44 II/40, 12. listopada 2,,,.eljko ZoricaH.C.ZabludovskyFantastièni bestijarijRoskildeaNiska, Zagreb, 1999.lubena, dokumentirana povijestdanskoga gradiæa Roskildeanije naroèito zanimljiva,ili, da budemo precizniji, nije ništazanimljivija od povijesti mnoštvamalih europskih gradova koji se dièeponekom starom crkvom, dvorcemili arheološkim nalazištem. Onozbog èega Roskilde je zanimljiv jestnjegova, nazovimo je u nedostatkuboljega izraza, alternativna povijest,povijest njegovih fantastiènih biæa.U njezino se istraivanje upustioeljko Zorica, uz pomoæ Zabludovskog...U predgovoru nam Zorica objašnjavada je suradnja sa Zabludovskimpoèela krajem osamdesetih,kada je dogovoreno da æe Zabludovsky"odavati tajne s one strane ivota,iz paralelnih svjetova", a Zoricaæe ih obraðivati i preraðivati, te sebaviti tiskanjem i objavljivanjemknjiga koje æe zajednièki potpisivati.Kritièar s kraja dvadesetoga stoljeæanavikao je na svakakva èuda, no teškoæe prihvatiti èinjenicu da æe moratirecenzirati autora nastanjenog unekom od paralelnih svjetova...Iako naslov sugerira da æe biti rijeèio fantastiènim roskildskim ivotinjama,biæa koja susreæemo pripadajuzajednièkom nebeskom svijetubogova i ivotinja. Susrest æemo takopivarskog konja i roskildskog labuda,bok uz bok s bogovima iznordijskih mitova – Torom, Freyem,Lokijem i drugima... Tragove bogovaslijedili su i opjevali pjesnici, i obogovima stoga znamo više no ofantastiènim ivotinjama, èiji tragovipostoje i danas, iako ih je sve manje,na proèeljima zgrada, grbovima, fasadama,fontanama i portalima. Zoricaje pronašao i opisao mnoga uspavanaroskildska biæa – labudove,zmije, baziliske, trolove, grifone, pai samoga vraga. Uz pomoæ Zabludovskogisprièao je i prièe o njihovunastanku i dogodovštinama pokazujuæida su veze ljudi i fantastiènih biæabile nekad davno puno èvršæe, teda hodom prema našemu stoljeæubivaju sve slabije. O tome uostalomsvjedoèe naše fasade i proèelja, èestoizvedene u betonu, s neonskim reklamamaumjesto kamenih èuvara...Niz fotografija, crtea, nacrta i slikakoje su pribavili autori pokazuje kakofantastièna biæa sa starih zdanjatakoðer umiru, u skladu s imperativommoderne gradnje, nestaju podbetonom i agresivnim reklamama.Rijeè je sada o pravoj smrti, smrtikonaènoj i u našem i u svim paralelnimsvjetovima, a ta se zove zaborav.Zorica i Zabludovski pokazat æenam da ivimo u velikoj zabludi, dapreèesto gledamo u vrhove vlastitihcipela i opanaka, umjesto da gledamogore. Gore su bazilisci i grifoni,kameni anðeli, dvoglave zmije, a akodovoljno dugo gledamo u njih vidjetæemo iza njih i èitave gradove kojekao da moemo dotaknuti rukom.Dušanka ProfetaBranko FuèiæFraškeKršæanska sadašnjost, Zagreb, 1999.uèiæeve fraške – u glagoljaškomargonu to je rijeè kojaoznaèava trice, bezvrijednestvari, brbljanje, ludorije – anrovskivrlo sliène onima iz njegove knjigeTerra incognita, zapravo su male(pri)povijesti o obiènim ljudima,krajolicima, obièajima, graðevinamaIstre i Kvarnera. U njima se isprepliæuprošlost i sadašnjost, putopisi,biografije i autobiografije, dokumentii fikcija, etnografija i mala povijest.One nisu kulturne studije, nitiizvori iz kojih bi se u školamamogla uèiti povijest, one su povijesti kultura viðene iz osobne i osobiteperspektive... Fraške su takoðer unas vrlo rijedak naèin pisanja: onihkoji, premda stvaraju ili se bave vrijednostimaod nacionalne vanosti –kao što se Fuèiæ bavio glagolizmom isrednjovjekovnim slikarstvom u Hrvatskoj– znaju pisati lako i jednostavno,privlaèno, šaljivo, a pametno,znaju pisati o trivijalnom i nevanom,znaju se zafrkavati i uivati uonome što rade.Iva PlešeCD-ROMKlasici hrvatskeknjievnosti II.(Pjesništvo)Bulaja naklada, Zagreb 2000.akon pionirskoga CD-a Klasicihrvatske knjievnosti I.(Epika, romani, novele) mladanakladnièka kuæa Bulaja nastavlja nizdrugim CD-om na kojemu se nalazenajznaèajnija djela hrvatskoga pjesništvaod srednjovjekovlja do polovice20. stoljeæa. Izdavaè je sastavioreprezentativnu èitanku hrvatskepoezije, osobito njezinih starijih razdoblja.Zbirke koje se veæ desetljeæimane mogu naæi u hrvatskim knjiarama,poput Zbornika Nikše Ranjine,ovom su se prigodom pojavile uIvo MaroeviæZagreb njimsamimDurieux, Zagreb, 1999ijeè je o knjizi koja sintetizirasve najvanije transformacijezagrebaèkoga gradskogprostora u povijesti – od prvotnonastalih dvaju srednjovjekovnihgradova do (post)socijalistièkogaurbanog širenja – pri èemu jeznanstveni pristup zamijenjen esejistièkim,s ponegdje vrlo izraenimsubjektivnim i emotivno obojenimstavovima. Izostavljajuæi savuobièajeni repertoar fusnota, citatai uskostruènih termina te zanemarujuæidetaljnu argumentaciju i jeziènupreciznost, Maroeviæ je ispisaolako prohodno i zanimljivo štivokoje se èita u dahu, a èini se daje upravo tako i nastalo...Katarina Luketiæelektronskom obliku. Svoje su mjestonašli i vjerojatno najstariji saèuvaniumjetnièki stihovi, ali i natuknicao najviše opjevanoj eni hrvatske renesanseCvijeti Zuzoriæ. Svaki je autorpredstavljen i iscrpnim biobibliografskimbilješkama, a njegovopjesnièko djelo rjeènikom i tumaèenjimaodreðenih mjesta u tekstu.Uz autorske stihove na CD su uvrštenii usmeni lirski tekstovi. Stogaje ovaj CD, pripremljen iz filološkihnajrelevantnijih izvora, istodobnovrijedno kritièko izdanje, pjesnièkaantologija i multimedijalna povijesthrvatskoga pjesništva.U odnosu na prvijenac posveæenepici i pripovjednoj prozi, Klasicihrvatske knjievnosti II. (Pjesništvo)donosi nekoliko vanih poboljšanja.Jedno je moguænost pretraivanjasvih tekstova, a drugo se odnosi nasedamdesetak zvuènih zapisa antologijskihpjesama u izvedbi TomislavaRališa i Joška Ševe.Dean DudaMiljenko JergoviæKaeš anðeoDurieux, 2000.aeš anðeo najnovija je knjigapripovjedaèa i esejista MiljenkaJergoviæa, u podnaslovukoje piše – neoèekivano – drama.Rijeè je o trideset i jednoj dijaloškojslici, koje sve zajedno stvaraju jedinstvenuprièu o ivotu "u novom dijelugrada roðenom s druge strane rijeke".Mjesto radnje jedan je lako zamislivineboder, odnosno stanovi malih kvadraturau njemu. Likova, ako sam toènoizbrojala, ima upravo sto. Stotinulica, mladih i starih, muških i enskih,imenovanih i neimenovanih, kojapredstavljaju male prizore iz svojihsretno-nesretnih ivota. Osim što ihpovezuje moguæi neboder, povezuje ihi èinjenica što u svim prièama baremjedan lik kae anðeo. Te likove ne povezujenikakva zajednièka radnja, uprostoru stvarnosti ti se likovi naravnomeðusobno ne poznaju. Iako uJergoviæevoj dramskoj fikciji oni nestupaju u direktan dodir, sliènosti ianalogije meðu njima ono su što èitateljiprepoznaju. Obrnuto od TolstojaJergoviæ bi mogao reæi: sve obitelji sunesretne na isti naèin. Ili: sve obiteljisu sretne i nesretne ujedno, a da to nisami ne znaju, da ne znaju ni kako nizašto im se dogaðaju njihovi ivoti.Pripovijedanje u ranijim Jergoviæevimknjigama uvijek je bilo obiljeenounutarnjim glasom pripovjedaèa, biloda je to bio glas likova ili sam Jergoviæevglas. Glasovi su se u njegovim prièamapojavljivali u prvi mah samostalno,iznosili svoje prièe, ali su njihoviglasovi uvijek bili isprepleteni glasomJergoviæa pripovjedaèa koji ih je rastvarao,ulazio u njih, komentirao, alioih ili se s njima smijao. U dramskompismu kakvo je knjiga Kaeš anðeoformalno gledano nema mjesta zaJergoviæev autorski glas. On se u prvomelicu pojavljuje samo u prologuknjige, jednoj lijepoj minijaturi o ivotuu velikom gradu, koja je ujedno inajtoènija moguæa autorefleksivna recenzijavlastite knjige, u kojoj se kae:"Svaki od dijelova prièe funkcionirasam za sebe i svaki s nekim drugim dijelomili s više njih èini cjelinu. Naèinna koji se dijelovi prièe spajaju, kao injihov odabir, zavisi samo od voljeonoga koji bira i njegove boanskepotrebe da cjelinu obiljei nekim odreðenimosjeæajem.". I iz tog prologalako je zamisliti Jergoviæa koji gradisloeni dramski neboder od stotinjaklica, reprezentativnih za tugu i jad odivota kakav ivimo, Jergoviæa piscanalik Balzacu koji je pomno crtao isistematizirao veliku zgradu svojeLjudske komedije. Jergoviæev je dramskianr, bez sumnje, tragikomedija,farsa, groteska. To nisu nove osobineza njegovo autorsko pismo, ali su udramskom obliku vidljivije, jer ih neprikriva nikakva pripovjedaèka blagostniti ublaava polaganiji tempo pripovjednogteksta. Ako groteska i komedijaizviru iz samih scena, tragiènost ifarsiènost pripadaju pogledu kojim ihJergoviæ promatra.Andrea Zlatar
II/40, 12. listopada,,,. 45Nada Švob-ÐokiæTranzicija i noveeuropske draveBarbat, Zagreb, 2000.ranzicija k novom sustavu,prijelaznim razdobljem dokvalitetnijeg ivota ili premaglobalizaciji, regionalizmu, premaneizvjesnosti na temelju dosadašnjihdogaðanja i strahu ili (radosnom)oèekivanju drugog i drukèijeg temesu najnovije knjige Nade Švob-Ðokiæ Tranzicija i nove europske dr-ave. Prihvaæajuæi potrebu preglednog,teorijski utemeljenog i u vlastitojsredini aktualnog trenutka transformacija,koje su uvijek u odnosuna svijet i na druge u sliènoj situaciji,autorica je napisala knjigu o pojavamašto su Europu zadesile stvaranjem14 novih drava u prve tri godinezadnjeg desetljeæa, a prostor Europeproširile na istok. Što su noveeuropske drave (i Europa) dobiletim promjenama, toènije u što sukrenule i koji su rezultati prvog desetljeæanjihova postojanja na meðunarodnomplanu kompleksno je pitanjes još kompleksnijim odgovorima.Kompleksnim u odnosu na oèekivano.Na meðunarodnom planu stalnonazoèni bilateralni i multilateralniodnosi postojeæih drava krenuli suu nove procese: globalizaciju i regionalizacije.Potiru li se oni, suprotstavljajuili izviru jedni iz drugih? Štosu nove integracije, posebice europske?Što u njima mogu naæi i kolikosu njima – u izlasku na meðunarodnupozornicu – uvjetovane novonastalezemlje? Je li drava, kako autoricaŠvob-Ðokiæ primjeæuje, samo najboljiposlanik odreðenog društva umeðunarodnim odnosima ili èuvarautoritarnih i moænih nacionalnihelita koji nove poloaje ne ele ispustitiiz ruku iako su formalno, zajednos društvima u novim dravamaizabrali procese demokratizacije? Štosve stoji na putu demokratizacije kaoi emancipacije u razvoju novih dravabitno je pitanje za sve ostale procesekojima je svijet krenuo i kojenovostvoreni meðunarodni subjektimoraju nekako stiæi i s njima se nositi.Ti nimalo lagani procesi nemajuzajednièke opæevaeæe karakteristikei diktirani su unutrašnjim stanjem isnalaenjem vlasti u novim dravama.Zbog njihove relativne "mladosti" ali ièestih mijenjanja unutrašnjih poloaja(koje rezultira naèin traenja putapo sustavu pokušaja i pogreške) nisusasvim izvjesni ni putovi na kojima seponeke od njih nalaze. To izmeðu ostalogrezultira i nemoguænošæu preciznijegprikupljanja podataka i realnihslika, parametara (ponajprije ekonomskih)koji bi nove drave situiraliu vlastitu noviju povijest (10 godinaunazad), a onda i u kontekst sliènihzemalja u svijetu.Grozdana CvitanMiljenko JergoviæHistorijskaèitankaNaklada ZORO, Zagreb-Sarajevo;DANI, Sarajevo, 2000.istorijska èitanka sadri tekstovekoje je MiljenkoJergoviæ objavljivao u sarajevskomnezavisnom magazinuDANI. Rijeè je o kolumnama ukojima ovaj produktivni i rado èitanibosanskohercegovaèki i hrvatskiautor piše o svojoj prošlosti,djetinjstvu i uopæe ivotu uSarajevu. Nastojeæi sakupiti krhotinevlastite povijesti Jergoviæzapravo ocrtava i jedno prošlovrijeme, vrijeme koje je na ovimprostorima posljednjih godina zametenoideološkim i nacionalistièkimtalogom. Naime, Jergoviæane zanima politièka slika socijalizma,ne privlaèi ga homogenakronologija vremena i velika povijestsa svim svojim zakonitostimapisanja. On se prije svegazaustavlja na svakodnevici, naobiènim, banalnim ili pak intimnimdetaljima koji su u najveæojmjeri odredili njegov svjetonazor,svjetonazor dijela njegove generacijei uopæe atmosferu jednogagrada. U tom velikom pospremanjusvoje privatne prošlostiJergoviæ æe iz ropotarnice socijalistièkesvakodnevice izvuæi ponovnošeæerne table koje suosamdesetih zamijenile èokoladu;prve automate za Coca-colu; nogometneutakmice na kojima suse prodavale novine za sjedenje;vrijeme Olimpijade, gradske kafane,hauzmajstore i još mnogo togašto je obiljeilo, kako piše, tezlatne, predratne godine. Historijskaèitanka tako je knjiga nostalgijei sentimenta, ala za jednimdavnim, nevinim vremenom;knjiga koja se po motivima i pripovjedaèkojtehnici kombiniranjafragmenata (kratkih rezova) saèestim poentiranjem u mnogomevezuje uz njegove ranije uspješneprozne zbirke Sarajevski Marlboroili Mama Leone.Katarina LuketiæU obranubuduænostiTraenje u minskom poljuOSCE i Durieux, uredili Freimut Duve iNenad Popoviæ, Zagreb, 1999.Evakuacijaizbor suvremene prièe autoraiz Bosne i HercegovineDragoslav DedoviæFeral Tribune, Split, 1999.knjizi U obranu buduænosti buduænostprostora bivše Jugoslavijebrane Rusmir Mahmutæehajiæ,Miljenko Jergoviæ, IvanLovrenoviæ, Dragan Paveliæ, SlobodanŠnajder, Andrea Zlatar, Branko Sbutega,Baton Haxiu, Bora Æosiæ, DraganVelikiæ, Filip David i Drago Janèar. Iakoizabiru razlièite forme – od dnevnièkihzapisa ili osobnog pisma doeseja, veæina autora slae se u jednom– buduænost naroda bivše Jugoslavijegotovo je izgubljena. Autori uglavnompišu o buduænosti drava u kojima ive,a manje se osvræu na globalneprobleme. Ne dijelimo globalne, veæusko lokalne strahove, i oni na nas naneki bizaran naèin ujedinjuju. Strah odekoloških i nuklearnih katastrofa,opasnosti o genetskog ininjeringa naovim prostorima ustupaju mjesto strahuod nerazminiranih polja, korupcije,nacionalizama, politièkih anakronizama,i na kraju – izolacije od svijeta,straha od osuðenosti na vlastito dvorište– èime se ukida pravo na buduænost.Govor o buduænosti nuno jepovezan sa sviješæu o sadašnjosti, sadašnjemtrenutku, ali smo ga èešæeskloni izvoditi iz blie ili dalje prošlosti."Ne jednom se dogodilo da jenetko ili nešto trebalo umirati, ili, èak,umrijeti kako bi se interes i cijena svijetaprobudili. " – kae Branko Sbutegau Zapisima o Boki Kotorskoj 1993. –1999. U Sbuteginim rijeèima nalazi semoda i dijagnoza i lijek za naše oboljelebuduænosti. Predugo se, naime,pod rjeèju buduænost na ovim prostorimašvercala izgradnja ljepše i boljepovijesti.Dušanka Profetaedoviæ je odluèio antologiziratiprozni korpus novog, mlaðegnaraštaja bosanskih pisaca kojise s prvim proznim knjigama javlja odkraja osamdesetih. Kao što sam prireðivaèkae u "onih nekoliko predratnihgodina u kojima komunisti nisu više ustanju da vladaju a šovinisti još nisukonsolidovali vlast, stara pravila igrejedva da vae, a nova su nejasna", panastavlja, "u tom besteinskom prostorupojavljuje se niz imena na rububh. literarne scene koja najavljujuprevrednovanje zateèene literarne tradicije."…Dvadeset i tri autora u ovojsu antologiji predstavljena s trideset idva prozna teksta nastala u razdobljuizmeðu 1987. i 1998… Uvršteni autoridanas su, poput velikog broja sunarodnjaka,raseljeni po svijetu, pa tako nekiod njih ive u gradovima èudnih imenapoput Kerkradea u Nizozemskoj iTamperea u Finskoj, dok su drugiemigranti smješteni u Pragu, Frankfurtu,Washingtonu, Chicagu, Zagrebuili Beogradu. Oni koji su ostali uBosni i Hercegovini uglavnom ive idjeluju u Sarajevu, a dvojica meðu njimaviše nisu meðu ivima…Vano je napomenuti da ovu knjiguèitateljski iznimno zanimljivom èiniorganizacija graðe tj. raspored tekstova.Naime, Dedoviæ je zaobišao nekaod uobièajenih rješenja: tekstove nijerasporedio po godini roðenja autora,niti po abecednom rasporedu, a nije niprièe organizirao u niz po vlastitoj èitateljskojlogici. Tekst antologije podijelioje u èetiri cjeline naslovivši ih Dijete,ena, Vojnik i Grad, dakle, prièeje rasporedio tematski, ne pridravajuæise kruto zadanih podnaslova, grupiravšiih u èetiri cjeline organiziraneoko tematskog kompleksa djetinjstva,ljubavi i rata te "grada" kao presudnepozadine za samu radnju i sudbine likova.U veæini sluèajeva grad se moeprevesti sa Sarajevo, koje predstavljaparadigmu svega onoga što se desilo uBosni od travnja 1992. kada je u ivotpala prva granata. Da se posluimo reèenicomiz prièe Bitanga i princezaAsmira Kujoviæa, "ono što je veæinuovdje prisutnih èinilo srodnicima, bilaje neka vrsta zavade sa vlastitom prošlošæu:svi su u razgovoru svoj ivot dijelilina prije i poslije rata". Rat je usvemu tome pozadina na kojoj se ispisujekako djetinjstvo, ivot u tuðini,zaljubljivanje, urbani ambijent i njegovilikovi tako i dogaðaji iz jednog drugograta te vojnièke prièe sa same linijefronta.Dedoviæeva Evakuacija u potpunostiispunjava zadaæu svake antologije,a to je da èitatelju prezentira knji-evno stanje, a kritièarima i povjesnièarimaknjievnosti omoguæi lakšesnalaenje. Uzmemo li u obzir èinjenicuda je kratka prozna forma u suvremenojbosanskoj prozi, slièno kao i uhrvatskoj novoj prozi, omiljena formai mnogih romanopisaca, EvakuacijaDragoslava Dedoviæa sadri koristanpregled svih vanijih proznih pojavamlaðeg naraštaja bosanskohercegovaèkihpisaca, a za one koji se tek spremajuèitati bosanske autore dobar uvod usuvremenu proznu produkciju Bosne iHercegovine.Igor Štiks
- Page 2 and 3: 2 II/40, 12. listopada 2,,,.gdje je
- Page 4 and 5: 4 II/40, 12. listopada 2,,,.Davorka
- Page 6 and 7: 6 II/40, 12. listopada 2,,,.Nakladn
- Page 8 and 9: 8 II/40, 12. listopada 2,,,.Andrea
- Page 10 and 11: 10 II/40, 12. listopada 2,,,.Pjesni
- Page 12 and 13: 12 II/40, 12. listopada 2,,,.U uvod
- Page 14 and 15: 14 II/40, 12. listopada 2,,,.Irena
- Page 16 and 17: 16 II/40, 12. listopada 2,,,.o you
- Page 18 and 19: 18 II/40, 12. listopada 2,,,.n her
- Page 20 and 21: 20 II/40, 12. listopada 2,,,.In you
- Page 22 and 23: 22 II/40, 12. listopada 2,,,.Roman
- Page 24 and 25: 24 II/40, 12. listopada 2,,,.Miljen
- Page 26 and 27: 26 II/40, 12. listopada 2,,,.Sonja
- Page 28 and 29: 28 II/40, 12. listopada 2,,,.Marink
- Page 30 and 31: 30 II/40, 12. listopada 2,,,.Igor M
- Page 32 and 33: 32 II/40, 12. listopada 2,,,.eljko
- Page 34 and 35: 34 II/40, 12. listopada 2,,,.FRAKCI
- Page 36 and 37: 36 II/40, 12. listopada 2,,,.Miljen
- Page 38 and 39: 38 II/40, 12. listopada 2,,,.Sonia
- Page 40 and 41: 40 II/40, 12. listopada 2,,,.Marink
- Page 42 and 43: 42 II/40, 12. listopada 2,,,.Igor M
- Page 46 and 47: 46 II/40, 12. listopada 2,,,.Frakci
- Page 48: 48 II/40, 12. listopada 2,,,.Hrvoje