Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

36 II/40, 12. listopada 2,,,.Miljenko JergoviæMama LeoneDurieux, Zagreb, 1999.akon èetriju zbirki pjesama,zbirke novinskih eseja i jedneantologije, Miljenko Jergoviæukorièio je i treæu zbirku prièa U èetirigodine koje su prošle od Jergoviæeveprethodne zbirke prièa Karivani,sarajevsko-hrvatski je pisac promijeniotroje novina kao novinar, poèeopisati i odbacio antiutopijski SF roman,izdao odliènu zbirku poezije tepostao meðunarodno ugledan pisac.Postao je to ponajviše svojim prièama:knjige Sarajevski Marlboro i Karivaniprevedene su na glavne europske jezikei popraæene pozitivnim kritikama...Ako su postojale dvojbe kuda æe serazvijati prozaik Jergoviæ kad potrošibosanske i ratne teme, nakon MameLeone one više i ne postoje. Ovomknjigom Jergoviæ nije proširio svojetematske obzore na nešto novo. Upravoobratno, svoju je tematologijuprecizno i raskošno suzio na mikrosvijet:obitelj. Jer, glavninu knjige (toènije,blok od dvadeset jedne kratkeproze pod nadnaslovom Kad sam serodio, zalajao je pas na hodniku rodilišta)èine prièe u kojima Jergoviæ evocirarano djetinjstvo, bake i djedove,obiteljski ambijent i sebe sama kaodjeèaèiæa. Nakon što se pozabaviosvojom kulturnom pripadnošæu (zavièajem,gradom i naraštajem), Jergoviæje tako opisao i svoju biološku pripadnost.Stavljajuæi opet kulturu u prviplan: Mama Leone ponajviše je knjigao starim hitovima, kompotima i likerima,blagdanima i igraèkama, ljetovanjimai alovanjima. U tom smisluJergoviæeva autobiografska zbirka nastavljamemoarsku produkciju hrvatskihdevedesetih, produkciju koja jepo mnogima i najbolje što se u nas pisalodevedesetih....Moda je pretjerano reæi da je MamaLeone “najbolja hrvatska proznaknjiga zadnjih petnaest godina” (N.Rizvanoviæ), ali nema sumnje da jejedna od najboljih u ovom desetljeæu inajbolja – pogotovo najujednaèenija –izmeðu autorovih triju. Razlog je jednostavan:nimalo novoj temi Jergoviæje našao novu formu.Ne treba odviše dokazivati kako jepisanje o djetinjstvu itetako uèestalarabota. Još je Julian Barnes u Flaubertovojpapigi u indeksu nedopustivihknjiga napisao kako su “takve knjigedopuštene”, ali “samo jedna po svakompiscu”. U Jergoviæa se nerijetkoosjeti utjecaj takvog štiva. Onda kadèitamo o starom eljeznièaru koji predsobom ima rastvoren maðarski rjeèniki vozni red, pred èitateljem se nepogrešivoraskriljuje veliki djed ove knjige,èovjek koji je kod Jergoviæa potisnuoCarvera, Sidrana, Èehova i Andriæa:Danilo Kiš...Svaka od dvadeset jedne prièe iz prvogdijela knjige zapravo je smjesa novele,eseja i memoarskog fragmenta.Pisac asocijativno i bez èvrste narativneokosnice prebire po niski motivasjeæanja iz djetinjstva sidreæi se uz središnjimotiv u posljednjoj treæini teksta,na naèin koji unekoliko podsjeæana neorealistièku dramaturgiju.Jergoviæ prièe-eseje obièno završavareaktivirajuæi neki motiv sa samog poèetka,èesto ga podvlaèeæi zaèudnimnaslovima (Ako vidiš da je to auto, recimi). Poznavatelj kratke prièe prepoznatæe tu, dakako, odbljesak carverovskogiskustva. No, Carver je, baš kao iJoyce, pisac koji poante prepoznaje,promatraè koji ih nalazi u gesti, postupku,obratu radnje ili replici.Jergoviæ poante radije izrièe, one sutoèka na i asocijativnog toka. ZatoJergoviæeve prièe i slièe toliko na esejistiku.Zato su i posebne: udaljavajuse kudikamo više od središnjeg tokaovostoljetne novele nego one prethodnihzbirki.Treba, meðutim, reæi da Mama Leonesadri i dosta obiènih kratkih prièa.Rijeè je o jedanaest prièa iz drugog dijelaknjige pod nazivom Toga danazavršila je jedna djeèja povijest. I onese uklapaju u sjajan dojam o MamiLeone: rijeè je o moda najujednaèenijemi najdojmljivijem novelistièkomciklusu koji je Jergoviæ napisao. Osobitoje zanimljiva stroga tematska ekskluzivnosttog paketa. Veæina se prièabavi iseljenim Sarajlijama, bivšim susjedima,ljubavnicima i šulkolegamakoji su raspršeni od Kanade do Izraela.Sve su prièe ujedno ljubavne, prièeo sastancima, rastancima i puknutimsrcima. Jergoviæ u ovom bloku uvjebavasvoje deklarativno nagnuæe melodrami,iskazano izjavom kako je najsretnijikad èitatelja navede na suze.Osim jedne prvoloptaške a la Marquezvarijacije (Drugi poljubac GiteDanon), ostale su prièe zaista prvorazrednamelodramska roba.Da je sentimentalnost zeznut knji-evni zadatak, zna danas svatko, osimliterarnih dogmata: taj zadatak Jergoviæuuvijek ponajbolje uspjeva, kroz ove ione forme, anrove i teme. To je modai glavna vrlina njegove knjievnosti.Doduše, uvijek æe biti ljudi koji mrzenositi papirnate maramice u kino i kojiimaju poriv dobaciti nešto smiješnodok se drugima srce kida od gudaèa uoffu. Mama Leone nije knjiga za takve.Ona je na svoj naèin strašno staromodnai obièna onoliko koliko je obièan izalazak sunca.Jurica PavièiæÐermano SenjanoviæUS&A(United Split&Amerika)ilustracije Branko Efendiæ-Efi, Durieux,Zagreb, 1999.ermana Senjanoviæa zvanogÆiæo nije potrebno predstavljativjernim èitateljimasatiriènog priloga Feral Tribunea. Zaone koji su èitali Hrvatsko slovoSenjanoviæ je autor kolumne Dorindnevnik, dijelova Luminove pošte,kolumne Teletina u kojoj komentiratelevizijski program te apsolutnonajnerješivije krialjke u domovini isvijetu. Knjiga US&A njegov jeprozni prvijenac (ne raèunamo liukorièeni Dorin dnevnik), toènije –crtice s boravka u Americi u proljeæe1998. godine. Na put u Amerikupozvao je kumpanja Miljenka Smojui tako ostvario sasvim izniman pothvatu novijoj hrvatskoj prozi: nakonèitanja Æiæinih i Smojinih dogodovštinanemoguæe je povjerovati daje rijeè o mrtvom èovjeku. OivljavanjeSmoje ujedno je i oivljavanjeonoga duha koji podnosi jedino odrednicusplitski, a èiji je Smoje nenadmašeni"kronièar". Najjaèe orujetoga duha je humor, koji varira odparodije do sarkazma. Senjanoviæ sene boji autoironije ("Paško, znaš,malo san razmišlja o tebi i doša sando zakljuèka da si kreten." – kaenjemu Smoje) koja mu daje pravo dakroz Smojina usta parodira amerièkeobièaje, hrvatsku politiku, samozvanei priznate velièine iz javnog ivota(pa i obavezne lektire), sugraðane,malograðane te ponekog pokojnika.Senjanoviæ izmièe svakom idolopoklonstvu,pa je i Smoje dobiosvoje. U zdravljem opsjednutojAmerici on ne odustaje od svojihnavika, dimi, pije i muma sve u šesnaest,zavodi stjuardese. Senjanoviæevojknjizi Amerika je tek povod,kulisa. Pretpostavljam da je pravirazlog zapisati dio sjeæanja, razgovorai lekcija, jer je to ka neki mojdug prema Smoji, prema sebi, premasvima koji su Smoju volili pišeSenjanoviæ. Ako se dugovi te vrstemogu vratiti, onda je ovaj isplaæen skamatom.Dušanka ProfetaZoran FeriæAnðeo u ofsajduNaklada MD, Zagreb, 2000.rvatska kritika veæ puno desetljeæazdvaja zbog generacijskogzijeva koji postoji u hrvatskojprozi izmeðu fantastièara i postfantastièararoðenih oko 1950. godine(Tribuson, Ugrešiæ) i tzv. ratne generacijeroðene sredinom i koncem šezdesetih(Jergoviæ, Tomiæ, Perišiæ...).Pojednostavljeno, ovaj se problemoèitovao kao quorumovci nisu daliprozaika. On je, meðutim, i širi i dublji:i hrvatska proza, baš kao i film idonekle kazalište, pati od naraštajnerupe... Feriæ roðen 1961. godine lijeèidonekle tu frustraciju i u hrvatskojprozi stvara dojam homogenog kontinuitetakoji naša kritika voli.S druge strane, Feriæ je èist pisac.Nije sluèajno da je najveæi dio hvalospjevanovoj autorovoj zbirci Anðeo uofsajdu motiviran èinjenicom što jeFeriæ zanimljiv baš kao literatura, a nezbog neèeg izvanjskog, oneèišæujuæeg:politièke ili tematske provokativnosti,društvene estine.Feriæ je k tome osvješten pisac.Njegove meandriène, kompleksnostrukturirane novele-kineske kutije lijepsu primjer zrelog postmodernistièkograzmišljanja o proznoj formi...Na koncu konaca, Feriæ nije profesorskipisac, akademski metaliterarnikabinetski prozaik. U njegovim prozamaima dovoljno ludila, bolesti, oralnogseksa, smrti, incesta i vulgarnostida ga nitko ni u bunilu ne bi svrstao uladicu knjievnih eskapista teoretièara.Ukoliko nam je dopušteno upotrijebititaj ideologem, Feriæ je “ivotan” pisac...Nova zbirka 39-godišnjeg negdašnjegquorumovca ima devet proza.Feriæ ne piše mnogo i ne mijenja se ubitnome: njegova nova zbirka uvelikeslièi na Mišolovku Walta Disneya posveopæoj atmosferi groteske, zloæe ipodmuklosti...Feriæ nije tipièni majstor slice of lifeapoput Carvera, Èehova, Jergoviæaili Tomiæa. On nije majstor novelistièkepoente, efektnih obrata i tipiènedramaturgije short storyja. Njegoveprièe poèivaju na onome što se u holivudskomargonu zove high concept:jakoj dosjetki oko koje se gradi sve ostalo...Strukturirane poput kineskih kutija,te novele imaju vrlo labav vanjskiokvir, u pravilu bizaran. Taj okvir razvijase u više smjerova... Junaci (ili pripovjedaè)upliæu se vlastitim sjeæanjima,retrospekcijama na prošlost likova,anegdotama iz prošlosti, referencamana bivša zbivanja ili skriveni ironijskipotencijal onog što se upravodogaða. Gradivne ciglice Feriæevihprièa pri tome su minianegdote... kojese slau u cjelinu asocijativno ili poanalogiji.Feriæeve bi male parabole – da nisuuglavljene u novelistièku cjelinu – uvelikepodsjeæale na uasne i velièanstveneminijature crne kronike iz Imitatoraglasova Thomasa Bernhardta. Bernhardti njegova zbirka crtica nisu ovdjespomenuti sluèajno... Ima neštoduboko austrijsko i srednjoeuropsko uFeriæevim mizantropskim crnohumornimnovelama.To nije srednjoeuropsko u onom licitarskom,lipicanerskom smislu, smislumozart-kugle koji je zahvaljujuæiuèinku ideologije zagadio hrvatskupercepciju Srednje Europe u devedesetima...To je Srednja Europa kao “šupakEurope, mjesto odakle svi pametnibjee” (Paolo Magelli), mjesto incesta,palikuæa, suicida, morbidnih susjeda iprovincijske zlobe koju su razornoopisali upravo Austrijanci: ThomasBernhardt, dramatièar Schwab u svojimPredsjednicima, Michael Hannekeu filmovima...Jurica Pavièiæ