Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (<strong><strong>2009</strong>.</strong>) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (<strong>2009</strong>) Vol. 2, No. 1zasnovana na apsolutnoj ili relativnoj nacionalnoj većini u svakoj općini biti će osnova za rad radnegrupe i biti će predmet modifikacija koje se mogu verificirati gore pomenutim kriterijima. Kopijakarte je priključena Izjavi o principima.F) PRELAZNE ODREDBE1. U cilju definiranja konstitutivnih jedinica u skladu sa budućim uređenjem prema odjeljkuE ove Izjave o principima biti će donesen ustavni zakon, u koji će biti ugrađeni navedeni principii prezentirani Skupštini što je moguće prije, o čemu će se građani izjasniti na referendumu podmeđunarodnom kontrolom.OVAJ JE TEKST OSNOVA BUDUĆIH PREGOVORASarajevo, 18. ožujak 1992.Dogovoreno s čelnicima SDA, SDS i HDZ u petoj rundi razgovora o budućem ustavnomuređenju za Bosnu i Hercegovinu u okviru mirovne Konferencije EZ-a.3.2. Oblik državnog uređenja Bosne iHercegovine po Cutileirovom planuU Cutileirovom planu nigdje nije bilo izričitonavedeno koji oblik državnog uređenja predviđaza BiH. Do saznanja o tome moglo se doći tekposredno, analizom njegovog sadržaja. U tomje smislu treća točka prvog odjeljka („NEZAVIS-NOST“), u kojoj se govorilo o nositeljima suverenosti(najviše vlasti) unutar BiH trebala biti mjerodavni,posredni pokazatelj predviđanog oblika bosanskohercegovačkogunutrašnjeg uređenja. 11 Da ponovimo,u njoj je stajalo sljedeće: „Suverenitet počivana građanima muslimanske, srpske i hrvatske nacionalnosti,kao i drugih nacija i nacionalnosti koje tosvoje pravo ostvaruju kroz građansku participacijuu konstitutivnim jedinicama i centralnimorganima republike.“Nažalost, svojom nedorečenom, dvosmislenomkombinatorikom građanskog i nacionalnogodređenja nositelja suverenosti spomenuta točka,izdvojeno promatrana, nije dopuštala donošenjejasnijih zaključaka o obliku unutrašnjeg uređenjaBiH. Očigledno da je njena nedorečenost proizlazilaiz potrebe usklađivanja, nerijetko krajnjesuprotstavljenih političkih realiteta. Primjerice,činjenice da je BiH po svom Ustavu imala bitidržavom triju suverenih i jednakopravnih naroda tj.Hrvata, Srba i Muslimana/Bošnjaka, ali i da jepraktično funkcionirala kao unitarna tvorevina;potrebe usklađivanja hrvatskih i srpskih zahtjevaza uređenjem BiH kao (kon)federativne tvorevine tebošnjačkih za njenom ustavnom transformacijom uunitarnu državu; opredjeljenja međunarodne za-11 o pojmu suverenosti v. kod: Jovanović, 1990; Perić,1992; Stres, 2001; Trnka, 2000jednice da očuva državni integritet BiH i da je istodobnoučini državom prihvatljivom svim njenimnarodima, itd.U svakom slučaju, do preciznijeg uvidau predviđani oblik unutrašnjeg uređenja BiH,takvog koji bi u konačnici pojasnio i značenjetreće točke prvog odjeljka vodili su drugi, relevantnidijelovi Cutileirova plana. Iz analize njihovasadržaja lako se dalo zaključiti da po njemuBiH nije zamišljana kao unitarna, centraliziranaili decentralizirana država. S druge strane, istomse lakoćom nije moglo ustvrditi je li isti planpredviđao BiH kao konfederativnu tvorevinu ili kaofederativnu državu. Zapravo u planu su pojedinetočke išle u prilog jednom, a pojedine drugomodređenju BiH.Elementi Cutileirovog plana iz kojih jeproizlazilo da bi BiH imala biti svojevrsnom konfederacijomsnažno su se očitovali u prvoj točkiprvog odjeljka u kojoj je stajalo: „Bosna i Hercegovinabiti će država sastavljena od tri konstitutivnejedinice zasnovane na nacionalnom principu i uzuvažavanje ekonomskih, zemljopisnih i drugihkriterija.“ Dakle, navedena je točka govorila oBiH kao „sastavljenoj“ državi, odnosno o državi,podesnije bi bilo reći političko-teritorijalnom entitetu,koju formiraju tri konstitutivne jedinice.Takve koje nisu trebale biti „stvorene“ od stranesredišnje vlasti (slučaj federativne države) već kojesu udružene trebale stvarati entitet koji se nazivadržavom BiH (slučaj konfederativne „države“).O tome da je BiH po Cutileirovom planuimala biti svojevrsnom konfederativnom tvorevinomgovorila je, pored navedene, i druga točkatrećeg odjeljka („VLADA I PARLAMENT BIH“). Unjoj je, pored ostalog, stajalo da će središnje institucijevlasti unutar BiH „imati kompetencije da, u svojstvucentar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr56
Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (<strong><strong>2009</strong>.</strong>) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (<strong>2009</strong>) Vol. 2, No. 1zakonodavca, razmatra(ju) i usklađuje(ju) prijedlogekonstitutivnih jedinica…“ Drugim riječima, izove je točke proizlazilo da bi tek ono što predložekonstitutivne jedinice moglo postati predmetomzakonodavnog razmatranja i usklađivanjasredišnjih tijela BiH. Pri tome je u istoj točki dananaznaka da bi se vitalna pitanja imala rješavatikvalificiranom većinom (4/5 zastupnika) i to uVijeću naroda BiH. U osnovi, da bi se rješavalakonsenzusom postignutim između predstavnikatriju konstitutivnih jedinica. Iz priloženog, jezgrovitoguvida može se zaključiti da je po Cutileirovomplanu bosansko-hercegovačka središnjavlast imala biti izvedena iz vlasti konstitutivnih jedinicakoju bi one svojevoljno „prenijele“ na BiH.S druge pak strane, odgovor na pitanje onositeljima suverenosti unutar konstitutivnih jedinicaindirektno je pružala četvrta točka četvrtogodjeljka („KONSTITUTIVNE JEDINICE“) u kojojje stajalo: „Pripadnici nacionalnosti koja će biti umanjini u nekoj konstitutivnoj jedinici uživati ćeprava slična onim iz članka 2 (3) nacrta Konvencije.“Iz navedene je točke proizlazilo da bi unutarkonstitutivnih jedinica, formiranih na temeljupolitičke odluke po kojoj unutar svake od njihpojedini bosansko-hercegovački narod ima biti<strong>broj</strong>čanom većinom – pripadnici <strong>broj</strong>čano manjinskihetničkih skupina trebali imati zaštićenamanjinska prava. Naime, članak 2 (3) već spomenutognacrta Konvencije govorio je o načinuzaštite takvih zajednica u republikama (bivše)Jugoslavije. 12 Sukladno rečenom, iz citiranetočke Cutileirovog plana slijedi da su <strong>broj</strong>čanomanjinske etničke skupine unutar konstitutivnihjedinica de facto trebale imati statuse nacionalnihmanjina, odnosno da su same jedinice zamišljanekao unitarne tvorevine zasnovane na suverenostisvojih građana.Sve u svemu, BiH se moglo zvatidržavom, uvelike je mogla funkcionirati i djelovatikao takva, no esencijalno je imala biti savezomtriju država. Sukladno tome, određeni vidsuverenosti državnog saveza BiH nije niti mogaobiti (direktno) izveden iz građanske suverenosti.Zapravo, nje na bosansko-hercegovačkojrazini ne bi niti bilo u okolnostima unutar kojihsuverenost BiH proizlazi iz one koju su na njuprenijele konstitutitivne jedinice.No, formalno gledano, po Cutileirovomplanu, niti nacionalna suverenost nije moglaodređivati karakter političko-pravnog identitetaBiH i konstitutivnih jedinica. Jer dok je bosansko-hercegovačkasuverenost imala proizlazitiiz suverenosti konstitutivnih jedinica njihova se12 v. sadržaj nacrta Konvencije kod: Degan, 2002: 319-329suverenost, kao što je navedeno, imala temeljitina suverenosti građana tih jedinica. Unutar njihovihokvira nikakva etnička grupa, pa niti naj<strong>broj</strong>nija,nije imala biti formalno određenim nositeljem suverenosti.Ipak, time što je unutar svake jedinicepojedina etnička skupina imala biti <strong>broj</strong>čanomvećinom, time što je unitarno uređenje konstitutivnihjedinica trebalo omogućiti većinskimskupinama apsolutnu vlast unutar njih – one sufaktično imale biti nacionalnim tvorevinama „svojih“naj<strong>broj</strong>nijih nacionalnih zajednica. Uzme li se to uobzir, zatim činjenica da se državnost BiH imalazasnivati na državnosti konstitutivnih jedinicakoje bi konsenzualno oblikovale bosansko-hercegovačkipolitičko-pravni identitet – može se reći daje BiH, mada ne formalno, faktično ipak imala bititvorevinom zasnovanom na nacionalnoj suverenostitriju nacija.Unatoč tome što je po Cutileirovomplanu BiH u esencijalnom smislu trebala biti konfederacijom,njene su značajke uvelike imaleodstupati od značajki kakve bi po definiciji konfederacijatrebala imati. Ukratko, po ustaljenojpercepciji konfederacija bi bila savez suverenihdržava na koji je prenesen uzak <strong>broj</strong> ovlasti tekojim na temelju suglasnosti njenih članica rukovodiodređeno, zajednički formirano tijelo. Upravopo navedenom, stalnom „središnjem“ tijelukonfederacije se razlikuju od običnih savezakakvi su nastajali ili koji nastaju među državama(Perić, 1992: 125). Nasuprot tome, po Cutileirovomplanu BiH je ne samo izričito nazivanadržavom i republikom već je po svojim središnjimorganima (vlada, dvodomni parlament) te poširokom opsegu pitanja koja bi posredstvomnjih konstitutivne jedinice zajednički rješavale(„centralna banka i monetarna politika, vanjskiposlovi, obrana, ekonomska politika i odnosi,transport, energetika, plinovodi i vodoprivreda,zastava, grb, visoko obrazovanje, religijska pitanja,odnosi BiH i susjednih država biće,...“) –uvelike približavala karakteristikama federativnedržave.Napokon, uzimajući u obzir da je po svojimbitnim karakteristikama trebala biti savezomdržava te da je u funkcionalnom smislu imaladjelovati gotovo kao savezna država moglo bise konstatirati da je po Cutileirovom planu BiHzamišljana kao izrazito integrirana konfederacija.Svakako, rečeni je plan predstavljao tek osnovuza kreaciju konkretnog, daleko opsežnijegmodela unutrašnjeg uređenja BiH. Taj, finaliziranimodel, zasigurno bi se po regulaciji pojedinihpitanja značajno razlikovao od te osnove.Štoviše, do bitnih udaljavanja od inicijalnihrješenja Cutileirovog plana došlo je već krajemcentar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr57