Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

42 II/40, 12. listopada 2,,,.Igor MandiæPrijapov problemBastard, Zagreb, 1999ako se gnjevno sporio sa SlavenkomDrakuliæ te (u teoriji) ostaozakleti protivnik feminizma,Igor Mandiæ je jedini intelektualacovih prostora koji se odrekao maèistièkihpoza "podvorenog muškarca",javno obznanivši da zna i voli kuhati(dapaèe spreman je s nama podijeliti irecepte). Sada je pak izdao zbirku esejaprvotiskanih u èasopisu Erotika,podnaslovljenih "vulgarni eseji ili esejio vulgarnosti". Dakle ispao je i iz klišejahrvatskog puritanskog intelektualcakoji – ne diuæi nosa iz enciklopedistièkiseksualno frustiranog Krle-e – interes za draicu ili draièkasmatra opasnom devijacijom od uvrijeeneasketske poze. Mandiæ je, spomenutæu tu strašnu rijeè, hedonist.Što je u zemlji koja njeguje mazohistièkikult rtve ravno herezi. Znajuæida æe ga kao uitkologa prvenstvenooptuiti za "neprimjerenosti", Mandiæse podnaslovom knjige odmah potrudioironièno etiketirati "vulgarnimesejistom". No kako je ovoj kritièarkiteško prihvatiti da bi ikakav razgovoro seksu mogao uæi pod rubriku vulgarno,sklonija sam reæi da se Prijapovproblem bavi obavljanjem oèevida meðuudovima obaju spolova, sa skoro papedagoškim arom. Ako mu ièega nedostaje,to nije genitalna eksplicitnost,veæ upravo tzv. erotika (kao umjetnostnasluæivanja i istraivanja, a ne pornografskogprodora oka u kirurškinesputano rastvorene dubine rodniceili anusa).Knjigu otvara esej Kult penisa, gdjekolac/pimpek/visuljak/ piša/kurac (dase posluimo Mandiæevom podosta siromašnomterminologijom) biva divinizirankao "ivototvorac" i prapoèeloudnje. U drugom eseju, naslovljenomEmancipacija kurca, ponovno su u prvomplanu strahovi i snovi muškog(bl)uda. Mandiæ ne skriva da piše omuškoj i iskljuèivo muškoj perspektivina muškarce kao i na ene…U Pohvali guze Mandiæ se ograðujeod bilo kakvih primisli na njegovueventualnu transseksualnost: on je"strogo heteroseksualan". Konzervativnostove izjave upravo zaprepašæuje.Kako je moguæe da itko tko uiva useksu kao zoni nesputane karnevalsketransgresije pristojnosti pritom sebesmatra puristièkim, to jest puritanskim"muškarcem"? Ili Mandiæ hinièistunstvo ili je licemjer. Oba su rješenjaviktorijanski kukavièka; iz perspektiveuhodano androginog XXI.stoljeæa pomalo i djedovska. (...)Tek je Privlaènost i prokletstvo perverzijaprvi u cijelosti slobodoumantekst s instruktivnom reèenicom: Kodeksperverzija valja odbaciti kao perverziju.Stoga zanimljivost knjige poèinjenegdje oko stote stranice, kadaMandiæ konaèno odluèuje priznati kakoje pornografija ništa drugo doli"san o velikoj jebaèini" i samim timejedna od najprodavanijih lai (usp. Seksbez muškaraca). U istom tekstu nalazise i zanimljiv zakljuèak o pornog-rafiji koja je toliko artificijelna da katkadnalikuje umjetnosti.Prijapov problem tako, èini se, ipakpredstavlja Prijapova temeljna nezainteresiranostza seks izvan pornotopije.Poput tragiènog Brandova lika uPosljednjem tangu u Parizu, Mandiætei dehumaniziranom opæenju "univerzalnogkurca" i "univerzalne pièke".Intimnost je nedostini "suvišak" komunikacije.(...)Èitajuæi Prijapov problem neæeteunaprijediti svoj erotski ivot, ali saznatæete štošta o Mandiæevim te civilizacijskimtabuima. Moda vam knjigapomogne da se nekih predrasuda i samiriješite. Svakako je koristan vodièkroz muške fantazije danas sredovjeènegeneracije. I pored svih stilskihnegrapnosti te ponavljanja (tipiènihza formu novinskog feljtona u kojemje tekst knjige nastao), Prijapov problemostaje provokativan, samim time ipoticajan èitateljski mamac. Neštokao McDonald's erotske literature.Ali isto tako i obrok informacija kojese, osim Igora Mandiæa, javnosti ne biusudio servirati nijedan od toboe otvorenihi/ili toboe liberalnih (svejednolijevih ili desnih) intelektualaca.Njima je Mandiæeva prednost nedostina,a sastoji se od stvarne, a ne virtualnehrabrosti.Nataša GovediæHrvoje TurkoviæTeorija filmadrugo izdanje, Meandar, Zagreb, 2000urkoviæeva Teorija filma polaziod netremiènosti i neprimjetnostikao proizvodno-recepcijskogproblema; sve na filmu morabiti razaznatljivo, ukorijenjeno u zakonitostièovjekova kognitivnog aparata...Filmovi, dakako, modelirajuèovjekove spoznajne vještine na posebnenaèine (Hawksov Rio Bravo ihoèito modelira na drugaèiji naèin negoGodardov Do posljednjeg daha). Tase epistemološka funkcija k tomeodigrava pod utjecajem društvene regulacijete istodobno regulira društvenost,pa je film oèito i u tom smislukomunikacijska, a ne samo epistemološkapojava (što dakako ne znaèi daje film nuno i jezik).U prvome dijelu knjige propitivanjefenomena filmskog prikazivanjadovodi do zakljuèka kako, s jednestrane, epistemološka funkcija filmskihpostupaka ima opæe spoznajnetemelje, no s druge se strane radi onaèelno otvorenom katalogu moguænostikoji se moe razraðivati, ali samou okviru (teško odredivih u egzaktnomsmislu) èovjekovih kognitivnihogranièenja te njihovih društvenihrazrada. Kao ogledni (polazni)primjer Turkoviæu je posluio filmMjesto pod suncem Georgea Stevensa,uz Hitchcockov Psiho glavni izvorprimjera i filmskih povoda u Teorijifilma.Drugi dio knjige pokušava razraditiove "epistemièke i epistemološko-komunikacijske"principe na konkretnomproblemu konstituiranja scene,svodivom na problem ostvarivanjakontinuiteta unutar scene... Treæi dioknjige objašnjava problem motivacijereza na primjeru Hitchcockovih filmovaPsiho i Ptice, Godardovih filmovaivjeti svoj ivot i Do posljednjegdaha, kao i Buñuelova Andaluzijskogpsa te pokušava popisati glavna motivacijskai interesna naèela i obrazloitipravilnosti vezane uz motivacijskusnagu, zbog kojih su, izmeðu ostalog,neki rezovi "vidljivi", a neki "nevidljivi".Dakako, kada fabulistièka organizacijai metakomunikacijske uputeposlue organizaciji pojedine scene, tise èimbenici koherencije (strukturiranja,organizacije...) u naèelu vezuju uz"makrostrukture", opæa naèela koherencije.Tu jedinstvenu (cjelovitu) koherencijskuregulaciju recepcije (kojaobuhvaæa likove i njihove svjetove)Turkoviæ naziva tematizacijom. Njojje posveæen èetvrti dio Teorije filma ukojemu se pokušava obrazloiti vezaizmeðu tematskog fokusa i modeliranjafilmskog svijeta.Nikica GiliæMladen MachiedoSlatkogorkaItalija(Tri desetljeæa s piscima)Matica hrvatska, Zagreb, 1999.knjizi Slatkogorka Italija epistolarpostaje kljuèna rijeè, noovoga je puta rijeè o prepiskamaautora Mladena Machieda koje suposluile kao glavni izvor za predstavljanje,uptrijebimo još jedan Machiedovnaslov, napoznatih susjeda. Rijeèje o devedesetak zapisa koji suposveæeni talijanskim piscima s kojimaje autor dolazio u dodir posljednjihtridesetak godina. Prijatelji, poznanici,suradnici, pa èak i ljudi s kojimase nije uspio sloiti, slijede u ovojknjizi abecednim redom, a podijeljenisu u èetiri grupe: oni koji su pohodiliHrvatsku, oni s kojima se susretao uItaliji ili iskljuèivo dopisivao, oni skojima se nije, usprkos trudu, uspiosusresti te posljednja nazvana tragoviu mjestima. Iako æe najveæu neposrednukorist od faktografskog materijalau ovoj knjizi imati talijanisti,Machiedo nije pisao iskljuèivo za akademskekrugove. Govoreæi o pojedinompiscu, autor ga smješta u kulturoškikontekst. Tako æe èitatelj paralelnoupoznavati Montalea i ligurskuobalu, Bigongiarija i firentinske knji-evno-akademske kavane, Veneciju iPaola Barbara. Kriterij po kojem jeMachiedo sloio svoj popis autora vrloje osoban, a u njemu su oni koji sumu na ovaj ili onaj naèin pruili, kakosam kae, bogatstvo susreta...Dušanka ProfetaPavle KaliniæPušaèi vremenaNova knjiga RAST, Zagreb, 1999.toga što piše iz pozicije svjedokateških vremena, Kaliniæ je usvojoj literarnoj obradi stvarnostinajuvjerljiviji u prièama tematskivezanim uz Domovinski rat pri èemuse kroz krvavu ratnu sumaglicu jasnonazire temeljna ideja da rat najèešæenije ništa junaèko i divno, veæ su gotovosva ratna zbivanja rezultati kaotiènihsluèajnosti isprovociranih mr-njom, nasiljem i osvetom. Uz ratnustvarnost Kaliniæ se dotaknuo i gorkesudbine emigranata, odlièno opisaotupost stranaca koji uopæe i ne razumijukoji se to vrag na Balkanu zbiva,dotaknuo se temeljnih razlika izmeðuHrvatske i Europe te se vrlo kritièkiosvrnuo i prema našoj suvremenosti.Napokon, pojedinim prièama autorjasno pokazuje kako sav taj balkanskiblues nacionalne i politièke mrnje nijesvojstven samo našem dobu, veæ ivremenima mladosti naših oèeva i djedova.Sve je samoputovanje –Razgovori sVanjom SutliæemMarinko Krmpotiæpriredio Boris Juriniæ, Irida, Zagreb,1999.ovodom desete obljetnice smrtifilozofa Vanje Sutliæa objavljenje zbornik koji na jednom mjestuokuplja sve intervjue koje je Sutliæu razdoblju od dvadeset tri godine(1966-1989) davao domaæim struènimi dnevnim tiskovinama, a tièu se temakoje su obuhvaæale širok raspon odkomentara dnevnopolitièkih dogaðajado autorove djelatnosti na fakultetimana kojima je predavao, kao i njegovebibliografije.Tonèi Valentiæ