Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

8 II/40, 12. listopada 2,,,.Andrea Zlatarjeæate li se uopæe kako jeizgledala knjievna panoramaHrvatske poèetkomdevedesetih? Barem što se pripovijedanjatièe, okviri su bili jasnopostavljeni. Èvrste okomicepredstavljali su prozni doajeniRanko Marinkoviæ i SlobodanNovak, èija su se djela, neštoprorijeðena u ritmu izlaenja,doèekivala s dunim poštovanjemi zanimanjem. Odmah uznjih stajali su, u naponu zrelosti,Nedjeljko Fabrio i Ivan Aralica,kao pisci razlièitih estetièkih pripadnosti.Srednju generaciju, jošuvijek s epitetom "mlaðih", zastupalisu Pavao Pavlièiæ i GoranTribuson, pokušavajuæi upornokritièarsku i èitateljsku èeljadpriuèiti anrovskoj literaturi,poetici kriminalistièkog i fantastièkogromana. Cjelovitu slikuupotpunjavali su kvorumaši, kao"nositelji avangardnih tendencija"i spisateljice identificirane sintagmom"enskoga pisma": IrenaVrkljan, Dubravka Ugrešiæ i SlavenkaDrakuliæ. Dakle, imali smosve što jedna knjievnost trebaimati: ive klasike, tradicionaliste,tzv. "trivijalnu" a priznatu literaturu,mlade buntovnike i ene.Priznajem, kad sada gledamosamdesete, èini mi se da smoimali prilièno dobru knjievnost,knjievnost koja je imala unutarnjekriterije vrednovanja i poetièkanaèela o kojima se moglo raspravljati.Koliko bi ta idila trajalada povijest nije umiješala svojeprste? O tome ne mogu ni nagaðati.Današnja slika hrvatske pripovjedneknjievnosti izgleda mimnogo raznorodnije i bez moguænostida je usustavim u pregledanniz. Na pitanje što se dogaðalos proznom proizvodnjom uHrvatskoj tijekom devedesetih,nije teško dati odgovor jedino sastatistièke strane. Pojavili su senovi autori, a sve navedene grupacijeiz osamdesetih u veæoj suili manjoj mjeri preivjele, s timeda su izgubile meðusobni odnoshijerarhije. Toènije bi bilo kazatida su preivjeli pisci kao pojedincikoji su morali nastavljati svojukarijeru samostalno, bez zajednièkogzaštitnika poetike ili anra.I politika je tu uplela svoje prste:Aralica je, na primjer, dobioizdvojenu kategoriju "dvorskogapisca", a enske autorice listomsu promaknute u "vještice" i disidentice.Zbivanja u literaturi devedesetihnisu, meðutim, samopomicanja istih figura po zadanojploèi. Zapravo i nema nikakveosnove da se hrvatska knjievnasituacija usporeðuje sa šahovskomigrom. Nije rijeè o figurama,nego o osobama koje se kaomogu mijenjati i njihov je brojnaèelno neogranièen. Ne radi seni o zadanom polju igre s poznatimpravilima: prostor za pisanjeje otvoren, a pravila se stvaraju imijenjaju u hodu.Vrijeme dokumenata ilidokumenti vremenaO hrvatskoj knjievnosti devedesetihprvi sam put pokušalasustavno razmišljati 1995. kada jeza èasopis Dubrovnik VlahoBogišiæ prireðivao temat pod nazivom"Dokumentarnost u suvremenojhrvatskoj knjievnosti".Neosporna èinjenica rastuæegbroja autobiografskih i dokumentarnihtekstova u prvoj polovicidevedesetih nagnula je vaguizmeðu faction i fiction literatureu korist fakticiteta u tekstu, ukorist stvarnosti koja zarobljavapripovjedni interes. Svejednomislimo li mi da je knjievnostdevedesetih odrediva kao dokumentvremena ili smatramo da jeona posljedica vremena dokumenata,ne moemo osporiti èinjenicusvakodnevne opkoljenostitekstovima koji su, na razlièitenaèine, govorili o zbilji. Iz aspektaliterature poèetak devedesetihobiljeile su u tom smislu knjigeeljke Èorak (Krhotine) i PavlaPavlièiæa (Šapudl), a iz pozicijeknjievne teorije DubravkeOraiæ Toliæ (Knjievnost i sudbina):Krhotinesu bile prva knjigau kojoj se izlae u fragmente razlomljena,mala i privatna prièa,Šapudl je otkrio preobrazbu piscafantastièara u autobiografiju, aOraiækina Knjievnost i sudbinaKnjievno vrijeme:sadašnjostKako smo, tijekom desetgodina literarnoga preobraavanja,stigli od prognanièkihispovijesti do anrovskog"ratnog romana"Glavni anr prvepolovice devedesetihbio je esej,sloena vrsta kojaspaja elementepripovjednog irefleksivnog,autobiografskogi teorijskogotvorila je teorijsku raspravu oodnosu knjievnosti i zbilje. No,glavni anr prve polovice devedesetihbio je esej, sloena vrsta kojaspaja elemente pripovjednog irefleksivnog, autobiografskog iteorijskog. Esejistika, u rasponuod dnevnih kolumni do literariziraniheseja, bila je dominantninaèin èitanja stvarnosti i pisanjao njoj: Barikade Borisa Budena iKultura lai Dubravke Ugrešiævrhunski su domet prve polovice,a u knjigama sabrane kolumneIve aniæa, Zvonimira Berkoviæa,Viktora Ivanèiæa i SlobodanaŠnajdera druge polovice devedesetihgodina.U cjelini gledano, u zamisliviokvir dokumentaristièke i stvarnonosneliterature devedesetihulaze sljedeæe grupe tekstova:– zbornici razlièitih dokumenatai svjedoèanstava (tematskivezani uz prognanike i izbjegliceili ratne operacije),– publicistika i feljtonistika,– mnogobrojni ratni dnevnici(od Šimunoviæa i Grugurovca doeljka Ivankoviæa i Ivana Lovrenoviæa),– autobiografska pripovjednaproza.U tu posljednju grupu – autobiografskupripovjednu prozu –u prvoj fazi ubrajam tekstove ukojima se koriste jednostavni autobiografskioblici, bez namjereda se konstruira fikcionalni modelprièe ili likova; kao primjermoe sluiti Prièa po Pavlu SlaviceStojan. Temeljno je obiljejeprve faze hrvatske knjievnostidevedesetih (do 1995) nepostojanjedistance, vremenskog odmakaod (ratne) stvarnosti, štoima za posljedicu nepostojanjerazvijenih fikcionalnih modelapripovijedanja. Fikcionalni okvirnerijetko se u tekstovima togavremena doivljava neprirodno,kao nasilno prirodan znak "umjetnosti"na "sirovu" stvarnost. Utom prvom razdoblju, valja naglasiti,nismo imali èesto posla spatetiènom i implicitno apologetskomliteraturom, tek u prigodnojlirici i spomenièarskimizdanjima. Prièe koje su se iznosileu prognanièkim i ratnimzbornicima bile su odviše muènei tragiène da bi mogle ukrašavati.Najkraæe: svjedoèanstva o silovanjimai metodama etnièkog èišæenjamogu biti ideologiziranatek kad se odmaknu od svojihautentiènih iskazivaèa.Ratna autobiografska prozaSredinom devedesetih na knji-arskim policama svakodnevnosu se poèeli zatjecati novi i novinaslovi koji pripadaju "ratnomdiskursu" – njihovi autori uglavnomsu bili bez literarnog podrijetla,a za imena smo im ponekadèuli iz ratnih izvješæa. Uz oèekivanui uobièajenu produkciju"vojnièke literature", knjiga memoarskogdiskursa koje imajujasnu funkciju dokumentiranja,pojavili su se naslovi koji upuæujuna transpoziciju dogaðajnogau pripovjedno. Prva knjiga PavlaKaliniæa Ni pukovnik ni pokojnikprimjer je takve primarne transpozicije,u kojoj se miješaju dokumentaristièkaproza, politièkikomentari i ispovjedna retrospekcijadogaðaja. Osnovni je tonpripovijedanja osobni, koji istièetoèku proivljenoga i stvara dojamautentiènog, estetièki neposredovanogiskustva. Kaliniæevadruga knjiga - Requiem za jednumladost, moju baku i USA (1996)veæ je strukturirana kao roman:pripovjedna distanca je uspostavljenastvaranjem fiktivnoga lika, apripovijedanje više nije optereæenodokumentarnim izvješæivanjemi politološkim analizama.Tu liniju nastavljaju AlemkaMirkoviæ i Ratko Cvetniæ, dvojeautora koji su – u kritièarskoj recepciji– napokon prešli granicuprema knjievnosti. Èinjenicašto su se pisci bez "knjievnogpedigrea" dvije godine za redomovjenèali literarnim nagradamanije prošla bez otpora u taborimakritièara i knjievnih udruga. Èitateljskarecepcija i zdrav razumkritièara nadvladali su, naposljetku,ukorijenjeni otpor hrvatskeknjievne tradicije prema autobiografskimformama i "neliterarnoj"literaturi. Autobiografskitekstovi u hrvatskoj knjievnostii knjievnoj kritici rijetko se, naime,smatraju "pravom" knjievnošæu.Spoèitava im se pretjeranorazotkrivanje privatnosti, padu banalnost i svakodnevicu ilimemoarska vezanost za povijesnikontekst, stilska nedotjeranost.Sa svim tim predrasudamasuoèavala se autobiografska prozadevedesetih. 91,6 Mhz. Glasomprotiv topova AlemkeMirkoviæ pripovjedni je tekst uretrospektivnoj formi koji stvarneosobe i likove uoblièuje u napetufabulu, a Cvetniæev Kratkiizlet predstavlja rafiniranu esejistièkuprozu koja pripovjednikontinuitet gradi na temelju jedinstvapripovjedaèke svijesti, ane s pomoæu fabularnog slijedadogaðaja. Alemka Mirkoviæ iRatko Cvetniæ nisu bili vani samokontekstualno, kao dokaz dase o ratu moe pisati iako su profesionalnemuze uglavnom šutjele,veæ zbog toga što su pripovjednuvizuru pomaknuli na pozicijupojedinca. Njihov je pripovjedaè– ne sluèajno u 1. licu –osamljena i izdvojena jedinka koja,korak po korak uz "povijesne"dogaðaje, gubi iluziju o njihovojuniverzalnoj vanosti i postajesvjestan tragiènosti svake pojedinaènesudbine. "Mala prièa" nadvladalaje "veliku prièu" i time jedefinitivno otvoren prostor romanu.I Alemka Mirkoviæ i RatkoCvetniæ objavili su knjige1997: tu godinu moemo smatratizavršetkom drugog, središnjegrazdoblja hrvatske knjievnostidevedesetih. Njezina jecentralna liènost, meðutim, pisackojega dosad nismo spomenuli:Miljenko Jergoviæ. Njegove prozeSarajevski Marlboro, Karivanii Mama Leone dugoroèno pruajuiskoristivi model pisanja: rijeèje o suvremenoj urbanoj prozi selementima ispovjednog, autobiografskogdiskursa. Oni kojiJergoviæu nisu skloni pokušavajuga odijeliti od hrvatske knjievnostinizom razlièitih i meðusobnonesklopivih argumenata:piše o Sarajevu i bosanskim temama,previše piše za novine, jezikmu baš nije "èist" (tj. hrvatskièist), nacionalno je sumnjiv itd.Svi ti bijedni argumenti (koji su,usput reèeno, nuna i logiènaposljedica samodovoljnog poimanjahrvatske kulture) otvaraju,meðutim, pitanja sa suprotnimvrijednosnim predznakom:èime se mjeri neèija prisutnost ukulturi ako ne umjetnièkim utjecajemi recepcijom u publici? Atoga Jergoviæu ne nedostaje.Napokon: romani kao fikcijaÈini se da su kritièari napokonodahnuli kada su se, od1998. nadalje, poèeli pojavljivatiromani koji su "od poèetka do