Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

40 II/40, 12. listopada 2,,,.Marinko ÈuliæTuðman –anatomijaneprosvijeæenogapsolutizmaFeral Tribune, Split 1999isati neku vrstu politièke biografijeFranje Tuðmana dok jeon još iv, izgleda kao pecanjeu nabujaloj rijeci” – upozorava u prvojreèenici svoje knjige MarinkoÈuliæ. Za njega osobno, kao dugogodišnjegnovinara i urednika u FeralTribuneu – doslovce jedinoj hrvatskojnovini relevantnije tirae kojaje od prvog broja nadalje, bez iznimke,djelovala protiv Tuðmana injegovog reima – ovaj je zadatakbio utoliko tei što je tada bio usredsudskog procesa što ga je protiv njegai glavnog urednika Ferala ViktoraIvanèiæa, pokrenuo sam (uvrijeðeni)predsjednik.Delikatnoj situaciji usprkos,Èuliæ je izazov prihvatio, prišavšisvom “junaku” ne baš u formi klasiènebiografije, veæ neèega što bi usvojoj krajnjoj svrsi bilo blie psihoportretu.Svjesno ili ne, djelo je veæu podnaslovu anrovski odredio primarnomedicinskim pojmom “anatomija”,èime je na neki naèin najavioi opravdao svoju daljnju funkciju.Naime, funkciju vrlo sliènu psihijatrukoji æe pacijentu, analizirajuæinjegove postupke i ponašanje,naprosto postaviti dijagnozu. Implicite,dakako.Precizno argumentirajuæi, hladno-objektivno,ali istovremeno s nekimsuptilno intoniranim suosjeæanjemza “sluèaj” na kojemu radi,Èuliæ rašèlanjuje Tuðmana prije svegakroz njegov odnos prema ljudimaiz blie prošlosti koji su ga svaki nasvoj naèin opèinjavali i inspirirali –Titu, Paveliæu i Francu (“Fašizam iantifašizam su dva stupa po kojimaon hoda preko vode”), te prema jedinomivuæem od svojih “idola”,zahvaljujuæi kojemu je i opstao navlasti èitavo desetljeæe – SlobodanuMiloševiæu. (“Tu je rijeè o simbioziizmeðu èovjeka (Miloševiæa) predkojim se Berlinski zid srušio, pa višenije moga dalje, i èovjeka (Tuðmana)koji je imao sreæe da se Zid sruši izanjega”.)Konkretni pak primjeri iz politièkeprakse na kojima Èuliæ obrazlaesvoje teze, ujedno su tri glavne Tuðmanoveopsesije na kojima je gradiosvoj “neprosvijeæeni apsolutizam” –podjela Bosne i Hercegovine, srpskopitanje u Hrvatskoj te izjednaèavanjezloèina to jest rtava fašizma ikomunizma ( ili ono što Feral Tribunebiljei kao “kosti u mikseru”).Kako æe narod ispratiti Tuðmana– kao Osloboditelja i Dravotvorcaili naprotiv kao Autokrata i Diktatora?Bilo je to jedno od pitanja na kojaje Èuliæ pišuæi “biografiju” eliobarem u naznakama odgovoriti. Uintervjuu Zarezu, neposredno nakonizlaska knjige, bio je eksplicitan:“Nakon njegove smrti, mislim da æese kod ljudi zbog neèiste savjesti odmahprobuditi potreba za pljuvanjem,u èemu æe, moram priznati,biti male nepravde jer su ga ti istiljudi zdušno, dugo i u svemu podr-avali. Sjeæate se kako je bilo s Titom:prvo smo imali veliku karizmusmrti, onda je uslijedilo pljuvanje, papovrat natrag. Tuðman neæe imatisreæu da proðe te mijene. On je uproteklih deset godina napravio tolikopuno grešaka i ludosti da æe ga sevrlo brzo svi odreæi. Past æe èovjekvjerojatno i ispod razine Franca.”Danas, kada se graðani Hrvatske,bez obzira na svoju politièku orijentaciju,prema Franji Tuðmanu uglavnomodnose kao prema davno odsanjanomrunom snu, ova se Èuliæevaprognoza èini kao “otkrivanjetople vode”. Meðutim, dovoljno jepogledati smrknute oèi i stisnute usnicena naslovnici knjige, prisjetitise, i priznati u kojoj je mjeri, u ljeto1999, ova izjava zvuèala smjelo i optimistièno,èak nevjerojatno.Marinko Èuliæ negdje meðu svojimpapirima vjerojatno još uvijekèuva pripreme za biografiju SlobodanaMiloševiæa, projekt koji – zbogodreðenih izdavaèko-distribucijskihproblema – na alost nikada nijepokrenut. Šteta. Moda bi nam danasštošta bilo jasnije.Agata JunikuPetar LukoviæGodine raspada,Hronikasrpske propastiFeral Tribune, Split, 2000.odine raspada Petra Lukoviæaposebna je, izvrsno napisana,mahnito potresna i mahnitoduhovita knjiga. Rijeè je o nekoj vrstitotalne knjige, sumi srpske desetogodišnjepropasti, u kojoj je izraen dosadavjerojatno najjaèi otpor Miloševiæevojosvajaèkoj politici i uopæe nacionalistièkoj/ideološkoj/mitološkojmatricipo kojoj je srpski reim posljednjihdeset godina stvarao ikonu ugro-enog i pravednog nebeskog naroda.Štoviše, sve što karakterizira Lukoviæevopisanje, od toga što misli i o èemupiše, do njegova stila i jezika, dijametralnoje razlièito od onoga što jesvih ovih godina nudilo srpsko vladajuæebiæe. Tako, na opæu histeriju patriotizmaLukoviæ odgovara ravnodušnošæu/bijesom/smijehomspram otad-binskih dunosti. Palanaèkom i mitingaškommentalitetu te ideji kolektivizmaon nadreðuje vlastitu urbanost,graðansku svijest i individualizam, aobnovi pravoslavlja, povijesnih mitovai plemensko-patrijarhalnog vladajuæegduha pak rock’n roll, sveopæu parodizacijui liteterarnu fikciju. Ukratko,desetogodišnjoj Miloševiæevoj tiraniji inacionalnoj euforiji, podjednako srpskoji hrvatskoj, Lukoviæ suprotstavljazdrav razum i zdrav humor.Godine raspada, podnaslovljene kaoHronika srpske propasti, sastoje se odtekstova što ih je ovaj glazbeni kritièari novinar objavljivao od 1993. do kraja1999. godine u raznim novinama, odbeogradskih nezavisnih tjednika Vremei Nedeljne Naše Borbe, slovenskeMladine, sarajevskih Dana i splitskogFeral Tribunea do Interneta. Tome jepridodan, za ovu knjigu posebno sastavljen,Informativni vodiè (ili The HallOf Fame), u kojemu su likom i djelompredstavljeni glavni “junaci” Godinaraspada, od folk zvijezda, enamistika,nebeskih ratnika, nazovi-novinara,knjievnika i duhovnih obnoviteljasrpstva do raznih ministara i politièara– onih reimskih i onih nazovi-opozicijskih– pa supruga tih politièara iuopæe cijelog bataljona Srba po profesiji.Uz to u knjizi se ispred svakogteksta, kao njegov svojevrstan anti/moto,navode neke od najpoznatijih,najstrašnijih i najbezumnijih izjava,poèevši od one èuvene Miloševiæeve“A ako treba da se tuèemo, bogami æemoda se tuèemo”. Taj rasadnik glupostizapravo je svojevrstan nastavakAntologije suvremene hrvatske glupostikoju su sastavili feralovci i veæ sam posebi, èini pouzdanu, dokumentarnugraðu za razumijavanje povijesti/stvarnostisrpske propasti. Uz to,poseban dio èine i e-mail poruke kojeje Lukoviæ (nakon što je u Feralu objaviosvoju Internet adresu) dobivao odprijatelja ili njemu nepoznatih èitateljau vrijeme NATO bombardiranja Srbije,a koje su u knjizi kronološki uvršteneu njegov elektronski dnevnik…U ispisivanju raspadajuæe srpske povijestii raspadajuæe stvarnosti Lukoviæse koristi razlièitim publicistièkimi knjievnim anrovima, od novinskihkolumni ireportaa, prekovlastitih, alii tuðih dnevnièkihbilješki,pa do fantastièno-dokumentaristièkogromanapod nazivomPsiho idramskih fragmenata,ovdjezajednièki nazvanihPulp Fiction,odnosno svojevrsnih palimpsestapoznatih knjievnih djela. Osobituanrovsku vrstu èine ukradena pismaMirjane Markoviæ (Miloševiæeve supruge),Borislava Joviæa ili Radoja Kontiæa,te povjerljivi stenogrami sa sjednicaVrhovnog savjeta obrane. Uza tuanrovsku šarolikost i autorsku mimikriju,Lukoviæ koristi mnoštvo knji-evnih postupaka i jezièno-stilskih akrobacija,kao što su razni oblici parodiranja,kompiliranje i parafraziranje tuðihgovora; zatim još grotesku, satiru iironiju; hiperbolu, rableovske stilskeobrate, samoironiju i još mnogo, mnogotoga.Ipak, smijeh Pere s onoga sveta jesmijeh koji oslobaða; on je istovremenoheretièan, pobunjenièki te visokoetièan i human iskaz protiv stvarnostikoja ga okruuje… Ispisujuæi kronikupropasti jednog naroda i utvrðujucigranice ludila na prostorima bivše JugoslavijeLukoviæa ne zanima ozbiljnapolitièka analiza, logièka razlaganja situacijei predviðanja. Sadraj veæinenjegovih tekstova zapravo je svakodnevica,bizarna i šizofrena svakodnevicaispunjena gledanjem Dnevnika RadioTelevizije Srbija, èitanjem Politike,èekanjem vode, benzina, struje..., uopæeregistriranjem bezumlja u kojem ivi…Godine raspada su najsveobuhvatnija,najsmješnija i najpotresnija kronikaludila jednog reima, ali i opæa povijestgluposti koja se posljednjih deset godinaproizvodila na ovim prostorima. Rijeèje o oštroj kritici, vrhunskoj satirikakvu gotovo neæemo naæi meðu suvremenijimautorima i koja, što je itekakovano, pretpostavlja priliènu hrabrosti osobni angaman da se od tamoodkuda se piše, piše upravo na ovakavnaèin... Smijeh i pisanje tako su modaposljednje, ali i beskrajne, moguænostirazuma.Katarina LuketiæStanko LasiæAutobiografskizapisiNakladni zavod Globus, Zagreb 2000.ako je pojava autobiografije uglednogaknjievnog povjesnièarai teoretièara Stanka Lasiæa(1927) vjerojatno iznenaðenje za širuèitateljsku zajednicu, poznavatelji njegovaknjievnoznanstvenoga opusamogli su takav tekst predvidjeti iz diskurzakoji se mjestimice probija u šestknjiga njegove Krleologije (1989,1993). U njemu se analitièkome znanstvenomsubjektu vlastiti ivot otvoriokao polje iskustva, kušnje, nemira idijaloga te prometnuo u pripovjedaèkièin, odnosno neku vrst Bildungsromanakoji je zapravo vrebao pravu priliku.Nastali djelomice na temelju razgovoras Brankom Matanom, Lasiæevisu Autobiografski zapisi ostvarenje indicijasadranih u Krleologiji.Kad je posrijedi autobiografski diskurz,najèešæe se postavlja pitanje oznaèajkama subjekta koji pripovijedavlastiti ivot i, njegovu odnosu spramsubjekta koji je pripovijedanjemproizveden kao glavni lik jedne ivotnepripovijesti. Kakav je «Lasiæ» stvorenLasiæevim autorskim diskurzom?Proizvodi li Lasiæ eljenoga sebe ili seotvara moguæem èitatelju, nudi musvoja slaba mjesta, svoje zablude i protuslovlja?Odgovor je moguæe potra-iti u kljuènim formativnim toèkamaLasiæeve pripovijesti, onima u kojimase proimaju tri kljuène relacije: odnosprema povijesnim zglobovima(Drugi svjetski rat, Nezavisna DravaHrvatska, antifašistièki i komunistièkiangaman, pristajanje na totalitarnumatricu i odustajanje od nje, dogaðajiiz '71, emigracija), odnos prema sebi(intelektualno sazrijevanje, lektira,uèenje, disciplina i znanstvena kondicija)i odnos prema Drugom (protivnici,suputnici, prijatelji, obitelj, Europa).Sve to pripovjedaè Lasiæ znalaèkiugraðuje u pripovijest zaèinjenu autorefleksijomkoja od njegovih autobiografskihstranica èini jedno od najimpresivnijihintelektualnih svjedoèenjao novijoj hrvatskoj povijesti.Istodobno je, iako u ulozi pripovjedaèa,Lasiæu teško izbjeæi ulogu znanstvenika,klasifikatora i sistematièara.U tekstu su oèevidni tragovi struke idoista je teško odgovoriti na pitanjejesu li Autobiografski zapisi pripovijesto vlastitu ivotu ili pripovijest o sustavu,oblikuje li njihov diskurz ivot kojise naknadnom refleksijom pretvarau sustav ili pak sustav koji se primjenjujena materijal osobnoga ivota. Usvakom sluèaju dobili smo dvojakoimpresivnu knjigu koja s, jedne strane,moe izazvati strah (strah od krvavepovijesti, totalitarizama, znanstvenediscipline ili duboke samoanalize), a sdruge uitak (èitanja, spoznaje, dijalogai Drugog).Dean Duda