10th Symposium on the Flora of Southeastern Serbia and ...

10th Symposium on the Flora of Southeastern Serbia and ... 10th Symposium on the Flora of Southeastern Serbia and ...

13.07.2015 Views

10 th ong>Symposiumong> on the Flora of Southeastern Serbia and Neighbouring regions,Vlasina 17 to 20 June 2010Potencijal novih drvoreda u ekološkoj sanacijinajzagađenijih ulica BeogradaAnastasijević, V., Anastasijević, N., Mešiček, M.Šumarski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbijavesna.anastasijevic@sfb.rsZamena starih drvorednih stabala i drvoreda u Beogradu dobija širokerazmere, neuobičajene poslednjih decenija u gradu. Stare velike biljke, bogatekrošnje i uglavnom gusto posađene na trotoarima zamenjuju se vrlo mladimsadnicama, individuama visokim tri ili četiri metra, neznatne krošnje i veoma maleukupne lisne mase. Uvezene iz različitih rasadnika u inostrantsvu, ove biljke dugo seprivikavaju na beogradske uslove i nekoliko godina gotovo neznatno utiču nasaniranje osnovnih nepovoljnih uslova u uličnim ekosistemima u kojima egzistiraju.Njihova ekološka vrednost u tom periodu veoma je mala, dok je njihova estetskavrednost na ulici neznatna. Istovremeno, nije izvesno da će se one i u budućnostiizjednačiti po efikasnosti sa nekadašnjim drvoredima sastavljenim od autohtonihvrsta drveća, proizvedenih u domaćim rasadnicima. U radu iznesena procena njihoverealne vrednosti na ulicama Beograda izvršena je prema standardnoj metodicikorišćenoj u ovoj vrsti istraživanja.Procena estetskih vrednosti gradskih drvoredaAnastasijević, V., Anastasijević, N., Stojanović, N.Šumarski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbijavesna.anastasijevic@sfb.rsPostoji mnoštvo metoda procenjivanja i izražavanja estetskih vrednostibiljnog materijala u pejzažnoj umetnosti i u profesiji pejzažne arhitekture. Svi se onizasnivaju pre svega na individualnim procenama ocenjivača, koje najviše zavise odnjegove lične kulture i subjektivnih stavova. Stoga su i upoređivanja različitihobjekata pod zelenilom, parkova, izletišta, skverova ili rekrativnih centara, priličnoteška ili nedovoljno funkcionalna. Isto važi i za izražavanje estetske vrednostipojedinačnih ukrasnih biljaka, što je posebno važno kad se radi o drvorednimstablima, individuama najviše izloženim pogledu i oceni prolaznika. Metodskipristup u vrednovanju ovih specifičnih osobina drveća kao gradivnog elementauličnog pejzaža koji se decenijama razrađuje u jedinoj domaćoj visokoj školi zapejzažnu arhitekturu pokazuje relativno dobre rezultate i omogućuje realno estetskoupoređivanje različitih biljaka pa i različitih drvoreda. Na primeru dva najvažnijadrvoreda Beograda, jednog starog, sada već u nestajanju (Bulevar kralja Aleksandra)116

10 th ong>Symposiumong> on the Flora of Southeastern Serbia and Neighbouring regions,Vlasina 17 to 20 June 2010i novom (Kralja Milana), u radu se demonstrira ovaj metod ocenjivanja ipreporučuje se kao instrument univerzalnog vrednovanja estetskih kvaliteta drvoredakao jedne od najvažnijih kategorija urbanog zelenila.Istorija i tradicija u srpskoj pejzažnoj arhitekturiAnastasijević, N., Anastasijević, V.Šumarski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbijanebojsa.anastasijevic@sfb.rsStari parkovi svakako su najbolji pokazatelji istorije i tradicije u pejzažnomdelovanju jednog naroda. U Beogradu su Kalemegdan, Pionirski park i Topčiderprema vremenu nastajanja, značaju koji imaju za gradjane i svom biološkom,florističkom sastavu ne samo najpoznatije gradske zelene površine, nego i izrazitipredstavnici tzv. istorijskih parkova. Zato oni imaju vrlo specifične funkcije, koje suposebno značajne jer u delatnosti pejzažne arhitekture u Srbiji teško može biti reči otradiciji u pravom smislu reči Razloga za to ima mnogo, ali je najvažniji vrloformalan. Dok u Evropi ovaj posao postoji kao samostalna delatnost vekovima, zbogčega se u evropskim zemljama razvila i posebna, prepoznatljiva tradicija, u Srbiji je,čak i ako je za to bilo dovoljno vremena (podizanje parkova datira još iz sredine19.og veka), stvaranje zelenih površina bilo poveravano stranim vrtlarima,majstorima koji su direktno prenosili stil građenja primenjivan u njihovimzemljama. To je možda najvažniji uzrok što se pitanje tradicije u ozelenjavanju uSrbiji danas smatra čak i nevažnim. Mnogi savremeni stvaraoci u ovoj oblastiocenjuju funkcionalnost parka na opštem nivou, odužujući se samo površno iliformalno nasleđu koje bi u njemu trebalo da preovlađuje. Zbog toga se u domaćezelene površine nekritički unose bezbrojni elementi tuđe tradicije i kulture. Analizanekih specifičnih vrednosti istorijskih zelenih površina Beograda pokazuje u raduneke od mogućih pravaca za uspostavljanje domaće, izvorne, kulturno i civilizacijskiutemeljene tradicije u pejzažnom uređivanju urbanog prostora Srbije. U radu se ovaanaliza temelji na istorijskim vrednostima Kalemegdana, Topčidera i Pionirskogparka, najvažnijih parkova Beograda, uz njihove ostale, uobičajene parkovskevrednosti i funkcije, biološku, ekološko-sanitarnu i rekreativnu, a izložena je kaoprilog objektivnoj analizi kulturno-prosvetnih vrednosti urbanog zelenila i njihovomdaljem proučavanju, razvoju i unapređivanju.117

10 th <str<strong>on</strong>g>Symposium</str<strong>on</strong>g> <strong>on</strong> <strong>the</strong> <strong>Flora</strong> <strong>of</strong> Sou<strong>the</strong>astern <strong>Serbia</strong> <strong>and</strong> Neighbouring regi<strong>on</strong>s,Vlasina 17 to 20 June 2010i novom (Kralja Milana), u radu se dem<strong>on</strong>strira ovaj metod ocenjivanja ipreporučuje se kao instrument univerzalnog vrednovanja estetskih kvaliteta drvoredakao jedne od najvažnijih kategorija urbanog zelenila.Istorija i tradicija u srpskoj pejzažnoj arhitekturiAnastasijević, N., Anastasijević, V.Šumarski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbijanebojsa.anastasijevic@sfb.rsStari parkovi svakako su najbolji pokazatelji istorije i tradicije u pejzažnomdelovanju jednog naroda. U Beogradu su Kalemegdan, Pi<strong>on</strong>irski park i Topčiderprema vremenu nastajanja, značaju koji imaju za gradjane i svom biološkom,florističkom sastavu ne samo najpoznatije gradske zelene površine, nego i izrazitipredstavnici tzv. istorijskih parkova. Zato <strong>on</strong>i imaju vrlo specifične funkcije, koje suposebno značajne jer u delatnosti pejzažne arhitekture u Srbiji teško može biti reči otradiciji u pravom smislu reči Razloga za to ima mnogo, ali je najvažniji vrl<strong>of</strong>ormalan. Dok u Evropi ovaj posao postoji kao samostalna delatnost vekovima, zbogčega se u evropskim zemljama razvila i posebna, prepoznatljiva tradicija, u Srbiji je,čak i ako je za to bilo dovoljno vremena (podizanje parkova datira još iz sredine19.og veka), stvaranje zelenih površina bilo poveravano stranim vrtlarima,majstorima koji su direktno prenosili stil građenja primenjivan u njihovimzemljama. To je možda najvažniji uzrok što se pitanje tradicije u ozelenjavanju uSrbiji danas smatra čak i nevažnim. Mnogi savremeni stvaraoci u ovoj oblastiocenjuju funkci<strong>on</strong>alnost parka na opštem nivou, odužujući se samo površno iliformalno nasleđu koje bi u njemu trebalo da preovlađuje. Zbog toga se u domaćezelene površine nekritički unose bezbrojni elementi tuđe tradicije i kulture. Analizanekih specifičnih vrednosti istorijskih zelenih površina Beograda pokazuje u raduneke od mogućih pravaca za uspostavljanje domaće, izvorne, kulturno i civilizacijskiutemeljene tradicije u pejzažnom uređivanju urbanog prostora Srbije. U radu se ovaanaliza temelji na istorijskim vrednostima Kalemegdana, Topčidera i Pi<strong>on</strong>irskogparka, najvažnijih parkova Beograda, uz njihove ostale, uobičajene parkovskevrednosti i funkcije, biološku, ekološko-sanitarnu i rekreativnu, a izložena je kaoprilog objektivnoj analizi kulturno-prosvetnih vrednosti urbanog zelenila i njihovomdaljem proučavanju, razvoju i unapređivanju.117

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!