Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

II/40, 12. listopada,,,. 3Boris BeckJeduæi zadnjih godina svoj kruhpo redakcijama upoznao sam vrlomnogo autora i autorica, ali polovièno.To znaèi da bih se na novinarskimskupštinama, balovima iradionicama, na koje doduše neidem, mogao naæi pored menidragog pera, a da nemam pojma.Što mogu kad, obrnuto od Iranki ivojnika koji osim lica nemaju ništadrugo, novinski tekstovi baš licanemaju. Iznimka nisu ni kolumnejer fotografija kolumnistane slui pruanju obavijesti o autorovuizgledu (ja sam, primjerice,ljepši u stvarnosti), nego je višekao neki orden na tekstu - pokazujeda je autoru ukazana najvišamoguæa novinarska èast.Pa ipak, tekstovi što se motajupo redakcijama imaju tolika sasvimljudska obiljeja da ne mogune zakljuèiti: tekst, to je èovjek.Na primjer:— amateri: iako se lako prepoznaamaterski tekst, malo jetee reæi što toèno razdvaja amatereu pisanju od neamatera, pogotovozato što ivimo u zemljiu kojoj su prvi èlanovi DHK-a, adrugi ne ive od svojega knjievnograda. Opæenito se misli daamatere u pisanje vuku izvanknjievnirazlozi, ali to nije posvetoèno zato što oni prvenstvenoele saèuvati rijeèi svojega zavièajai djetinjstva. Èini mi se daje vanija razlika to što ih èitanjetuðih tekstova ne moe iznervirati- èitaju, a i pišu, s više uivanjaod tih profiæa. Prelazak izblaenog amaterizma u ozbiljnopisanje, ukoliko je uopæe moguæ,obavijen je velom tajne poputnastanka svemira ili poèetaka ivotana Zemlji.— anemija: to su tekstovi kojiu redakciju stignu bez nadnaslova,podnaslova i naslova. Obiènourednik po èitanju utvrdi kakoto nije sluèajno – u njimazaista nema nijedne reèenice, nijednemisli, nijedne rijeèi koju bivrijedilo istaknuti.— baloni: tekstovi koji se napuhujuda bi zauzeli što veæiprostor. Zbog toga neprestanovrte iste rijeèi i misli. Moraju izbjegavatiurednike s iglama zakravatu ili broševima te pušaèe ione koji zalijevaju male kaktusena stolovima.— èiji je dui: ukoliko tekstima naslov poput "Implementacijanekoliko teza o nekim postteorijskimaspektima”, odmahznam da je to natjecatelj u akademskojsportskoj disciplini tkoima dui (popis knjiga u bibliografiji).Vrlo su stidljivi i nikada ujavnost ne izlaze u Adamovukostimu (tj. bez fusnota). Kadanisu sigurni u sebe, odaberu nepretenciozannaslov, recimo: “PrelistavajuæiGadamera”. Ja ih radoèitam jer me uvijek neèemu poduèe,makar i tome da duina nijeuvijek najvanija.— èitanje s preponama: nemogu odoljeti (sirenskom) zovuzagrada (pa smjeste u njih 30%teksta 1 ). Iako su te ZAGRADE(najèešæe) (ne)potrebne (u zagradamaje (tek) dio reèenice (ilije umetnuta reèenica (pa se mo-e odvojiti “obiènim” (za)rezom))(ili je rijeè o kakvu objašnjenju(sic!) (koje nikoga ne zanima)pa se moe - ispustiti)) dobrodoðu da - oteavaju “èitanje”!?Od (matematièkih) znakovavole i potencije: one predstavljajufusnote (za koje vrijediisto što i za zagrade) 3 … Korijene,razlomke i integrale još nisupoèeli rabiti, ali postavit æe èitateljusvaku moguæu prepreku u“tekstu”: crte, crtice, navodnike,zvjezdice, semikolon & sl.)Mister lapsus i Miss pasivTekst, to je èovjek— diva: na samu pomisao dase izrazi na tri (umjesto dvadesettri) kartice uvrijeðeno trepæeoèima i zgraa se: A i ja stvarnone mogu na manje...— hiperkorektni: nov/a pojava/akkojim/om su zahvaæeni/esvi/e oni/e autori/ce, znanstvenici/ei teoretièari/ke koji/e su sebojali/e prigovor/a zbog rodne/spolnediskriminacije/ice.— jebivjetri: na njih se nemoe i ne smije raèunati. Akotrebaju doæi, još ih nema; ako sudošli, ne zna se tko ih je, za kadai za što naruèio; ako su na putu,ne zna se kad æe stiæi; ako su stigli,nema diskete; ako ima diskete,prazna je; ako nije prazna, nemoe se otvoriti; ako se otvorila,zaraena je virusom koji upravouništava hard disk.— kriva adresa: jedina je nanjima krivnja što su se našli nakrivom mjestu u krivo vrijeme:šalju aforizme u knjievne èasopise,romane u novine, pjesme uAutoklub, savjete o èišæenjuosobnog oruja u enske èasopise.Tako su sigurni da im nikadanitko neæe ništa objaviti.— krleosaurusi: Krlea jemrtav, ali imitatori njegove reèenicenisu.— kuštravi: stiu natipkanina pisaæem stroju s bezbroj pogrešakai ispravaka unijetih rukom,bez margina i proreda, pomoguænosti na obje strane papirai to tako da jedna strana budeobrnuto natipkana od druge. Notekstovi su duhoviti i pametni,pa nije šteta truda raspetljavatiih.— nedodirljivi: knjievni parije.Nisu dobrodošli zbog togašto su im autori a) ksenofobi, b)rasisti, c) enomrsci, d) duniuredniku sto maraka, e) nacisti,f) napisali su uredniku negativnukritiku prošle godine, g) pisali ukonkurentskom listu, h) predavalina konkurentskom fakultetu,i) djeca profesora koji suurednika uporno rušili, a na nekomsmiješnom predmetu. Sasvimje razumljivo da postoje redakcijeu kojima su više negodobrodošli, a u koje mi nemamopristupa.— nisu sami u glavi: kao normalnetekstove prihvaæam sve kodkojih nadzorni odbor kontrolira51% duševnih dionica. No kadaveæinski paket doðe u posjed paranoika,shizofrenika ili maniènogdepresivca, to se i te kako osjeti.Objavljuju se samo u terapijskesvrhe, inaèe se bacaju u tapeciranekoševe za smeæe. Naalost, njihoviautori katkad urgiraju ili, jošgore, osobno doðu.— nonšalantni: tekst glatkoteèe, ali unutra vrebaju podvodnemine. Strana su prezimenapogrešno napisana, uz njih èestostoji tek inicijal, citati su nepouzdanii barem bez jednogznaka navoda, podaci neprovjereni,tvrdnje nedoreèene, tipfeleriobvezni. Ako je to kritika knjige,nedostaju bibliografski podaci;ako je intervju, izostavljen jebilo koji podatak o intervjuiranom;ako je to prikaz izlobe,ilustracija je okrenuta naopaèke.Autorova beskrajna samouvjerenostèitatelja stavlja u pozicijuAhileja koji nikada ne sustiekornjaèu pogrešaka, propusta iproizvoljnosti.— panoramska kamera: nesposobnisu razluèiti vano odnevanoga, a moda im i vjerabrani isticanje jednoga na raèundrugoga. Zbog toga se jednoliènoi ravnomjerno kreæu poljemsvojega interesa, posve nalik panoramskimkamerama HRT-a,ništa ne naglašavajuæi i nikoga nepreskaèuæi. San im je pisanje telefonskihimenika, ali Pošta ihpreviše rijetko izdaje da bi od togamogli ivjeti.— pasivni krajevi: to ne znaèida se ondje jede puno kruha, negoda njihovi autori oboavajupasivne konstrukcije(odnosnoda supasivne konstrukcijeobo-avane od njihovihautora).Osim što se izraavajupasivom(oni birekli: putempasiva), tekstoveuništavaju ièitavim arsenalomantistilskihsredstava(oni bi rekli: uposjedu se je idrugih metodatemeljem kojihdolazi do otuðenjateksta odèitatelja te odbijanjaistihpošto je èitanjestavljeno ufunkciju).— pasterovinstitut: nemamnogo èlanova,ali prepoznajeih se još svrata. Paginiranisu, propisnonaslovljeni ipotpisani, imajudvostrukiprored, slovanisu ni sitna nikitnjasta, tipfelerisu potrijebljeni.Uitak za èitanje, iakopomalo sterilan. Odmah znateda za takvo prokuhavanje tekstovavremena imaju samo sveuèilišniprofesori, stipendisti stranihfondacija, urednici knjievnihèasopisa i slièan dokon svijet.— poèetnièki: njihova nesigurnostproizlazi iz uvjerenja daulaze u svijet pun izvrsnih pisacakoji neprestano proizvode izvrsnetekstove te da za njih nemamjesta. Dirljive li naivnosti! Tolikosu skromni da èesto uopæe nisupotpisani.— reagiranje: reagira na èlanaku kojemu njegov autor uopæenije spomenut, na temu kojaga se uopæe ne tièe i o kojoj nemašto reæi.— roh bau: neki autori, èakpoznati publicisti, tekstove prodajukao visoki ili niski roh bau ito po naèelu ideje naše - stil vaš.Autori koji pišu roh bau vrlo sutolerantne i simpatiène osobe,neskloni su zanovijetanju i nisuzlopamtila.— spoji toèkice: podsjeæajuna one zadatke u djeèjim èasopisimakod kojih morate redomspojiti numerirane toèkice dabiste dobili sliku, uz jednu bitnurazliku – ne isporuèuju numeraciju.Meðutim, njihove su toèkicetoliko zabavne i multidimenzionalneda vas jednostavno mamena spajanje. Kad vam dojadispajanje, jer kraja tu nema, nemoete znati je li slika vaša ilinjegova.— svete krave: neki autoriuivaju privilegij da im se tekstoveni ne lektorira ni ne redigira.Mora se, istina, priznati da se radio vrhunskim stilistima, èestosklonima novotvorenicama, kojimase i nema što popravljati.Kod njih je jedino nezgodno akose otkrije kakav tipfeler – modaje i to neko izraajno sredstvo.— turbo katanèiæ: lih stanetepregnantnoshchu i erudicijomnafutrani, a riecsosloxjem, pacse,pravopisanyem uglednijeh perahhorvackih sastavlyeni ter knyishkimleksemima i inom verbalnommrtvorodjencsadi zaprahani,diskurs proshiven nitima minucioznosticsitati, sjevoblyeskpred ocsima kaxe vam da toboxnyaartikulirana refleksijaopskurantisticski destilat glupostijest.— urudbeni broj: to su èlancièiji se autori profesionalno baveneèim drugim, a u novinamaobjavljuju sluèajno. Da imajuurudbeni broj, tekstovi bi izgledalikao slubeni dokumenti Europskeunije ili plan i programMinistarstva prosvjete. Malu siopuštenost dozvoljavaju eventualnou naslovima, pa se upustei u prpošne— igre rijeèima: Konvencijalingvista – lingvistièke konvencije,Buduænost škole – škola buduænosti,Kongres povjesnièara –povijesni kongres i sliène delicije.Opæoj zamamnosti pridonosei reèenice koje vrve multikulturalnošæu,autentiènošæu, konceptima,funkcijama, metodologijama,identitetima, izvješæima,decentralizacijama...— zadnja vura: nekim autorimamuza proradi tek kad je Damoklovmaè zadnjeg roka veæpoèeo padati. Tekst predaju jošvruæ i tako izbjegavaju napast daga unište.— zvijezda vodilja: ovu pomalokièastu etiketu izabrao samzato da, pošto sve sloim po abecedi,najvaniji doðu na kraj teksta.Kod svih tih od A do Z jedinoje neizvjesno tko æe ponijetititulu Mistera i Miss u svojoj kategoriji,dok ovi zadnji doistapredstavljaju zvijezdu vodilju zanas knjievne Gašpare (i Kaspare),štap na koji se moemo oslonitiputujuæi kroz literarnu dolinusuza, kljuè za vlastita i tuðaknjievna i ivotna djela (dapaèe,multipraktièni kalauz). Rijeè jehrabrim putnicima u dubine svemiraodakle nam se vraæaju s èarobnimzvjezdanim zemljovidima.Èitanje tih tekstova jednakoje paranju zastora i otvaranjuprozora u blaim sluèajevima, a uteim tajfunu što odnosi krovovei topi brodove na dno oceana.U svakom sluèaju, zbog njih ivimoi èitamo.