Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

44 II/40, 12. listopada 2,,,.eljko ZoricaH.C.ZabludovskyFantastièni bestijarijRoskildeaNiska, Zagreb, 1999.lubena, dokumentirana povijestdanskoga gradiæa Roskildeanije naroèito zanimljiva,ili, da budemo precizniji, nije ništazanimljivija od povijesti mnoštvamalih europskih gradova koji se dièeponekom starom crkvom, dvorcemili arheološkim nalazištem. Onozbog èega Roskilde je zanimljiv jestnjegova, nazovimo je u nedostatkuboljega izraza, alternativna povijest,povijest njegovih fantastiènih biæa.U njezino se istraivanje upustioeljko Zorica, uz pomoæ Zabludovskog...U predgovoru nam Zorica objašnjavada je suradnja sa Zabludovskimpoèela krajem osamdesetih,kada je dogovoreno da æe Zabludovsky"odavati tajne s one strane ivota,iz paralelnih svjetova", a Zoricaæe ih obraðivati i preraðivati, te sebaviti tiskanjem i objavljivanjemknjiga koje æe zajednièki potpisivati.Kritièar s kraja dvadesetoga stoljeæanavikao je na svakakva èuda, no teškoæe prihvatiti èinjenicu da æe moratirecenzirati autora nastanjenog unekom od paralelnih svjetova...Iako naslov sugerira da æe biti rijeèio fantastiènim roskildskim ivotinjama,biæa koja susreæemo pripadajuzajednièkom nebeskom svijetubogova i ivotinja. Susrest æemo takopivarskog konja i roskildskog labuda,bok uz bok s bogovima iznordijskih mitova – Torom, Freyem,Lokijem i drugima... Tragove bogovaslijedili su i opjevali pjesnici, i obogovima stoga znamo više no ofantastiènim ivotinjama, èiji tragovipostoje i danas, iako ih je sve manje,na proèeljima zgrada, grbovima, fasadama,fontanama i portalima. Zoricaje pronašao i opisao mnoga uspavanaroskildska biæa – labudove,zmije, baziliske, trolove, grifone, pai samoga vraga. Uz pomoæ Zabludovskogisprièao je i prièe o njihovunastanku i dogodovštinama pokazujuæida su veze ljudi i fantastiènih biæabile nekad davno puno èvršæe, teda hodom prema našemu stoljeæubivaju sve slabije. O tome uostalomsvjedoèe naše fasade i proèelja, èestoizvedene u betonu, s neonskim reklamamaumjesto kamenih èuvara...Niz fotografija, crtea, nacrta i slikakoje su pribavili autori pokazuje kakofantastièna biæa sa starih zdanjatakoðer umiru, u skladu s imperativommoderne gradnje, nestaju podbetonom i agresivnim reklamama.Rijeè je sada o pravoj smrti, smrtikonaènoj i u našem i u svim paralelnimsvjetovima, a ta se zove zaborav.Zorica i Zabludovski pokazat æenam da ivimo u velikoj zabludi, dapreèesto gledamo u vrhove vlastitihcipela i opanaka, umjesto da gledamogore. Gore su bazilisci i grifoni,kameni anðeli, dvoglave zmije, a akodovoljno dugo gledamo u njih vidjetæemo iza njih i èitave gradove kojekao da moemo dotaknuti rukom.Dušanka ProfetaBranko FuèiæFraškeKršæanska sadašnjost, Zagreb, 1999.uèiæeve fraške – u glagoljaškomargonu to je rijeè kojaoznaèava trice, bezvrijednestvari, brbljanje, ludorije – anrovskivrlo sliène onima iz njegove knjigeTerra incognita, zapravo su male(pri)povijesti o obiènim ljudima,krajolicima, obièajima, graðevinamaIstre i Kvarnera. U njima se isprepliæuprošlost i sadašnjost, putopisi,biografije i autobiografije, dokumentii fikcija, etnografija i mala povijest.One nisu kulturne studije, nitiizvori iz kojih bi se u školamamogla uèiti povijest, one su povijesti kultura viðene iz osobne i osobiteperspektive... Fraške su takoðer unas vrlo rijedak naèin pisanja: onihkoji, premda stvaraju ili se bave vrijednostimaod nacionalne vanosti –kao što se Fuèiæ bavio glagolizmom isrednjovjekovnim slikarstvom u Hrvatskoj– znaju pisati lako i jednostavno,privlaèno, šaljivo, a pametno,znaju pisati o trivijalnom i nevanom,znaju se zafrkavati i uivati uonome što rade.Iva PlešeCD-ROMKlasici hrvatskeknjievnosti II.(Pjesništvo)Bulaja naklada, Zagreb 2000.akon pionirskoga CD-a Klasicihrvatske knjievnosti I.(Epika, romani, novele) mladanakladnièka kuæa Bulaja nastavlja nizdrugim CD-om na kojemu se nalazenajznaèajnija djela hrvatskoga pjesništvaod srednjovjekovlja do polovice20. stoljeæa. Izdavaè je sastavioreprezentativnu èitanku hrvatskepoezije, osobito njezinih starijih razdoblja.Zbirke koje se veæ desetljeæimane mogu naæi u hrvatskim knjiarama,poput Zbornika Nikše Ranjine,ovom su se prigodom pojavile uIvo MaroeviæZagreb njimsamimDurieux, Zagreb, 1999ijeè je o knjizi koja sintetizirasve najvanije transformacijezagrebaèkoga gradskogprostora u povijesti – od prvotnonastalih dvaju srednjovjekovnihgradova do (post)socijalistièkogaurbanog širenja – pri èemu jeznanstveni pristup zamijenjen esejistièkim,s ponegdje vrlo izraenimsubjektivnim i emotivno obojenimstavovima. Izostavljajuæi savuobièajeni repertoar fusnota, citatai uskostruènih termina te zanemarujuæidetaljnu argumentaciju i jeziènupreciznost, Maroeviæ je ispisaolako prohodno i zanimljivo štivokoje se èita u dahu, a èini se daje upravo tako i nastalo...Katarina Luketiæelektronskom obliku. Svoje su mjestonašli i vjerojatno najstariji saèuvaniumjetnièki stihovi, ali i natuknicao najviše opjevanoj eni hrvatske renesanseCvijeti Zuzoriæ. Svaki je autorpredstavljen i iscrpnim biobibliografskimbilješkama, a njegovopjesnièko djelo rjeènikom i tumaèenjimaodreðenih mjesta u tekstu.Uz autorske stihove na CD su uvrštenii usmeni lirski tekstovi. Stogaje ovaj CD, pripremljen iz filološkihnajrelevantnijih izvora, istodobnovrijedno kritièko izdanje, pjesnièkaantologija i multimedijalna povijesthrvatskoga pjesništva.U odnosu na prvijenac posveæenepici i pripovjednoj prozi, Klasicihrvatske knjievnosti II. (Pjesništvo)donosi nekoliko vanih poboljšanja.Jedno je moguænost pretraivanjasvih tekstova, a drugo se odnosi nasedamdesetak zvuènih zapisa antologijskihpjesama u izvedbi TomislavaRališa i Joška Ševe.Dean DudaMiljenko JergoviæKaeš anðeoDurieux, 2000.aeš anðeo najnovija je knjigapripovjedaèa i esejista MiljenkaJergoviæa, u podnaslovukoje piše – neoèekivano – drama.Rijeè je o trideset i jednoj dijaloškojslici, koje sve zajedno stvaraju jedinstvenuprièu o ivotu "u novom dijelugrada roðenom s druge strane rijeke".Mjesto radnje jedan je lako zamislivineboder, odnosno stanovi malih kvadraturau njemu. Likova, ako sam toènoizbrojala, ima upravo sto. Stotinulica, mladih i starih, muških i enskih,imenovanih i neimenovanih, kojapredstavljaju male prizore iz svojihsretno-nesretnih ivota. Osim što ihpovezuje moguæi neboder, povezuje ihi èinjenica što u svim prièama baremjedan lik kae anðeo. Te likove ne povezujenikakva zajednièka radnja, uprostoru stvarnosti ti se likovi naravnomeðusobno ne poznaju. Iako uJergoviæevoj dramskoj fikciji oni nestupaju u direktan dodir, sliènosti ianalogije meðu njima ono su što èitateljiprepoznaju. Obrnuto od TolstojaJergoviæ bi mogao reæi: sve obitelji sunesretne na isti naèin. Ili: sve obiteljisu sretne i nesretne ujedno, a da to nisami ne znaju, da ne znaju ni kako nizašto im se dogaðaju njihovi ivoti.Pripovijedanje u ranijim Jergoviæevimknjigama uvijek je bilo obiljeenounutarnjim glasom pripovjedaèa, biloda je to bio glas likova ili sam Jergoviæevglas. Glasovi su se u njegovim prièamapojavljivali u prvi mah samostalno,iznosili svoje prièe, ali su njihoviglasovi uvijek bili isprepleteni glasomJergoviæa pripovjedaèa koji ih je rastvarao,ulazio u njih, komentirao, alioih ili se s njima smijao. U dramskompismu kakvo je knjiga Kaeš anðeoformalno gledano nema mjesta zaJergoviæev autorski glas. On se u prvomelicu pojavljuje samo u prologuknjige, jednoj lijepoj minijaturi o ivotuu velikom gradu, koja je ujedno inajtoènija moguæa autorefleksivna recenzijavlastite knjige, u kojoj se kae:"Svaki od dijelova prièe funkcionirasam za sebe i svaki s nekim drugim dijelomili s više njih èini cjelinu. Naèinna koji se dijelovi prièe spajaju, kao injihov odabir, zavisi samo od voljeonoga koji bira i njegove boanskepotrebe da cjelinu obiljei nekim odreðenimosjeæajem.". I iz tog prologalako je zamisliti Jergoviæa koji gradisloeni dramski neboder od stotinjaklica, reprezentativnih za tugu i jad odivota kakav ivimo, Jergoviæa piscanalik Balzacu koji je pomno crtao isistematizirao veliku zgradu svojeLjudske komedije. Jergoviæev je dramskianr, bez sumnje, tragikomedija,farsa, groteska. To nisu nove osobineza njegovo autorsko pismo, ali su udramskom obliku vidljivije, jer ih neprikriva nikakva pripovjedaèka blagostniti ublaava polaganiji tempo pripovjednogteksta. Ako groteska i komedijaizviru iz samih scena, tragiènost ifarsiènost pripadaju pogledu kojim ihJergoviæ promatra.Andrea Zlatar