ISSN 1847-2397 godište II broj 1 2009. | volume II number 1 2009

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 11. Uvod: Okolnosti raspada SocijalističkeFederativne Republike JugoslavijeTijekom osamdesetih godina prošlogstoljeća glavno političko pitanje unutar SocijalističkeFederativne Republike Jugoslavije (SFRJ) biloje pitanje (redefinicije) oblika njenog državnoguređenja. Dok je srbijansko partijsko rukovodstvotežilo prema unitarizaciji i centralizaciji Jugoslavije,politička vodstva „nesrpskih“ republika/naroda inzistirala su na očuvanju postojećeg stanjaili na dodatnom jačanju (kon)federalističkihznačajki zajedničke države.Nakon što se u užoj Srbiji 1987. etabliranova vladajuća garnitura sa SlobodanomMiloševićem na čelu, koja otpočinje sa izvaninstitucionalnim,manipulativnim i nasilnim nametanjemvlastitih htijenja te koja uspijeva podreditiVojvodinu, Kosovo i Crnu Goru, problematikadržavnog uređenja Jugoslavije otpočinjeusmjeravati jugoslavensko društvo u pravcukrajnje zaoštrenih političkih odnosa. Taj će serazvoj osobito snažno očitovati poslije raspadaSaveza komunista Jugoslavije u siječnju 1990.,izazvanog pokušajem srbijanskog rukovodstvaza stjecanjem kontrole nad tom institucijomposredstvom koje je htjelo olakšati realizacijuvlastitih ciljeva, odnosno nakon što tijekom istegodine u „nesrpskim“ republikama, poslije demokratskiprovedenih izbora, vlast preuzmunove političke strukture. Za razliku od prethodnih,one su, naročito u Sloveniji i Hrvatskoj zauzeleotvorene konfederalističke pozicije oštro sesuprotstavljajući srbijanskim zahtjevima.U okolnostima određenim radikalnompolitičkom podvojenošću, neravnotežom snagaočitovanom u činjenici da je uz srbijansko rukovodstvopristajala srbizirana Jugoslavenska narodnaarmija (JNA) kao i spremnosti srbijanskog iarmijskog vrha da nasilno ostvare vlastite ciljeve– mogućnosti za kompromisno rješenje temeljneproblematike jugoslavenskog društva gotovo inije bilo. S tim u vezi, nakon procjene kako vlastiteciljeve neće moći ostvariti na miran način,srbijansko i armijsko rukovodstvo otpočinju pripremeza njihovu oružanu realizaciju. Uz ostalo,one su uključivale oduzimanje oružja teritorijalnimobranama „nesrpskih“ republika te temeljitonaoružavanje srpskog stanovništva izvan Srbije.Pored toga, od same uspostave demokratskiizabrane vlasti u Hrvatskoj, konstituirane odstrane Hrvatske demokratske zajednice (HDZ),poticano je teritorijalno izdvajanje dijela srpskogstanovništva unutar te republike, predvođenogSrpskom demokratskom strankom (SDS). Pritome se srpskom življu pružala podrška u lokalnimsukobima s hrvatskom vlašću.Otvorena agresija na Sloveniju, a zatimi na Hrvatsku uslijedit će nakon što početkomljeta 1991. spomenute republike proglase svojuneovisnost. No, dok je napad na Slovenijuneuspješno okončan već kroz nekoliko dana,nakon čega pred tom republikom više nije biloozbiljnijih prepreka na putu k potpunoj državnojsamostalnosti, agresija na Hrvatsku dovodi do izbijanjaizrazito snažnog ratnog sukoba.Izbijanje agresije dolazi i do intenzivnoguključivanja međunarodne zajednice ujugoslavenska politička zbivanja, usmjerenogna obustavljanje ratnih sukoba i na iznalazakpolitičkih rješenja putem kojih bi se uspostavljenimir održao. U interesu ostvarenju tih ciljeva,međunarodna je zajednica početkom rujna 1991.utemeljila i Međunarodnu konferenciju o (bivšoj)Jugoslaviji. Unutar njenih okvira kreirala je te odpočetka listopada do početka studenog nudila naprihvaćanje vlastiti model njenog unutrašnjegpreuređenja po kojem se trebala transformiratiu svojevrsnu južnoslavensku zajednicu neovisnihdržava (Nacrt Konvencije Konferencije o miruu Jugoslaviji / Carringtonov plan). No, nakon štou studenom Srbija i Crna Gora definitivno odbijutakvu mogućnost te nakon što krajem istogmjeseca Arbitražna komisija Konferencije oJugoslaviji zaključi da se Jugoslavija „nalazi uprocesu raspada’’ međunarodna zajednica krajemprosinca iskazuje spremnost za priznanjempune državne neovisnosti onih jugoslavenskihrepublika koje ga zatraže. Time su stvoreni uvjetiza međunarodno priznanje samostalnosti Slovenije,Hrvatske i BiH, do čega dolazi početkom1992. te naknadno i Makedonije.S druge pak strane, međunarodno jeposredovanje imalo svog značaja i za obustavuratnih djelovanja. Prvo u Sloveniji a naknadno iu Hrvatskoj. Naime, uz međunarodnu asistencijupočetkom su siječnja 1992., potpisivanjem,kako će se pokazati relativno stabilnog primirjaprivremeno okončani ratni sukobi u toj republici.No, do tada su agresorske snage uspjeleokupirati četvrtinu hrvatskog teritorija na kojemje formirana tzv. Republika Srpska Krajina. Taj ćeprostor Hrvatska uspjeti povratiti tek tijekom 1995. i1997. (istočna Slavonija). 22 v. više kod: Bilandžić, 1999; Javorović, 1995; Jović, 2003.centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr49