Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

Igor ŠtiksDvorac u RomagniDurieux, Zagreb, 2000.oman Igora Štiksa naizgledobièno je štivo, obimom kratko,strukture jednostavne (ali otvorene),štivo s dvije relativno “poznate”,a paralelno voðene prièe koje se stapajuu jednu, recimo ljubavnu, recimopovijesnu, recimo aktualnu, ali štivoskrojeno smirenom rukom (glavom)sofisticiranog pisca. Recimo i ovo –Dvorac u Romagni prvo je Štiksovoprozno djelo...Jurica PavièiæNedjeljni prijateljZnanje, Zagreb, 1999.ri poèetku se pred èitateljem dogaða niz zloèinasa zagonetkom. Ubojica za sobom redovitoostavlja poruku te paljivo osmišljeni iizvedeni aranman s mrtvim tijelom u (znaèenjskom,ne geometrijskom) središtu. Okvirni sistemove psihopatske igre moe èitatelju biti vidljiv ranijenego istraiteljskom tandemu, no, naravno, timeæe još uvijek ostati daleko od rješenja koje se neiscrpljuje u dosjetki i kojemu je crna igra serijskogubojice samo jedan od krakova. Drugi æe nas odvestido kljuènog ugovora sedmoro ortaka u sumnjivomposlu...II/40, 12. listopada,,,. 35Detektiv, glavni lik, opremljen je tipiènim radnim, prijateljskimi emocionalnim kontekstom. Barbir, neimenovani (samoprezimenovani) istraitelj, naoèit je rastavljen èovjek – s jednomljubavnom vezom u nestajanju, a drugom u nastajanju –mlaðe generacije i modernog svjetonazora, a radi stradicionalnim vrijednostima sklonim, znantno starijimi debljim Èorakom. Struktura anrovski bliskihfilmova upotpunjena je, meðutim, ozbiljnimprodorom u društvenu zbilju kasnih devedesetih...Politièki segment nije tek zaèin – on ukorjenjujeovu prozu u naš svijet. Takva ona naprosto nijemogla nastati drugdje, što se za dobar broj krimiæane bi moglo reæi. Još je jednom Pavièiæ vjerno ispisaosliku tjeskobne atmosfere Splita u devedesetima,a taj kontekst kudikamo nadilazi funkciju kulise...Vedrana Martinoviæ...Jednostavno i jasno, povlaèeæi èakvrlo izravnu paralelu izmeðu povijesnihzbivanja, individualne i kolektivneparanoje, politièkih i ljubavnih strastiiz daleke prošlosti s onima iz nešto bli-e nam historije, u kojima dominirajugotovi isti leksik, da ne kaemo gotovoisti mentalni kod, isti fetiši, kombinirajuæiarhaièno-poetièni diskurs renesanses leksikom soc-realistièkog,autoritarnog mentaliteta, a sve to zaèinjenokomentarima i zapaanjima uduhu ovog našeg doba, doba ironije idistance, doba brzih poteza, brzihemocija, brzih ratova, brze hrane, brzogkretanja, u duhu jedne digest epohesve više nalik na strip, Štiks zapravoprogovara o povijesnoj traumi pojedincališena bilo kakve moguænosti daupravlja vlastitim ivotom.Dvorac u Romagni je demokratskaknjiga. Demokratska knjiga o nepopravljivodespotskoj naravi homo sapiensa.Ona èitaocu dopušta da u njen,ni epski ni raspojasani ni emotivni okvir,nego u okvir koji se doima kaonamjerna konstrukcija, kao skelet, upisujesvoju prièu, onako kako eli. Kakoumije. Kako su ga povijest i vrijemeobiljeili. Dopušta mu da u njoj èita(ili prepoznaje) ono što u sebi nosi. Daje obogati vlastitim iskustvom i znanjem,vlastitom poetikom ili da je ogolido skice, do krokija, ukoliko je samtakav, skica. Ona je prièa o velikimstrastima isprièana bez strasti, staloeno,na trenutke i odsutno. Ona je kao iovo naše vrijeme. Bešæutna.Treba se suoèiti s èinjenicom da jepred nama novi, drukèiji estetski, pa iemotivni senzibilitet od kojeg se danešto i nauèiti. Generacija Igora Štiksaveæ èita povijest (pa i ovu nedavnu)kao nešto što se zbilo mimo nje. Modane sluteæi, a moda i ne eleæi znatida “grijesi oèeva” uvijek dolaze na naplatu.U negvama globalne traume dvadesetogstoljeæa, ta generacija u stuporusuoèava se sa sobom i svojim vremenomna naèin kako umije, štiteæi seod boli. Moda je naèin na koji je napisanDvorac u Romagni put, prvi korak,ka “osvješæivanju” te generacije nadrugaèiji, manje radikalan naèin. Moda,a i o tome ili upravo o tome govoriknjiga Igora Štiksa, moda nema veæihvrijednosti od nas samih, od svakogèovjeka ponaosob, a sva nagvadanja opotrebi rtvovanja za “više ciljeve” u“ime viših ciljeva” prazne su rijeèi,prazne, ali smrtonosne.Marinko KošèecOtok pod moremFeral Tribune, Split, 1999.otreba za vremenskom kontekstualizacijomnuno æe iz Košèecovaprvijenca Otok pod morem,romana èiji je glavni zaèin upravoautorova sklonost ludièkom izmjenjivanjunajrazlièitijih registara, izdvojitionaj sloj koji ga pridruuje korpusudomaæe ratne proze. Neæemo pogriješiti,jer je s njim hrvatska proza 90-tihojaèana za djelo èiji subverzivni duhomoguæujenovipoglednadomovinskirat, dokazujuæida jeumjestovremenskedistance,koja seèestopovlaèikao argumentza nepisanje, dragocjenija ipak onaironijska. Meðutim aktualnost romanane lei samo u njegovoj društvenopolitièkojdimenziji. Košèec beskompromisnoironizira novokomponiranuvarijantu hrvatskog domoljublja, idejueuropskog ujedinjenja, feminizam ilifrancusku nacionalnu samodopadnost(s osobitim naglaskom na njenu najopasnijuderivaciju – fašistoidni “lepenizam”),a jednako tako razraèunavase i s knjievnoteorijskim dogmatizmom...Otok pod morem razvojni je romanneobièno pitoreskne strukturekoja svojom šarolikošæu oivljava praæenjepripovjedaèeve duhovne preobrazbe...Bijeg s kopna na otok, osnovnalinija radnje, samo je kièma razvedeneromaneskne strukture – u ubrzanomritmu pred našim oèima promièunadrealistiène scene, groteskne epizode,ivopisni likovi, poetski nadahnutiopisi, sentimentalne evokacije, erotskauznesenja, angairani ekskursi, literarnealuzije, sve proeto nepresušnomenergijom. Dojam necjelovitosti,kao nuan rezultat ovako izrazito mozaièneforme, tako postaje posljedicateme i, s obzirom na nju, smišljenoizabrane i provedene polifone koncepcije...Otok pod morem sa svojom sretnomsintezom zabavnosti, intelektualnosti,osjeæajnosti i aktualnostipravo je osvjeenje za suvremenu hrvatskuproznu produkciju. I koliko jeoèigledno da se autor odlièno zabavljaopišuæi ovu knjigu, toliko je vjerojatnoda æe se èitatelj jednako osjeæatidok je bude èitao.Slavenka Drakuliæ,Kao da me nemaFeral Tribune, Split, 1999.enzibilno i proeto duhom crnoghumora, razumijevanjeuloge predmeta u enskom ivotuspasilo je knjigu Kao da me nema,roman koji nije bilo moguæe napisati,potaknut novinarskim istraivanjem,graðom prikupljenom zaknjigu svjedoèanstava o masovnimratnim silovanjima, dakako iz perspektivertvi.Roman o temi koja se, tvrdi autorica,ne da novinarski obraditi, poèinjei završava u Karolinskoj bolniciu Stockholmu, u oujku 1993: poèinjemrnjom i snom o osveti, a završavau trenucima kada protagonisticaodustaje od mrnje i osvete i osjeæanagovještaj zaborava... Ishodišteprièe je novinarsko istraivanje;opis središnjeg dogaðaja – silovanjaglavne junakinje – preuzet je iz autorièinaintervjua sa silovanom enom,autentiènog novinarskog teksta.Roman je istodobno napisan udijalogu s piscima logoraške literature(najviše se uoèava lektira JorgeaSempruna). Treæi utjecaj kao da senajviše primjeæuje: u duhu suvremenogholivudskog imaginarija ili suvremenemedijske slike svijeta, gomilanjemprizora nasilja nehotice segubi eljeno djelovanje na èitatelja.Naposljetku, glavna junakinja je tipiènaprotagonistica u opusu SlavenkeDrakuliæ, ona je urbana djevojka,opsjednuta enskim predmetimai svjetonazorom enskih èasopisa.Robert PerišiæMoeš pljunutionoga tko budepitao za nasKonzor, Zagreb, 1999.omalo je dosadno u Hrvatskojstalno tupiti o generacijama, aliMoeš pljunuti... stvarno je vrlogeneracijska knjiga. Knjiga koja je, kakoi prilièi uredniku naraštajnog èasopisa,sjecište kojeèega što noviji hrvatskiknjievni senzibilitet voli, trai idri da nemamo. Perišiæ “posuðuje”knjievni hall of fame kvorumovaca:èovjek æe tu, kao i kod veæine našihprozaika devedesetih, napipati Carvera,Bukowskog, Ondaatjea, IrwinaWalsha i “prozu urbanog pejsaa”. Natu èitanku Perišiæ nadograðuje socijalno-dokumentarnisenzibilitet devedesetihi (po)ratnu ikonografiju... Perišiæje èovjek koji piše o PTS-u, heroinu,Torcidi, kamatarima i podstanarima.Cijeli fotorobot knjievnosti devedesetihje u toj knjizi: fotorobot desetljeæau kojem su pisci posuðivali utjecajei lektiru od starijih i obrazovanijihprethodnika, ali su te obrasce punilitjeskobnom ivotnom zrelošæu i iskustvomkoje posljednja sretna socgeneracijanije mogla imati.Perišiæeva se knjiga sastoji od dvadesetprièa. Veæ i nasumièno listanjesvjedoèi da Perišiæ ima èvršæu viziju oonom “što” nego “kako”. Ikonografskii tematski prièe mu slièe jedna nadrugu. U pravilu se bave atomiziranimurbanim mladim marginalcima kojipasivno kliupolusvijetomi s jednakomrezigniranomrefleksivnošæuiskušavajuskijanje, trip,izbjeglištvo,šoru u kafiæu,kriminal i seks.“Kako” jekod Perišiæa,meðutim, jakoraznorodno.Ima tuamerièki skockanog short storyjasnane poante, potom jednostraniènihnarativnih minijatura, ali i dugih ikratkih prièa koje tee razlaganju koherentnogpripovjednog diskursa, kalamburu,struji svijesti, anarativnoj introspektivnosti,pa èak i interdiskurzivnomkolau.Više nego veæinu novih “naturalista”Perišiæa zanima jezik. I jezik mu jezaista zanimljiv. Rijeè je o uzbudljivojsmjesi zagrebaèkog i splitskog urbanogslanga, kolokvijalizma i klasièneèakavice... Nije, meðutim, samo stvaru višeglasju jeziènih izvora, nego i uPerišiæevoj sklonosti polifoniji i interdiskursuu kojem su citatni jeziènimaterijal ironijski gomila i kulja.Daša DrndiæAndreja GregorinaGordana CrnkoviæJurica Pavièiæ