Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

4 II/40, 12. listopada 2,,,.Davorka Vukov ColiæKada bi o alternativnoj, deetatiziranojkulturi u bilo kojoj odzapadnoeuropskih zemalja govorilikao u Hrvatskoj, sumnjam da bito èinili s toliko nezadovoljstva,kao što se to èini u nas. Svugdje uEuropi ima etatizma, i u drugimzemljama ima historicizma. Premanacionalnoj baštini i drugi seèesto odnose na memorijalan, jubilarannaèin, a nacionalni i kulturniidentitet u Zapadnoj Europinerijetko se shvaæa kao jedan. Nespominjem to stoga da bih kulturnojjavnosti u Hrvatskoj odrekaopravo na kritiku, nego samo danaglasim da je konzervativnoshvaæanje kulture uvelike prisutnou mnogim europskim zemljama, ada smo mi veæ sada ispred mnogih.- To je osnovni dojam koji jeAntun Vujiæ stekao na netomzavršenom godišnjem summituministara kulture, odranom nagrèkom otoku Santorini zadnjegatjedna rujna, na temu zaštitekulturnog nasljeða.Nedjelotvorno slaganje- Redovito sastajanje ministarakulture inicirao je prije nekolikogodina Meksiko, a mreu jerazvila Kanada, okupivši prve ljudeiz kulture tridesetak zemaljacijeloga svijeta s idejom da razmjenjujuiskustva i trae rješenjazajednièkih problema. U mreidominiraju zemlje koje kulturune zamišljaju na naèin meltingpotai premda na skupove dolazepromatraèi iz SAD, nije sluèajnoda s amerièkog kontinenta glavnurijeè vode Kanada i Meksiko,a od europskih zemalja one kojesu kritiène prema amerièkomkonceptu, pogotovo kada je rijeèo zaštiti europske tehnologije inacionalne kulture, što æe reæipoglavito Francuzi, ali i drugi.- U tom društvu Hrvatska seod nekadašnjeg promatraèa odnedavnaprometnula u aktivnogsudionika. Štoviše, ministar Vujiænajavljuje da æe krajem oujka uDubrovniku biti domaæin europskogskupa na temu kulture i nasilja.– Veæina konferencija završavaopæim, ali nedjelotvornim slaganjem,jer se pobroje pozitivnevrijednosti prema kojima se usmjeravakulturna politika, a jasam predloio da krenemo putemnegativnog odreðenja onogašto ogranièava kulturu, za što jeDubrovnik više nego dobromjesto jer pokazuje i najdrastiènijeoblike nasilja prema kulturi –kae Vujiæ. – Dakako, pod nasiljemu kulturi ne misli se samo nabombardiranje i rušenje objekata,nego na svaki oblik supremacijekoja potiskuje autentiènostkulture, od jezika i medija, doAntun Vujiæ, ministar kulture Republike Hrvatskepolitièkih i drugih utjecaja. Treba,dakle, utvrditi negativne elemente,a potom naæi instrumenteza njihovo rješavanje, od provoðenjameðunarodnih konvencijao zaštiti kulturnih dobara i autorskihprava, do poticajnog zakonodavstva.Mnoge je iznenadiotakav pristup. No to je metodološkiobrat u ostvarivanjupraktiène kulturne politike, ukolikoelimo da europska i svjetskazajednica formira djelotvornesudove i akcije.Mentalitet ZarezaO èemu ste inaèe govorili naskupu? Kakva iskustva moe hrvatskiministar kulture ponuditiostalima?– Na tom sastanku bio sam jedinikoji je upozorio na negativneelemente u shvaæanju nacionalnekulture u kojima nacionalnakultura èesto zna biti vezanauz dravnu kulturu, pri èemu jePluralizamkulturnih estetikaKultura se na trištu nesmije tretirati kao robadravna kultura najèešæe odvodiu ropstvo dravnim ritualima.Nakon moga izlaganja nekolikokolega mi je reklo da je to primjerenijipristup. Naime, obiènose pojednostavljeno raspravlja opitanju kulturnoga identiteta,kao o obliku nacionalnog, etnièkogidentiteta ili identiteta manjihgrupa. Ukazao sam na moguænostda se on moe izvuæi izsvoje primarne funkcije i falsificiratiputem drave.Što je inaèe bila glavna temaovogodišnjeg Skupa ministarakulture u Grèkoj?– Osnovna je tema bila zaštitakulturnog nasljeða, pri èemu sepod nasljeðem ne podrazumijevajusamo objekti, slike, gradovi icrkve, nego sve što se u današnjojterminologiji naziva dodirljivakultura i kultura koja se nemoe dotaknuti, materijalna iduhovna. Završio je deklaracijomu kojoj se, izmeðu ostaloga, navrlo zanimljiv naèin provlaèi osnovnateza koja ima gotovo normativnuformu, a za koju bimnogi u Hrvatskoj rekli da jekonzervativna: kultura se na tr-ištu ne smije tretirati kao roba. Unas se pak modernim gledanjemna kulturu smatra ono koje kaeda se vezama izmeðu kulture igospodarstva, prvenstveno krozdonacije, sponzorstva i osloboðenjeod poreza, moe ostvarititip kulture nezavisan od drave.U tom pogledu katkad mi se èinida smo moderniji od mnogih zakoje drimo da bi nam trebali bitiuzori. Stoga, kada bi neki našiljudi, pa i s mentalitetom Zarezaili nekih drugih kritièara, došli natakvu konferenciju, vjerujem dabi se prilièno iznenadili kada bièuli o èemu se tamo govori. Ukratko,èinjenica je da mnoge europskezemlje imaju etatistiènijeshvaæanje kulture nego što ga danasmi razvijamo.Èime to tumaèite?– U hrvatskoj tradiciji kritièanje odnos prema dravi, koji sezadrao i danas kada je ta dravaprvi put naša. Iskustva poput našegamnogi narodi jednostavnonemaju. Francuzi ili Grci nisumorali u tolikoj mjeri razvijati tuvrstu kulturnog iskustva koje dr-avu uvijek smatra neèim sumnjivim,a u nas je taj mentalitetveoma jak. Ne mislim da je lošešto ga imamo, no bilo bi dobroda se naðe prava mjera. A pravamjera bila bi ono kako zamišljami voðenje Ministarstva: kada govorimo kulturi, uvijek govorimo i-i, nikada o ili-ili. Uvijek govorimu konjunkcijama, nikada udisjunkcijama, uvijek smatram inajozbiljnije mislim da je pluralizamkulturnih estetika bitan zakulturu, a u tome se razlikujem iod nekih mojih prijatelja i od nekihmojih protivnika.Pravo otkriæeU nekim svjetskim medijima,poput kritièki raspoloenog NewYork Timesa, prvi put sa simpatijamai razumijevanjem pišu o hrvatskojkulturi. Je li to izravnaposljedica promijenjene politièkeklime u odnosu na Hrvatsku?Hrvatska kaomala zemlja uivasve veæi ugledzahvaljujuæibrojnim kulturnimdjelatnicima– Dakako! Hrvatska odjednompostaje domaæin konferencijamana kojima je ranije jedvabila gost. Osim spomenutogskupa u Dubrovniku, 2003. godinebit æemo domaæini i godišnjegsvjetskog skupa mree ministarakulture, što pokazuje da Hrvatskakao mala zemlja uiva sve veæiugled, a on raste zahvaljujuæiprije svega brojnim kulturnimdjelatnicima koji u razlièitim meðunarodnimforumima potvrðujuvisoki modernitet naše kulture,bilo da je rijeè o sudjelovanjugospoðe Naime Baliæ u radu tijelaVijeæa Europe, bilo da je rijeè ogospoði Biserki Cvjetièanin kojaje s Culturelinkom ostvarilasvjetsku bazu podataka u Zagrebuili o Hrvoju Hribaru, izuzetnoaktivnom u meðunarodnimfilmskim udrugama i brojnimdrugima. Kao što je prije mjesecdana reèeno na skupu Vijeæa Europeu Bukureštu, nova hrvatskakulturna politika prati se s velikimzanimanjem, tim više što jetoliko hvaljeni Nacionalni izvještajo kulturnoj politici RH iz1998. godine pisan kritièno u odnosuna tadašnje stanje, pa se sadaeli vidjeti kojim smo putemkrenuli. Za mnoge smo pravo otkriæe,pa naše ideje više veu uziskustva sjevernoeuropskih zemaljanego uz našu vlastitu regiju,u kojoj su odnosi prema kulturivrlo konzervativni.Jesu li u predstavljanju Hrvatskeu svijetu uèinkovitije ivanije veze, akcije i manifestacijebilateralne naravi, poput nedavnoggostovanja zagrebaèkogHNK u Budimpešti s NikolomŠubiæem Zrinskim, ili sudjelovanjena EXPO-u, Venecijanskombijenalu i sajmu knjiga u Frankfurtu...?–Teško je na to jednoznaènoodgovoriti. Naš paviljon u Hannoverujedan je od najposjeæenijih,i to doista nije pretjerivanje.Nakon završetka programa posjetiteljiredovito plješæu, što se udrugim paviljonima ne dogaða. Sdruge strane, imamo krajnjekonzervativne i birokratske bilateralneodnose. Nije stvar samou tome da mi šaljemo ono što jenama najlakše poslati – folklorniansambl, gudaèki kvartet ili etnografskuizlobu – nego što tonajèešæe trae te druge zemlje.Svugdje gdje drava posreduje ukulturnoj razmjeni i odnosima,kultura se obièno svodi na standardneoblike, pa se uglavnomradi samo o tome kolika se kolièinatakve kulture razmjenjuje.Dolazi li cijelo kazalište ili samomanji broj solista zbog rezanjatroškova, velika izloba ulja iligrafika zato što su jeftinije. Sdruge strane, Nikola Šubiæ Zrinskipokazao je u Maðarskoj neštoizuzetno. Nakon superlativnihkritika i urnebesnog aplauza gostovanjese pokazalo kao sjajanpotez ne samo kao moguæe oivljavanjepolitièkih odnosa, negoprije svega kao oivljavanje meðusobnogsrdaènog raspoloenjadvaju naroda.ensko rubljeAko sam dobro obaviještena,Zagreb se kandidirao za Europskigrad kulture 2004. godine.Koliko su takvi planovi i eljerealni?– Zagreb neæe biti grad kulturezato što bi on to elio, on tone bi bio ni kada bi to nominalnopostao ako ne bi u stvarnosti biograd kulture. Prema tome, nemoe se razmišljati o Zagrebukao europskom gradu kulture2004. ukoliko se neke stvari bitnone promijene u gradu, a ondai u dravi jer su Zagreb i dravauvelike povezani. Èinjenica je dadanas u Zagrebu imamo znatnihproblema i s kazalištima, i s galerijama,i s izlobenim prostorima.Javna sramota je pomanjkanjeodgovarajuæeg izlobenogprostora. To je grad koji nemaMuzej suvremene umjetnosti nitiima uvjeta za primanje znaèajnijesvjetske izlobe. To je grad ukojem neki misle da je kazalištepreskupo, a to je kazalište s go-