: 11–12). Doti~na »elita sepobrinula za {irenje grupnog identiteta, ~iju sliku je napravilau skladu s politi~kim ciljevima kojima je teìla, ipro{irila je pomo}u medija« (Riedel 2005: 248).S obzirom da uvjerenje o postojanju kulturnog identitetakonstruiraju politi~ari, oni su odgovorni za svekonflikte koji nastanu zbog pozivanja na kulturni identitet(ibid.: 20). Dokazano je, naime, »da su politike identitetakonstruirane od strane zainteresiranih politi~kihaktera, da sluè dolasku na vlast odnosno odràvanjuvlasti elita i da zbog konkurentskog odnosa ~esto vode upoliti~ku nestabilnost, pa i u oruàni konflikt« (Forndraniz Riedel 2005: 12). Politi~ki »akteri su u prepoz-

242 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnatljivim uvjetima sposobni sprovoditi takvu politikuidentiteta koja s ciljem ostvarivanja njihovih vlastitih interesainstrumentalizira kulturne procese i tako proizvodiopasnost konflikta« (ibid.).Dieter Senghaas »prepoznaje u aktualnoj debati oborbi kultura opasnost da se kultura u internacionalnojborbi za vlast svjesno instrumentalizira. Taj tip nove ’geopolitike’je dio op}e tendencije koju on naziva ’regresijompolitike’ ili ’deciviliziranjem’ . Tu sliku nazatka upodru~ju politi~koga treba o~ito shvatiti tako da se konstruiranjemkulturnih determinanti brzopleto napu{tapoliti~ki manevarski prostor koji je neophodan za rje-{avanje konflikta« (Riedel 2005: 303). Naime, kultura seprikazuje kao nepromjenjiva i objektivna nacionalna datost,~ime se odbacuje mogu}nost dogovaranja. A kad sene bi pozivali na navodno zadatu kulturnu razliku, bili bimogu}i dogovori jer bi se priznalo da je sve politika, a kodpolitike su dogovori i promjene mogu}i.Stvarnost je da ne postoji kultura kao nepromjenjivaobjektivna datost, nego postoji »kultura kao dinami~na iotvorena struktura, podlo`na oblikovanju« (ibid.: 30).Ta spoznaja je dosad slabo prodrla u javnost. Ima nekolikorazloga za{to autori knjiga i ~lanaka neznala~ki pristupajutemi identiteta i ne opisuju identitet kao konstrukciju:prvi razlog je taj {to je konstruktivisti~ki pristupteì jer od autora zahtijeva vi{e analiti~kog rada;drugi razlog je taj {to mnogi autori pi{u po nalogu, daklene u slu`bi istine nego u slu`bi interesa onoga tko ihpla}a; tre}i razlog su emocije autora, njegova poznanstva,pa nastaju »studije koje se pune suosje}anja uìvljavajuu odre|enu nacionalnu povijest ili u odre|enu stranukod nekog konflikta, uslijed ~ega doti~ni znanstvenikkonstruktivisti~ki pristup doìvljava kao konflikt s lojalno{}ui stoga ignorira takav pristup« (ibid.: 243). Zato se»usprkos intenzivnom istraìvanju odràlo mno{tvo nacionalnihmitova o povijesti« (ibid.: 244).

Nacija, identitet, kultura, povijest 243Balkaniziranost kultureMitovi odràvaju u ju`noslavenskim zemljama ìvomvjeru u »nacionalisti~ki imperativ: ’jedna dràva, jednakultura’« (Gellner 1999: 95–96). To je znak dominacijenacionalizma: »nacionalisti smatraju da su politi~ke ikulturne stvari neodvojive jedne od drugih te da nijednakultura ne moè ìvjeti ako nije opremljena svojom suverenomdràvom. Takvi poku{aji samo imaju za posljedicuda umjetni~ke, knjièvne i lingvisti~ke teme postanupredmet èstokih politi~kih rasprava i da se koriste kaooru`je u nacionalisti~koj borbi« (Kedourie 1993: 112).Poznati primjer toga je razdoblje nacizma, kada »je nacisti~kamisao bila ispunjena antiuniverzalno{}u i retorikomrazlika u kulturi« (Hutton 1999: 4).Pomo}u takve retorike »u novim nacionalnim dr-àvama nastalima na tlu biv{e Jugoslavije su iracionalnost,neprijateljstvo, izolacija i ksenofobija ~esto bili neposredanodraz dramati~nih doga|aja koji su preno{enina podru~je kulture. Kultura je postala ’balkanizirana’.êsto je kori{tena kao puki ukras koji je opravdavao iiskazivao dru{tvene pritiske« (Richter Malabotta 2004:78–79).Kod pozivanja na navodnu nacionalnu kulturu i nanjenu potla~enost »nije narod bio taj koji je vjerovao da jenjegova kultura potla~ena, nego je to bio posao feljtonista,eksperata za kulturu i politi~ara« (Schuberth 2000:12). Oni su napravili da »u sredi{tu sukoba stoje dva argumenta:prvi je tvrdnja o stoljetnom kulturnom tla-~enju od strane doti~nog politi~kog protivnika, tj. drugeetni~ke grupe, a drugi je teza o rekonstruiranju starihkulturnih obilje`ja identiteta. Te tvrdnje nailaze na odjekprvenstveno kod onih ~ija znanja ne prelaze osnovnoobrazovanje o povijesnim i jezi~nim odnosima« (Riedel2005: 63).Tko je upu}en u povijesne odnose, zna da navedenetvrdnje ne mogu biti to~ne jer u pro{losti, u 19. stolje}una ju`noslavenskim prostorima »nisu postojale ni nacio-

244 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnalne dràve ni nacionalne kulture« (Reilly 2001: 8), a usada{njosti je op}i trend »globalizacija kulture« (Poster1999: 235). A tko je upu}en u jezi~ne odnose, zna da nikadnije postojalo neko ’~isto’ stanje jezika koje bi danastrebalo rekonstruirati: »u doba prije osnutka suvremenihnacionalnih dràva s njihovim obrazovnim institucijamane mogu jezi~ni etnosi u pravom smislu biti ’~isti’ili usmjereni prema me|usobnom razgrani~avanju kakose podme}e u modelu etni~ke kulturne nacije« (Riedel2005: 314). Npr. u 19. stolje}u »stanovni{tvo Balkanskogpoluotoka, pogotovo u primorskim gradovima i oko njihte u gradovima uz velike rijeke odrastalo je po pravilukao vi{ejezi~no. Tako se jedna te ista osoba ovisno osvom materinskom jeziku, obrazovanju i poslovnoj karijeriosje}ala ne samo pripadnikom razli~itih jezi~nih zajednica,nego je zajedno sa svojom religijskom i dràvnopoliti~kompripadno{}u imala vi{e etni~kih identiteta.To presijecanje etni~kih kategorija, me|utim, nije se uklapalou zadati obrazac analize kod filologa, etnologa iautora zemljopisnih karata, koji su strukturu stanovni{tvahtjeli uskladiti s jednom novom geopoliti~komkartom« (ibid.: 241–242).Gore navedeno pokazuje da kulturolo{ki ~inioci negirajupostojanje nekakvog ’~istog’ etnosa u 19. st., {toju`noslavenski filolozi koji se pozivaju na kulturu pre-{u}uju. Takav neiskren odnos prema povijesti uo~en jejo{ prije pola stolje}a: Lemberg (1964 II: 46) zapaà dadok npr. engleska i francuska nacija pristupaju nepristranosvojoj povijesti i priznaju da su koktel naroda,dotle »nacije kod kojih se tek probudila nacionalna svijeststrastveno se zanimaju za svoju povijest. Kod njih jeslika povijesti predmet javne diskusije. Oni se ja~e trudeda na|u dokaz svog jedinstva i ~isto}e. Biti pranarod —kako je Fichte postulirao — biti oduvijek nastanjen naovome dana{njem tlu, to smatraju nu`nom legitimacijompred drugim narodima. Ne susteù se ni da falsificirajudokumente za to. Ispituju svoju povijest stra{ljivo

Nacija, identitet, kultura, povijest 245prema razdobljima ja~e ili slabije nacionalne svijesti,skloni su da epohe slabije nacionalne svijesti ili epohebez nje a s ja~im kulturnim utjecajima izvana promatrajukao doba propasti, mra~na vremena, iako su ba{ to zadoti~nu zemlju bile epohe s bujnom, internacionalnomkulturom kojoj se svijet divio«.Zastupnici nacionalne kulturne ’~isto}e’, »~lanoviakademije i nacionalni klasici pona{aju se ne manje djetinjastood mojih sinova u dje~jem vrti}u, po svaku cijenuèle izgledati ako ne veliki a onda ipak barem malo ve}i,isteù se i diù na vrhove prstiju, ko~opere se napuhanouokolo . Njihovo principijelno zatvaranje izaziva uzajamnuparanoju. Narodi koji tu ìve osje}aju se prili~noizolirani, a to im ni u kojem slu~aju ne prija« (Konrad1994: 40). Izolaciji doprinosi npr. puristi~ka jezi~na politikakroatista. U takvoj situaciji, kada »jezi~no planiranjedoprinosi ’vi{e’ ja~anju nacionalizma nego internacionalnosti,nadamo se da }e pozitivne vrijednosti premo{tavanjakomunikacijskih barijera nadvladati nadopasnostima nacionalisti~kih poku{aja da se izolira jezi~nazajednica« (Rubin/Jernudd 1971: xviii).Umjesto otvorenosti i tolerancije na podru~ju kulturei jezika, koja je karakteristi~na za naprednija gra|anskadru{tva, danas se u novonastalim ju`noslavenskimdràvama »na podru~ju kulture vodi te{ka i ponekadgroteskna bitka, koja postaje sve sli~nija bitki za teritorije.Ona ubire svoje `rtve me|u ljudima kulture i me|umnogim mladim ljudima, koji ne raspolaù mehanizmimaza{tite od indoktrinacije emitirane iz masovnih medijai iz nacionalnog obrazovnog sistema. [teta uzrokovanasmanjivanjem kulturnog trì{ta i nestankom iskustvasretanja ’drugih’, razmjene, uzajamnog otkrivanja iistraìvanja nepopravljiva je. Ona poga|a sve istinskikreativne umove i mladu generaciju, koja sve vi{e traì (inalazi) put egzila i emigracije« (Richter Malabotta 2004:83).

246 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamUslijed nacionalno suènog kuta gledanja, na ju`noslavenskimprostorima pristupa se neobjektivno temikulture: »Iskustvo pokazuje da su doma}i =narodi naBalkanu, koji su odrasli u suènom iskustvenom horizontusuvremenih nacionalnih dràva, skloni u povijestitraìti simbole identiteta jedne, kako je doìvljavaju,samo njihove nacionalne kulture, i zanemarivati tradicijeiz zajedni~ke pro{losti koje i nadalje djeluju. Nasuprottome, iz srednjoevropskog kuta gledanja upadaju ja~e uo~i, pored regionalnih posebnosti, zajedni~ka svojstvakoja nadilaze dràvne granice« (Hösch 1999: 47). Hrvatskoprikazivanje kulture, ili srpsko, bo{nja~ko, crnogorsko,ne preuzima se bez preispitivanja jer »kako kulturesebe karakteriziraju i razgrani~avaju prema drugima nemora se poklapati s razlikom kako je neki promatra~ sastrane vidi. To zna~i da kulturni identitet pri opisivanjusamog sebe ne moè sebi prisvajati istinu ili objektivnost«(Riedel 2005: 28).Bez obzira na nacionalisti~ke èlje za podudaranjemnacionalnih i kulturnih granica, »stvarnost je sasvimdruk~ija nego kakva bi bila da je skrojena prema usko}inacionalne kulturne sheme« (Reiter 1984: 204).Politi~ka nacija naspram kulturolo{ke nacijeNa ju`noslavenskim prostorima se neznanstveno pripisuju»naciji objektivne kulturne datosti koje se mogupratiti u daleku pro{lost. Time postaje jo{ jasnija distancaod politi~kog pojma nacije, koji sve pripadnike postoje}edràve ozna~ava istom nacijom neovisno o njihovojetni~koj pripadnosti« (Riedel 2005: 31–32). Kako izgledapoliti~ki pojam nacije, moè se vidjeti na primjeru prveevropske nacije, francuske: »francuski model je dràvasvih gra|ana«, i svatko tko ima ili dobije francuskodràvljanstvo automatski je pripadnik francuske nacije(ibid.: 35). I u Njema~koj »je pripadnost njema~koj nacijinezavisna od materinskog jezika ili od religije« (Riedel

Nacija, identitet, kultura, povijest 2472006: 8). Tako da i njema~ka nacija predstavlja primjerpoliti~ke nacije, kao i austrijska, britanska, {panjolska,{vicarska i druge zapadnoevropske nacije.Nasuprot tom politi~kom pojmu nacije, kod tzv. etni~kogodnosno kulturolo{kog modela nacije dràva dijelisvoje gra|ane u razli~ite nacije: »u takozvanu titularnunaciju — tj. onu naciju koja kao najbrojnija etni~kagrupa zadaje nekakvu vode}u kulturu doti~noj dràvi —i u druge nacionalne ili etni~ke manjine« (Riedel 2005:35). Naspram nacije zasnovane na politi~kim principima,kulturolo{ki shva}ena nacija nudi beskona~ne mogu}nostiza pravljenje konflikata: »Nacionalisti~ki regionalistisuprotstavljaju nacionalnoj dràvi baziranoj napoliti~kim principima i njenom regionaliziranju svoj modelisklju~ive kulturolo{ke i jezi~ne nacije koji je neiscrpniizvor etni~ko–nacionalnih napetosti« (Riedel2006: 38).U etni~kom modelu nacije zarobljene su sve ju`noslavenskedràve. Pa »ono {to se ve} prakticiralo u ranomSovjetskom Savezu, danas je u Hrvatskoj pravilo.Slu`beni identifikacijski papiri sadrè dualizam izme|udràvljanstva i nacionalnosti. Student na Zagreba~komsveu~ili{tu navodi u svom indeksu kojeg je dràvljanstvai koje je nacionalnosti. Sasvim je mogu}e da se deklarirakao hrvatski dràvljanin i pripadnik srpske nacionalnosti,{to u Zagrebu na kraju 20. stolje}a sigurno nije prednost«(Altermatt 1996: 36). Citiraju}i hrvatski ustav iz1990., Riedel (2007: 24) zaklju~uje: »Za Hrvatsku, dakle,nacija i narod dràve nije jedno te isto, {to je suprotno odinternacionalnog prava naroda«.U Hrvatskoj, zna~i, postoji »dualizam izme|u dràvei nacije, koji je pun napetosti« (Altermatt 1996: 36). Istidualizam je i u Bosni. Ona je tako|er jako udaljena odfrancuskog modela politi~ke nacije, a »kao velika preprekadosad se pokazao Daytonski ustav, koji usprkos demokratskomokviru propisuje stari model triju nacija izTitove ere zajedno s njegovim etni~kim proporcijama u

248 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizampolitici i upravi« (Riedel 2005: 68). Time {to se Evropadala nagovoriti na zadràvanje tog starog modela na Balkanu,nastala je apsurdna situacija da »Evropa ne podupireizgradnju etni~ki neutralne dràve kao mosta izme|uzava|enih etni~kih grupa, nego se drì modelaetni~ke proporcionalnosti na kojem je Tito desetlje}imazasnivao svoju vlast. A bilo bi krajnje vrijeme ve} od prestankakonfrontacije sistema, najkasnije nakon stra{nihratova na podru~ju biv{e Jugoslavije, da se modeli upravljanjakoji se zasnivaju na religiji, jeziku i kulturi iztemelja dovedu u pitanje« (ibid.: 19). Naàlost, »pod pritiskom{to brèg okon~avanja rata internacionalna diplomacijaje propustila da etni~kom principu vladavinenastalom za vrijeme Tita suprotstavi sadràjnu alternativudemokratske pravne dràve« (ibid.: 266).U etni~kom principu vladavine »zahtjevi ne bivajuobjektivno dokazivani, nego povijesno opravdavani. Mitovio navodnoj etnogenezi vlastite nacije stiliziraju se upovijesne istine kako bi se vlastita etni~ka grupa stopilau sudbinski povezanu zajednicu i kako bi je okupili okosebe. Na taj na~in je politi~ki sistem do danas uko~en uetnokraciji« (Riedel 2007: 27). U Bosni i u drugim ju`noslavenskimdràvama »postepena transformacija premapoliti~kom modelu nacije bila bi pozitivan razvoj, ali onje nezamisliv bez odgovaraju}e politike identiteta .To, me|utim, traì dosljedno razra~unavanje sa stereotipnimslikama povijesti, baziranim na kulturolo{kommodelu nacije koji proizvodi konflikte« (Riedel 2005:312).Tzv. kulturno–civilizacijska nadgradnjaTema kulture prisutna je na jo{ jedan na~in kod hrvatskihjezikoslovaca: pozivaju se na takozvanu »kulturno–civilizacijskunadgradnju« u jeziku kad tvrde da hrvatska,srpska, bo{nja~ka i crnogorska nacija govore razli~itimjezicima (Brozovi} 1978: 17–18; HAZU 2007: 42,

Nacija, identitet, kultura, povijest 24948, 50; Peti–Stanti} 2008: 11, 15). Pozivanjem na »kulturno–civilizacijskunadgradnju« nastoje potisnuti udrugi plan ~injenicu da je {tokavica standardni jezik iHrvata i Srba i Bo{njaka i Crnogoraca, te da se uslijedzajedni~ke {tokavice doti~ne ~etiri nacije razumiju kadgovore standardnim jezikom. S istim ciljem potcjenjujuulogu {tokavice u standardnom jeziku nazivaju}i je »osnovicom«,a precjenjuju ulogu tzv. »kulturno–civilizacijskenadgradnje«. Oni nisu mjerili koliki je udio »kulturno–civilizacijskenadgradnje« naspram zajedni~ke {tokavske»osnovice« u standardnom jeziku, ali o~ito je tajudio razli~itoga naspram zajedni~koga malen jer ina~ene bi postojala toliko velika me|usobna razumljivostizme|u Hrvata, Srba, Bo{njaka i Crnogoraca kad govorestandardnim jezikom. Me|usobna razumljivost nedvosmislenoru{i tezu o dominaciji tzv. »nadgradnje« nadtzv. »osnovicom« u standardnom jeziku.Kod hrvatskih filologa se ~ak nailazi na tvrdnju da je{tokavica »jedva relevantna« za standardni jezik (Peti–Stanti}2008: 15). No kad bi poku{ali izbaciti iz standardnogjezika sve {to je {tokavica, vidjeli bi {to bi ondauop}e ostalo u jeziku. Ta tzv. »osnovica« je u stvari presudna,pa zato npr. ve} i kod Klossa (1976: 312) nalazimopodatak da tek ako su odabrane razli~ite dijalekatske»osnovice« moè se govoriti o razli~itim (Ausbau–)jezicima.Kloss navodi kao takve jezike ~e{ki i slova~ki, danskii {vedski, bugarski i makedonski.[to se ti~e tzv. »nadgradnje«, onakve jezi~ne razlikekoje kroatisti obuhva}aju pod tim pojmom postoje i unutardrugih jezika s nacionalnim varijantama pa se svejednote nacionalne varijante ne klasificiraju kao razli~itistandardni jezici. Npr. bolnica se u Njema~koj nazivaKrankenhaus, {to nije standardno u Austriji, gdje sekaè Spital, prvi mjesec u godini se u Njema~koj nazivaJanuar a u Austriji Jänner, u Njema~koj se parlamentnaziva Bundestag a u Austriji Nationalrat, u Njema~kojse premijer naziva Ministerpräsident a u Austriji Lande-

250 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamshauptmann, u Njema~koj se uplatnica naziva Zahlkartea u Austriji Erlagschein, u Njema~koj se matura nazivaAbitur a u Austriji Matura itd. (Wiesinger 1985: str.1943).Kroatisti isti~u i kulinarski rje~nik kao »civilizacijskui kulturnu« specifi~nost Hrvata, uslijed ~ega bi trebalogovoriti o zasebnom jeziku. Me|utim, poznato je daupravo kulinarski rje~nik jako varira unutar istog jezi~nogpodru~ja svuda u svijetu. Npr. najve}i broj jezi~nihrazlika izme|u austrijske i njema~ke varijante nalazise u kulinarstvu: patlidàn je u Njema~koj Auberginea u Austriji Melanzane, pe~ena piletina je u Njema~kojHähnchen a u Austriji Hendl, mrvice za pohanjesu u Njema~koj Paniermehl a u Austriji Semmelbrösel,kajsija je u Njema~koj Aprikose a u Austriji Marille, dimljenomeso je u Njema~koj Rauchfleisch a u AustrijiSelchfleisch, krumpiri su u Njema~koj Kartoffeln auAustrijiErdäpfel, pala~inke su u Njema~koj Pfannkuchen au Austriji Palatschinke, fa{irano meso je u Njema~kojHackfleisch a u Austriji Faschiertes itd. (Ammon 1995:154–174). Svejedno se zbog toga ne radi o razli~itim jezicima.Tekst Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti(HAZU 1996: 163) u kojem se kuhinjski recept predstavljakao dokaz za zasebnost hrvatskoga i srpskoga jezikanailazi na podsmijeh kod inozemnih lingvista: navode}iinozemne autore koji su ve} prije ukazivali na komi~nosttakvog »dokaznog materijala« kod HAZU, Gröschel(2009: 154) ga popra}a komentarom da »granice izme|urealnosti i satire rasplinjuju se i ina~e u postjugoslavenskojdebati o jeziku«. Napominje da kad bi kulinarskirje~nik bio dokaz za razli~itost jezika, onda bi se vrlolako unutar same Njema~ke moglo razgrani~iti nekolikostandardnih jezika (ibid.).Za svakog solidno obrazovanog lingvista posve jeo~ekivano {to kulinarski nazivi variraju jako i unutarNjema~ke, npr. èmi~ke se ovisno o regiji nazivaju Bröt-

Nacija, identitet, kultura, povijest 251chen/Schrippen/Semmeln/Wecken itd.: »Ako u Berlinukod pekara traìte Brötchen umjesto Schrippen, u MünchenuRundstücke umjesto Semmeln, u HannoveruWecken umjesto Brötchen, gledaju vas kao da dolazite sdruge planete. Ali ipak }ete biti usluèni bez problema.Nasuprot tome, u Hrvatskoj se srpskoj mu{teriji itekakomoè dogoditi da ode praznih ruku ako upotrijebi srpskurije~ hljeb umjesto hrvatske kruh. Naravno da hrvatskaprodava~ica razumije na {to njena srpska klijentelamisli pod hljeb. Ali nasilni zahtjev za purizmom, koji balkanskikonflikt nastavlja drugim sredstvima, zabranjujejoj da dozvoli izop}enu rije~« (Werner 2008: 27).Tvrdnja kroatista, koju iznose bez dokaza, da je razlika»u kulturno–civilizacijskoj nadgradnji« izme|ustandardnog jezika u Hrvatskoj i u Srbiji ~ak ve}a negoizme|u zasebnih standardnih jezika nije, dakle, istinita:iste razlike postoje unutar jednog standardnog jezika,njema~kog u Austriji i Njema~koj. A kad bi razlike u kulturno–civilizacijskojnadgradnji unutar srpskohrvatskogbile i ve}e nego {to jesu, one bi najmanje mogle utjecatina to da se hrvatski i srpski po~nu smatrati razli~itimjezicima (Kristophson 2000: 179). Ono {to kroatistinavode kao razli~itu »kulturno–civilizacijsku nadgradnju«ustvari se svodi na leksi~ke razlike. A leksi~kerazlike ne pobijaju postojanje policentri~nog jezika jer udefiniciji policentri~nog jezika pi{e da su me|u njegovimvarijantama najizraènije upravo leksi~ke razlike (Bußmann3 2002: 521–522; Mattusch 1999: 74). Zato kroatistine koriste izraz leksi~ke razlike, nego ga zamjenjujupomo}u izraza »kulturno–civilizacijska nadgradnja«, sugeriraju}ida se radi ni manje ni vi{e nego o razli~itim civilizacijama.Kako bi »kulturno–civilizacijska nadgradnja« ispala{to ve}a, navode da se ona sastoji od razlika »u strukovnomnazivlju, kulturolo{kom i civilizacijskom nazivlju,frazeologiji i vi{oj sintaksi, u intelektualnome rje~niku«(HAZU 2007: 48). Po tom nabrajanju bi, me|utim, ispalo

252 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamda strukovno nazivlje nije dio kulturolo{kog i civilizacijskognazivlja jer su navedeni zasebno, {to nije to~no.Ispalo bi i da kulturolo{ko i civilizacijsko nazivlje nije diointelektualnog rje~nika, {to tako|er nije to~no. Kroatisti,dakle, nekoliko puta navode istu stvar kako bi izgledaloda ima {to vi{e toga. A sve to su mogli obuhvatitipojmom leksi~ke razlike. Osim, naravno, onoga {to navodekao »vi{a sintaksa«. Ali {to je to uop}e? Jer sintaksa sene dijeli na nekakvu »vi{u« i »niù« (takva podjela ne}ese na}i ni u jednom internacionalnom lingvisti~kom priru~niku).Sintaksa prou~ava grupe rije~i, jednostavnere~enice i sloène re~enice. Pa ako kroatisti misle na sintakti~kurazliku u upotrebi infinitiva naspram konstrukcijes da (zbog koje ~ak zabranjuju Jeèvu ku}icu uHrvatskoj jer sadrì »ho}u da vidim jeà budalu«, a ne»ho}u vidjeti jeà budalu«), onda se sigurno ne radi o»vi{oj« sintaksi nego o »najniòj« jer nije rije~ o sloènojre~enici nego o grupi rije~i. Usput re~eno, upotreba infinitivanaspram konstrukcije s da je samo frekvencijskarazlika jer infinitiva ima i u Srbiji, kao {to konstrukcije sda ima i u Hrvatskoj. A izraz »vi{a«, kao i izraz »civilizacijska«,vjerojatno ima funkciju sugeriranja da Hrvatesve {to je »visoko« i {to je »civilizacija« dijeli od Srba.O gore spomenutom »strukovnom nazivlju« nije zgoreganavesti i podatak koji kroatisti pre{u}uju, a koji pokazujebezna~ajnost strukovnog nazivlja za pitanje da lise radi o jednom ili o nekoliko jezika. Naime, »s gledi{tasemanti~ke teorije mora se mjerenje me|usobne razumljivostiidioma ograni~iti na usporedbu obi~nog jezika«,dakle bez »strukovnog jezika (i terminologije)« (Gröschel2009: 137). To nije nova spoznaja jer ve} prije nekolikodesetlje}a Coseriu (1973: 9–12) pi{e da »znanstvenai tehni~ka terminologija ne ubraja se u jezik«, »njen opisi njena povijest ostaju principijelno izvan opisa jezika iizvan povijesti jezika kao sistema zna~enja«, odnosno(Coseriu 1973a: 28): »Terminologija je dodu{e for-

Nacija, identitet, kultura, povijest 253malno jezi~na, ali mora ostati isklju~ena kod strukturnihistraìvanja rje~ni~kog blaga«.Obrazloènje za »isklju~ivanje stru~nog vokabularaiz istraìvanja me|usobne razumljivosti« je {to »stru~niizrazi (npr. iz psihologije, medicine, kompjutorske tehnike)su prosje~nom govorniku idioma A, koji nije specijaliziranoobrazovan, jednako nerazumljivi kao govornikuidioma B« (Gröschel 2009: 137–138). Pa »budu}i da sustrukovni leksemi i kod jezika bez varijanata (poput ruskogili ma|arskog) prosje~nom govorniku bez odgovaraju}eprednaobrazbe op}enito nerazumljivi (ne uslijedmanjkavog znanja jezika, nego uslijed manjkavog ’znanjasvijeta’), ne smiju se uzimati u obzir ni kod usporedberje~ni~kog blaga s ciljem saznavanja kvantitativnihrazlika koje utje~u na me|usobnu razumljivost izme|uhrvatskog i srpskog (u datom slu~aju i bosanskog/bo-{nja~kog i crnogorskog). Npr. govorniku hrvatskogazna~enje eventualno puristi~ki standardiziranogstru~nog vokabulara njegovog vlastitog idioma je jednakonerazumljivo kao i zna~enje odgovaraju}eg internacionalizmana srpskom (i obrnuto)« (ibid.: 138).Pojedini jezikoslovci na ju`noslavenskim prostorimaposeù za tvrdnjom o razli~itim »kulturnim naslje|ima«kad èle dokazati da se radi o razli~itim jezicima. Me-|utim, moè li se govoriti o razli~itim »kulturnim naslje|ima«ili ne, nije bitno za traènje odgovora na pitanjeje li rije~ o jednom policentri~nom jeziku: npr. Argentinciimaju razli~ito kulturno naslje|e od [panjolaca, aipak se radi o istom policentri~nom standardnom jeziku.Tako|er njema~ki »kao policentri~an jezik nema jedankulturni centar, i njegova povijest, simboli~ka va`nost iprakti~na korist jako variraju u razli~itim dràvama«(Ager 2001: 57). Ti primjeri, kao i brojni drugi, pokazujuda standardni jezici »su suprotno od onoga za {to ih nacionalnamitologija progla{ava, naime za arhai~nu osnovunacionalne kulture i za plodno tlo nacionalnog razmi{ljanjai osje}anja« (Hobsbawm 1991: 68).

254 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamPovijestJu`noslavenski filolozi pozivaju se na jezi~nu povijestkao dokaz da danas postoje ~etiri razli~ita jezika (hrvatski,srpski, bosanski i crnogorski). Me|utim, pozivati sena jezi~nu povijest neutemeljeno je iz vi{e razloga. Prvirazlog je taj {to su danas u jezi~nom pogledu isti. To {tosu u povijesti neki pisali kajkavski, neki slavjanoserbski,a neki ~akavski, pripada pro{losti jer nakon toga su sviprihvatili {tokavski pa od onda svi imaju zajedni~ki {tokavskijezik. Ne mogu nekada{nje razlike, koje su standardiziranjemjezika u 19. stolje}u prevladane, sluìtikao dokaz da danas imamo posla s razli~itim standardnimjezicima. A drugo, u povijesti su stolje}ima bilime|usobno jezi~no razli~iti i oni koji se danas ubrajaju uistu naciju i istu dràvu i za sebe kaù da govore hrvatskimjezikom (Clewing 2001: 373).Tvrdnja da je u povijesti dana{nji teritorij Hrvatskebio povezan zajedni~kom knjièvnojezi~nom tradicijomnije istinita. înjenica je da »nije postojala ni nadregionalnaknjièvnojezi~na tradicija koja bi povezala hrvatsketeritorije pod razli~itim carstvima. Postojali su isklju~ivoregionalni jezici knjièvnosti, koji su kao i knji-èvnost na njima bili pro{ireni jedino me|u pripadnicimadoti~nog visokog sloja dru{tva i kulturne elite. Jednakosu varirale i verzije religijskih rukopisa, od glagoljicedo kajkavske, {tokavske i ~akavske verzije hrvatskosrpskogodnosno srpskohrvatskog Jezi~ni i kulturnonacionalisti~kihrvatski identitet razvio se tek postepenood druge polovine 19. stolje}a i odredio politi~kidiskurs 30–ih i 40–ih godina kao i doga|anja od70–ih godina 20. stolje}a u Hrvatskoj. On se zasnivao napotiskivanju istarskog i dalmatinskog regionalizma i naop}em prihva}anju novo{tokavsko–ijekavske varijantesrpskohrvatskog jezika« (Zori} 2005: 69–70).Kod pristupa regionalnoj i nacionalnoj razini u Hrvatskojse »ni do danas nije izgradila beskonfliktna koeg-

Nacija, identitet, kultura, povijest 255zistencija tih dviju razina« (Clewing 2001: 373): »Ako sepromatra npr. kako se ve} davno prije stjecanja hrvatskogsuvereniteta 1991. ~esto u radovima koji se bave povije{}ui suvremeno{}u koristio novi pojmovni par sjeverneHrvatske i ju`ne Hrvatske (ovaj drugi po redu izraztreba zamijeniti Dalmaciju, a prvi treba o~ito kod povijesnihtema pomo}i da se izbri{e pam}enje kako je novovjekovno’Hrvatska’ do u 19. stolje}e ozna~avalo samojednu regiju dana{nje), onda je jasno da nisu malobrojnioni koji podozrivo gledaju i u dalmatinskim okolnostimajo{ jednu potencijalnu konkurenciju lojalnosti odnosnomogu}nost jednog iznutra ili izvana (iz Italije) antihrvatskogpolitiziranja tog regionalnog pojma. Hrvatskojte{ko pada do danas da se pomiri s vlastitom povijesnomraznovrsno{}u« (ibid.).Kao {to se i iz ovog citata vidi, ne postoji nekakva ’zajedni~kapovijest’ koja bi se podudarala s nacionalnimgranicama. U citatu je spomenuto i da se nacionalne oznakeiz sada{njice rado prenose u pro{lost. Pritomju`noslavenski filolozi ~esto tvrde da se stanovni{tvoneke regije moglo na osnovi jezika razlu~iti na Hrvate iSrbe. To, me|utim, nema potpore u stvarnoj povijesti.Pravoslavno i katoli~ko stanovni{tvo »ìvjelo je u velikimdijelovima Hrvatske, Dalmacije i Hercegovine ’multietni~ki’zajedno i nije se razlikovalo jezi~no« (Zori}2005: 70).Pojedini kroatisti koriste rije~ povijesni uz jezik kakobi sugerirali da je dana{nji jezik Hrvata zadat davnompovije{}u kao drugi jezik naspram jezika Srba. Pa ako jeve} u davnoj povijesti drugi jezik, podrazumijeva se da jei danas tako. Na taj na~in se poku{ava skrenuti pa`njaod sada{njeg stanja jezika, koje pokazuje da se u Hrvatskoj,Srbiji, BiH i Crnoj Gori radi o jednom te istom standardnomjeziku raslojenom na nacionalne varijante. Odsada{njeg stanja jezika, me|utim, nije mogu}e pobje}ijer upravo ono se u lingvistici promatra kada se traì od-

256 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamgovor na pitanje da li se radi o jednom ili o nekoliko jezika.Kroatisti i drugi ju`noslavenski filolozi poku{avaju ipovijest naroda predstaviti kao kriterij za dana{nji standardnijezik. No, ni nacionalna ni regionalna ni kontinentalnapovijest nema veze s traènjem odgovora na pitanjeda li Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci danas govorejednim standardnim jezikom jer kad se traì odgovorna to pitanje, onda se promatra kako oni danas govore.Prepravljanje povijestiU prethodnim poglavljima o naciji i kulturi uo~ljivo je dapredo~avanje povijesti, preciznije re~eno prepravljanjepovijesti, ima va`nu ulogu u ju`noslavenskim dràvama.Vidi se kako, umjesto da pruì {to potpuniji uvid u povijest,»dràva historicizira samo odre|eni opseg kulture idru{tvene strukture i predstavlja ga kao sveukupan i autenti~an«(DiGiacomo 2001: 57). Pritom »se pro{lost isada{njost iskroje na odabranu jednodimenzionalnukonstrukciju, ’neprikladni’ elementi se izbri{u, sugerirajuse duga~ke i besprekidne linije kontinuiteta, glumise jasna utvr|enost uzroka, na osnovi toga donose se jednostraneosude i dodjeljuju oprosti, ukratko: prezentirase jedna priprosta i neizdiferencirana slika povijesti«(Hatschikjan 1999: 26).Povijest je omiljena tema jer »se kao legitimacija zarazgrani~avanje i za obuhva}anje poseè u prvom reduza ’tradicijom’, za tobo`njim povijesnim pravima nacije,njenom pro{lom mo}i i veli~inom. Pritom se radi o ’izmi{ljenojtradiciji’ (Hobsbawm/Ranger 1983) u smisluda je materijal pro{losti preoblikovan kako bi se napravioi u~vrstio dana{nji identitet« (Kößler 1994: 6). Izmi{ljanjenacionalne povijesti »je potrebno ba{ tamo gdjezajedni{tvo ina~e ne postoji odavno« (ibid.: 6–7), a takvasituacija je kod ju`noslavenskih nacija jer, kako je ve}

Nacija, identitet, kultura, povijest 257re~eno, »tek sredinom 19. st. po~ele su se iz razli~itih regionalnih,dijalektalnih i religijskih grupa kristaliziratitri nacionalnosti Srba, Hrvata i Slovenaca« (Kohn 1962:523).Zanimljivo je da »{to manje se neka nacija moglaostvariti (ili sa {to vi{e unutra{njih proturje~nosti je tooptere}eno), tim disproporcionalnije obrastaju povijesnielementi nacionalnu ideologiju« (Szücs 1981: 35). Kadne postoji povijest koja bi bila zajedni~ka npr. pripadnicimahrvatske nacije, onda se sprovodi »samokonstrukcijanacionalne pro{losti« (Friedrich/Menzel 1994: 9). Pritomse poseè za pri~anjem pri~a, kao uostalom i kodpravljenja nacije pa je stoga me|u znanstvenicima pro-{ireno shva}anje »da je i sama nacija pripovijetka, tj. daje konstruirana pomo}u pripovijedanja pri~a o naciji«(Breuilly 1999: 251).Ju`noslavenske »nacije i dràve imaju potrebu za povije{}u,ali ne za povije{}u onog tipa kako je modernipovjesni~ari opisuju, jer kako je Ernest Renan ve} prijevi{e od sto godina utvrdio ’zaboravljanje ili ~ak krivo razumijevanjepovijesti je bitan element kod nastanka nacije’.Zbog toga povjesni~ari, me|u koje se ubraja i autorovih redaka, stoje po pravilu skepti~no prema nacionalnimideologijama i njihovim verzijama povijesti« (Hobsbawm1991: 7). Skepsa je razumljiva jer »povjesni~arisu zbog svoje profesije du`ni da je =povijest ne krivotvoreili da se barem trude to ne ~initi« (ibid.: 24). Na-àlost, upravo suprotno ~ine »dràve nastale od biv{e Jugoslavije,koje traè legitimiranje svog identiteta u mituselektivne povijesti ili u (para)povijesnoj mitologiji svojihnacija« (Richter Malabotta 2004: 82).Prave mitsku pro{lost jer npr. hrvatska nacija kao i»ve}ina nacija nema nikakvu zajedni~ku povijest ili imavrlo kratku. Zato nema stvarnih polaznih to~aka zapravljenje osje}aja zajedni{tva. To je razlog za stvaranjemitova ili, kako E. J. Hobsbawm kaè, za ’izmi{ljanjetradicije’. Me|utim, taj kontinuitet s pro{lo{}u je u

258 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamslu~aju izmi{ljenih tradicija preuveli~an i neistinit« (Esbach2000: 73). Termin »’izmi{ljena tradicija’ zna~i skupradnji kojima se nastoje usaditi odre|ene vrijednostii norme pona{anja pomo}u ponavljanja koje automatskiimplicira kontinuitet s pro{lo{}u. Sve izmi{ljene tradicijekoliko god je mogu}e koriste povijest za opravdavanjeradnji i za cement grupne kohezije« (Hobsbawm1984: 1, 12). A za povijest se ne uzima ono {to pokazujudokumenti iz povijesti, »nego ono {to su iselekcionirali,napisali, naslikali, popularizirali i institucionalizirali oni~ija funkcija je da to naprave« (ibid.: 13).Autori podobne nacionalne povijesti »nisu povjesni-~ari, nego politi~ari, koji se sluè pisanjem povijesti da bipoduprli onu stvar ~iji trijumf prièljkuju« (Benda 1978:132). Na ju`noslavenskim prostorima je to toliko uzelomaha da je kod nas »jedna od najàlosnijih pojava suvremenepoliti~ke rasprave falsificiranje pro{losti radi sada{njosti«(iz Hatschikjan 1999: 26).Pro{lost se oblikuje prema potrebama sada{njosti:»u sada{njosti su nastali apstrahirani modeli, koje ondapisanje povijesti ’otkriva’ u pro{losti« (Szücs 1981: 135).Takvo »pisanje povijesti je postalo slu{kinjom nacionalizmadoti~ne nacije« (ibid.). Dio pro{losti koji bi pomutiotakvu sliku se ciljano zaboravlja. Selektivno zaboravljanjeje bitan faktor kod pravljenja nacionalnog identiteta,tako da »kolektivna amnezija moè biti jednakova`na kao i kolektivno sje}anje« (Altermatt 1996: 55).Ta »amnezija nije ideolo{ki neutralna« (Billig 1995: 10).Nacionalne dràve kreiraju sliku povijesti kakva imodgovara: »Nije slu~ajno pojavljivanje nacionalne dràvepovezano s pravljenjem nacionalne povijesti. Budu}i dase nacije moraju ne samo zami{ljati, nego moraju napravitii svoju vlastitu povijest ili interpretaciju samih sebe,Edward Said (1983) tvrdi da su one ’interpretativne zajednice’kao {to su i zami{ljene zajednice« (ibid.: 70). A»kad je jednom nacija napravljena, nastavak njenog postojanjaovisi o kolektivnoj amneziji. Ne samo da se

Nacija, identitet, kultura, povijest 259zaboravlja pro{lost, nego se paralelno zaboravlja isada{njost. intelektualci su uklju~eni u kreiranje amnezije.Povjesni~ari stvarala~ki pamte ideolo{ki pogodne~injenice iz pro{losti, a pre{u}uju one koje se ne uklapaju«(ibid.: 38).Na manipuliranju zaboravljanjem i sje}anjem temeljise nacionalna dràva: »reprodukcija nacionalnedràve ovisi o dijalektici kolektivnog sje}anja i zaboravljanja,o izmi{ljanju i dosadnom ponavljanju« (ibid.: 10).Takvom tehnikom je na ju`noslavenskim prostorima postignutone samo da ljudi ciljano zaborave mno{tvo ~injenicaiz pro{losti, nego je napravljeno i da se »ljudisje}aju onoga {to se nikad nije dogodilo« (Altermatt 1996:55). Stoga ne ~udi upozorenje da »kad ~ita neki prikaz povijestiiz neke od balkanskih dràva, ~itatelj mora uvijeksvoje u{i u~initi osjetljivima za zvukove ideolo{kih sjekira,koje su tamo dobro izo{trene« (Hobsbawm 1991: 79).Poznato je da »u jugoisto~noj Evropi oduvijek postojiuska simbioza izme|u povjesni~ara i politi~kih elita. Povjesni~ari u tim zemljama su se dali politi~ki instrumentalizirati«(Sundhaussen 1993: 57–58). Zbog nacionalisti~kepolitike povjesni~ari prave takve ud`benike da»kad ~ovjek pogleda ud`benike povijesti koji se koriste unastavi — u dràvama nasljednicama Jugoslavije ,onda se s obzirom na nacionalni mentalitet tvr|ave nesmije ~uditi {to nacionalizam tamo moè svakog trenaeksplodirati. Dok god ve}ina isto~noevropskih povjesni-~ara nije spremna kriti~ki preispitati pro{lost svoje nacije,ni{ta se u tome ne}e promijeniti« (ibid.: 54).Npr. u hrvatskim ud`benicima povijesti »u~enicimase ne nude razli~ita mi{ljenja o povijesnim doga|ajima«,niti im se »pruàju dokazane povijesne ~injenice« (Bellamy2003: 151). U~enici dobivaju jednostranu i krivotvorenusliku povijesti jer »Ministarstvo inzistira na tomeda povijest treba biti ’oru`je politi~ke bitke’« (ibid.). Zatonastava povijesti »izbjegava suo~iti mlade Hrvate s nekimneugodnim aspektima vlastite nacionalne povijesti i

260 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamne ohrabruje u~enike da razmi{ljaju kriti~ki o povijesnimdoga|ajima ili da ih gledaju iz razli~itih perspektiva«(ibid.: 153).Ud`benici iz povijesti su takvi jer »nova politi~ka ideologijasadràjno po~iva na nacionalisti~koj interpretacijihrvatske povijesti koja daje dvije stvari: s jedne stranefiltrira sliku povijesti od svih podataka koji nisu spojivi svladaju}im nacionalisti~kim gledi{tem, a s druge stranedaje povijesnu legitimaciju politi~ke misije nove elite .Preduvjet za pripadnost politi~koj eliti je nekriti~ko prihva}anjenavedene ideologije« (Zako{ek 1998: 287).U Hrvatskoj kao i u drugim ju`noslavenskim dràvamadanas dominira nacionalizam, a »pro{lost nije nigdjetako jako stavljena u slu`bu politike kao u nacionalizmu.Praznici podsje}aju na nacionalne pobjede, stigmatiziraju’naslije|enog neprijatelja’ i opravdavaju povijesnaprava na teritorije« (Altermatt 1996: 41). Nacionalizamnije zainteresiran za istinu o pro{losti jer »nacionalisti~kaideologija se gotovo uop}e ne poklapa sa stvarno{}ui mora sistematski iskrivljavati povijest kako biopravdala sebe« (Llosa 2000: 26).Njen »tretman povijesti, jednog od glavnih stupovaetniciteta, postaje sentimentalan, a protagonisti takvogshva}anja skloni su gledati svijet samo kroz tu prizmu imisliti u sloganima poput ’mi smo najpostojanija tvr-|ava Zapada protiv barbarizma’ ili ’Zapad nam dugujeod{tetu za sve nepravde koje su nam u~injene u pro{losti’itd. Takav stav ne samo da zamagljuje problem ispre~ava racionalnu analizu, nego ostavlja stanovni{tvootvorenim za demago{ke manipulacije« (Schöpflin 1995:63).Upravo »na problemu nacionalizma postaje jasnadru{tvena funkcija institucionalizirane slu`bene historiografije.Ta funkcija se sastoji u povijesnoj legitimacijinacionalnih ciljeva i nacionalnog sistema vladanja«(Behschnitt 1980: 10–11). Kod toga se potpuno zaboravljada »’svrha’ povijesti nije potvr|ivanje sada{njosti,

Nacija, identitet, kultura, povijest 261nego bolje razumijevanje sada{njosti pomo}u poznavanjaputa koji je do nje doveo« (Szücs 1981: 144).A za{to je uslijed ideolo{ke zainteresiranosti dràvnihinstitucija za povijest pojedincu te{ko do}i do baremdonekle objektivnih spoznaja o pro{losti, razja{njava Mitten(1995: 30–32) govore}i o povjesni~arima, zatim o intelektualcima–nepovjesni~arimai, naposljetku, o {irokimmasama. Kre}e od povjesni~ara: »Stru~njaci, tj. povjesni~arikoji istraùju povijesne izvore imaju raznovrsneinterese, ideolo{ka gledi{ta, osobna iskustva, razli~itestupnjeve intelektualnog po{tenja i znanstvene nadarenosti,{to utje~e na njihov izbor ~injenica, tj. na njihovopredo~avanje pro{losti. A kad se sjetimo institucijakoje odre|uju {irenje neke historiografije, kad se sjetimopoliti~kih i neformalnih odnosa koji vezuju te institucionaliziranesile za dràvu , onda nije te{ko razumjetida }e najvjerojatnije nadvladati ona historiografija kojaodgovara dru{tvenim vrijednostima proteìranim odstrane tih institucionaliziranih sila ili ih barem ne dovodiu pitanje . Postoje, dakle, pitanja mo}i i ideologijekoja jako utje~u, ako ne i odre|uju, koja znanstvena predo~avanjapro{losti }e vaìti kao legitimna i koja }e se{iriti kao zajedni~ka slika pro{losti« (ibid.: 30).Nakon {to je tako utvrdio dominantnu neobjektivnostkod povjesni~ara, Mitten prelazi na intelektualce–nepovjesni~are:»[irenje neke slike povijesti obavljajuintelektualci–nespecijalisti . To su uglavnom oniintelektualci od kojih {iroke mase u~e svoju povijest. Aodakle tim intelektualcima njihova slika povijesti? Kadse bave povije{}u, moraju ti u~itelji, novinari, knjièvnicii znanstvenici, ukoliko sami nisu povjesni~ari, posegnutiza knjigama koje su napisali specijalisti. A ve} smo pokazalikoliko su ba{ profesionalni povjesni~ari udaljeni od’objektivnosti’. I navedeni intelektualci su podlo`ni istojraznovrsnosti ideologija, interesa, konstelacija mo}i ivrijednostima politi~ke kulture. Tako da nije te{ko uvidjetikako se shva}anje povijesti kod tih intelektualaca

262 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizampo~inje prilago|avati dràvno podobnoj historiografiji.Mogu}a nepouzdanost povijesti koja dolazi iz tog slojanije malena, a mogu}i utjecaji vladaju}eg dru{tvenog ipoliti~kog shva}anja su veliki« (ibid.: 30–31).Dakle, i kod intelektualaca–nepovjesni~ara dominiraneobjektivnost. Posljednji u lancu su prosje~ni ljudi, {irokemase: »njihovi pojmovi i njihovo znanje povijestipotje~e gotovo isklju~ivo iz pri~a ro|aka ili poznanika opro{losti, iz {kole, iz novina i elektronskih medija, i izknjiga koje su tu i tamo pro~itali o povijesti. Imamo lisve ovo u vidu, za{to bi nas jo{ uop}e iznenadilo {to namsamo s ogromnim naporima moè uspjeti da do|emo dokriti~ke distance prema onoj predod`bi povijesti koja jepotpuno u skladu s dràvnopoliti~kim i kulturnim preduvjetima? Slika ipak nije sasvim turobna jer u svakomod nabrojanih slojeva dru{tva mogao bi se neki kriti~kiduh obra~unati sa svojom intelektualnom okolinom. Ali sveprisutnost ba{ institucija i brojnih kulturnihrituala koji tu mogu}nost blokiraju smanjuje nesamo vjerojatnost da }emo intelektualno biti u stanjuprekr{iti preduvjete na{e socijalizacije, nego ograni~avakako rezervoar pojmova i shva}anja pomo}u kojih bismomogli izgraditi neki alternativni sistem vrijednosti, takoi idiom pomo}u kojeg bismo takav sistem mogli izraziti«(ibid.: 31–32).Zato se iznimno rijetko nailazi na kriti~ko i otvorenobavljenje pro{lo{}u, iako »kultura se ne moè smatratijakom i vitalnom ako nije u stanju baviti se svojom vlastitompovije{}u na otvoren i kriti~ki na~in« (Joseph1987: x). Iste ko~nice koje spre~avaju {irenje objektivnihspoznaja o pro{losti djeluju i na neke druge znanstvenediscipline, kako se vidi na primjeru jezikoslovlja u Hrvatskoj.

Nacija, identitet, kultura, povijest 263Preno{enje dana{njih nacionalnih oznaka u pro{lostKako bi povijest prilagodili vlastitim potrebama, kroatistiprepravljaju naslove djela iz ranijih stolje}a, prekrajajusadràj pojmova i izostavljaju spominjanje podatakakoji bi pomogli objektivnijem sagledavanju teme. Uobi~ajenoje da tekstove iz davnih stolje}a progla{avaju»hrvatskima« (v. npr. Mogu{ 1993; Teàk 2004: 23–24),premda u njima stoji neka druga oznaka i premda jehrvatska nacija formirana tek nedavno, pa stoga nijeopravdano dana{nje nacionalne oznake naknadno pripisivationim ju`nim Slavenima koji su sami sebe druk~ijenazivali. Uvid u period do 19. stolje}a pokazuje da »izraz’hrvatski’ za to razdoblje nije primjeren ni kao naziv jezikani kao naziv etnosa jer nacionalno samoubrajanje stanovnikapojedinih regija (npr. Dalmacije i prije svegaDubrovnika) u hrvatstvo odvijalo se tek u 19. st.« (Gröschel2009: 90).Kad se u rijetkim slu~ajevima u odre|enom staromtekstu i nai|e na rije~ Hrvati, treba imati na umu da jedo formiranja nacija taj naziv, kao uostalom i naziv Srbi,imao druk~iji opseg i drugo zna~enje nego danas. Tko jeupu}en u ~injenice o nedavnom nastanku nacija i o nepostojanjukontinuiteta kod naroda i nacije, njega ne iznena|uje{to npr. Peti–Stanti} (2008: 93–94) navodi primjers po~etka 19. stolje}a da se nazivi Srbi, Hrvati, Kranjci»ne podudaraju s onim kako ih danas razumijemo«.Da nije u redu primjenjivati suvremene nacionalneoznake na ju`ne Slavene iz ranijih stolje}a, isti~e se i kadse govori o bosanskim Muslimanima: »Ti muslimani supotomci katoli~kih i pravoslavnih ju`nih Slavena koji suza vrijeme turske vlasti pre{li na islam. Nazivati ih islamiziranimHrvatima i Srbima zna~ilo bi anakronisti~kiprojicirati na ranija stolje}a nacionalne pojmove koji suse potpuno razvili u samoodre|ivanju tek od po~etka 19.stolje}a« (Gröschel 2003: 166).

264 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamZa anakronisti~kim projiciranjem ne poseè npr. Raecke(1996: 22) kad pi{e o »oznaci onog jezika koji je u 19.st. postao standardnim jezikom onih Slavena koji su setokom vremena proglasili kao Hrvati, Srbi, Crnogorci i unajnovije vrijeme Muslimani razli~itim narodima«. Alitakav pristup ne primjenjuje se u Hrvatskoj, nego se uzgajamit o iskonskom postojanju naroda podudarnog sdana{njom nacijom. Najprominentniji hrvatski filoloziprojiciraju u pro{lost nacionalnu oznaku Hrvati sdana{njimopsegom i zna~enjem ~ak i kad govore o 7. stolje}u(v. npr. Samardìja 2006: 142) ili o 9. stolje}u (v.npr. Brozovi} 1978: 23; Mogu{ 1993: 13–14; Ka~i} 1995:9; HAZU 2007: 43). Kako bi nastao utisak da sada{njenacije i njihova imena postoje od pamtivijeka, u Hrvatskojse pre{u}uje da je »do 16. st. hrvatsko ime biloisklju~ivo vezano za podru~je koje se protezalo ’od rijekeRa{e u isto~noj Istri do Cetine jugoisto~no od Splita, a uisto~nom smjeru do gornjih tokova rijeke Une i Vrbasa’(Zett 1978: 286, 288), nije se dakle odnosilo npr. na Slavoniju,na kasniju civilnu Hrvatsku ili na Dubrovnik, okojem Zett (1978: 292) pi{e ’da samosvijest Dubrova~keRepublike i njenih gra|ana nije bila ni srpska nihrvatska’. Pomo}u ovih primjedbi se, naravno, ni u kojemslu~aju ne èli osporiti da dana{nji stanovnici Slavonije,biv{e civilne Hrvatske, Dubrovnika itd. svakakosvojom velikom ve}inom spadaju u hrvatski narod, hrvatskunaciju. Me|utim, o jednom potpuno nehistorijskomna~inu razmi{ljanja svjedo~i ako se prikazuje kaoda je od samog po~etka i zatim stolje}ima bilo uvijek ovako«(Lehfeldt 2000: 219).Isti~u}i da pi{e svoj ~lanak s ciljem »revizije nacionalnogpisanja povijesti koje falsificira njen stvarni tok«,Zett (1978: 283–284) pokazuje kako u Hrvatskoj stavovio pro{losti do 16. stolje}a polaze od pogre{nih postavki:»~ak u znanstvenim radovima, a o popularnima da i negovorim, kojima se to podrazumijeva samo po sebi« prikazujese povijest kao da je od 7. stolje}a postojala hrvat-

Nacija, identitet, kultura, povijest 265ska nacionalna svijest i nacionalni teritorij podudaran sdana{njim, a »imena naroda i zemalja koja stoje u izvorimai njihove pridjevske izvedenice nerijetko se suàvajuna ’hrvatsko–srpsku’ alternativu, npr. na besmisleno pitanjeda li je srednjovjekovna Bosna ili Republika Ragusabila srpska ili hrvatska«.O pro{losti Slavonije Zett (1978: 290) utvr|uje sljede}e:»Srednjovjekovna Slavonija je dodu{e bila podru~jenaseljeno Slavenima (s iznimkom isto~nih dijelova i Srijema,gdje se mora pretpostaviti prili~no velik udio ma-|arskog stanovni{tva), ali ne Hrvatima. Tek kasniji razvojje donio sa sobom da nije i na jugu srednjovjekovneMa|arske nastala jedna vlastita slavenska ’nacija’, kao{to je nastala na sjeveru Ma|arske, Slovaci «, ili na zapadu,Slovenci. U istraìvanju povijesti pokazuju se »prvotno’hrvatsko’ podru~je i prvotno ’slavonsko’ podru~jeu srednjem vijeku kao dva potpuno razli~ita slavenskapodru~ja« (ibid.). Ne samo u daljoj pro{losti nego i »u 19.st. npr. katolici u Slavoniji nisu koristili etnonim Hrvat,a svoj jezik zvali su slavonski ili {oka~ki« (Friedman1999: 6).Naziv hrvatski se u pro{losti »pojavljivao na znatnoograni~enijem teritoriju nego {to se op}enito smatra istoga je povijest hrvatske samosvijesti za to starije dobapotrebno bitno korigirati« (Zett 1978: 283–284). Citati izranijih stolje}a koje donosi Rje~nik JAZU pod natuknicomHrvat potvr|uju da je taj pojam u pro{losti imaodrugo zna~enje i drugi opseg nego danas, npr. »[tefanToma{ kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Homsci Zemlji,Dalmaci(ji), Hervatom, Donim Krajem, zapadnim Stranam«,ili pod natuknicom hrvatski, npr. »Dav{i mu naredbuda porobi Dalmaciju i rvatsku zemlju« (A. Ka~i}Mio{i}, Razgovor ugodni naroda slovinskoga).I u prvoj polovini 19. st. je pojam hrvatski jo{ uvijekimao druk~iji opseg i zna~enje naspram danas: npr. u~lanku iz Danice Horvatske, Slavonske i Dalmatinskeobjavljenom u Zagrebu 1835. govori se o stanovnicima

266 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam»Velike Ilirske, to jest Horvatske, Slavonie, Dalmacie,dolnje Vugerske, Dolnje [tajerske, Krajnske, Koro{ke,Istrie, Bosne, Cerne Gore, Hercegovine, Dubrovnika,Serbske, Bugarske i t.d.« (iz [kiljan 2002: 266). Niz tekstovaiz onog vremena objavljenih u Zagrebu potvr|ujeisto, npr. 1839. g. pi{e Ljudevit Gaj: »Mogli su pravi domorodcido sada viditi, da mi ne~inimo nikakove razlike,{to se ti~e bratinske ljubavi izmedju Horvatah, Serbah,Vendah, Slavoncah, Dalmatinah, Bo{njakah i t.d., ve} dasve uskup pozivamo u jedno kolo ilirsko« (ibid.).Za razliku od ve}ine doma}ih znanstvenika koji suskloni prepravljati podatke iz pro{losti, inozemni znanstvenicise vi{e drè povijesnih izvora pa se iz njihovihradova kad govore o pro{losti do 1918. vidi da je oznakahrvatski imala druk~ije zna~enje nego danas, npr. »ujedinilesu se na Balkanu Dalmacija, Bosna, Hercegovina,Hrvatska, Slavonija, dijelovi zapadnog Banata, Ba~ka,dijelovi Baranje, Crna Gora i Slovenija iz biv{e Austro–UgarskeMonarhije s Kraljevinom Srbijom« (Altermatt1996: 58).Osim toga, inozemni znanstvenici su svjesni da »metodolo{kije sasvim nedopustivo postulirati kontinuitetnaseljenosti nekog prostora od po~etka kao etni~ki i timejezi~ni kontinuitet prema mustri: u Poljskoj su uvijekìvjeli Poljaci, koji su govorili poljski, u Njema~koj uvijekNijemci, koji su govorili njema~ki. Ta terminolo{kaklopka se moè izbje}i samo ako se nazivi naroda, zemljei jezika pojmovno razlikuju, ~ak i kad tradicija to obi~none ~ini. A pogotovo se ne smije podrazumijevati istovjetnostili kontinuitet onda kada je termini ne pokazuju«(Panzer 2002: 192).Na ju`noslavenskim prostorima je situacija takva da~ak ni nazivi iz pro{losti ne pokazuju etni~ku i jezi~nuistovjetnost i kontinuitet s dana{njim nacijama, a usprkostome doma}i filolozi podrazumijevaju istovjetnost.Ne susteù se ni od prekrajanja naziva koji stoje u starimoriginalima, samo da bi stvorili iluziju kontinuiteta.

Nacija, identitet, kultura, povijest 267Ime jezikaNa nizu primjera vidi se kako kroatisti i drugi ju`noslavenskifilolozi nisu u stanju razmi{ljati izvan dana{njihnacionalnih kategorija iako je rije~ o stolje}ima kada tekategorije jo{ nisu postojale. Htjeli bi sve u povijesti gledatipod dana{njim nacionalnim imenima, kao hrvatskoili kao srpsko, kao bo{nja~ko ili crnogorsko, pa te oznakeprenose kako na narode i teritorije u davnoj pro{losti,tako i na jezik (v. npr. Mogu{ 1993: 74, 78; Samardìja2006: 27–31).Budu}i da se onda{nji nazivi »ilirski«, »slovinski« itd.ni imenom ni sadràjem ne uklapaju u nacionalnu mjeru,poseè se za prepravljanjem tih naziva kako bi nastalailuzija poklapanja. To je toliko uzelo maha da npr. AnitaPeti–Stanti} (2008: 233–234) biljeì kao masovnu pojavuda se nazivi jezika iz starih tekstova od 15. do 19. st.danas zamjenjuju drugim, hrvatskim imenom iako u originaluautor »nije upotrijebio hrvatsko ime. [teta jesamo {to se ovakvim prijevodom onome tko ne pro~ita latinskitekst ne omogu}uje da to vidi«, a to »isti~em zato{to nije rije~ o izdvojenom primjeru, nego se moè re}i dasu takvi primjeri gotovo redoviti u literaturi koju sampro~itala«.Koliko je neopravdano dana{nje nacionalne oznakeprojicirati u pro{lost kao naziv jezika, moè se ilustriratina hrvatskom primjeru. Kao prvo, {tokavski koji je kasnijepostao standardnim jezikom nazivao se do drugepolovine 19. st. na teritoriju gdje se danas proteè Hrvatskapo pravilu ilirski ili slavonski, slovinski. Kao drugo,ti nazivi nisu ograni~avali jezik u skladu s dana{njimgranicama nacije. Tre}e, naziv hrvatski imao je stolje}imadrugo zna~enje nego danas. Kad se sve ovo ima uvidu, ne ~udi {to ~esto ponavljana »tvrdnja da su ’Hrvatiu svim podru~jima uvijek svoj jezik nazivali hrvatskim’pokazala se kod to~nijeg prou~avanja izvora kao mistifikacija«(Kessler 1981: 193).

268 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamNaziv ilirskiU pro{losti su se »u Hrvatskoj koristila i imena ’slovinski,slavonski, ilirski, bosanski, srpski i srpsko–ilirski’«(Blum 2002: 129). Ime ilirski, koje je do 19. stolje}a dominiralou leksikografskim i brojnim drugim radovima,ve}ina kroatista danas poku{ava predo~iti kao da je pokrivaloono {to u suvremenosti pokriva pojam hrvatski.No analiza originala s po~etka 17. stolje}a pokazuje sljede}e:»Sadràj ilirskoga imena koje je u to doba ve} prihva}enou Rimu i ono {to se u njemu prepoznaje ovisi omnogo ~emu, no i iz ovoga je teksta, a posebno iz svihkoji slijede, jasno da je i teritorij i kulturni krug koji senjime obuhva}a znatno {iri od hrvatskoga etni~koga prostora«(Peti–Stanti} 2008: 149). Pa i »na osnovi dokumenataKatoli~ke crkve i nekoliko izvje{taja s terena pokazujese kako je ilirsko ime, koje se uglavnom koristilo,bilo raznoliko shva}ano« (ibid.: 21), kao »bez sumnje pojamotvorenoga zna~enja, jednom gotovo globalno obojenoga,a drugi put sasvim lokaliziranog« (ibid.).Tako se npr. »ilirski koristio dijelom kao sinonim zavla{ki, tj. za pravoslavno srpski, ili se koristio kao skupnaoznaka za sve ju`ne Slavene. Nadalje, taj naziv jeozna~avao ’prastanovnike’ Balkana, a koristio se tako|eri za imenovanje {tokavskog dijalekta« (Zori} 2005:52). Budu}i da je naj~e{}e ozna~avao {tokavski jezik,zna~i da je obuhva}ao sve koji govore {tokavski. [tokavskise nije podudarao s hrvatstvom (niti sa srpstvom,bo{nja{tvom, crnogorstvom) jer niti su govorili {tokavskisvi oni ~iji potomci su kasnije oformili hrvatsku naciju,niti su samo oni govorili {tokavski.Uvid u originale tekstova iz pro{losti pokazuje da »sulatinski izraz illyricus i njegovi slavenizirani ekvivalentiiliri~ki ili ilirski imali u povijesti pismenosti kod ju`nihSlavena vrlo {irok spektar zna~enja« (Keipert 2005/2006: 177). Tako npr. o Bartolu Ka{i}u »s pravom upu-}uje Kravar na to da Ka{i} 1640. u ’Ritualu rimskom’ izrazna{a besidenja slovinska, koji odgovara izrazu lin-

Nacija, identitet, kultura, povijest 269gua illyrica, koristi kao nadpojam za jezik ’Hrvata, Dalmatina,Bo{njaka, Dubrov~anina, Srbljina’« (ibid.: 178).I Ka{i}evo pismo iz 1633. pokazuje kako pojam ilirskeprovincije ne zna~i Hrvatska jer se u pismu pod tim pojmomnabrajaju Istra, Hrvatska, Dalmacija, Bosna, Raguza,Hercegovina, Srbija, Slavonija, Srijem (ibid.). ZatoKeipert (2005/2006: 178) zaklju~uje u vezi s dana{njimautorima kad pi{u o 17. stolje}u: »Tko dakle èli sprije~itisvoje ~itatelje da anakronisti~ki prenose dana{njejezi~ne pojmove u 17. stolje}e, taj treba kod prevo|enja’Institutiones’ izbjegavati rije~ hrvatski i zadràti ilirski«.Jer ilirski je o~ito imao {iri opseg, pa je tako i »krajem18. st. naziv ilirski ozna~avao pisani {tokavski jezik«(Lencek 1976: 46). Uostalom, poznato je da »su leksikografiod 1650. izjedna~ili ilirski s jugozapadnoslavenskim«(Tornow 2005: 444). Stoga »poku{aji s hrvatsko–partikularisti~kestrane da od po~etaka objavljivanjasve rje~nike i gramatike s nazivom Ilirski prisvojikao isklju~ivo ’hrvatske’ i pripi{e samo vlastitoj povijestijezika nisu legitimni« (Gröschel 2009: 9).Pojedini kroatisti kaù da ako je stari naziv toskanskijezik danas talijanski jezik, za{to onda i stari nazivilirski jezik ne bi danas bio hrvatski jezik. Zaboravljajuda je toskanski postao standardni jezik jedne nacije (talijanske),dok je ilirski jezik ozna~avao prvenstveno {tokavski,a {tokavski je postao standardni jezik ~etiriju nacija(hrvatske, srpske, bo{nja~ke i crnogorske). Zato nijeispravno {tokavski iz pro{lih stolje}a pripisivati samodana{njoj hrvatskoj naciji, kako ~ine kroatisti primjenjuju}iargumentaciju tipa »Srbi (pravoslavni kr{}ani) uKa{i}evo vrijeme {tokavskim jezikom nisu ni pisali niobjavljivali svoja knjièvna djela«. Zaista, pravoslavnostanovni{tvo nije pisalo i objavljivalo, ali zato je govorilo{tokavskim jezikom. Osim toga, ni 99% katoli~kog stanovni{tvanije pisalo i objavljivalo jer stanovni{tvo je uKa{i}evo doba bilo nepismeno, kako katoli~ko tako i pravoslavno.A {to se ti~e samog Ka{i}a, njega treba proma-

270 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamtrati kao gramati~ara predstandardnog razdoblja jezikakoji je kasnije odabran za nadregionalni, dakle standardni,i u Hrvatskoj i u Srbiji i u Bosni i u Crnoj Gori. Sve~etiri dana{nje nacije kad opisuju predstandardno razdobljesvog jezika mogu navoditi Ka{i}evu gramatiku, ito s njenim imenom u originalu, a ne klasificirati je poputkroatista i ve}ine srpskih lingvista kao isklju~ivohrvatsku, ili poput manjine srpskih lingvista kao isklju~ivosrpsku. Pojedini kroatisti su ve} dolazili do takvogzaklju~ka, npr. Brozovi} (1978: 36): »Bartuo Ka{i},~akavac s otoka Paga, izdaje god. 1604. prvu hrvatsku (iprvu hrvatskosrpsku) gramatiku«.Postupak prepravljanja naziva a time i opsega jezikakroatisti primjenjuju kad govore i o drugim starim rje-~nicima i gramatikama. Od po~etka objavljivanja rje-~nika i gramatika u 16. stolje}u ta djela ne sadrè u naslovuoznaku hrvatski jezik, nego oznaku ilirski jezik,slavonski, slovinski, dalmatinski ili neku drugu. Nastoje}ito po svaku cijenu uklopiti u nacionalno poèljnu slikupro{losti, kroatisti tvrde da su te oznake zna~ilehrvatski jezik, {to nije to~no jer one nisu jezik ome|ivaleonako kako kroatisti danas ~ine. Npr. o Faustu Vran-~i}u, koji je na prijelazu iz 16. u 17. st. objavio rje~nik,kroatisti tvrde da je napisao rje~nik hrvatskoga jezika.Me|utim, niti Vran~i} jezik naziva hrvatskim niti ga vezujesamo za ono podru~je koje mu kroatisti namjenjujutuma~enjem da zna~i jedino hrvatski. [tovi{e, Vran~i} urje~niku eksplicitno kaè da se radi o zajedni~kom jeziku:»jazik Dalmati(n)zki, Harvatzki, Sarbski, ili Bosanski(jere ovo sve jedan jezik jest)« (iz Samardìja 2006:31).Sli~no stvari stoje npr. i s gramatikom Ignjata AlojzijaBrli}a iz 1833., o kojoj kroatisti tako|er tvrde da opisujehrvatski jezik kako ga oni nacionalno ograni~avaju.Me|utim, gramatici ~ak u naslovu pi{e da je »Gramatikailirskog jezika, kako se taj jezik govori u Bosni, Dalmaciji,Slavoniji, Srbiji, Raguzi, te kako ga govore Iliri u Ba-

Nacija, identitet, kultura, povijest 271natu i Ugarskoj« (Grammatik der illyrischen Sprache,wie solche in Bosnien, Dalmazien, Slawonien, Serbien,Ragusa & c. dann von den Illyriern in Banat und Ungarngesprochen wird.).Naziv hrvatskiUvid u oznake za jezik koje su se od 16. do 19. stolje}a koristilena ju`noslavenskim prostorima pokazuje da su»imenovanja jezika redovito bila druga~ija nego danas teda ih je vrlo rijetko mogu}e poistovjetiti s onim {to namta imena danas zna~e« (Peti–Stanti} 2008: 142). I u onimrijetkim primjerima kad se pojavljuje oznaka hrvatski,ona nema opseg a time ni zna~enje koje ima danas, npr.autoru s po~etka 19. st. je »hrvatski jezik prema ve} uvrijeènojtradiciji kajkavski, dok mu je slavonski {tokavski«(ibid.: 87).Naime, naziv hrvatski jezik je od 17. st. do sredine19. st. bio ograni~en na kajkavski, i time suprotstavljen{tokavskome i nazivu slavonski jezik, koji je ozna~avao{tokavski. Tako npr. Reljkovi} u svojoj gramatici Novaslavonska i nimacska gramatika 1767. slavonski jezikrazlikuje od hrvatskoga, dalmatinskoga, poljskoga, ~e-{koga i njema~koga. Slavonskim naziva svoj {tokavski, ahrvatskim naziva njemu strani jezik — kajkavski. Tonije bio pojedina~an slu~aj, nego uobi~ajena praksa:»Slavonski pisci 18–og i prve polovine 19–og stolje}a nebi nikad svoj jezik nazvali ’hrvatskim’, nego ’slavonskim’ili ’ilirskim’« (Kessler 1981: 193).Postoji niz potvrda da je u prvoj polovini 19. st. jo{uvijek slavonski zna~io {tokavski, a hrvatski kajkavski,npr. 1831. prevodi se sa {tokavskoga na kajkavski podnazivom »Iz Szlavonzkoga na Horvatzki Jezik« (Gr~i}2006: 169). Rezultati istraìvanja prve polovine 19. st.okupljeni u knjizi Politika, kultura i dru{tvo u Hrvatskoji Slavoniji u prvoj polovini 19. stolje}a pokazuju da je »uSlavoniji i u hrvatsko–slavonskoj Vojnoj krajini vladao

272 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam{tokavski ’lingua illyrica’«, dok je naziv lingua croaticaozna~avao u 18. i u prvoj polovini 19. st. samo kajkavskikoji se govorio u okolini Zagreba (Kessler 1981: 134).A i za kajkavski se naziv hrvatski po~eo {iriti tek od17. stolje}a: »Hrvatsko–kajkavski pisci su svoj jezik do u17. st. nazivali ’slovenskim’ ili ’slovinskim’. Od 17.st. sve vi{e se {irio naziv ’horvatski’ kao oznaka za hrvatsko–kajkavskijezik i s tim zna~enjem je bio normalankod slavonskih pisaca druge polovine 18. st. i kod srpskihautora onog vremena« (ibid.: 193, 194). îtavo tovrijeme je »u filologiji naziv ’slavonski’ vladao kao oznakajezika i knjièvnosti katoli~kih ’Ilira’, tj. {tokavacaslavonskih« (ibid.: 200).Jo{ i sredinom 19. stolje}a pojam hrvatski nije se odnosiona {tokavski jezik i teritorij, nego na kajkavski:»Kajkavski, koji se u plemi}kom kroatizmu uobi~ajenopovezivao s pojmom ’hrvatski’ i ograni~avao ga na Zagrebi okolinu, nije zbog svog regionalnog karaktera ~akni me|u pristalicama plemi}kog kroatizma gledan kaointegracijski motor za nekakvu nadregionalnu hrvatskunacionalnu svijest« (Zori} 2005: 62–63).Tako npr. ilirac D. Rakovac 1842. u Malom katekizmuza velike ljude odgovara na pitanje za{to se zovu Iliria ne Hrvati da je to zato {to »literatura treba da se protegnei na ostalu na{u bra}u po krvi i jeziku, naime: na Slavonce,Dalmatince, Srblje, Kranjce, rije~ju sve jugozapadneSlavene. Pod imenom hrvatski ne moè se protegnuti,jerbo svaki od ovih imao bi pravo zahtijevati da senjegovim imenom jezik i literatura naimenuju« (iz Kohler2006: 114). Kaè da je ime ilirsko najbolje jer je to ime»kojim se mnogi jugozapadnoslavenski pisaoci od najdavnijihvremena do dana dana{njega sluè, koje je vrlodobro poznato svim granam naroda jugozapadnoslavenskoga,koje Englezi, Francuzi, Talijani itd. kad govore ocijelom jugozapadnoslavenskom tijelu, vazda nam nadijevaju«(ibid.).

Nacija, identitet, kultura, povijest 273U 19. st. »i u Bosni je u doba ilirizma ’hrvatsko ime’jo{ strano, koje u unutarnjehrvatsko–slavonskom prostoruod 18. st. jednozna~no ozna~ava ’lingua croatica’,hrvatsko–kajkavski jezik. U dalmatinskom podru~juje oznaka ’hrvacki’ uvedena u 16. st. za ~akavski knji-èvni jezik, dok je Ka{i} svoj ’{tokavski’ nazivao ’ilirski’,a Mikalja svoj ’bo{nja~ki’« (Kessler 1981: 193).Za {tokavski se koristio i naziv srpski, npr. »u drugoj~etvrtini 19. st. je naziv ’ilirski’ kao i ’srpski’ bio uobi~ajenaoznaka za {tokavski jezik« (ibid.: 203). I to nesamo u 19. stolje}u, nego i u ranijim stolje}ima: »Ne smijese pre{utjeti, a to se ~ini u ovoj monografiji, da su ubezbrojnim dubrova~kim dokumentima s kraja 15. st. pa do kraja 18. st. Dubrov~ani koristili izraz ’linguaseruiana’ kao oznaku za svoj vlastiti jezik« (Lehfeldt2000: 220). Reljkovi} u svom najpoznatijem djelu Satiriliti divji ~ovik iz 1762. godine kaè (str. 9) da kad godprigovori Slavoncu za{to ne dopu{ta svojoj djeci da idu u{kolu, Slavonac mu odgovara da ni »na{i stari nisu pisatznali, al su bolje neg mi sad stajali«, na {to on njemukaè: »O Slavon~e ti se vrlo vara{ koji god mi tako odgovara{.Va{i stari jesu knjigu znali, srpski ~itali i srpski pisali.«O {tokavskom 1822. daje Jernej Kopitar ovako podatke:»Srpskim ili ilirskim dijalektom govori u Srbiji,Bosni, Crnoj Gori, Dubrovniku, Dalmaciji, Istri, Hrvatskoj,Slavoniji i u srpskim naseljima u ju`noj Ma|arskoj~etiri do pet milijuna« ljudi (Lencek 1976: 46). Od 1836.Kopitar koristi za taj jezik dvodijelnu oznaku srpskohrvatskiili hrvatskosrpski (iz Lencek 1976: 47), koju pouzoru na njega po~inju upotrebljavati autori gramatika idrugih lingvisti~kih radova. A »D. Obradovi} i Vuk S.Karadì} su konzekventno nazivali taj jezik — srpski,dok je naziv horvatski u ono doba bio ograni~en naozna~avanje kajkavskog dijalekta i njegovog pisanog oblika«(Lencek 1976: 46).

274 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamKad je sredinom 19. stolje}a, 1843. godine, Be~ zabraniopridjev ilirski, ta zabrana je bila presudna da seza {tokavicu po~nu {iriti neki drugi nazivi, pa tako i nazivhrvatski: »Zagreb je naposljetku po~eo koristiti u gramati~kimdjelima naziv hrvatski tek 1859.« (ibid.: 49).Zanimljivo je da ni ta oznaka u ono vrijeme nije nu`no jezikograni~avala na ’jezik Hrvata’, npr. Bogoslav [ulek1856. u pismu A. T. Brli}u kaè da njome uklju~uje i jezikSrba jer se radi o zajedni~kom jeziku: »Ako se pakoprizna, da Srbi i Hrvati imaju jedan knjièvni jezik — atoga bar ne}ete nijekati — onda se dakako taj jezik moèzvati i srbskim i hrvatskim« (iz Artukovi} 1986: 210).I Maùrani} u svojoj gramatici Slovnica Hervatska iz1859. u Zagrebu pi{e da je hrvatski isto {to i srpski i isto{to i srpskohrvatski (str. 1): »Hervatski jezik je ononar\~je slavensko, {to se govori u obostranoj Hervatskoj(austrijanskoj i turskoj), Slavoniji, Bosni, Hercegovini,Dalmaciji, Istri, Serbiji i Cernoj Gori, tere ga Serbljitako|er serbskim zovu. S toga bi se na{ jezik u nebitjujednoga ob}ega narodnoga imena mogao po Kopitaruzvati: hervatsko–serbski, ili: serbsko–hervatski. Nomnogiknjièvnici na{i nazivaju ga negda{njim zemljopisnimimenom ilirskim«.Kad je dvadesetak godina nakon be~ke zabrane nazivailirski sabor u Zagrebu 1861. godine odlu~ivao kakonazvati jezik, izglasao je naziv jugoslavenski jezik (Babi}2004: 147). A glasanje je teklo ovako: »Neka ustanu gospoda,koja su za imenovanje (jezika) ’narodni’ (velikamanjina). — Koji su, da se zove ’hrv. slavonski’? (nitko).— Koji su, da se zove ’hrv. ili srpski’? (manjina) — Kojisu, da se zove ’jugoslavenski’? (ve}ina)« (iz Okuka 2006:18).Prije glasanja su saborski zastupnici diskutirali o jeziku,npr. Matija Mesi} je rekao: »Mi poznajemo u knjizisamo jedan jezik, pisao Srbin ili Hrvat; u jeziku daklerazlike nema. Ako i ima dvoja pisma, ali jezik je ipak jedan«(ibid.: 19). Zastupnik Ivan Von~ina je rekao: »Tro-

Nacija, identitet, kultura, povijest 275jedna kraljevina ima jedan jezik, kojega svi stanovnicinjezini jednako govore, — u njemu neima razlikah tolikih,kolikih ima u jeziku njema~kom, i ja nenalazimshodnijega naslova, nego da mi svoj jezik nazivamo jezikomjugoslavenskim... Uostalom, èlim da se podpunomaravnopravnost }irilice s latinicom izre~e i da se taravnopravnost ne samo u javnom ìvotu nego i u {kolahudjelotvori« (ibid.). Ivan Kukuljevi} je bio za naziv »hrvatsko–srpski«ili »hrvatski ili srpski« (ibid.).Na osnovi svega toga zavr{ni tekst zakona o jezikukoji je sabor donio glasio je: »Jezik jugoslavenski trojednekraljevine izjavlja se ovim savkoliki obseg trojednekraljevine za jedino i isklju~ivo slu`beni jezik u svih strukahjavnoga ìvota« (ibid.). Me|utim, Be~ je odbio taj nazivjezika i nije potvrdio odluke sabora u Zagrebu. Pa sesabor u Zagrebu 1867. odlu~io za naziv hrvatski ili srpskijezik, a Be~ je taj naziv prihvatio. Zakonom done{enimtada u Zagrebu »Jezik hrvatski iliti srbski izjavljuje se jezikomslu`benim u trojednoj kraljevini, a svakomu jeprosto sluìti se pismom latinskim iliti }irilskim« (izBabi} 2004: 147).Danas kroatisti pre{u}uju podatke poput npr. da jeVatroslav Jagi} tako|er smatrao da se radi o jednom jezikui da je u svojim tekstovima koristio dvodijelnu oznakuhrvatsko–srpski (Rad JAZU, 1870, 13), Serbisch–Kroatisch(Archiv für slavische Philologie, 1879, 4), Serbokroatisch(ibid., 1882, 6). Ne spominju ni da je 1877. na 8.plenarnoj sjednici Dalmatinskog sabora izglasano da sejezik zove hrvatsko–srpski ili srpsko–hrvatski (Okuka2006: 22).O dvodijelnoj oznaci jezika isti~e A. Leskien u svojojGrammatik der Serbo–Kroatischen Sprache 1914. str.XVIII: »dvodijelna oznaka srpsko–hrvatski nije narodskoime, nego je nastala u znanstvenim istraìvanjima. Njene sastavne dijelove ne treba shvatiti tako kao dapostoji nekakav razgrani~eni srpski pored nekakvog razgrani~enoghrvatskog« (iz Lencek 1976: 50).

276 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamZnanstvenim istraìvanjima se nije rukovodio svakiautor gramatike ili rje~nika prilikom nazivanja jezika.Neki su i sami priznali takav svoj postupak. Npr. u poznatomeRje~niku hrvatskoga jezika F. Ivekovi}a i I. Brozaobjavljenom 1901. Ivekovi} pi{e u predgovoru: »Ovodjelo moglo bi se zvati i rje~nik Srpskoga jezika, idasuga napisali Srbi, jama~no bi se tako zvalo; ali mu je ime rje~nik Hrvatskoga jezika, jer su ga spisali i na svijetizdali Hrvati. Nije se dometnulo ili Srpskoga, jer taj dometakne bi zadovoljio ni jednoga Srbina a ozlovoljio bimnoge Hrvate, a i Srbi ne bi dodali ili Hrvatskoga. Bra}aka’ i bra}a«. Ivekovi}, dakle, kaè da je ono {to se nazivahrvatskim jezikom i ono {to se naziva srpskim jezikomjedno te isto. A kao razlog za{to jezik u rje~niku nazivahrvatski naveo je nacionalnu pripadnost autora, premdaje taj razlog u stvari apsurdan jer po toj logici bi se kadNijemac napi{e rje~nik engleskog jezika taj rje~nik trebaozvati Rje~nik njema~kog jezika. U predgovoru Ivekovi}navodi i da »Za temelj je ovoj radnji postavljen: SrpskiRje~nik istuma~en Njema~kijem i Latinskijem rije~ima.Skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadì}. Be~1852«.Kori{tenje nekoliko naziva za isti jezik bilo je na snaziu Bosni krajem 19. st.: »u onom trenutku kada je tajvilajet na Berlinskom kongresu 1878. stavljen pod upravuBe~a, nije vi{e bilo u interesu prvenstveno ma|arskimpoliti~arima da se ujedine ju`ni Slaveni. Bojali su sehrvatskih zahtjeva za trodiobom Austro–Ugarske Monarhije,kod koje bi ravnopravno participiralo slavenskostanovni{tvo. Usprkos poticanja jezi~nih razlika, onda-{nja sva|a oko jezika u Bosni imala je za rezultat da seista knjièvnojezi~na norma smjela nazivati i hrvatskomi srpskom i bosanskom te pisati trima razli~itim alfabetima:latini~kim, }irili~kim i arapskim« (Riedel 2007: 28).

Nacija, identitet, kultura, povijest 277Prepravljanja vezana za standardizacijuu 19. stolje}uIako su tek u 19. st. kajkavska i ~akavska regija prihvatileda im {tokavski bude zajedni~ki jezik, iako je tek u 19.st. po~elo pravljenje hrvatske nacije, iako je naziv hrvatskiu prija{njim stolje}ima imao drugo zna~enje nego danas,brojni suvremeni autori u Hrvatskoj pi{u kao da imni{ta od toga nije poznato. Zato sljede}a primjedba imaop}u va`nost: »prema autoru su ’Hrvati’ u ’povijesnohrvatskim zemljama’ od po~etka ’hrvatski’ govorili i pisali ’teè}i ukupnom hrvatskom ijekavskog novo{tokavskogtipa’. Neodrìvost takvog teleolo{kog promatranjajezika je o~ita« (Lehfeldt 2000: 220–221). Naime,~ak ni po~etkom 19. st. na podru~ju dana{nje Hrvatske»jo{ uop}e nije bilo odlu~eno« koji jezik }e se uzeti zastandardni (Tornow 2005: 445).A kad su se u 19. st. zagreba~ki filolozi odlu~ili za {tokavski,»pozivali su se pri izboru {tokavskog na njegovuknjièvnu tradiciju u dubrova~koj renesansi, na broj govornikana hrvatskom podru~ju i na kompatibilnost saSrbijom. Imamo li u vidu da je pored {tokavske postojalai kajkavska knjièvna tradicija i da se oko kulturnog centraZagreba govorio kajkavski, onda je jasno da je pri izborudijalektalne osnove odlu~uju}u ulogu odigrao interesza jezi~nim ujedinjavanjem sa Srbijom. Odluka u korist{tokavskog je jednozna~an pokazatelj te èlje, i utom smislu done{ena je pragmati~no« (Kohler 2006:122).Zagreba~ki filolozi su se, dakle, odlu~ili za {tokavskijer je on »na sredi{njem ju`noslavenskom prostoru bionajpro{ireniji i jer se pomo}u njega htjelo nadovezati napresti`nu dubrova~ku knjièvnu tradiciju. Kao drugo —a to je bilo jo{ va`nije — Srbija je uspjela ve} 1830. dose}istatus autonomne kneèvine pod turskom upravom i postalaje 1878. nezavisna ju`noslavenska dràva, u kojoj jesrpski reformator jezika Vuk Karadì} ve} od 1814. spro-

278 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamvodio radikalno standardiziranje i moderniziranje narodnogjezika, koje je moglo posluìti kao putokaz (dosljednoorijentiranje pisanoga prema govorenom jeziku ifonolo{ki pravopis). I u jezi~nom i u politi~kom pogleduhrvatski reformatori su svoje vlastite ciljeve vidjeli ve}ostvarene u Srbiji. Budu}i da se Karadì}ev standard zasnivaona dijalektalnoj osnovici koja je bila u najve}ojmjeri identi~na s onom {to je hrvatskim reformatorimastajala na raspolaganju, nastala je prilika da pomo}ujezi~nog ujedinjavanja unaprijed osiguraju i dràvno jedinstvoju`nih Slavena, kojemu su teìli« (Blum 2002:132).Tako da »u to vrijeme sprovedeno standardiziranje imoderniziranje jezika ostalo je do danas temelj standardnihoblika hindskog–urdskog i srpskog–hrvatskog. Uslu~aju hindskog i hrvatskog se svjesno poduzelo novoodre|ivanje dijalektalne osnovice budu}eg standarda.Taj korak je de facto zna~io odluku u smjeru pribliàvanjadrugom centru standardiziranja, tj. urdskom odnosnosrpskom. ... Najva`niji zahvat na hrvatskoj stranibio je odbacivanje ~akavskog i kajkavskog (tj. dva od trihrvatska) jezika knjièvnosti i tradicije u korist {tokavskog(hrvatskog i srpskog). Ta odluka je bila jasno politi-~ko–ideolo{ki motivirana« (ibid.: 130–132).Dakle, ~injenica je da su se zagreba~ki i beogradski filolozi»od jezi~ne reforme iz druge polovine 19. st. odlu~iliza zajedni~ki jezik, makar po pismu, leksiku i sintaksiu dvije varijante« (Kessler 1997: 95–96). Otad supovezane zajedni~kim jezikom i regije koje ~ine dana{njuHrvatsku: kad je kajkavska i ~akavska regija po~ela koristitii {tokavski kao nadregionalni jezik, on je time postaostandardnim jezikom i na teritoriju dana{nje Hrvatske.Sve to je poznato u hrvatskoj filologiji, npr. Barac(iz Samardìja 1997: 147) pi{e da je jezik standardiziranonda kada je Zagreb s kajkavskog pre{ao na {tokavski.Barac ujedno obrazlaè da se Zagreb odrekao kajkav-{tine jer ona nije imala {ansu da privu~e teritorije koje se

Nacija, identitet, kultura, povijest 279èljelo privu}i, te da su ~akavci to jo{ prije uvidjeli za~akavski.O idejnim vo|ama standardizacije je neosporno da»su postignu}a Ljudevita Gaja i s njim Antuna Maùrani}ai Ignjata Alojzija Brli}a utoliko ve}a {to im je vrlobrzo uspjelo nadregionalno ostvariti ona ~etiri gore spomenutakoraka, i to bez pomo}i bilo kakvih mo}nih institucija«(Kohler 2006: 122). Odluka da se {tokavski uzmeza nadregionalni jezik bila je tzv. »izvanjska intervencija«koja je dovela do jezi~nog standarda. Vidi se, dakle, daje »izvanjska intervencija« u korist standardizacije ne{tosasvim drugo od onoga {to kroatisti u Hrvatskoj unazadnekoliko desetlje}a poku{avaju u~initi ve} postoje}emstandardnom jeziku. Vidi se i da je »izvanjskoj intervenciji«u korist standardizacije cilj smanjiti pote{ko}e usporazumijevanju me|u regijama, dok aktualne intervencijekroatista imaju za cilj napraviti pote{ko}e u razumijevanjui tamo gdje ih nije bilo. One su stoga u suprotnostis podatkom da se za standardizacijom poseèkako bi se pobolj{ala me|usobna razumljivost (Aitchison3 2001: 260).Povremeno i neki dana{nji predstavnici nacionalisti~kogpristupa jeziku u Hrvatskoj priznaju da je jezikstandardiziran prije vi{e od sto godina i da dana{nje intervencijesamo nastoje destabilizirati postoje}i standard.Tako npr. Kati~i} (2004: 14) spominje »vrijemekada je dovr{ena standardizacija, pred sam kraj XIX. i napo~etku XX. stolje}a«, napominju}i da »jezi~na standardizacija,jednom provedena, tvrdokorna je ~injenica«(ibid.: 12) i stoga »nezahvalan je posao potirati jezi~nustandardizaciju kad se jednom dogodi« (ibid.: 17). Svjestanje prednosti postoje}eg »dobrog i valjano izgra|enogstandardnog jezika« u Hrvatskoj, protiv kojeg se danas»opet i opet javljaju oni koji bi svakako htjeli da budedruk~iji nego {to jest, pa èle osporiti dovr{enost standardizacije Jedni bi ga destabilizirali da ga ondau~ine hrvatskijim jer misle da takav kakav jest to nije ko-

280 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamliko bi trebalo. Kao da to {to je izrastao iz svega povijesnogajezi~nog iskustva Hrvata nije dosta hrvatstva. Istina,njegovu standardizaciju dovr{ila je filolo{ka {kolakoju zovu hrvatskim vukovcima jer se pozivala isklju~ivona standardni model Vuka Karadì}a, srpskoga knjièvnojezi~nogreformatora, tada u svjetskoj slavistici silnoprestiàn. Ali je potpuno proma{eno kada se zbogtoga opet i opet zalije}e da bi se destabilizirala ta velika inezamjenjiva ste~evina umjesto da se ispravlja iskrivljenaideologija« (ibid.: 16).Kolektivno ~lanovi Hrvatske akademije znanosti iumjetnosti (HAZU 2007: 44) tako|er priznaju da »istom1830–ih godina ilirski pokret, ili hrvatski nacionalni preporod,uspjet }e pro{iriti, za Hrvate na ukupnosti nacionalnogaprostora, jedan i manje ili vi{e jedinstven (unificiran;knjièvni) jezik, prilago|en jekavskoj {tokavskojosnovici«. Usput re~eno, u toj re~enici je, naàlost, vidljivneznanstveni pristup povijesti jer pi{u kao da je ve}po~etkom 19. st. postojala »ukupnost nacionalnoga prostora«.[tovi{e, dana{nju »ukupnost nacionalnoga prostora«prenose ne samo u 19. st. nego i u 11. i 12. st., govore}io »hrvatskom tlu« (ibid.: 43). Neznanstveno je i{to koriste rije~ »preporod« kao da se u 19. st. ne{to ve}postoje}e prepora|alo, a ustvari se tada prvi puta kreiralo(Gröschel 2009: 325–326) (vi{e o neosnovanosti upotrebeizraza »nacionalni preporod« vidi u poglavljimaPravljenje nacija na Balkanu i [to zna jugoisto~na Evropao formiranju nacija). Nadalje, kad akademici u istojre~enici kaù da je »knjièvni« (nadregionalni, standardni)jezik »prilago|en jekavskoj {tokavskoj osnovici«,time izokre}u stanje stvari jer pi{u kao da je postojaostandardni jezik pa se onda prilagodio {tokavici, a ustvarinjega nije bilo: tek uzimanjem {tokavice za nadregionalnosredstvo sporazumijevanja svih slojeva dru{tvadobiven je standardni jezik.Budu}i da su se ilirci odlu~ili za {tokavicu po uzoruna Vuka Karadì}a, akademici iako su im u gore citira-

Nacija, identitet, kultura, povijest 281noj re~enici pripisali te zasluge, par redova kasnije im tezasluge ipak relativiziraju tvrde}i da uzimanje {tokaviceza standardni jezik »rezultat je dugotrajnih nastojanja urazli~itim hrvatskim zemljama u nekoliko prethodnihstolje}a« (HAZU 2007: 45). Me|utim, bez sumnje je rezultatrada iliraca jer oni su bili ti koji su usred Zagrebapre{li s kajkavskog na {tokavski. To su napravili i zato{to su, kako se moè pro~itati i u tekstu akademika,»poznavali Karadì}ev projekt pa ga i cijenili« (ibid.).Po uzoru na Karadì}a pre{li su i na ijekavicu iako je Zagrebbio ekavski. Potpunije su oni primijenili Karadì}evmodel nego {to je to u~injeno na teritoriju onda{nje Srbije,gdje nije prihva}ena Karadì}eva ijekavica. Naime,zagreba~ki ilirci »su imali ne samo ilirski pokret nego icijelu jednu jezikoslovnu {kolu poznatu pod imenomhrvatski vukovci, kojoj je u osnovi bila potpuna vjernostjezi~nim i pravopisnim nazorima Vuka Karadì}a. Srbi ne samo da nisu imali sli~ne {kole nego neke od temeljnihKaradì}evih zahtjeva nisu nikada prihvatili(npr. ijekavicu na kojoj je Karadì} insistirao do kraja)«(Pranjkovi} 1997: 51). Sve ovo osporava tvrdnju HAZU(2007: 45) da kod zagreba~kih iliraca na planu jezikanema »preuzimanja Karadì}eva modela«.Usput re~eno, navedena tvrdnja HAZU o~ito je diotakmi~enja izme|u ~etiriju nacija u tome tko je bio jezi~noprvi, kao da to i{ta zna~i kod procjenjivanja da li tenacije danas govore zajedni~kim policentri~nim jezikom.Ve} je i u inozemstvu s podsmijehom uo~eno da »vidimoovdje ponavljanje sukoba razli~itih nacionalnih polaganjaprava na temelje Vukovog koncepta jezika: kodhrvatskih nacionalnih filologa prigovor da je Vuk za svojrje~nik iskoristio starije hrvatske rje~nike, kod Bo{njakateza da je Vuk ’u stvari’ normirao ’bosanski’, kod srpskihjezi~nih nacionalista optu`ba da su ’Hrvati’ srpskistandardni jezik ’ukrali’, a sada jo{ s crnogorske straneokrivljavanje ’Srba’ da su uzurpirali Vukov crnogorski’materinski jezik’ — nije ni ~udo {to pri tako izraènom

282 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamuzajamnom sumnji~enju za kleptomaniju izme|u govornika{tokavskoga neki inozemni lingvisti gube uvid«(Gröschel 2009: 291). Doma}i filolozi kao da ne vide da jeposve nebitno tko je ’prvi’ govorio {tokavski, ili tko jeprvi kodificirao {tokavski, ili tko je od koga ’preuzeo’ {tokavski,nego je presudno to {to danas sve ~etiri nacijeimaju {tokavski za standardni jezik, pa se zbog toga radio zajedni~kom policentri~nom standardnom jeziku.^lanovi HAZU (2007: 45) nastoje relativizirati i ulogukoju je odigrao poznati Be~ki dogovor iz 1850., pa stim ciljem izraz »Be~ki dogovor« zamjenjuju izrazom»pismo namjere«. Ne navode da su Be~ki dogovor sa zagreba~kestrane potpisali Ivan Maùrani}, Ivan Kukuljevi}Sakcinski, Dimitrija Demetar, odnosno da »od osamnjegovih potpisnika pet je bilo Hrvata« (Babi} 2004:147), nego kaù »nekoliko hrvatskih i srpskih jezikoslovacai ljudi od pera potpisalo je ’pismo namjere’kane}i uzeti za osnovicu zajedni~koga knjièvnog jezikaijekavski {tokavski« (HAZU 2007: 45). Po akademicimado uzimanja ijekavske {tokavice u Hrvatskoj do danasnije do{lo, nego je sve ostalo na razini »namjere«: »kakoza takav dogovor nije bilo slu`benih osnova, on me|uostalim ni u Hrvatskoj nije zbog toga mogao biti primijenjen«(ibid.; sli~no i Tafra/Ko{utar 2008: 199). To bizna~ilo da se stanovni{tvu Hrvatske danas samo pri~injavada za ~itavu Hrvatsku postoji zajedni~ki televizijskiprogram na {tokavskoj ijekavici, novine na {tokavskojijekavici, ud`benici na {tokavskoj ijekavici itd.Ali akademici tvrde i da »Hrvati su pri procesu standardizacijeve} znatno prije bili definitivno prihvatili jekavskioblik {tokavskoga« (HAZU 2007: 45), {to je nesamo u suprotnosti s rije~ima akademika o »pismu namjere«,nego je u suprotnosti i s njihovim priznanjem da je»istom 1830–ih godina ilirski pokret« uspio {iriti {tokavicui na ne{tokavsko podru~je, u prvom redu na kajkavskiZagreb. O~ito je, dakle, da {tokavica nije bila »ve} znatnoprije« »definitivno prihva}ena« (iste kontradikcije v. i

Nacija, identitet, kultura, povijest 283kod Tafra/Ko{utar 2008: 199). Ve}ina akademika je togaranije bila svjesna, npr. Brozovi} (1978: 48, 62) pi{e datek »Gaj je ujedinio hrvatski knjièvni jezik pro{iriv{inovo{tokav{tinu i na kajkavsko podru~je«, odnosno da»novo{tokav{tina tek u tridesetim godinama 19. stolje}apostaje op}ehrvatskim standardnim jezikom«. To ujednozna~i da se standardizacija nije odvijala »ve} znatnoprije«, nego upravo sredinom 19. st. jer njen osnovni diose sastojao u uzimanju {tokavice za nadregionalni jezik.Nije to~no ni da »Hrvati su pri procesu standardizacije jezi~ne obrasce i leksi~ku gra|u obilno crpli izsvoje vi{estoljetne trodijalektne« tradicije (HAZU 2007:45), nego su i jezi~ni obrasci i leksi~ka gra|a {tokavski.Ne moè se govoriti ni o »vi{estoljetnoj hrvatskoj tradiciji«kad hrvatska nacija postoji tek nepunih sto godina.Neto~an je i podatak da se dvodijelno ime jezika »godine1866.–1867. pojavilo« (ibid.) kad ve} od 1836. Kopitarkoristi dvodijelnu oznaku: »ilirski dijalekt, ispravnijesrpskohrvatski ili hrvatskosrpski« (iz Lencek 1976: 47),Vjekoslav Babuki} u svojoj gramatici objavljenoj u Zagrebu1854. tako|er (str. 2): »nar\~je ilirsko iliti jugoslavjansko,ina~e slovinsko iliti hervatsko–serbsko iliserbsko–hervatsko«.Mit o jezi~nom unitarizmuU Hrvatskoj se ve} duè vrijeme radi na izgradnji mita ojezi~nom unitarizmu Srba. Taj mit ima nekoliko funkcija.Jedna je da sluì za u~vr{}ivanje nacionalisti~kog stereotipao vlastitoj naciji kao mu~eniku i o drugoj nacijikao mu~itelju. Dodatna funkcija je da opravdava jezi~neprisile koje kroatisti vr{e nad pripadnicima hrvatske nacije:fraza o »novosadskom nametanju« sluì hrvatskimpuristima kao glavno pokri}e za njihova nametanja.Ve} u Jugoslaviji »su se hrvatski nacionalisti tuìlida je kod oblikovanja nadregionalnog srpskohrvatskog

284 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamstandardnog jezika u 19. stolje}u hrvatska varijanta bilazakinuta i da je nadvladao utjecaj srpskih dijalekata.Zato je nacionalna èlja Hrvata bila da naprave vlastitejezi~ne norme kako bi se time suprotstavili navodnojkulturnoj dominaciji Srba. Ta argumentacija, me|utim,kao prvo proturje~i svakoj funkcionalnosti jer smisaostandardnog jezika je ba{ u njegovoj nadregionalnosti. Akao drugo, ona ignorira i povijesni kontekst jer ba{hrvatski intelektualci su bili ti koji su zbog raznih razlogateìli za zajedni~kim ju`noslavenskim standardnimjezikom« (Riedel 2007: 27).Naime, filolozi u Zagrebu su u 19. st. samoinicijativnoodlu~ili po uzoru na Vuka Karadì}a uzeti ijekavski{tokavski za nadregionalni jezik. âk i Stjepan Babi}(2004: 146) priznaje da »ideja jezi~noga zajedni{tva poteklaje od iliraca . U znanstvenome radu ìvjela je svenegdje do prije ~etrdeset godina«. Tako|er priznaje:»Vuk Karadì} bio je u svoje vrijeme cijenjena li~nost ucijeloj Europi pa i u Hrvatskoj« (ibid.: 146), »ne biti vukovcemu to doba, zna~ilo bi opirati se znanosti« (ibid.:149), do danas je Karadì} po~asni gra|anin grada Zagreba(ibid.: 147).Dalibor Brozovi} (1965: 39) tako|er priznaje: »Govorimoli iskreno, moramo priznati da je u posljednjih 130godina poteklo iz Zagreba, dodu{e, deklarativnih inicijativamanje, ali konkretnih postupaka u pravcu jezi~nogpribliàvanja vi{e. Zagreb se u 19. stolje}u sukcesivnoodricao prvo kajkav{tine, pa zagreba~ke {kole, pa svojegapravopisa, i to sve samoinicijativno, i u{ao je u 20.stolje}e vukovskiji nego ekavska zona isto~ne varijante«.Ne samo da je Vuk Karadì} bio uzor zagreba~kim filolozima19. stolje}a, nego jo{ i u drugoj polovini 20. stolje}au Zagrebu najutjecajniji kroatist Stjepan Babi}(1965: 24–25) hvali Vuka Karadì}a kao »kulturnog i genijalnog~ovjeka koji je dobro znao {to je to knjièvni jezik,kako ga treba graditi i njime se sluìti«. Isti~e da »uizgra|ivanju knjièvnoga jezika Vuk je krenuo najboljim

Nacija, identitet, kultura, povijest 285putem kojemu ni suvremena lingvistika ne moè na}iprigovora. Zato i nije sramota ni danas biti vukovac«.Tako|er 60–ih godina, Dalibor Brozovi} (1965: 38)pi{e da su pri~e o unitarizmu u stvari bespredmetne jer»hrvatskosrpski jezik kao jezik, kao lingvisti~ki fenomen,kao jedan od jezika slavenske porodice, nije ni trebaloizjedna~ivati: on je oduvijek bio jedan«. Pozivaju}ida treba priznati »~injenice, dakle ono {to postoji«, Brozovi}(1965: 41; usp. i 1970: 47) kaè da je »~injenica daSrbi i Hrvati imaju zajedni~ki jezik«. I tre}i me|u najutjecajnijim~lanovima HAZU, Radoslav Kati~i} (1965: 22)tako|er tvrdi da se radi o zajedni~kom jeziku.Od 90–ih godina ta starija generacija kroatista nastojisebe predo~iti kao mu~enike koji su za vrijeme Jugoslavijetvrdili da se radi o razli~itim jezicima i zbog togaispa{tali. Me|utim, ne samo {to su za vrijeme Jugoslavijeostvarili kompletne sveu~ili{ne karijere, postali ~lanoviAkademije, i dakle uop}e nisu bili mu~enici, nego su uJugoslaviji bili toliko privilegirani da se njihovi prsti zajednos oscilacijom u stavovima vide ~ak i u hrvatskomustavu iz 1974. godine. Analiziraju}i odredbu o slu`benomjeziku u hrvatskom ustavu iz 1974. Gröschel (2003:165–166) zapaà: »Gledano u me|unarodnoj usporedbi(ne samo {irom Evrope) potpuno je neuobi~ajeno daustavne odredbe koje privilegiraju jezik sadrè sociolingvisti~kekategorije poput npr. knjièvni jezik, jezi~navarijanta, standardni jezik (standardni oblik) ili narodnijezik. Jednako neuobi~ajeni kod ustavnih jezi~nih odredbisu etnolingvisti~ki podaci o odre|enim narodima, kojijesu ili trebaju biti nosioci datog slu`benog jezika. U vezis tim nu`no nastaje utisak da su na hrvatskoj strani kodsastavljanja ustavnih odredbi 1974. jezi~nopartikularisti~kinastrojeni lingvisti doradili ustavnu odredbu —prvotno formuliranu od strane pravnika bez spominjanjasociolingvisti~kih i etnolingvisti~kih pojmova, koji supravni~koj struci potpuno strani — kako bi ispitali da li iu kojoj mjeri }e njima jezi~nopoliti~ki ugodne koncepcije

286 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizambiti blagoslovljene od strane dràve. Utisak interveniranjahrvatskih lingvista u ustavnu odredbu o jeziku1974. poja~ava se time {to se u ~lanku 137, odlomak 2,svakom narodu i svakoj narodnosti jam~i me|u ostalim’pravo’ da svoj jezik nazove svojim imenom — ni ovo jednozna~nonije pravni~ki oblik mi{ljenja«.Usput re~eno, i oscilacije hrvatskih jezikoslovaca zapazilisu inozemni lingvisti: kao primjer kako su isti nacionalnovode}i jezikoslovci potpuno izmijenili svoje stavovekoje su zastupali godinama Clyne (1997: 497–498)navodi dvije dràve u svijetu, Kinu i Hrvatsku, zapa-àju}i da je »kuriozna situacija kad, kao u Kini i Hrvatskoj,iste grupe ljudi ili ~ak isti pojedinci« kroje jezi~nupolitiku prvo na jedan na~in, a zatim na suprotan. Clynenalazi i obja{njenje tome: »Ali to ima paralele u drugimsferama planiranja u reìmima marksisti~ke paradigmegdje su naizgled kontradiktorne akcije istih ljudi pripisivaneprocesu ’dijalektike’«. Doista, da je marksisti~kaparadigma bitno obiljeìla radove vode}ih hrvatskih jezikoslovacapriznaje Babi} (2001) kad kaè da je u »svojimradovima ~esto iznosio marksisti~ka shva}anja i obilnonavodio mi{ljenja istaknutih marksista, od V. I. Lenjinado E. Kardelja kao op}enite postavke o jezi~noj problematici«(ibid.: 275), »Ja sam uvijek pazio {to pi{em pa i sobzirom na partijske smjernice. Nikad nisam rekaoda partija nema pravo« (ibid.: 268).JugoslavijaKod tvrdnje da je u obje Jugoslavije vladao jezi~ni unitarizamne spominje se osnovno: jezi~ni unitarizam bi bioda su u Hrvatskoj mediji bili na ekavici, da su {kolskiud`benici bili na ekavici, da su gramatike, rje~nici, pravopisikoji su izlazili u Hrvatskoj bili na ekavici, da suknjièvna djela u Hrvatskoj izlazila na ekavici, da je ~ovjekna sudu ili u saveznoj skup{tini morao govoriti naekavici. Me|utim, ni{ta od toga nije slu~aj. îtavo 20.

Nacija, identitet, kultura, povijest 287stolje}e varijante su nesmetano supostojale jedna poreddruge, dva glavna centra kodifikacije Zagreb i Beogradkodificirala su svoje varijante, njihova kodifikacijska djelasu izlazila pisana na nacionalnim varijantama. Sve tozna~i da je posve neutemeljeno govoriti o jezi~nom unitarizmu.Danas se u kroatisti~kim knjigama koje spominjurazdoblje od 1918. do 1941. redovito pojavljuje tvrdnja daje prva Jugoslavija sprovodila jezi~ni unitarizam. No,ako ~itatelj potraì konkretne dokaze za takvu tvrdnju,onda dobiva druk~iju sliku. Tako podaci koje Samardìja(2006: 67–72) navodi o vremenu od 1918. do 1941. pokazujuda onda{nja jezi~na politika iz Beograda nije bila uznaku nametanja i zabranjivanja (usp. i Kordi} 2007:240–241). Tome se mogu dodati i podaci da je sredinom30–ih godina osnovan u Hrvatskoj ~asopis Hrvatski jezik,istovremeno je u Hrvatskoj osnovano i dru{tvo Hrvatskijezik, izlazila je Hrvatska ~itanka za 4. razred, 8.izdanje 1924., Hrvatska ~itanka za 3. razred gimnazije,19. izdanje 1924./1925., Hrvatska ~itanka za 1. razredgimnazije, 14. izdanje 1927. Na teritoriju onda{nje Hrvatskestanovni{tvo je govorilo hrvatsku varijantu, knjigesu izlazile na hrvatskoj varijanti, djela onda{njih jezikoslovacabila su pisana na hrvatskoj varijanti. StjepanBabi} (2004: 27) tvrdi da su onda{nji jezikoslovci ~ak i usvojoj normativnosti bili nezavisni kad kaè da ~itavovrijeme od 19. stolje}a »s normativnoga gledi{ta ostajesamostalan na~in normiranja hrvatskoga jezika za Hrvate«.[to se ti~e druge Jugoslavije, ona je kod kroatista nezaobilaznatema, ali svodi se na ponavljanje da je to razdoblje,od 1945. do 1991., bilo doba jezi~nog unitarizma.Konstantno se pre{u}uju ~injenice, a jedino one bi pru-ìle objektivan uvid u jezi~nu politiku druge Jugoslavijei, {tovi{e, pokazale je u sasvim drugom svjetlu.Druga Jugoslavija je bila »vi{ejezi~na dràva —autu kategoriju spadaju skoro sve dràve u svijetu« (Blum

288 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam2002: 6). Broj~ani odnos jezika u Jugoslaviji izgledao jeovako: srpskohrvatski je bio materinski jezik 73% stanovni{tva,slovenski 8%, albanski 8%, makedonski 6%,ma|arski 2%, romski 0,6%, a ispod 0,5% su bili turski,slova~ki, rumunjski, bugarski, rusinski, talijanski, ~e{ki,ukrajinski (ibid.: 33).Iako je ~ak 73% stanovni{tva govorilo jednim jezikom,»na razini federacije nije jedan jedini jezik bio propisankao slu`beni« (ibid.: 41–42). Odluka o slu`benimjezicima bila je prepu{tena ustavima republika i autonomnihpokrajina (Gak 1989: 122; Blum 2002: 47–48;Gröschel 2003: 160–161). Tako je jezi~na politika bila podru~jena kojem se federalizam u Jugoslaviji izrazito jasnomanifestirao (Blum 2002: 59). Svaka republika i autonomnapokrajina imala je ovisno o sastavu stanovni{tvanekoliko slu`benih jezika, npr. autonomna pokrajinaVojvodina imala je pet slu`benih jezika (srpskohrvatski,ma|arski, slova~ki, rumunjski i rusinski), aKosovo ~etiri (albanski, srpskohrvatski, turski i romski)(Gak 1989: 122; Blum 2002: 65).Hrvatski jezikoslovci, dana{nji ~lanovi HAZU, bili susvjesni demokrati~nosti jugoslavenske jezi~ne politike,npr. Kova~ec (1988: 57) konstatira: »za Jugoslaviju jekarakteristi~no da nema jednoga dràvnog i nadnacionalnogjezika, koji bi vaìo na cijelom teritoriju, a daosim osnovnih nacija (ju`ni Slaveni osim Bugara) i svakadruga etni~ka i jezi~na skupina, koja to èli, ima punopravo i slobodu na upotrebu jezika u gotovo svim sferamajavnoga ìvota (ali ne npr. za slu`beni saobra}aj uJNA), tj. da na svom jeziku, ili na varijanti svoga jezika,organizira sve stupnjeve {kola, izdaje novine, ~asopise iknjige, da se svojim jezikom sluì u lokalnoj administracijiitd. Iako u novije doba i u drugim zemljama, baremna~elno, zapaàmo sli~ne razvojne tendencije, do danasnijedna zemlja nije dosegla razinu jugoslavenske jezi~nepolitike ni u pogledu pravnih normi ni u pogledu prakse«.

Nacija, identitet, kultura, povijest 289Mediji i {kolstvo u Jugoslaviji bili su u jezi~nom pogleduizrazito demokratski: novine, radio i televizija koristilisu 16 jezika (Blum 2002: 81), nastava u {kolamaodvijala se na 14 jezika, na fakultetima na 9 (Gak 1989:123; Blum 2002: 73–79). Zakonske odredbe o jeziku bilesu u Jugoslaviji »sasvim demokratske: svaki gra|aninmoè koristiti svoj jezik, neovisno o njegovom broj~anomzna~aju, u administraciji, na sudu, na sastancima. Organizacijei udruènja mogu se obratiti federalnoj instancina bilo kojem od slu`benih jezika doti~ne republike i dobivajuodgovor na tom istom jeziku« (Gak 1989: 122).Spisi federalnog zakonodavstva publicirani su »na tri varijantesrpskohrvatskoga, na slovenskom, makedonskom,albanskom i ma|arskom« (ibid.: 123). U saveznojskup{tini su ti jezici bili dozvoljeni u usmenom i pisanomobliku, stajalo je na raspolaganju prevo|enje. Me|udràvniugovori mogli su se sklapati na srpskohrvatskom,slovenskom ili makedonskom, a nakon toga supravljene kopije na sva tri jezika. Sve to pokazuje da ubiv{oj Jugoslaviji »komunisti~ka vlada je poku{avala izbje}ijezi~nu hegemoniju« (Greenberg 2001: 23) i zakonskimodredbama ublaìti ono {to bi moglo izazvati konflikte(Blum 2002: 55).U Jugoslaviji »je mnogo toga u~injeno i investiranokako bi se zadràla raznovrsnost jezika govorenih u njoj:izgradnja vi{ejezi~nog {kolskog sistema, publikacije svihvrsta, televizijski i radioprogrami, istraìvanja itd.«(ibid.: 169). Toliko se vodilo ra~una o svim narodima dadruga Jugoslavija »zasluùje neograni~eno priznanje {tose ti~e aspekata prava naroda« (iz Sundhaussen 1997:89). Pazilo se da nijedna nacija ne bude zakinuta: po davanjuprava razli~itim nacijama Jugoslavija je bila jedinazemlja na svijetu koja je dosegla najve}i mogu}i stupanj(Mappes–Niediek 2005: 18). [tovi{e, »savr{enije se ravnopravnostnacija ne bi mogla ostvariti. Bri`ljivo se pazilona etni~ki paritet ne samo u politi~kom vodstvu dr-àve i partije, nego i u op}inama, kao u Prnjavoru, u

290 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamupravi, uredima i policiji, u dràvnim i ’dru{tvenim’ poduze}ima,~ak i u onim malobrojnim podru`nicama internacionalnihkoncerna: tako je ~ak i folksvagen u Vogo{~ukod Sarajeva imao precizan etni~ki kataster svojihradnika. Iznad svega je stajao nadmo}ni klju~, etni~kiklju~, koji je sve odnose zapovjedni~ki ure|ivao. Dru{tvenobogatstvo, kojeg u Bosni nikad nije bilo ba{ previ{e,pravedno je dijeljeno izme|u nacija. [to se ti~e etni~keravnopravnosti, Bosna je ve} bila dosegla zavr{nirajski stadij; bila je ideal kojem su teìle druge vi{enacionalnedràve« (ibid.: 64).Ni manjine nisu bile zapostavljene: »Na internacionalnimkongresima o pravima manjina izazivala je Jugoslavijakod svih sudionika redovito veliku zavist zbogsvojih uzoritih odredbi« (ibid.); »i u Jugoslaviji i u Indijisu pogotovo manjine s vremenom dobile na skoro svimtim podru~jima vrlo velika prava. Jugoslavensko i indijskoure|ivanje tih prava smatralo se i smatra se uzoritim«(Blum 2002: 41). Jezi~na politika biv{e Jugoslavijeprema jezi~nima manjinama uzima se u usporedbi s drugimevropskim dràvama i danas za uzor (Gröschel2009: 72).Naru{ava li tu besprijekornu sliku jedan od rijetkihpodataka koji kroatisti redovito navode, a to je da je jezikvojske bio srpskohrvatski, i to u srpskoj varijanti? Inozemniautori koji jezi~nu politiku Jugoslavije ocjenjujukao uzoritu znaju taj podatak, npr. Blum (2002: 68) napominjeda »i na jezi~nopoliti~kom planu izdvajala sevojska iz okvira nagla{eno liberalnih zakonskih odredbio jeziku« jer u vojsci je jezik komandiranja i poduke biosrpskohrvatski, s tim da je kulturno i politi~ko obrazovanjemoglo biti na materinskom jeziku vojnika (Gak1989: 123). Za razliku od hrvatskih jezikoslovaca, inozemniautori su kod te teme svjesni kako treba imati uvidu da »je zbog vi{e razloga pitanje jezika u vojsci iznimnoproblemati~no. Kao prvo, shvatljiva je tendencija kaujedna~enom naredbodavnom jeziku, koji treba omo-

Nacija, identitet, kultura, povijest 291gu}iti brzo i glatko funkcioniranje vojske« (Blum 2002:69). Zbog brzine i glatko}e funkcioniranja npr. »i u indijskojvojsci, kao u Jugoslaviji, vlada jedan naredbodavnijezik« (ibid.: 70). I u Indiji je za naredbodavni jezik uzetonaj koji je me|u stanovni{tvom najpro{ireniji (ibid.):»izbor je pao na hindsko–urdski u jednostavnoj varijantikoja se govori na ~itavom sjeveru Indije i na dijelovimajuga«; u vezi s tim se »dosad nisu pojavili gotovo nikakviproblemi«, pitanje jezika u vojsci je »neideolo{ki i prakti~noure|eno u Indiji«, »o~ito je u vojsci funkcioniranjeva`nije od ideologije«. (Kao {to je u me|unarodnomavionskom prometu funkcioniranje najva`nije, pa se koristisamo jedan jezik, engleski.) Zato podatak o naredbodavnomjeziku vojske ne spre~ava izvo|enje zaklju~ka ouzorito liberalnoj jezi~noj politici.U Jugoslaviji »srpskohrvatski jezik je bio oblik mekanestandardizacije (soft standardisation)« (iz Busch/Kelly–Holmes 2004: 51, 54) jer se nisu zabranjivale iisklju~ivale, nego su se dopu{tale razli~ite varijante.Zbog »razli~itih varijanata itd. mislim da je to =softstandardisation njegov najbolji opis« (ibid.: 51). Ne samou privatnom ìvotu, nego i u javnom, uklju~uju}i i republi~kei savezne organe uprave, ~ovjek je mogao slobodnokoristiti hrvatsku varijantu ili crnogorsku ili nekudrugu.Polaze}i od takve jezi~ne politike i uspore|uju}i je sdana{njom jezi~nom politikom u Hrvatskoj ili u BiH,koja je sva u znaku zabranjivanja i isklju~ivanja varijacija,name}e se primjedba o dana{njoj: »Dozvoliti velikuvarijabilnost je hrabro, ali ipak se pitam zar ne bismomogli po~eti razmi{ljati na taj na~in i imati standard kojije fleksibilniji, koji dopu{ta ve}u varijabilnost« (ibid.:54). S obzirom da je srpskohrvatski standard 150 godinadopu{tao veliku varijabilnost, zna~i da je hrabrost bilaobilje`je njegove standardizacije. Da nije dozvoljavao varijabilnost,ne bi ~itavo vrijeme postojala i ekavska i ijekavskavarijanta, ne bi izlazile knjige, novine, ud`benici,

292 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamrje~nici, gramatike i pravopisi i na jednoj i na drugoj varijanti.To ujedno zna~i da standardizacija srpskohrvatskogjezika nije bila unitaristi~ka. Nije se ni poku{alo zabranitiZagrebu da izdaje novine, ud`benike, gramatike,rje~nike i dr. na ijekavici, niti se poku{alo zabraniti Beograduda izdaje takve knjige na ekavici. Imaju}i ovo uvidu, posve je o~ekivano {to inozemni stru~njaci za ugro-ène jezike isti~u da se jeziku u Hrvatskoj kao i jeziku uBosni za vrijeme Titove Jugoslavije ne moè pripisatistatus ugroènih jezika (Bobaljik/Pensalfini 1996: 2, 5,16). Svi podaci pokazuju da »naknadno stiliziranje hrvatskogau jezik–mu~enik za vrijeme SFRJ je neumjesno«(Gröschel 2009: 45).U biv{oj Jugoslaviji nije postojala dràvna kontrolajezika, nije postojalo nekakvo dràvno tijelo za jezik ilivije}e za jezik. Nasuprot tome, od po~etka 1990–ih godinau Hrvatskoj stalno postoje dràvna tijela za jezik:osnovan je Dràvni ured za jezik, Ministarstvo znanostiosnovalo je Vije}e za hrvatski jezik, pa Vije}e za normuhrvatskoga jezika, a osnovana su u Ministarstvu i brojnajezi~na povjerenstva. To pokazuje da u Hrvatskoj odpo~etka 90–ih do danas vlada rigorozan odnos prema jezikui pravopisu, dok u Jugoslaviji nije bilo tako. Od90–ih godina »tolerantna jezi~na unija socijalisti~ke Jugoslavijeje brzo zamijenjena netolerancijom prema jezi~nojraznovrsnosti i inzistiranjem na etni~koj podjelijezika« (Greenberg 2001: 23).Kao {to je jezi~na politika prije 90–ih naspramdana{nje bila demokratska na planu varijanata, tako jebilo i na planu vi{ejezi~nosti: »u biv{oj Jugoslaviji 80–ihgodina su postojali {kolski ud`benici na romskom, ibiv{a Jugoslavija je bila jedna od prvih dràva, ako ne iprva, gdje je tako ne{to postojalo. S gledi{ta vi{ejezi~nosti,to je za mene u ono doba bio svijetli primjer, uspore|enos drugim dràvama« (iz Busch/Kelly–Holmes2004: 59).

Nacija, identitet, kultura, povijest 293I na planu zakonskih odredbi o jeziku i na planuprakse Jugoslavija je, dakle, bila uzor. U ~emu je ondabio problem? Problem je bio u tome {to zakoni ne mogunapraviti male jezike velikima niti velike malima. Nemogu ni promijeniti razliku u prestiù izme|u njih.Tako da se u vezi s odnosima izme|u jezika uvijek moèna}i razloga za nezadovoljstvo, odnosno moè se napravitinezadovoljstvo i iskoristiti za ostvarivanje politi~kihciljeva, npr. separatizma. âk i kad se ne radi o razli~itimjezicima moè tema jezik posluìti kao izgovor zaisti cilj. Pritom uop}e nije bitno koliko su velike ili kolikosu male jezi~ne razlike, nego je presudno da li }e ih politi~arii mediji predo~avati kao va`ne i kao nepravednotretirane. U kojoj mjeri su zakoni o jeziku demokratski ipravedni, tako|er je nebitno jer presudno je u kojoj mjeri}e politi~ari i mediji sugerirati da su zakoni takvi. Sve todobro je vidljivo na primjeru Jugoslavije.U njoj je »kulturolo{ki diskurs do{ao na mjesto zabranjenogpoliti~kog diskursa: kultura kao zamjenskapolitika« (Sundhaussen 2001: 8). S obzirom da se nijemoglo otvoreno govoriti o politi~kim separatisti~kim ciljevima,traìla su se druga tematska podru~ja kroz kojabi se posredno do{lo na politi~ke ciljeve: »Politi~ko nezadovoljstvoartikuliralo se uvijek u filolo{kim zahtjevima,i zaklju~ci filologa zna~ili su istovremeno politi~ke odluke. Budu}i da nije bilo slobode mi{ljenja i razvijenejavnosti, odvijali su se ~esto kao nadomjestak filolo{ki (idrugi ’znanstveni’) sukobi« (Blum 2002: 136). Pravljenjepolitike filolozi su preuzeli u svoje ruke: »Zaista, te dvijerazine — politi~ka i filolo{ka — u Jugoslaviji gotovo da senisu odvajale jedna od druge« (ibid.). Npr. »1951. godineosnovano Hrvatsko filolo{ko dru{tvo izdaje od 1952.~asopis Jezik, u kojem su sljede}ih godina vo|ene najva`nijedebate oko odnosa varijanti i davane politi~ke izjave«(ibid.: 136–137). »U emocionalno vo|enoj sva|i okojezika (s kojom obi~ni gra|ani nisu imali ni{ta) artikuliralisu se lomovi i deficiti u nacionalnoj konstrukciji

294 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamidentiteta« (Sundhaussen 2001: 8). 60–ih i 70–ih godina»~asopisi ’Matice hrvatske’ postali su razglasiva~i javnosti,koja je postajala sve vi{e zahva}ena emocijama«, takoda je ’Matica hrvatska’ »mutirala u ’kvazi–politi~kustranku’« (ibid.). Stoga, »pri~a je za malu djecu da su(sami od sebe) osvije{teni hrvatski intelektualci iznjedriliDeklaraciju o poloàju hrvatskoga jezika: sve se odvijalou suradnji s nekima od najvi{ih hrvatskih politi~kihrukovodilaca« (Kova~ec 2005: 520).Filolo{ke aktivnosti u slu`bi politi~kih ciljeva o~itovalesu se i u poku{ajima razgrani~avanja jezika, premdaunutar srpskohrvatskog, kao i unutar hindskog–urdskog,»razgrani~avanja nisu ni u kojem slu~aju jasna inedvojbena. [to je jo{ urdski, a {to ve} hindski, {to je jo{hrvatski, a {to ve} srpski (i obrnuto), ~esto nije mogu}eodlu~iti (ni od strane izvornih govornika). Hindski–urdskii srpskohrvatski baziraju se u svojim dana{njim standardnimoblicima na jednoj dijalektalnoj grupi« (Blum2002: 125). I jedan i drugi je »policentri~an standardnijezik (hindski–urdski, srpskohrvatski)« (ibid.: 8).Presti`Zakonska ravnopravnost ne moè ukinuti nejednakostpo broju govornika i po prestiù koja postoji izme|u jezika.Budu}i da je u Jugoslaviji srpskohrvatski bio materinskijezik 73% stanovni{tva, funkcionirao je u praksikao lingua franca, dakle kao jezik na kojem se odvijalakomunikacija izme|u govornika razli~itih jezika, npr.makedonskog i srpskohrvatskog, ili slovenskog i albanskogitd. U tom smislu bio je dominantan jezik, alidruk~ije nije ni mogu}e kada unutar jedne politi~ke cjelinevelika ve}ina stanovnika govori jedan jezik: na istina~in je engleski dominantan jezik u SAD iako se tamogovori i mnogo drugih jezika, talijanski je dominantan uItaliji iako i tamo ima drugih jezika, {panjolski je dominantanu [panjolskoj premda tamo ìvi i znatan broj go-

Nacija, identitet, kultura, povijest 295vornika drugih jezika itd. [tovi{e, najve}i broj dràva usvijetu ima jezi~nu situaciju poput one u Jugoslaviji dapostoji ve}inski jezik, koji je materinski kod oko 75% stanovni{tva(Payer 2000).Da ravnopravnost ne moè dokinuti razlike me|u jezicima,pre{u}uju danas hrvatski jezikoslovci. Zanimljivoje da su ranije bili svjesni toga, npr. Kova~ec (1988:61) je pisao: »unato~ njihovoj na~elnoj ravnopravnosti,me|u jezicima jugoslavenskih narodnosti i etni~kih skupinapostoje mnogobrojne razlike uvjetovane nizom dru-{tvenih, privrednih, povijesnih, pa u krajnjoj liniji i politi~kihokolnosti o kojima ustavne norme ne mogu voditira~una. Ti se idiomi razlikuju me|u sobom po broju govornikai po kompaktnosti zajednica i teritorija, poprestiù {to ga pojedine skupine uìvaju kod drugih, kaoi prestiù koji priznaju drugima«.Zato {to je bio najve}i i najpresti`niji jezik u Jugoslaviji,srpskohrvatski je u~ila ve}ina govornika drugih jezikau Jugoslaviji. Nasuprot tome, manji jezici se skorouop}e nisu u~ili kao strani jezici. U svojoj studiji o Jugoslavijii Indiji Blum (2002: 76) to komentira ovako: »UJugoslaviji se kao i u Indiji moè uo~iti (shvatljiva) tendencijai èlja govornika razli~itih jezika da u~e one jezikekoji su korisni i presti`ni. To zna~i da su u Jugoslavijigovornici srpskohrvatskog u~ili engleski, njema~ki ili ruski,a gotovo nimalo druge jezike Jugoslavije«. To je biojedan od razloga za{to su 1965. slovenski komunisti javnoistupili za ja~anje slovenskog jezika i protiv dominantnogutjecaja srpskohrvatskog jezika (ibid.: 103–104).Od onda diskusija o odnosima izme|u jezika nije vi{eprestala.Razlike po broju govornika i prestiù postojale su nesamo izme|u srpskohrvatskog i drugih jezika Jugoslavije,nego i unutar samog srpskohrvatskog jezika jer je njimegovorilo nekoliko nacija i postojale su prepoznatljive,nacionalno uvjetovane jezi~ne varijante. To je tipi~no zapolicentri~ne jezik, a srpskohrvatski je bio jedan od njih

296 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam(detaljnije o policentri~nim jezicima v. u poglavljima Definicijapolicentri~nog jezika i Razlike izme|u varijanatapolicentri~nog jezika). Sve varijante policentri~nog jezikasu na~elno ravnopravne (Ammon 1995: 496), ali pobroju govornika i po prestiù nisu jednake, a po tome ihni zakon ne moè napraviti jednakima. Ni »razli~iti nacionalnicentri njema~kog jezika nisu u svakom pogledujednaki : Njema~ka ima oko 10 puta vi{e stanovnikaod Austrije i 19 puta vi{e od onog dijela [vicarske koji govorinjema~ki, a bruto doma}i proizvod Njema~ke je1991. bio 9,6 puta ve}i od austrijskog i 10,6 puta ve}i odonog dijela [vicarske u kojem se govori njema~ki« (ibid.:484). Posljedica toga je ve}a presti`nost njema~ke varijanteod austrijske ili {vicarske, {to se o~ituje i u tome damnogo vi{e rije~i iz njema~ke varijante ulazi u austrijskuili {vicarsku, nego obrnuto (ibid.: 494–495). Za takvu asimetrijunisu krivi njema~ki filolozi ili nekakva unitaristi~kajezi~na politika od strane Njema~ke: »ta asimetrijanije bila planirana od strane dana{nje Njema~ke nitinajve}im dijelom èljena. Ni u prija{nje doba nijeNjema~ka nastojala ciljanom jezi~nom politikom posti}itu asimetriju . Asimetrija je posljedica nejednake veli~inei ekonomske snage tih triju centara« (ibid.: 496).Ovo {to je pokazano na primjeru varijanata njema~kogjezika vrijedi i za varijante drugih policentri~nihjezika: »Jezi~ne asimetrije ili asimetrije vezane za jezikizme|u ekonomski ja~ih i slabijih centara policentri~nogjezika postoje vjerojatno u svim ili u ve}ini primjera takvogjezi~nog tipa« (ibid.: 497). [tovi{e, ta pojava nijeograni~ena na varijante, nego potpuno iste razlike u presti`nostivladaju i me|u jezicima: premda su jezici na-~elno ravnopravni, ipak je uvijek neki presti`niji i vi{e seu~i u svijetu, npr. engleski, a drugi manje, npr. ma|arski.Neosporna je »~injenica da jezici (po svom prestiù,lako}i u~enja itd.) nisu jednaki i da se ni pomo}u zakonane mogu u~initi jednakima. Potpuna jednakost u sta-

Nacija, identitet, kultura, povijest 297tusu, funkciji i prestiù je nerealan, neostvariv cilj«(Blum 2002: 170).Hrvatska i srpska varijanta bile su u Jugoslaviji ravnopravne.Ali nisu bile jednake: srpska varijanta imala jedvostruko vi{e govornika (Gröschel 2009: 38), usto se napodru~ju gdje se ona govorila nalazio i glavni grad zajedni~kedràve, a poznato je da status glavnog grada doprinosipresti`nosti varijante koja se u njemu govori. Todvoje u~inilo je srpsku varijantu presti`nijom. Asimetrija,dakle, nije nastala nekakvom jezi~nom politikom. Naprotiv,jugoslavenska jezi~na politika omogu}ila je da seu Hrvatskoj svuda koristi hrvatska varijanta.Usprkos tome po~eli su se hrvatski filolozi Deklaracijom1967. godine — ubrzo nakon spomenutih protestaslovenskih komunista 1965. — àliti na dominantnostsrpske varijante naspram hrvatske. Ni ta diskusija nijeod onda vi{e prestala. Ina~e, koliko se me|u srpskim filolozimanailazilo na podràvanje hrvatskih filologa vidi seiz podatka da su odmah nakon hrvatske Deklaracije1967. na godi{njoj skup{tini Dru{tva knjièvnika Srbije~etrdeset i dva srpska pisca, od kojih su neki bili i ~lanoviCentralnog komiteta Saveza komunista Srbije, potpisalaPredlog za razmi{ljanje u kojem su podràli tekst Deklaracije(Ne}ak Lük 1997: 253–254). »Na hrvatsku ’Deklaraciju’uslijedio je kao odgovor ’Predlog za razmi{ljanje’srpskih pisaca, u kojem su poduprta stajali{ta Hrvata«(Behschnitt 1980: 9).Po uzoru na hrvatske intelektualce iskazali su i crnogorskiintelektualci nezadovoljstvo zbog statusa crnogorskevarijante. Mediji su od toga napravili veliku temu,a tako je ostalo do danas: i danas hrvatski, crnogorskii slovenski mediji uzgajaju sliku o nepravednoj jezi~nojpolitici za vrijeme biv{e Jugoslavije. Ta slika u medijimaje va`nija od ~injenice da su jugoslavenske zakonskeodredbe o jezicima bile demokratske i osiguravaleravnopravnost jezika i varijanata.

298 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamKad bi u javnost vi{e prodrla »~injenica da jezici (posvom prestiù, mogu}nosti u~enja itd.) nisu jednaki i daih ni zakon ne moè napraviti jednakima« (Blum 2002:170), onda bi tema jezika po svoj prilici bila manje podlo`napolitiziranju. Analiziraju}i jezi~nu situaciju u JugoslavijiGröschel (2009: 40–41) za usporedbu podsje}ada u Indijskoj Uniji govornici urdske varijante nisu postavljalizahtjeve za paritetom svoje varijante hindustanskogu slu`benoj upotrebi, premda su itekako mogliuo~avati dominantnost druge varijante koja se od njihoverazlikuje i jezi~no i po upotrebi drugog pisma. Tako|ernapominje (ibid.: 41) da i govornici austrijskognjema~kog ili {vicarskog njema~kog ve} odavno ìve sasvije{}u da njihove varijante nisu dominantne ni po brojugovornika ni po pro{irenosti i da se one ne podu~avajuu inozemstvu.Stoga kad se pogleda kako druge dràve postupaju sjezi~nim varijantama, »moramo argumente koje je hrvatskastrana navela kao opravdanje za raskid Novosadskogdogovora gledati kao lingvisti~ki neuvjerljive, azahtjeve za apsolutno paritetskom zastupljeno{}u hrvatskogau svim saveznim dràvnim institucijama kao najve}imdijelom pretjerane« (ibid.: 44). Naime, za razlikuod kroatisti~kih tvrdnji, dominacija srpske varijante uBeogradu i u inozemnim predstavni{tvima ne moè seokarakterizirati kao »ugroàvanje« hrvatske varijante:»Konkretno gledano stvarno je te{ko npr. u uputamaambasadi u Mexico City ili u izvje{tajima predstavni{tvaJAT–a iz New Delhija na srpsko–}irili~koj varijanti vidjetinekakvo ’ugroàvanje’ hrvatskoga« (ibid.: 42). Jerdok god se u samoj Hrvatskoj mogla slobodno koristitihrvatska varijanta u medijima, {kolama, na sudu itd., —a tako je stalno bilo — dotle ona nije bila ugroèna(ibid.).Gröschel (2009: 39–40) osvjetljava jo{ jednu ~injenicu,a to je da »demokracija uvijek implicira povlastice zave}inu i ograni~ene mogu}nosti za manjinu. Tako da

Nacija, identitet, kultura, povijest 299je ba{ posljedica demokratskog principa {to izme|u jezikasa znatno razli~itim brojem govornika formalna ravnopravnostnigdje ne rezultira stvarnom jednako{}u usvim jezi~nim domenama«.Da jezici nisu jednaki i da zakon tu ni{ta ne moè izmijeniti,vidi se i na primjeru Evropske unije. Zakonskije maksimalno demokratska: prihva}a slu`bene jezikesvih ~lanica, te svima osigurava simultano prevo|enje isve dokumente prevodi na sve jezike. Ali premda se svidokumenti EU objavljuju na trenutno 23 slu`bena jezika,broj radnih jezika u EU ograni~en je na 3 (engleski,francuski, njema~ki), sa sve ja~om tendencijom da se kaoradni jezik koristi samo engleski (Blum 2002: 56).Engleski je toliko prestiàn da su »ljudi spremnipla}ati iz vlastitog dèpa kako bi nau~ili engleski, a da ihse mora podmititi kako bi nau~ili francuski ili njema~ki«(Laitin 1997: 288). Kao u odnosu engleskog naspramdrugih jezika u EU, tako i kod varijanata presti` nekevarijante utje~e da govornici drugih varijanata preuzimajuiz nje vi{e rije~i ili da se u inozemstvu vi{e u~i ba{ tavarijanta. Tko zna za ulogu prestià, ne moè proglasitinelogi~nim ili unitarnim {to su Slovenci i Makedonciu~ili srpsku varijantu (a usto je materinski jezik Slovenacai Makedonaca ekavski, pa je to bio glavni razlogza{to su bili ekavci i kada su govorili srpskohrvatskim jezikom).Presti`nost jednako utje~e da Slovenci, kad u~enjema~ki jezik, prvenstveno u~e njema~ku a ne austrijskuvarijantu (Delo 26.2.2004., str. 9), iako im je Austrijasusjedna zemlja (kao i Hrvatska).Op}enito kad se njema~ki u~i kao strani jezik, naj-~e{}e se u~i njema~ka varijanta, daleko manje austrijskaa sasvim neznatno {vicarska. To ne iznena|uje jer poznatoje da kodificiraju}e knjige »ja~ih centara imaju ve}ipresti`« za strance koji u~e taj jezik (Ammon 1995: 498).Tako|er je poznato da iz »ja~ih centara se izvozi vi{ejezi~nih oblika u ekonomski slabije centre nego obrnuto«(ibid.) pa zato ne iznena|uje {to znatno vi{e rije~i iz nje-

300 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamma~ke varijante ulazi u austrijsku nego obrnuto. Budu}ida je srpska varijanta u Jugoslaviji zbog ve}eg broja govornikai zbog statusa glavnog grada bila presti`nija odhrvatske, moè se o~ekivati da je vi{e rije~i iz nje ulazilou hrvatsku varijantu nego obrnuto.Kad se pogledaju i ostala svojstva varijantskih odnosakoja Ammon (1995: 498) navodi kao razliku izme|ujezi~no presti`nijih centara naspram jezi~no manje presti`nih,vidi se da sva vrijede i za hrvatsko–srpsku situaciju.Npr. u »ja~im centrima pokazuju i kodificiraju}eknjige i autoriteti za pitanja jezi~ne norme ve}u jezi~nutoleranciju«, nego u manje presti`nim jezi~nim centrima.To je vidljivo i na hrvatsko–srpskoj usporedbi: hrvatskiautoriteti su izrazito netolerantni prema Hrvatimaokrivljuju}i ih da ne znaju jezik, zabranjuju im i proganjajurije~i, dok srpski autoriteti u Srbiji pokazuju tolerancijupu{taju}i stanovnike da se slobodno sluè rije-~ima po vlastitom izboru — u Srbiji je »tolerancija jezi~nihraznovrsnosti slu`bena politika« (Greenberg2001: 33). Uslijed toga ne ~udi ni sljede}e svojstvo jer onoje u izvjesnoj mjeri posljedica prethodnoga: stanovnici»slabijih centara se op}enito smatraju manje vje{tima ugovoru i jezi~no uko~enijima«, nego stanovnici jezi~nopresti`nijih centara (Ammon 1995: 498). Jasno je da suuko~eniji u govoru kad kod svake rije~i strepe da li }e pogoditionu nacionalno podobnu ili ne. Naredna razlikaizme|u presti`nije i manje presti`ne varijante sastoji seu tome {to je bavljenje normom usmjereno u »slabijimcentrima na nacionalne aspekte vaè}e standardne varijante«,dok su presti`niji centri vi{e usmjereni na stilskeaspekte. I ovdje se moè prepoznati hrvatsko–srpska situacija:u Hrvatskoj su normativno zaokupljeni nacionalnompodobno{}u rije~i, dok to u Srbiji nije slu~aj.Ako vremenom do|e do promjene u ~iniocima kojiuzrokuju presti`, onda dotad presti`nija varijanta nemora i ostati takvom: »Odnosi dominacije mogu se i promijeniti.Ako ocrtani uzro~noposljedi~ni odnos izme|u

Nacija, identitet, kultura, povijest 301ekonomske snage i jezi~ne (ili kulturne) dominacije zaistapostoji, onda se jezi~na dominacija ~ak mora preokrenutiako se ekonomska snaga centara preokrene. To sezaista moè, barem u naznakama, utvrditi na primjeruPortugala, koji je prije jezi~no dominirao nad Brazilom,ali se u zadnje vrijeme pokazuje obrnuti pravac dominacije.Jo{ o~itiji primjer je Velika Britanija, ~ija nekada{njajezi~na dominacija naspram SAD–a se u toku 20.stolje}a neosporno preokrenula u suprotno« (ibid.:496–497).Novosadski dogovorU kroatisti~kim tekstovima se kao oli~enje jezi~nog unitarizma,nametanja i neravnopravnosti redovito navodiNovosadski dogovor iz 1954. godine. Koliko je on takvimponavljanjem pretvoren u simbol negativnosti, vidi se izpodatka da se u Hrvatskoj danas »kao najgora optu`baizri~e da je neko rje{enje novosadsko ili da su pojedinipravopisci bliski Novome Sadu« (Badurina/Pranjkovi}2009: 307).Me|utim, ve} i na~in kako je Novosadski dogovor bioorganiziran pokazuje da se zaista radilo o dogovoru jer unjemu su neposredno sudjelovali, sastavili ga i potpisaliintelektualci iz Srbije, BiH i Hrvatske. S hrvatske straneto su bili vode}i kroatisti onoga vremena: Josip Hamm,Ljudevit Jonke, Mate Hraste, a s njima su bili i knjièvniciMirko Boì}, Marin Frani~evi}, Jure Ka{telan (v.PHKJ 1960: 6–10). Zaklju~ke Novosadskog dogovorakoje su oni sastavili naknadno su potpisali s hrvatskestrane i Josip Badali}, Antun Barac, Josip Barkovi}, Dobri{aCesari}, Ivan Don~evi}, Petar Guberina, Joà Horvat,Stjepan Iv{i}, Vojin Jeli}, Slavko Jeì}, VjekoslavKaleb, Slavko Kolar, Mihovil Kombol, Marko Kostren-~i}, Gustav Krklec, Miroslav Krleà, Ranko Marinkovi},Marijan Matkovi}, Mijo Mirkovi}, Stjepan Musulin,

302 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamVlatko Pavleti}, Novak Simi}, Petar [egedin i drugi(ibid.).Kao {to formalna organizacija Novosadskog dogovorane izgleda kao unitarizam, nametanje i neravnopravnost,tako je i s njegovim sadràjem. Naime, Novosadskidogovor sastoji se od deset zaklju~aka, a u nekoliko njihse ~ak eksplicitno inzistira na ravnopravnosti, npr. »Obapisma, latinica i }irilica, ravnopravna su«, »Oba izgovora,ekavski i ijekavski, tako|er su u svemu ravnopravna«(ibid.). Nadalje, tu su zaklju~ci: »U nazivu jezika nu`noje uvijek u slu`benoj upotrebi ista}i oba njegova sastavnadijela«; »Treba sprije~iti {tetnu pojavu samovoljnog ’prevo|enja’tekstova i po{tovati originalne tekstove pisaca«(ibid.). Dogovor sadrì i zaklju~ak da }e Matica srpska iMatica hrvatska zajedno napraviti priru~ni rje~nik suvremenogsrpskohrvatskog jezika, zatim sadrì zaklju-~ak o izradi zajedni~ke terminologije i zajedni~kog pravopisakoji »izradit }e sporazumno komisija srpskih ihrvatskih stru~njaka. Prije kona~nog prihva}anja nacrt}e biti podnijet na diskusiju dru{tvima knjièvnika, novinara,prosvjetnih i drugih javnih radnika« (ibid.).Unutar dogovora je i zaklju~ak da »Komisije za izradupravopisa i terminologije odredit }e na{a tri sveu~ili{ta(u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu), dvije akademije (u Zagrebui Beogradu), i Matica srpska u Novom Sadu i Maticahrvatska u Zagrebu« (ibid.).S obzirom na sve ovo ne iznena|uje {to kroatisti kojidanas zastupaju tezu da je Novosadski dogovor zna~iounitarizam, nametanje i neravnopravnost zapadaju ukontradikcije. âk i u publikacijama najglasnijih me|unjima ~itatelj nalazi podatke koji pobijaju tezu da je Novosadskidogovor donio jezi~nu neslobodu.Tako Babi} (2004: 42) konstatira da je u 19. i 20. st.vladala sloboda normiranja sve do Novosadskog dogovora1954. godine: »potrebno je da hrvatski lingvisti normirajuonako slobodno kao {to su to mogli od ilirskihdana do Novosadskog dogovora«. Premda je kao po~etak

Nacija, identitet, kultura, povijest 303neslobode naveo Novosadski dogovor, pori~e postojanjeneslobode nakon Novosadskog dogovora jer i za razdobljedo 1967., dakle do same Deklaracije, konstatira jezi~nuslobodu i ravnopravnost varijanata: »Praksa i daljeide normalnim putem: tekstovi se pi{u ili u srpskoj iliu hrvatskoj varijanti i ako treba prilago|uju se za drugusredinu ili se, bez obzira koji je tekst prvi, oba smatrajuautenti~nima, npr. tekstovi u Slu`benom listu SFRJ kojii dalje ima dva izdanja za srpsko–hrvatsko jezi~no podru~je.Tako je u dva paralelna izdanja iza{ao i UstavSFRJ« (ibid.: 34).Navodi da su i najvi{i organi vlasti prakticirali jezi~nuravnopravnost: »Kao pozitivan primjer mogu ista}inajvi{e predstavni~ko tijelo, Saveznu skup{tinu. Unjoj se ravnopravnost jezika potpuno po{tuje. Ona sebine moè dopustiti ni prakti~no naru{avanje ravnopravnosti.Kako je nakon Novosadskog dogovora smatrala dau svoje poslovanje treba uvesti oba naziva, srpskohrvatskii hrvatskosrpski, ona ih je i uvela, ali oni u Saveznojskup{tini nipo{to nisu istozna~nice. Iza tih dvaju nazivastoje dva sadràja. Postoje dvije komisije: hrvatskosrpskai srpskohrvatska. Prva redigira tekstove u hrvatskojvarijanti, a druga u srpskoj« (ibid.: 35).O ~itavom razdoblju nakon Novosadskog dogovoraBabi} (2004: 85) pi{e da je u SFRJ hrvatska varijantabila ravnopravna sa srpskom i navodi dokaze da »je tostvarno priznato: a) izdavanjem ustavnog teksta na ~etirijezika, b) izdavanjem Slu`benog lista SFRJ na ~etiri jezika,c) pisanjem natpisa na nov~anicama na ~etiri jezika,d) izdavanjem putovnica i sli~nih isprava na ~etiri jezika.Time je hrvatska varijanta stvarno priznata i stvarnoravnopravna sa srpskom i sa slovenskim i makedonskimknjièvnim jezikom«.Doista, Novosadskim dogovorom je 1954. i formalnopotvr|ena ravnopravnost hrvatske i srpske varijante(Greenberg 1996: 398, 415), a sprovo|enje ravnopravnostiu praksi potvr|uju i kodifikacijska djela, Pravopis

304 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam1960. i Rje~nik 1967., koja su nastala kao rezultat Novosadskogdogovora: izi{la su istovremeno u dvije ravnopravneverzije od kojih je jedna objavljena na ijekavici ilatinici u Zagrebu, a druga na ekavici i }irilici u NovomSadu. U njihovoj izradi su ravnopravno sudjelovali predstavnicirazli~itih varijanti, uklju~ene su bile i Maticahrvatska i Matica srpska, koje su zajedno i objavile tadjela.Znaju}i sve to, ~itatelj se danas uistinu moè zapitatikako je mogu}e da su usprkos tim ~injenicama autori poputStjepana Babi}a uspjeli izgraditi legendu da su Novosadskidogovor iz 1954., Pravopis dviju matica iz 1960.i Rje~nik dviju matica iz 1967. znak neravnopravnosti iunitaristi~ki ~in? Uspjeli su sluè}i se postupcima kojeBabi} (2004) iznosi publiciraju}i ponovo svoje ~lanke kojisu krajem 60–ih doveli do ru{enja Novosadskog dogovora,Pravopisa i Rje~nika. Naj~e{}e primjenjivani postupakvidljiv je u nizu primjera, {to }emo pokazati u nastavku.Prigovori Novosadskom dogovoruBudu}i da u Novosadskom dogovoru pi{e da »oba pisma,latinica i }irilica, ravnopravna su« (iz Babi} 2004: 35),Babi} to citira i kaè da nisu ravnopravna jer »Hrvati seu slobodnom izboru ne sluè }irilicom, a Srbi se u prete`nojve}ini ne sluè latinicom. Ravnopravnosti nemani u slu`benoj upotrebi. Na televiziji se }irilica samo izuzetnopojavljuje. Beogradski se studio sluì latinicom«(ibid.: 36). Ovom tvrdnjom se, dakle, èli pobiti ravnopravnostiz Novosadskog dogovora, ali tako da se ne navodedokazi za neravnopravnost, nego za ne{to drugo: zau~estalost upotrebe. Autor se pravi da ne zna {to zna~iravnopravnost: ravnopravnost zna~i da svatko ima pravokoristiti bilo jedno bilo drugo pismo. A to je potpunoneovisno od u~estalosti upotrebe. Npr. po u~estalostiupotrebe se jako razlikuju ravnopravni jezici u [vicar-

Nacija, identitet, kultura, povijest 305skoj: njema~kim govori 64% stanovni{tva, francuskim19%, talijanskim 8%, retroromanskim 1%, a svejedno suto ~etiri ravnopravna jezika u [vicarskoj. Ravnopravnostne~ega nije isto {to i njegova u~estalost.Kod sljede}e to~ke Novosadskog dogovora Babi} koristitiistu tehniku. Citira iz Novosadskog dogovora »obaizgovora, ekavski i ijekavski, tako|er su u svemu ravnopravna«,pa i kod toga kaè da nisu ravnopravna poistovje}uju}ineutemeljeno ravnopravnost i u~estalost upotrebe:tvrdi da savezne institucije »prete`no upotrebljavajusrpsku varijantu, a prema tome i ekavski izgovor«(ibid.). Opet se pravi da ne zna kako ravnopravnostzna~i da svatko ima pravo koristiti bilo jednu bilo druguvarijantu. A u~estalost ne moè biti jednaka ve} i zbogtoga {to broj govornika pojedine varijante nije jednak.[to se ti~e saveznih institucija, u njima su bili i predstavniciMakedonije i Slovenije, koji kad su govorili ovim, njimastranim jezikom koristili su ekavsku varijantu jer sui njihovi materinski jezici ekavski. Predstavnici Hrvatske,Bosne i Crne Gore u saveznim institucijama kad suse javljali za rije~ nisu morali prelaziti na ekavsku varijantu,{to potvr|uje da je ijekavska varijanta bila ravnopravnai u saveznim institucijama. Usput re~eno, i samBabi} je istakao pozitivan primjer jezi~ne ravnopravnostiu najvi{em predstavni~kom tijelu, Saveznoj skup{tini(ibid.: 35).Kod zaklju~ka Novosadskog dogovora da zbog ravnopravnosti»u nazivu jezika nu`no je uvijek u slu`benojupotrebi ista}i oba njegova sastavna dijela«, Babi}u odjednomnije stalo do ravnopravnosti. Naime, kad se zbogNovosadskog dogovora koristi dvodijelni naziv u naslovimapoput Dru{tvo nastavnika srpskohrvatskog, odnosnohrvatskosrpskog jezika, onda to smatra preravnopravnimi prigovara da »je ravnopravnost time dotjerana doapsurda. Po dva puta se navodi ime svakog naroda!«(ibid.: 44). Tvrdi da sloèni naziv »zapravo prikriva nametanje«,a nedostatak dokaza za tu tvrdnju nadomje{ta

306 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamdemagogijom: »da nije tako, ne bi se unitaristi za nj borilitako èstoko« (ibid.). No tko su navodni srpski unitaristi,kako se manifestira njihov unitarizam, u ~emu seo~ituje nametanje — za sve to Babi}u nedostaju dokazi.Ali zato nudi dokaze koji pokazuju da je upravo onbio unitarist. Priznaje da je »zagudio unitaristi~ki« (Babi}2001: 256). Objavio je vlastiti program u devet to~akakako ukinuti hrvatsko–srpske jezi~ne razlike (Babi}1964: 74) i posti}i jedinstven jezik. Gröschel (2009: 75)zapaà da »u svojim procjenama srpskohrvatskoga jezikaBabi} je u usporedbi s ranijim publikacijama postao’od Pavla Savle’. Jo{ 1964. bio je uvjereni zastupnik ’uklanjanjahrvatsko–srpskih jezi~nih razlika’, i moèmo~itati kod njega o ’jezi~nom jedinstvu Srba i Hrvata’: ’Jedinstvenije jezik idealno rje{enje’ (Babi} 1964, 71), i(ibid., 72): ’lingvisti su du`ni da utje~u da sete`nja k jedinstvu {to prije ostvari’«. I sam Babi} (2004:56) priznaje da je s »te`njom k jedinstvu« nastavio i udrugom tekstu, gdje »sam to dopunio ~lankom Zvu~nik,glasnogovornik i varijante u kojem sam istim postupkomnastojao da uklonim jo{ jednu hrvatsko–srpskujezi~nu razliku«. O tim svojim ~lancima kaè da su »normalanput u zbliènju na{ih varijanata na znanstvenoj ina~elnoj osnovi i toga }u se puta i ubudu}e dràti«(ibid.).Toliko je prednja~io u unitarizmu da mu je ~ak najprominentnijisrpski lingvist P. Ivi} to zamjerao podsje}aju}ipovodom Babi}evog kasnijeg forsiranja nacionalisti~kogpristupa jeziku: »On je i pre ~etvrt stole}a biona ~elu kolone najodlu~nijih, dodu{e one koja je hrlila usuprotnom smeru. U Jeziku XI, 1964. godine, objavio je~lanak Uklanjanje hrvatsko–srpskih jezi~nih razlika.Tuje on u borbi za zbliàvanje oti{ao dalje nego ijedan drugiautor, predlaù}i u devet ta~aka i konkretnu metodologijurada na ’uklanjanju’ razlika me|u varijantama« (izBabi} 2001: 253). Isto su Babi}u u svojim ~lancima zamjerilei kolege s katedre V. Ani}, M. Samardìja, I.

Nacija, identitet, kultura, povijest 307Pranjkovi} i J. Sili} (ibid.: 255, 301). Objavljuju}i ponovosvoj programatski ~lanak iz 1964. Babi} (2001: 257–265)isti~e kako u publikacijama srpskih autora »nema ni jednogajedinoga ~lan~i}a u kojem bi bilo tko sa srpske stranepohvalio taj ~lanak osnovni je dakle dokaz da taj~lanak nije bio unitaristi~ki, taj {to ga Srbi nisu prihvatili«(ibid.: 266). Me|utim, zar neprihva}anje od straneSrba ne bi moglo biti dokaz da Srbi nisu bili unitaristi, zarazliku od autora tog ~lanka? Par pozitivnih reakcija na~lanak iz 1964. moè se na}i, ali one potje~u od hrvatskihlingvista sli~nih Babi}u — od Radoslava Kati~i}a i DaliboraBrozovi}a (v. Jezik 13, 1965, 22, 39); jedan od njihse pozitivno izja{njava o tom ~lanku i 90–ih godina (Jezik44, 1996, 50). Gröschel (2009: 371) uo~ava da, uz R.Kati~i}a i D. Brozovi}a, »specijalno upe~atljiv primjerprilago|avanja koncepcijama jezika dominantnim podrazli~itim politi~kim sistemima pruà vode}a figurapostjugoslavenskog hrvatskog jezi~nog separatizma«:Stjepan Babi}. Naime, »nakon raspada Jugoslavije Babi}se pretvorio u fanati~nog zagovornika maksimalnog diferenciranjahrvatskoga i srpskoga. Njegov slu~aj egzemplarnopokazuje kako su u Hrvatskoj zadnjih desetlje}a~esto nastupale iste osobe kao normatori jezika jedanputs unitaristi~kim pozicijama, a drugi puta sa secesionisti~kim«(ibid.: 75).Vratimo li se na temu dvodijelnog naziva u Novosadskomdogovoru, vidimo da Babi} (2004: 44–45) pre{u}ujebitne stvari. Kaè »nisam ni protiv toga da se zbog kojihrazloga upotrijebi i naziv s oba narodna imena, ali samprotiv toga da se on silom name}e«. No, dvodijelni nazivse ne name}e narodu jer u Novosadskom dogovoru pi{eda je to naziv za »slu`benu upotrebu«, i to zbog ravnopravnostinaroda i varijanti. Na to podsje}a i LjudevitJonke brane}i zaklju~ke Novosadskog dogovora (1968/69: 18): »U tim zaklju~cima se konstatira da su oba izgovora(ijekavski i ekavski) i oba pisma (latinica i }irilica) usvemu ravnopravna« te da »je u slu`benoj upotrebi nu-

308 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam`no u nazivu jezika uvijek ista}i oba njegova sastavna dijela(srpskohrvatski, hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski,srpski ili hrvatski), ali u neslu`benoj upotrebi dopu{tenisu i nazivi hrvatski, srpski«.O slu`benoj upotrebi naziva jezika Gröschel (2003:19) — uspore|uju}i ustave jugoslavenskih republika iz1947. s onima iz 1963. — uo~ava da je Srbija imala 1947.jednodijelni naziv srpski jezik te da je ba{ ona nakon Novosadskogdogovora pre{la na dvodijelni naziv u ustavuiz 1963., dok je Hrvatska dvodijelni imala ve} u svomustavu iz 1947. Gröschel isti~e da je time od strane Srba»i nominalno uklonjen serbocentrizam kod standardnogjezika koji im je zajedni~ki s Hrvatima, kako je to zahtijevaoNovosadski dogovor iz 1954., prema kojem u slu`benojupotrebi imena jezika uvijek treba u glotonimskomspoju navesti komponente srpski i hrvatski«.Prigovori Rje~niku zasnovanomna Novosadskom dogovoruU Rje~niku dviju matica iz 1967. ~iju izradu je pokrenuoNovosadski dogovor pokazuje se postojanje varijanatatako {to su varijantski razli~ite rije~i ravnopravno navo|ene.Babi} (2004: 36), me|utim, zbog toga kritiziraizra|iva~e Rje~nika: »po{li su na najgore mogu}e rje-{enje: rije~i koje se razlikuju u hrvatskoj i srpskoj varijantinavodili su usporedno«. Za{to bi to bilo najgoremogu}e rje{enje, ostaje nepoznato. Zamjera {to su izra-|iva~i Rje~nika paze}i na ravnopravnost ~ak i u definicijerije~i unosili »rije~i s isto~nog i zapadnog jezi~nog podru~ja,jedne pored drugih, odvojene zarezom« (ibid.),npr. u izdanju Matice srpske obja{njava se zna~enjerije~i znanje kao »poznavanje jedne nau~ne, znanstveneoblasti«, izraz za{titni znak obja{njava se kao »fabri~ki,tvorni~ki ìg na robi ili proizvodu«. Netko bi istakao da jeto oli~enje ravnopravnosti, ali Babi} ovdje temu ravnopravnostini ne spominje.

Nacija, identitet, kultura, povijest 309Umjesto toga kaè o Rje~niku da »razlike nastojimouporno prikriti« (ibid.: 53) u »unitaristi~kima poslovimakao {to je bio Rje~nik hrvatskosrpskog/srpskohrvatskogknjièvnog jezika« (ibid.: 113). A na drugom mjestu priznajesuprotno o Rje~niku: »te`nja za ravnopravno{}uo~ituje se u opisu zna~enja«, npr. »azot — gas, plin bezboje i mirisa, jedan od glavnih sastojaka vazduha, zraka«(ibid.: 66). Citirani primjeri pokazuju da su uredniciRje~nika sve podredili ravnopravnosti, do koje je Babi}uina~e, navodno, jako stalo. A ovdje ~ak i tome prigovara:»Sami primjeri pokazuju kako je takav na~in pisanja nenormalan,kako nepotrebno optere}uje opseg rje~nika«(ibid.).Rje~nik je, dakle, pokazivao razlike izme|u varijanata,uvrstio je usporedno varijantski razli~ite rije~i, paralelnoih je navodio i u definicijama, do te mjere da mu jeBabi} prigovorio neprirodnost izraàvanja. Nakon svegatoga Babi} pi{e o Rje~niku da je izra|en »s nastojanjemda pokaè kako je hrvatsko–srpski knjièvni jezik potpunojedinstven, to jest da me|u varijantama nema nikakvihrazlika« (ibid.: 65). Kao da u Rje~niku ne postoji nizanjevarijantskih dvostrukosti Babi} izvodi zaklju~akda Rje~nik prikriva razlike: »Rje~niku i ne mora biti ciljda pokaè razlike, ali ih ne smije ni prikrivati« (ibid.).Poput Babi}a, Badurina/Pranjkovi} (2009: 315) navo-|enje varijantskih dvostrukosti tako|er progla{avajuunitarizmom. Budu}i da nizanje varijantskih dvostrukostiomogu}ava slobodu izbora, za Badurinu/Pranjkovi}a(2009: 316) ~ak i sloboda izbora postaje negativnost pa onjoj kaù da je rije~ o »la`nu, a nametanu liberalizmu novosadskogpravopisnog rje~nika«.To {to je Rje~nik nude}i dvostruke varijantske oblikeomogu}avao korisniku da slobodno izabire izme|u njih,Babi} (2004: 87) progla{ava nastojanjem Rje~nika da»svakome onemogu}i bilo kakav izbor« rije~i. O ravnopravnimnavo|enjima varijantski razli~itih rije~i uRje~niku kaè da »nisu bila na putu koji vodi istinskoj

310 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamravnopravnosti i pravom bratstvu. Dokaz da sam u kriticiimao pravo, vidi se ve} i po tome {to se stvarno prihva}a.Kritizirao sam neprirodna dvostru~enja u rje~nicima i sad imam pismenu izjavu da se to mijenja«:isje~ak iz izjave potvr|uje kako je postigao da »dupliranjeje zadràno samo tamo gdje ne}e izgledati neprirodnoi nategnuto« (ibid.: 57). Pokazatelji ravnopravnostisu ovdje za Babi}a »neprirodna dvostru~enja«, nije muvi{e bitna ravnopravnost varijanata nego estetska stranaRje~nika, a kao dokaz za opravdanost svoje kritikenavodi to {to su je urednici Rje~nika pomirljivo prihvatiliza naredne tomove. Iz toga se vidi da kad netko praviustupke nacionalistima kakav je Babi} da bi ih smirio,njima to sluì samo kao potvrda da su u pravu i da nastavejo{ intenzivnije. Da iza kritiziranja Rje~nika stoji (nacionalisti~ka)politika, priznaje i sam Babi} govore}i osvojoj i Kati~i}evoj, Ladanovoj itd. kritici Rje~nika: »Dasmo mi polazili i s politi~kih gledi{ta, ne treba i ne moèse nijekati« (ibid.: 83).Babi}eva kritika je bila naru~ena od strane Maticehrvatske, koja je potom zbog navodne neravnopravnostiobustavila zajedni~ki rad na Rje~niku i objavljivanje narednihtomova. Da podsjetimo, o Matici hrvatskoj je poznatoda je 60–ih i 70–ih godina »mutirala u ’kvazi–politi~kustranku’« (Sundhaussen 2001: 8). Pri ispunjavanjunaru~enog zadatka Babi} je, suo~iv{i se s ravnopravnimnavo|enjem varijantskih dvostrukosti u Rje~niku, prigovoremorao izmi{ljati. Samo tako se moè objasniti {tomu smeta navo|enje varijantskih dvostrukosti, npr. kritiziradefiniciju u Rje~niku »sistem upravljanja ili organizacijeu kojoj su mjesni, lokalni organi podvrgnuti sredi{njoj,centralnoj vlasti« jer smatra da }e se to shvatitikao »da mjesni, sredi{nji pripadaju jednoj strani, a lokalni,centralni drugoj« (Babi} 2004: 67).U Rje~niku se koristio i znak jednakosti izme|u varijantskihrije~i, npr. cikla = cvekla, barbarin = varvarin.Babi} to komentira: »Na prvi pogled ravnopravnost je

Nacija, identitet, kultura, povijest 311potpuna jer je znak = znak ravnopravnosti par excellence.No u RMH Rje~niku Matice hrvatske to je znak velikenejednakosti« (ibid.: 68). Ta Babi}eva re~enica demago{kisugerira da se ipak radi o velikoj neravnopravnosti.A kako ju obrazlaè? Tako {to prigovara urednicimaRje~nika da nisu smjeli koristiti taj znak jer rije~i nisuapsolutno identi~ne, npr. ne smije se po Babi}u stavitiznak jednakosti izme|u druga~iji = druk~iji zato {to»prva ima slog vi{e«. Po njegovoj logici bilo bi zabranjenou rje~niku napisati knjiga = book jer nemaju iste glasovei isti broj slogova. Babi} se zaista pravi da ne razumijekako znak jednakosti govori da rije~i imaju isto zna~enje,da npr. vlak zna~i isto {to i voz.Rije~i koje zna~e isto navedene su obje u Rje~niku,aopis nije nepotrebno ponavljan kod svake od njih da seopseg Rje~nika ne bi nepotrebno pove}avao (Babi} ina~eprigovara opsegu Rje~nika), nego je dat kod one koja jeprva po abecedi, a kod one koja je po abecedi kasnijaupu}eno je da se pogleda opis kod prve. Babi} i taj najravnopravnijipostupak èli prikazati kao neravnopravnost:protestira {to je npr. defenziva znakom jednakosti izjedna~enas defanzivom »ali je zna~enje i jedan primjer dankod defanziva, a defenziva je bez primjera i po tome nijeravnopravna defanzivi« (ibid.: 71). Sam je svjestan iracionalnostisvog prigovora jer priznaje »Moè se kazatida to podjednako poga|a i jednu i drugu stranu kad abecednired odlu~uje koja }e rije~ dobiti prednost i da jetako ravnopravnost postignuta« (ibid.). Ali Babi} èliprigovarati po svaku cijenu pa kaè »nenormalno je abecednomredu u jednom rje~niku, a azbu~nom u drugomprepu{tati koja }e rije~ dobiti prednost« (ibid.). No za{tobi to bilo nenormalno kad se rije~i i u doma}im i u stranimrje~nicima redaju po abecedi odnosno po azbuci?Osim toga, neto~no govori i da jedna rije~ dobiva prednost.To {to se opis s primjerima nalazi kod jedne rije~ine shva}a se kao da ta rije~ ima prednost, nego se zna daje opis tamo samo zato {to je ta rije~ slu~ajno po abeced-

312 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnom poretku ispred druge rije~i s istim zna~enjem. Npr.veliki rje~nik njema~kog jezika Duden kod rije~i ’pedeset’fünfzig upu}uje da se opis i primjeri pogledaju pod’osamdeset’ achtzig — to ne zna~i da osamdeset imaprednost nad pedeset, nego je achtzig po abecedi ispredfünfzig, pa da se ne bi ponavljala ista mustra opisa iprimjera, data je pod onom rije~ju koja je po abecedi prvaa kod drugih rije~i istog tipa je upu}eno na prvu. NoBabi} mora nekako izvesti zaklju~ak o nepravdi pa ga izvla~iovako: »Kad bi abeceda i bila pravedna pa u RMHpodijelila prednosti fifty–fifty, opet je to nepravda«(ibid.). Razloga za{to bi to bila nepravda nema, ali onio~ito nisu ni potrebni jer dovoljno je da Babi} tvrdi da jenepravda. On ra~una s tim da su ~itatelji navikli sve muslijepo vjerovati.Na vi{e mjesta iznosi zamjerke Rje~niku na osnovisvoje sumnje a da nije ni pogledao kako to izgleda uRje~niku. I sam priznaje svoj postupak: »budu}i da to nisamuspio dovoljno provjeriti, ne bih ovu sumnju iznosioda je ne smatram vrlo va`nom« (ibid.: 73). Bez provjerepredbacuje »bit }e da ima« i jo{ ve}ih negativnosti uRje~niku (ibid.: 88). Bez ikakvog obrazlaganja ili dokazivanjatvrdi kod pojedinih rije~i da je opis njihovog zna-~enja u Rje~niku kompliciran, nejasan, da nije dobar(ibid.: 77–78). Zamjera da je kod definicije duda kao listopadnogdrveta i njegovog ploda »nepotrebno listopadno«(ibid.: 78) — tu se tako|er vidi kako izmi{lja prigovore,po njemu bi ispalo da samo listopadno drvo ima plodkoji se zove isto kao i drvo, {to nije istina jer npr. naran~a,limun, maslina nisu listopadni.Budu}i da su u izradi Rje~nika sudjelovale i hrvatskai srpska redakcija, hrvatski kriti~ari Rje~nika koristili sujo{ jednu metodu: predbacivali su beogradskoj redakcijizbog nekih pojedinosti u Rje~niku, pre{u}uju}i da je ba{te dijelove Rje~nika izradila zagreba~ka redakcija. Npr.predbacivali su {to od ~etiri primjera za rije~ iskopnjetinijedan nije od hrvatskog pisca, pre{u}uju}i da je slovo I

Nacija, identitet, kultura, povijest 313izra|ivala zagreba~ka redakcija. Usto su na osnovi togjednog primjera izveli zaklju~ak da je dokumentacija izsrpskih pisaca op}enito vi{e zastupljena u Rje~niku.Tako|erzato {to je u dvije rije~i nedostajalo j izveli su zaklju~akda »se ovaj Rje~nik pokazuje kao jedinstven primjerpolupismenosti i jezi~nog nasilja, jer se u njem ekavicamije{a s ijekavicom«, a upravo taj dio Rje~nika je izradilazagreba~ka redakcija.Autorima Rje~nika Babi} (2004: 72) prigovara {to sunaveli potvrdu rije~i vlak kod Stevana Sremca, kafa kodMatije Maùrani}a i iz hrvatskih narodnih pjesama,kino iz Letopisa Matice srpske, kratkotalasni kod MiroslavaKrleè, }utnja kod Ivana Kozarca, jeftin kod MihajlaLali}a, hartija kod Tina Ujevi}a itd. Babi} bi, o~ito,htio da se pre{uti postojanje tih potvrda. Me|utim, citiraniautori nisu mogli predvidjeti da }e se roditi jedanStjepan Babi}, koji }e si uzeti za cilj da rije~i uobi~ajene uHrvatskoj po~ne proganjati po sistemu »da vidimo, kojurije~ bismo ovoga tjedna mogli proglasiti srpskom«. Pa nisam Stjepan Babi} prije nekoliko desetlje}a nije znaokoje }e sve rije~i proglasiti nehrvatskima: dovoljno je pogledatinjegove tekstove u Jeziku iz 60–ih godina (i Brozovi}evei Kati~i}eve) pa }e se vidjeti da je upotrebljavaorije~i koje su danas na glasu da nisu hrvatske. Babi} binaknadno falsificirao pro{lost i napravio da citirani piscinisu koristili rije~i koje su koristili. Ali oni nisu bili jediniu Hrvatskoj koji su koristili te rije~i, u {to se moè uvjeritisvatko tko malo pogleda novine iz raznih hrvatskihgradova npr. od 1900. do 1910. Usput re~eno, upravo torazdoblje Babi} progla{ava uzoritim — o~ito ne zna da suse tada upotrebljavale rije~i koje u novije vrijeme protjerujekao srpske. Istovremeno i sam priznaje da se rije~ine mogu odrediti kao hrvatske ili srpske, nego »da smobliè istini kad kaèmo da se jedne prete`no upotrebljavajuna jednom, a druge prete`no na drugom podru~ju«(ibid.: 90). Priznaje i da u 1. polovini 20. st. »mnoge rije~inisu bile jo{ nabijene polarizacijskim oznakama« (ibid.:

314 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam91) — to zna~i da se u 2. polovini 20. st. ciljano radi napravljenju razlika, i da se to vrijeme poklapa s vremenomdjelovanja Stjepana Babi}a.Na takve aktivnosti primjenjivo je Ammonovo (1995:92) zapaànje da se »u mnogo slu~ajeva regionalna simbolikajezi~nih oblika ne razvije jednostavno prirodno,nego rukovo|eno od strane odre|enih osoba ili grupa«. Ida »ni obilje`ja koja diferenciraju i ozna~avaju grupu,me|u koja se ubrajaju nacionalne varijante, ne nastajuprirodno, nego se u znatnoj mjeri naprave, i to najve}imdijelom ciljano, od strane osoba koje pritom imaju sasvimodre|ene interese« (Ammon 2000: 523).Babi} i sam opisuje kako je to radio. Npr. 60–ih godinaje hiljada bila uobi~ajena rije~ u Hrvatskoj, a tisu}a nitada kao ni prije tog vremena nije bila pro{irena nahrvatskom prostoru. Babi} je odlu~io da napravi jednujezi~nu razliku tako da po~ne forsirati tisu}u adahiljaduproglasi srpskom premda je bila zajedni~ka. Godine2004. Babi} pi{e za nove generacije o 60–ima kako je uono vrijeme »postojala opasnost da prevlada samo hiljadakao zajedni~ka rije~. Zato sam se zauzeo za tisu}u«(str. 196). Svjestan je da je svojim proganjanjem hiljade{irio neistinu: »kad je do{la hrvatska sloboda, mnogi susmatrali da je hiljada srpska rije~. A to jednostavno nijeistina. Ve}ina hrvatskoga naroda u svojim govorimaupotrebljava hiljada« (ibid.). To zna~i da je Babi} ciljanoistjerivao rije~ koja je uobi~ajena kod ve}ine hrvatskognaroda samo da bi umjetno napravio razliku prema jezikuu Srbiji. Istu metodu primjenjivao je desetlje}ima,znaju}i pritom da rije~i koje uzima na odstrel progla-{avaju}i ih srbizmima ustvari nisu srbizmi. Naime, i sampriznaje da ako pogledate tekstove s kraja 19. st. »pomislit}ete da su ve} onda Hrvati upotrebljavali tolike srbizme.Ali to tada nisu bili srbizmi« (ibid.: 208).I korpus jezika analiziran u knjizi Relativna re~enica(Kordi} 1995) pokazuje isto. Taj korpus, koji je R. Kati~i}(Jezik 41/3, 1994, 65) ocijenio kao »reprezentativan i

Nacija, identitet, kultura, povijest 315kulturnohistorijski vrijedan korpus«, sastoji se od tekstovaobjavljenih u Hrvatskoj od 1900. do 1910., dakleprije stvaranja prve zajedni~ke dràve Hrvata i Srba.Korpus sadrì velik broj novina koje su izlazile u Zagrebu,Osijeku, Rijeci, Dubrovniku itd., knjièvna djela raznihautora, znanstvene radove i administrativne tekstove(popis tekstova naveden je u knjizi na str. 322–324).Pogled na jezik u korpusu iznena|uje kad se ima na umuda se jezik upravo tog razdoblja progla{ava od po~etka90–ih uzorom kojemu trebamo teìti. Korpus, naime, pokazujeda su se u Hrvatskoj i prije stvaranja prve i drugeJugoslavije koristile rije~i koje se u najnovije vrijemeproganjaju pod izlikom da su navodno nametnute uprvoj i drugoj Jugoslaviji. âk i mnoge rije~i koje su sadave} desetlje}ima markirane kao nehrvatske pojavljuju se~esto u tekstovima objavljenima u Hrvatskoj po~etkom20. stolje}a. To itekako dovodi u pitanje utemeljenosttvrdnje da se jezik u Hrvatskoj zbog unitarizma srpskihfilologa nasilno pribliàvao srpskom jezi~nom izrazu.Prije bi se moglo re}i da se jezik u Hrvatskoj namjernopravio druga~ijim od jezika u Srbiji ne samo nakon1990., nego s manjim ili ve}im àrom u cijelom vremenskomperiodu od 1918. do danas. Na takav zaklju~ak navodejezi~ne ~injenice, a »zadatak lingvistike sastoji se utome da se trezveno bavi jezi~nim ~injenicama. Ona trebare}i kakve spoznaje se o izvanjezi~nim stvarima mogudobiti iz jezi~nih ~injenica, odnosno {to se iz jezi~nih ~injenicane moè o~itati« (Kristophson 2000: 179).U Rje~niku dviju matica iz 1967. rije~i nisu obiljeàvanekao isklju~ivo hrvatske ili isklju~ivo srpskezato {to npr. obiljeìti nauku ili hiljadu kao srpske ne bibilo ispravno jer ih je do onog doba koristila i ve}inaHrvata. A obiljeìti tisu}u kao hrvatsku tako|er ne bi odgovaralotada{njem stanju stvari zbog toga {to je ve}inaHrvata upotrebljavala hiljadu. Usput re~eno, o hiljadiPohl (1998: 12) napominje da »se sre}e ve} u starojknjièvnosti (npr. kod Marka Maruli}a, 1450.–1524.)

316 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamkao i kod zapadnih pisaca, pa dakle nije (i nije bila) ograni~enana istok tog jezi~nog podru~ja«. Stari Rje~nikJAZU (1887–1891: 597–598) navodi da su hiljadu koristiliA. Kani`li}, H. Luci}, M. Divkovi}, A. Ka~i}, M. A.Reljkovi}, P. Hektorovi}. Da je 1967. godine Rje~nik dvijumatica obiljeìo hiljadu kao srpsku, to bi oni koji sunacionalisti u Hrvatskoj tuma~ili kao pravo da zahtijevajuod Hrvata koji koriste hiljadu prelazak na tisu}u jerje, navodno, samo to hrvatski oblik. Time bi se umjetnopove}avale nacionalne jezi~ne razlike, koje u stvarnostinisu bile takve. Uostalom, zato {to su onda{nje vlasti stavileuz hiljadu na nov~anice i tisu}u, progla{avaju}i jetako specifi~no{}u svih Hrvata, napravili su da se vremenomkod Hrvata po~ne doìvljavati kao nacionalna specifi~nosti da naposljetku to i postane.Prigovori tzv. novosadskom PravopisuJedna od neznanstvenih metoda u kroatisti~kim publikacijamaje da se prepri~ava {to je netko u tajnosti navodnorekao i {to ~itatelj ne moè provjeriti: npr. Babi}(2004: 51) pi{e da je Ljudevit Jonke po povratku s Novosadskogdogovora navodno rekao »Spasili smo ijekavicu«,a pre{u}uje da je Jonke nakon povratka napisao iobjavio u Zagrebu pozitivan izvje{taj o Novosadskom dogovoru(v. Jonke 1954/55: 67–69). Jonke je branio rezultateNovosadskog dogovora ne samo tada, nego i ~etrnaestgodina nakon Novosadskog dogovora, podsje}aju}ijezi~ne aktiviste iz svog okruènja u Hrvatskoj: »Te`njaje Novosadskog dogovora da se stvore tolerantni jezi~niodnosi« (v. Jonke 1968/69: 18). Babi} pre{u}uje i da se ustenografskom zapisniku s novosadskog sastanka moèvidjeti kako na sastanku nije ni bilo prijedloga da se ukineijekavica. To zna~i da pri~a o navodnom spa{avanjuijekavice ima funkciju graditi mit da je namjera Novosadskogdogovora bila jezi~no nametanje Hrvatima.Babi} (2004: 38) predbacuje novosadskom Pravopisu,~iji urednik je bio Jonke sa Stevanovi}em, i pravopi-

Nacija, identitet, kultura, povijest 317snoj komisiji, ~iji ~lanovi su s hrvatske strane bili LjudevitJonke, Josip Hamm, Mate Hraste, Slavko Pave{i}, daje »zatraìla od svakog pojedinca da mijenja svoje govornenavike dotad opravdane knjièvnom praksom«, aliistovremeno i sam priznaje da je novosadski Pravopisostavio »dvostrukosti: uvo–uho, hemija–kemija, tko–ko,pisanje futura I, pisanje stranih imena i dr.« (ibid.: 39).Priznaje i da novosadskim Pravopisom ni{ta nije unificirano,pa ni nazivlje (ibid.: 38). Navodi kako ~ak ni gramati~kinazivi nisu unificirani. A kad nabraja {to jeusvojila zajedni~ka pravopisna komisija, vidi se da je velikimdijelom usvojila ono {to se danas smatra karakteristi~nimza hrvatsku varijantu, npr. umjesto gra|enjere~i usvojila je tvorba rije~i, umjesto upro{}avanje suglasni~kihskupova usvojila je pojednostavljivanje suglasnika,umjesto posesivne zamenice usvojila je prisvojne zamjeniceitd. (ibid.). Usput re~eno, zanimljivo je da Babi}u gornjem citatu smatra negativnim ako pravopis traì»od svakog pojedinca da mijenja svoje navike«, a otkadpostoji dràva Hrvatska Babi} u njoj upravo to traì svojimpravopisom: zahtijeva od svakog pojedinca da mijenjasvoje navike dotad opravdane knjièvnom praksom,npr. traì da ne}u zamijene pomo}u ne }u itd.Godinu dana nakon Babi}evih prigovora, Jonke(1968/69: 18) u zagreba~kom ~asopisu Jezik ponovo branizaklju~ke Novosadskog dogovora isti~u}i da do unitarizmanije do{lo ni kod nazivlja jer je komisija za izraduzajedni~ke terminologije »ve} na svojim prvim sjednicama zaklju~ila da se ne}e i}i na izjedna~ivanje, nego napopisivanje termina isticanjem onih koji su bolji za vr-{enje terminolo{ke slu`be«. Nasuprot Jonkeu, Badurina/Pranjkovi}(2009: 315) tvrde da je Pravopis unitaristi~kiujedna~avao terminologiju.U zamjerkama Pravopisu iznose se nedokazane sumnje,a pre{u}uju dokazljive ~injenice, npr. Babi} (2004:39) kaè »Mislim da je samovoljom jednog ~lana uredni{tva(Jovo Vukovi}) uneseno ’to~an ne nego ta~an’,

318 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam’to~nost ne nego ta~nost’«. HAZU (2007: 47) tako|ertvrdi da »digla se hajka, primjerice na stari hrvatski rusizamto~ka, koji je bio zamjenjivan ne samo kao pravopisninazivak nego su, u ime ’jezi~ne ~isto}e’ (zato {to jerije~ o rusizmu), iz uporabe bile istjerivane i njegove izvedenice«.Podjednako pi{u i Badurina/Pranjkovi}(2009: 315) da »vrlo je lo{a strana novosadskoga pravopisa~injenica da se u njemu ujedna~uje pravopisno, pa doneklei uop}e jezikoslovno nazivlje (izme|u to~ke i ta~kebira se ta~ka, izme|u zareza i zapete zarez, izme|u prisvojnii posvojni bira se prisvojni — npr. prisvojni pridjevi).Po tome je novosadski pravopis doista u pravomsmislu rije~i unitaristi~ki«. Ali i Babi} i ~lanovi HAZU iBadurina/Pranjkovi} zaboravljaju spomenuti da je »uime ’jezi~ne ~isto}e’« protiv rusizma to~ka kao i protivzapete pisao nitko drugi nego Ljudevit Jonke (1961/62:58): »ako su rije~i to~ka i zapeta rusizmi, vi{e nam odgovarajurije~i ta~ka (prema taknuti)izarez (prema zarezati)«.Zanimljivo je da se to~ka redovito pojavljuje kaoglavni ili jedini dokaz navodnog srpskog unitarizma kodhrvatskih jezikoslovaca kad zadnjih desetlje}a prave mito srpskom jezi~nom nasilju. A jo{ zanimljivije je {to nitkood njih ne spominje da je ustvari Jonke zastupao ta~ku.Npr. Babi} (2004: 161) tvrdi da je nametanja bilo »najvi{eNovosadskim dogovorom 1954. godine, a jo{ vi{e zajedni~kimjezi~nim priru~nicima kojima je na ~elu bionovosadski pravopis iz 1960. Po njemu smo morali pisatii govoriti ta~ka, ta~no i ta~nost, neka to bude kao predstavniksvih nametanja novosadskim pravopisom«. Progla{avanjemta~ke za »predstavnika svih nametanja«potvr|uje da nametanja nije ni bilo.Poput Babi}a, Badurina/Pranjkovi} (2009: 307) oPravopisu tvrde da »je bio nametnut« i da »je imao neprikrivenejezi~nounitaristi~ke zada}e«. Istovremeno iBabi} i Badurina/Pranjkovi} pre{u}uju da je Jonke u Jezikuredovito izvje{tavao sa svih sastanaka pravopisnekomisije koja je radila na sastavljanju pravopisa, i da su

Nacija, identitet, kultura, povijest 319Jonkeovi izvje{taji bili pozitivni. Uz zagreba~ke ~lanoveJonkea, Hrastea, Hamma, Pave{i}a, Rogi}a, u komisijisu bili s beogradske strane Stevanovi}, Lali}, Beli}, Aleksi},Hadì} i sa sarajevske Vukovi}. Izvje{taj s prvog sastankaJonke (1954/55a: 157–158) zavr{ava rije~ima:»Kao u~esnik prvog sastanka Pravopisne komisije u NovomSadu mogu re}i, da se rad u Komisiji odvijao u atmosferime|usobnog razumijevanja i po{tovanja, da su seocrtale tendencije za traènjem nau~nog, prakti~nog idosljednog rje{enja pravopisne problematike bez majorizacije,samo s jednom te`njom, da se na|e pravilno i pravednorje{enje, koje }e zadovoljiti i hrvatsku i srpsku javnost«.Budu}i da su sastanci odràvani naizmjeni~no u NovomSadu, Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, tre}i sastanakje odràn u Zagrebu u prostorijama Matice hrvatske. Stog sastanka Jonke (1955/56: 59) izvje{tava da su nadnevnom redu bili pisanje ije/je/e, veliko i malo slovo, palatalizacijaitd. te da su o svim tim to~kama done{eni jednoglasnizaklju~ci. A »da bi rad Komisije brè napredovao,zaklju~eno je, da Matice otkupe gra|u za Pravopisnirje~nik, koji je ve} pripremilo Hrvatsko filolo{ko dru{tvou svojoj Pravopisnoj sekciji«. Zna~i, ~ak i gra|a za Pravopisnirje~nik, koji ~ini daleko najve}i dio Pravopisa, potje~eod Hrvatskog filolo{kog dru{tva, a ne od nekakvogsrpskog filolo{kog dru{tva.Jonke je napisao i pohvalan prikaz Pravopisa nakon{to je ovaj izi{ao. U prikazu isti~e (1961/62: 57–59): »Kadse Pravopis pojavio kao knjiga na trì{tu, bio je osobitodobro primljen u knjièvnim krugovima (Pavleti}, Frange{,Frani~evi}, Andri} i dr.)«. Isti~e i da »Pravopisnirje~nik je najve}i dio knjige. Za podlogu mu je posluìorazra|eni rje~ni~ki materijal Hrvatskog filolo{kog dru-{tva«. Budu}i da su pojedinci upu}ivali Pravopisu prigovor{to neke rije~i nije uvrstio, Jonke podsje}a {to je kriterijza ulazak rije~i u Pravopisni rje~nik: »u nj treba dau|u samo rije~i koje su pravopisno zanimljive, tj. rije~i

320 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamkoje imaju u sebi kakav pravopisni problem: da li ihpi{emo sa ~ ili },saije ili je, velikim ili malim slovom i sl.A rije~ nogomet uop}e nije takva, nju zna svak napisatibez ikakve te{ko}e i sumnje. Naprotiv, u rije~i fudbal pisacse moè kolebati da li da napi{e fudbal ili futbal, pajoj je stoga mjesto u Pravopisnom rje~niku. Op}enito govore}i,odsutnost rije~i u Pravopisnom rje~niku ne zna~iujedno i njezinu diskriminaciju«. Jonke tako|er podsje}ada »Pravopisni rje~nik ho}e samo da pokaè kako se terije~i pi{u ako ih tko upotrebljava, ali ne propisuje njihovuupotrebu. Drugim rije~ima, prisutnost nekih rije-~i u Pravopisnom rje~niku ne name}e piscu njihovu nasilnuupotrebu«. Kad se zna koliko je Jonke branio Novosadskidogovor i Pravopis, a koliko je Babi} neosnovanonapadao i napada isti taj Dogovor i Pravopis, onda je uneku ruku dvoli~no {to je Babi} svoju knjigu iz 2004. posvetioJonkeu.Ljudevit Jonke i Mihailo Stevanovi} uredili su zajednone samo to izdanje Pravopisa, nego i {kolsko priru~noizdanje, koje je kao i veliki pravopis izi{lo u dvije verzije,jednoj pisanoj na latinici ijekavicom, a drugoj pisanoj na}irilici ekavicom. O svemu tome je, kako je ve} re~eno,Jonke pozitivno pisao u ~asopisu Jezik. A i dana{nja»usporedba izme|u Borani}eva i novosadskog pravopisao~igledno pokazuje da izme|u tih dvaju pravopisa nemani velikih ni bitnih razlika. Naprotiv! O~igledno je da jenovosadski pravopis ra|en s puno obzira premaBroz–Borani}evoj tradiciji u Hrvata (o tome je uostalomitekako vodio ra~una prof. Ljudevit Jonke, koji je s MihailomStevanovi}em bio zaduèn za definitivnu stilizacijunovosadskih pravopisnih pravila)« (Badurina/Pranjkovi}2009: 315).[to se ti~e pitanja da li Hrvati, Srbi, Crnogorci iBo{njaci govore jedan ili ~etiri jezika, Jonke (1968/69a:131) jasno kaè da »kad lingvisti~ki ocjenjujemo pitanjejezika kojim govore Hrvati, Srbi, Crnogorci i bosanskohercegova~kiMuslimani, tada svi argumenti govore da

Nacija, identitet, kultura, povijest 321je to po znanstvenoj ocjeni jedan jezik«. Spominju}i u nastavkujezi~ne razlike, Jonke pi{e: »Sve su to razlike kojeje lingvisti~ki najadekvatnije ozna~iti u cjelini kao varijanteknjièvnog jezika. Tim imenom, koje sam upotrijebiou {tampi prvi put ve} 1960. a u predavanjima ve}1950, ozna~ujemo nedvosmisleno da govorimo i pi{emojednim jezikom, ali ne jedinstvenim. Ta dva tipa jezikakoji su se razvili ’oko dva glavna sredi{ta, Beograda i Zagreba’odnose se jedan prema drugome u lingvisti~komsmislu kao varijante. Taj naziv ima u sebi mnogo smislajer govori o dvojakosti jednoga jezika«.Bez obzira na to i na druge ~injenice, ve} niz godinaje uo~ljivo kako mit o Novosadskom dogovoru kao unitaristi~kom~inu uzgajaju ~ak i oni kroatisti koji istovremenoprotestiraju {to danas, »u prvome desetlje}u novogastolje}a, kada je ve} na~eto {esto desetlje}e od druènja uNovome Sadu, pridijevanje optu`be ugledanja na novosadskapravopisna rje{enja ostaje i postaje najve}a i neoprostivaoptu`ba i za hrvatske pravopisce i za njihovepravopisne knjige« (Badurina/Pranjkovi} 2009: 310–311). Naime, i Badurina/Pranjkovi} (2009: 307) tvrde da»jedan je val prisilne unifikacije zabiljeèn nakon {estosije~anjskediktature 1929. godine, a drugi nakon tzv.novosadskog dogovora iz 1954. godine«.Stav o Novosadskom dogovoru kakav je danas dominantanu kroatistici pokazuje da hrvatski filolozi primjenjujupostupke pomo}u kojih »povijest biva unazadpreinterpretirana tako da naposljetku doga|aji iz 1990.godine izgledaju kao nu`na posljedica dugogodi{njeg,ako ne i stolje}e i pol starog programa. Takvi konstruktine odraàvaju povijesne ~injenice, nego pristranost svojihautora« (Hatschikjan 1999: 26).

322 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamOtkuda konfliktNaravno, ~ovjek se pita, ako je postojala jezi~na ravnopravnost,i ako su nacije zakonski bile ravnopravne,za{to je onda do{lo do konflikta? Do konflikta je do{lo jerje dràva bila organizirana tako da ju konstituiraju grupeu obliku nacija, koje se nalaze u stalnoj konkurencijipri raspodjeli dobara unutar zajedni~ke dràve: »ravnopravnostnacija nije ukinula suprotstavljenost me|u njima.Naprotiv, suprotstavljenost je ostala — u obliku~iste konkurencije, bez ikakvog sadràja. U Bosni ni dodanas nije shva}eno {to zapravo ~ini osnovnu razlikuizme|u triju nacija. A stvar je u tome da nacije me|usobnokonkuriraju; i to je ve} to. Da bi se ovo bolje razumjelo,potrebno je tri velike bosanske nacije zamisliti kao trikandidata za jedno radno mjesto koja su jednako stara,jednako dobro obrazovana i istog spola. Poslodavcu je utakvoj situaciji svejedno koga }e od njih zaposliti. Alikandidatima nije svejedno, iako su sli~ni. Neka mi jedrugi sli~an, ali ja sam ipak ja!« (Mappes–Niediek 2005:64).Sistem raspodjele dobara u Jugoslaviji zahtijevao jeda se svatko mora odlu~iti za pripadnost nekoj grupi–naciji:»Etni~ka neutralnost je u tom sistemu logi~no bilanemogu}a« (ibid.: 67). U takvom sistemu, »kad se svi resursidijele prema ~vrstoj kvoti na pripadnike grupa,mora se osigurati da svaki pojedinac ima pristup resursimapreko neke od grupa i da se nitko ne moè dva putaposluìti npr. zato {to istovremeno pripada dvjema grupama.U koju grupu se ~ovjek svrstao bilo je svejedno {tose ti~e pristupa resursima jer ravnopravnost svih je i bilacilj i svrha tog sistema. Apstraktni propis da se negdjemora pripadati prethodio je mogu}im posebnim sklonostimai povijesnoj tradiciji pojedinca. Zato u Jugoslavijinije nikad dovo|ena u pitanje sloboda da se ~ovjek samdeklarira; nacionalnost je po op}em priznanju bila subjektivankriterij, a ne objektivan pa da ga utvr|uje ne-

Nacija, identitet, kultura, povijest 323kakva ustanova na osnovi specijalnih obilje`ja. ôvjek jesamo morao nekamo pripadati« (ibid.: 65).Nacije su u Jugoslaviji postojale ne zbog me|usobnihrazlika, nego zato jer ih je sistem raspodjele dobara reproducirao:»Nisu nekakva zajedni~ka povijest ili zajedni~kevrijednosti i shva}anja davali karakter nacijama uBosni i u ~itavoj Jugoslaviji, nego je to ~inila njihovame|usobna, sadràjno ispra`njena, konkurencija. Trivelike nacije nisu uop}e nastojale prije rata da se {to jemogu}e jasnije razlikuju jedna od druge. Nisu trebalekulturu da bi si dale identitet. Pa nacionalnost je pisalacrno na bijelom u radnoj knjiìci. Velikim nacionalnimzajednicama nije bio potreban kulturni identitet.One su stajale u opoziciji jedna naspram druge i time seme|usobno opravdavale. Takve grupe, koje se definirajuodnosom konkurencije jedna prema drugoj, imajumalo {to zajedni~koga s ’nacijama’ u povijesnom smislu«(ibid.: 69).Kod grupa koje se definiraju pomo}u konkurencijepotrebno je jedino deklarirati se kao pripadnik neke odnjih, to je ve} dovoljno. Nacionalnost je tu a da nikakavsadràj ne stoji iza nje: »Hrvat je Hrvat; to nije zna~ilomnogo. Tek s raspadom dràve i dotada{njeg sistema raspodjeledobiva bru{enje identiteta smisao. Tek sada morajuse na}i dokazi da se ~ovjek razlikuje od susjeda ’temeljito’,’duboko’ i prvenstveno ’oduvijek’ — po porijeklui pogotovo ’kulturi’, ovo je pojam s kojim se moè raditiskoro sve« (ibid.: 65).Nacionalnost je bila »kulturno indiferentna, ali va-`na za raspodjelu slu`bi, radnih mjesta i javnih resursa,npr. stanova. 70–ih i 80–ih godina je ~ovjek bio Srbin nezato {to je i{ao u pravoslavnu crkvu i sanjao o Kosovukao ’kolijevci srpstva’, nego jednostavno zato {to je ~ovjekmorao nekamo pripadati da bi ga dràva registrirala iuzimala u obzir kod podjele radnih mjesta. Svi narodi subili jednaki« (ibid.: 136).

324 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamKonkurentska »suprotstavljenost Muslimana, Srba iHrvata u Bosni prethodi bilo kakvoj kulturnoj razlici. Ujednom omiljenom engleskom vicu nailazi prolaznik uBelfastu na uli~nu barikadu. ’Katolik ili protestant?’,pita ga naoruàni mu{karac. ’Ja sam @idov’, odgovaraprolaznik. Naoruàni ga sumnji~avo gleda i pita: ’Katoli~ki@idov ili protestantski @idov?’. Sadràjno praznakonkurencija je po svojoj prirodi posebno ìlava. Ne nestaje,dok kulturne razlike u toku povijesti ponekad nestanu.Mije{ani brakovi, zajedni~ki jezik, internacionalnapop–kultura — sve ono, dakle, {to negdje drugdje dokidaopreke me|u narodima, postojalo je u Bosni jednakoili ~ak vi{e nego bilo gdje dalje u Evropi, ali nije moglona{koditi konkurentskom odnosu« (ibid.: 70).Koliko god sistem nastojao pri raspodjeli biti pravedanprema svim grupama, konkurencijski odnos izme|unjih izvor je negativnih emocija: »Toliko pravedan sistemnikada nije mogao biti a da ne daje stalno povoda zanove pritu`be, ljubomore i sumnji~enja« (ibid.: 72). Redovitosu »od 60–ih godina za okruglim stolom u Beogradudijeljeni resursi. Pritom je najbolje pro{ao onaj tko jenajglasnije vikao ’Ovamo!’ i osim toga mogao uvjeriti daje lo{e pro{ao kod nekog od prethodnih krugova dijeljenja«(ibid.: 153). »Osje}aj svake nacije da je iskori{tavanaod strane drugih nacija nije dodu{e proizveo pravume|unacionalnu mr`nju, ali je napravio jedno iritiraju}enesuosje}anje. Najgori ratni zlo~ini nad pripadnicimadruge nacije primljeni su na svakoj od strana bez imalosaàljenja« (ibid.: 72). To u jednakoj mjeri vrijedi za svakuod jugoslavenskih nacija: »me|unacionalna bezosje-}ajnost i ravnodu{nost je pojava karakteristi~na za ~itavopodru~je biv{e Jugoslavije« (ibid.: 73). »Jedino premanacijama izvan biv{e Jugoslavije ne boluju jugoslavenskenacije od tog manjka suosje}anja. O potla~enim narodimaizvan biv{e Jugoslavije ne misle druga~ije odostalih Evropljana« (ibid.).

Nacija, identitet, kultura, povijest 325Spomenuta »pojava nesuosje}anja je kasni refleksneobi~ne ravnoteè prava i zahtjeva kojoj je u Jugoslavijipodleglo sve, pa i suosje}anje. Biv{i Jugoslaveni nisubili zaokupljeni moralnom nadmo}i vlastite nacije, negouvijek samo paritetom« (ibid.: 74). I dana{nja Hrvatskapokazuje jednaku zaokupljenost paritetom: »Nakon ratapoku{avao je Ha{ki sud barem kod Hrvata populariziratimisao da je u njihovom vlastitom interesu da izru~e svojeratne zlo~ince. Ali nije imao uspjeha. Ako Srbi skrivajusvog Mladi}a, za{to bismo mi izru~ili na{eg Gotovinu?Kad se radi o suo~avanju s proteklim ratom, Hrvati ni dodanas ne razmi{ljaju kao nezavisna nacija, nego kao jugoslavenskastranka« (ibid.). Kao jugoslavenska strankarazmi{ljaju i hrvatski jezikoslovci. Na primjer, kadstranci kritiziraju purizam u Hrvatskoj, reakcija hrvatskihjezikoslovaca glasi: A da li stranci tako kritiziraju ipurizam u Srbiji? Takvom reakcijom pokazuju da bihtjeli da se za potrebe pariteta ~ak izmisli purizam uSrbiji, samo zato da bi svaka jugoslavenska strana dobilasvoju kvotu kritike. I do danas gledaju sebe kao dio jugoslavenskecjeline, {to ni ne ~udi jer ba{ nosioci hrvatskejezi~ne politike od 90–ih godina najve}i dio svog ìvotaproveli su u Jugoslaviji.Jedna od omiljenih tvrdnji danas u Hrvatskoj je da jeJugoslavija propala zbog etni~ke neravnoteè. Me|utim,»etni~ka ravnoteà je bila ono {to je uni{tilo Jugoslaviju,a ne, kako se uvijek iznova tvrdi, neravnoteà« (ibid.:75). Naime, »ako se shvati ozbiljno, a tako je bilo u Jugoslaviji,potpuna etni~ka ravnoteà nije spojiva niti spravnom dràvom niti s demokracijom« (ibid.).Konkretno, »vje~ni balans izme|u nacija nije bio spojivs najva`nijom legitimacijom jedne dràve: s demokracijom«jer »princip etni~kog balansa nikako ne dopu{tave}inske odluke«, a demokratski sistemi funkcionirajuupravo na ve}inskim odlukama (ibid.: 82). Ve}inska nacijau sistemu etni~ke ravnoteè nije smjela biti ve}inska

326 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizami donositi ve}inske odluke jer bi se to odmah shvatilo kaotla~enje manjih nacija.Takvom organizacijom dràve uzgajali su se nacionalnikolektivi, a ne gra|ani. Nedostajalo je gra|anskodru{tvo: »Misli se na dru{tvo u kojem dràvni narodobuhva}a sve gra|ane dràve, na dru{tvo u kojem pravaima svaki pojedinac i nijedan kolektiv, na dru{tvo gdje je’etni~ka pripadnost’ u najboljem slu~aju kategorija drugogili tre}eg reda koja }e u sljede}oj generaciji ili u generacijinakon nje mo`da sasvim potonuti u zaborav«(ibid.: 89).Sistem konkuriraju}ih kolektiva napravila je politika.Pripadnici razli~itih kolektiva se objektivno gledanonisu me|usobno razlikovali: »Srbi i Hrvati u Zagrebu ilimanjine Talijani i êsi npr. u Prnjavoru nisu se u svakodnevnomìvotu razlikovali. Ono {to ih je razlikovalobila je jedino politika: promi{ljeni sistem mno{tva velikihi malih vlastodràca, koji su opravdanje svog postojanjaizvodili iz ’naroda i narodnosti’. Tko je u dràviimao nekakav poloàj i mogao ga izgubiti zbog vlastitenedovoljne efikasnosti, smi{ljeno bi se pozvao na to da jes njim pogo|ena ~itava nacija; odmah bi na scenu stupiovelik broj pokrajinskih nacionalnih vo|a i prozivao naodgovornost« (ibid.: 88).Primjenjivani »strogi primat ravnoteè uni{tava nesamo povijesnu istinu i pravdu, nego i svaku potragu zaistinom. Svuda na Balkanu uo~avaju strani diplomati ipromatra~i da sukobljene strane, pa ~ak ni pojedinci, gotovoni ne poku{avaju da se sloè oko neke ~injeni~ne podlogeza sva|u. Sve je uvijek sporno, uklju~uju}i i brojke istatistike. ’Svuda na svijetu ~ovjek smatra istinom ono{to se podudara sa stvarno{}u’, , ’ali na Balkanu jeistina ono {to se podudara s interesom’« (ibid.:82).Usistemuravnoteè konkurentske strane nisu zainteresiraneza istinu, nego za paritet: »U dru{tvu ravnoteè ~injenicene igraju nikakvu ulogu. Da li neka strana ima pra-

Nacija, identitet, kultura, povijest 327vo ili ne, ne koristi joj niti joj {teti. Ona uzima svoje pravojedino iz svog postojanja« (ibid.).Poznato je da vrlo brzo »identiteti mogu skoro sasvimnestati. O{tre religijske razlike koje su ranije u Nizozemskoji u Zapadnoj Njema~koj dovele gotovo do bosanskihkvota u politi~kim slu`bama i kod namje{tenika,op}enito su zaboravljene ve} nakon jedne generacije«(ibid.: 132). Identitet koji je bio zasnovan na ve}oj religijskojrazlici od one izme|u katolika i pravoslavaca nestaoje: »Zato {to je u njema~koj ekonomiji bilo svejedno u kojojcrkvi se ~ovjek moli, postalo je uskoro tako i u politici,a {to je ekonomija bivala va`nija a dràvna hijerarhijaneva`nija, tim nebitnija je bivala suprotstavljenost izme|ureligija« (ibid.: 133).No »u Jugoslaviji nije moglo do}i do takvog razvoja.Jugoslavija je bila socijalisti~ka dràva, vladao je ’primat’politike: svaka nova banka i svaka nova firma moralase podrediti starim politi~kim pravilima kvote«(ibid.). Uslijed pariteta »postupalo se nepravedno premapojedincima, ali pravedno prema kolektivima« (ibid.:77). Tako da »povijest Jugoslavije pokazuje da grupe,kada konstituiraju dràvu, reù prava pojedinaca—adane spominjemo veliki potencijal za konflikte koji nuditakva konstrukcija dràve. Kad bi svaka dràva moglabirati dru{tvo od kojeg }e se sastojati i kad bi smanjivanjekonflikata bio njen najvi{lji cilj, sigurno bi se svakaodlu~ila za skup individua koje po{tuju jedna drugu sasvim me|usobnim razli~itostima, gledaju}i u drugomeuvijek pojedinca, a ne predstavnika neke grupe« (ibid.:192).NacionalizamKonkurentska suprotstavljenost grupa–nacija preraslaje naposljetku u me|unacionalni konflikt. Za izbijanjekonflikta, »koliko je velika ili koliko je objektivno bitna

328 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamrazlika, izgleda da je svejedno. U nu`di se neka uvijekmoè iskonstruirati« (Mappes–Niediek 2005: 63). Doeskalacije nije do{lo spontano: »intelektualci oblikuju iaranìraju nacionalne konflikte pomo}u manipuliranjaetni~kim pam}enjem, simbolima i mitovima; . Toposebnovaì za biv{u Jugoslaviju« (Smith 1995: 79). Iskoristilisu i temu jezika jer jezik je »kao malo {to drugo pogodanza politi~ko mobiliziranje i moè se instrumentaliziratiza ili protiv odre|enih politi~kih ciljeva. Na tompotencijalu baziraju se jezi~ni nacionalizam i jezi~na politika«(Blum 2002: 1). Stoga doga|anja na ju`noslavenskomprostoru samo potvr|uju da »jezik kao izraz navodnogetni~kog i nacionalnog identiteta je zna~ajan uzrokpoliti~kih nemira, nasilnih i ratni~kih sukoba« (Payer2000).Instrumentaliziranje u slu`bi nacionalizma teklo jeglatko jer kao {to je javnosti pre{u}en sociolingvisti~kiutemeljen opis jezi~ne situacije, tako su pre{u}eni i podacio tome {to je u stvari nacionalizam.[to je nacionalizamU civiliziranim dru{tvima uobi~ajeno je shva}anje premakojem je »nacionalizam pogrdna rije~. Prevazilaènjenacionalizma progla{ava se vrijednim truda. Ne samo upoliti~kim govorima i traktatima, nego i u znanstvenimknjigama nacionalizam se opisuje kao primitivizam, zaostalost,reakcionarnost, zabluda ili bolest, a nadilaènjenacionalizma smatra se napretkom, pa i preduvjetomduhovne civilizacije« (Lemberg 1964 I: 7).Nacionalizam je »pejorativan izraz« (Seton–Watson1977: 2), »nacionalizam se definira kao ne{to opasnoemocionalno i iracionalno: on se smatra problemom«(Billig 1995: 38). To ne ~udi jer u ekscese nacionalizmaubrajaju se »precjenjivanje vlastite nacije ili rase, mr`njai preziranje drugih, lov na nevjernike u vlastitoj grupi,

Nacija, identitet, kultura, povijest 329fanatizam i zlo~in do protjerivanja i uni{tavanja ~itavihnaroda« (Lemberg 1964 I: 7).Takvo odbacivanje temeljnih ljudskih vrijednostimogu}e je pod utjecajem nacionalizma jer on »pretjeranoi isklju~ivo isti~e vrijednost nacije na ra~un moralnih ieti~kih vrijednosti« (Snyder 1968: 2). On je »stanje svijestikada se smatra da najvi{u lojalnost pojedinac dugujenaciji–dràvi« (ibid.).A naciju predo~ava ovako: »’nacija’ bi trebala bitipraiskonska, organska tvorevina povijesti i prirode, kojapo~iva na neizmijenjenim faktorima, postoji odavno ipod istim uvjetima }e postojati i nadalje; ona odre|ujepripadnost grupi kod svojih ~lanova oduvijek na istina~in, i mora je i danas i ubudu}e tako|er odre|ivati.Prema toj sugestiji nacionalizma, tako shva}ena ’nacija’~ini hijerarhijski najvi{lju grupu dru{tvene lojalnosti~ovjeka; sve druge lojalnosti moraju joj biti podre|ene uemocionalnom, eti~kom i politi~kom pogledu. Ovoj sugestijisluì nacionalisti~ko pisanje povijesti sa svim svojimteorijama i primjerima« (Szücs 1981: 142).Zato povijest koja dolazi iz patriotskih ili nacionalisti~kihpera nije nikad istinita: »Budu}i da se stvarna povijestne uklapa u nacionalisti~ku verziju pro{losti, ili seuklapa samo s iskrivljavanjima, nacionalizam je prisiljenpovijest toliko saviti da bude upotrebljiva, uljep{ati je ilideformirati da koristi njegovim ciljevima i da mu sluìkao dokaz« (Llosa 2000: 24).Nacionalizam nema potporu u ~injenicama, nego»porijeklo svake nacionalisti~ke doktrine leì u vjeri, i tou vjeri u jedan kolektiv . Ta vjera pripisuje jednommitskom bi}u — naciji — nadnaravna svojstva, koja su ustanju nadtrajati vrijeme, neoskrvljena povijesnim okolnostimai promjenama. Ta vjera pravi trajnu povezanostme|u njenim konstitutivnim ~lanovima i elementima,pravi homogenost, jednakost, ~ak i kad je to jedinstvo nevidljivoi spada u carstvo izmi{ljotina. Takvo utopijskopredo~avanje jedne potpuno homogene i u sebe zat-

330 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamvorene zajednice nestaje ~im ga poku{amo usporediti srealno postoje}im nacijama u konkretnoj stvarnosti«(ibid.: 19–20).To zna~i da se nacionalizam na ju`noslavenskim prostorimazasniva na »otrovu laì, laì o svijetu, o susjedu,o povijesti, o religiji i kulturi, na kraju o samom sebi«(Weirich 1994: 3). Zato {to se temelji na iracionalnosti ilaì, smatra se da »je nacionalizam patologija kasnijegrazvoja povijesti« (Anderson 1988: 15), koja dovodi dopsihi~kih smetnji. Njih je proizvelo nacionalisti~ko pisanjepovijesti: »psihi~ke smetnje nisu nastale sada, negove} prije. Nacionalisti~ko pisanje povijesti je {irenjemmitova poljuljalo psihi~ku ravnoteù. Kad se ’njegovala’slavnija i krasnija pro{lost nego {to je stvarno bila, to jesluìlo narodima isto~ne i srednje Evrope ne samo kaonadomjestak za sivu sada{njost i nedostatke nacionalnograzvoja, nego i kao plodno tlo za sanjarije (kojima suna tim prostorima ionako vrlo skloni) jer je pisanje povijestiprodubljivalo provaliju izme|u stvarnosti i snova,izme|u mogu}eg i zami{ljenog. Nadalje, time se pove}avaoosje}aj neuspjeha, gubitnika. Osje}aj frustracijeuvijek ima za posljedicu psihi~ki ekstremne reakcije: jedanputneopravdano omalovaàvanje samog sebe i zakazivanje,drugi put neopravdanu agresivnost. Naciji ’pripada’ne{to na osnovi povijesti, ne dolazi u obzir da onato ne dobije... Iz mitskog shva}anja povijesti proizlazijednako logi~no borba protiv vizije o propasti nacije i neprekidanstrah, kao i neosnovani i nerealni zahtjevi. Budu}i da su u vi{enacionalnoj isto~noj i srednjoj Evropinacionalizmi uvijek bili prili~no komplicirano povezanijedan s drugim i me|usobno djelovali jedan na drugi, tasituacija je naposljetku dovela do u~vr{}ivanja jednog~udnog neuroti~nog stanja. Pisanje povijesti koje je slu-ìlo nekontroliranom njegovanju nacionalnih osje}ajanije moglo izlije~iti rane, nego je jo{ pogor{alo bolest .Naju~inkovitija terapija psihi~kih smetnji je, pored promjeneokoline, analiza, pomo}u koje izlaze na vidjelo po-

Nacija, identitet, kultura, povijest 331tiskivanja i kompleksi. Naju~inkovitija terapija psihi-~kih smetnji nacionalizma je pobolj{avanje stanjaokoline. To je zadatak politi~ke prakse. Kao dodatna terapijapotrebno je analiti~ko i kriti~ko shva}anje povijesti«(Szücs 1981: 68–69).Nacionalisti~ka ideologija opisuje se kao lu|a~ka ko-{ulja, a metoda nacionalisti~kih ideologa ovako: »Ako sestvarnost ne uklapa u tu pojmovnu lu|a~ku ko{ulju, oni}e re}i da ne{to nije u redu sa stvarno{}u. A onda }etraìti obja{njenja koja }e podupirati njihovu vlastituideolo{ki preduvjetovanu sliku svijeta. U pojmovljuevropskog mislila{tva taj pristup obr}e unazad revolucijuu razmi{ljanju koju su inicirali Kepler i Newton, i kojaglasi: ako ~injenice ne podupiru hipotezu, promijeni hipotezu.Suprotni pristup, koji potkopava znanstveno razmi{ljanje,je poku{ati mijenjati ~injenice dok ne podupiruhipotezu« (Schöpflin 1995: 64).Nacionalizam gu{i i odbacuje razum i racionalnostjer »istine koje nacionalisti~ka ideologija progla{ava nisuracionalne; one su, kako je ve} re~eno, dogme, vjerskedogme. Zato se nacionalizmi kao ni crkve ne upu{taju udijalog: oni progla{avaju svetim ili ekskomuniciraju. Nacionalizamima mnogo vi{e veze s instinktom i stra{}unego s inteligencijom, i njegova snaga nisu ideje, negouvjerenja i mitovi. Zato su mu bliski knjièvnost i religija. Pjesme, romani pa ~ak i gramatike doprinose vi{enjegovom razumijevanju nego povijesna ili sociolo{kaistraìvanja« (Llosa 2000: 25–26).Nacionalizam je »ustanak protiv razuma i otvorenogdru{tva. Nacionalizam se obra}a na{im plemenskim instinktima,obra}a se strastima i predrasudama, na{ojnostalgi~noj èlji da se oslobodimo tereta individualneodgovornosti i da je zamijenimo kolektivnom ili grupnomodgovorno{}u« (Popper 7 1992: 60).Kad vlada nacionalizam, onda nema razumnog razmatranjaniti mislila{tva: »’Politi~koj’ mo}i nacionalizmastoji nasuprot njegovo filozofsko siroma{tvo ili ~ak

332 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamkontradiktornost. Drugim rije~ima, za razliku od drugih–izama, nacionalizam nije nikada dao velike mislioce«(Anderson 1988: 15).Izvori nacionalizma su »ekonomske pote{ko}e, kojeu mnogim siroma{nijim zemljama dovode do kompleksamanje vrijednosti naspram dobrostoje}ih dràva, a kaoposljedica toga i do nacionalizma i religijskog fundamentalizma.Uzrok nacionalizma je i manjak obrazovanja«(Weirich 1994: 2). To su glavni razlozi {to »je hrvatskinacionalizam od nezavisnosti dràve osnovno svojstvodru{tvenog i politi~kog ìvota u hrvatskom dru{tvu«(Sofos 1996: 268). Ugra|en je u sve pore hrvatskogdru{tva: »kad je ’vra}anje hrvatskih nacionalnih prava’postalo glavnom temom u hrvatskoj politi~koj debati idobilo apsolutni prioritet nad hitnim ekonomskim i dru-{tvenim problemima i imperativom demokratizacije,opozicija se morala pridruìti hegemonisti~koj nacionalisti~kojideologiji kako bi izbjegla optu`be da se ne zalaèza opstanak Hrvatske. înjenica da su vi{e–manje svehrvatske opozicijske stranke sudjelovale u nacionalisti-~koj euforiji i trijumfalizmu jasno pokazuje da ne postojijavna sfera koju bi karakterizirao pluralizam mi-{ljenja i identiteta. Spajanje nacionalizma s ideologijomkonzervativnih krugova unutar katoli~ke crkve tako|erje dovelo do pojavljivanja sna`ne nacionalisti~ke dru{tveneve}ine, koja u ime nacije sistematski radi na stvaranju’moralno zdravog’ dru{tva u kojem }e nacionalni interesidominirati nad interesima i pravima dijela stanovni{tvaili pojedinaca. Oslanjaju}i se prvenstveno na tedru{tvene i politi~ke bira~e, vladaju}a politi~ka elita jeuspjela u~vrstiti svoju kontrolu nad dràvom, ekonomijomi masovnim medijima i ugu{iti zahtjeve za demokratizacijom«(ibid.: 268–269).

Nacija, identitet, kultura, povijest 333Tko {iri nacionalizamNacionalizam je sredstvo koje se iskori{tava da bi jedanbroj ljudi do{ao na vlast ili ostao na vlasti. Za njim su posegnulina ju`noslavenskim prostorima »neodgovornipoliti~ari, koji znaju da u prelaznim vremenima —iuvremenima ideolo{kih smetenosti — najkra}i put do zadovoljavanjanjihove gladi za vla{}u je nacionalizam«(Llosa 2000: 8). Za nacionalizmom »se posegnulo sigurnozbog njegove demago{ke u~inkovitosti jer ni{ta drugone omogu}ava na sli~an na~in da se ljudi nahu{kaju jedniprotiv drugih i da se istovremeno tako brzo proizvedeiluzija dru{tvenog identiteta, ali najvi{e se posegnulo zanjim stoga {to garantira dolazak na vlast onima koji sene zadovoljavaju time da budu rep lava, nego, ko{talo {toko{talo, èle biti glava ne~ega, pa makar to bila i glavami{a« (ibid.: 12).Nacionalisti~ki ratovi 90–ih godina na ju`noslavenskimprostorima nisu bili borba za narod i njegovo dobro.Naprotiv, »u ratovima 90–ih godina su se obogatilesve zara}ene strane na ra~un vlastitog naroda i bile suspremne u svako doba `rtvovati svoje ’sunarodnjake’zbog takti~kih razloga« (Mappes–Niediek 2005: 57). Ratovinisu ni izbili spontano: »Jugoslavenski ratovi zapodjelu u prvoj polovini 90–ih nisu bili ludilo, nego rezultatzavjere elita koje su èljele promjenu na {tetu narodabilo koje nacionalnosti« (ibid.: 93).Budu}i da »je nacionalizam jako pogodan za skretanjepa`nje s unutra{njih pote{ko}a« (Winkler 1982: 7),njime se ciljano upravlja odozgo: »Bez upravljanja odozgoiscrpi se snaga nacionalizma u ponekad nasilnim, naj-~e{}e kratkoro~nim akcijama koje prije ili poslije jednostavnopresahnu. Tek zajedni~ka igra manipulacije odozgoi nesigurnosti u bazi daje nacionalizmu njegovu neura~unljivueksplozivnu snagu. Politi~ari, intelektualci inovinari su njegovi stvarni protagonisti« (Sundhaussen1993: 63–64).

334 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam[irenju nacionalizma pogoduje {to i onaj dio intelektualacai politi~ara koji ne forsira nacionalizam ipak praviustupke nacionalistima i popu{ta im misle}i da }e ih tosti{ati. Pritom zaboravljaju »iracionalni i teleolo{ki karakternacionalizma. Politi~ki i ideolo{ki ustupci i nagodbepo pravilu ga ne sti{avaju, nego ga razjaruju kaostrelica rasnog bika i navode da zahtijeva jo{ vi{e. To neutaìvozahtijevanje je njegovo bitno obilje`je« (Llosa2000: 32).S obzirom da se »nacionalizmom kao masovnom pojavomuvijek upravlja i da postoje ljudi koji za to snoseodgovornost« (Sundhaussen 1993: 54), moè se kod nacionalizmana ju`noslavenskim prostorima to~no pratitikako su »za planiranje i izvo|enje odgovorni inènjeribili intelektualci i politi~ari« (Konrad 1994: 32). Oniusa|uju nacionalizam kao »integracijsku ideologiju kojazahtijeva da lojalnost velikoj grupi ’naciji’ mora imati apsolutnuprednost nad svim drugim lojalnostima« (Winkler1995: 12).Unutar takve grupe »nacionalizam obi~ava sebe prikazivatikao o~it i jasan princip, pristupa~an svakom~ovjeku, a prekr{ivan samo od strane nekih nerazumnihslijepaca« (Gellner 1990: 125). Me|utim, »nacionalizam— princip homogene kulturne jedinice kao osnove politi~kogìvota i obaveznog kulturnog jedinstva vo|a ivo|enih — zaista nije upisan ni u prirodu stvari, ni usrca ljudi, ni u preduvjete dru{tvenog ìvota uop}e, a vjerada jest tako upisan je la` koju nacionalisti~ka doktrinauspijeva prikazivati kao o~itu istinu koju stoga uop}enije potrebno dokazivati« (ibid.).Tko se odaziva nacionalizmuU istraìvanjima »je utvr|eno da postoji veza izme|u etnocentrizma,antisemitizma, {ovinizma i osobne nesigurnosti«(Katz 1985: 80). Pa »nacionalizam daje ljudimabez izgra|ene li~nosti identitet kojeg im manjka«

Nacija, identitet, kultura, povijest 335(Altermatt 1996: 23). Jer »~ime da pojedinac kompenzirasvoj osje}aj slabosti? Najsigurniji put je da uputi navrijednost grupe kojoj pripada. Prili~no je svejedno da lije to obitelj, nacija ili grupa drugog tipa: religijska zajednica,poslovna ili sportsko udruènje« (Lemberg 1964 I:28). Pomo}u nacionalizma »pojedinac postaje dio ve}egsvijeta: nacionalizam mu omogu}uje pove}an ’psihi~kidohodak’, {to itekako moè biti prihvatljivo kao nadomjestaksmanjenom materijalnom prihodu. Nacionalizamdopu{ta projekciju mr`nje i neprijateljstva na drugu grupu;on doprinosi da se osobne frustracije poni{te kolektivnimosje}ajem uspjeha« (Winkler 1985: 28).Nacionalizam nema znatan odaziv kod ljudi koji imajuispunjen ìvot jer »ako ljudi imaju ispunjen i bogatìvot, imat }e manju potrebu za veli~inom svoje grupe«(iz Winkler 1985: 28). Moè se stoga re}i da »nacionalizamje, posebno u svojim sirovim oblicima, jedan od momenatanajdublje rezignacije nad svojom (nerealiziranom)ljudsko{}u, on je izraz istinske patnje nad vlastitomnemo}i da se ~ovjek–pojedinac u sebi izgradi, daoplemeni svoju ljudsku povijesnu jezgru u vrlo sloènimtokovima suvremenog ìvota« ([undov 2002).Slabo pristaju uz nacionalizam ljudi koji nisu skloniiracionalnim strahovima jer poznato je da iza apartheidskograzmi{ljanja »stoje iracionalni strahovi od drugoga,od stranoga« (Altermatt 1996: 157). A nacionalizam »instrumentalizirastrahove ljudi i predlaè jednostavnaobja{njenja i rje{enja dru{tvenih problema. Reagiraju}inesigurno{}u na tendencije raspadanja dru{tva, ljuditragaju za novim dru{tvenim vezama, orijentiraju sevi{e nego dosad prema naizgled prirodno uvjetovanimkategorijama kao {to su nacija i rasa, religija i narod, teuzrok dru{tvenih problema poput nezaposlenosti, nedostatkastanova, obrazovanja i s tim spojenih dru{tvenihnejednakosti traè u kulturno–etni~koj nejednakoj vrijednosti«(ibid.: 159). Stoga »manipulacije strahom namakrodru{tvenoj razini lako vode u negativne krajnosti:

336 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamksenofobiju, pa i agresivnost« (@ani} 2007: 95). Usto,»kada su pojedinci, grupe, narodi i nacije u stanju kroni~nastraha, izrazito su podlo`ni autoritetima« (ibid.),{to olak{ava vladavinu politi~kim elitama. One zato koristestrah, svjesne da »dru{tvena proizvodnja straha,izazivanje straha i manipulacija njime sredstvo je dru-{tvene kontrole« (ibid.).Nacionalizam podràvaju konformisti: »~ovjek slu{aetablirane autoritete i drì se oprobanih obi~aja samozato {to i drugi tako ~ine. Time {to se priklju~uje nijemojve}ini, pove}ava pojedinac (odnosno grupa) svoje izgledena mir i pove}ava vjerojatnost da }e svoje privatne interesei dalje mo}i nesmetano ostvarivati« (Gellner 1999:171). Poznato je da »~esto ljudi prihva}aju svoje nacionalneuloge samo zato {to njihove ìvotne navike i zaradaza ìvot ovise od nacionalne javnosti. Odbiti legitimnezahtjeve nacije zna~i odbaciti ~itav sistem. Radi se o sveili ni{ta. ôvjek je ili lojalan gra|anin ili nije. Posljediceodbijanja sistema su neprivla~ne. One seù od zatvora,egzila do preziranja takvog pojedinca. Zaklju~ujemoda mnogi ljudi na vlastito preuzimanje nacionalnih ulogazaista gledaju kao na svrsishodan ~in koji je vi{e motivirano~ekivanim posljedicama nego neposrednim zadovoljstvomispunjavanja nacionalnih uloga« (Katz 1985:81).Konformizam je bio vrlo primjetan u Njema~koj1930–ih godina i kod znanstvenika, sveu~ili{nih profesorai drugih koji primaju pla}u iz dràvnog prora~una. Onjima Joseph Goebbels ( 2 2000: 775) u svom dnevniku8.3.1933. — tek nekoliko tjedana nakon {to je Hitler postaokancelar Njema~ke — konstatira sa zadovoljstvomda samo »tu i tamo poneki javni djelatnik pruà otpor, alidovoljan je i blag pritisak pa da padne na koljena«. Tedru{tvene grupe su »egzistencijalno ovisnije o reìmu,osjetljivije na svoj dru{tveni status i podlo`nije implicitnimili eksplicitnim politi~kim ucjenama, pa kada jednomidentificiraju neku jezi~nu praksu kao poèljnu,

Nacija, identitet, kultura, povijest 337prigrle je kako bi demonstrirali svoju lojalnost slu`benomsustavu vrednota« (@ani} 2007: 57).Predstavnici dru{tvenih znanosti usa|ujunacionalizamUtvr|eno je da pojedinci koji bi trebali predstavljatidru{tvene znanosti ~esto usa|uju nacionalizam: »otkakoje izmi{ljen nacionalni karakter nastao je niz takozvanihdru{tvenih znanosti ~iji stalni cilj je znanstvenalegitimacija naroda/nacije. To je prije svega jezikoslovlje(pogotovo njegova genealo{ka varijanta koja se {iri od18. st.), folkloristika, povijest, znanost o knjièvnosti«(Fritsche 1992: 81). Kod sukoba zasnovanih na nacionalizmu»popratnu muziku tim — u najbezazlenijem slu-~aju samo kulturnim — akcijama uni{tavanja pruàli sunekrofilni predstavnici dru{tvenih znanosti koji su jeziku~inili prirodnim elementom rasizma« (ibid.: 86). Zajednos njima »knjièvnost i umjetnost su i empirijski uvijeknajintenzivnije ’{trikale’ nacionalne simbole i mitove«(Link/Wülfing 1991: 10).Sudionici »{trikanja« zaboravljaju kako »pisac itekakoima pravo da u ime svog moralnog uvjerenja proglasirat svojoj dràvi; mislim ~ak da ako stavi brnjicu tom uvjerenjui vodi ra~una samo o dràvnim interesima, postajebijedni konformist i potpuno suodgovoran za izdajuintelektualaca« (Benda 1978: 66). Naime, »intelektualacje po svojoj biti i po definiciji ba{ kriti~ko bi}e (pa mu je to’glavni posao’ ìvota), prema sebi prije svega, a onda ispram svega ostaloga,autojeprvenstveno uklju~en njegovstav spram te svoje domovine i dràve« (Kangrga2002: 216). Ako se protivno tome intelektualac rukovodikonformizmom, onda se radi o izdaji intelektualaca, kojase o~ituje u uklanjanju istine zbog prakti~nih privatnihinteresa iako »je znanost u onoj mjeri vrijednost intelektualacakoliko traì istinu zbog istine, bez ikakvih prakti~nihprimisli« (Benda 1978: 80). Zato »intelektualci

338 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizammoraju odbacivati gotovo sve patriotske, politi~ke, religioznei moralne tvrdnje koje ako sluè zadovoljavanjuprakti~nih ciljeva naj~e{}e nu`no iskrivljavaju istinu«(ibid.).U nacionalisti~koj sredini »{teta koju nacionalizamprouzrokuje sigurno nije ni na jednom drugom podru~jutako o~igledna kao na podru~ju kulture. U konfuznom iapsurdnom sistemu vrijednosti u kojem je pripadnostkolektivnoj apstrakciji ’naciji’ vrhunska vrijednost, te seknjièvno i umjetni~ko stvarala{tvo vrednuje prema tommjerilu, rezultat je predvidljiv. Nacionalisti~ko gledi{teje sklono omalovaìti ili odbaciti svako duhovno djelokoje lokalne vrijednosti, regionalno, nacionalno, folkloristi~kostavlja u pozadinu, negira, ismijava ili poni{tavapomo}u kozmopolitske i univerzalne perspektive ili pomo}uindividualnog — pomo}u one stvarnosti ~ovjekovogpostojanja koja se te{ko moè spojiti s nacionalizmom. Nacionalizam najvi{e cijeni one knjièvne tvorevinekoje potvr|uju njegove predrasude o kolektivnomidentitetu. U praksi to zna~i da se regionalisti~ka ili folkloristi~kaumjetnost mora uzeti za uzor, {to vodi u provincijalniautizam, neizbje`ni rezultat nacionalisti~kekulturne politike. Zato nacionalizam u umjetnosti i knji-èvnosti do danas nije dao ni{ta {to bi bilo vrijednopam}enja, i zato ni ’proroci nacionalizma’, kako primje}ujeErnest Gellner, ’kad se trebalo latiti razmi{ljanja,nisu igrali u prvoj ligi’« (Llosa 2000: 29–30).Nacionalizam je suprotstavljen demokracijiRedovito »se iracionalnost nacionalizma pripisuje ’drugima’.Sloène misaone navike udoma}uju ’na{’ nacionalizami tako ga previ|aju, dok drugima pripisuju nacionalizamkao iracionalnu cjelinu« (Billig 1995: 38). Mislimoda »’nacionalizam’ postoji uvijek samo kod drugih«(Winkler 1985: 10), a »’na{’ nacionalizam se ne prikazujekao nacionalizam, koji je opasno iracionalan, pre-

Nacija, identitet, kultura, povijest 339tjeran i stran. Novi identitet, nova oznaka je na|ena zanjega. ’Na{’ nacionalizam se pojavljuje kao ’patriotizam’— koristan, neophodan« (Billig 1995: 55).Patriotizam definiramo kao »’privrènost ~lanovagrupe svojoj grupi i zemlji u kojoj ìve’« da bismo takorazlikovali »pozitivnu privrènost od {ovinizma i nacionalizma,koji uklju~uju negativne osje}aje prema drugimgrupama. Problem je kako u praksi razlikovati ta navodnovrlo razli~ita stanja svijesti. Ne moè se jednostavnopitati potencijalnog patriota da li voli svoju dràvu ilimrzi strance. âk i najekstremniji nacionalisti }e tvrditida imaju patriotske pobude. Frederick Hertz, koji je pisaoo nacionalizmu kad je Hitler jo{ bio kancelar Njema~ke,dobro je izrekao stvari. Kad se pitalo fa{iste zanjihova uvjerenja, svi su rekli da ’se ona sastoje od strasneodanosti naciji i od stavljanja njenih interesa iznadsvega ostalog’. Fa{isti tvrde da su oni branitelji, a ne napada~i,da poduzimaju ne{to protiv stranaca samo kadovi predstavljaju opasnost za voljenu domovinu« (ibid.:56–57).Lako se upada u klopku »vjere da iako su se pro{linacionalisti~ki pokreti uprljali zlo~inom i iako su drugenacije optere}ene grijehom, moja vlastita nacija je druk-~ija. Ona je ~ista, otmjena, plemenita, nesposobna ~initinepravdu drugima« (Seton–Watson 1977: 465). Me|utim,»neosporna ~injenica je da svaki nacionalizam kojièli biti koherentan i slijediti do kraja svoje osnovneprincipe vodi prije ili kasnije u netolerantno i diskriminiraju}epostupanje i u otvoreni ili prikriveni rasizam.Nema mogu}nosti izlaza. Budu}i da ona homogena, ~ista,kulturna i etni~ka ili i religijska nacija o kojoj nacionalizamsanja i koju èli probuditi nije nikad postojala —a da je ikad postojala, nestala bi u toku povijesti — moraje umjetno napraviti i izokrenuti stvarnost. A to se moèposti}i samo silom« (Llosa 2000: 29). »î{}enja« koja setako doga|aju »patriotsko pisanje povijesti — jo{ jednafikcija — kasnije poku{ava zatajiti« (ibid.: 54).

340 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamNa takvim »~i{}enjima« i sili temeljili su se fa{isti~kipokreti. I »usta{ki pokret uklju~io se u {iroki spektarfa{isti~kih struja. Ciljna grupa njihove agitacije nije bioneki odre|eni sloj dru{tva ili klasa, nego biolo{ko–genetskishva}ena nacija kao po~etak i kraj povijesti. Grupe ilipojave koje su prijetile kvarenjem jedinstva i zatvorenostite krvne zajednice — politi~ki protivnici (npr. srpskadràvna vlast, komunisti, slobodni zidari i dr.) ili zapadnoevropskipravni sistem i temeljne vrijednosti (npr.gra|anska demokracija, tolerancija, pluralizam, liberalizam,kapitalizam itd.) — progla{eni su smrtnim neprijateljimanacionalne zajednice, koja je prikazivana kao biolo{kai kao srasla sa zemljom. Odnos prema sada{njosti iprema budu}nosti bio je obiljeèn jednostavnim crno–bijelimdihotomijama: sada{njost kao ugroènost nacionalnogidentiteta, odnaro|ivanje balkaniziranjem, propadanjevrijednosti i obi~aja, one~i{}enost jezika i kulture— a budu}nost kao uskrsnu}e nacije i dràve, ponovnora|anje Hrvatske kao bedema katoli~anstva, povratakprirodnom poretku datom od Boga, ponovno stjecanjedijelova nacije ’otu|enih’ od hrvatstva, ~i{}enje kulturei jezika« (Sundhaussen 1995: 268–269).Svi »fa{isti~ki pokreti bili su u svojim politi~kim izjavamausmjereni protiv individualizma, kapitalizma, demokracije«,suprotstavljaju}i im »naciju definiranu kaoorgansku realnost posebnog tipa, ~ija veli~ina je prikazivanamistificiranjem pro{losti. Pojedinac je bio dio nadre|enecjeline, a njegova vrijednost rezultirala je iz njegovogdoprinosa ostvarivanju nacionalnih ciljeva. Fa{istinisu teìli ka ekonomskom ili dru{tvenom razvoju, nikakvojmoderniziraju}oj diktaturi, nego ka kulturnoj obnovi. Govorili su o ~asti, jedinstvu, pravu, ~isto}i i nacionalnojveli~ini . Ali najupadljivija je bila otvorenaspremnost na nasilje, na teror protiv svih osoba i grupakoje su definirane da se nalaze izvan nacionalne zajednice«(iz Sundhaussen 1995: 268–269).

Nacija, identitet, kultura, povijest 341Pored fa{isti~kih pokreta, op}enito ~itav »nacionalizamje ne samo antipod, nego bitni protivnik i zatirateljdemokracije« (Kangrga 2002: 20). Tako da »zbog njegovepredod`be povijesti, njegovog ideolo{kog op{ivanja{ovinizmom, neprijateljstvom prema strancima, rasizmomi religijskim dogmatizmom nacionalizam }e bezsumnje — kao {to ve} i jest u rascjepkanoj biv{oj Jugoslaviji— biti politi~ka snaga koja }e se sljede}ih godina suprotstavljationom internacionaliziranju ìvota i ekonomijekojem zahvaljujemo razvoj industrijske civilizacije idemokracije« (Llosa 2000: 48). U àru nacionalizma zaboravljase da je napredak civilizacije od samih po~etakapovezan s nadilaènjem granica plemenske zajednice, ane sa zatvaranjem u njih (ibid.: 13).Nacionalizam i religijaNiz autora smatra »da je u 19. i 20. st. nacionalizam nastupiona mjesto religije. Nacionalni osje}aj preuzeo je,kao funkcionalni ekvivalent, integrativnu funkciju religije«(Altermatt 1996: 109). U tom smislu je nacionalizamnadomjestak za religiju (Winkler 1985: 6). On je»politi~ka integracijska religija u uvjetima sekulariziranogdru{tva. Industrijalizacija i urbanizacija ukinuli sutradicionalne vezanosti dru{tva; nacionalna svijest i nacionalizampreuzeli su kompenzacijsku ulogu u oblikusekularne religije« (Altermatt 1996: 12). Tako je »nacionalizampostao nadomjestak za dru{tvenu koheziju postizanupomo}u nacionalne crkve, kraljevske dinastije ilidrugih kohezivnih tradicija ili kolektivnih grupnih samoprezentacija— nova svjetovna religija« (Hobsbawm1984a: 303). A »religija je stara i oprobana metoda da sepomo}u zajedni~kih obi~aja uspostavi zajedni{tvo i jedanvid bratstva me|u ljudima koji ina~e nemaju ni{ta zajedni~ko«(Hobsbawm 1991: 83).Pored tog op}eg svojstva, i »detaljnija analiza nacionalizmazaista pokazuje da on ima pseudoreligijske ele-

342 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizammente. Oni se o~ituju npr. u tome {to radi sa sli~nimsredstvima kao i crkva te ima sakralno–liturgijske oblike.Ljudi pozdravljaju nacionalnu zastavu kao ne{to najsvetije,pjevaju dràvnu himnu kao Te Deum, okupljajuse na masovnim mitinzima kao na religijskim slavljima,prire|uju procesije u nacionalna sveti{ta kao vjernici umjesta hodo~a{}a« (Altermatt 1996: 110).Osim toga, poput religije »nacionalizam zahtijevaprevi{e vjere u ne{to {to u takvom obliku o~ito ne postoji«(Hobsbawm 1991: 24). Uslijed svih tih sli~nosti, priopisivanju nacionalizma »religija tako|er pruà usporedbu.Isti intenzitet emocija i iskrivljavanje uma kojikarakteriziraju integralni nacionalizam« prisutni su ureligijskom na~inu razmi{ljanja (Snyder 1968: 358).Iz spoznaje da nacionalizam »je postao oblik religijskevjere, koji se lako izopa~i u ugnjetavanje« (ibid.: 2),izvodi se zaklju~ak da je »ekstremni nacionalizam bio sirovazamjena religije, zamijeniv{i usahlu vjeru fanati~nommr`njom. Isuvi{e ~esto su njegove vo|e bile isfrustriranidru{tveno neprilago|eni i umi{ljeni poluintelektualci«(Seton–Watson 1977: 12). Naposljetku, »nacionalizamje ~esto prouzrokovao fanatizam, koji je u ranijimrazdobljima bio rezerviran za religijske sukobe. Zaista semnogo toga moè re}i u korist shva}anja da je pove}anifanatizam nacionalista uzro~no povezan s gubljenjemreligijske vjere. Nacionalizam je postao zamjenska religija.Nacija kako je shva}aju nacionalisti je zamjena Boga«(ibid.: 465).MitoviKao {to je ve} re~eno, »u Srbiji i Hrvatskoj su grupe elitaupotrijebile nacionalisti~ku ideologiju za stabiliziranjesvoje u velikoj mjeri ugroène politi~ke funkcije« (Segert2002: 271). A za nacionalisti~ku ideologiju je tipi~no dase jako sluì mitovima (Friedrich 1994: 24) i da »njenimitovi izokre}u stvarnost« (Gellner 1990: 124).

Nacija, identitet, kultura, povijest 343Mitovi su laì velikih razmjera, a za njima se poseèjer nude »neposrednost obra}anja, sna`no mobiliziranjesa znatnim isklju~ivanjem racionalnog ispitivanja i prosu|ivanja,raspaljivanje emocija pomo}u uzbudljivih slika,proizvo|enje spontanih ispada (npr. nasilja) i ujedinjuju}usnagu. U najva`nije oznake mitskoga ubrajase sposobnost proizvo|enja nasilja i prvenstvenonjegovog opravdavanja« (Friedrich 1994: 27).Utvr|eno je da »nacionalizam proizvodi ~udne mitove,koji se nekriti~ki prihva}aju kao normalni i racionalni«(Snyder 1968: 3). Oni su »idealan gra|evinski materijalza populisti~ko–nacionalisti~ko mobiliziranje« (Segert2002: 264). U nacionalisti~koj ideologiji »narod postaje ’pramit’, na koji se onda mogu nastaviti mladinacionalni mitovi« (Kaschuba 1995: 60). Tako kod ju-`noslavenskih sukoba »noviji istraìva~ki radovi ukazujuna posebnu odgovornost mitova o etni~kim korijenima,koje su propagirale sve tri sukobljene strane kako biopravdale svoje strategije nasilja« (Riedel 2007: 21–22).Na sve tri strane »se nacionalisti~ki intelektualci ipoliti~ari pozivaju na mitove i simbole koje su naslijediliiz pro{losti i preradili u argumente koji trebaju ja~ati nacionalniidentitet i opravdati nacionalne zahtjeve« (Breuilly1999: 244). Koriste »klasi~na obilje`ja nacionalnihmitova kao {to su nesrodnost s okolnim grupama, odvojenostod njih i autohtono postojanje od drevnih vremena.Ta obilje`ja sluè za nagla{avanje razlikovnosti i jedinstvenostiizabrane grupe ljudi« (Skrbi{ 1999: 96). Nadalje,koriste tipi~no mitsko pojmovlje, a »u pojmovljemitskoga spadaju herojska djela i li~nosti, `rtva, patnje,izbavljenje, odba~eni i izabrani« (Lewada 1994: 46).Treba imati na umu da politi~ki mitovi »nisu nastalispontano ili izrasli povijesno, nego su napravljeni svjesnoza postizanje odre|enih ciljeva« (Mattusch 1994:56). U skladu s tim, »nacionalni mitovi cvjetaju najvi{ekad ih elite najvi{e trebaju« (Evera 1995: 151). [tovi{e,»ograni~avanje politi~kog kuta gledanja pomo}u mitskih

344 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizampri~a i slika je tim ja~e i uspje{nije {to je vi{e neka politi~kazajednica kod svoje integracije ovisna o mitskomosiguravanju svog zajedni{tva« (Münkler 1989: 345).Podre|uju}i pojedinca kolektivnome, »mit uni{tavaindividualnost: pojedinac postaje direktno u svim dijelovimapredstavnik svoje vrste, individua samo primjeraksvoje vrste« (Friedrich 1994: 21). U doma}im mitovimaje »uvijek prisutna tendencija za prisilnim zajedni{tvom,koja se suprotstavlja diferenciranju dru{tva i umjestotoga nudi arhai~ne oblike kvaziorganskog zajedni~kogìvota« (Friedrich/Menzel 1994: 10).Na ju`noslavenskim prostorima ima niz {ovinisti-~kih mitova jer »{ovinisti~ko pravljenje mitova je obilje`jenacionalizma . Ti mitovi se prenose pomo}u{kole, pogotovo u nastavi povijesti, pomo}u knjièvnostiili pomo}u politi~kih elita. Dolaze u tri osnovne varijante:veli~anje sebe, zata{kavanje vlastite krivice i ocrnjivanjedrugoga. Mitovi veli~anja sebe sadrè tvrdnje o izvanrednoj~estitosti i sposobnosti, kao i neistinite tvrdnjeo pro{lim dobro~instvima prema drugima. Mitovizata{kavanja vlastite krivice sadrè neistinito negiranjepro{lih nepravdi u~injenih drugima. Mitovi ocrnjivanjadrugih mogu sadràvati tvrdnje o kulturnoj inferiornostidrugih, krive optu`be za pro{le zlo~ine i tragedije,i neistinite tvrdnje da drugi sada gaje zle namjereprema ovoj naciji« (Evera 1995: 150).Istraìvanja su dala odgovor na pitanje »Za{to se mitoviprenose? Oni potje~u velikim dijelom od nacionalisti~kihpoliti~kih elita, za koje vr{e bitne politi~ke funkcije.Neke od tih funkcija sluè samo uskim interesimaelite. Vjera u veli~anje sebe ohrabruje gra|ane da doprinosenacionalnoj zajednici — da pla}aju porez, idu uvojsku i bore se za za{titu nacije. Mitovi tako|er podupiruvlast i politi~ku snagu vladaju}e elite: mitoviveli~anja sebe i zata{kavanja vlastite krivice omogu}ujueliti da zasja u svjetlu zami{ljenih postignu}a i zami{ljeneslave svojih prethodnika u nacionalnoj instituciji koju

Nacija, identitet, kultura, povijest 345kontrolira« (ibid.: 151). Usto mitovi zata{kavanja vlastitekrivice »sugeriraju neprihva}anje pogre{nosti zlo~ina,a to onda sugerira spremnost da se zlo~in ponovi« (ibid.:150). Ta spremnost je znatna, i zato se »u novijem kulturnoantropolo{komistraìvanju govori o pravom ’motori~kom’u~inku mitova, o posebnom dinami~kom potencijaluenergije i snage, koji nastaje pomo}u takvog religijskog,povijesnog ili politi~kog pravljenja mitova«(Kaschuba 1995: 60).Nadalje, o funkcijama mitova utvr|eno je da svi »mitovikoji ocrnjuju druge ja~aju vlast elita podupiru}itvrdnju da je nacija suo~ena s vanjskim prijetnjama; nataj na~in se narodno neprijateljstvo skre}e od nacionalnihelita na vanjske grupe« (Evera 1995: 151). Ovo koristei hrvatski jezikoslovci: kad prave mit o jezi~nom zlostavljanjuod strane Srba, time opravdavaju svoje dana{njejezi~no zlostavljanje Hrvata i gu{e neprijateljstvoi pobunu hrvatskih govornika protiv sebe, a frustracijegovornika izazvane stalnim osje}ajem krivnje koji im jezikoslovciusa|uju uvjeravaju}i ih da ne znaju vlastiti jezikusmjeravaju protiv Srba.Mitovi veli~anja sebe i zata{kavanja vlastite krivicedovode do toga da »kako je Gellner napisao, ’u nacionalisti~kodoba dru{tva oboàvaju sebe drsko i otvoreno, bezkamuflaè’« (Billig 1995: 79). Takav »nacionalni egoizamne prestaje biti egoizam time {to je nacionalni. Naprotiv:on postaje ’sveti’ egoizam« (Benda 1978: 107). Unjemu »’svaka grupa uzgaja svoju vlastitu oholost i sujetu,hvali se svojom superiorno{}u, uzdiè svoja boànstvai gleda s prezirom one koji nisu ~lanovi te grupe’«(Billig 1995: 79).Koli~ina mitova na ju`noslavenskim prostorima neiznena|uje. Naime, istraìva~i su utvrdili da mitovi cvjetajuu to~no odre|enim okolnostima. A kad se pogledaopis okolnosti koje su idealne za pravljenje mitova, vidise da je potpuno primjenjiv na ju`noslavensku sredinu:»Dru{tva koja nemaju tradiciju slobode govorenja, jak

346 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamslobodni tisak i slobodna sveu~ili{ta podlo`nija su pravljenjumitova jer nemaju ’borce za istinu’ da se suprotstavenacionalisti~kim kreatorima mitova. Nezavisni povjesni~arimogu biti lijek protiv slu`benog pravljenja mitovao sada{njim doga|ajima. Nepostojanje akademskeslobode i slobodnih medija je uvjet za nacionalisti~kopravljenje mitova« (Evera 1995: 152–153).Nadalje, po svom posezanju za {ovinisti~kim mitovima»najopasniji reìmi su oni koji u odre|enoj mjeri oviseo narodnom pristanku, a usko su rukovo|eni nereprezentativnomelitom. Stvari su jo{ gore ako je ta vlada slaboinstitucionalizirana, nesposobna ili koruptna, ili sesuo~ava s velikim problemima koji nadilaze njene mogu}nosti.Reìmi koji su izrasli iz nasilne borbe ili uìvajusamo oskudnu sigurnost tako|er su skloniji zadràti uborbi ro|eni {ovinisti~ki sistem uvjerenja« (ibid.: 153).Totalitarni ratni reìmi, kakvi su 90–ih godina bili uHrvatskoj, Srbiji i BiH, lansirali su brojne mitove: ratni»totalitarni reìmi postavljaju velike zahtjeve pred svojegra|ane pa zato koriste veliku koli~inu {ovinisti~kihpri~a da navedu na prihva}anje tih zahtjeva« (ibid.: 152).Pored toga, lo{a ekonomska situacija pogoduje {irenjunacionalisti~kih mitova (ibid.). Za razliku od novih ju-`noslavenskih dràva, istinski »demokratski reìmi sumanje skloni pravljenju mitova jer su takvi reìmi obi~nolegitimiraniji i tolerantni prema slobodi govora; stogamogu razviti evaluativne institucije da iskorjenjuju nacionalisti~kimit« (ibid.: 153).Utvr|eno je da mitovi sadrè element misterije, paprihva}anjem mita ~ovjek prihva}a i misteriju, a »kad jekod nekoga postignuto da prihva}a misterije, on }e bitispremniji da bez pitanja prihva}a naredbe od osoba kojesmatra autoritetima. Ukratko, misterije su dobra podlogaza poslu{nost« (Burke iz Kluver 1997: 53). To je jo{ jedanrazlog za{to vladaju}e elite rado upotrebljavaju mitove.

Nacija, identitet, kultura, povijest 347Preduvjet za prihva}anje mitova je neznanje: kad senacionalisti sluè mitovima, »pritom koriste neznanjejavnosti o povijesnim i jezi~nim ~injenicama. Umjetnikarakter zatvorene kulturolo{ke nacije koju oni propagirajuostaje ~esto neopaèn i od strane adresata u regiji iod strane oponenata na nacionalnoj razini, i mogu gaprozreti naj~e{}e jedino stru~njaci« (Riedel 2006: 33).Mit o pa}eni{tvuTipi~ni mit svakog nacionalizma je da je vlastita nacijabila pa}enik, `rtva izloèna povijesnim nepravdama kojeje danas potrebno ispraviti. I Hitlerova »nacionalsocijalisti~kapropaganda koristila je nacionalisti~ku ideologiju`rtve« (Claussen 1988). A u novije vrijeme se npr. uhrvatskim ud`benicima povijesti uzgaja mit o nacionalnompa}eni{tvu Hrvata (Bellamy 2003: 150). Za ulogommu~eni~ke nacije poseè se zato {to »uloga potla~ene nacijekoja pati zna biti privla~na i integrirati stanovni{tvou naciju. Uloga mu~enika proizvodi samosaàljenje, kolektivnusentimentalnost . Zajednica ljudi izloènihistom pritisku, istoj opasnosti je nerijetko ja~e povezananego zajednica trijumfa« (Lemberg 1964 II: 69).[tovi{e, »grupa koja samu sebe gleda kao pa}enike— pa}enike zbog pravedne stvari — moè djelovati neobi~nompropagandnom snagom na svoju okolinu. Ulogapotla~enih i mu~enika je nevjerojatno atraktivna. U tomeleì tajna za{to upravo takve grupe pridobijaju nasvoju stranu pripadnike svoje ina~e nadmo}nije okoline«(ibid.: 70).Upravo stoga pri suo~avanju s osporavaju}im ~injenicama»nacionalizam na osporavanje svojih teza odgovaradodatnim adutom: ulogom `rtve. On nudi duga~kulistu povijesnih poniàvanja, politi~kih i kulturnih uzurpacijaod strane kolonijalnih i imperijalnih sila, koje sudoti~nu naciju poku{avale uni{titi, zagaditi, izroditi. Tose poku{avalo i jo{ uvijek se poku{ava, naravno bez

348 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamuspjeha! Koliko god da su bili grozni zlo~ini osvaja~a i kolikogod stolje}a da je trajalo to sistematsko istrebljivanjenaroda koje je trebalo izbrisati potla~enu naciju, ona jepreìvjela! Usprkos varljivom prividu, mu~ena nacija jepotajno uvijek odolijevala, sa~uvala svoju su{tinu, ostalauvijek vjerna svojim precima i porijeklu, te ~iste du{e~ekala dan povratka svog otetog suvereniteta i svoje potisnuteslobode« (Llosa 2000: 20).S jedne strane, »naravno da se ta lista poniàvanja inepravdi oslanja na neke povijesne istine. Ali bilo bi zabludavjerovati da su nasilja i zlostavljanja iz pro{lostikoja su ja~i narodi po~inili nad slabijim narodima uzrokza nacionalizam. Kad bi to bio slu~aj, onda bi se nacionalizampoput epidemije pro{irio do najudaljenijeg kuta zemaljskekugle. Jer zar ima ijedna dràva u ~ijoj povijestise ne bi na{li razlozi za ispravljanje nepravdi? Svakodru{tvo koje pogleda unazad i detaljnije promotri svojupro{lost nailazi na scenario horora, zlo~ina i neizrecivognasilja, koje su jednako vr{ila dru{tva, narodi i nacijeme|usobno kao {to su ga unutar svakog dru{tva vr{ilemo}nije klase ili pojedinci nad slabima. U toj perspektivipostaje od povijesti svih dràva jedna povijest nitkovluka«(ibid.: 21).No nacionalizam èli vidjeti samo svoja pa}eni{tva upovijesti, spremno ih i izmi{lja jer »nacionalizmu su potrebnatakva povijesna poniàvanja kako bi opravdaosvoj zahtjev da je `rtva jedne kolektivno proìvljene prastarenepravde koju moè ispraviti samo ponovno postizanjeizgubljene nezavisnosti. On ih treba i zato da bi objasnionavodnu ne~isto}u nacionalnog jedinstva — napodru~ju jezika, kulture, institucija i ~ak rase — te da biobrazloìo politiku kojom sada na poziciji vladara èli ponovouspostaviti integritet i ~isto}u nacije, uprljanu stolje}imastrane vlasti« (ibid.).

Nacija, identitet, kultura, povijest 349NeprijateljPripisivanje uloge `rtve vlastitoj naciji ide paralelno spripisivanjem uloge deùrnog krivca drugoj naciji. Postojanjedeùrnog krivca, postojanje neprijatelja povezujevlastitu grupu, odnosno dovodi do toga da se ona uop}ei formira. Odavno je zapaèno da integracijska ideologijanacionalne grupe »mora sadràvati predod`bu o neprijatelju,o zajedni~koj opasnosti da bi se grupa povezivala«(Lemberg 1964 II: 82). Ve} Sigmund Freud je utvrdio daje »uvijek mogu}e povezati znatan broj ljudi zajedno uljubavi dok god se ostavlja neke druge ljude da prime manifestacijunjihove agresivnosti« (Bhabha 1993a, 300).Ta »predod`ba o neprijatelju, o zlom, neprijateljskomprincipu, o zajedni~koj opasnosti koja dolazi s njegovestrane djeluje na grupu kao vezno sredstvo. Susjedje istovremeno i protivnik. Barem dolazi u obzir kaotakav. Njegova snaga je opasnost, njegova slabost je{ansa za vlastito {irenje mo}i« (Lemberg 1964 II: 83).Prikazivanje nekoga kao neprijatelja ima va`nu ulogujer »predod`ba o neprijatelju moè postati dominiraju}imili ~ak jedinim svojstvom pravljenja nacije« (ibid.:85).Ne ~udi stoga {to se za nacije kaè: »nacije su zajednicekoje zbog povijesne zablude vjeruju u zajedni~ko porijekloi imaju zajedni~kog neprijatelja« (iz Altermatt1996: 42). Udruìvanje grupa u naciju, »odluka za nacionalnuorijentaciju i nacionalni identitet povezana je sodlukom o tome tko je zajedni~ki neprijatelj« (Dutsch1972: 23). Zato »ako je nacionalizam ideologija prvog licamnoìne, koja govori ’nama’ tko smo ’mi’, onda je ontako|er i ideologija tre}eg lica. Ne moè biti ’nas’ bez’njih’« (Billig 1995: 78).Pritom »smo mi ono {to drugi nisu, a drugi su ono {tomi nismo. Iz te praznine i neodre|enosti proizi{ao jemo`da onaj osje}aj kolektivne manije proganjanja svojstvennacijama koji, prema Eliasu Canettiju, drì masezajedno . Definiran pomo}u osje}aja proganjanja, ra-

350 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnjivi nacionalni identitet treba dakle vanjske neprijatelje,a ako se oni ne mogu odrediti, onda unutarnje neprijatelje,potencijalne izdajice, koji bi osje}aj zajedni{tvamogli dovesti u pitanje . Njih se u najboljem slu~ajuisklju~uje pomo}u predrasuda . U najgorem slu~aju ihse nasilno proganja i ubija« (Fritsche 1992: 80–81).Poznato je da »hrvatski nacionalizam tako|er koristinacionalisti~ke mitove i ’demonizaciju’ ’nacionalnog neprijatelja’«:»Srbe se prikazuje kao smrtne neprijateljehrvatske nacije i kao pripadnike neevropske civilizacije«(Sofos 1996: 268). Takvo »uvo|enje jednog prili~no proizvoljnogprijatelj/neprijatelj razlikovanja treba reduciratikompleksnu stvarnost i time sluìti stvaranju kolektivnogidentiteta. Taj ’identitet’ se, me|utim, mora proizvestinasiljem nad stvarno{}u kako bi se njegova ~isto}auop}e uspostavila. Kod ’konstrukcije’ njegove nacionalnepro{losti traga se s mnogo napora za porijeklom,za tobo`njom cjelovito{}u i kontinuitetom. Budu}ida kompleksnost povijesti tome pruà veliki otpor, ve} ikod toga ne ide bez nasilja« (Friedrich 1994: 28).Zato se koristi »izmi{ljanje pri~a o porijeklu .Pri~aju se izmi{ljene po~etne situacije, koje tako sluè zalegitimaciju dana{njih odnosa« (ibid.: 21). Sve te pri~e su»pojednostavljuju}i modeli obja{njavanja« (Friedrich/Menzel 1994: 9), one su mitovi koji stvarnost reducirajuna »lijep i ruàn, dobar i zao, hrabar i kukavica« (Münkler1989: 344).U takvoj reduciranoj stvarnosti »mehanizam deùrnogkrivca postaje od centralnog zna~aja za zajedni{tvodru{tva. Taj mehanizam se sastoji u tome da se nekogamarkira kao ’drugog’ i isklju~i kako bi se osiguralo zajedni{tvogrupe koja isklju~uje ’drugog’« (Friedrich1994: 26). [tovi{e, kod nacionalizma i rasizma, dvijume|usobno povezanih pojava »temeljni postupak sastojise u isklju~ivanju, odvajanju drugoga, stranoga od vlastitoga,pri ~emu se svaka sli~nost, svaka veza, svaka interakcijastriktno pori~e i tvrdi se da je razlika prirodno

Nacija, identitet, kultura, povijest 351data. Va`no je da se o toj razlici misli da je prirodna i nepromjenjiva. Vlastito, koje kod nacije nije vidljivopomo}u osjetila jer realno ne postoji, gledano je u oblikunacionalnog karaktera ili duha naroda. Budu}i da je i onkrajnje neodre|en i neuhvatljiv, morao se pomo}u obaveznog{kolovanja {iriti i nametnuti. Time je nestabilniidentitet postao masovnom svije{}u, koja je uvijek pra-}ena strahom da }e izgubiti tu karakternu masku, pro-{irenu pod nazivnikom nacionalna posebnost« (Fritsche1992: 80). Sve to skupa je razlog za{to »paranoi~na pripadnostnacionalnom identitetu grani~i s bole{}u« ([undov2002).S obzirom da je tzv. nacionalni identitet obi~na maska,»u mnogo slu~ajeva je klju~ snage nacionalizma iosje}aja identiteta postojanje autsajdera, ’njih’, protivkojih se vodi borba i ~ija dominacija ili potencijalna prijetnjanagla{ava neophodnost kolektivnih napora« (Ager2001: 14). Onda »su uvijek ’drugi’ ti koji su nelojalni,nepo{teni i koji zapo~inju spiralu nasilja: ’na{i’ postupcisu opravdani okolnostima, a za ’njihove’ se kaè daodraàvaju pokvarenost karaktera, zaista, ba{ onu pokvarenostkoju pori~emo kod ’nas’« (Billig 1995: 82).Istina, koliko god je prakti~no imati deùrnog krivca,imati neprijatelja kojeg se moè optuìti za sve, toliko jeneugodno kad nas netko podsjeti da »narod koji svoj vlastitiidentitet determinira u neprijateljstvu protiv nekogdrugog naroda mora se ozna~iti kao fa{isti~ki« (Konrad1994: 35).Budu}i da grupu povezuje neprijateljstvo prema onomekoga se ozna~ilo kao ’drugog’, ne ~udi {to se na ju`noslavenskimprostorima neprijateljstvo bri`ljivo uzgaja.Zapaèno je da »grupe a pogotovo manjine koje ìve ukonfliktu jedne s drugima ~esto odbijaju pribliàvanjeili gestu tolerancije onih drugih. Zaokruènost njihovenetrpeljivosti bez koje se ne bi mogli dalje boriti izgubilabi na konturama . Unutar odre|enih grupa moè~ak biti znak politi~ke mudrosti paziti da neprijatelji po-

352 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamstoje kako bi se zajedni{tvo ~lanova grupe u~vr{}ivalo igrupa ostala svjesna da je to zajedni{tvo od ìvotnog interesaza nju« (iz Hobsbawm 1991: 198).Protiv uzgajanog neprijatelja se brzo moè napravitirat, a »ti ratovi predstavljaju doba juna{tva nove nacije.Mit o tom dobu juna{tva vezuje i obavezuje. Vlastitojuna{tvo moè se dokazati samo u borbi protiv nekog neprijatelja.[to je on mo}niji, opasniji i vi{e zao, timnu`nije je zajedni{tvo protiv njega, tim zaslu`niji je otpor,borba i pobjeda« (Lemberg 1964 II: 83). Njegovanjuneprijatelja bitno pomaè religija, kakav je slu~aj i kodnas, jer »religijske i ideolo{ke zajednice s univerzalnimzahtjevom ispunjavaju misionarski zadatak da nevjerni~kuokolinu preobrate. Svi oni ìve od svog neprijatelja«(ibid.).Koliko je postojanje vanjskog neprijatelja prakti~no,vidi se po tome {to se »upu}ivanjem na njega opravdavaju`rtve koje zajednica zahtijeva od pojedinca: vojnaslu`ba, porez, disciplina, dokazi lojalnosti« (ibid.: 82).@rtva mijenjanja jezika, koju jezikoslovci danas traè odhrvatskih govornika, tako|er se opravdava upu}ivanjemna vanjskog neprijatelja. @rtva u obliku kori{tenja puristi~kih,zastarjelih ili novoizmi{ljenih rije~i dokazuje lojalnosthrvatskom nacionalizmu. A sve to samo zato {tohrvatski jezikoslovci èle nacionalnu posebnost vidjeti uobliku zasebnog jezika, ~ime potvr|uju da »nacionalizam~esto uklju~uje ideolo{ku konstrukciju ’jezika’ kaocentralnog simbola ’nacionalnog identiteta’« (Blommaert1997: 5). Kod hrvatskih jezikoslovaca »etnoteorije su’homogenisti~ke’: one podrazumijevaju da identitet ljudileì u jednom jeziku, jednoj kulturi, jednoj povijesti, jednomskupu obi~aja, vrijednosti i tradicije« (ibid.). U takvimteorijama »pogotovo jezik i religija ~esto postanusimboli nacionalizma« (Ager 2001: 14).Kroatisti znatno sudjeluju u izgra|ivanju slike o postojanjuneprijatelja. Pomo}u mita o srpskom jezi~nomunitarizmu pobrinuli su se da svatko u Hrvatskoj zna

Nacija, identitet, kultura, povijest 353tko ima ulogu deùrnog neprijatelja, a njemu zadnjih godinapridruùju i nove. Kako Evropska unija dobiva naaktualnosti, tako se iste metode uzgajanja neprijateljakoje su ranije bile usmjerene prema Beogradu sada poja~anousmjeravaju prema Bruxellesu. Najutjecajniji hrvatskiakademici tvrde da }e EU nametnuti Hrvatskojujedna~avanje varijanata (HAZU 2007a; Babi} 2008:193), i da »{to se Hrvatske ti~e, ~ini se da su i za jezikkobna imena koja po~inju s B (Be~, Budimpe{ta, Beograd,staro hrvatsko ime za Veneciju bilo je Bneci, Bruxelles,a Washington, London i Moskva trebali bi se nahrvatskom zvati Ba{ington, Bondon i Boskva)« (Kova~ec2006: 334). Sugerira se da je »ukupna me|unarodna javnost«na strani Srba, a protiv Hrvata (Kova~ec 2005:522). U tom smislu HAZU (2007a) zastra{uje doma}upubliku da u EU »bi se jedinstvo zacijelo moralo diktiratiiz nekog centra, koji u tom ve} ima iskustva« — ovdjeHAZU implicira da je u pro{losti Beograd diktirao jezi~nojedinstvo, i da }e u budu}nosti EU zaduìti Beogradza daljnje diktiranje jedinstva. Kroatisti tvrde i daje ha{ki Tribunal zadnjih godina ve} sproveo u Hrvatskojprisilno jezi~no jedna~enje s jezikom u Srbiji, pa iztoga izvode zaklju~ak da }e u budu}nosti i EU sprovoditiu Hrvatskoj jezi~ni unitarizam (Gr~evi} 2008: 192). Me-|utim, kao {to se ha{ko jedna~enje jezika na teritorijuHrvatske ne vidi u stvarnosti, tako su i tvrdnje da se EUmije{a forsiranjem nekakvog jezi~nog ujedna~avanjapotpuno neto~ne, kako je pokazao Per Jacobsen (2007:220–223) u svom Otvorenom pismu predsjedni{tvu HA-ZU.S obzirom da kroatisti {ire strah da }e Hrvatska izgubitidràvnost i nacionalni identitet ako hrvatsko imene bude naziv zasebnog slu`benog jezika u EU, moè sepodsjetiti da su i takva strahovanja neutemeljena. Naime,u EU je ve} u{la Austrija kao dràva u kojoj se govorivarijanata policentri~nog jezika. Iako su izme|u Austrijanacai Nijemaca ve}e jezi~ne razlike nego izme|u Srba

354 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizami Hrvata, nije uvedena oznaka ’austrijski jezik’ u slu-`bene jezike EU, nego se postupilo u skladu s ~injenicomda se radi o zajedni~kom jeziku Austrijanaca i Nijemaca,a Austrija time nije izgubila na dràvnosti ili nacionalnomidentitetu ni{ta vi{e od bile koje druge dràve ili nacijekoja je u{la u EU. U ovome kontekstu moè se usputpodsjetiti da uvo|enje naziva hrvatski me|u slu`bene jezikeu EU ni{ta ne utje~e na sociolingvisti~ki utvrdivu~injenicu da Hrvati, Srbi, Bo{njaci i Crnogorci govore varijantamazajedni~kog policentri~nog standardnog jezika.Iz prethodna dva odlomka vidljivo je da kroatisti intenzivnorade na tome da ne presu{e strahovi kako nekimo}ni neprijatelji stalno kuju zavjere da Hrvatima oduzmujezik, naciju i dràvu. Tim sna`nim neprijateljimakroatisti se odupiru, postiù pobjede, svaka od njih je ba{zbog snage neprijatelja »va`na pobjeda« i »jedna od dobivenihbitaka«, ali usprkos pobjedama »rat jo{ nije zavr{en«(Babi} 2008: 193). Zato se od hrvatskog ministarstvao~ekuje da opet dodatno podupre kroatiste, suo~enes velikim unitaristi~kim opasnostima, jer »rat za hrvatskijezik na svjetskoj razini nije jo{ dobiven« (ibid.).Ina~e, za politi~ke elite je postojanje neprijatelja prakti~noi zato {to se bilo kakav »nedostatak uspjeha moèspremno pripisati vanjskim ili unutra{njim neprijateljima.To je, naravno, besmislica, ali politi~ki neobrazovannarod podlijeè takvim isku{enjima kad je suo~en s velikimi naizgled nepremostivim problemima« (Schöpflin1995: 63). Znaju}i ovo svojstvo politi~ki neobrazovanognaroda, vladaju}a elita koristi nacionalisti~ku propagandu,koja ne samo da ukazuje na vanjske neprijatelje negokontinuirano »pokazuje da jo{ uvijek u dràvi ima neprijatelja,izdajica, kontrarevolucionara koje treba otkriti iuni{titi« (Lemberg 1964 II: 83).

Nacija, identitet, kultura, povijest 355StereotipiNa ju`noslavenskim prostorima danas su pro{irene brojnepredrasude i stereotipi, a »predrasude i stereotipi se ~esto ubrajaju u iracionalnosti nacionalizma. Predrasude pomaù kod zajedni~kog, jednakog tuma-~enja stvarnosti, prave stereotipne slike neprijatelja imogu tako pomo}i kod mobiliziranja« (Esbach 2000:163).Stereotipi nastaju i {ire se u grupi kad ona ima potrebu»opravdati planirane ili sprovedene djelatnosti protivstranih grupa, i vlastitu grupu na osnovi nekog svojstvarazlikovati od odre|enih stranih grupa u vrijeme kada seto razlikovanje smatra nesigurnim ili se sasvim gubi, ilikada uop}e ne postoji, ali zato postoji dru{tvena situacijakoja po mi{ljenju sudionika omogu}ava da se napravirazlikovanje na osnovi nekog svojstva« (Tajfel 1982:54–55).Kakav logi~ki postupak se pritom koristi, ilustriraprimjer nastanka stereotipa o tome tko je tolerantan: »taretorika pori~e ’na{e’ predrasude i pripisuje netoleranciju’njima’: ’na{u’ toleranciju ugroàva ’njihova’ prisutnost;’oni’ su ili netolerantni ili uzrokuju netoleranciju;prema tome, ’mi’ èlimo isklju~iti ’njih’ ne zato {tosmo netolerantni, nego obrnuto, zato {to smo tolerantni«(Billig 1995: 82).Spomenuta retorika dolazi od brojnih ’etni~kih poduzetnika’:»Ti ’etni~ki poduzetnici’ u politici, crkvi,sportu i kulturi, a prvenstveno u dru{tvenim znanostimai medijima, oni su ti koji tobo`nja ’prastara neprijateljstvame|u plemenima’ zajedno s obrazloènjima i navodnoneizbje`nim konzekvencijama usa|uju svojim ciljnimgrupama. Oni to ~ine s nadom da }e ti stereotipi bitiusvojeni i da }e svoju funkciju u punoj mjeri pokazati uetni~ki prebojanim politi~kim konfliktima« (Troebst1999: 75).Rijetki su autori koji na ju`noslavenskim prostorimaod 90–ih godina raskrinkavaju stereotipe: »U ratnim

356 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamvremenima pisati protiv stereotipa je pothvat koji baremna kratkoro~no ne obe}ava mnogo uspjeh. Tim va`nije jeto s obzirom na doga|anja u jugoisto~noj Evropi 90–ihgodina« (Hatschikjan 1999: 27).MedijiPoznato je da su »masovni mediji neosporno sredstvo zaideolo{ku reprodukciju« (Blommaert 1999: 430). Oniusa|uju »dru{tvenomitolo{ke konstrukcije«, i u njima su»populisti~ka razina i propagandna razina jako povezanejedna s drugom« (Lewada 1994: 46). Ne ~udi stoga {to»su za suvremene politi~ke reìme vaàn instrumentmo}i elektronski masovni mediji: dràvna televizija idràvni radio u slu`bi dràvne stranke« (Segert 2002:265).Uslijed toga je i »stupanj do kojeg se agresivne snagenacionalizma {ire unutar zajednice pod velikim utjecajemdràvne strukture. Poja~avanje se najbrè doga|a unedemokratskim sredinama, gdje elite kontroliraju}imedije i rasprostiru}i informacije mogu {iriti svoje idejebez smetnji. Zbog nepostojanja alternativnih izvora informacijai javne debate, ekstremne snage nacionalizmajednako zavladaju elitama i masama« (Kupchan 1995:183).To se dogodilo u novim ju`noslavenskim dràvama.U sklopu »ciljanog ograni~enja slobode medija« (Segert2002: 265), »televizija je pod najstroòm kontrolom vlade,medijima i {kolama vlada propaganda. Mnogo uniformi,mnogo zastava i svuda ime nacije« (Konrad 1994:33). 90–ih godina »u novonastalim dràvama su elektronskimediji podre|eni ratnoj propagandi vlade. Nastajeklju~alo i samouni{tavaju}e plemensko raspolo-ènje, za ~ije potpirivanje se koriste knjièvna sredstva,~ime se i pogled knjièvnika zamagljuje. To plemenskoraspoloènje zahva}a u tolikoj mjeri nacionalno dru{tvo,uklju~uju}i i intelektualce, da i pisci sami sebe cenzuri-

Nacija, identitet, kultura, povijest 357raju, vjeruju}i ve} u kli{e nacionalnodràvne paradigme,koji su usvojili i ugradili u svoju svijest, i to tako postojanoda i vo|e opozicije u Beogradu i Zagrebu u jednakojmjeri nose nacionalni konsenzus. âk ni alternativneosobe si ne mogu dozvoliti da istupe iz srpske odnosnohrvatske paradigme« (ibid.: 38).U takvoj situaciji »ako bi nacionalisti~ka svijest pobijedila,mogle bi ~itave nacionalne zajednice postati nosiocipsihoze« jer su im mediji uzgojili »napuhani kolektivniego, koji se pla{i da }e biti zakinut, da bi mu netko mogaone{to oduzeti, zbog ~ega je u stanju ~ak i razmjerno malegubitke doìvjeti kao nepodno{ljive i grozne« (ibid.: 36,37). Mediji su u~inili da nacionalisti~ki ego nema uvid ustvarnost: »U mislima ekstremnog nacionalista iukomunikacijskomsistemu svake ekstremno nacionalisti-~ke grupe ili dràve vijesti koje nacionalizam proteìradominiraju nad ve}inom ili ~ak nad svim vijestima iz svijeta~injenica. Kao i drugi oblici ideolo{kog ekstremizma,nacionalizam daje prednost ideolo{ki {ifriranimili ~ak neistinitim vijestima nad vijestima koje su druga~ijekodirane ili imaju druga~ije simbole, ~ak i ako sute druge vijesti istinite« (Deutsch 1985: 51). Uslijed toga»ekstremni nacionalist postaje kao i svaki drugi pristalicaneke ekstremne ideologije slijepac s vrlo kratkim {tapom.On ignorira stvarnost dok se s njom ne sudari; a onimalobrojni doga|aji i ~injenice koje ne moè ignorirati,pogode ga s iznena|enjem« (ibid.).[irenju nacionalizma pogodovalo je {to su ve} i uSFRJ mediji bili velikim dijelom nacionalno okupljeni:»U Socijalisti~koj Federativnoj Republici Jugoslaviji medijisu bili necentralisti~ki organizirani, svaka od {est republikai obje autonomne pokrajine imale su vlastiti radioi televiziju, koji su bili nazvani po imenima glavnihgradova. Sli~no decentralisti~ki organizirane bile su i novine,ne samo u novinarskom pogledu, nego i po strukturiprodukcije i distribucije. Jedino novine Saveza komunista,Borba, mogle su za sebe traìti pro{irenost po ~ita-

358 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamvoj dràvi« (Busch 2004: 198). Takva »decentralisti~kaorganiziranost medija u Jugoslaviji olak{ala je novimvlastodr{cima u republikama i njihovim strankama pristupmedijima, koji su brzo stavljeni u slu`bu propagiranjanacionalnih ciljeva« (ibid.: 199).Upravo »medijima se pripisuje klju~na uloga u propagiranjunacionalnog razgrani~avanja, govora mr`nje,predrasuda, stereotipova i u pripremanju rata« (ibid.).Ratna »semantika je uvedena politi~kim diskursom i raspirivanasvakodnevno pomo}u masovnih medija, koji su{irili ratnu propagandu« (Richter Malabotta 2004: 83).Bez ostatka »su dràvni radio i televizija kao i novine bliskereìmu bili u znaku ratne propagande« (Busch 2004:202). Pritom su kori{tene »diskursne strategije kojeimaju za cilj u~vr{}ivanje nacionalnog identiteta, mehanizmirazgrani~avanja koji se koriste pri konstruiranjugrupe kojoj se pripada i grupe kojoj se ne pripada pomo}urazlikovanja izme|u ’mi’ i ’oni’, strategije unutra{njeghomogeniziranja koje prizivaju nacionalno jedinstvo, solidarnosti lojalnost, ali i strategije mu~eni{tva, isticanjavlastite uloge `rtve« (ibid.: 203). Sa svrhom pridobivanjanaklonosti za rat »u ujedna~enim medijima prevladavalaje hladna dezinformacija prema kojoj je druga stranauvijek napadala, a vlastita se samo branila« (Mappes––Niediek 2005: 43).Konflikt na ju`noslavenskim prostorima »je umjetnoprovociran pomo}u tehnika manipulacije masama. Budu}ida se to doga|alo u dru{tvu bez slobodnog i pluralisti~kogsistema informiranja, nije bilo mogu}nosti da sejavnost cijepi protiv nacionalisti~kog bula`njenja i njegovihneizbje`nih posljedica, neprijateljstva prema strancima,rasizma i religijske netoleracije. apstraktno jekoncipirana jedna fikcija, koju su zatim propaganda idràvni audiovizualni mediji ugradili u stvarnost vrtoglavnomu~inkovito{}u« (Llosa 2000: 79).Posve »ujedna~eni televizijski kanali, radiostanice,novine i ~asopisi bili su motor velike kampanje trovanja,

Nacija, identitet, kultura, povijest 359koja je potpirivala nepovjerenje i mr`nju me|u zajednicamai regijama tamo gdje je to jo{ postojalo, a tamo gdjeje bilo nestalo, iznova raspirivala. A razumni glasovi irazborita pera onih koji su poku{avali da objektivno informirajui ozbiljno zastupaju svoje mi{ljenje bili su bezoklijevanja potisnuti ili vrije|ani najgorim pogrdama:odmetnici, pla}enici, izdajnici« (ibid.: 78–79).Poznato je da »je dràvna radiotelevizija HRT imalaneosporno klju~nu ulogu kod izbijanja rata. Ona je propisivalaupotrebu jezika, kako na planu sadràja tako ina planu izraza. Redakcija vijesti objavila je jedan internidekret koji je odre|ivao jezi~nu upotrebu i prikazivanjeslika« (Busch 2004: 207). Tako »u procesu op{irnegradnje nacionalnog identiteta i pravljenja jezi~nih granicamediji imaju glavnu ulogu. Televizija i radio subili jedna od klju~nih institucija putem kojih su slu{ateljii gledatelji dolazili do toga da zami{ljaju sebe kao ~lanovenacionalne zajednice« (Busch/Kelly–Holmes 2004: 6).Utjecaj medija je velik zato {to »mediji doseù brojnijupubliku i ve}i raspon populacije, povremeno mo`da ve}i iod obrazovnog sistema, koji je jo{ jedan nosilac jezi~nepromjene inicirane odozgo« (ibid.: 6–7). S obzirom na tolikuangaìranost hrvatskih medija oko jezika, u pojedinimknjigama stranih autora (v. npr. Busch 2004) velika»uloga medija u procesu jezi~nog razgrani~avanja poblièse oslikava na primjeru Hrvatske«, u kojoj vlada»opsesija granicama« (ibid.: 205, 199). Upada u o~i kodjezi~nog razgrani~avanja da »poseban zna~aj imale supritom — ve} prije dràvne samostalnosti, a poja~anoposlije — jezi~ne kolumne i javne debate o jeziku, koje suu sebi stapale politi~ki diskurs, narodsko mi{ljenje i akademskipogled, kako bi zahtijevale pravljenje granica«(ibid.: 227).Svi »hrvatski mediji bliski Tu|manovoj vladi bili supuni kolumni i emisija s jezi~nim savjetima, isto tako idràvna radiotelevizija. Mediji bliski vladi smatrali susebe modelom za ’ispravnu upotrebu jezika’« (ibid.:

360 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam207). Budu}i da je na taj na~in umjetno dat zna~aj posvenebitnoj temi i javnost je postala zaokupljena njome,moè se na Hrvatsku primijeniti jedna komunikacijsko–teorijskadefinicija nacionalizma, prema kojoj je nacionalizam»u onoj mjeri ekstreman u kojoj hitne i va`nevijesti iz stvarnosti bivaju potiskivane nerealnim i neva`nimvijestima, ali omiljenima u toj ideologiji« (Deutsch1985: 52).Na hrvatskom primjeru se vidi kako mediji »mogudoprinijeti stvaranju uvjeta za nadzor jezi~ne upotrebe iza {irenje jezi~nog purizma« (Busch/Kelly–Holmes 2004:7). Tako »je HRT objavio priru~nik u kojem se nabrajajupoèljne hrvatske rije~i i nepoèljne ’strane’ rije~i. Dr-àvna radiotelevizija smatrala je sebe instancom kojaodre|uje standard« (Busch 2004: 208). Navodna ’neispravnaupotreba jezika’ sluìla je ~ak kao pokri}e zaotpu{tanje nepodobnih novinara: »1991. godine zapo~elaje uprava HRT–a sa serijom otpu{tanja i umirovljavanja,{to je zahvatilo gotovo polovinu zaposlenih. Kao javnoobrazloènje sluìla je te{ka ekonomska situacija nastalazbog rata, no ustvari je uprava otpustila prvenstvenoopozicijske i ’nehrvatske’ novinare. Kao opravdanje posluìlisu i jezikoslovci, koji su prema izjavi direktorautvrdili da 60% novinara oskudno vlada hrvatskim jezikom«(ibid.: 207–208).[to se ti~e prikazivanja ju`noslavenskog konflikta uinozemstvu, zamjera se medijima na evropskoj razini {to»putem aktualnog izvje{tavanja imaju sasvim odre|enipogled na uzroke konflikta, a taj pogled neobavije{tenapublika najve}im dijelom preuzima. Tako mediji presudnoutje~u na oblikovanje javnog mnijenja u demokratskimdru{tvima. Mediji ~esto nisu zainteresirani za diferenciranuanalizu konflikta, nego za {to je mogu}e ve}ugledanost odnosno tira`. To ih mnogo puta zavede dapre{ute sloènost situacije i da prezentiraju crno–bijelusliku konflikta. Iz toga nastaje poznata shema prijatelj–neprijateljodnosno `rtva–po~inilac, koja se prven-

Nacija, identitet, kultura, povijest 361stveno kod konflikta identiteta moè medijski dobro inscenirati.Pitanje o nastanku etni~kog identiteta usmjerenogna razgrani~avanje, o profiterima izgra|enih slikaneprijatelja i nadasve pitanje o alternativama postavljase iznimno rijetko ili se uop}e ne postavlja. To kod publikepoja~ava gledanje na etni~ku svijest kao na kulturnukonstantu koja je objektivno data i nepromjenjiva. Utisakbeznade`ne konfliktne konstelacije koji mediji {irezavodi publiku i na zaklju~ak da se eskalacija nekog konfliktaidentiteta moè sprije~iti jedino jo{ vanjskom intervencijom,i to mo`da nasilno« (Riedel 2005: 269).S obzirom na stanje u medijima, pojedini autori upozoravajuda »`rtve medijskog ujedna~avanja misli koje seravna prema najnièm nivou i pove}ava medijima profitnisu samo individue koje vegetiraju na granici debilnostinego i dru{tvo u cjelini« (Schmidt–Salomon 2006: 118).Koliko je situacija ozbiljna, vidi se i iz podatka da su ba{»ravnanje prema najnièm nivou« i »ujedna~avanje misli«klju~ne smjernice u uputama za propagandu nacionalisti~keideologije koje Hitler daje u svojoj knjizi MeinKampf: »Svaka propaganda mora biti narodska, i njenaduhovna razina treba biti prilago|ena mogu}nostimanajograni~enijih me|u onima kojima se obra}a. Zato seduhovna razina propagande treba spustiti tim niè {to jeve}a masa ljudi koje èli obuhvatiti. A kad se radi o tomeda se obuhvati ~itav narod, kao {to je to slu~aj kod propagandeza istrajavanje u ratu, onda nikad dovoljan nemoè biti oprez da se sprije~e previsoki duhovni zahtjevi«(iz Jung 1974: 61).Mediji ravnanjem prema najnièm nivou zaglupljujudru{tvo, a »najve}a aktualna opasnost za homo sapiensa leì u strukturno uvjetovanoj gluposti. Mo`da jeuzbudljivije i mo`da nas subjektivno rastere}uje ako mislimoda sudbinu ~ovje~anstva usmjerava grupica mra-~nih zavjerenika, ali u stvarnosti iza ~itave te mizerijestoji jedna gigantska, globalna, ogromna zaglupljenost.Upravo zato je neophodno prosvje}ivanje! Bez obrazovne

362 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamofenzive {irokih razmjera, i lokalne i globalne, koja sekao prvo oslanja na najbolje tradicije znanosti, filozofije iumjetnosti, i koja se kao drugo ne pla{i da bez tabua razotkrijezablude ~ak i najsvetijih tradicija, ne}emo biti ustanju definirati bolja pravila igre za zajedni~ki ìvot ljudikoja su hitno potrebna« (Schmidt–Salomon 2006:119).SportS medijima je u uzgajanju nacionalizma povezan i sportjer on »doprinosi opasnoj politici ’mi’ naspram ’oni’«(Billig 1995: 123). Pravi se »nacionalna identifikacijapomo}u sporta protiv stranaca« (Hobsbawm 1984a:301). On djeluje »prema unutra kao sredstvo sjedinjavanjanagla{avaju}i sli~nosti, a prema van kao sredstvosukobljavanja nagla{avaju}i razlike« (Bellamy 2003:113).Ono »{to je sport u~inilo tako u~inkovitim posrednikomnacionalnih osje}aja, barem kod mu{karaca, svakakoje lako}a s kojom se ~ak politi~ki ili javno nezainteresiranipojedinci mogu identificirati s nacijom ~im njusimboliziraju uspje{ni sporta{i . Zami{ljena zajednicamilijuna izgleda da se ostvaruje kao mom~ad od jedanaestigra~a koji svi nose jedno ime« (Hobsbawm 1991:168).Sportski doga|aji su drugo, svakodnevno lice nacionalizma(Ebeling 1994: 15–16): »zastave na sportskimstadionima prave nacionalisti~ko raspoloènje« (Altermatt1996: 11), a »sportske stranice ponavljaju povr{nestereotipe o naciji« (Billig 1995: 120). Ve} »izme|u dvasvjetska rata je internacionalni sport postao, kako jeubrzo uo~io George Orwell, izrazom nacionalnih borbi, asporta{i koji su zastupali svoju naciju ili dràvu postalisu centralne figure–simboli svojih zami{ljenih zajednica«(Hobsbawm 1991: 168).

Nacija, identitet, kultura, povijest 363Istraìvanja pokazuju da »paralela izme|u sporta iratovanja izgleda o~ita . Sportske stranice, pozivaju}inas, ~itatelje, da ma{emo zastavama, ponavljaju jezik ratovanja.êsto se sluè metaforama vezanima za oru`je(pucati, opaliti, napasti)« (Billig 1995: 123). Zato se opisuje»’sport kao sredstvo sukoba me|u nacijama kojepoja~ava agresivnost, stereotipe i predod`be o inferiornostii superiornosti’« (Bellamy 2003: 113).Svakoga dana »sportske stranice prvenstveno ~itajumu{karci zbog zadovoljstva. One se mogu smatrati banalnimvje`banjem za iznimna vremena krize kada dr-àva poziva svoje gra|ane, pogotovo svoje mu{ke gra-|ane, da daju krajnje `rtve za nacionalne ciljeve« (Billig1995: 11). Poznato je da se »politi~ka kriza koja vodi urat moè brzo napraviti, ali volja za `rtvovanjem nemoè. Moraju postojati prethodne vje`be i podsje}anja,tako da kad do|e kobna situacija, mu{karci i ène znajukakvo pona{anje se od njih o~ekuje. Svakodnevno se odvijabanalno pripremanje. Na sportskim stranicama kadih mu{karci prelije}u traè}i rezultate tima za koji navijaju,~itaju pritom o podvizima drugih mu{karaca u bitciza interese ve}eg tijela, ekipe. êsto je ekipa nacija, i borise za slavu protiv stranaca« (ibid.: 124).Perfidno dresiranje ra~una da »su sportske stranice tekstovi zadovoljstva. Dan za danom milijuni mu{karacatraè svoje zadovoljstvo na tim stranicama, dive}i seherojstvu u ime nacije, uìvaju}i u prozi u kojoj intertekstualnoodzvanja ratovanje. Takva zadovoljstva ne mogubiti bezazlena. rutinski podsjetnici mogu tako|er bitivje`banje; protekla ponavljanja ne mogu biti ignoriranakao priprema za budu}a vremena. Mo`da }emo mi — ilina{i sinovi, ne}aci, unuci — odgovoriti jednoga dana, saspremnim entuzijazmom ili sa svije{}u o du`nostimakad ~ujemo da nas na{a dràva zove. Poziv }e nam ve}biti poznat; o du`nostima smo ve} informirani; te rije~isu ve} odavno instalirane u predjelu na{eg zadovoljstva«(ibid.: 124, 125).

364 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam[kolski sistemU {irenju nacionalizma {kola ima veliku ulogu. Moè segovoriti o »praksi usa|ivanja nacionalizma u djecu u{koli. Emocionalni patriotizam koji leì u osnovi nacionalizmapo~inje unutar obitelji i nastavlja se u u~ionicipovijesti. U {koli djeca usvajaju predrasude o sebi i drugimljudima i u~e visoko vrednovati svoju naciju. U~iteljipo pravilu nisu skloni uklanjati nacionalne i rasisti~kepredrasude kod djece. Prva stvar koju je ve}ina djecenau~ila o ljudima drugih nacija bila je da ih ne vole. Emocionalni stavovi prema raznim stranim dràvamasu ugra|eni u malu djecu prije nego {to su djeca usvojila~ak i najosnovnije ~injeni~ne informacije o tim dràvama«(Snyder 1968: 364–365).To se sprovodi planski jer »prema nacionalisti~koj teoriji{kolski sistem mora imati glavno mjesto u radudràve. Svrha obrazovanja nije prenositi znanja, ustaljenespoznaje i metode izumljene u dru{tvu zbog bavljenjaop}im interesima; svrha obrazovanja je sasvim politi~ka— pot~initi volju mladih ljudi volji nacije. [kole su sredstvodràvne politike poput vojske, policije i dràvnih financija. Svrha takvog {kolovanja je okupirati mozgoveljubavlju prema dràvi, i stoga je ono {to se u~i i kakose u~i, {to se potiskuje i {to se mijenja stvar dràvne politike«(Kedourie 1993: 78).Analize pokazuju da »nova hrvatska dràva otvorenokoristi obrazovni sistem kao politi~ko oru|e« (Bellamy2003: 155). îtav »novi program nastave je napravljentako da usa|uje krut sistem vrijednosti, a ne nezavisnorazmi{ljanje. Pod prija{njim reìmom to su bile vrijednostisamoupravnog socijalizma i ’bratstva i jedinstva’, nonove vrijednosti su u potpunosti konzervativne i nacionalisti~ke«(ibid.).Kad se njihovo usa|ivanje odvija pod izlikom »izgradnjeponosa na vlastitu naciju«, potrebno je podsjetitida je »’nacionalni ponos’ u praksi vrlo kliska i labilna kategorijajer druga strana ponosa je oduvijek preziranje

Nacija, identitet, kultura, povijest 365drugoga ili drugih. ôvjek je samo u usporedbi s ne~imponosan na ne{to. Te{ko je kontrolirati gdje zavr{avajujednozna~no lijepe predod`be o ’dragocjenommaterinskom jeziku’, a gdje po~inje da ovaj ili onaj narod’ima grozan jezik’, da je na{a zemlja tako lijepa, a onazemlja izrazito odvratna... Pogotovo je te{ko kontroliratigdje zavr{ava da smo mi prijateljski, susretljivi i otvoreni,a gdje po~inje da su oni odbojni, odvratni, zatvoreni.Isto i s povijesnog gledi{ta: mi smo oduvijek voljeli slobodui bili heroji, oni su bili podmukli i kukavice« (Szücs1981: 148). Tako da »ponos {to se pripada nekom carstvu,nekoj religijskoj ili kulturnoj zajednici podrazumijevapreziranje ili saàljevanje onih koji u tome nemajuudjela« (Lemberg 1964 II: 82).[kole usa|uju i nacionalisti~ki i preskriptivisti~kiodnos prema jeziku: »U~itelji koji su nau~ili a zatimpodu~avaju tu varijantu ìgosat }e druge varijante kao’pogre{ne’ ili dru{tveno neprihvatljive« (Le Page/Tabouret–Keller1985: 236). Tako »obrazovni sistem o~ito ostajeosnovno sredstvo za jezi~no–ideolo{ku kontrolu«(Blommaert 1999: 430). Na njemu se jo{ jednom vidi da»je pravljenje nacionalisti~ke svijesti posao intelektualaca«(Konrad 1994: 36).S obzirom na takvu situaciju {kolstva u Hrvatskoj,potrebno je politi~are podsjetiti na »obavezu dràve i njenihregija da podupiru seriozno obrazovanje, koje se trebaravnati prema solidnim znanstvenim kriterijima istinitosti,a ne prema partikularnim interesima odre|enih«grupacija (Schmidt–Salomon 2006: 138) — bilo politi~kih,bilo strukovnih, bilo religijskih. Unutar {kolskihpredmeta »nekriti~ko preno{enje tvrdnji za koje je dokazanoda su pogre{ne suprotno je od obrazovanja, to je’izopa~eno u~enje’, manipulacija« (ibid.: 137). Ona zaglupljujedru{tvo i »zato je pobolj{avanje obrazovnog sistemapored uklanjanja velikih dru{tvenih (prvenstvenoekonomskih) problema najva`niji zadatak sada{njosti«(ibid.: 49). Obrazovanje se mora zasnivati na »temeljnim

366 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamprincipima prosvje}ivanja (na pravednim i fer odnosima;na primatu samostalnog, kriti~kog razmi{ljanja umjestoprimata autoriteta; na skepti~nosti prema svetim, apsolutnimvrijednostima; na ~isto svjetovnoj argumentacijiitd.)« (ibid.: 87). Dakle, ba{ suprotno od onoga {to zahtijevajunpr. kroatisti u doma}oj sredini.Perspektive hrvatskog dru{tva koje se zasniva nakonzervativnosti i nacionalizmu nisu nimalo ruì~aste:novi »tradicionalizam smanjuje kvalitetu {kolskog obrazovanja«,to je »nova sablast u obrazovanju« (Bellamy2003: 156).Uloga lingvistaKod lingvista na ju`noslavenskim prostorima zapaà sezadnjih dvadesetak godina toliko izrazit trend pribli-àvanja politi~kome da se doma}i jezikoslovci i politi~arivi{e uop}e ne razlikuju ni po sadràju ni po tehnikamakoje primjenjuju kad govore o jeziku. Hrvatski lingvisti ijavno izraàvaju odbacivanje vlastite struke kad u svojimtekstovima pi{u npr. da im nije bitno je li »naziv jezikalingvisti~ki opravdan ili nije«, ili da im kod tvrdnje orazli~itosti jezika nije bitna koli~ina razlika u jeziku. Zaboravljajuda bi njima kao lingvistima i sveu~ili{nim profesorimamoralo biti bitno je li naziv jezika lingvisti~kiopravdan i je li tvrdnja o razli~itosti jezika zasnovana nalingvisti~kim kriterijima zato {to se od sveu~ili{nih profesoralingvistike o~ekuje da lingvisti~ki obrazuju studente,kako bi ovi nakon zavr{enog studija obrazovali u{kolama {iroke mase i tako podizali razinu op}eg znanja.Uvid u publikacije najprominentnijih hrvatskih jezikoslovacapokazuje, naàlost, da ~ak nastoje raznim tehnikamazamagljivanja onemogu}iti zainteresirane dado|u do ispravnih zaklju~aka o jezi~nim pitanjima. A uonim rijetkim situacijama kad bivaju suo~eni sa znanstvenimpristupom, redovito poseù za politi~kim etiketamada bi tako prikrili nestru~nost vlastitih publikacija.

Nacija, identitet, kultura, povijest 367Jednako upada u o~i da kod svojih teza navode argumenttipi~an za politi~are da »tako misli narod« i da onizastupaju i prenose narodno, lai~ko shva}anje. Zaboravljajuda nije zadatak profesora prenositi laicima lai~koshva}anje, jer oni ga ionako znaju, nego je zadatak profesoraupoznati laike sa znanstveno utemeljenim spoznajama.Naime, za razliku od naroda i od politi~ara, lingvistise profesionalno bave jezi~nim temama, pa se od njiho~ekuje da im je i mi{ljenje o takvim temama profesionalno,a ne lai~ko.Pojedini hrvatski filolog, npr. Kati~i} (2000: 165––166), svoje pozivanje na narod progla{ava demokracijomi etikom, temelje}i na tome vlastiti zahtjev da se nafakultetima ne koristi naziv srpskohrvatski jezik idaseupotrebljava naziv hrvatski jezik. To Gröschel (2009:320) kriti~ki komentira sljede}im rije~ima: »mora se propitatinjegovo shva}anje odnosa izme|u znanosti (o jeziku),’demokracije’ i ’etike’. Znanstveno istraìvanje i nastavane mogu biti ’demokratski’ tako {to osje}ajima imislima ’onih kojih se ti~e’, tj. mase naivnih govornika,ustupe prednost nad znanjem eksperata, nego jedinotako da svoje spoznaje u~ine pristupa~nim svakome. Istovrijedi i za druga znanstvena podru~ja. Nitko ne}e ozbiljnozastupati mi{ljenje da kod dijagnoze i terapije bolestitreba dati prednost, naspram metoda akademske medicine,metodama narodske medicine koje su bolesnikukao ’onome koga se ti~e’ poznate. U skladu sa znanstvenom’etikom’ i lingvistike je da ’onima kojih se ti~e’ razjasnikoliko ima istine u njihovim lai~kim predod`bama,a ne da ih u~vr{}uje u njihovim predznanstvenim odnosnoizvanznanstvenim prosudbama«.Zamjenjivanje znanstvenog dokaznog postupka frazom»tako misli narod« je izraz populizma, a populizamje staviti narodu ne{to u usta, a onda mu gledati u usta,dakle prvo izmanipulirati narod, a zatim se pozivati nanjega. Populistima kao opravdanje za sve sluè »’mase’,na koje se ~esto pozivaju, a jo{ ~e{}e ih instrumentalizi-

368 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamraju« (Höpken/Sundhaussen 1998: 1). Nasuprot tome,znanstveni pristup osvje{tava ulogu manipulacije i demagogijeu oblikovanju »glasa nacije« i »volje naroda« tepokazuje da »’glas nacije’ je fikcija« (Billig 1995: 71) i daje »vrlo lako demagozima da smatraju kako samo onimogu interpretirati volju naroda i odlu~ivati tko se ubrajau narod« (Smith 1995: 148).Znak populizam je i pravo takmi~enje u jezi~nom»rodoljublju« me|u jezikoslovcima u tome tko }e biti ve}ipobornik »pravih hrvatskih rije~i«, tko }e vi{e proganjati»nehrvatske rije~i«, tko }e glasnije osuditi lingviste u svijetukoji u svojim radovima upotrijebe naziv »srpskohrvatskijezik« itd. Takvo izraàvanje »domoljublja« sepokazalo va`nijim od posjedovanja znanja iz struke kojomse bave. Posljedica toga je da su za hrvatsko jezikoslovljepostali karakteristi~ni veli~anje purizma, opsjednutostporijeklom rije~i, poistovje}ivanje nacije s jezikom,zastra{ivanje pri~om o ugroènosti jezika i nacije tepri~om o stalnoj zavjeri vanjskih i unutarnjih neprijatelja,prepravljanje povijesti i opsjednutost vlastitom slikompovijesti, pripisivanje uloge pa}enika sebi, svojoj nacijii jeziku, pripisivanje drugima uloge deùrnog krivca,diskvalificiranje neistomi{ljenika politiziranjem—asveovo su tipi~na svojstva jezi~nog nacionalizma. Tako da,»naàlost, i jezi~ni nacionalisti me|u Hrvatima, Bo{njacima,Srbima (grupa oko Slova) i Crnogorcima sukonstruiranjem ili odràvanjem mitova o jezi~noj povijestii {irenjem scenarija o ugroènosti jezika pridonijeliu~vr{}ivanju predrasuda, stereotipa i neprijateljskih slikao susjednim narodima koji govore istim jezikom«(Gröschel 2009: 377).Kombinacija jezi~nog nacionalizma i populizma neiznena|uje jer utvr|eno je da »populizam ima dodirnihto~aka s nacionalizmom i rasizmom« (Altermatt 1996:200) i da »nacionalizam i rasizam imaju dva lica: jedno jeinstitucionalizirano i oblikuje na odre|eni na~in drugo— populisti~ko — lice, koje se onda koristi kao argument

Nacija, identitet, kultura, povijest 369za nu`nost institucionaliziranog — dràvnog — nacionalizma«(Neuer Nationalismus 1994: 20).U tekstove hrvatskih jezikoslovaca ugra|ena su osnovnaobilje`ja »desnopopulisti~kog sindroma«, a to su:»Populisti~ki pokreti po pravilu apeliraju na narod i najednostavne ljude. nacionalni osje}aj zajedni{tva stavljajuiznad principa slobode, skloni su prema stranomepokazivati netoleranciju, sumnji~avost i odbojnost. Ksenofobijaje dio populizma. sanjaju o dobrim, starimvremenima Populisti~ki pokreti su naj~e{}e antiintelektualnousmjereni, iako ih ~esto vode intelektualci. Populizam se ~esto odlikuje dihotomijskom slikom svijeta,koja dru{tvo i povijest dijeli na dobro i zlo. Pritom dobroostaje na idealisti~ki na~in zamagljeno, dok zlo naj-~e{}e biva konkretizirano i personificirano. Deùrnikrivci i teorije o zavjerama imaju bitnu ulogu u populisti~kojslici svijeta« (Altermatt 1996: 193–194).Pisanje u slu`bi takve slike svijeta nanosi dalekose`nu{tetu na razini obrazovanja jer usa|uje novim generacijamaneznanstvene tvrdnje o jeziku, naciji, povijestii kulturi. Iako je najmanje pola stolje}a dobro poznatoda se radi o neznanstvenim tj. neto~nim tvrdnjama, i njihovaosporenost je odavno ugra|ena u visoko{kolskoobrazovanje zapadnoevropskih zemalja, hrvatski akademici~ine sve kako bi doma}u sredinu izolirali od zapadnoevropskihznanstvenih standarda i kako bi joj uskratilipristup znanju. Ponavljaju da se jezik mora podudaratis nacijom, premda je odavno poznato da to nije to~no. Nekoriste lingvisti~ke spoznaje o policentri~nim jezicima,iako bi upravo one omogu}ile objektivnije sagledavanjena{e jezi~ne situacije. U svakoj novoj kroatisti~koj knjizio standardolo{kim temama samo se ponavlja ono {to jepostalo podobno ponavljati o jeziku i {to lingvisti~ki mainstreamu Hrvatskoj ponavlja, a istovremeno se pre-{u}uje ono {to je postalo podobno pre{utjeti. Takvo upornoodbijanje suo~avanja s jezi~nom stvarno{}u i s dosezi-

370 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamma znanosti u svijetu ne donosi kroatistici naàlost ni{tadrugo nego dodatne izgubljene godine.I »analizirane diskusije na temu jezika tako|er supokazale da je hrvatsko jezikoslovlje zarobljeno u te{kopremostivom diskursu, {to onemogu}ava da nadvladaiskrena i zdrava diskusija o temi jezika. To ograni~avasvaku mogu}nost analize, spoznaje i, na kraju krajeva,objektivnog poimanja svijeta« (Czerwizski 2005: 259).Doista, vi{e je nego upadljivo da »sveukupno pokazujujezi~nopartikularisti~ki orijentirani lingvisti me|u Hrvatima,Bo{njacima i Crnogorcima i nakon jedne diskusije’za i protiv srpskohrvatskoga’, koja traje ve} prekodesetlje}e i pol, za~u|uju}u rezistenciju prema dokazima’za srpskohrvatski’ izne{enima ne samo od strane lingvistau inozemstvu nego i u njihovoj domovini« (Gröschel2009: 371). Kod ignoriranja dokaza je na djelu jedan psiholo{kimehanizam pomo}u kojeg »se potiskuje spremnostza ’promjenom smjera’ kad se pojave defekti u vlastitojargumentaciji« pa »~ovjek ono {to bi u stvari mogaoznati ne èli znati« (ibid.). Takav postupak je »vrloopasan i, naposljetku, nemoralan« (ibid.: 372). Naàlost,»od ta{tine, koja bi mogla biti povrije|ena priznavanjemvlastitih zabluda, o~ito ni lingvisti nisu oslobo|eni«(ibid.).[to je najgore, »ustrajavanjem na svojoj jezi~noideolo{kojvjeri, jezikoslovci u slu`bi politike u dràvama nasljednicamaJugoslavije ve} su vi{e generacija studenataindoktrinirali u duhu jezi~nog apartheida, i znanstvenipodmladak usmjeren na karijeru naveli na oportunisti~kopreuzimanje svojih pogleda« (ibid.).Premda kod nas takvo stanje vlada ve} desetlje}ima,njega ipak ne bi trebalo biti nemogu}e prevladati. Jerkad nacionalisti~ka ideologija èli jedno, a istina na kojuukazuje znanost je drugo, izbor izme|u tih dviju opcijaznanstveniku ne bi smio pasti te{ko ako ima na umu daodbacivanjem istine ujedno odbacuje i sebe kao znanstvenika:»tko si dozvoli — bez obzira zbog kakvih razlo-

Nacija, identitet, kultura, povijest 371ga: patriotskih, politi~kih, religijskih —daiunajmanjojmjeri krivotvori istinu, njegovo ime se mora izbrisatis liste znanosti« (Pâris iz Benda 1978: 80).Uostalom, »konflikti izme|u dràve i znanosti, me|unjima i takvi izme|u dràve i prou~avanja jezika, provla~ese kroz povijest Evrope od antike. I u slu~aju postjugoslavenskejezi~ne {izme lingvistika je pozvana dasa~uva autonomiju svojih kategorija u skladu s jednomizrekom koja se pripisuje rimskom povjesni~aru Suetonu(70.–130. n. e.), a glasi: Caesar non supra grammaticos’Nije Cezar iznad gramati~ara’, tj. vladari ne trebada se mije{aju u jezi~na pitanja« (Gröschel 2003: 185).Kad se autonomija zamijeni sluènjem nacionalizmu,onda se u takvom jezikoslovlju pojavljuju autisti~necrte. Pa tako premda je zadnjih dvadesetak godina standardnijezik postao jedna od glavnih tema u ve}ini ju`noslavenskihdràva, zapaà se kod te teme (koja uklju~ujepolicentri~nost, lingvisti~ke i sociolingvisti~ke kriterije,naziv jezika) da lingvisti na ju`noslavenskim prostorimaimaju vrlo suèn kut gledanja, da su neupu}eni u internacionalnikontekst i u analogije iz drugih jezika, i dalingvisti~ke ili sociolingvisti~ke termine upotrebljavajubez poznavanja njihove internacionalne definicije (ibid.:137).Nadalje, gube iz vida da lingvisti~ko bavljenje jezikom»sluì op}enito pobolj{avanju sposobnosti jezi~nihoblika u svrhu optimiranja komunikativnih mogu}nostigovornika. Izolacionisti~ka izgradnja varijanata srpskohrvatskogjezika vodila bi, nasuprot tome, ka pravljenjukomunikacijskih barijera. Sudjelovanje u tome bi za lingvistetrebalo biti nespojivo s njihovom znanstvenometikom« (Gröschel 2001: 183). Odbacivanje znanstveneetike je kod kroatista toliko uzelo maha da se u svojimpublikacijama otvoreno zalaù za neeti~nost, npr. [kari}(1994: 99–100) pi{e da je u Hrvatskoj »standardnom jezikuzada}a da ucrta me|e, da uspostavi komunikacijskebarijere«, pa da stoga treba uvoditi i poja~ano koristiti

372 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamneuobi~ajene izraze »sve i kad nisu ve}ini Hrvata, ili baremdana{njih Hrvata, najbliì«.Takve aktivnosti bi lingvistima trebale biti zazorne,pogotovo {to se zna da dana{nju ispolitiziranost i izolacionisti~keaktivnosti koje ona uzrokuje lingvisti~ki leksikondefinira kao: »Jezi~ni {ovinizam. [ovinizam je ekstremninacionalizam, a jezi~ni {ovinizam je sukladnotome ekstremno cijenjenje jezika vlastite grupe uz istovremenoekstremno preziranje drugih jezika neke regijeili nekog dràvnog podru~ja. Jezi~ni {ovinizam je ~estodio takozvane etnogeneze odnosno ’nacionalnog preporoda’ i ~esto se pojavljuje zajedno s politi~ki agresivnimborbama za promjenom statusa kontaktnih jezika is puristi~kim nastojanjima. Aktualni primjeri jezi~nog{ovinizma su nastojanja da se srpskohrvatski jezik podijelina dva jezika, na hrvatski i na srpski« (Glück 2 2000:652).Unato~ tim nastojanjima, neznatnost jezi~nih razlikaizme|u varijanata srpskohrvatskog jezika rezultira idalje me|usobnom razumljivo{}u, a »s me|usobnom razumljivo{}ukao odlu~uju}im kriterijem za pripadnostidioma istom jeziku povezan je nedostatak bilingvizmaizme|u govornika tih idioma. Me|usobna razumljivosti inepostojanje bilingvizma stoje u korelaciji sa strukturnomsli~no{}u idioma koju je utvrdila sistemska lingvistika.Sve tri navedene ~injenice su karakteristi~ne zajezi~ne oblike klasificirane u lingvistici kao varijante,npr. za varijante njema~kog, engleskog ili {panjolskog«(Gröschel 2009: 148).Od tih ~injenica doma}i jezikoslovci odvra}aju pogled,a tu i tamo se odrazi takvog postupanja mogu na}i»i kod nekih stranih, me|u ostalima i njema~kih (ju-`nih)slavista, koji su neke argumente iz debate u postjugoslavenskompodru~ju, izgleda, preuzeli bez preispitivanja.Do priklju~ivanja stranaca pozicijama zastupljenimu postjugoslavenskom diskursu dolazi o~ito stoga{to pretpostavljaju da nacionalni filolozi, koji se izja{nja-

Nacija, identitet, kultura, povijest 373vaju kao izvorni govornici, posjeduju na neki na~in ’prirodno’uvijek ve}u kompetenciju kod prosu|ivanja ’vlastite’jezi~ne problematike. Takvoj procjeni moè se suprotstavitinalaz ruskog sociolingvista Vachtina (2002:247), koji konstatira da upravo u sociolingvisti~kim kontekstimalingvisti koji prosu|uju status svog vlastitogmaterinskog jezika ~esto pokazuju ve}u podlo`nost emocijamaprema predmetu svog istraìvanja, a posljedicatoga je ve}i stupanj politiziranosti njihovih izjava« (Gröschel2009: 2). Doma}i jezikoslovci zaboravljaju da »je’politi~ka pjesma’ i dalje za pravu znanost ’odbojna pjesma’«(Spillner 1990: 15). A strani lingvisti koji od njihnekriti~ki preuzimaju gube dragocjeni »’pogled izvana’koji nije iskrivljen nacionalizmom« (Steltner 2003: 26).U vezi s opisivanjem jugoisto~ne Evrope u zapadnoevropskimzemljama zapaà se u novije vrijeme »da su ina podru~ju znanosti izi{le na vidjelo odre|ene sumnjivepojave« (Hatschikjan 1999: 25). Jedna od njih je »nekriti~kopreuzimanje terminologije od pojedine strane ukonfliktu. U 90–im godina mogle su se i mogu se takvetendencije vidjeti i u nekim znanstvenim publikacijama(koje sre}om nisu karakteristi~ne za ~itavo znanstvenorazmatranje)« (ibid.: 26).Kod nastajanja tih tendencija odre|enu ulogu odigralaje svijest da »tko kao predstavnik inozemne slavistikeili op}e lingvistike eksplicitno negira ispravnost argumenataza zasebnost hrvatskog jezika i ustrajava napostojanju srpskohrvatskoga, mora ra~unati s tim da}e u Zagrebu postati persona non grata, {to mu ba{ ne}eolak{ati pristup knji`nicama ili arhivima u Hrvatskoj«(Gröschel 2009: 367). Jo{ ve}u ulogu odigrali su zahtjevikoji dolaze iz ju`noslavenskih dràva. Naime, vi{e nije nijavna tajna da Hrvatska pomo}u svojih diplomatskihslu`bi vr{i direktne pritiske na inozemna sveu~ili{ta.Profesor sa Sveu~ili{ta u Kopenhagenu, Per Jacobsen(2006: 319) govore}i o danskim sveu~ili{tima opisujekako od 90–ih godina »bili smo izloèni pritisku, pone-

374 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamkad dosta primitivnom« kad su ih posje}ivali hrvatskiambasadori s prijedlogom da uvedu hrvatske studije i podijeleknjige u knji`nicama na hrvatske i srpske. Jacobsennavodi imena iz samog vrha hrvatskog politi~kogìvota i postupke kojima su se sluìli kako bi od stranihznanstvenika iznudili imenovanje jezika i studija po hrvatskojnaciji. Takvi pritisci se od 90–ih godina ponavljajuna raznim evropskim sveu~ili{tima.Oni istovremeno i razotkrivaju kakva je situacija usamoj Hrvatskoj: »Kad jedan predsjednik dràve mislida mediji u inozemstvu podlijeù dràvnoj kontroli, i kadjedna ministrica za obrazovanje vjeruje da u inozemstvumoè zahtijevati nazive jezika i na~in organiziranja visokih{kola i knji`nica u skladu sa svojim èljama, onda tomnogo govori o slobodi medija, istraìvanja i nastave unjihovoj domovini« (Gröschel 2009: 365).Navedeno »ograni~avanje slobode medija i slobodemi{ljenja, {to je vi{e puta javno kritizirano od strane zapadnja~kihinstitucija, vaìlo je i jo{ uvijek vaì u jezikoslovnimglasilima kakvo je Babi}ev ~asopis Jezik ili kakvisu ~lanci, monografije i zbornici u izdava{tvu pod utjecajemzagreba~ke Akademije, gdje je do danas upotreba nazivasrpskohrvatski jezik (odnosno hrvatskosrpski) tabu«(ibid.: 163). Drugim rije~ima, »mehanizmi cenzure iautocenzure zbog uzimanja u obzir politike djelovali su idjeluju i u redakcijama stru~nih publikacija« (ibid.).Neki znanstvenici zbog pritisaka popu{taju politici,a neki, pogotovo doma}i, to ~ine mo`da zbog vlastitog uvjerenjada je politika nadre|ena znanosti. Pritom zaboravljajuda u sveu~ili{nim statutima pi{e kao jedna odglavnih postavki znanstvenog rada da je znanost nezavisnaod politike. Naime, »bilo koje ’nacionalno orijentiranje’u znanosti je nespojivo s postulatom znanstveneobjektivnosti, bez obzira radi li se o astrofizici, genetici,filozofiji ili o lingvistici i filologiji« (ibid.: 293). Zaboravljajui da statuti sveu~ili{ta zahtijevaju od znanstvenihradnika da javno iznose i brane dokazane istine u situa-

Nacija, identitet, kultura, povijest 375cijama kada su one, bilo zbog politike bilo zbog drugihrazloga, ugroène u dru{tvu. Postoje eti~ki kodeksi sveu~ili{takoji govore o du`nosti ~lanova akademske zajedniceda istupe pred javnost i podsjete je na ~injenice, imaju}ina umu dru{tvenu odgovornost i dobrobit zajednice.Za{to mnogi to ipak ne ~ine, obja{njava jedan poznatipsiholo{ki mehanizam, prema kojem pojedinac razmi{ljana sljede}i na~in: a) Za{to ba{ ja da istupim u javnosti ira{~i{}avam stvari kad ima i drugih lingvista, pa neka tooni naprave? — dakle, kao prvo prebacuje odgovornostna druge; b) nakon toga, kad pro|e odre|eno vrijeme, retroaktivnosituaciju gleda ovako: Ako ni drugi ne istupajuu javnosti i ne ra{~i{}avaju stvari, zna~i da ni ne trebaistupati i ra{~i{}avati, nego je sve u redu, ni nema se {tora{~i{}avati.Kod teme standardnog jezika u novim ju`noslavenskimdràvama o~ituje se u punoj mjeri dilema kojapoga|a same temelje znanstvenog rada i profesije sveu~ili{nognastavnika: da li se dràti osnovnih principaznanstvenog i nastavnog rada kao {to su objektivnost,nepristranost, izno{enje ~injenica, i onda kada ti principidaju rezultat koji aktualna politika nerado gleda, ili odbacitite principe zbog priklanjanja politici. Kako seopredijeliti u takvoj situaciji? Odluku mora donijeti svakilingvist za sebe, a ona }e dobrim dijelom ovisiti o njegovojvlastitoj savjesti i o spremnosti da preuzme odgovornost.Ovisit }e i o tome koliku koli~inu konformizma ioportunizma dopu{ta njegov integritet osobe.Krajem 80–ih godina zapaèno je da je u raznim granamaznanosti pove}an zna~aj etike, koja u prednji planstavlja pojam odgovornosti znanstvenika (Goebl 1988:855). Tako|er je zapaèno da ba{ u sociolingvistici postojeveliki deficiti na tom podru~ju pa je »potrebno spoznajnu,teoretsku i radnu sposobnost sociolingvistike pro-{iriti razvijanjem i izo{travanjem svijesti za eti~ke aspekte«,a rezultat toga bi trebala biti »ve}a svijest o odgovornosti«(ibid.: 864). Dvadesetak godina kasnije (Goebl

376 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam2005: 946–947) konstatira se da se zaostalost sociolingvistikena planu etike, naàlost, jo{ vi{e pove}ala. Zato jesociolingviste potrebno podsjetiti na Kantov, Weberov iPopperov postulat da se u znanosti empirijski traga zaistinom bez preduvjerenja i bez vrednovanja, i potrebnoje ponovo zahtijevati »ve}u svijest o odgovornosti« (ibid.:947, 951, 954).Znanost ~ine »iskreni, sistematski napori da se saznaistina o stvarnosti« (Dawkins 2007: 501). Od lingvista seo~ekuje objektivnost: »Lingvisti su, tako volimo misliti,znanstvenici — objektivni promatra~i jezika koji mogusebe odvojiti od ideologija prihva}enih u dru{tvu okonjih. Ali ta razvedravaju}a misao je sigurno neto~na: sasvimje jasno da lingvisti mogu biti, i ~esto jesu, zahva}eniideolo{kim pozicijama koje mogu jako utjecati nanjihovu interpretaciju rezultata istraìvanja« (Milroy2005: 325). Prihva}anje pro{irenih ideolo{kih pozicijaomogu}ava pojedincu dobre odnose s onima koji zastupajute pozicije. Unutar kroatistike i s njom povezanihju`nih slavistika do{lo je do toga da se vi{e cijeni biti udobrim odnosima s ve}inom, biti dio mainstreama, negopisati ili govoriti kvalitetno o temama iz svoje profesije.Takve okolnosti omogu}uju {irenje ideolo{kih pozicijana mjestima gdje bi se o~ekivao nezavisan i objektivanpristup.Kod najprominentnijih hrvatskih filologa dominiraideologija: Gröschel (2009: 369–370) razotkriva npr. RadoslavaKati~i}a kao predstavnika filologije u slu`bi politike,a takva filologija »pravi ili u~vr{}uje jezi~ne ideologije«.Uvid u Kati~i}eva nastojanja da se ideologija {tovi{e {iri pokazuje da »tko, kao Kati~i} ovdje, poku{avasvoj autoritet dobiven pomo}u zasluga na drugim podru~jimakoristiti za postizanje njemu po}udnih jezi~nopoliti~kihpogleda, isklju~uje naposljetku sam sebe izstru~noznanstvenog diskursa. Instrumentaliziranjeemocija je ’moralna toljaga’ posebne vrste, koja ju`nuslavistiku njema~kog govornog podru~ja treba zastra{iti

Nacija, identitet, kultura, povijest 377kod opho|enja s nazivom srpskohrvatski jezik. Tko poseèza takvim sredstvima, razotkriva i vlastitu sumnjuu uvjerljivost svojih ina~e izno{enih argumenata za zasebnosthrvatskoga« (ibid.: 359). Neuvjerljivost argumenatarazlog je za nedovoljan odaziv u inozemnoj lingvisticina koji se Kati~i} tuì, no »Kati~i}ev prigovor(2001b, 582) upu}en prvenstveno inozemnoj slavistici daneki ’serbokroatisti’ ’te{ko ~uju, a neki ne ~uju nikako’zahtjev za zasebnom kroatistikom na planu lingvistike,moè se s ve}im pravom obrnuto uputiti hrvatskim filolozima,koji se ’prave gluhi’ na argumente protiv zasebnostihrvatskog jezika izne{ene u inozemnoj slavistici«(Gröschel 2009: 371).Ima vi{e razloga zbog kojih doma}i filolozi ustrajavajuu sluènju politici. Kao prvo, »’nacionalni’ anga`manjezi~nih secesionista se i financijski honorira« (ibid.:258). Oni »mogu ra~unati s raznim privilegijama u dru-{tvu: s napredovanjima u karijeri, ~lanstvom u akademiji,nagradama spojenim s nov~anom potporom, prihodimaod gramatika, pravopisa i rje~nika koje su oni napisalia ministarstvo odobrilo za {kole i sveu~ili{ta« (ibid.:370). Poznato je da »{to se ti~e prihoda, jedva da se moèdosegnuti stanje zasi}enosti kod ikoga. No, ostaje da sezapitamo {to je ponukalo one koji su u karijeri ve} postigliuspjeh da postanu nosioci jezi~nosecesionisti~kog pogleda«(ibid.). U odgovoru na to pitanje vidljiv je jo{ jedanrazlog za ispolitiziranost jezikoslovaca: »[ira javnostse obi~no ne zanima za lingviste, sli~no kao ni zaznanstvenike iz podru~ja knjièvnosti ili za sveu~ili{nefilozofe, {to zna~i da njihov rad dru{tveno ne dobiva priznanjekakvo o~ekuju. No, nacionalni filolozi mogu privu}ijavnu pa`nju u turbulentnim vremenima raspadadràve ako znaju, prvenstveno preko medija, sebe profiliratiu pobornike ’nacionalnih interesa’. [ansa da kaozna~ajni predstavnici nacionalne avangarde postanupriznati u dru{tvu mogla bi biti vaàn motiv za{to su seneki lingvisti koji su za vrijeme Tita zastupali jezi~nou-

378 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamnitaristi~ki stav preobrazili u jezi~ne partikulariste«(ibid.: 370–371).O~ito je trend na ju`noslavenskim prostorima da se»’istina’ pripisuje ’slu`benom’ stavu onoga tko je na vlasti.Time se posjedovanje ’istine’ shva}a kao pravo vladarai poistovje}uje s ideolo{ki prepunjenim diskursom«(Zori} 2005: 23). Zapaàju}i takvu ideolo{ku zahva}enostkroatista i drugih ju`nih slavista, pojedinci u me-|unarodnoj znanstvenoj zajednici podsje}aju na »ulogulingvistike kao ne~eg odvojenog od vladaju}e politi~kesile« (iz Busch/Kelly–Holmes 2004: 54). Podsje}aju da jelingvistika »objektivna znanost« (ibid.) i stoga nezavisnaod politike i njenih odredbi. Lingvistika treba ukazivatina zastranjenosti politike na jezi~nom planu nastalezbog nacionalisti~kih ciljeva: »Zar ne bi lingvistika kaodisciplina ili lingvisti kao njeni predstavnici trebali preuzetiodre|enu odgovornost i re}i politi~arima da njihovepoliti~ke odluke ili njihova jezi~na politika mogu imatitakve i takve posljedice na podru~ju obrazovanja, na podru~jumedija, na podru~ju kulturne politike itd.?«(ibid.: 55). Pa stoga i kod ~etiriju naziva jezika u novimustavima (hrvatski, srpski, bosanski, crnogorski) »jednaod uloga koju bi lingvisti mogli imati je da istaknu kontradikcijekoje stoje iza tih naziva« (ibid.).Sa znanstvene strane, »teorijska osnova koju su dalijezikoslovci u slu`bi politike za hipotezu o zasebnim jezicimapokazala se neuvjerljivom« (Gröschel 2009: 377).To ujedno zna~i da »zamjenjivanje naziva srpskohrvatskijezik (odnosno hrvatskosrpski) pomo}u hrvatski, srpski,bosanski i crnogorski nije opravdano iz lingvisti~ke isociolingvisti~ke perspektive« (ibid.: 344). Opravdanjene mogu pruìti ustavne odredbe o slu`benim jezicimajer »politi~ko–administrativne i pravno ozakonjene manipulacijenazivom jezika irelevantne su za lingvisti~ko isociolingvisti~ko prosu|ivanje jezi~ne stvarnosti« (ibid.:17).

Nacija, identitet, kultura, povijest 379înjenica da Srbi, Hrvati, Bo{njaci i Crnogorci govoreistim jezikom ne ugroàva ni nacije ni dràve, niti imabilo kakvih negativnih posljedica za govornike. Naprotiv,ima pozitivnih jer se ne moraju mu~iti oko prevo|enjakao kad se sretnu s govornicima nekog stranogjezika. Razlike izme|u varijanti srpskohrvatskog jezika~ak su manje nego izme|u varijanti unutar drugih standardnihjezika. Budu}i da i stvarnost i znanost dokazujuda se radi o jednom policentri~nom standardnom jeziku,postavlja se pitanje kada }e zdravi razum i smisao za realnostprevladati nad nacionalisti~kom ideologijom balkanskihfilologa. Jer i »ako se dva suprotna stava zastupajujednakom èstinom, ne mora istina nu`no biti usredini. Mo`da jedna strana, jednostavno, ima pravo«(Dawkins 2007: 529).

Popis citiranih radovaAbraham, W. (ur.) (1974), Terminologie zur neueren Linguistik,Tübingen.Ager, D. (2001), Motivation in Language Planning and LanguagePolicy, Clevedon.Aitchison, J. (1992), »Assessing Language Status: Some Problems«,U. Ammon/M. Hellinger (ur.), Status Change of Languages, Berlin/NewYork, 487–495.Aitchison, J. ( 3 2001), Language change: progress or decay?, Cambridge.Alexander, R. (2000), In Honor of Diversity: The Linguistic Resourcesof the Balkans, Columbus.Altermatt, U. (1996), Das Fanal von Sarajevo, Paderborn i dr.Ammon, U. (1987), »Language — Variety/Standard Variety — Dialect«,U. Ammon i dr. (ur.), Sociolinguistics / Soziolinguistik. AnInternational Handbook of the Science of Language and Society / Eininternationales Handbuch zur Wissenschaft von Sprache und Gesellschaft,Berlin/New York, 316–334.Ammon, U. (1989), »Towards a Descriptive Framework for the Status/Function(Social Position) of a Language within a Country«, U.Ammon (ur.), Status and Function of Languages and Language Varieties,Berlin/New York, 21–106.Ammon, U. (1992), »On the Status and Changes in the Status of Germanas a Language of Diplomacy«, U. Ammon/M. Hellinger (ur.),Status Change of Languages, Berlin/New York, 421–438.Ammon, U. (1995), Die deutsche Sprache in Deutschland, Österreichund der Schweiz: das Problem der nationalen Varietäten, Berlin/NewYork.Ammon, U. (1996), »Typologie der nationalen Varianten des Deutschenzum Zweck systematischer und erklärungsbezogener Beschreibungnationaler Varietäten«, Zeitschrift für Dialektologie und Linguistik63/2, 157–175.Ammon, U. (2000), »Sprache — Nation und die Plurinationalität desDeutschen«, A. Gardt (ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ih-

382 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamres Verhältnisses in Geschichte und Gegenwart, Berlin/New York,509–524.Ammon, U. (2005), »Pluricentric and Divided Languages«, U.Ammon i dr. (ur.), Sociolinguistics, Vol. 2, Berlin/New York,1536–1543.Anderson, B. (1988), Die Erfindung der Nation, Frankfurt amMain/New York.Ani}, V. (1998), Jezik i sloboda, Zagreb.Ani}, V. (2000), »Govorite li idiotski?«, Feral Tribune 4.3.2000,(http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=37).Artukovi}, M. (1986), »Pisma Bogoslava [uleka A. T. Brli}u«, Slavonskipovijesni zbornik 23, 187–213.Baasner, R./Zens, M. ( 2 2001), Methoden und Modelle der Literaturwissenschaft,Berlin.Babi}, S. (1964), »Uklanjanje hrvatsko–srpskih jezi~nih razlika«, Jezik11/3, 71–77.Babi}, S. (1965), »Vukov i na{ dana{nji knjièvni jezik«, Jezik 13/1,23–26.Babi}, S. (2001), Hrvatska jezikoslovna prenja, Zagreb.Babi}, S. (2004), Hrvanja hrvatskoga, Zagreb.Babi}, S. (2008), »Jo{ o hrvatskome jeziku u Europskoj Uniji (Uz ~lanakMarija Gr~evi}a)«, Jezik 55/5, 193–195.Badurina, L./Pranjkovi}, I. (2009), »Hrvatski pravopisni kompleks:Novi Sad i hrvatski pravopis danas«, L. Badurina/I. Pranjkovi}/J.Sili} (ur.), Jezi~ni varijeteti i nacionalni identiteti, Zagreb, 307–318.Barbour, S. (1998), »Sprache und Nation im deutschsprachigen Raumaus der Sicht der englischsprachigen Wissenschaft«, D. Cherubim/S.Grosse/K. Mattheier (ur.), Sprache und bürgerliche Nation,Berlin/New York, 46–54.Barbour, S. (2000), »Nationalism, Language, Europe«, S. Barbour/C.Carmichael (ur.), Language and Nationalism in Europe, Oxford,1–17.Behschnitt, W. D. (1980), Nationalismus bei Serben und Kroaten1830–1914, München.Bellamy, A. J. (2003), The formation of Croatian national identity,Manchester/New York.Benda, J. (1978), Der Verrat der Intellektuellen, München/Wien.Bennington, G. (1993), »Postal politics and the institution of the nation«,H. Bhabha (ur.), Nation and Narration, London/New York,121–137.

Popis citiranih radova 383Bhabha, H. (1993), »Introduction: narrating the nation«, H. Bhabha(ur.), Nation and Narration, London/New York, 1–7.Bhabha, H. (1993a), »DissemiNation: time, narrative, and the marginsod the modern nation«, H. Bhabha (ur.), Nation and Narration,London/New York, 291–321.Bienen, H. (1995), »Ethnic Nationalism and Implications for U.S. ForeignPolicy«, C. Kupchan (ur.), Nationalism and nationalism in theNew Europe, Ithaca, 158–179.Billig, M. (1995), Banal Nationalism, London i dr.Birnbacher, D./Friele, M. B. (2003), »Eine Regierung — viele Nationen?Europa und die Frage der ’nationalen Identität’ im Licht derEuropäischen Verfassungsdiskussion«, Jahrbuch der Heinrich–Heine–UniversitätDüsseldorf 2002, Düsseldorf, 277–291.Blommaert, J. (1997), »Introduction: Language and politics, languagepolitics and political linguistics«, J. Blommaert/C. Bulcaen (ur.),Political linguistics, Amsterdam, 1–11.Blommaert, J. (1999), »The debate is closed«, J. Blommaert (ur.),Language Ideological Debates, Berlin/New York, 425–438.Blum, D. (2002), Sprache und Politik, Heidelberg.Bobaljik, J. D./Pensalfini, R. (1996), »Introduction«, J. D. Bobaljik/R.Pensalfini/L. Storto (ur.), Papers on language endangerment and themaintenance of linguistic diversity, Cambridge, 1–24.Brennan, T. (1993), »The national longing for form«, H. Bhabha(ur.), Nation and Narration, London/New York, 44–70.Breuilly, J. (1999), Nationalismus und moderner Staat, Köln.Brincat, J. (2003), »Purism and neologism in contemporary Maltese«,J. Brincat/W. Boeder/T. Stolz (ur.), Purism in minor languages,endangered languages, regional languages, mixed languages, Bochum,155–170.Brockmeier, J. (2001), »Texts and other symbolic spaces«, Mind, Culture,and Activity 8/3, 215–230.Brozovi}, D. (1965), »O problemima varijanata«, Jezik 13/2, 33–46.Brozovi}, D. (1970), Standardni jezik, Zagreb.Brozovi}, D. (1978), »Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar ju`noslavenskihi drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezikahrvatske knjièvnosti«, A. Flaker (ur.), Hrvatska knjièvnost uevropskom kontekstu, Zagreb, 9–84.Brozovi}, D. (1988), »Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatskiili srpski«, »Kajkavsko narje~je«, »Suvremeni standardni jezik«, D.Brozovi}/P. Ivi}, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ilisrpski, Zagreb, 1–5, 90–99, 99–119.

384 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamBrozovi}, D. (1992), »The Yugoslav Model of Language Planning: AConfrontation with Other Multilingual Models«, R. Bugarski/C.Hawkesworth (ur.), Language Planning in Yugoslavia, Columbus,72–79.Brozovi}, D. (1992a), »Serbo–Croatian as a pluricentric language«,M. Clyne (ur.), Pluricentric Languages. Differing Norms in DifferentNations, Berlin/New York, 347–380.Brozovi}, D. (2002), »Lingvisti~ki nazivi na srednjoju`noslavenskompodru~ju«, Jezik 49/1, 1–9.Brozovi}, D. (2002a), »Europske integracije i hrvatski jezik«, Jezik49/4, 121–125.Brozovi}, D. (2005), Prvo lice jednine, Zagreb.Brunstad, E. (2003), »Standard language and linguistic purism«, U.Ammon i dr. (ur.), Sprachstandards, Sociolinguistica 17, Tübingen,52–70.Buchler, M. (2002), Sprachplanung im Schafspelz?!, Bochum.Buden, B. (2005), Der Schacht von Babel, Berlin.Bun~i}, D. (2008), »Die (Re–)Nationalisierung der serbokroatischenStandards«, S. Kempgen i dr. (ur.), Deutsche Beiträge zum 14. InternationalenSlavistenkongress Ohrid 2008, München, 89–102.Busch, B. (2004), Sprachen im Disput, Klagenfurt.Busch, B./Kelly–Holmes, H. (ur.) (2004), Language, Discourse andBorders in the Yugoslav Successor States, Clevedon.Bußmann, H. (ur.) ( 3 2002), Lexikon der Sprachwissenschaft, Stuttgart.Cameron, D. (1995), Verbal Hygiene, London/New York.Campbell, L. (1998), Historical linguistics. An introduction, Edinburgh.Casad, E. (1974), Dialect intelligibility testing, Oklahoma.Claussen, D. (1988), »Vergangenheit mit Zukunft. Über die Entstehungeiner neuen deutschen Ideologie«, W. Eschenhagen (ur.), Dieneue deutsche Ideologie. Einsprüche gegen die Entsorgung der Vergangenheit,Darmstadt, 7–30.Clewing, K. (2001), Staatlichkeit und nationale Identitätsbildung.Dalmatien in Vormärz und Revolution, München.Clyne, M. (1989), »Pluricentricity: National Variety«, U. Ammon(ur.), Status and Function of Languages and Language Varieties,Berlin/New York, 357–371.Clyne, M. (ur.) (1992), Pluricentric Languages. Differing Norms inDifferent Nations, Berlin/New York.

Popis citiranih radova 385Clyne, M. (1997), »Epilogue«, M. Clyne (ur.), Undoing and redoingcorpus planning, Berlin, 477–502.Clyne, M. (2001), »Englisch zwischen plurizentrischer Nationalspracheund internationaler Sprache«, K. Ehlich/J. Ossner/H. Stammerjohann(ur.), Hochsprachen in Europa: Entstehung, Geltung, Zukunft,Freiburg, 283–299.Clyne, M./Fernandez, S./Muhr, R. (2003), »Communicative Styles ina Contact Situation: Two German National Varieties in a Third Country«,Journal of Germanic Linguistics 15/2, 95–154.Contact Bulletin (2002), European Bureau for Lesser Used Languages,Brüssel, June 2002.Cooper, R. L. (1989), Language planning and social change, Cambridge.Coseriu, E. (1973), Einführung in die strukturelle Betrachtung desWortschatzes, Tübingen.Coseriu, E. (1973a), Probleme der strukturellen Semantik, Tübingen.Coseriu, E. (1988), Sprachkompetenz. Grundzüge der Theorie desSprechens, Tübingen.Coseriu, E. ( 2 1992), Einführung in die allgemeine Sprachwissenschaft,Tübingen.Coulmas, F. (1993/1994), »Language policy and planning: politicalperspectives«, Annual Review of Applied Linguistics 14, 34–52.Coulmas, F. (1996), Gewählte Worte, Frankfurt/New York.Crystal, D. ( 4 1997, 2003), A dictionary of linguistics and phonetics,Oxford.Crystal, D. ( 2 1998), The Cambridge encyclopedia of language, Cambridge.Cullen, C. (2001), »Prescriptive and Descriptive Grammar«, R. Mesthrie(ur.), Concise Encyclopedia of Sociolinguistics, Amsterdam idr., 58–59.Czerwizski, M. (2005), Jbzyk — ideologia — naród. Polityka jbzykowaw Chorwacji a jezyk mediów, Kraków.ôlovi}, I. (2009), »Samo su kriminalci shvatili patriotsku propagandu«,Dani 608 (6.2.2009.).Dane{, F. (1988), »Herausbildung und Reform von Standardsprachen«,U. Ammon/N. Dittmar/K. Mattheier (ur.), Sociolinguistics /Soziolinguistik. An International Handbook of the Science of Languageand Society / Ein internationales Handbuch zur Wissenschaftvon Sprache und Gesellschaft, Berlin/New York, 1506–1516.

386 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamDaskalov, R./Sundhaussen, H. (1999), »Modernisierungsansätze«,M. Hatschikjan/S. Troebst (ur.), Südosteuropa: Gesellschaft, Politik,Wirtschaft, Kultur; Ein Handbuch, München, 105–135.Dawkins, R. (2007), Der Gotteswahn, Berlin.DMbrowska, A. (1998), »Zmiany semantyczne we wspólczesnej leksyceserbsko–chorwackiej a sytuacja polityczna«, L. Pisarek/I. kuczków(ur.), Slavica Wratislaviensia, Wroclaw, 21–29.de Cillia, R. (1995), »Deutsche Sprache und österreichische Identität«,Medien–Impulse 14, 4–13.Deutsch, K. W. (1985), »Nation und Welt«, H. A. Winkler (ur.), Nationalismus,Königstein, 49–66.DiGiacomo, S. (2001), »’Catalon is Everyone’s Thing’«, C. O’Reilly(ur.), Language, Ethnicity and the State, New York, 56–77.Dixon, R. (1997), The rise and fall of languages, Cambridge.Draènovi}–Carrieri, M. (2002), »BCS — A Practical Approach«, R.Lu~i} (ur.), Lexical Norm and National Language, München, 49–52.Dunn, J. A. (2000), »The Role of English in the Development of ModernRussian«, L. N. Zybatow (ur.), Sprachwandel in der Slavia. Dieslavischen Sprachen an der Schwelle zum 21. Jahrhundert, Frankfurtam Main i dr., 87–101.Dutsch, K. W. (1972), Nationenbildung — Nationalstaat — Integration,Düsseldorf.Eastman, C. M. (2001), »National Language / Official Language«, R.Mesthrie (ur.), Concise Encyclopedia of Sociolinguistics, Amsterdami dr., str. 657–662.Ebeling, H. (1994), Der Nationalitäten–Wahn, Hamburg.Ebner, J. (1988), »Wörter und Wendungen des österreichischen Deutsch«,P. Wiesinger (ur.), Das österreichische Deutsch, Wien/ Köln/Graz, 99–187.Elspaß, S. (2005), »Language norm and language reality«, N. Langer/W.Davies (ur.), Linguistic purism in the Germanic languages,Berlin, 20–45.Ermakova, O. (2000), »Aktivnye processy v leksi~eskoj semantike russkogojazyka konca XX veka«, L. N. Zybatow (ur.), Sprachwandel inder Slavia. Die slavischen Sprachen an der Schwelle zum 21. Jahrhundert,Frankfurt am Main i dr., 65–85.Esbach, C. (2000), Nationalismus und Rationalität, Berlin.Eschbach, A./Hess–Lüttich, E./Trabant, J. (1996), »Erklärung derKodikas/Code–Redaktion zum Artikel von Dubravko [kiljan«, Kodikas/Code.Ars Semeiotica 19/4, 391.

Popis citiranih radova 387Evans, M. (1996), »Languages of Racism within Contemporary Europe«,B. Jenkins/S. Sofos (ur.), Nation and identity in contemporaryEurope, London/New York, 33–53.Evera, S. van (1995), »Hypotheses on Nationalism and the Causes ofWars«, C. Kupchan (ur.), Nationalism and nationalism in the NewEurope, Ithaca, 136–157.Fienbork, G. (1996), »Vorwort«, B. Rheinberg (ur.), Die Sprache alsHort der Freiheit, Köln, 7–8.Fishman, J. (1997), In Praise of the Beloved Languages, Berlin/NewYork.Földes, C. (2002), »Deutsch als Sprache mit mehrfacher Regionalität:Die diatopische Variationsbreite«, Muttersprache 112/3, 225–239.Fran~i}, A./Huda~ek, L./Mihaljevi}, M. (2005), Normativnost i vi-{efunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku, Zagreb.Friedman, V. A. (1999), Linguistic Emblems and Emblematic Languages:On Language as Flag in the Balkans, Columbus.Friedman, V. A. (2003), »Language in Macedonia as an Identity ConstructionSite«, B. Joseph/J. DeStefano/N. Jacobs/I. Lehiste (ur.),When Languages Collide: Perspectives on Language Conflict, LanguageCompetition, and Language Coexistence, Columbus, 257–295.Friedrich, C. (1994), »Der Mythosbegriff als Mittel gegenwärtigerGesellschaftsanalyse«, C. Friedrich/B. Menzel (ur.), Osteuropa imUmbruch, Frankfurt am Main i dr., 15–28.Friedrich, C./Menzel, B. (1994), »Einleitung«, C. Friedrich/B. Menzel(ur.), Osteuropa im Umbruch, Frankfurt am Main i dr., 7–12.Friesel–Kopecki, D. (1983), »Die serbische Nationalbewegung«, N.Reiter (ur.), Nationalbewegung auf dem Balkan, Wiesbaden,170–280.Fritsche, M. (1992), »Das Eigene und das Fremde«, U. Hinrichs (ur.),Sprache in der Slavia und auf dem Balkan, Wiesbaden, 79–90.Gak, V. G. (1989), »K tipologii form jazykovoj politiki«, Voprosy jazykoznanija5, 104–133.Gardt, A. (2000), »Sprachnationalismus zwischen 1850 und 1945«, A.Gardt (ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ihres Verhältnissesin Geschichte und Gegenwart, Berlin/New York, 247–271.Gardt, A. (2000a), »Nation und Sprache. Aufriß des Themas«, A.Gardt (ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ihres Verhältnissesin Geschichte und Gegenwart, Berlin/New York, 1–3.Geers, M. (2005), »A comparative study of linguistic purism in the historyof England and Germany«, N. Langer/W. Davies (ur.), Linguisticpurism in the Germanic languages, Berlin, 97–107.

388 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamGellner, E. (1990), Nations and nationalism, Oxford.Gellner, E. (1999), Nationalismus, Berlin.Giroux, H. (2001), »Foreword«, R. D. González/I. Melis (ur.), Languageideologies, Tucson, ix–xix.Glück, H. (ur.) ( 2 2000), Metzler Lexikon Sprache, Stuttgart.Goebbels, J. ( 2 2000), Tagebücher II: 1930–1934 (priredio R. G. Reuth),München.Goebl, H. (1988), »Forschungsethische Probleme«, U. Ammon/N.Dittmar/K. Mattheier (ur.), Sociolinguistics. An International Handbookof the Science of Language and Society, Vol. 2, Berlin/NewYork, 855–866.Goebl, H. (2002), »Sprachpolitik: auch für und mit Geister— bzw.Traumsprachen?«, Sociolinguistica 16, 49–63.Goebl, H. (2005), »Forschungsethische Probleme«, U. Ammon/N.Dittmar/K. Mattheier/P. Trudgill (ur.), Sociolinguistics. An InternationalHandbook of the Science of Language and Society, Vol. 2, Berlin/NewYork, 946–955.González, R. D. (2001), »Introduction«, R. D. González/I. Melis (ur.),Language ideologies, Tucson, xxv–xxxvi.Gr~evi}, M. (2008), »Pote{ko}e u priznavanju hrvatskoga jezika uinozemstvu«, Jezik 55/5, 189–192.Gr~i}, M. (2006), »Keglovichiana«, Knjièvna republika 4/1–2,155–171.Greenberg, R. (1996), »The Politics of Dialects Among Serbs, Croats,and Muslims in the Former Yugoslavia«, East European Politics andSocieties 10/3, 393–415.Greenberg, R. (2001), »Language, Nationalism and the YugoslavSuccessor States«, C. Reilly (ur.), Language, Ethnicity and the State,London/New York, 17–43.Greenfeld, L. (2001), »Nationalism and Language«, R. Mesthrie (ur.),Concise Encyclopedia of Sociolinguistics, Amsterdam i dr., 662–669.Gröschel, B. (2001), »Bosnisch oder Bosniakisch? Zur glottonymischen,sprachpolitischen und sprachenrechtlichen Fragmentierungdes Serbokroatischen«, U. H. Waßner (ur.), Lingua et linguae. Festschriftfür Clemens–Peter Herbermann zum 60. Geburtstag, Aachen,159–188.Gröschel, B. (2003), »Postjugoslavische Amtssprachenregelungen —Soziolinguistische Argumente gegen die Einheitlichkeit des Serbokroatischen?«,Srpski jezik 8/1–2, 135–196.Gröschel, B. (2006), »Amtssprachen und amtlich festgelegte Glottonyme— Objektbereiche der Soziolinguistik?«, T. Gehling/V. Voß/J.

Popis citiranih radova 389Wohlgemuth (ur.), Einblicke in Sprache. Festschrift für Clemens–PeterHerbermann zum 65. Geburtstag, Berlin, 181–206.Gröschel, B. (2009), Das Serbokroatische zwischen Linguistik undPolitik. Mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachenstreit,München.Gröschel, B. (2009a), »Mündliche und schriftliche Kommunikation— Autonomie und Wechselbeziehungen in Sprachlernprozessen«,Folia Linguistica 13/3–4, 291–302.Grzega, J. (1997), »Österreichisch, Bairisch, Bayrisch, Deutschländisch— Beobachtungen zu Lexik und Idiomatik«, R. Muhr/R. Schrodt (ur.), Österreichisches Deutsch und andere nationale Varietätenplurizentrischer Sprachen in Europa, Wien, 147–171.Gudèvi}, S. (1996), »Der serbo–kroatische Sprachkrieg«, Blätter fürdeutsche und internationale Politik 8, 980–985.Haarmann, H. (1975), Soziologie und Politik der Sprachen Europas,München.Haarmann, H. (1983), »Kriterien ethnischer Identität«, LanguageProblems and Language Planning 7/1, 21–42.Haarmann, H. (1989), »Functional Aspects of Language Varieties —A Theoretical–Methodological Approach«, U. Ammon (ur.), Statusand Function of Languages and Language Varieties, Berlin/NewYork, 153–193.Haarmann, H. (1997), »Sprachstandardisierung — Eine kulturanthropologischeKonstante«, K. J. Mattheier/E. Radtke (ur.), Standardisierungund Destandardisierung europäischer Nationalsprachen,Frankfurt am Main i dr., 259–290.Haarmann, H. ( 2 2002), Kleines Lexikon der Sprachen, München.Haji Omar, A. (1992), »Malay as a pluricentric language«, M. Clyne(ur.), Pluricentric Languages. Differing Norms in Different Nations,Berlin/New York, 401–419.Härle, G. (1996), Reinheit der Sprache, des Herzens und des Leibes,Tübingen.Harth, D. (2000), »Nationalliteratur — ein Projekt der Moderne zwischenMystifikation und politischer Integrationsrhetorik«, A. Gardt(ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ihres Verhältnisses in Geschichteund Gegenwart, Berlin/New York, 349–383.Hatschikjan, M. (1999), »Was macht Südosteuropa aus?«, M. Hatschikjan/S.Troebst (ur.), Südosteuropa: Gesellschaft, Politik,Wirtschaft, Kultur; Ein Handbuch, München, 1–30.Hawkesworth, C. (1994), »Serbo–Croat«, R. E. Asher (ur.), The encyclopediaof language and linguistics, Oxford/New York/Seoul/Tokyo,3857–3858.

390 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamHAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (1996), »Hrvatskijezik — poseban slavenski jezik«, Jezik 43/5, 162–164.HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (2005), »IzjavaHrvatske akademije znanosti i umjetnosti o poloàju hrvatskoga jezika«,Jezik 52/2, 41–48.HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (2007), »Hrvatskijezik«, Jezik 54/2, 41–50.HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (2007a), »Poloàjhrvatskoga u europskim integracijama«, (http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=962&Itemid=143).Herrity, P. ( 2 2001), »Bosnian«, »Serbo–Croat«, G. Price (ur.), Encyclopediaof the languages of Europe, Oxford, 34, 422–430.Hetzer, A. (1993), »Sprachnorm — Vergewaltigung des Denkens?«,K. H. Wagner/W. Wildgen (ur.), Rhetorik. Sprache und Denken.Ethnolinguistik, Bremen, 23–50.Hinrichs, U. (1997), »Südslavische Sprachwissenschaft und Südosteuropa–Linguistik«,Zeitschrift für Balkanologie 33/1, 9–25.Hobsbawm, E. J. (1984), »Introduction: Inventing Traditions«, E. J.Hobsbawm/T. Ranger (ur.), The Invention of Tradition, Cambridge,1–14.Hobsbawm, E. J. (1984a), »Mass–Producing Traditions: Europe,1870–1914«, E. J. Hobsbawm/T. Ranger (ur.), The Invention of Tradition,Cambridge, 263–308.Hobsbawm, E. J. (1991), Nationen und Nationalismus, Frankfurtam Main/New York.Hohenhaus, P. (2005), »Elements of traditional and ’reverse’ purismin relation to computer–mediated communication«, N. Langer/W.Davies (ur.), Linguistic purism in the Germanic languages, Berlin,204–220.Höpken, W./Sundhaussen, H. (1998), »Vorwort«, W. Höpken/H. Sundhaussen(ur.), Eliten in Südosteuropa, München, 1–3.Horak, R. (2001), Prestige, Usus, Tradition, Wien.Horner, K. (2005), »Reimagining the Nation: Discourses of languagepurism in Luxembourg«, N. Langer/W. Davies (ur.), Linguistic purismin the Germanic languages, Berlin, 166–185.Hösch, E. (1999), »Kulturen und Staatsbildungen«, M. Hatschikjan/S.Troebst (ur.), Südosteuropa: Gesellschaft, Politik, Wirtschaft,Kultur; Ein Handbuch, München, 31–52.Hösch, E./Nehring, K./Sundhaussen, H. (ur.) (2004), Lexikon zur GeschichteSüdosteuropas, Wien/Köln/Weimar.

Popis citiranih radova 391Howard, S. /Gill, J. (2001), »’It’s like we’re a normal way and everyoneelse is different’: Australian children’s constructions of citizenshipand national identity«, Educational Studies 27/1, 87–103.Hübner, K. (1994), »Nation und Mythos«, C. Friedrich/B. Menzel(ur.), Osteuropa im Umbruch, Frankfurt am Main i dr., 29–44.Hundt, M. (2005), »Grammatikalität — Akzeptabilität — Sprachnorm.Zum Verhältnis von Korpuslinguistik und Grammatikalitätsurteilen«,F. Lenz/S. Schierholz (ur.), Corpuslinguistik in Lexikund Grammatik, Tübingen, 15–40.Hutton, C. (1999), Linguistics and the Third Reich, London/NewYork.Ignatieff, M. (1993), Blood and Belonging: Journeys into the New Nationalism,New York.Ivan~i}, V. (2007), »Sve~ani tepih«, Feral Tribune 1118 (23.2.2007.),29.Jacobsen, P. (2006), »Forum«, Studi Slavistici 3, 317–320.Jacobsen, P. (2007), »Otvoreno pismo predsjedni{tvu HAZU«, Knji-èvna republika 5/7–9, 220–223.Jacobsen, P. (2008), »O strukturalno–lingvisti~kim konstantamasrpskohrvatskog jezika (inventar fonema i fonotakti~ka struktura)«,B. Ostoji} (ur.), Jezi~ka situacija u Crnoj Gori — norma i standardizacija,Podgorica, 25–34.Jacobsen, P. (2008a), »Who’s Whose? The Balkan Literary Context«,Studi Slavistici 5, 267–279.Jacobsen, P. (2008b), »Struktura sloga«, Ju`noslovenski filolog 64,135–141.Jahr, E. H./Trudgill, P. (1993), »Parallels and differences in the linguisticdevelopment of modern Greece and modern Norway«, E. H.Jahr (ur.), Language conflict and language planning, Berlin/NewYork, 83–98.Janicki, K. (1993), »From small to large–scale language conflicts«, E.H. Jahr (ur.), Language conflict and language planning, Berlin/NewYork, 99–114.Jenkins, B./Sofos, S. (1996), »Nation and Nationalism in ContemporaryEurope«, B. Jenkins/S. Sofos (ur.), Nation and identity in contemporaryEurope, London/New York, 9–32.Jonke, Lj. (1954/55), »Novosadski sastanak i anketa Letopisa Maticesrpske«, Jezik 3/3, 67–69.Jonke, Lj. (1954/55a), »Sastanak Pravopisne komisije«, Jezik 3/5,157–160.

392 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamJonke, Lj. (1955/56), »Drugi i tre}i sastanak Pravopisne komisije«,Jezik 4/2, 58–59.Jonke, Lj. (1961/62), »Pravopis hrvatskosrpskoga knjièvnog jezika«,Jezik 9/2, 57–59.Jonke, Lj. (1964), Knjièvni jezik u teoriji i praksi, Zagreb.Jonke, Lj. (1968/69), »Razvoj hrvatskoga knjièvnog jezika u 20. stolje}u«,Jezik 16/1, 8–19.Jonke, Lj. (1968/69a), »Osnovni pojmovi o jeziku Hrvata i Srba«, Jezik16/5, 129–134.Joseph, J. E. (1987), Eloquence and Power, New York.Jung, P. (1974), Sprachgebrauch, Sprachautorität, Sprachideologie,Heidelberg.Ka~i}, M. (1995), Hrvatski i srpski: zablude i krivotvorine, Zagreb.Kangrga, M. (2002), Nacionalizam ili demokracija, Novi Sad.Kaschuba, W. (1995), »Volk und Nation: Ethnozentrisums in Geschichteund Gegenwart«, H. A. Winkler/H. Kaelble (ur.), Nationalismus— Nationalitäten — Supranationalität, Stuttgart, 56–81.Kati~i}, R. (1965), »Problem norme u knjièvnom jeziku«, Jezik 13/1,20–23.Kati~i}, R. (1988), »Predgovor«, D. Brozovi}/P. Ivi}, Jezik, srpskohrvatski/ hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Zagreb, v–vi.Kati~i}, R. (1995), »Serbokroatische Sprache — Serbisch–kroatischerStreit«, R. Lauer/W. Lehfeldt (ur.), Das jugoslawische Desaster. Historische,sprachliche und ideologische Hintergründe, Wiesbaden,23–79.Kati~i}, R. (2000), »Weiteres zum südslawischen Sprachnormativismus.Randbemerkungen zu einem Tagungsreferat«, Zeitschrift fürBalkanologie 32/2, 158–166.Kati~i}, R. (2004), »Hrvatski jezi~ni standard«, Forum 43/1–3, 5–18.Katz, D. (1985), »Nationalismus als sozialpsychologisches Problem«,H. A. Winkler (ur.), Nationalismus, Königstein, 67–84.Kedourie, E. (1993), Nationalism, Oxford.Keipert, H. (2005/2006), Recenzija prijevoda knjige: »Bartul Ka{i},Institutiones linguae illyricae / Osnove hrvatskoga jezika (knjigu preveoZvonko Pandì})«, Zeitschrift für Slavische Philologie 64/1,174–180.Kessler, W. (1981), Politik, Kultur und Gesellschaft in Kroatien undSlawonien in der ersten Hälfte des 19. Jahrhunderts, München.Kessler, W. (1984), »Programme und Politik der nationalen Integrationin den kroatischen Ländern in der zweiten Hälfte des 19. Jah-

Popis citiranih radova 393rhunderts«, K.–D. Grothusen (ur.), Jugoslawien. Integrationsproblemein Geschichte und Gegenwart, Göttingen, 151–163.Kessler, W. (1997), »Jugoslawien — Der erste Versuch«, J. Elvert(ur.), Der Balkan: eine europäische Krisenregion in Geschichte undGegenwart, Stuttgart, 91–118.Kilian, E. (1995), »Die Wiedergeburt Kroatiens aus dem Geist derSprache«, N. Budak i dr. (ur.), Kroatien: Landeskunde — Geschichte— Kultur — Politik — Wirtschaft — Recht, Wien i dr., 373–390.Klajn, I. (1998), »O jednom ’lahko’ napisanom ud`beniku«, Jezik danas7, 17–19.Klose, A. ( 2 2001), Sprachen der Welt. Ein weltweiter Index der Sprachfamilien,Einzelsprachen und Dialekte, mit Angabe der Synonymaund fremdsprachigen Äquivalente, München.Klose, H.–U. (1993), »Nation, Nationalismus und Sozialdemokratie«,B. Faulenbach/H. Timmermann (ur.), Nationalismus und Demokratie,Essen, 68–74.Kloss, H. (1952; 2 1978), Die Entwicklung neuer germanischer Kultursprachenvon 1800 bis 1950, München.Kloss, H. (1976), »Abstandsprachen und Ausbausprachen«, J. Göscheli dr. (ur.), Zur Theorie des Dialekts: Aufsätze aus 100 JahrenForschung, Wiesbaden, 301–322.Kluver, A. (1997), »Political Identity and the National Myth«, A.González/D. Tanno (ur.), International and Intercultural CommunicationAnnual XX: Politics, Communication, and Culture, London/New Delhi, 48–75.Kohler, G.–B. (2006), »’U ilirsko kolo mili vratite se puci!’ Die Ambivalenzdes nationalen Raumes zur Zeit des kroatischen Illyrismus«,Zeitschrift für Balkanologie 42/1–2, 108–133.Kohn, H. (1962), Die Idee des Nationalismus, Hamburg.Koller, W. (2000), »Nation und Sprache in der Schweiz«, A. Gardt(ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ihres Verhältnisses in Geschichteund Gegenwart, Berlin/New York, 563–607.Konrad, G. (1994), »Von den Schwierigkeiten der Scheidung«, D.Schlegel (ur.), Der neue Nationalismus, Schwalbach, 32–48.Kordi}, S. (1995), Relativna re~enica, Zagreb.Kordi}, S. (2001), »Naziv jezika iz znanosti gledan«, Republika57/1–2, 236–243.Kordi}, S. (2001a), »Naziv jezika iz 21. stolje}a gledan (odgovor MariuGr~evi}u)«, Republika, 57/9–10, 193–201.Kordi}, S. (2002), »Komentar diskusije o nazivu jezika (odgovor LeopolduAuburgeru i Vinku Grubi{i}u)«, Republika, 58/3–4, 237–253.

394 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamKordi}, S. (2003), »Glotonim srbohrva{ki jezik glede na srbski, hrva{ki,bosanski, ~rnogorski«, Slavisti~na revija, 51/3, 355–364.Kordi}, S. (2003a), »Pogled unazad, pogled unaprijed (odgovor StjepanuDamjanovi}u i Mariu Gr~evi}u)«, Knjièvna republika 1/1–2,150–178.Kordi}, S. (2003b), »Vlast nad jezikom (rec. knjige Stjepana Babi}a,Hrvatska jezikoslovna prenja)«, Knjièvna republika 1/5–6, 161–173.Kordi}, S. (2003c), »Demagogija umjesto znanosti (odgovor DaliboruBrozovi}u)«, Knjièvna republika 1/7–8, 176–202.Kordi}, S. (2003d), »Jezik i nacionalizam (rec. knjige Ranka Bugarskog,Nova lica jezika)«, Knjièvna republika 1/9–10, 224–228.Kordi}, S. (2003e), »Mitovi jezi~nih ideologa (odgovor Stjepanu Babi}u,Leopoldu Auburgeru, Stjepanu Damjanovi}u i Vinku Grubi-{i}u)«, Knjièvna republika 1/11–12, 176–200.Kordi}, S. (2004), »Pro und kontra: ’Serbokroatisch’ heute«, M. Krause/C.Sappok (ur.), Slavistische Linguistik 2002, München, 97–148.Kordi}, S. (2004a), »Jezik kao zastava (rec. knjige Dubravka [kiljana,Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati)«, Knjièvna republika 2/1–2,224–229.Kordi}, S. (2004b), »Lice purizma (odgovor Stjepanu Babi}u)«, Knji-èvna republika 2/5–6, 217–226.Kordi}, S. (2004c), »Die aktuelle Sprachzensur in Kroatien«, B. Symanzik/G.Birkfellner/A. Sproede (ur.), Sprache — Literatur — Politik:Osteuropa im Wandel, Hamburg, 259–272.Kordi}, S. (2004d), »Autizam hrvatske filologije (odgovor Ivi Pranjkovi}u)«,Knjièvna republika 2/7–8, 254–280.Kordi}, S. (2004e), »Jezi~na politika i jezi~ni nacionalizam (rec. knjigeDaniela Bluma, Sprache und Politik)«, Knjièvna republika 2/7–8,301–305.Kordi}, S. (2004f), »Naracijom do nacije (rec. knjige Maje Buchler,Sprachplanung im Schafspelz?!)«, Knjièvna republika 2/9–10,254–256.Kordi}, S. (2004g), »Le serbo–croate aujourd’hui: entre aspirationspolitiques et faits linguistiques«, Revue des études slaves 75/1, 31–43.Kordi}, S. (2005), »Komentar Izjave HAZU«, Knjièvna republika3/3–4, 226–231.Kordi}, S. (2005a), »Pomra~enje uma (rec. knjige Mirka Petija, Oblicinebrojivosti u hrvatskom jeziku)«, Knjièvna republika 3/1–2,240–250.

Popis citiranih radova 395Kordi}, S. (2005b), »Anatomija nacionalizma (rec. knjige Maria VargasaLlose, Nationalismus als neue Bedrohung)«, Knjièvna republika3/5–6, 265–268.Kordi}, S. (2005c), »I dalje jedan jezik«, Sarajevske sveske 10, 83–89.Kordi}, S. (2005d), »Institucionalizirani jezi~ni teror (rec. knjige BorisaBudena, Der Schacht von Babel)«, Knjièvna republika 3/7–8,225–227.Kordi}, S. (2005e), »U slu`bi politike (odgovor Ivi Pranjkovi}u)«,Knjièvna republika 3/7–8, 171–200.Kordi}, S. (2005f), »Kroatistika i nacionalizam (odgovor Ivi Pranjkovi}u)«,Knjièvna republika 3/9–12, 211–238.Kordi}, S. (2006), »Sprache und Nationalismus in Kroatien«, B.Symanzik (ur.), Studia Philologica Slavica: Festschrift für GerhardBirkfellner zum 65. Geburtstag: Teilband I, Berlin, 337–348.Kordi}, S. (2006a), »Jezik hrvatskih medija (rec. knjige BrigitteBusch, Sprachen im Disput)«, Knjièvna republika 4/1–2, 214–216.Kordi}, S. (2006b), »Jezik i identitet (rec. zbornika Brigitte Busch iHelen Kelly–Holmes, Language, Discourse and Borders in the YugoslavSuccessor States)«, Knjièvna republika 4/1–2, 217–221.Kordi}, S. (2006c), »Jezi~ni purizam i nacionalisti~ka ideologija (rec.knjige Macieja Czerwizskog, Jbzyk — ideologia — naród: politykajbzykowa w Chorwacji a jbzyk mediów)«, Knjièvna republika 4/3–4,270–274.Kordi}, S. (2006d), »Povijest jezika (rec. knjige Helmuta Weinbergera,Glottochronologische Untersuchung der serbokroatischen Schriftsprache)«,Knjièvna republika 4/3–4, 274–277.Kordi}, S. (2006e), »Upute jezi~nim cenzorima (rec. knjige An|eleFran~i}, Lane Huda~ek i Milice Mihaljevi}, Normativnost i vi{efunkcionalnostu hrvatskome standardnom jeziku)«, Knjièvna republika4/5–6, 194–208.Kordi}, S. (2006f), »Purizam u jeziku (rec. zbornika Nilsa Langera iWinifreda Daviesa, Linguistic purism in the Germanic languages)«,Knjièvna republika 4/5–6, 211–216.Kordi}, S. (2006g), »Forum«, Studi Slavistici 3, 323–331.Kordi}, S. (2006h), »Pravljenje nacije kao kultura laì (rec. knjigeAndreje Zori}, Nationsbildung als ’kulturelle Lüge’)«, Knjièvna republika4/7–8, 221–224.Kordi}, S. (2006i), »Opravdana kritika (rec. knjige Midhata Ri|anovi}a,Totalni proma{aj)«, Knjièvna republika 4/7–8, 225–232.Kordi}, S. (2006j), »Filologija laì (rec. knjige Stjepana Babi}a, Hrvanjahrvatskoga)«, Knjièvna republika 4/9–10, 154–181.

396 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamKordi}, S. (2006k), »Kultura kao kriva politika identiteta (rec. knjigeSabine Riedel, Die Erfindung der Balkanvölker: Identitätspolitikzwischen Konflikt und Integration)«, Knjièvna republika 4/9–10,192–199.Kordi}, S. (2006l), »Balkanac iz Osla (rec. zbornika Sveina Mønneslanda,Jezik u Bosni i Hercegovini)«, Knjièvna republika 4/9–10,228–236.Kordi}, S. (2006m), »Dru{tvo etni~ke ravnoteè — kolijevka nacionalizma(rec. knjige Norberta Mappesa–Niedieka, Die Ethno–Falle: derBalkan–Konflikt und was Europa daraus lernen kann)«, Knjièvnarepublika 4/11–12, 244–255.Kordi}, S. (2007), »Pseudoznanost na djelu (rec. knjige Marka Samardìje,Hrvatski kao povijesni jezik)«, Knjièvna republika 5/7–9,234–249.Kordi}, S. (2007a), »La langue croate, serbe, bosniaque et monténégrine«,Au sud de l’Est 3, 71–78.Kordi}, S. (2007b), »Diktatom protiv argumenata (rec. knjige DaliboraBrozovi}a, Prvo lice jednine)«, Knjièvna republika 5/1–2,184–195.Kordi}, S. (2007c), »Akademi~ke bajke«, Knjièvna republika 5/5–6,150–173.Kordi}, S. (2007d), »Kako HAZU pravi jezi~nu paniku«, Knjièvna republika5/7–9, 224–229.Kordi}, S. (2008), »Izmi{ljanje neodrìvih teorija (rec. knjige JosipaSili}a, Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika)«, Knjièvna republika6/3–4, 230–244.Kordi}, S. (2008a), »Nationale Varietäten der serbokroatischen Sprache«,B. Golubovi}/J. Raecke (ur.), Bosnisch · Kroatisch · Serbisch alsFremdsprachen an den Universitäten der Welt, München, 93–102.Kordi}, S. (2008b), »O naciji, povijesti i jeziku (odgovor AugustuKova~ecu)«, Knjièvna republika 6/1–2, 186–208.Kordi}, S. (2008c), »Purismo e censura linguistica in Croazia oggi«,Studi Slavistici 5, 281–297.Kordi}, S. (2008d), »Jezi~na povijest i formiranje nacija (odgovorZvonku Pandì}u i Tonku Maroevi}u)«, Knjièvna republika 6/5–7,257–281.Kordi}, S. (2008e), »Crnogorska standardna varijanta policentri~nogstandardnog jezika«, B. Ostoji} (ur.), Jezi~ka situacija u Crnoj Gori —norma i standardizacija, Podgorica, 35–47.Kordi}, S. (2008f), »Ne odstupiti od stereotipa (rec. knjige Ive @ani}a,Hrvatski na uvjetnoj slobodi: jezik, identitet i politika izme|u Jugoslavijei Europe)«, Knjièvna republika 6/8–10, 296–303.

Popis citiranih radova 397Kordi}, S. (2008g), »Kann man Schmetterlinge zählen?«, T. Berger/B.Golubovi} (ur.), Morphologie — Mündlichkeit — Medien:Festschrift für Jochen Raecke, Hamburg, 171–178.Kordi}, S. (2008h), »Principi znanosti (rec. knjige Michaela Schmidta–Salomona,Manifest des evolutionären Humanismus)«, Knjièvnarepublika 6/11–12, 216–224.Kordi}, S. (2008i), »Jezi~ni nacionalizam (rec. knjige Stjepka Teàka,Hrvatski na{ (ne)podobni)«, Slovo 4/17, 186–205.Kordi}, S. (2009), »Policentri~ni standardni jezik«, L. Badurina/I.Pranjkovi}/J. Sili} (ur.), Jezi~ni varijeteti i nacionalni identiteti, Zagreb,83–108.Kordi}, S. (2009a), »[to je (ne)standardno za kroatiste?«, A. Bierich(ur.), Varietäten im Slavischen, Frankfurt am Main, 313–330.Kordi}, S. (2009b), »Proizvoljnost na mjestu znanosti (rec. knjigeAnite Peti–Stanti}, Jezik na{ i/ili njihov)«, Knjièvna republika7/4–6, 321–328.Kordi}, S. (2009c), »Neprimjeren opis jezika (rec. knjige Josipa Sili}ai Ive Pranjkovi}a, Gramatika hrvatskoga jezika)«, Znakovi i poruke2/1, 93–110.Kordi}, S. (2009d), »Plurizentrische Sprachen, Ausbausprachen, Abstandsprachenund die Serbokroatistik«, Zeitschrift für Balkanologie45/2, 210–215.Kordi}, S. (2009e), »Svijet o nama (rec. knjige Bernharda Gröschela,Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik)«, Knjièvna republika7/10–12, 316–330.Kostomarov, V. (2000), »Re~evaja kul’tura i jazykovoj vkus (na primeresovremennogo russkogo jazyka)«, L. N. Zybatow (ur.), Sprachwandelin der Slavia. Die slavischen Sprachen an der Schwelle zum21. Jahrhundert, Frankfurt am Main i dr., 503–512.Kößler, R. (1994), »Nation, Nationalismus und erfundene Tradition«,Neuer Nationalismus, Münster, 5–18.Kova~ec, A. (1988), »Jezici narodnosti i etni~kih skupina u SFRJ«, M.Pupovac (ur.), Jezici i politike, Zagreb, 56–67.Kova~ec, A. (2005), Recenzija ~asopisa: »Revue des études slaves:Dossier: Points de vue croisés sur le serbo–croate (bosniaque, croate,monténégrin, serbe)«, Rasprave Zavoda za hrvatski jezik i jezikoslovlje31, 511–522.Kova~ec, A. (2006), »Forum«, Studi Slavistici 3, 331–341.Kova~evi}, M. (2001), »Jedan ili tri jezika?«, S. Mønnesland (ur.), Jeziki demokratizacija, Sarajevo, 33–44.

398 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamKristophson, J. (2000), »Vom Widersinn der Dialektologie. Gedankenzum [tokavischen«, Zeitschrift für Balkanologie 36/2, 178–186.Kupchan, C. (1995), »Introduction: Nationalism Resurgent«; »Conclusion«,C. Kupchan (ur.), Nationalism and nationalism in the NewEurope, Ithaca, 1–14, 180–190.Laitin, D. (1997), »The cultural identities of a European State«, Politicsand Society 25/3, 277–302.Langer, N./Davies, W. (ur.) (2005), Linguistic purism in the Germaniclanguages, Berlin.La{kova, L. (1996), »On the Phenomenon of Slavic Languages in theBalkans«, Linguistique Balkanique 38/3, 231–237.La{kova, L. (1999), »Medijnite opiti za sDzdavane na bosnenski ezik«,K. Grünberg/W. Potthoff (ur.), Ars Philologica. Festschrift für BaldurPanzer zum 65. Geburtstag, Frankfurt am Main, 89–94.La{kova, L. (2001), SDrbo–hDrvatska gramatika, Sofija.Le Page, R. (1993), »Conflicts of metaphors in the discussion of languageand race«, E. H. Jahr (ur.), Language conflict and languageplanning, Berlin/New York, 143–164.Le Page, R./Tabouret–Keller, A. (1985), Acts of identity, Cambridge.Lehfeldt, W. (2000), »Rezension zu Leopold Auburger, Die kroatischeSprache und der Serbokroatismus«, Zeitschrift für Slavische Philologie59/1, 216–226.Lemberg, E. (1964), Nationalismus, I–II, Reinbek.Lencek, R. (1976), »A few remarks for the history of the term ’Serbocroatian’language«, Zbornik za filologiju i lingvistiku 19/1, 45–53.Leto, M. R. (2001), »Il purismo linguistico in Croazia come forma dicensura«, A. Goldoni/C. Martinez (ur.), Le lettere rubate: forme, funzionie ragioni della censura, Napoli, 57–67.Lewada, J. (1994), »Der ’Homo sovieticus’ als sozialer Mythos«, C.Friedrich/B. Menzel (ur.), Osteuropa im Umbruch, Frankfurt amMain i dr., 45–54.Lewandowski, T. ( 5 1990), Linguistisches Wörterbuch, Heidelberg/Wiesbaden.Link, J./Wülfing, W. (1991), »Einleitung«, J. Link/W. Wülfing (ur.),Nationale Mythen und Symbole in der zweiten Hälfte des 19. Jahrhunderts,Stuttgart, 7–15.Lipold, G. (1988), »Die österreichische Variante der deutschen Standardaussprache«,P. Wiesinger (ur.), Das österreichische Deutsch,Wien/Köln/Graz, 31–54.Llosa, M. V. (2000), Nationalismus als neue Bedrohung, Frankfurtam Main.

Popis citiranih radova 399Lon~arek, K. (2009), »Uzalud vam trud, lingvisti«, Novi list (24.8.2009.)(http://www.h–alter.org/vijesti/kultura/uzalud–vam–trud–lingvisti).Luci}, P. (2009), »Sloboda je jedino {to me zanima«, Dani 605(16.1.2009.).Mackey, W. F. (1989), »Determining the Status and Function of Languagesin Multinational Societies«, U. Ammon (ur.), Status and Functionof Languages and Language Varieties, Berlin/New York, 3–20.Ma~ek, D. (1993), »Mali jezici u drugim malim kulturama. Primjernordijskih jezika«, M. Andrija{evi}/Y. Vrhovac (ur.), Trenutak sada{njostiu u~enju jezika, Zagreb, 99–102.Mappes–Niediek, N. (2005), Die Ethno–Falle. Der Balkan–Konfliktund was Europa daraus lernen kann, Berlin.Mattheier, K. J. (1997), »Über Destandardisierung, Umstandardisierungund Standardisierung in modernen europäischen Standardsprachen«,K. J. Mattheier/E. Radtke (ur.), Standardisierung undDestandardisierung europäischer Nationalsprachen, Frankfurt amMain i dr., 1–9.Mattusch, H.–J. (1999), Vielsprachigkeit: Fluch oder Segen für dieMenschheit?, Frankfurt am Main.Mattusch, K. (1994), »Der Zusammenbruch und die Neuschaffungpolitischer Mythen in den sich wandelnden Gesellschaften Osteuropas«,C. Friedrich/B. Menzel (ur.), Osteuropa im Umbruch, Frankfurtam Main i dr., 55–63.McLennan, S. (1996), »Sociolinguistic Analysis of ’Serbo–Croatian’«,Calgary Working Papers in Linguistics 18, 103–109.Michels, S. (1992), »Recent Changes in the Status of German as aLanguage of Chemistry«, U. Ammon/M. Hellinger (ur.), StatusChange of Languages, Berlin/New York, 408–420.Miedlig, H.–M. (1994), »Zur Frage der Identität der Muslime in Bosnien–Herzegowina«,Berliner Jahrbuch für osteuropäische Geschichte2, 23–42.Milroy, J. (2005), »Some effects of purist ideologies on historical descriptionsof English«, N. Langer/W. Davies (ur.), Linguistic purismin the Germanic languages, Berlin, 324–342.Milroy, J. /Milroy, L. ( 3 1999), Authority in Language, London/NewYork.Mitten, R. (1995), »Was bedeutet ’Aufarbeitung der Vergangenheitsbewältigung’?«,R. Wodak/F. P. Kirsch (ur.), Totalitäre Sprachen,Wien, 21–40.Mogu{, M. (1991), »Povijesni pregled hrvatskoga knjièvnog jezika«,S. Babi} i dr., Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjièvnogjezika, Zagreb, 15–60.

400 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamMogu{, M. (1993), Povijest hrvatskoga knjièvnoga jezika, Zagreb.Mounin, G. (1978), Schlüssel zur Linguistik, Hamburg.Mørk, H. (2002), Serbokroatisk grammatik, Århus.Mørk, H. (2008), »Neka pragmati~na zapaànja o postojanju srpskohrvatskogjezika«, B. Ostoji} (ur.), Jezi~ka situacija u Crnoj Gori— norma i standardizacija, Podgorica, 295–299.Münkler, H. (1989), »Das Reich als politische Vision«, P. Kemper(ur.), Macht des Mythos — Ohnmacht der Vernunft?, Frankfurt amMain, 336–358.Ne}ak Lük, A. (1997), »Language Planning Issues in a Yugoslav Context«,W. Wölck/A. de Houwer (ur.), Recent studies in contact linguistics,Bonn, 248–255.Neuer Nationalismus (1994), Münster.Nicolova, R. (2000), »Die Varietäten des Bulgarischen und die bulgarischenPrintmedien nach 1989«, L. N. Zybatow (ur.), Sprachwandelin der Slavia. Die slavischen Sprachen an der Schwelle zum 21. Jahrhundert,Frankfurt am Main i dr., 263–281.Obst, U. (2004), »Zum genitivus qualitatis und zu alternativen Möglichkeitenin den drei ’Buddenbrooks’–Übersetzungen aus dem kroatischenund serbischen Sprachgebiet«, M. Okuka/U. Schweier (ur.),Festschrift für Peter Rehder zum 65. Geburtstag, München, 211–225.Ohnheiser, I. (2000), »Aktuelle Wortbildung in der Slavia: Kongruenzenund Differenzen«, L. N. Zybatow (ur.), Sprachwandel in derSlavia. Die slavischen Sprachen an der Schwelle zum 21. Jahrhundert,Frankfurt am Main i dr., 41–63.Okuka, M. (1998), Eine Sprache — viele Erben. Sprachpolitik als Nationalisierungsinstrumentin Ex–Jugoslawien, Klagenfurt.Okuka, M. (1999), »Gramatike i nacionalna ideologija«, Srpski jezik4/1–2, 633–642.Okuka, M. (2006), Srpski na kriznom putu, Sarajevo.Okuka, M. (2009), »Srpski jezik danas: sociolingvisti~ki status«, L.Badurina/I. Pranjkovi}/J. Sili} (ur.), Jezi~ni varijeteti i nacionalniidentiteti, Zagreb, 215–233.Olt, R. (1991), Wider das Fremde?, Darmstadt/Marburg.Opa~i}, N. (2006), »Politi~ki strah diktira jezi~ne norme«, Novi list12.2.2006.Osolnik, V. (1993), »Novo v hrva{kem jezikoslovju«, Slavisti~na revija41/3, 398–407.Panzer, B. (2002), Quellen zur slavischen Ethnogenese: Fakten, Mythenund Legenden, Frankfurt am Main i dr.

Popis citiranih radova 401Pattanayak, D. P. (2001), »Language Conflict«, R. Mesthrie (ur.),Concise Encyclopedia of Sociolinguistics, Amsterdam i dr., 563–567.Payer, M. (2000), »Sprache als Ausdruck von ethnischer und nationalerIdentität«, (http://www.payer.de/kommkulturen/kultur033.htm#13.).Pazos, I. (2008), »Beitrag von iGENEA am 11.02.2008«,(http://www.igenea.com/index.php?c=132&st=25&langchange=de).Pazos, I. (2008a), »Beitrag von iGENEA am 12.03.2008«,(http://www.igenea.com/index.php?c=132&st=25&langchange=de).Pazos, I. (2008b), »Beitrag von iGENEA am 01.04.2008: ’Wie Illyrischsind Albaner wirklich?’«, (http://www.igenea.com/index.php?c=132&st=25&langchange=de).Peti, M. (1994), »Nerazlikovnost razlika«, Rasprave Zavoda za hrvatskijezik 20, 245–272.Peti–Stanti}, A. (2008), Jezik na{ i/ili njihov, Zagreb.Pfaff, W. (1994), Die Furien des Nationalismus, Frankfurt am Main.PHKJ Pravopis hrvatskosrpskoga knjièvnog jezika (1960), Maticahrvatska i Matica srpska, Zagreb/Novi Sad.Plümer, N. (2000), Anglizismus — Purismus — Sprachliche Identität,Frankfurt am Main i dr.Pohl, H.–D. (1992), »Gedanken zum ’Fremden’ in der Sprache. Zeugengängiger Vorurteile«, Juridikum 2, 23–24.Pohl, H.–D. (1996), »Serbokroatisch — Rückblick und Ausblick«, I.Ohnheiser (ur.), Wechselbeziehungen zwischen slawischen Sprachen,Literaturen und Kulturen in Vergangenheit und Gegenwart, Innsbruck,205–219.Pohl, H.–D. (1997), »Gedanken zum Österreichischen Deutsch (alsTeil der ’pluriarealen’ deutschen Sprache)«, R. Muhr/R. Schrodt(ur.), Österreichisches Deutsch und andere nationale Varietäten plurizentrischerSprachen in Europa. Empirische Analysen, Wien,67–87.Pohl, H.–D. (1998), »Hochsprache und nationale Varietät: sprachlicheAspekte«, B. Kettemann/R. de Cillia/I. Landsiedler (ur.), Spracheund Politik, Frankfurt am Main i dr., 7–29.Polenz, P. (1967), »Sprachpurismus und Nationalsozialismus«, Germanistik— eine deutsche Wissenschaft, Frankfurt am Main,111–165.Polenz, P. (1998), »Zwischen ’Staatsnation’ und ’Kulturnation’«, D.Cherubim/S. Grosse/K. Mattheier (ur.), Sprache und bürgerliche Nation,Berlin/New York, 55–70.Popp, H. (1997), Ideologie und Sprache, Marburg/Lahn.

402 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamPopper, K. ( 7 1992), Die offene Gesellschaft und ihre Feinde, 2, Tübingen.Poster, M. (1999), »National Identities and Communications Technologies«,The Information Society 15, 235–240.Pranjkovi}, I. (1997), »Hrvatski standardni jezik i srpski standardnijezik«, E. Tokarz (ur.), Jbzyk wobec przemian kultury, Katowice,50–59.Pranjkovi}, I. (2008), Su~eljavanja, Zagreb.Raecke, J. (1996), »Zum Problem einer ’bosnischen Sprache’«, Bulletinder deutschen Slavistik 2, 19–22.Reichmann, O. (2000), »Nationalsprache als Konzept der Sprachwissenschaft«,A. Gardt (ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ihresVerhältnisses in Geschichte und Gegenwart, Berlin/New York,419–469.Reiffenstein, I. (2001), »Das Problem der nationalen Varietäteten«,Zeitschrift für deutsche Philologie 120/1, 78–89.Reilly, C. (2001), »Introduction: Minority Languages, Ethnicity andthe State in Post–1989 Eastern Europe«, C. Reilly (ur.), Language,Ethnicity and the State, London/New York, 1–16.Reiter, N. (1984), Gruppe, Sprache, Nation, Berlin.Renan, E. (1993), »What is a nation?«, H. Bhabha (ur.), Nation andNarration, London/New York, 8–22.Ressel, G. (2000), »Zur sprachlichen Situation im alten und neuenJugoslawien«, B. Panzer (ur.), Die sprachliche Situation in der Slaviazehn Jahre nach der Wende, Frankfurt am Main i dr., 225–241.Richter, H. (2006), »Kürzel für Namen von Sprachen«,(http://www.lrz–muenchen.de/~hr/lang/abk.html).Richter Malabotta, M. (2004), »Semantics of War in Former Yugoslavia«,B. Busch/H. Kelly–Holmes (ur.), Language, Discourse and Bordersin the Yugoslav Successor States, Clevedon, 78–87.Riedel, S. (2005), Die Erfindung der Balkanvölker. Identitätspolitikzwischen Konflikt und Integration, Wiesbaden.Riedel, S. (2006), Regionaler Nationalismus. Aktuelle Gefahren fürdie Europäische Integration, Berlin.Riedel, S. (2007), »Kriegsgeschichte(n). Interpretationen zum Jugoslawienkrieg«,F. Wenninger/P. Dvoîak/K. Kuffner (ur.), Geschichtemacht Herrschaft, Wien, 21–32.Rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU (1887–1891), Zagreb.Rubin, J./Jernudd, B. (1971), »Introduction«, J. Rubin/B. Jernudd(ur.), Can Language Be Planned?, Hawaii, xiii–xxi.

Popis citiranih radova 403Rürup, R. (1993), »Zur Einführung«, B. Faulenbach/H. Timmermann(ur.), Nationalismus und Demokratie, Essen, 32–34.Samardìja, M. (1997), Iz triju stolje}a hrvatskoga standardnog jezika,Zagreb.Samardìja, M. (2003), »Why would Croatians create a new languagewhen they were forming the existing one for centuries?«, Most/TheBridge 2–3, 8–12.Samardìja, M. (2006), Hrvatski kao povijesni jezik, Zapre{i}.Sampson, G. (1979), Liberty and language, Oxford.Scheuringer, H. (1996), »Das Deutsche als pluriareale Sprache«, DieUnterrichtspraxis — teaching German 29, 47–153.Schmidt–Salomon, M. (2006), Manifest des evolutionären Humanismus,Aschaffenburg.Schöpflin, G. (1995), »Nationalism and Ethnicity in Europe, Eastand West«, C. Kupchan (ur.), Nationalism and nationalism in theNew Europe, Ithaca, 37–65.Schubert, G. (1997), »Einzelaspekte neuer Mehrsprachigkeit im ehemaligenJugoslawien«, Sociolinguistica 11, 83–93.Schuberth, R. (2000), »Ein solcher sollst du nicht werden! Eine Diskussionüber die serbokroatische Sprache«, Literatur und Kritik 5,10–13.Segert, D. (2002), Die Grenzen Osteuropas, Frankfurt/New York.Seton–Watson, H. (1977), Nations and States, London.Sili}, J. (2006), Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika, Zagreb.Skrbi{, Z. (1999), Long–distance nationalism, Aldershot.Skudlik, S. (1992), »The Status of German as a Language of Scienceand the Importance of the English Language for German–SpeakingScientists«, U. Ammon/M. Hellinger (ur.), Status Change of Languages,Berlin/New York, 391–407.Smith, A. D. (1995), Nations and Nationalism in a Global Era, Cambridge.Snyder, L. (1968), The New Nationalism, New York.Sofos, S. (1996), »Culture, Politics and Identity in Former Yugoslavia«,B. Jenkins/S. Sofos (ur.), Nation and identity in contemporaryEurope, London/New York, 251–284.Sonderegger, S. (1985), »Die Entwicklung des Verhältnisses vonStandardsprache und Mundarten in der deutschen Schweiz«, W.Besch/O. Reichmann/S. Sonderegger (ur.), Sprachgeschichte. EinHandbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung,Berlin/New York, 1873–1939.

404 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamSonntag, S. (1995), »Elite competition and offical language movements«,J. Tollefson (ur.), Power and Inequality in Language Education,Cambridge, 91–111.Spillner, B. (1990), »Sprachpolitik — Sprachenpolitik — Sprache derPolitik«, B. Spillner (ur.), Sprache und Politik, Frankfurt am Main idr., 15–16.Spolsky, B. (2004), Language Policy, Cambridge.Stedje, A. ( 5 2001), Deutsche Sprache gestern und heute, München.Steltner, U. (2003), »Mindestanforderungen der Slawistik im Rahmeneines Kurzstudienganges (B.A.)«, Bulletin der Deutschen Slavistik9, 25–26.Sterbling, A. (1998), »Elitenwandel in Südosteuropa«, W. Höpken/H.Sundhaussen (ur.), Eliten in Südosteuropa, München, 31–47.Stewart, W. A. (1968), »A Sociolinguistic Typology for Describing NationalMultilingualism«, J. A. Fishman (ur.), Readings in the Sociologyof Language, The Hague/Paris, 529–545.Sundhaussen, H. (1993), »Nationalismus in Südosteuropa«, »Plenumsdiskussion«,B. Faulenbach/H. Timmermann (ur.), Nationalismusund Demokratie, Essen, 44–48, 48–67.Sundhaussen, H. (1995), »Der Ustascha Staat: Anatomie eines Herrschaftssystems«,N. Budak i dr. (ur.), Kroatien, Wien i dr., 251–287.Sundhaussen, H. (1997), »Nation und Nationalstaat auf dem Balkan«,J. Elvert (ur.), Der Balkan: eine europäische Krisenregion inGeschichte und Gegenwart, Stuttgart, 77–90.Sundhaussen, H. (2001), »Neue Untersuchungen zum destruktivenPotential von Sprache und zur Überlebensfähigkeit multilingualerStaaten«, Forum 17, 7–9.Szücs, J. (1981), Nation und Geschichte, Köln/Wien.[ipka, M. (2003), »Jezik Bo{njaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca — problemiklasifikacije i nominacije idioma«, G. Neweklowsky (ur.), Bosanski— hrvatski — srpski. Me|unarodni skup »Aktuelna pitanja jezikaBo{njaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca«, Wien, 255–282.[kari}, I. (1994), »Hrvatski jezik danas«, Jezik 41/4, 97–103.[kiljan, D. (1990), »Jezi~no novo ruho«, Sol 6/12–13, 55–64.[kiljan, D. (2002), Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati, Zagreb.[kiljan, D. (2002a), »’Differential’ dictionaries: their motivations andgoals«, R. Lu~i} (ur.), Lexical Norm and National Language, München,126–133.[kiljan, D. (2006), »Hrvatski ima male {anse postati radnim jezikomnekog tijela EU–a«, Jutarnji list 20.1.2006.

Popis citiranih radova 405[trkalj, K. (2003), »Kad lingvistikom ravna politika. Nekoliko zapaànjao pravilima lektoriranja na Hrvatskoj televiziji«, Knjièvnarepublika 1/5–6, 174–185.[undov, Z. (2002), »O nacionalizmu i demokraciji«, Kolo 4(http://www.matica.hr/Kolo/kolo0402.nsf/AllWebDocs/nacio).Tabouret–Keller, A. (1997), »Language and Identity«, F. Coulmas(ur.), The Handbook of Sociolinguistics, Oxford, 315–326.Tafra, B./Ko{utar, P. (2008), »Razgrani~avanje jezi~nih entiteta naosnovi modela (ne)identi~nosti«, Studia z Filologii Polskiej i Slowiazskiej43, 177–206.Tajfel, H. (1982), Gruppenkonflikt und Vorurteil, Bern/Stuttgart/Wien.Tatzreiter, H. (1988), »Besonderheiten der Morphologie in der deutschenSprache in Österreich«, P. Wiesinger (ur.), Das österreichischeDeutsch, Wien/Köln/Graz, 71–98.Teàk, S. (2004), Hrvatski na{ (ne)podobni, Zagreb.Thom, M. (1993), »Tribes within nations: the ancient Germans andthe history of modern France«, H. Bhabha (ur.), Nation and Narration,London/New York, 23–43.Thomas, G. (1989), »The Relationship Between Slavic Nationalismand Linguistic Purism«, Canadian Review of Studies in Nationalism,16/1–2, 5–13.Thomas, P.–L. (2003), »Le serbo–croate (bosniaque, croate, monténégrin,serbe): de l’étude d’une langue à l’identité des langues«, Revuedes études slaves 74/2–3, 311–325.Tornow, S. (2005), Was ist Osteuropa?, Wiesbaden.Törnquist–Plewa, B. (2000), »Contrasting Ethnic Nationalisms: EasternCentral Europe«, S. Barbour/C. Carmichael (ur.), Languageand Nationalism in Europe, Oxford, 183–220.Trask, R. L. (1999), Key concepts in language and linguistics, London/NewYork.Troebst, S. (1999), »Politische Entwicklung in der Nuezeit«, M. Hatschikjan/S.Troebst (ur.), Südosteuropa: Gesellschaft, Politik, Wirtschaft,Kultur; Ein Handbuch, München, 73–103.Trudgill, P. (2003), A glossary of sociolinguistics, Oxford/New York.Turczynski, E. (1976), Konfession und Nation, Düsseldorf.Turk, M./Opa{i}, M. (2008), »Linguistic Borrowing and Purism in theCroatian Language«, Suvremena lingvistika 65/1, 73–88.Valdman, A. (1990), »Language planning in diglossic situations: Twocase studies«, B. Spillner (ur.), Sprache und Politik, Frankfurt amMain i dr., 22–39.

406 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamVFSP Verein zur Förderung des studentischen Pressewesens(2004), »Nationale Identität«, 8/2004 (http://www.contradictio.de/nat_identitaet.html).Vikør, L. (1993), »Principles of corpus planning — as applied to thespelling reforms of Indonesia and Malaysia«, E. H. Jahr (ur.), Languageconflict and language planning, Berlin/New York, 279–298.Völkl, S. D. (1999), »Die Sprachensituation nach dem Zerfall Jugoslawiens«,I. Ohnheiser/M. Kienpointner/H. Kalb (ur.), Sprachen in Europa:Sprachsituation und Sprachpolitik in europäischen Ländern,Innsbruck, 319–334.Weinberger, H. (2005), Glottochronologische Untersuchung der serbokroatischenSchriftsprache, Wien.Weirich, D. (1994), »Begrüßung«, D. Schlegel (ur.), Der neue Nationalismus,Schwalbach, 1–6.Weisgerber, B. (1990), »Politische Modelle für das Zusammenlebenverschiedensprachiger Volksgruppen (Nationalitäten, Minderheiten)in europäischen Staaten«, B. Spillner (ur.), Sprache und Politik,Frankfurt am Main i dr., 60–63.Welt online (2007) »Nur wenige Deutsche sind echte Germanen«,25.11.2007, (http://www.welt.de/wissenschaft/article1398825/Nur_wenige_Deutsche_sind_echte_Germanen.html).Werner, H. (2008), »Sprachliche Säuberungen«, Die Welt(22.2.2008.), 27.Wiesinger, P. (1985), »Die Entwicklung des Verhältnisses von Mundartund Standardsprache in Österreich«, W. Besch/O. Reichmann/S.Sonderegger (ur.), Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichteder deutschen Sprache und ihrer Erforschung, Berlin/New York,1939–1949.Wiesinger, P. (1988), »Die deutsche Sprache in Österreich«, P. Wiesinger(ur.), Das österreichische Deutsch, Wien/Köln/Graz, 9–30.Wiesinger, P. (2000), »Nation und Sprache in Österreich«, A. Gardt(ur.), Nation und Sprache. Die Diskussion ihres Verhältnisses in Geschichteund Gegenwart, Berlin/New York, 525–562.Wildgen, W. (2003), »The roots of purism and its relevance for minorlanguages and dialects (with reference to Plattdüütsch und Lëtzebuergesch)«,J. Brincat/W. Boeder/T. Stolz (ur.), Purism in minor languages,endangered languages, regional languages, mixed languages,Bochum, 11–26.Winkler, H. A. (1982), »Einleitende Bemerkungen«, H. A. Winkler(ur.), Nationalismus in der Welt von heute, Göttingen, 7–11.Winkler, H. A. (1985), »Einleitung: Der Nationalismus und seineFunktionen«, H. A. Winkler (ur.), Nationalismus, Königstein, 5–48.

Popis citiranih radova 407Winkler, H. A. (1995), »Nationalismus, Nationalstaat und nationaleFrage in Deutschland seit 1945«, H. A. Winkler/H. Kaelble (ur.), Nationalismus— Nationalitäten — Supranationalität, Stuttgart,12–33.Witt, J. (2001), Wohin steuern die Sprachen Europas?, Tübingen.Wodak, R. /de Cillia, R. /Reisigl, M. /Liebhart, K. (1999), The DiscursiveConstruction of National Identity, Edinburgh/Cambridge.Wroclawski, K. (2002), »Croatian, Macedonian and Ukrainian NationalIdeas of Their Ethnogeny«, J. Sujecka (ur.), The National Idea asa Research Problem, Warszawa, 241–253.Zako{ek, N. (1998), »Elitenwandel in Kroatien 1989–1995«, W. Höpken/H.Sundhaussen (ur.), Eliten in Südosteuropa, München,279–287.Zako{ek, N. ( 2 2004), »Das politische System Kroatiens«, W. Ismayr(ur.), Die politischen Systeme Osteuropas, Opladen, 677–726.Zett, R. (1978), »Zur Geschichte des Kroatennamens«, P. Brang i dr.(ur.), Schweizerische Beiträge zum VIII. Internationalen Slavistenkongressin Zagreb und Ljubljana, September 1978, Bern/Frankfurtam Main/Las Vegas, 283–293.Zori}, A. (2005), Nationsbildung als »kulturelle Lüge«, München.Zybatow, L. N. (2000), »Sprachwandel in der Slavia und seine theoretischeEinordnung«, L. N. Zybatow (ur.), Sprachwandel in der Slavia.Die slavischen Sprachen an der Schwelle zum 21. Jahrhundert,Frankfurt am Main i dr., 3–26.@ani}, I. (2007), Hrvatski na uvjetnoj slobodi. Jezik, identitet i politikaizme|u Jugoslavije i Europe, Zagreb.

Registar imenaAbraham, W. 104Adelung, J. C. 161Ager, D. 11, 18, 173, 193, 207,253, 351f.Aitchison, J. 29ff., 61f., 116, 279Aleksi}, R. 319Alexander, R. 75, 90, 156Altermatt, U. 10, 17, 57, 178,192f., 196, 200, 208, 216f.,220, 227f., 247, 258ff., 266,335, 341f., 349, 362, 368f.Ammon, U. 26, 43, 78, 80, 82ff.,92, 96ff., 102, 105ff., 116,124f., 143, 147, 151, 156,181, 184, 234, 250, 296,299ff., 314Anderson, B. 182, 184f., 190, 196,218, 224, 229, 232, 330, 332Andri}, I. 196, 319Ani}, V. 25, 34f., 38, 44f., 161, 306Arpadovi}i 226Artukovi}, M. 274Auburger, L. 150Baasner, R. 150Babi}, S. 10, 18, 29, 32, 38, 41,48f., 75, 80, 96, 100, 124,140f., 150, 160ff., 208, 229,274f., 282, 284, 286f., 302ff.,316ff., 320, 353f., 374Babuki}, V. 73, 283Badali}, J. 301Badurina, L. 161, 301, 309, 317f.,320f.Ban, M. 196Banac, I. 180Barac, A. 278, 301Barbour, S. 179, 183Barkovi}, J. 301Behschnitt, W. D. 209, 211, 216,260, 297Beli}, A. 319Bellamy, A. J. 35, 45, 50, 170,222, 259f., 347, 362ff., 366Benda, J. 19, 168, 258, 337f., 345,371Bennington, G. 186Benson, M. 102f.Benjamin, W. 43Bhabha, H. 186, 206, 349Bienen, H. 179, 230Billig, M. 180, 190, 198, 200f.,206, 258f., 328, 338f., 345,349, 351, 355, 362f., 368Birnbacher, D. 237Blommaert, J. 19f., 352, 356, 365Blum, D. 18, 42, 47, 50, 78ff., 99,110, 126, 128, 154, 184, 186,195f., 211ff., 236f., 239f.,268, 278, 287ff., 293ff.,297ff., 328Bobaljik, J. D. 292Bojung, K. 13Borani}, D. 320

410 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamBoì}, M. 301Brennan, T. 182, 186ff.Breuilly, J. 223, 228, 257, 343Brincat, J. 22Brli}, A. T. 274Brli}, I. A. 270, 279Brockmeier, J. 197, 233Browne, W. 102Broz, I. 276, 320Brozovi}, D. 10, 75, 78, 90, 93f.,96, 98ff., 128f., 134, 140, 142,146, 150, 153, 158, 162, 248,264, 270, 283ff., 307, 313Brunstad, E. 130Buchler, M. 42, 159, 172, 175,185, 187f., 207f.Buden, B. 36, 39, 43, 168, 192,195Bun~i}, D. 98Busch, B. 16, 19, 27, 44f., 49, 234,291f., 358ff., 378Bußmann, H. 77, 146, 251Cameron, D. 27f., 52, 59, 61, 65f.Campbell, L. 104Canetti, E. 349Casad, E. 106f.Cesari}, D. 301Chaucer, G. 31Claussen, D. 202f., 206, 347Clewing, K. 188, 254f.Clyne, M. 11, 47, 77f., 87f., 92, 94,286Cooper, R. L. 28, 33, 35, 50, 62,76f., 113f.Coseriu, E. 64, 86, 252Coulmas, F. 10, 79, 89Crystal, D. 35, 51, 59f., 74, 87,105, 108, 133Cullen, C. 59Czerwizski, M. 10, 18ff., 25, 43f.,46, 370ôlovi}, I. 174]ipiko, I. 196Dane{, F. 69, 78, 143f.Daskalov, R. 219, 227Davies, W. 27, 38, 51ff., 56, 58f.,67Dawkins, R. 56, 137, 164ff., 376,379DMbrowska, A. 44, 89de Cillia, R. 177, 196ff.Demetar, D. 282de Saussure, F. 55Deutsch, K. W. 357, 360DiGiacomo, S. 256Divkovi}, M. 316Dixon, R. 106Don~evi}, I. 301Draènovi}–Carrieri, M. 102f.Dunn, J. A. 46Dutsch, K. W. 349Eastman, C. M. 112Ebeling, H. 362Ebner, J. 83Elspaß, S. 18, 67Ermakova, O. 36Esbach, C. 175, 183, 194, 196,206f., 236f., 258, 355Eschbach, A. 180Evans, M. 201Evera, S. van 343ff.Fernandez, S. 47Fichte, J. G. 244Fienbork, G. 50Fishman, J. 118, 125, 234

Registar imena 411Földes, C. 145Fran~i}, A. 23, 25, 34Frange{, I. 319Frani~evi}, M. 301, 319Franjo Josip 210Franz Ferdinand 210Freud, S. 199, 349Friedman, V. A. 75, 91, 114, 159,265Friedrich, C. 257, 342ff., 350Friele, M. B. 237Friesel–Kopecki, D. 161Fritsche, M. 14, 181, 193, 201,232, 337, 350f.Gaj, Lj. 128, 266, 279, 283Gak, V. G. 288ff.Gardt, A. 10, 54, 181, 185Geers, M. 53Gellner, E. 184, 207, 216, 225f.,229, 232, 234f., 243, 334,336, 338, 342Gill, J. 198Giroux, H. 113Glück, H. 77, 81, 120, 146, 156ff.,372Goebbels, J. 14ff., 336Goebl, H. 47, 84, 178, 375f.González, R. D. 113f.Gotovina, A. 325Gr~evi}, M. 103, 105, 150, 353Gr~i}, M. 271Greenberg, R. 37, 175, 289, 292,300, 303Greenfeld, L. 174f., 179, 188f.,194, 200Grimm, J. 127, 136Gröschel, B. 32, 45, 50, 61, 75,79f., 86, 88f., 93f., 104f., 108,110ff., 117ff., 121, 123, 128f.,133, 135f., 140, 142f., 145,147, 150, 158ff., 163, 176,226, 229f., 250, 252f., 263,269, 280, 282, 285, 288, 290,292, 297f., 306ff., 367f.,370ff., 376ff.Grzega, J. 83Guberina, P. 301Gudèvi}, S. 17Haarmann, H. 26, 33, 36, 116,170, 172f.Hadì}, J. 161Hadì}, M. 319Haji Omar, A. 94f., 146Hamm, J. 301, 317, 319Hannaford, I. 194Härle, G. 11Harris, Z. S. 106Harth, D. 177Hatschikjan, M. 236, 240, 256,258, 321, 356, 373Hawkesworth, C. 126Heinemann, G. 33Hektorovi}, P. 316Hermann, W. 16Herrity, P. 128, 135Hess–Lüttich, E. 180Hetzer, A. 75, 125Hinrichs, U. 98Hitler, A. 11, 15, 173, 193, 336,339, 347, 361Hobsbawm, E. J. 10, 178, 180f.,184, 197ff., 214f., 224, 227,229, 253, 256ff., 341f., 352,362Hohenhaus, P. 58Höpken, W. 368Horak, R. 56, 162Horner, K. 230Horvat, J. 301

412 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamHösch, E. 185, 206, 208, 213, 220,228, 246Howard, S. 198Hraste, M. 301, 317, 319Hübner, K. 88Huda~ek, L. 23, 25, 34Hundt, M. 26, 63, 69, 73Hutton, C. 14, 19, 173f., 193f.,243Ignatieff, M. 199, 238Ivan~i}, V. 16Ivekovi}, F. 276Ivi}, P. 306Iv{i}, S. 301Jacobsen, P. 19, 97ff., 121, 132ff.,170, 353, 373f.Jagi}, V. 209, 275Jahr, E. H. 130Janicki, K. 39, 130Jeli}, V. 301Jenkins, B. 182, 233Jernudd, B. 35, 67, 245Jeì}, S. 301Jonke, Lj. 91, 143, 301, 307,316ff.Joseph, J. E. 84, 156, 234, 262Jovanovi}, J. 176Juki}, I. F. 128Jung, P. 29, 65, 68, 361Ka~i}, M. 264Ka~i} Mio{i}, A. 265, 316Kaleb, V. 301Kangrga, M. 337, 341Kani`li}, A. 316Kant, I. 376Karadì}, V. S. 72, 90f., 154,161f., 211f., 273, 276ff.,280f., 284Kardelj, E. 286Kaschuba, W. 224, 343, 345Ka{i}, B. 268ff., 273Ka{telan, J. 301Kati~i}, R. 93, 119, 140, 143, 158,229, 279f., 285, 307, 310,313f., 367, 376f.Katz, D. 334, 336Kedourie, E. 195, 197, 243, 364Keipert, H. 268f.Keller, R. 63Kelly–Holmes, H. 44, 49, 234,291f., 359f., 378Kepler, J. 331Kessler, W. 208f., 214, 267,271ff., 278Kilian, E. 37, 179, 196, 212, 240Klajn, I. 176Klose, A. 129Klose, H.–U. 170, 179, 223Kloss, H. 71, 87, 98f., 118, 145,153, 157f., 249Kluver, A. 346Kohler, G.–B. 272, 277, 279Kohn, H. 175, 180, 190, 216, 235,257Kolar, S. 301Koller, W. 173f.Kombol, M. 301Konrad, G. 88, 245, 334, 351,356f., 365Kopitar, J. 127, 136, 273f., 283Kordi}, S. 122, 138, 141, 287, 314Kostomarov, V. 36Kostren~i}, M. 301Kößler, R. 256

Registar imena 413Ko{utar, P. 23, 85, 93, 107, 114,145, 149, 151, 282f.Kova~ec, A. 140, 152f., 174, 229,288, 294f., 353Kova~evi}, M. 176Kozarac, I. 313Kravar, Z. 268Kristophson, J. 46, 75, 88, 107,150, 251, 315Krklec, G. 301Krleà, M. 39, 301, 313Kukuljevi} Sakcinski, I. 275, 282Kupchan, C. 197, 233, 356Ladan, T. 310Laitin, D. 299Lali}, M. 313, 319Langer, N. 27, 38, 51ff., 56, 58f.,67László, B. 9La{kova, L. 49, 99, 135Le Page, R. 175, 178, 180, 193f.,365Lehfeldt, W. 222, 264, 273, 277Lemberg, E. 79, 190, 200, 210,233, 235, 244, 328f., 335,347, 349, 352, 354, 365Lencek, R. 127f., 132, 269, 273ff.,283Lenjin, V. I. 286Leskien, A. 275Leto, M. R. 51, 101Lewada, J. 343, 356Lewandowski, T. 69, 104, 109,137Liebhart, K. 196ff.Link, J. 337Lipold, G. 83Llosa, M. V. 186, 188f., 203, 214,260, 329ff., 333f., 338f., 341,348, 358f.Lon~arek, K. 108, 167, 170Luci}, H. 316Luci}, P. 17, 20Mackey, W. F. 26, 67Ma~ek, D. 95Mami}, M. 10Mappes–Niediek, N. 126f., 170f.,188, 208, 210f., 213ff., 237ff.,289f., 322ff., 333, 358Marinkovi}, R. 301Maruli}, M. 315Marx, K. 171Matkovi}, M. 301Mattheier, K. J. 65Mattusch, H.–J. 78, 83, 87f., 111,125, 170, 251Mattusch, K. 343Maùrani}, A. 274, 279Maùrani}, I. 282Maùrani}, M. 313McLennan, S. 79Menzel, B. 257, 344, 350Mesi}, M. 274Michels, S. 26Miedlig, H.–M. 126, 199Mihaljevi}, M. 23, 25, 34Mikalja, J. 273Milroy, J. 10, 28, 32, 38, 52, 59f.,62, 68, 116, 156, 376Milroy, L. 28, 59f., 62, 68, 116Mirkovi}, M. 301Mitten, R. 261f.Mladi}, R. 325Mogu{, M. 140, 263f., 267Mounin, G. 105Mørk, H. 80, 86, 97, 99, 104,131f., 160Muhr, R. 47Musulin, S. 301

414 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamMünkler, H. 344, 350Ne}ak Lük, A. 297Nehring, K. 185, 206, 208, 213,220Nemanji}i 226Newton, I. 331Nicolova, R. 36Nietzsche, F. 200Obradovi}, D. 273Obst, U. 132Ohnheiser, I. 36Okuka, M. 38, 148, 176, 274f.Olt, R. 50f.Opa~i}, N. 36Opa{i}, M. 23f.Osolnik, V. 75Panzer, B. 266Pave{i}, S. 317, 319Pavleti}, V. 302, 319Pattanayak, D. P. 135Payer, M. 173, 181, 234, 295, 328Pazos, I. 190f.Pelesi}–Muminovi}, F. 176Pensalfini, R. 292Peti, M. 137Peti–Stanti}, A. 81, 144, 239f.,249, 263, 267f., 271Pfaff, W. 171, 180, 229Piaget, J. 165Plümer, N. 11, 15, 33ff., 66Pohl, H.–D. 31, 53, 79, 82, 98,101, 126f., 132, 136, 177, 315Polenz, P. 10ff., 29, 54ff.Popp, H. 36Popper, K. 177, 331, 376Poster, M. 198, 244Pranjkovi}, I. 41, 48, 72, 85, 99,105, 128, 148, 161, 176, 281,301, 307, 309, 317f., 320f.Puci}, M. 196Raecke, J. 38, 125f., 134, 264Rakovac, D. 272Reichmann, O. 29, 54, 181, 194Reiffenstein, I. 145Reilly, C. 201, 235, 244Reiner, J. F. 209Reisigl, M. 196ff.Reiter, N. 181, 201, 235, 246Reljkovi}, M. A. 271, 273, 316Renan, E. 187, 224, 257Ressel, G. 44, 89, 176Richter, H. 111Richter Malabotta, M. 46f., 49,170, 172, 243, 245, 257, 358Riedel, S. 36, 50, 121f., 178, 183f.,195, 211, 221ff., 226f., 231,234f., 237, 241ff., 246ff., 276,284, 343, 347, 361Riesenhuber, H. 34Rogi}, P. 319Rubin, J. 35, 67, 245Rürup, R. 227Samardìja, M. 73, 114, 229, 264,267, 270, 278, 287, 306Sampson, G. 118Scheuringer, H. 84, 172Schmidt–Salomon, M. 60, 164ff.,361f., 365f.Schöpflin, G. 57, 260, 331, 354Schubert, G. 43, 89, 116, 172Schuberth, R. 243Segert, D. 342f., 356Selak, A. 229Senghaas, D. 242

Registar imena 415Seton–Watson, H. 184f., 216,328, 339, 342Shakespeare, W. 31Sili}, J. 137, 139, 307Simi}, N. 302Skrbi{, Z. 217, 343Skudlik, S. 26Smith, A. D. 328, 368Snyder, L. 130, 329, 342f., 364Sofos, S. 47, 88, 182, 233, 332,350Sonderegger, S. 145Sonntag, S. 112Spillner, B. 373Spolsky, B. 89Sremac, S. 313Star~evi}, A. 90f., 209, 211Stedje, A. 69Steltner, U. 373Sterbling, A. 57Stevanovi}, M. 316, 319f.Stewart, W. A. 76, 92, 143Sundhaussen, H. 88, 169, 172,185, 193, 206, 208, 210, 213,218ff., 227, 259, 289, 293f.,310, 333f., 340, 368Swadesh, M. 98f.Szücs, J. 134, 190, 219, 221, 224,228f., 257f., 261, 329, 331,365[egedin, P. 302[imundi}, M. 10[ipka, M. 130ff.[kari}, I. 371[kiljan, D. 40, 49, 73, 80, 118,126, 171, 175f., 266[trkalj, K. 38f.[ulek, B. 9, 274[undov, Z. 335, 351Tabouret–Keller, A. 114, 175,178, 193, 365Tadi}, M. 115Tafra, B. 23, 85, 93, 107, 114, 145,149, 151, 282f.Tajfel, H. 355Tatzreiter, H. 83Teàk, S. 22, 75, 263Thom, M. 186Thomas, G. 17f., 22, 24, 38Thomas, P.–L. 49, 79f., 84f., 115,136, 152, 160, 176Tito, J. Broz 133, 172, 211, 247f.,292, 377Tornow, S. 209, 214, 226, 269,277Törnquist–Plewa, B. 184Trabant, J. 180Trask, R. L. 59, 118Troebst, S. 355Trudgill, P. 101, 130Trumbi}, A. 209Tu|man, F. 17, 19, 359Turczynski, E. 216f.Turk, M. 23f.Uertz Retzlaff, H. 103Ujevi}, T. 313Vachtin, N. 373Valdman, A. 30Vikør, L. 163Voegelin, C. F. 106Von~ina, I. 274Völkl, S. D. 44 , 82Vran~i}, F. 270Vukadinovi}, Z. 176Vukovi}, J. 317, 319Weber, M. 233, 376Wehmeyer, H. 56

416 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamWeigel, H. 32Weinberger, H. 63f.Weirich, D. 330, 332Weisgerber, B. 172Werner, H. 57, 172, 251Wiesinger, P. 83, 87, 145, 185,250Wildgen, W. 57Winkler, H. A. 333ff., 338, 341Witt, J. 112f.Wodak, R. 196ff.Wroclawski, K. 193Wülfing, W. 337Zako{ek, N. 217, 260Zens, M. 150Zett, R. 264f.Zori}, A. 200f., 231f., 254f., 268,272, 378Zybatow, L. N. 32, 64@ani}, I. 144, 151, 336f.

Registar pojmova *Abstand–jezik 102, 153, 158f.Afrika 79, 87, 92, 108, 129, 131,152, 238akademija 19, 28, 33, 54, 245,302, 353, 359, 369, 377Albanija 191, 215, 288f., 294Amerika 77ff., 82f., 86ff., 92f., 96,102f., 113, 120, 129, 131,139, 142, 146ff., 152, 157,163, 169, 174f., 178ff., 194,215, 294, 301anakrono 57, 171, 221, 263f., 269anglicizmi 33, 53antropologija 109, 229f., 345apartheid 175, 335, 370arapski 80, 131, 139, 276Argentina 93, 127, 142, 253arhaizmi 9, 14f., 27, 29ff., 34, 36,47, 85, 352armenski 78Ausbau–jezik 98, 102, 154, 156ff.,249Austro–Ugarska 172, 210, 266,276Australija 77, 79, 87, 92, 129, 131,139, 146, 149, 152, 169, 178Austrija 32, 77, 79, 82ff., 89, 92,95, 97, 102, 111, 120, 124f.,136, 142, 146ff., 152, 155,157, 175, 177, 209, 236,249ff., 296, 299f., 353f.Austrijanci 120, 127, 139, 169,180, 182, 213, 238, 247, 353f.autocenzura 40, 49, 356f., 374autoritet 40, 46, 58, 61, 64ff., 68,118, 122, 153, 207, 217, 300,336, 346, 366, 376AVNOJ 132f.Balkan 50, 159, 170f., 178, 188,191f., 201, 208ff., 220ff., 230,235, 237, 244, 246ff., 268,326, 379balkanizacija 211, 243, 340Be~ki dogovor 282Belgija 79, 94, 127, 146, 152, 175bilingvizam (dvojezi~nost) 123,174, 372bokmål 130* Na osnovi iskustva moè se o~ekivati da }e u reakcijama na knjigu bitineto~no preno{enih tvrdnji, bez navo|enja stranica na kojima se one nalaze,pa je zato izra|en detaljan registar pojmova kako bi ~itatelj slako}om mogao na}i i provjeriti sva mjesta gdje se spominje odre|eni pojam.Mogu}e je da }e ovaj registar pojmova djelovati i preventivno dabude manje izmi{ljanja nepostoje}ih tvrdnji.

418 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizambosanski (bo{nja~ki) 47, 79f., 99,101ff., 123ff., 160, 176, 180,253f., 268, 270, 273, 276,281, 378Bosna i Hercegovina 33, 47, 76,79f., 82, 85, 88, 98ff., 122f.,130f., 149, 159f., 173, 191,195f., 237ff., 247, 263, 265f.,270, 273f., 276, 290ff., 301,305, 320, 322ff., 346Bo{njaci 71, 73, 76, 78, 80, 98,102, 104, 107, 116, 120, 126,139f., 148, 154ff., 173, 188,214ff., 246ff., 256, 266, 269,281, 354, 368, 370, 379Brazil 77, 79, 93, 142, 152, 181,301Brunej 94f.Bugarska 73ff., 90, 159, 211, 266bugarski 77, 130, 159, 249, 288cenzura 21f., 34, 38ff., 45, 48f.,61, 356f., 374civilizacija 9, 24, 242, 328, 341,350Crna Gora 33, 47, 76, 79f., 82, 86,98ff., 122, 131, 159f., 173,266, 273f., 297, 305Crnogorci 71, 73, 76, 78, 80, 98,102, 104, 107, 116, 120,139f., 148, 154ff., 173, 188,214f., 239, 246, 248f., 256,264, 270, 320, 354, 368, 370,379crnogorski 47, 79, 99, 108ff.,123ff., 160, 253f., 281, 291,378~akavski 70ff., 76, 79f., 91f., 94,100, 128, 154f., 178, 180,236, 254, 270, 273, 277ff.~e{ki 77, 81, 144, 153, 157, 249,271, 288~i{}enje jezika 9ff., 13, 16f., 20,40, 47, 50, 52, 57, 340}irilica 17, 81, 92, 177, 180, 215,275f., 298, 302, 304, 307, 320Dalmacija 128, 154, 196, 209,236, 254f., 263, 265f., 270ff.Dalmatinci 73, 198, 222, 233,236, 266, 269, 272Danska 95, 112, 160, 373danski 77, 159, 249dansko–norve{ki 129f.Deklaracija 121, 294, 297, 303deskriptivnost 49, 54, 58ff., 66demagogija 229, 260, 306, 311,333, 368demokracija 11, 25, 36, 38f., 43f.,66, 113, 116, 120, 162, 173f.,217ff., 247, 288f., 292f.,297ff., 325, 332, 340f., 346,356, 360, 367dijalekt 16, 27, 51, 62, 69f., 72ff.,79f., 84, 86, 92, 95, 97, 99,101, 104, 106, 117f., 141,153, 155ff., 173, 179, 204,222, 240, 257, 268, 273, 283f.dijalektalna osnovica 47, 76f., 81,95, 97, 99f., 154f., 157ff.,162, 249, 277ff., 294dijasistem 74f.diktatura 11, 162, 321, 340dogma 44, 165ff., 331, 341domovina 167, 202, 205, 229, 337,339dràva 11, 19ff., 32f., 39, 43f.,46ff., 64, 78, 80, 83, 88, 94f.,97, 108ff., 131, 136, 139, 144,146, 149, 151, 157, 159, 162,169ff., 203ff., 211ff., 215,219, 226f., 232ff., 243ff.,286ff., 315, 322ff.Duden 53, 92, 312

Registar pojmova 419dvodijelni nazivi jezika 128ff.,273ff., 302f., 305, 307f.ekavica 82, 87, 90f., 123, 144,281, 284, 286, 291f., 299,302, 304f., 307, 313, 320elita 18, 20, 45, 50, 57, 110, 114,122, 133, 169f., 176, 185,195ff., 199, 206f., 223f., 241,254, 259f., 332f., 336, 342ff.,354ff.emocije 27, 30f., 51, 59, 114, 118,166ff., 218, 228, 242, 260,293f., 324, 328ff., 339, 342f.,347, 362, 364, 367, 373, 376engleski 23, 26f., 39, 54ff., 77ff.,82f., 86f., 92, 95, 100, 103,127ff., 138ff., 142, 145ff.,152, 156ff., 160, 169, 175,177, 179, 211, 276, 291,294ff., 299, 324, 372Englezi 54, 147, 169, 181, 238,244, 247, 272esencijalizam 198, 220, 227,230f., 241etika 174, 228, 329, 337, 367,370ff.etimologija 10, 12, 161, 368etni~ka pripadnost 171, 226,230f., 234ff., 246, 322, 326,343, 361etni~ko ~i{}enje 10etnos 57, 129, 170f., 173ff., 178f.,189, 193ff., 199f., 203, 210,212f., 216, 218, 222ff., 226f.,229ff., 236, 241, 243f., 247f.,255, 260, 263, 266, 268, 285,289f., 292, 295, 325, 328,334f., 339, 352, 355, 361, 372Evropa 24, 32f., 43, 47, 74, 76, 78,86, 93, 100, 102, 110, 117,121, 129, 135, 150, 152f.,157, 160, 171f., 183, 187,190ff., 196, 208, 213, 215f.,218ff., 224f., 230, 233, 235,237, 246ff., 284f., 290, 299,324, 330f., 340, 350, 353f.,360, 369, 371falsificiranje (prepravljanje, krivotvorenje)143, 187f., 232,244, 256ff., 264, 266f., 270,313, 329, 350, 368, 371fa{izam 11, 16, 174, 193, 339ff.,351Feral Tribune 44f.filologija 12, 32, 34, 54, 56f., 72,75, 101, 104, 132f., 144, 150,161, 174, 219, 234, 239, 244,249, 264, 272, 277ff., 293ff.,372, 376f.fonetika 16, 73, 77f., 81ff., 87,90f., 103, 145, 147, 161, 302,305, 307fonologija 17, 73, 77, 79, 86, 153,162, 278Francuska 33, 79, 121, 146, 152,160, 179, 183, 208, 210, 213,218, 233, 244, 246f., 272francuski 33, 56, 72, 120, 128,131, 138ff., 142, 146, 150ff.,156, 158, 160, 174f., 179,299, 305franjevci 71, 128funkcionalni stilovi 74germanistika 75, 95, 136, 145,191glagol 13, 22, 88govoreni jezik 45, 58, 61f., 66,159, 278gramatika 13, 16, 28, 39, 57ff.,66ff., 73, 75, 78, 81f., 86, 91,93, 103f., 125, 127f., 131,138f., 156, 163, 176, 269ff.,273f., 276, 283, 286, 292,317, 331, 377

420 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamgranice 14, 19, 43, 74f., 90, 107,172f., 175, 177f., 188, 190,204, 212f., 234ff., 239, 246,250, 255, 267, 341, 359, 371Gr~ka 111, 238Habsbur{ka Monarhija 210, 230,238HAZU 24, 115, 122, 133, 140,146f., 154f., 248, 250f., 264,280ff., 285, 288, 302, 318,353, 369, 374, 377HDZ 19f.heterogenost 25, 29, 96, 145f.,203hindustanski 80f., 93, 106, 115,117, 125, 135, 147, 278, 291,294, 298hiljada 314ff.homogenost 25, 29, 84, 145, 172,187, 193, 199, 203, 214, 219,223, 329f., 334, 339, 352, 358Hrvati 25f., 34, 36, 40, 44f., 48,50, 66, 71ff., 78, 80, 84, 88f.,91, 93f., 98, 101f., 104f., 107,120f., 125ff., 139f., 147ff.,154ff., 173, 177, 180ff., 188,190f., 196, 200, 208ff., 222,226, 231, 237ff., 263ff., 368,370ff.Hrvatska 9f., 14, 16ff., 57, 62,65f., 71, 74ff., 82, 85, 88ff.,98ff., 122f., 126, 128, 131ff.,139, 147, 149, 154f., 159ff.,172f., 191, 208f., 214, 217,226, 234, 236, 247, 251f.,254ff.hrvatski 9, 13, 16ff., 59, 61, 65,71, 75f., 79ff., 98f., 101ff.,123ff., 157ff., 237, 240, 250,253f., 270ff., 367, 372f., 377identitet 11, 20, 23, 36, 42, 46f.,54, 92, 106, 122, 169ff., 173f.,177ff., 183, 185, 188f., 195ff.,211, 217, 221ff., 226f., 231,234f., 241ff., 254, 256ff., 294,323, 327f., 332ff., 338ff., 343,349ff., 358ff.ideologija 10f., 13f., 18f., 21, 39f.,45, 50f., 54, 65, 84, 103, 117,125f., 133, 139, 172, 176,181f., 184f., 191ff., 200ff.,204ff., 209f., 216f., 224,226f., 234, 237, 257ff., 278,280, 291, 331ff., 356f., 360,365, 370, 376ff.ijekavica 82, 87, 90f., 123, 144,149, 254, 277, 280ff., 284,291f., 302, 304f., 307, 313,316, 320ilirci 129, 272, 280ff., 302ilirski 208, 266ff., 283ime jezika 103, 109ff., 114f., 121,125ff., 160, 169, 176, 263,265ff., 286, 302f., 305, 307f.,353f., 366ff.Indija 80, 115, 125, 129, 213,290f., 295, 298indoevropski 129Indonezija 50, 94f., 162intelektualci 10, 18f., 45, 91, 168,171f., 181, 197, 206f., 229,259, 261f., 284, 294, 297,301, 328, 333f., 337f., 342f.,356, 365, 369internacionalne rije~i 16, 20, 37,39, 42f., 53, 81, 240, 253Irska 86, 146, 324ISO–kodovi 111Istra 44, 73, 80, 209, 222, 254,266, 269, 273f.Italija 153, 155, 174, 197, 213,235, 255, 272, 294izmi{ljanje tradicije 199ff., 256ff.

Registar pojmova 421jedinstvo (nacionalno, kulturno,jezi~no) 9, 78, 140, 144f.,177, 179f., 197, 199, 203f.,232ff., 244, 254f., 280, 285,306, 309, 321, 329f., 339f.,343, 348, 350f., 353, 358, 362jezi~na politika 9, 11, 16, 18ff., 64,94f., 101, 117, 172, 174, 180,245, 286ff., 325, 328, 378jezi~na praksa 18, 24f., 40, 44,303, 336jezi~na prava 14, 122jezi~na pravilnost 14, 17, 21f., 25,34, 39, 45ff., 57ff., 359f., 365jezi~na zajednica 12, 23, 42, 52,71, 84, 117, 122, 171f., 175,178, 194, 244f.jezi~ne razlike 9, 47f., 71, 76ff.,124ff., 134, 144ff., 151f.,156f., 159, 169, 177, 179f.,234, 240, 249ff., 255, 275f.,293, 295ff., 306, 308ff., 321,352f., 366, 372, 379jezi~ni aktivisti 11ff., 29ff., 180,283, 316, 352, 368jugoisto~na Evropa 178, 191, 208,210, 217ff., 223, 231, 235f.,259, 356, 373Jugoslavija 9, 95, 105, 124, 131,135f., 140, 158, 172, 174,213ff., 224, 238f., 248, 283,285ff., 322ff., 333, 341, 357f.Jutarnji list 40, 45ju`ni Slaveni 47, 57, 64, 72f., 75,88, 96, 99, 130, 148, 153,155f., 163, 169ff., 208ff.,243ff., 263, 268, 276ff.ju`noslavenski filolozi 69, 74, 85,104, 106, 109, 116, 118, 134,155, 194, 198, 200, 229, 244,254ff.kajkavski 70ff., 79f., 91f., 94, 100,128, 154f., 173, 178ff., 209,222, 236, 254, 271ff., 277f.,281ff.Kanada 79, 87, 92, 127, 131, 152,169, 178katoli~anstvo 81, 196, 209f., 212,214ff., 238ff., 255, 263, 265,268f., 272, 324, 327, 340Kina 111, 180, 286knjièvnost 20, 39, 42, 44, 58ff.,62, 73f., 124, 152, 155, 174,186ff., 229, 243, 254, 261,271ff., 277f., 286, 297, 301f.,312f., 315f., 319, 331, 337f.,344, 356kodifikacija 9, 21, 47, 62, 67, 73,77, 82, 91ff., 123, 139, 162,282, 287, 299f., 303kolektiv 46f.,121f., 140, 178, 199,201ff., 214, 232, 258f., 326f.,329, 331, 335, 338, 341, 344,347ff., 357konflikt 30, 39, 43, 114, 139, 159,171, 195, 198, 203, 210, 212,216, 223, 238, 241f., 247f.,251, 322ff., 333, 337, 342f.,351f., 355, 358ff., 371, 373konformizam 336f., 375konstrukcijski karakter (nacije,identiteta i sl.) 182, 184ff.,194ff., 206, 210, 217, 220,227, 230ff., 241f., 257, 347,350, 358f.kontinuitet 31, 180, 184ff., 199,201, 221, 223, 226ff., 241,256, 258, 263, 266, 350kontinuum dijalekata 74ff., 117Kosovo 238, 288, 323kriteriji 28, 38, 49, 87, 89, 97ff.,127, 136, 141, 146f., 150ff.,155, 171, 175, 178, 182,185f., 188ff., 193f., 209, 212,214, 228, 230f., 233, 236f.,256, 319, 366, 371f.

422 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamkroatisti 10, 13, 18f., 23ff., 27ff.,71ff., 85, 89f., 93, 96, 100,105, 108, 114, 120, 124, 128,132, 136ff., 174, 178f., 182,200, 218, 236, 249ff., 279,283ff., 345, 352ff., 360, 366ff.ksenofobija 10f., 53, 243, 336, 369kultura 9, 11, 23ff., 33, 39, 42, 46,51, 54ff., 66f., 80, 88, 92, 95,122, 127, 145, 155, 167, 169,171, 175, 179, 181, 184, 187,193ff., 198f., 203f., 207, 211,215, 217f., 221, 224f., 227,231ff., 256, 261f., 268, 271,277, 284, 290, 293, 301,323f., 330, 334f., 337ff.,344f., 347f., 352, 355, 361,365, 369, 378kulturno–civilizacijska nadgradnja248ff.lai~ko shva}anje jezika 12, 51, 61,82, 84, 90, 105, 116ff., 121,133f., 367latinski 81, 100, 131, 240, 267f.,276la` 120, 189, 200, 229, 231f., 309,330, 334, 343, 357legenda 165, 189f., 194, 304leksik 9, 11f., 21, 34, 36ff., 55,77f., 81, 83, 85ff., 92f., 100f.,103, 145, 147, 176, 180,251ff., 278, 283leksikografija 9, 93, 268f.lektoriranje 9, 17, 35, 40ff., 48Lika 214lingua franca 294lingvisti (jezikoslovci) 13f., 17ff.,84f., 87ff., 96, 116ff., 169,174, 176, 180f., 206ff., 240,248, 250ff., 366ff.lingvistika (jezikoslovlje) 13ff.,30, 32, 35, 38f., 50, 59f., 74,78, 89, 96ff., 125ff., 173, 181,243, 255, 262, 315, 321, 337,366ff.lojalnost 41, 49, 196, 242, 255,329, 334, 336f., 351f., 358Ma|arska 155, 191, 265, 273, 276ma|arski 23, 78, 112, 234, 253,288f., 296Makedonija 75, 159, 200, 299,305makedonski 77, 130, 159, 249,288f., 294, 303malajski 50, 78, 145, 162Malezija 50, 94f., 162manipulacija 36, 117, 192, 194f.,259f., 328, 333, 335f., 358,365, 367f., 378manjine 115, 121, 206, 231, 247,290, 298, 326, 351marksizam 286materinski jezik 14f., 26, 117,128, 169, 173f., 179, 244,246, 281, 288, 290, 294f.,299, 305, 365, 373Matica hrvatska 81f., 159, 294,302, 304, 308, 310ff., 315f.,319Matica srpska 302, 304, 308, 313,315f.mediji 18ff., 27f., 38ff., 44f., 48ff.,114, 152, 167, 170, 187, 200,202, 223, 229, 231, 233, 241,245, 262, 286, 289, 293,297f., 332, 346, 355ff., 374,377f.ministarstvo 13ff., 20, 34, 48, 66,92, 111, 113, 162, 259, 292,354, 374, 377mitovi 25, 27, 56, 58, 175, 177,180f., 184, 186f., 189, 193f.,197, 199, 201, 217f., 221ff.,226, 228, 230, 236, 242f.,253, 257, 264, 283, 316, 318,

Registar pojmova 423321, 328ff., 337, 342ff., 350,352, 356, 368moldavski 77, 157monocentri~ni jezik 78, 93, 142,144, 148moralna panika 27f., 114morfologija 82ff., 88, 145, 153Muslimani 89, 123, 126f., 132,140, 149, 215, 237ff., 263f.,320, 324nacija 17, 27, 35, 44, 47, 54, 67,71, 76ff., 82, 84f., 89, 92,95ff., 100, 108, 114, 120f.,123, 125, 127, 131, 133ff.,139f., 143ff., 162, 166, 169ff.,263ff., 295f., 300, 314, 316,322ff., 368f., 379nacionalizam 10ff., 20f., 24, 31,42, 44f., 50, 57, 90, 101, 103,120, 126, 132f., 136, 139,143, 170, 174, 178, 180ff.,184, 186f., 192f., 195ff.,201ff., 207, 210f., 213, 216ff.,223ff., 243, 245ff., 254,258ff., 279, 281, 283, 306,310, 327ff., 368ff.nacionalna pripadnost 127, 149,170f., 177, 179, 188ff., 194ff.,202, 205, 212, 228, 233, 237,247, 276, 323, 329nacionalna svijest 9, 54, 180, 185,187, 196, 198, 214, 216, 222,229, 244f., 272, 330, 341nacionalsocijalizam 11, 14f., 347nacizam 11, 13f., 19, 173f., 193,225, 243nadregionalnost 32, 35, 64, 69ff.,76, 86, 94, 97, 99f., 128, 141,153f., 240, 254, 270, 272,278ff.naracija 185ff., 197ff., 206, 257narcizam malih razlika 199narod 9, 11, 16, 23f., 47f., 54, 56,71, 118ff., 142, 170, 173f.,178, 180ff., 194, 197ff.,228ff., 243ff., 263ff., 285f.,289, 307, 323f., 326, 329f.,333, 335ff., 367ff.narodski 51, 57, 132ff., 173, 230,275, 359, 361NDH 16, 18neprijatelj 28, 39, 114, 167, 179,199, 211, 216, 224f., 239,243, 260, 335, 339ff., 345,349ff., 358ff., 364, 368f.Nijemci 53, 120, 124, 139, 149,174, 181f., 191, 208f., 213,233, 239, 246f., 266, 276,353f.Nizozemska 94, 213, 240, 327nizozemski 56, 79, 81, 86, 139f.,150, 158ff., 237norma 26ff., 36, 46f., 50, 53, 57,59, 62ff., 73, 78, 86, 91ff.,139, 231f., 258, 276, 284,288, 292, 295, 300, 302, 307normativan 21, 28, 35, 49, 58,101, 287Norve{ka 112, 130Novi list 45novine 9, 11f., 15, 17, 28, 39f.,44f., 48, 64, 71, 73f., 124,152, 159, 187, 229, 243,261f., 282, 288, 291f., 302,313, 315, 333, 346, 357f.Novosadski dogovor 144, 176,283, 298, 301ff.novotvorenice 13, 17, 19ff., 25,34, 36, 44, 47, 352nynorsk 159Njema~ka 11ff., 26, 32f., 56, 77,79, 82f., 92, 95, 97, 102, 113,120, 124f., 135, 142, 146,148, 152, 155, 157, 160, 163,

424 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizam175, 177, 213, 225, 237ff.,246, 249ff., 266, 296, 327,336, 339njema~ki 11ff., 23, 27, 39, 53f.,56, 62, 67, 69, 77ff., 81ff., 89,92, 97, 100ff., 111, 124,127ff., 136, 138ff., 142,145ff., 154, 156ff., 169, 172,174f., 177, 180, 234, 239,249ff., 253, 266, 271, 275f.,295f., 299, 305, 312, 372, 376obrazovni sistem 10, 19, 21, 40,44, 50, 64, 244f., 259f., 289,295, 332, 344, 347, 351, 359,361f., 364ff., 374, 378oportunizam 111, 126, 167f., 370,375paranoja 28, 245, 351paritet 289f., 298, 325ff.patriotizam (domoljublje) 10,167, 202, 212, 228, 329,338f., 364, 368, 371pisani jezik 58, 61, 66, 145, 159,278pisanje povijesti 185, 187f., 191f.,197, 232, 256ff., 264, 329f.,339, 348, 350, 368planiranje jezika 18, 21, 28ff., 35,46, 67, 162, 207, 245policentri~ni jezik (pluricentri~nijezik) 47f., 50, 69, 76ff., 92ff.,139, 142, 144ff., 154, 157ff.,177, 251, 253, 281f., 294ff.,353f., 369, 371, 379polifunkcionalnost 73f.politika 9, 11, 13ff., 19ff., 26, 30,36, 39f., 42ff., 64, 66f., 84, 89,92, 99, 103, 106, 109ff.,132ff., 141, 149, 157, 169f.,173f., 176, 179, 182ff., 187f.,193, 196f., 202ff., 214f., 219,221, 223, 227ff., 241ff.,258ff., 293ff., 210, 326ff.,366ff.polivalentnost 73f.poljski 239, 266, 271ponavljanje 9f., 19, 21ff., 34, 94,108, 121, 137, 154, 163ff.,200, 222, 258f., 267, 281,287, 301, 311f., 362f., 369,374, 368f.populizam 40, 57, 230, 343, 356,367ff.porijeklo 10, 12ff., 23, 25, 39,54ff., 153, 177, 181, 186,190ff., 199, 215, 221ff., 226,228, 230f., 233, 240f., 323,329, 343, 348ff.Portugal 77, 79, 142, 152, 181,301portugalski 77, 79, 86, 93, 140,142, 150, 152, 157, 175posrbljivanje 9posu|enica 11, 22, 24, 51, 53, 55,89, 296, 299f.povijest 26, 29ff., 35, 39, 48, 51f.,54, 58, 60, 67, 95, 104f., 111,127f., 136, 145, 169, 172,177ff., 182ff., 203, 205,208ff., 321ff., 329ff., 364f.,369, 371povijest standardiziranja 29ff.,35, 48, 70ff., 83, 90f., 93f.,105, 144ff., 154, 158f., 162,172, 254, 277ff.povjesni~ari 191, 197, 206, 219f.,224, 227, 257ff., 261, 371pravljenje nacije 171, 178, 181ff.,200f., 206, 208ff., 217f., 220,226ff., 231ff., 241, 257, 277,349pravljenje razlika 42, 46ff., 81,89, 99, 199, 307, 313ff.,350ff., 355, 359, 371f.

Registar pojmova 425pravo 14, 66f., 109ff., 119ff., 179,183, 205, 221, 229, 237,247f., 256, 285f., 288ff., 304,325, 327, 332, 337, 340, 378pravopis 9, 32, 45, 53, 73, 82f., 88,91, 94f., 103, 139, 161ff., 278,281, 284, 286, 292, 301ff.,316ff., 377pravoslavlje 72, 161, 208ff., 212,214ff., 238ff., 255, 263, 268f.,323, 327predstandardno razdoblje 93, 270preporod 200f., 210, 213, 220f.,226f., 231f., 280, 372preskriptivnost 23ff., 30, 36ff.,57ff., 89, 122, 283, 291, 300,313, 359f., 365, 368presti` 21, 26, 32, 42, 55, 67, 96f.,211, 219, 280, 293ff.pre{u}ivanje 10, 16, 32f., 111,134, 148, 166, 194, 211, 240,252, 259, 264, 273, 275, 287,295, 313, 318, 328, 339,344f., 360, 369prevo|enje 15, 17, 20, 39, 42f., 80,86, 101ff., 124, 151, 166, 267,269, 271, 289, 299, 302, 379pridjev 13, 156, 265primordijalizam 222f., 229f., 233proizvoljnost 9, 21, 25, 27, 35ff.,52, 58f., 65, 105, 116ff.,120f., 134, 136, 151, 194ff.,222, 228, 313f., 350, 352, 368promjene u jeziku 9, 13, 25f.,29ff., 58, 64, 176, 207, 283,352, 359propadanje jezika 27ff., 51f., 58,166, 340propaganda 10, 21ff., 34, 175,185, 229, 233, 343, 347,354f., 358, 361pro{lost 23, 29ff., 47, 146, 161,166, 170f., 191, 199, 204,221f., 226ff., 240, 243ff.,254ff., 313, 329f., 340, 343,350protestantizam 239f., 324purizam (~isto}a jezika) 9ff., 89,114, 122, 244f., 251, 253,318, 325, 340, 352, 360, 368,372radikaliziranje 11, 14, 18, 22, 39radio 9, 11, 17, 28, 48, 125, 289,356ff.rasa 114, 173, 178, 180, 186,189ff., 203, 214, 216, 328,348rasizam 10f., 14, 16, 193, 203,337, 339, 341, 350, 358, 364,368ravnopravnost 70, 92, 96, 116,120, 129, 211, 275f., 289f.,294ff., 299, 301ff., 307ff., 322razgovorni jezik 39, 51, 54, 73f.,84, 133razgrani~avanje 10, 42, 44ff., 53,75, 119, 126f., 171, 190, 194,199, 201, 203, 214, 216, 237,244, 246, 250, 256, 275, 292,294, 343, 350f., 358ff., 372razlike (kulturne, civilizacijske)9, 50, 155, 175, 199, 210,212ff., 233ff., 248ff., 323f.,326ff., 343razlikovni rje~nici 9, 17, 21f., 84razumljivost 44, 76, 78ff., 83ff.,90, 97f., 101ff., 123f., 130,139, 143, 147f., 151ff., 158ff.,164, 166, 234, 240, 249,252f., 279, 372regionalno 69ff., 76, 85ff., 93f.,99, 121, 124, 141, 145, 179,196, 211, 231, 236, 246f.,250f., 254ff., 263, 272, 277ff.,314, 338, 347, 359relativiziranje 128, 151ff., 281f.

426 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamreligija 32, 57, 80f., 92, 122, 133,163ff., 174, 178ff., 186, 189f.,193ff., 203, 208ff., 212ff.,221, 223, 230, 235ff., 239ff.,244, 246, 248, 254, 257, 327,330ff., 335, 338ff., 345, 352,355, 358, 365, 371rje~ni~ko blago 49, 55, 77, 80,82ff., 92, 98, 153, 253rje~nik 21, 25, 28, 53, 62, 73, 84,90ff., 103, 132, 139, 156, 163,250ff., 269f., 276, 281, 286,292, 302, 304, 308ff., 319f.,377romanistika 93, 153romski 288, 292rumunjski 77, 157, 288rusinski 288ruski 39, 46, 56, 70, 81, 253, 295,318, 373Slavonci 73, 208, 222, 233, 236,266, 272f.Slavonija 119, 128, 154, 196, 209,236, 264ff., 269ff.slavonski 119, 265, 267f., 270ff.Slovaci 265slova~ki 77, 81, 157, 249, 288Slovenija 73ff., 154, 173, 200,214, 231, 238, 257, 265f.,295, 297, 299, 305slovenski 73, 75, 78, 130, 179,272, 288f., 294f., 303slu`beni jezik 36, 45, 109ff., 204,275, 285, 288f., 299, 353f.,378socijalizam 133, 170, 221, 224,237, 292, 327, 364sociolekt 69ff., 73, 138, 141, 156sociolingvistika 69, 97ff., 136ff.,285, 328, 354, 371, 373,375f., 378sociologija 55, 109, 118, 195, 197,219f., 229, 331sabor 17, 64, 208, 274f.samoprocjena govornika 105,116ff.sporazumijevanjesavjetnik (jezi~ni) 9, 17, 21ff., 41,58, 67, 359separatizam 176, 293, 307simbol 10, 24, 27, 45f., 105, 114,171f., 177, 180, 197, 217,234, 253, 301, 314, 328, 337,343, 352, 357, 362Singapur 95sintaksa 62, 84, 88, 103, 153,251f., 278skandinavski jezici 75, 95, 129f.,159Slaveni 39, 71, 159, 191, 226, 235,264f., 272, 285slavistika 36, 102, 108, 115, 126,132, 135f., 150, 280, 372f.,376f.slavjanoserbski 70, 72, 100, 254(komunikacija)12, 26, 29, 32f., 35f., 42ff.,63ff., 70ff., 76, 79f., 84ff., 89,95, 101, 104ff., 124, 137f.,144, 152, 170f., 183f., 204,245, 279f., 294, 371Srbi 9, 40, 71ff., 76, 78, 80, 84,88ff., 93f., 98, 101f., 104f.,107, 116, 120, 125ff., 139f.,147ff., 154ff., 173, 177,179ff., 188, 190f., 196, 209ff.,226, 231, 237ff., 255ff.,263ff., 368, 379Srbija 33, 47f., 70ff., 74ff., 79f.,82, 85, 88f., 98ff., 122, 131,147, 155, 159f., 163, 173,213, 252, 265f., 269f., 273f.,277f., 281, 346srbizam 16f., 27, 31, 37ff., 48f.,81, 85, 240, 314

Registar pojmova 427srednjoju`noslavenski 74f., 130f.srednjovjekovna dràva 189, 221,223, 226f., 265srpski 16ff., 23ff., 31, 38ff., 42, 44,47ff., 79ff., 98f., 101ff.,123ff., 157ff., 237, 240, 250f.,253f., 268, 270, 273, 275ff.,372, 378srpskohrvatski (hrvatskosrpski)42, 47, 50, 77ff., 85, 88f., 96,98ff., 102ff., 110, 120, 123,126, 128ff., 140ff., 157ff.,170ff., 176f., 179ff., 237, 239,251, 254, 270, 273f., 278,283, 285, 288ff., 294f., 297ff.,367f., 370, 372ff.standardizacija 32, 35, 50, 62, 65,70ff., 76, 78, 84, 92, 94, 140,157, 159, 253f., 291f.standardni jezik 25ff., 32, 34ff.,44f., 47, 50, 59, 62ff., 69ff.,76ff., 137ff., 169, 173, 178ff.,185f., 188ff., 193ff., 203f.,210ff., 221, 223, 231, 233f.,236ff., 244f., 248ff., 264,266f., 269f., 274ff., 328, 337,340, 345, 348, 352ff., 359f.,366ff.stereotipi 9, 21, 180, 191, 193,238f., 248, 283, 355f., 358,362f., 368strah 28f., 36, 49, 114, 166, 199,244, 330, 335f., 351, 353f.,357, 362, 368, 376strane rije~i 11ff., 20, 23f., 26f.,50, 53ff., 360strani jezik 12, 23, 33f., 52ff., 89,101, 126, 128, 151, 176, 271,299, 305, 379studij 10, 48, 131ff., 160, 247,289, 346, 366, 370, 373f., 377sufiks 37sveu~ili{ni profesor 13, 19, 22, 28,40f., 48, 68, 94, 102f., 160,176, 207, 285, 302, 336, 346,355, 366ff.svjetski jezici 55, 78, 142{kola 10ff., 16f., 28, 45, 50, 62,64f., 71ff., 92, 111, 175, 192,202, 229, 233, 238, 262, 273,275, 281, 288f., 298f., 320,344, 351, 356, 364ff., 377{ovinizam 39, 120, 334, 339, 341,344, 346, 372{panjolski 56, 79, 86ff., 93, 120,127, 131, 140, 142, 145, 150,152f., 157, 160, 169, 175,211, 253, 294, 372{tokavski 47, 70ff., 76, 90f., 93f.,97, 99f., 104, 128, 143, 154ff.,159, 162, 164, 173, 178ff.,211f., 236, 249, 254, 267ff.,271ff., 277ff.[vedska 95, 112{vedski 77, 159, 249[vicarska 32, 77, 82f., 85f., 92, 97,120, 124f., 127, 136, 142,145ff., 149, 163, 169, 174f.,178, 180f., 211, 213, 247,296, 299, 304f.ta~ka 317f.talijanski 23, 27, 72, 89, 128, 131,152f., 174, 239, 269, 288,294, 305televizija 9, 17, 28, 38, 48, 101,124, 282, 289, 304, 356ff.teritorij 50, 64, 70f., 73, 145f.,153ff., 173, 183, 186, 189,209, 221f., 233, 237, 245,254, 260, 265, 267f., 272,278, 281, 287f., 295, 353termini (stru~no nazivlje) 13, 27,33, 43, 45, 94f., 130, 132f.,141, 143f., 157f., 211, 251ff.,266, 302, 317f., 371, 373

428 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamtolerancija 46, 113, 245, 292, 300,316, 339f., 346, 351, 355,358, 369totalitarizam 11, 14, 40, 346tradicija 12, 23f., 28, 32, 38, 55,58f., 96, 128, 131f., 135f.,158, 161f., 193, 197, 199ff.,214, 217, 232f., 236, 246,254, 256, 266, 277f., 283,320, 322, 341, 352, 362, 366Tre}i Rajh 11, 15, 173f.Tribunal u Haagu 102f., 325, 353tu|ica 20, 22turski 23, 27, 39, 100, 123, 288u~estalost 21, 26, 30, 36, 252,304f., 315ud`benici 13, 20f., 27, 59, 176,191, 222, 259f., 282, 286f.,291f., 347ugroènost jezika 12, 14, 23, 33,298, 368ukrajinski 288umjetnost 44, 167, 189, 204f.,229, 235, 243, 337f., 362unitarizam 72, 94f., 150f., 283ff.,345, 352ff., 377f.upotreba jezika 12, 25f., 28, 30,32, 35f., 43f., 46, 49, 52ff.,60ff., 73, 91, 116, 151, 298,305, 307f., 313ff., 320, 359f.,363usta{ki 9, 16, 18, 340ustav 64, 109ff., 122, 125, 135,247, 285f., 288, 295, 303,308, 378varijante 31, 43, 47, 49, 77ff.,92ff., 139f., 142ff., 156ff.,160, 163, 179, 239f., 249ff.,255, 278, 284f., 287ff., 321,353f., 365, 371f., 379Ve~ernji list 45Velika Britanija (Engleska) 77ff.,82f., 86ff., 92, 96, 103, 113,120, 131, 139, 142, 148f.,152, 157, 160, 163, 174, 179,213, 238, 301VFSP 203ff.Vjesnik 45Vojvodina 236, 288vrednovanje 12, 22, 52, 58ff., 66,116ff., 143, 364, 376Welt online 190f.zaboravljanje (amnezija) 187,200f., 255, 257ff., 326f.zajedni{tvo (kulturno, jezi~no,povijesno itd.) 47, 86, 98f.,139f., 170ff., 175, 177, 179ff.,183, 189ff., 200, 202ff., 213,215, 221f., 226, 231ff., 246,249, 254ff., 270, 274, 277f.,282, 284f., 314, 321, 323f.,341, 344f., 349ff., 369zakon 14, 16f., 20, 32ff., 61, 111,176, 275, 289f., 293f., 296ff.,322, 378zami{ljene zajednice 182, 184ff.,190, 193, 196, 199, 218, 229,231f., 258, 359, 362zlatno doba 31, 58, 227

SNJE@ANA KORDI] ro|ena je 1964. u Osijeku, gdje jezavr{ila studij kroatistike i potom bila na Osje~komsveu~ili{tu istraìva~–pripravnik iz podru~ja lingvisti~kekroatistike. Nakon nepunih godinu dana prelazi 1991.na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je primljena zasveu~ili{nog asistenta na Katedri za suvremeni hrvatskijezik Odsjeka za kroatistiku. Tu je u samom sredi{tuburnih previranja u kroatistici stekla dragocjeni uvid iznutrau negativne pojave u svojoj profesiji, koji joj je kasnijeomogu}io upu}eniju analizu tih pojava. Nakon {toje magistrirala 1992. i doktorirala 1993. na istom fakultetuu Zagrebu, oti{la je na sveu~ili{ni rad u Njema~ku.Tamo je predavala proteklih petnaestak godina u statusuznanstvenog suradnika, docenta i profesora na fakultetimau Bochumu, Münsteru, Berlinu i Frankfurtu.Istovremeno je svoje ranije ste~eno iskustvo pro{irilaznanjem koje je stjecala u novoj sredini ~itanjem vrhunskeznanstvene literature u izvrsno opskrbljenim sveu~ili{nimknji`nicama.Rezultat intenzivnog obrazovanja i istraìvanja jestjecanje statusa habilitiranog znanstvenika (iznaddoktorskistupanj) 2002. na sveu~ili{tu u Münsteru, auokviruvi{edijelnog habilitacijskog postupka jedna od zavr{nihusmeno obranjenih tema bila je tema kojoj je posve}enaova knjiga.Kako bi u formi dijaloga s najistaknutijim predstavnicimakroatistike potaknula na suo~avanje s nagomilanimkontradikcijama u kroatistici, pokrenula je 2001. u~asopisu Republika jednu diskusiju, koja je 2003. preseljenau novopokrenuti ~asopis Knjièvna republika, i tra-

430 Snjeàna Kordi} / Jezik i nacionalizamje do danas. Preko petsto stranica autori~inih priloga uokviru te maratonske diskusije s brojnim filolozima biloje svojevrsna priprema za pisanje ove knjige. A i prijevodiautori~inih ~lanaka na razne zapadnoevropske jezike,kao i mno{tvo upu}ivanja na tu diskusiju u radovimastranih znanstvenika, poticali su na pisanje ove knjige.Od prethodno napisanih knjiga Snjeàne Kordi} navest}emo dvije objavljene u Zagrebu: Relativna re~enica(tiskana 1995. u nakladi Matice hrvatske i Hrvatskog filolo{kogdru{tva) i Rije~i na granici punozna~nosti (objavljenou Hrvatskoj sveu~ili{noj nakladi 2002.). Objemonografije doìvjele su izuzetno brojne i pohvalne recenzijeu lingvisti~kim ~asopisima {irom svijeta, i obje jeizdava~ Lincom Europa objavio u njema~kom prijevoduu svojoj seriji Studies in Slavic Linguistics. U inozemstvuje objavila i knjige gramati~kog i ud`beni~kog tipa za publikuengleskog i njema~kog govornog podru~ja. Gotovosve knjige objavljene u inozemstvu doìvjele su i ponovljenaizdanja. Usto je objavila i vi{e od 150 drugih lingvisti~kihradova u raznim, ~esto inozemnim filolo{kim~asopisima i zbornicima. ** Svi ~lanci Snjeàne Kordi} mogu se ~itati u PDF–formatu u Hrvatskojznanstvenoj bibliografiji pristupa~noj na sljede}oj internetskoj adresi:http://bib.irb.hr/lista–radova?autor=173535

Izdava~DurieuxZagreb, [ulekova 23Za izdava~aDraèn Ton~i}Design bibliotekeZoran Pavlovi}TisakDenona, ZagrebObjavljivanje ove knjige pomoglo jeMinistarstvo kulture Republike HrvatskeCIP zapis dostupan u ra~unalnom kataloguNacionalne i sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebupod brojem 739422ISBN 978–953–188–311–5Tiskanje dovr{eno u lipnju 2010.

Jezik i nacionalizam

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?