Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

14 II/40, 12. listopada 2,,,.Irena VrkljanPosljednjeputovanje u BeèZnanje, Zagreb, 2000.biteljska tajna” središnji je pojamromana Posljednje putovanje u Beè.Tajna pripada kriminalistici, obiteljpoetici Irene Vrkljan. “Obiteljska tajna”,kao takva, predstavlja opæe mjesto tradicijekriminalistièkih romana, i to onih engleske,nešto staromodnije provenijencije. Dakako,u takvom romanu neæe biti nikakvihpatologa, analitièarskih timova koji izraðujuprofil serijskog ubojice, kompjutorskihstruènjaka koji provjeravaju brojeve automobilskihtablica... Na mjestu intelektualnoprecizno planiranog “savršenog zloèina”nalazi se obièna obiteljska tajna. Najobiènija,onakva kakvih ima u gotovo svakoj(normalnoj!) obitelji: vanbraèna djeca, izgubljeniljubavnici, usvajanja, neuspješnapotraga za nikad dobivenom ljubavi. Nikakvaasocijalna psihopatologija, samonormalna patologija naših svakodnevnihivota i poremeæenih odnosa. Jedino štoovaj roman direktno dijeli s modernim kriminalistièkimromanima èinjenica je što iPosljednje putovanje u Beè na samome poèetkuizlae leš...Pripovjedanje Irene Vrkljan u Posljednjemputovanju u Beè dosljedno je modernistièkopismo u kojem nad autorskim pripovijedanjemu treæem licu dominira pripovjedanjeiz oèišta lika... Irena Vrkljan ispripovijedalaje jednu tipiènu obiteljskuprièu, poput onih koje najèešæe ostaju zatvorenei dobro èuvane unutar èetiri zidagraðanskih kuæa. Zloèin (pravni ili moralni)kao dio obiteljskog inventara, pospremljenu škrinjama ili kovèezima, na tavanu ili upodrumu, sve dok se ne dogodi nešto neoèekivanoi “neka ruka sluèajno ne otvori jedantakav kovèeg”...Andrea ZlatarJosip MlakiæKad magle stanuNomad, Zagreb, 2000ad magle stanu opisuje hrvatskobošnjaèkirat hrvatskim pogledomiznutra, iz perspektive èovjeka kojise našao u rovu, puškom na pušku sa svojimsusjedima. Istovremeno, ta je knjigapolitièki duboko razborita,trezvena i poštena.Ona s razumijevanjem ipoznavanjem pripovijedaprièu koja se tolikoputa ponovila Bosni, Licii Slavoniji: prièu o dojuèerašnjimkomšilucimau kojima su ljudi bilipovezani kumstvima,školskim drugarstvima isportskim rivalstvima,da bi na koncu završila ukrvi. Mlakiæevi junacikatolici su i muslimanikoji jednako psuju Alaha,govore istu arhaiènuikavicu i ne navijaju niza Dinamo ni za Sarajevo,nego za Hajduk. Tojesu li se oni mrzili prije rata ili ne u cijelojprièi nije bitno: stvari su se dogodilemimo njih, a da nisu imali izbora. Sad serokaju dugim i kratkim cijevima i èekaju.Èekaju, kako tipiènim bosanskim fatalizmompiše Mlakiæ, da završi rat kao da èekajuda završi pljusak. Èak i kad ne bi biladobra knjiga, Mlakiæeva bi knjiga bila sjajna,jer predstavlja pošteni, svje i nevinpogled na najmanje nevino mjesto i vrijeme.Osim toga, meðutim, to je i sasvim finamala knjiga.Sluèaj Josipa Mlakiæa mnogi dijelom i srazlogom usporeðuju sa sluèajem RatkaCvetniæa i njegovim Kratkim izletom. Baškao i Cvetniæ i Mlakiæ je debitant koji je uknjievnost banuo niotkuda u kasnim tridesetima...Kad magle stanu na putu su da,baš poput Cvetniæeve knjiice, postanu literarnastvar u modi. Ipak, s usporedbamaCvetniæa i Mlakiæa ne treba pretjerivati.Cvetniæeva je knjiga faction, Mlakiæeva fiction,Cvetiæeva memoarski esej, Mlakiæevadulja pripovijetka ili kratki roman. Najvanijaje razlika što Cvetniæ piše o jednomromantiènom i romantiziranom ratu kojiprovlaèi kroz centrifugu crne depatetizacije.Mlakiæ piše o jednom ratu koji je poštenomHrvatu bolje ne spominjati ga. A pišeo njemu prostodušno i prirodno kao da ganosi kao odjeæu. Piše o njemu ne pokušavajuæistvari prikazati boljima nego što jesu.Mlakiæeva knjiga uvelike je obješena osredišnju dosjetku. Junak knjige JakovSerdar srednjobosanski je ratni veterankoji lei na jednom zagrebaèkom psihijatrijskomodjelu zbog PTS-a. Tamo je dospionakon što je ubio svog suborca, oteoauto vojne policije, napravio pravi kraval.Jakov po nalogu lijeènika biljei svoja sjeæanjana prošle dogaðaje, ukljuèujuæi i onekoji su prethodili utamnièenju. Jakov jeubio svog predratnog najboljeg prijateljaMirsada, muslimana. Ubio ga je u zarobljeništvunakon što mu je podmetnutopismo koje indicira da jeMirsad imao preljubnièkuvezu s junakovom enom.SrednjobosanskiOtelo imao je – kao iobièno – svog Jaga. Onse zove Keške, junakov jesuborac iz rova, cinik imizantrop sklon neprimjerenomhumoru kojinamjesti Serdaru "inkriminirajuæe"pismo i runomšalom uputi mehanizamtragedije...Pored mnogo papirnatihratnih knjiga Mlakiæevamiriše na autentiènost.Karakteri, ratna psihologijai tehnologija, specifièanrovovski mentalitet,humor i sentiš – sve naprosto odaje èovjekakoji je tamo bio kao senzibilni promatraè.To nije naravno jamstvo za dobru ratnuknjigu, ali jest nuan preduvjet, neštošto se ne da ni kupiti ni posuditi.U Mlakiæevoj poziciji nema nièeg folklorno-zavièajnog.On je i jezikom i kulturomurbani tridesetpetogodišnjak kojiu roman unosi kulturu i afinitete svog naraštaja.Njegove æe reference biti jednakoBulgakov i Led Zeppelin, Rolling Stones iSiegfried Lenz, Komandant Mark i Let iznadkukavièjeg gnijezda. Zvuèi malo zastarjelo?Naravno. Mi i govorimo o tridesetpetogodišnjacimakojima je rat pojeodesetljeæe i koji su kulturno ostali ivjetiu srednjoškolskim ljubavima, jer je nakontoga kulturu pojeo veliki pirotehnièkišou.Kad magle stanu nije velika knjiga. Onaje mala: i po volumenu i po ambicijama.Ona je, meðutim, beskrajno èestita, senzibilnai potresna mala knjiga... Mlakiæ prièao svemu majušnom: o lokalnim obješenjacima,o vrapcima, o pogledu kroz prozor,baš kao i o zlodjelima, blatu i alkoholu. Jer,što su vremena strašnija, vanije postajunevane stvari.Na svoj malen, nevaan, nesavršen ihrapav naèin Mlakiæ nudi pogled na onošto je za hrvatsku kulturu dosad bilo nekazivoi kazuje to razumljivo, pametno i bolno.Jurica PavièiæRoman SimiæMjesto na kojemæemo provestinoæNaklada MD, Zagreb, 2000.ugo oèekivana zbirka prièa RomanaSimiæa, urednika u èasopisuQuorum, pravo je osvjeenjena prilièno zamrloj domaæoj knjievnojsceni. Sukladno patafizici, znanostio imaginarnim prostorima, koju sutijekom ovog stoljeæa u Francuskojafirmirali pisci fantastièari: Jarry, Arrabal,Vian, Perec i drugi, Roman Simiæunutar vlastite proze pronalazi noveprostore koji funkcioniraju kao èistametafora... Simiæ je prvi pravi hrvatskipatafizièar, ili Borghesovac u punomsmislu rijeèi, raèunajuæi na njegov radikalantretman imaginarnog, kao i neutaivuelju za egzotikom...Simiæevi svjetovi nastaju na marginamaveæ postojeæih, jednom izmaštanihegzotiènih svjetova. Oni nastaju izregistra njegova iskustva, ali i registranjegova èitanja. Ovi prostori derivirajuiz veæ postojeæe patafizike jednog Marqueza,Llose ili Asturiasa, na primjer...Moemo reæi da je Simiæeva zbirka ineobièna i znaèajna u aktualnom trenutkudomaæe prozne produkcije. Dobilismo pisca koji se ne uklapa u vladajuæikanon, nego, naravno posredno, usvojim tekstovima iznosi svu teinustoljeæa i sav pritisak avangarde, modernei drugih knjievnih pravaca.Rade JarakDevad KarahasanSara i SerafinaDurieux, Zagreb, 1999.ovi Karahasanov roman Sarai Serafina moe se odreditikao svojevrsni pokušaj “obnoveanra”, toènije kao ustrajanjena tradicijski potvrðenim modelimaromanesknog oblikovanja. Ta “obnovaromana” oèituje se ponajviše uvraæanju teišta na prièu i neposrednoispripovijedanu stvarnost, zatimu tretiranju jednoga lika kao integracijskejedinice teksta, jaèanju motivacijskihmehanizama i uopæe u slo-enijoj izgradnji svijeta djela temeljenojprije svega na naèelu kontrasta.Pomalo u inat postmodernojmultiplicirajuæoj retorici ili, kako æeu jednom intervjuu kazati ubogojvještini zbunjivanja koju su razvilisuvremeni pisci, Karahasan u ovomromanu, kao i u ranijim narativnimdjelima, nastoji ponovno uspostavitinaèelo kauzaliteta i homogenizacijeteksta te iznova promisliti odnosstvarnoga svijeta naspram moguæegasvijeta knjievnosti... Njega tako zanimajulikovi i odnosi meðu njima,dogaðajna stvarnost te, moda prijesvega, moguænost da se ispripovijedaprièa; lijepa, uzbudljiva i u najmanjuruku vjerodostojna prièa. Osimte obnove anra, ovaj roman upuæujei na široko semantièko poljesmješteno izvan granica teksta, odnosnona niz tema i motiva iz drugihKarahasanovih pripovjednih i esejistièkihtekstova te na znaèenjski potencijalkulture u kojoj on prebiva.Rijeè je tako o kompleksnoj i dobropromišljenoj romanesknoj strukturikoja pretpostavlja nekoliko razinaèitanja i razina tumaèenja, pri èemuse – koliko god daleko otišli u otkrivanjuznakova teksta – uvijek vraæamona zanimljivost same ispripovijedaneprièe.Ukratko, prièa romana Sara i Serafinaodvija se u sarajevskim ratnimgodinama i koncipirana je oko prilikekoja se pruila likovima da izaðuiz opkoljena grada. Kako bi omoguæiosvojoj eni odlazak, pripovjedaè– po nekim biografskim detaljimablizak samome piscu – mora nabavitipotrebne dokumente i nagovoritido tada mu nepoznatu Saru, odnosnoSerafinu na odlazak... Kroz takonaznaèenu konstrukcijsku osnovicuprièe o odlasku i ostanku Karahasanje na neizravan naèin ocrtao i sarajevskuratnu svakodnevicu, svakodnevicuu kojoj su, upravo zbog njezineogoljenosti, postali toliko vaniodnosi meðu ljudima, prijateljstvo iuzajamno razumijevanje, jer, kakopiše u romanu “u graniènim situacijama,u vremenima velikih iskušenja,ljudi postanu moralno osjetljiviji negoinaèe, recimo mnogo moralnijinego što su u normalnim uvjetim,jer im ništa drugo ne ostaje”...Naèelo dualiteta koje se prepoznajeu toj dramaturškoj koncepciji karakterizacije,odnosno dijalogiènostkao princip uspostavljanja znaèenjameðu pojedinim elementima teksta,izraeno je na gotovo svim razinamaovoga romana. Tako primjerice glaspripovjedaèa ponekad mijenja tonskretanjem panje s prièe i upuštanjemu razlièite refleksije, pa mjestimicedominantni pripovjedni diskursbiva zamijenjen onim esejistièkimèime se ovaj roman pribliava anrovskimhibridima modernizmaznanim pod nazivom roman-esej.Takvi esejistièki pasai u romanu redovitose odnose na teme razumijevanjatradicije i kulture, bosanskohercegovaèkeprošlosti i stvarnosti okojima je Karahasan pisao u mnogimsvojim knjigama...U tom o toj “opozicijskoj napetosti”kao konstruktu kulture i konstruktusvijeta romana dovoljno govoridvojni oblik imena naslovne junakinje,pri èemu ime Sara potjeèe izidovske starozavjetne tradicije, aSerafina se pak vee uz kršæanski nazivza anðela. Tako unutarnja kontradikcijalika Sare i Serafine podvlaèii unutarnju razlièitost bosanskohercegovaèkekulture, a vano je istaknutida taj odnos tekstualnoga iizvantekstualnoga nije nipošto temeljenna pukom simbolièkom paralelizmu,veæ je rijeè o utvrðivanjuistovjetnosti pojava na nekoliko razlièitihrazina, odnosno o sveproimajuæemnaèelu razumijevanja jednekulture. Upravo u takvoj sposobnostiizbjegavanja doslovnosti i patetikete finoj mrei aluzija, u kojojse niz znakova povezuje neprekidnoupuæujuæi jedan na drugoga, sastojise velikim dijelom Karahasanovaspisateljska vještina i, recimo to tako,snaga njegove romaneskne imaginacije.Katarina Luketiæ