Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

38 II/40, 12. listopada 2,,,.Sonia Wild BiæaniæTwo lines of life/Dvije linije ivotas engleskoga prevela Mia Pervan,Durieux, Zagreb, 1999.ijeè je o autorièinim memoarima, izvornonapisanima na engleskom jeziku kao TwoLines of Life, objavljenima na oba jezikaistovremeno. Dvije linije ivota vjerojatno je najboljimoguæi naslov za ovu knjigu, jer su unutaristih korica objedinjene dvije zemlje, dva jezika,dva rata, pa èak i, osvrnemo li se na detalje iz privatnogivota, dva supruga i dvoje djece. Èitajuæinjezine zapise, ipak, ubrzo postaje jasno da jerijeè o koherentnom i inteligentno pisanom tekstu.U vrijeme kada ratno i ispovjedno-memoarskopismo èini najveæi dio prozne produkcije, SoniaWild Biæaniæ uspijeva progovoriti o sebi, ali i hrvatskoj povijesti, na nov, ideologijomneoptereæen naèin. Ona je izvrstan promatraè, a englesko porijeklo daje jojdistancu dovoljnu za taman toliki odmak da o posljednjih pedeset godina progovorina objektivan naèin, no s puno ljubavi.Viktor IvanèiæToèka na Usluèaj Šakiæ: anatomijajednog skandalaFeral Tribune, Split, 1998; drugo izdanje 2000.Dušanka Profetaobzirom na èinjenicu da je u sluèajuŠakiæ i fenomenu NDH, te Tuðmanovojdoktrini nacionalnog pomirenja, posvetioèitav niz novinskih èlanaka u Feralu, prva jeèitateljska pomisao da je posrijedi zapravozbirka veæ objavljenih èlanaka, kakve masovnoštancaju zvijezde naše novinske kolumnistike.No, ovdje se radi o neèemu posve drugom; tekmali dijelovi ove knjige objavljeni su u Feralu,ona je zapravo kompozicijski koherentna cjelina;svojim jezikom i argumentacijskim sklopomumnogome nadilazi jednostavnost novinskogstila izlaganja i pretvara se u politološku i psihosociološku raspravu. Iako se uanalizi kulta nacije i drave i paralelizma Nezavisne Drave Hrvatske i suvremeneRepublike Hrvatske slui relevantnom filozofsko-politološkom literaturom (H.Arendt, J. Benda, I. Bibo, P. Sloterdijk, E. Canetti, D. de Ruogemont, E. Cioran idr.), on ipak nije znanstvenik veæ prije svega angairani publicist koji i sam dubokoproivljava temu o kojoj piše, strasno uranja u nju i ne krije ni u jednom trenutkusvoje stavove.U analizi Ivanèiæ polazi od zamijeæene neuroze aktualnog hrvatskog reima konsterniranogèinjenicom da mu iz svijeta nameæu pokretanje suðenja Dinku Šakiæu,ali i identiènog osjeæaja najveæeg dijela “liberalnih” nacionalnih intelektualaca kojitakoðer ne mogu razumjeti zašto svjetska politika Hrvatskoj nameæe to muèno kopanjepo starim ranama. Svima je jasno da taj sluèaj jest svojevrsni lakmus koji æeposluiti u detektiranju stvarnog odnosa reima, ali i hrvatske javnosti, prema fašistièkomnaslijeðu...“Velièanje drave – pa i NDH kao praznog apsoluta, kao savršenog okvira kojipredstavlja konac povijesnog i društvenog razvitka, i to tako što æe se u masovnojsvijesti taj okvir isprazniti od svoga muènog sadraja, što æe se retuširati zloèini, terori nasilje nekoæ poèinjena u njegovo ime, poeljno je zbog toga da bi se pokrile irelativizirale svinjarije poèinjene u ime današnje Hrvatske. Taj idealizirani prazni okvir,koji leti kroz vrijeme i epohe, lišen bilo kakvog sadraja koji bi mogao skrenutipanju s njegove pozlate, zamišljen je da se prihvati kao jedina dostupna stvarnost ikao unikatna ideološka istina”.Završna poglavlja knjige posveæena su Franji Tuðmanu kao protagonistu takveideologije. Ivanèiæ analizira posebno Bespuæa povijesne zbiljnosti dokazujuæi da Tuðmanu toj knjizi zapravo nastoji dokazati kako genocid u ljudskoj povijesti ima društvenismisao i moe pozitivno utjecati na buduænost nacije, osobito na definiranjenjezina prirodnog etnièkog areala. Buduænost Tuðman vidi iskljuèivo u nacionalnojdravi kao realizaciji konaène sreæe, za što je nuno postiæi što veæu etnièku homogenizacijui što veæi sklad nacionalnog sastava puèanstva i dravnih granica. Ivanèiækonstatira: “Ono èime se Tuðman u Bespuæima uistinu bavi jest osmišljavanje zloèinaèiju pojavu on – u najboljoj maniri povjesnika fatalista – doivljava kao zadanostanje, kao historijsku predodreðenost uz ’neprestana opetovanja”. Predmet njegovaznanstvenièkog upliva nije istraivanje korijenja i nastajanja zla – koje je neizbjeno,je li, kao zemlja po kojoj hodamo – veæ odreðivanje tome zlu primjerenog razlogai smisla.”Posebnu pozornost Ivanèiæ posveæuje Tuðmanovoj doktrini nacionalne pomirbei elji da upravo u Jasenovcu podigne svetište toj ideji te da se tamo pohrane ispremiješanekosti svih koji su pali za ostvarenje dravotvornog sna boreæi se na raznimstranama...Premda tematski odreðena kao analiza inicirana sluèajem Šakiæ, Ivanèiæeva seknjiga ne bavi toliko poviješæu NDH i razmatranjem o prirodi te drave i njezina re-ima; za njega, uostalom, nije sporno da se radi o fašistièkom tipu vladavine. Onošto je njemu mnogo bitnije jest istraivanje dodirnih toèaka u politièkim doktrinamaonog reima i današnjega. Ponekad moda u svojem angamanu i previše ostrašæeno,ali najèešæe izvanredno lucidno i inteligentno, Ivanèiæ analizira fenomenedruštva u kojemu ivimo, smiono se pritom suprotstavljajuæi dominantnom intelektualnomkonformizmu.Velimir ViskoviæRat uHrvatskoj i Bosni iHercegovini 1991 – 1995.uredili Branka Magaš i Ivo aniæ, Naklada Jesenski i Turk – Zagreb,Dani – Sarajevo, 1999.njiga Rat u Bosni i Hercegovini 1991 – 1995 rezultat je skupa odranog, kakose to govorilo, u treæim zemljama. Naime referenti (abecednim redom DušanBilandiæ, Norman Cigar, Jovan Divjak, Marko Attila Hoare, RusmirMahmutæehajiæ, Stjepan Mesiæ, Warren Switzer, Martin Špegelj, Anton Tus, PaulWilliams i Ozren unec) i sudionici rasprave sastali su se u rujnu 1998. godine u Budimpeštiu organizaciji Bosanskog instituta iz Londona i Instituta za jugoistoènuEuropu u sklopu Srednjoeuropskog sveuèilišta u Budimpešti. Tada podneseni referati,rasprave voðene nakon svakog od tri tematska bloka (Rat u Hrvatskoj, Rat uBosni i Hercegovini te Meðunarodni odgovor – pouke za buduænost) uz dodatak (tekstKo to rado ide u vojnike – mobilizacijska kriza – analitièki pogled medijskog izveštavanjaautora Ofelije Backoviæ, Miloša Vasiæa i Aleksandra Vasoviæa) i priloge na kraju(Kronologija 1985 – 1995., ustroji JNA i razne karte) sadraj su knjige koja æe sedugo išèitavati. Jer, za razliku od monološkog govora/pisanja o ratu ona zaista sadr-i razgovore, otvorene, provokativne i iznenaðujuæekakvi do danas uglavnom nisupublicirani na razini traenja suglasnosti...Ima ratnih tema oko kojih se priliènolako dogovoriti ili makar oko nekih njihovihelemenata. Naravno, razgovori nameæuone koje su predmet sumnji, javnih itajnih dvojbi, nelogiènosti i (zasad) neznanjakoja æe tek trebati rasvjetliti.Rat nema svetopisamskih rješenja o istini,ali ostavlja ogroman prostor razgovorau kojem æe se mnogi morati naæi. Ukojemu je tek, kako stvarnost pokazuje,nauèiti sudjelovati. Oni koji su te razgovorezapoèeli hrabro i temeljito izmeðuostalog u knjizi su za koju vrijedi preporukakako je svatko treba proèitati zbogosobnih dvojbi pa tako i osobnih odgovora.Ili moda samo zbog toga da bi konaènoshvatili kako se postavljaju pitanja?Grozdana CvitanStanko AndriæDnevnik izJNA i drugeglose iarabeskeDurieux, Zagreb, 2000.rozno-esejistièki opusStanka Andriæa èinePovijest Slavonije u sedampoara (1992) i Enciklopedijaništavila (1995) te niztekstova objavljenih u periodici,od kojih je dio objavljenu knjizi Dnevnik iz JNA idruge glose i arabeske. Jednaod odlika Andriæevih tekstova,znanstvenih i proznih, jestbriga o unutarnjoj strukturi,funkcioniranju dijelova u odnosuna cjelinu. U ovoj æeknjizi Andriæ nastaviti s tompraksom i tekstove podijelitiu glose, traktate i arabeske, tetako izbjeæi opæi klasifikacijskipojam eseja, kojem dioovih tekstova zasigurno nepripada. Glosama Andriæ naziva tekstove koji su nastali na temelju prethodnih èitanja(Huga Pratta, Kiša, Shulza, Hamvasa…), a dijelom se pribliavaju knjievnoj kritici,eseju ili autobiografskom zapisu. U traktatima Andriæ se bavi etimologijom, separatizmom,strahom od raka, strahom od nultih godina i još mnogoèime. Nazivajuæiove tekstove traktatima, Andriæ se poigrava sa èitateljem i pokazuje sklonost autoironiji– traktatom danas kolokvijalno nazvano duga, dosadna, podacima pretovarenai uštogljena izlaganja. Andriæevi tekstovi posjeduju upravo opreèna svojstva: pisanisu s mjerom, zanimljivi, i ne osjeæa se ni najmanja elja da se èitatelja impresionirauèenošæu. Obimom najmanja grupa tekstova nazvana je arabeske, a u njoj je diodnevnika po kojem je knjiga dobila ime. Andriæev dnevnik vrvi zapisima o proèitanomi nacrtima za neke buduæe tekstove, èesto ne veæima od reèenice, dvije. Kadapiše o "neposrednom okruenju", èini to iz pozicije promatraèa, osobe koja gleda izsvoga unutarnjeg svijeta i do koje cijeli besmisao u kom se nalazi prodire tek kao metafora:Na ploèniku, vojnik mirno stoji, dok mu iz pribora o boku prodrljivo izvirujuzubi viljuške (Meða, 6. kolovoza 1987). Andriæevo mjesto u suvremenoj hrvatskojprozi odgovara donekle poziciji pripovjedaèa u njegovu dnevniku: u krialjci aktualnihproznih trendova, generacijske ili poetièke pripadnosti Andriæ je autor koji pišeiz svoga, vrlo osobnoga i osebujnoga svijeta.Dušanka Profeta