ISSN 1847-2397 godište II broj 1 2009. | volume II number 1 2009

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 1Iz prikazane se muslimanske/bošnjačke„otvorenosti“ za oba međusobno suprotstavljenabloka u BiH vidi kako se dugo vodilo svojevrsnopolitičko nadmetanje između Srba i Hrvata za pridobivanjaMuslimana/Bošnjaka što je usporavaloizbijanje oštrih međunacionalnih konfrontacija.Međutim, tijek događaja u ostatku Jugoslavijeubrzao je kristalizacije pozicija i u samoj BiH.Nakon što su početkom ljeta 1991. Hrvatska iSlovenija proglasile neovisnost, nakon otvorenevelikosrpske agresije na te dvije republike te direktnoguključivanja međunarodne zajednice u jugoslavenskazbivanja, koje je bilo afirmativno zausmjeravanje BiH prema državnoj neovisnosti –Muslimani/Bošnjaci su dovedeni u poziciju da sejasno i trenutačno opredijele. Konkretno, žele lisvoje djelovanje usmjeriti k državnoj neovisnostiBiH ili u pravcu uklapanju te zemlje u okvir „krnjeJugoslavije“/Velike Srbije. U takvom ozračjuoni se opredjeljuju za prvu opciju. Rečeno jeopredjeljenje omogućilo nastanak neformalnehrvatsko-muslimanske/ bošnjačke koalicije kojaće do početka travnja 1992., kad je uslijedilomeđunarodno priznanje državne neovisnostiBiH, uspješno realizirati cilj zbog kojeg je nastala.Mada je sve do kraja ljeta 1991. glavnopolitičko pitanje u BiH bilo pitanje njenog državnopravnogstatusa, prvenstveno u odnosu na (pre)oblikovanje državnog uređenja Jugoslavije, ono jezarana, još početkom iste godine, potaklo i kalkulacijevezane uz mogućnost (unutrašnje) podjele tezemlje. I kod Srba i kod Hrvata te se kalkulacijeprvo pojavljuju kao alternativa mogućnosti da priodređivanju državno-pravnog statusa BiH njihovaopcija doživi poraz. Tako se kod Srba razvijaspremnost za stjecanjem „samo“ onog dijela BiHkoji doživljavaju kao ekskluzivno srpski i koji jepo njihovim viđenjima zauzimao 64% teritorija terepublike (Vudvord, 1997: 210). Nakon propastimogućnosti pridobivanja Muslimana/Bošnjaka zavlastitu opciju, odnosno nakon što u listopadu 1991.hrvatsko-muslimanska/bošnjačka koalicija usmjeriBiH u pravcu državne neovisnosti, ideja o izdvajanjugotovo dvije trećine bosansko-hercegovačkogprostora i njegovom pripajanju Srbiji postajestrateškim srpskim ciljem. Krajem 1991. ubrzanose osnivaju samoproglašene srpske autonomneoblasti u BiH, koje će u konačnici prerasti u RepublikuSrpsku (RS) te državna tijela buduće srpskejedinice (Begić, 1997). Ujedno, uz intenzivne pripremeza oružani sukob, sa srpske se strane najavljujei agresija na susjedne hrvatske i muslimanske/bošnjačke prostore, koje se jednostrano proglašavasrpskima u slučaju priznanja BiH kao unitarnedržavne tvorevine.Prve naznake hrvatskog kalkuliranja seventualnom (unutrašnjom) podjelom BiH pojavljujuse u proljeće 1991. Inicijalno su vezaneuz nastanak uvjerenja da se Srbe, prvenstvenozbog njihove vojne i demografske snage, nećemoći dovesti u poziciju da žive u BiH kojoj bi državno-pravnistatus i unutrašnje uređenje odrediladruga dva naroda te iz bojazni da posredstvomeventualnog srpsko-muslimanskog/bošnjačkogdogovora bosansko-hercegovački Hrvatine „završe“ u „krnjoj Jugoslaviji“. Nakon nastankahrvatsko-muslimanske/ bošnjačke koalicije konačnose kristalizira hrvatska pozicija nasprami unutar BiH. Sa hrvatske se strane daje podrškasamostalnosti BiH i nepovredivosti njenih državnihgranica no ujedno se insistira na (kon)federativnom uređenju tj. na unutrašnjoj podjelibosansko-hercegovačkog teritorija na etničkomprincipu i uspostavi, uvjetno rečeno triju nacionalnihjedinica. Pri tome se, po inicijalnim zahtjevima,za hrvatsku jedinicu traži gotovo trećina teritorijaBiH. 5 O navedenom političkom opredjeljenjubosansko-hercegovačkog HDZ-a naknadno će vrloupečatljivo posvjedočiti prijedlog referendumskogpitanja o državnoj neovisnosti BiH formuliran nasjednici središnjeg odbora te stranke u Livnu 9.veljače 1992.: „Jeste li za suverenu i nezavisnuBosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnihi suverenih naroda hrvatskog, muslimanskogi srpskog u njihovim nacionalnim područjima(kantonima)? (prema: Čekić, 1994: 312)“.U skladu sa svojim temeljnim opredjeljenjem,koje je uz ostalo uključivalo i zalaganje zacjelovitost BiH, Muslimani/Bošnjaci su snažno idugotrajno odbacivali svaku ideju njene podjele.U tom su smislu bili i protiv unutrašnje podjelena etničkom principu držeći da bi takvo što predstavljalotek etapu na putu razbijanja BiH. Mjestotoga predlagali su decentralizaciju na temeljuneetničkih pretpostavki. Ipak, iz suočenostisa već postojećim „parcelizirajućim alternativama“bosansko-hercegovačkih Srba i Hrvatate u prilikama koje im, barem u datom vremenunisu omogućavale ostvarenje strateškihciljeva i kod Muslimana/Bošnjaka se do ljeta1991. (Bosanski pogledi, 29.8.1991.; Filipović,2000: 57; NIN, veljača 2003.; Slobodna Bosna,18.3.2004.) razvija alternativna opcija po kojoj biu slučaju (unutrašnje) podjele BiH muslimanska/bošnjačka jedinica trebala zauzimati oko 45-50% njenog teritorija. 65 autorov proračun prema karti kod: Ivanović, 2000, prilozi6 autorov proračun prema kartama kod: Valenta, 2000: 46-47; Krmpotić i sur., 1998: 296centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr51