Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

II/40, 12. listopada,,,. 39Bora ÆosiæCarinska deklaracijaFeral Tribune, Split, 2000.eckettov Malone je paraliziran. On lei u krevetu i èeka smrt. Dugaèkommotkom s kukom na jednom kraju privlaèi predmete u sobi i pravi inventarsvog ivota. Usput prièa prièe.Bora Æosiæ nema svog Malonea. On je taj glavom i bradom koji sjedi u velikojsobi svog berlinskog stana, po svemu sudeæi zastrašujuæe praznoj, i pravi mentalnipopis stvari za carinsku deklaraciju koja æe mu omoguæiti legalan transport bivšegivota iz zemlje koju je nekada smatrao svojom u ivot pod jednim drugim, njemustranim nebom. Obojica, i Malone i Æosiæ, na koncu zakljuèuju da tu nema bogznaštoda bi se uskladištilo. Obojica zakljuèuju da su uglavnom èitava ivota zgrtaliprazninu.Carinska deklaracija Bore Æosiæa i Malone umire Samuela Becketta dva su komplementarnadjela. Po mnogim pojedinostima, po mnogim razmišljanjima slièna,ona se, unatoè tome što se dopunjuju, u krajnjoj, ishodišnoj toèki, posve razilaze.Beckettov junak umire. Bora poèinje iznova. S punim kuferima praznine...Carinska deklaracija je ispovjedni, lirski, metafizièki i filozofski esej o šetaèu našegstoljeæa, “kronika o jednoj seobi, koja od mladosti traje”... Da bi bio slobodanÆosiæ vjeruje, a tu se s njim moramo sloiti, kako se “treba odmoriti od svoje zemlje”jer “zemlja kojoj... èovjek pripada poèinje da ga pritišæe. On je za to kriv. Jerzemlja o sebi ne zna ništa, posebno to da je zemlja upravo ovog èovjeka. To je onproglasio onu zemlju po kojoj koraèa svojom, što mu je bila najveæa pogreška...”Kako sam veli, Æosiæ je na “jednom ispitu”, on “maturira iz predmeta odlaska izsvoje zemlje”, što je ispit, dodali bismo, vrlo bitan za stjecanje punoljetnosti, za sazrijevanjeopæenito. Njemu se ne uri. On bez imalo “nervoznosti” izuèava “jednuduboku nauku i njen najvaniji predmet,prazninu”. Jer, “mi smo iveli najednom prostoru, evropskom, na kojemje povesti bilo vrlo mnogo, višenego i jedna povest moe da izdri”.To sada on eli da popravi, “bar u malom”.Dok napušta “tu krèmu u kojoj jepojeo svoje i popio, do kraja”, Æosiæ, ito je jedna od mnogih vrlina ove knjige,zadrava ironièan odmak premasebi i sudbini, ne sudbini koja ga je zadesila,nego koju je izabrao...Carinska deklaracija Æosiæeva jekatarza kao što je i katarza za sve one“njegove suborce” koji su u prethodnomdesetljeæu jeèali, a danas su svjesnida se radilo o “otpadu jedne davnejoš nerazriješene civilizacije”. Njihovrat završava porazno po njih; ta kampanjakoju vodi ovo stoljeæe “to je jednaizgubljena stvar veæ odavno, porazosiguran u tuðem generalštabu”. Carinskadeklaracija majstorski je uoblièenafuga. Ne fuga smrti, nego fuga zanovi dan. Pa, dan po dan.Predrag Matvejeviæ,Vidosav Stevanoviæ,Zlatko Dizdareviæ,Gospodari rata i miraFeral Tribune, Split, 1999.Daša Drndiænjiga je zamišljena kao prikaz ivotopisa balkanskihmoænika Miloševiæa (iz pera VidosavaStevanoviæa, srpskog disidentskog pisca), Tuðmana(iz Matvejeviæeva pera) i Izetbegoviæa (iz peraZlatka Dizdareviæa, sarajevskog novinara), a prethodnoje veæ objavljena u Italiji i Francuskoj.Usprkos staroj navadi biografa da u mraènom predmetu svojih spisateljskih eljapronaðu splet ljudskih i osobnih karakteristika u kojima bi našli uzroke i opravdanjanjegova djelovanja, Stevanoviæ svome predsjedniku ne daje nikakve osobineljudskosti. Slobo je za njega ogoljela funkcija s Dedinja obuèena u sumorno komitetskoodijelo. Vodov je humor rutiniran i smišljen. Njegov je osmijeh poza. Njegovesu rijeèi la, a smisao njegova postojanja beskrajna je moæ, i to je ukratko polazišnaosnova s koje Stevanoviæ opisuje 15 godina Miloševiæeve vlasti... Za razlikuod Stevanoviæa, Matvejeviæa ponajprije zanima voðina osobnost, pa se ovaj psihoportrettemelji na svim onim mistifikacijama, taktiènim izjavama, pa i malim intelektualnimbravurama s kojima nas je u svojim rado slušanim govorima znao poèastitipokojni Tuðman. Matvejeviæev Tuðman tako ispada patološki laac, krivoustinarcis èiju je opsesiju poviješæu premašivala jedino opsesija o mjestu istoga u njoj.To je, po Matvejeviæu, ujedno i uzrok svih hrvatskih nedaæa...Kao i njegovi drugovi Slobodan i Franjo, i Alija se uspio riješiti svojih popularnihsuradnika da bi potom, lukavo se skrivajuæi iza izjava tipa "ovo nije naš rat" i "znaonaj tko puca", u javnosti ostavio dojam razumnog iako pomalo naivnog èièice kojije ivot posvetio prosperitetu svoga naroda. Vraga, kae Dizdareviæ. S vremenom jepod okriljem rata èitav sustav podvrgao svojoj samovlasti, i iako odgovoran za brojneloše poteze koji su Bošnjake ostavili potpuno nespremne za rat, nametnuo se kaoneprikosnoveni voða... Danas se naravno poput svojih ratnih drugova iz Zagreba iBeograda kupa u novcu poreskih obveznika koji grcaju pod teretom bijede...Dragan KorugaJakša KušanBitka za Novu HrvatskuOtokar Keršovani d.o.o., Rijeka, 2000.akša Kušan odluèio se na memoarsko-dokumentarno djelo o radu Nove Hrvatske,lista koji je kroz tri desetljeæa izdavao u Londonu, koji je –mjeren nesamo brojem primjeraka, nego i recepcijom u domovini – bio najutjecajnijaemigrantska novina, lista koji je bio trn u oku ne samo Udbi u domovini nego imnogima u emigraciji. U knjizi je ponovno tiskao mnoge uvodnike, javna, ali i privatnapisma koja su podcrtavala ono što se Novom Hrvatskom htjelo postiæi i poruèiti.Iskljuèujuæi èlanove redakcije, suradnike i simpatizere Nove Hrvatske, Kušanpokazuje kako je bilo malo sporazuma meðu razlièitim iseljenièkim grupacijama usvijetu. Iako, štoviše, ostaje slutnja velikihsvaða, Kušan samo daje naznake nejedinstvaemigrantske scene te poèetke i uspjehe Hrvatskognarodnog vijeæa u kakvom-takvomokupljanju Hrvata u svijetu...Mraèna strana emigrantske scene najboljeje opisana kroz djelovanje Udbe, pokušajeraznih "prijatelja" da se priblie onima koje susmatrali opasnima po Jugoslaviju i njihovo"neutraliziranje" na bilo koji naèin. Podmetanjakao blai i likvidacije kao najtei oblik togUdbina djelovanja samo su krajnje strane rasponana kojoj je djelovala vrlo šarolika zbirkatipova: od kriminalaca i profesionalnih ubojicado onih jadnika koji su bili ucijenjeni narazne naèine i koji su ponekad pokušali ne izvršitizadaæe koje su dobili od Udbe. Bilo je ionih koji nisu dobili nikakvu zadaæu, ali su radosamoinicijativno ponudili svoja znanja ispoznaje.Ilija JakovljeviæKonclogor na SaviKonzor, Zagreb, 1999.Grozdana Cvitanlija Jakovljeviæ, roðeni Mostarac izPodhumske mahale (1898), sarajevskii zagrebaèki školnik, hrvatski knjievniki odvjetnik, urednik središnjeg haesesovskoglista Hrvatski dnevnik, predsjednikDruštva hrvatskih knjievnika, imao je èastbiti zatoèenik triju diktatura – šestojanuarske,ustaške i komunistièke. Umro je u komunistièkomzatvoru koncem listopada1948. godine pod tajnovitim okolnostima teje stoga tijekom komunistièkog razdobljauglavnom bio unperson. Zato se i njegov rukopiso grozotama ustaškog logora StaraGradiška, gdje je proveo nešto više o godinedana, od listopada 1941. do prosinca 1942,pojavljuje u tisku tek sada, poslije više od oila stoljeæa u zapeæku, kao prvi znaèajandokument o “Ustašiji” (Jakovljeviæev izraz) nakon hrvatskog osamostaljenja.Poènimo sa zakljuèkom: ovo je najvanija knjiga koja se u Hrvatskoj pojavilanakon dugo vremena. Upravo zato što je Jakovljeviæ imao savršen dar zapaanja,analitièku smjelost te prezir prema mistifikacijama svake vrste, njegova je kronikarijetka dragocjenost kako s knjievnog tako i povijesnog aspekta. U nju su utkanibol, oèaj, dar za preivljavanje, samilost, prkos i nemalo lukavstva. Ona razgoljujeustašku demagogiju, a NDH prikazuje onakvom kakva je bila – kao vlast okorjelihzloèinaca. Jakovljeviæ je znao punu istinu o ustašama te nije mogao upasti u apologetskegluposti o procvatu hrvatske kulture unatoè nepovoljnim ratnim okolnostima...Teško je doèarati sva bogatstva Jakovljeviæeva svjedoèanstva. U knjizi ima mnogodokaza o otporu prema zloèinu, èak i kod unovaèenih ustaša, ali i o slabiæima ikolaborantima meðu logorašima... Izuzetno su vana Jakovljeviæeva zapaanja o nacionalizmu(“Sukob dvaju malograðanskih nacionalizama, osmanlijske silovitosti itisuæugodišnje kulturne šmire”), razlikama izmeðu narodske i ideologijske svijesti,karaktera endehaškog “parlamentarizma” i “kršæanskog korporativizma” te svjedoèanstvapojedinim nositeljima reima (o Budaku: “najveæa haramija koja se pojavilameðu knjievnicima svih vremena i naroda”)...U pogovoru ove Jakovljeviæeve knjige Ivan Lovrenoviæ zakljuèuje da bi otkriæe“rukopisa Ilije Jakovljeviæa o zatoèeništvu u ustaškom logoru u Staroj Gradiški1941. i 1942. godine moralo (...) biti jedan od najvanijih dogaðaja moderne hrvatskeknjievnosti. Ni ta knjievnost, ni opæenito hrvatska graðanska ’slika o sebi’,poslije ove knjige ne moe ostati ista”. To bi doista tako moglo i biti da u sadašnjojhrvatskoj knjievnosti i povijesnoj samospoznaji postoje jasna politièka, moralna iintelektualna mjerila. No, u Hrvatskoj danas takvih mjerila nema ili nisu veæinska; ito ne samo zato što danas u Hrvatskoj maoretkinje izvode svoje banalne, cirkusarijena dravnoj promociji najbanalnijeg spomenika koji se uopæe da zamisliti, negoponajviše zato jer “ustaške popeskare” (Jakovljeviæev izraz”) još i danas slue misuPoglavniku i njegovu Povjereniku. Zato æe ova krvlju natopljena Jakovljeviæeva knjigaostati kao jedno od onih svjetala što su mu se poslije izlaska iz Gradiške priviðalau slikama Jablanca, Gradine i Mlake, u kojima se “svaka gruda zemlje koja pokrivatijelo muèenika pretvara u baklju, osvjetljujuæi putove u novi ivot”. U tom sretnijemvremenu, kad hrvatska kultura ponovno postane dijelom evropske kulture, ahrvatska povijest samokritièna, Jakovljeviæ æe zablistati u punini svoje logoraškekronike.Ivo Banac