ISSN 1847-2397 godište II broj 1 2009. | volume II number 1 2009

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 1zakonodavca, razmatra(ju) i usklađuje(ju) prijedlogekonstitutivnih jedinica…“ Drugim riječima, izove je točke proizlazilo da bi tek ono što predložekonstitutivne jedinice moglo postati predmetomzakonodavnog razmatranja i usklađivanjasredišnjih tijela BiH. Pri tome je u istoj točki dananaznaka da bi se vitalna pitanja imala rješavatikvalificiranom većinom (4/5 zastupnika) i to uVijeću naroda BiH. U osnovi, da bi se rješavalakonsenzusom postignutim između predstavnikatriju konstitutivnih jedinica. Iz priloženog, jezgrovitoguvida može se zaključiti da je po Cutileirovomplanu bosansko-hercegovačka središnjavlast imala biti izvedena iz vlasti konstitutivnih jedinicakoju bi one svojevoljno „prenijele“ na BiH.S druge pak strane, odgovor na pitanje onositeljima suverenosti unutar konstitutivnih jedinicaindirektno je pružala četvrta točka četvrtogodjeljka („KONSTITUTIVNE JEDINICE“) u kojojje stajalo: „Pripadnici nacionalnosti koja će biti umanjini u nekoj konstitutivnoj jedinici uživati ćeprava slična onim iz članka 2 (3) nacrta Konvencije.“Iz navedene je točke proizlazilo da bi unutarkonstitutivnih jedinica, formiranih na temeljupolitičke odluke po kojoj unutar svake od njihpojedini bosansko-hercegovački narod ima bitibrojčanom većinom – pripadnici brojčano manjinskihetničkih skupina trebali imati zaštićenamanjinska prava. Naime, članak 2 (3) već spomenutognacrta Konvencije govorio je o načinuzaštite takvih zajednica u republikama (bivše)Jugoslavije. 12 Sukladno rečenom, iz citiranetočke Cutileirovog plana slijedi da su brojčanomanjinske etničke skupine unutar konstitutivnihjedinica de facto trebale imati statuse nacionalnihmanjina, odnosno da su same jedinice zamišljanekao unitarne tvorevine zasnovane na suverenostisvojih građana.Sve u svemu, BiH se moglo zvatidržavom, uvelike je mogla funkcionirati i djelovatikao takva, no esencijalno je imala biti savezomtriju država. Sukladno tome, određeni vidsuverenosti državnog saveza BiH nije niti mogaobiti (direktno) izveden iz građanske suverenosti.Zapravo, nje na bosansko-hercegovačkojrazini ne bi niti bilo u okolnostima unutar kojihsuverenost BiH proizlazi iz one koju su na njuprenijele konstitutitivne jedinice.No, formalno gledano, po Cutileirovomplanu, niti nacionalna suverenost nije moglaodređivati karakter političko-pravnog identitetaBiH i konstitutivnih jedinica. Jer dok je bosansko-hercegovačkasuverenost imala proizlazitiiz suverenosti konstitutivnih jedinica njihova se12 v. sadržaj nacrta Konvencije kod: Degan, 2002: 319-329suverenost, kao što je navedeno, imala temeljitina suverenosti građana tih jedinica. Unutar njihovihokvira nikakva etnička grupa, pa niti najbrojnija,nije imala biti formalno određenim nositeljem suverenosti.Ipak, time što je unutar svake jedinicepojedina etnička skupina imala biti brojčanomvećinom, time što je unitarno uređenje konstitutivnihjedinica trebalo omogućiti većinskimskupinama apsolutnu vlast unutar njih – one sufaktično imale biti nacionalnim tvorevinama „svojih“najbrojnijih nacionalnih zajednica. Uzme li se to uobzir, zatim činjenica da se državnost BiH imalazasnivati na državnosti konstitutivnih jedinicakoje bi konsenzualno oblikovale bosansko-hercegovačkipolitičko-pravni identitet – može se reći daje BiH, mada ne formalno, faktično ipak imala bititvorevinom zasnovanom na nacionalnoj suverenostitriju nacija.Unatoč tome što je po Cutileirovomplanu BiH u esencijalnom smislu trebala biti konfederacijom,njene su značajke uvelike imaleodstupati od značajki kakve bi po definiciji konfederacijatrebala imati. Ukratko, po ustaljenojpercepciji konfederacija bi bila savez suverenihdržava na koji je prenesen uzak broj ovlasti tekojim na temelju suglasnosti njenih članica rukovodiodređeno, zajednički formirano tijelo. Upravopo navedenom, stalnom „središnjem“ tijelukonfederacije se razlikuju od običnih savezakakvi su nastajali ili koji nastaju među državama(Perić, 1992: 125). Nasuprot tome, po Cutileirovomplanu BiH je ne samo izričito nazivanadržavom i republikom već je po svojim središnjimorganima (vlada, dvodomni parlament) te poširokom opsegu pitanja koja bi posredstvomnjih konstitutivne jedinice zajednički rješavale(„centralna banka i monetarna politika, vanjskiposlovi, obrana, ekonomska politika i odnosi,transport, energetika, plinovodi i vodoprivreda,zastava, grb, visoko obrazovanje, religijska pitanja,odnosi BiH i susjednih država biće,...“) –uvelike približavala karakteristikama federativnedržave.Napokon, uzimajući u obzir da je po svojimbitnim karakteristikama trebala biti savezomdržava te da je u funkcionalnom smislu imaladjelovati gotovo kao savezna država moglo bise konstatirati da je po Cutileirovom planu BiHzamišljana kao izrazito integrirana konfederacija.Svakako, rečeni je plan predstavljao tek osnovuza kreaciju konkretnog, daleko opsežnijegmodela unutrašnjeg uređenja BiH. Taj, finaliziranimodel, zasigurno bi se po regulaciji pojedinihpitanja značajno razlikovao od te osnove.Štoviše, do bitnih udaljavanja od inicijalnihrješenja Cutileirovog plana došlo je već krajemcentar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr57