Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

II/40, 12. listopada,,,. 9kraja" i izgledali kao romani.Bez dvojbe o autobiografskomili fikcionalnom, o dokumentarnomili umjetnièkom, novaje generacija pisaca anrovskièitko ispisala tekstove koji subili dogaðajno situirani u vrijemei prostore Domovinskogarata, ali su u izboru pripovjednihstrategija slijedili fikcionalnemodele. Jurica Pavièiæ, AnteTomiæ, IgorPetriæ, JosipMlakiæ autorisu koji transformirajuiskustvorata ufikcionalneforme romana,uglavnom utreæem licu. Unjihovu se pripovijedanjumogu identificiratistrategijepoznate iz europskoganas-Romanesknonasljeðe osamdesetihomoguæilo jestvaranje anrovskihoblika romana,neoptereæenihvrijednosnimrazlikama izmeðutzv. visoke i niskeknjievnostiljeða modernogratnog romanate modelifabule prepoznatljiviufilmskim strukturama. Ekonomiènostizraza i oblikovanjerealistièkog postupka razlikujuPavièiæa i Tomiæa od dijela baštinehrvatskog romana osamdesetih,koji je birao fantastièneili povijesne teme i pokazivaosklonost estetiziranoj pripovjednojstrukturi. S druge pakstrane, romaneskno nasljeðeosamdesetih omoguæilo je stvaranjeanrovskih oblika romana,neoptereæenih vrijednosnimrazlikama izmeðu tzv. visoke iniske knjievnosti.U toj generaciji pisaca posebnomjesto zauzima JosipMlakiæ romanomKad magles t a n u(2000) kojine koristianrovskemodele ratnogromana,veæ seodluèuje za(pseudo)autobiografskopripovijedanjeu kojese, u retrospekciji,uklapajuratna zbivanjai refleksijao njima.Iako tematskirazlièita(nije rijeè o"ratnoj", veæ o "egzilantskoj" tematici)tom je pripovjednompostupku bliska i proza DašeDrndiæ u Canzone di guerra(1998). Na raskriju romansknog,autobiografskog i esejistièkognjezina proza oblikujepitanja potrage za identitetomu nekoliko razina: potraga zaosobnim identitetom koja seoblikuje kroz biografiju, potragaza socijalnim i (nad)nacionalnimidentitetom te potragaza intelektualnim identitetom –koju predstavlja pisanje.Krajem devedesetih godinaautobiografizam u "èistom obliku"u hrvatskoj knjievnostipovukao se u prostor tema kojimu je tradicijski blizak: sjeæanja,intima, djetinjstvo. U to seliterarno okruenje moesmjestiti prva prozna knjiga JulijaneMatanoviæ (Zašto samvam lagala, 1998) kao i knjigeuspomena iz djetinjstva i mladostikoje su objavili prvacianrovske literature osamdesetih,Pavao Pavlièiæ i Goran Tribuson(Rani dani,1998). Da jeautobiografija tijekom devedesetihpostala samostalan i cijenjenianr, pokazuje i specijaliziranjepojedinih izdavaèa za tutematiku. Tako Durieux, nakonIrene Vrkljan iIvana Lovrenoviæa,izdaje dragocjenasjeæanjaEve Grliæ iSonieBiæaniæ.WildA ostali?Linija izlaganja,koja jepratila tijek hrvatskeknjievnostidevedesetihgodina, prvenstvenojepratila naèinoblikovanjaratne proze, odnjezinih poèetakau ispovjednomdiskursu svjedoka zbivanja,do formiranja fikcionalnihstruktura. Kut gledanja bioje zadan odnosom fiction i factionliterature, odnosno èinjenicomoèevidnoga rasta autobiografskeknjievnosti devedesetihu odnosu na prethodnorazdoblje. Iz takvoga kuta gledanjaiz našega je pripovijedanjabio iskljuèen èitav niz autora– Damir Miloš, BorivojRadakoviæ, Zoran Feriæ, ViktorIvanèiæ i Ðermano Senjanoviæ,primjerice – èije se autorskepoetike trebaju odèitavati izdrugaèijeg teorijskog gledišta.Onoga kojebi, izmeðuostalog,obuhvaæaloniz pitanjao ostavšitinikvorumaškeestetikeosamdesetih,odnosamoderne ipostmoderneknjievnostite ukontekstukretanja ueuropskimliteraturamaposljednjihèetvrt stoljeæa.Još je te-e pitanjekoje se tièehrvatskih"disidentskih" pisaca, poputSlavenke Drakuliæ i DubravkeUgrešiæ u podruèju proze, aSlobodana Šnajdera u podruèjudrame, èiji su tekstovi u velikojmjeri još uvijek nepoznati èitateljskoj/gledateljskojpublici.Za njihov se sluèaj doista moeparafrazirati filozofski iskaz pokojemu "na temelju onoga štodostaje, treba izmjeriti velièinunedostatka": tek onda kada budemomogli (u hrvatskom izdanjuili prijevodu, a ne na engleskomu knjiari Algoritma) posegnutiza njihovim knjigama,moæi æemo poèeti razmišljatikako bi nam izgledala bliskapovijest knjievnosti da su onikao autori bili u nju ravnopravnointegrirani, a ne putem medijaozloglašeni. Ovako o nedostatkumoemo samo nagaðati.rvatska drama u devedesetimane postoji ni u kakvomobjedinjenom obliku:postoje samo pojedinaèni dramatièarikoji su hrvatski jezik koristiliu vrlo razlièite politièke i estetskesvrhe. Neke od dramskihprvaka devedesetih naslijedilismo iz osamdesetih godina, primjericeSlobodana Šnajdera, dokmladog Dubravka Mihanoviæasusreæemo prvi put. Zanimljivoje usporediti Šnajderove dramekomunistièkog reima s djelimanastalim za vrijeme tuðmanizma,odnosno tijekom Šnajderova prisilnogegzila s hrvatskih pozornica.Pa dok je socijalistièku pozornicuŠnajder opskrbio grandioznimmetahistorijskim spektaklima,scenskim "operama" soèitim brehtijanskim dramaturškimzaleðem, kasnije drame"bez domovine" postaju intimnije,elegiène, usredotoèene naenske likove i na teme kao što jetrauma ratnog silovanja (mislimna djela poput Nevjeste od vjetraili Zmijina svlaka). Mogli bismostoga reæi da Šnajderov opus udevedesetima lagano zaokreæeprema enskoj, ako ne i feministièkojperspektivi;èak i onda kada pritom secira mentalitetmafije ili kada nekritièkilikuje nad uposlenommegalomanijomWagnerove glazbe(usp. Kod bijeloglabuda). U djelimadrugih proslavljenihdramatièara, recimoIve Brešana ili MateMatišiæa, kodovi herojski-maskulinereprezentacije prolazenemilosrdnu kritiku,ali kao njihove sualternative ponuðeniili stoicizam (u Brešanovusluèaju) ilivjerski uvid (Matišiæ).Uzmemo li paku obzir muzikalnostMatišiæeva jezika,njegov etièki integritetili stupanj do kojegje svladao klasiènuvještinu dobrog pisanja, MateMatišiæ zapravo predstavlja anrza sebe.Sofisticirani psihološki odnosilikova središte su nagraðenedrame Bijelo Dubravka Mihanoviæa,gdje dvojica introvertiranihsobnih lièilaca s djeèjom njenošæudijele strahove, bolesti isnove. Druga mlada dramatièarka,Asja Srnec, zasluna je zaizvrsnu komornu dramu Dodir,vjerojatno najbolju u nizu dosadnapisanih komada o obiteljskomnasilju. Destruktivni obrasci obiteljskogivota (ukljuèujuæi i temekao što su incest, pedofilija,Opasni stihovi,beskorisne zastaveNajmlaða i najintrigantnijageneracija domaæihdramatièara mahomizbjegava eksperimente sformom, ali uvodi niznovih tema, te novkritièki senzibilitetNataša Govediænarkomanija) predmetom su interesadramatièara poput IvanaVidiæa i Lukasa Nole, no obojicamlaðih autora nemaju mjere ueksploatiranju atmosfere crtanofilmskegroteske, toliko karakteristièneza poèetnièke korake usvim vrstama pripovijedanja. Ponavljajuse kako u tematskom,tako i u stilskom registru. Zrelusatirièku vještinu saèuvao je irazvio Boris Senker. Njegovaolovka, naoštrena na socijalistièkomšiljilu, ostala je nesmiljenokritièka i tijekom postsocijalistièkeere. Senkerov Cabare&TD, predstava koja prireðujeKao da su dramatièarisavršenosvjesni da rat uHrvatskoj modajest završio unajuem politièkomsmislu, alikulturalni ratovi idalje bijesnebitku literarnih divova, izravno uodluku o ishodu ukljuèujuæi ipubliku, uspijeva na domaæoj pozornicisaèuvati skoro stoljetnutradiciju zagrebaèkog cabareta.Moda bi mi se s obzirom nakratku formu ovog osvrta moglooprostiti što neæu nabrojati niznacionalistièkih i politièki ulizièkihdrama koje su nam obilatonicale u devedesetima. Neæu takoðerulaziti ni u knjievno kvalitetneizvedbene scenarije nekolikihizvrsnih predstava, naprostostoga što njihovo kolektivnoautorstvo potpada pod kazališne,a ne dramske klasifikacije. Spominjanjeplitkih melodramatskihbisera poslovièno plodnog dramatièaraMire Gavrana izbjeglasam ne zato što emocije smatram"manje vrijednima", nego zatošto mislim da sentimentalni klišejinemaju nikakve veze ni semocijama ni s dobrim pisanjem.Drugaèiji tip konvencionaliziranihi predvidljivih prizora/likovanude drame dvojice autora vulgarnihgroteski: mislim na RobertaPerišiæa i Filipa Šovagoviæa.Najinovativnijom i najzanimljivijomdramatièarkom dekadesmatram Ivanu Sajko, posebno ukomadima kao što su Naranèa uoblacima ili 4 suha stopala. Sajkoje sposobna za pisanje unutargranica realistièke motivacije(moj dramski ljubimac ipak ostajenjezina modernistièka dramaObojeni dom), ali autorièinikreativni prioriteti pristaju uzpostmodernistièki anr fantastikete lirske drame apsurda. Naranèau oblacima predstavlja namenski lik koji stie u Èistilištenakon poèinjena samoubojstva,traeæi svog ljubavnika za koga jegodinama vjerovala da je tuno"doziva" iz Beskonaènosti. Meðutim,susret s onu stranu velailuzije i smrtnosti tijela pokaejoj kako je u oèima ljubavnikovauma odavno zaboravljena. GospodBog u istoj je drami sarkastiènoportretiran kao nestrpljiv,provincijski DJ, zasluan za puštanjenaših emocionalnih "glazbenihsnimki". U 4 suha stopalaSajko ponovno kreira situacijuizvan granica zbiljskog svijeta,ovaj put crtajuæi vodenim bojamaapokaliptièkog potopa. Teinaelementarnog preivljavanjapredstavlja stalnu temu njezinedramaturgije i èvrstu referencuprema suvremenoj hrvatskojrealnosti (vjerojatno i prema privatnojsituaciji nacionalno i internacionalnonagraðivane dramatièarkekoja unatoè nagradamau Hrvatskoj nema ni zaposlenjeni ikakvu materijalnu sigurnost).Ne zaboravimo: unatoèpriznanjima, Ivana Sajko zasadnije uvrštena na repretoar domaæihinstitucionalnih kazališta.Rekla bih da njezina kritika muškogi opresivnog svijeta kulminiradramom 4 suha stopala, u kojojvoda, tradicionalno smatrana"enskim elementom", odnosnoelementom fizièkog i metafizièkogobnavljanja, polakopreplavljuje odèitavog èovjeèanstvajedina dva preostalaplutajuæa i pjevajuæatijela. Dakako da jeautorièina ironija nemilosrdna.Lirske inkantacijenjezinadramskog opusa, dodatnoje vano naglasiti,èine je bliompoeziji no prozi (zapaamo,dakle, utjecajEliota i Becketta).Ovaj bismo prikazmogli privestikraju zakljuèkom danajmlaða i najintrigantnijageneracijadomaæih dramatièaramahom izbjegavaeksperimente s formom,ali uvodi niznovih tema te novkritièki senzibilitet.Kao da su savršeno svjesni da ratu Hrvatskoj moda jest "završio"u najuem politièkom smislu, aliistinski kulturalni ratovi i daljebijesne u svim našim institucijama.Premda ovi autori izbjegavajupolitièku eksplicitnost, dravnekazališne kuæe i dalje ih nalazeodveæ provokativnima za inscenaciju.Kao i obièno, posjedovanjeprofesionalnih kriterija uHrvatskoj èita se kao mnogo veæaprijetnja negoli je to posjedovanjeonih politièkih.