Tortura diskriminacija politički motivisano nasilje i besplatna pravna pomoć

Bilo nam je lijepo u početku, bili smo dva dana na moru a onda smo krenuli ka sjeveru,u Berane i Rožaje. Došli smo u Podgoricu i sve lijepo prošli. Ne znam tačno, ali negdje napočetak kanjona Morače kretali smo se u koloni. Ispred nas je bilo dosta auta.U jednom trenutku, čuo sam policijske sirene. Ubrzo zatim su nas stigli i ja sam im daoznak da mogu da me preteknu. Međutim, oni su upalili neka jaka svjetla ka našem automobilui vidio sam da žele da ja stanem. Na prvo proširenje zaustavio sam automobil i smatraoda je sigurno u pitanju neka greška. Prišao je jedan policajac i kazao mi ‘Dobar dan, dajtevozačku’, oštrim tonom. Ja sam mu dao vozačku. On opet sa visokim tonom ‘Kočanu, kakopretičeš, šta radiš ti?’ Iznenadio me takav odnos od strane policajca. Ja sam mu kazao ‘ Gospodine,ja nijesam preticao’. Kazao mi je ‘Ma kako nijesi, izađi napolje’. Ja izađem napolje,on mi opet ljutito, visokim tonom ‘Daj pasoš’, dodajući, ‘preticao si na mjestu koje se kodnas zove mrtva tačka’.II TORTURAJa sam mu opet kazao ‘Gospodine, ja nijesam preticao i kako vi to tvrdite? Imate li vidokaz za to što tvrdite? Imate li snimak?’ Mlađi policajac od njih dvojice, kazao mi ‘dobićešti snimak u Engleskoj’.Onda su mi naredili da pođem sa njima, njihovim automobilom, ‘pođi sa nama, da timi pokažemo gdje si preticao’. Ja sam na to odgovorio da ne znam ima li potrebe za tim.‘Ako ste me zaustavili zbog toga što tvrdite, onda morate imati dokaze, a ne da me voditeda mi pokazujete gdje sam preticao. Ako sam vozio brzo, ima radar, pa mi pokažite dokaze.’Oni su odgovorili ‘ma, kakvo dokazivanje, mi smo zakon u Crnoj Gori i mi ne lažemo,pođite sa nama u auto’. Moj sin je plakao u kolima i kazao ‘mama, ja volim svog oca, zaštoga policajci vode?’Ja sam sjeo u njihov auto i pitao gdje me vode. Jedan od njih, onaj mlađi, rekao je ‘onmisli da ga vodimo na večeru’. Odgovorio sam da ne moraju oni da me vode na večeru, daimam para da je sam platim.Odveli su me otprilike tri kilometra u pravcu Podgorice da mi pokažu gdje sam preticao,dok su moju suprugu i sina ostavili same na putu. Ja sam im opet ponovio da nijesam preticao.Jedan od njih rekao je ‘ma, šta pričaš, kako nijesi? Ideš na sud“.Stariji policajac mi se obratio i kazao ‘dobri vozači priznaju grešku, pa im se olakša greškai onda se mi dogovorimo’. Ja sam mu na to kazao da se mi nemamo o čemu dogovarati jer janijesam napravio grešku. On je opet ponovio ‘na sud’. Nazvao je telefonom nekog čovjekai razgovarao s njim. Sve vrijeme se odnose kao neke siledžije, sa nekom mržnjom. Pitao meje kada mi odgovara za sud. Ja sam odgovorio da mi utorak odgovara jer se tada vraćam izBerana. On je otkucao na mobilnom telefonu i prinio mi ga u lice i pitao veoma drsko ‘odgovarali vam ovo, pogledaj dobro? To je u utorak, osmoga ovoga mjeseca, da dođeš i da senađeš tu!’ Ja sam ga tada pitao na osnovu čega me tjera na sud. Kazao je da su njih dvojicavidjeli da sam pretekao na punoj liniji i da su oni zakon. Tada sam im kazao ‘pa vi ste moglikazati što hoćete i po toj logici bih ja odgovarao za bilo koje djelo, jer vi tvrdite tako’.17