Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

II/40, 12. listopada,,,. 13Slavenka Drakuliæknjievnica i novinarkalavenka Drakuliæ je, uz DubravkuUgrešiæ, najpoznatija i najprevoðenijahrvatska knjievnica u inozemstvu.Dosada je objavila romane Hologramistraha, Mramorna koa i Kao da me nema,te zbirke eseja Smrtni grijesi feminizma,Kako smo preivjeli komunizam i pritome se smijali i Cafe Europa. Tijekom devedesetih,od strane vlasti Franje Tuðmanai dijela hrvatskih intelektualaca, izrazitognacionalistièkog odreðenja, bila jemarginalizirana i oštro kritizirana.Kakva slika u Hrvatskoj danas postojio tebi? Da li još uvijek dominira lik “vještice”,“izdajice domovine”?– Na to je pitanje teško odgovoriti. Uovoj zemlji ljudima ionako nije ostavljenopuno prostora ni da samistvaraju sliku o neèemuniti da prosuðujuo bilo èemu. Sliku omeni stvorili su “dr-avni mediji” i to napadima,glupostima i uvredamana moj raèun...S druge strane, nemamojih tekstova, osimpovremeno, u Hrvatskojnisu objavljene nisve moje knjige. Kakvuonda sliku javnostuopæe moe imati? Alinisam jedina kojoj seto dogodilo, ima dovoljnopisaca, reisera,glumaca kojima se dogodiloisto. Ustvari,svatko tko se usprotiviopropagandi. Jasnoje da HDZ-ovu reimunije trebala kultura,nego samo propaganda...Ali o èemu miuopæe govorimo, o kojojjavnosti? Kulturnoj,pretpostavljam. A kulturnajavnost ivi u situacijida tisuæu prodanihknjiga znaèi uspjeh, da postoji jedanjedini list za kulturu, da jedva da postojepoštene knjiare – to su uglavnom papirnice– da izdavaèi moraju raèunati na gubitakako se odluèe objavljivati domaæuprozu... i sve to u opæoj skupoæi i besparicikad ljudi jedva imaju za novine...Osjeæaš li se pripadnom hrvatskoj knji-evnoj zajednici u uem smislu?– Ja tzv. “knjievnu zajednicu” ni nepoznajem, ne poznajem te ljude, ne sudjelujemu njihovim djelatnostima, nisamèlan njihovih udruenja, ne objavljujem unjihovim èasopisima i zbornicima. Sreæom,pripadnost jednoj kulturi nije iskljuèivostvar politike, nego i jezika i osjeæajapripadnosti. Meðutim, ni tu nisam posve“etnièki èista”, ivim èak i na rubu jezikajer pišem i ivim u drugom jeziku, engleskom.Uvijek sam ivjela na razlièitim marginamai uvijek mi se èinilo da to ima dobrustranu jer èovjeku daje više slobode.Mora da sam ustvari okorjeli kozmopolit,jer ivim u nekoliko zemalja, aktivno sudjelujemu kulturama tih zemalja.Koji su elementi bili presudni u stvaranjutvojeg intelektualnog i knjievnogidentiteta u inozemstvu?– Kao i u drugim podruèjima, vano jestvoriti prepoznatljivo ime, a ime se stvarana razne naèine, od nastupa u knjiarama,do intervjua, kritika i konaèno, pisanjanovinskih tekstova. Sve je to vano za recepciju,moglo bi se reæi da je biti pisac full-timejob, izdavaèi na primjer zahtjevajupuno veæi angaman kod publiciranjaknjige nego nekada. Sigurno da mi poma-e to što sam novinarka, pa se povremenojavljam tekstovima u talijanskim, njemaèkim,amerièkim, švedskim itd. novinama,odnosno u zemljama u kojima mi se pojavljujuknjige. Zatim, èesto sudjelujem nameðunarodnim konferencijama,drimpredavanja na sveuèilištimaitd. Osim romanapišem i knjigeeseja, pa to dopire dorazlièitih kategorijapublike. Sve to zajednostvara prepoznatljivost.Prva moja knjigaobjavljena u inozemstvujest roman Hologramistraha. Objavljenaje u Rowohltovojbiblioteci Neue Frau1988. godine u Njemaèkoj.Druga knjigabila je Mramorna koa,u izdanju Roberta Laffontau Francuskoj.Objavila sam jedanmali odlomak rukopisau nekom kanadskomèasopisu i ubrzomi je stiglo pismo izPariza, urednica Laffontamolila je da jojpošaljem cijeli rukopis.Hoæu reæi, protivnonekim mišljenjimada sam se na stranom trištu probila knjigomeseja Kako smo preivjeli komunizam,prvo su prevedeni romani. Istina,knjiga eseja Kako smo preivjeli komunizamprobila je led na anglosaksonskom tr-ištu, u Velikoj Britaniji i u SAD-u. Tamosam takoðer pokušala najprije Hologramima,ali nije išlo. Sve dok mi urednica W. W.Nortona, koja je zapazila moje tekstove uThe Nation, nije manje-više naruèila knjigueseja o ivotu u komunizmu.Andrea Zlatar(iz intervjua Zarez, br. 24, 3. veljaèe 2000.)Predrag Luciæurednik novina i bibliotekeFeral TribuneBiblioteka Feral Tribune pokrenuta jeprije šest godina i dosada je u njoj objavljenogotovo šezdesetak naslova.Koja je osnovna ureðivaèka koncepcijabiblioteke i koje su dodirne toèke Feralakao novina i njegove biblioteke?– Feralova biblioteka nije ništa drugonego nastavak Ferala skoro pa istim sredstvima.Baš kaošto je i tjednik FeralTribune nastavaksatiriènogpodlistka skoropa istim sredstvima.Ovakvu jebiblioteku stvorilaona ista potrebakoja je stvorila iovakav list, potrebanekolicine ljudida na podvaluvremena u kojemivimo odreagiraonako kako bipismen svijet kojemunije amputiranobraz i inaèetrebao reagiratikad prepoznapodvalu.- Danas, dakle, u vrijeme naprasnoprogledalih, mojih mi 15 feralovskih godinadaju za pravo da se narugam aktualnimfrustracijama svih koji tvrde da su biliprevareni. A prevareni su bili svi koji suto – što zbog osobnog komoditeta, štozbog lijenosti ganglija, a što zbog sirenskogazova gomile – zapravo i eljeli biti.Jer ako si dopustio da ti bace prašinu uoèi, uopæe ne moraš gurati glavu u pijesak.Ona je veæ u njemu. Ja, dakle, nepriznajem nikakvu naknadnu pamet, jerona u pravilu ne priznaje svoju prethodnuglupost. Mi smo u Feralu svih ovih godinapravili novine koje su javno spaljivanedok su ovi, što su danas progledali,mahom zatvarali oèi. Znate, kad zamirišpred lomaèom, ono što nazireš kroz polustisnutevjeðe moda ti doista i izgledakao vatromet i moda ti je tako ljepše, uredu, neka im bude... Isto tako, objavljivalismo knjige koje ignorantima što osvome vremenu uvijek znaju da je takvo,ali nikada ne ele znati kakvo je doista,nisu kazale ništa, jer ih oni nisu ni èitali.A nisu ih èitali, jer je to Feral i jer je to fuj-kaka.Taj fini i uglaðeni svijet kojemu jeFeral bio vulgaran dok mu hrvatska stvarnost,naprotiv i nipošto, vulgarna bila nije,mogu poèastiti jednom parafrazomznat æete veæ koga: kutija otrovnih slovaposljednje je što je èovjek izumio u obranuvlastitog dostojanstva.Kako dolazite do potencijalno zanimljivihnaslova?– Pronalazimo se uzajamno: i bibliotekapisce, i pisci biblioteku. Sva èarolijaove igre je u prepoznavanju. Veæ u samomFeralovom imenu ljudi prepoznajuje li to prostor koji ih zanima ili ne. Nameni je i ostalim urednicima Feralovebiblioteke bilo da izborom prvih desetaknaslova odagnamo jedinu eventualnu zabunukoju je njezino ime moglo proizvesti:onu da, sukladno dosadašnjim navadamana ovim prostorima, svaka edicijapokrenuta unutar nekih novina moranuno i neizostavno ostati u granicamapublicistike. Kada su ljudi prepoznali nakanuda Feral i svojom bibliotekom preðesve granice,poèeli su nam utome bezgraniènopomagati. Aonda su poèele imoje brige s nagomilanimgradivom.Sjeæam se, nalisti elja kojusam ispisao jutronakon što senisam uspio otrijeznitiod svojenoæne ideje dapokrenem biblioteku,stajalasu i imena MirkaKovaèa i PredragaMatvejeviæa.I naslovi Kristalnerešetke i Epistolariz Druge Evrope. Tada nisam znao dasu obje te knjige veæ u pripremi kod drugihizdavaèa. Kada sam to doznao, biosam, priznajem, ljut na sebe što se nisamranije sjetio Feralove biblioteke, ali – poštujuæièinjenicu da i Kovaè i Matvejeviæimaju svoje izdavaèe – odustao sam odnamjere da ih nazovem i pozovem da nekubuduæu knjigu objave kod nas. Ne prièamvam ovo da bi netko rekao “Vidi, štoje ovaj fin i kolegijalan!” ili “Ala kretena!”,što je valjda blie istini, nego da pokušatezamisliti kolika je moja radostzbog toga što su kasnije i Kovaè iMatvejeviæ prepoznali Feralovu bibliotekukao svoj prostor. To što se u istomprostoru prepoznaju i Milan Kangrga kojiiza sebe ima i Izabrana djela i MarinkoKošèec koji još nije imao objavljenu knjigunajveæa je pohvala mojoj izdavaèkoj ludosti.Ne, ne, ne... Ne bojte se, neæu sadkrenuti u kuknjavu bez koje izdavaštvo uovoj zemlji naprosto ne ide. Samo æu vam,pozivajuæi se na Kiša, ponoviti ono štoveæ znate: Mi objavljujemo u pustinji. Paako je i ludost, moja je.Katarina Luketiæ(iz intervjua Zarez,br. 17, 28. listopada 1999.)TatjanaGromaèapjesnikinja i novinarkaKako se osjeæaš nakon uspjehatvoje prve knjige pjesama Neštonije u redu?- Osjeæam se kao i svako drugobiæe - èas veselo, èas tuno.Uplašeno pa smireno, ispunjenoi prazno. Moja stanja nemaju vezes uspjehom moje zbirke. Tonajbolje znam po tome jer kadsam tuna i elim se nekako išèupatiiz toga, kaem sebi "Hej, nijesve tako crno! Tvoja zbirka jeuspjela!" Ali, ništa. To mi tada nepomae. A, ako mi tada ne pomae,u drugim sluèajevima mine treba. Kada sam sretna, nerazmišljam o svojoj zbirci. Imapuno vanijih stvari, uostalom,onda sam sretna i bez nje. Moguje samo blago pogledati i reæi"O.K., draga si, stoj tu i dalje!"Odakle ta usmjerenost narealnost u tvojoj poeziji?- Svatko usmjerava svoje pisanjeonamo kamo je usmjeren njegovpogled. Pogled je ondje gdjeje neko stanje, osjeæanje koje te-imo izraziti. Jasno je da je mojausmjerenost na realnost u poezijivarka, kao što je i sama realnost,svijet predmetnih stvari, obmana.Predmeti su tu, èvrsti, jasni,oblikovani, ali sve ostalo je nestalnost,promjenjivost, borba.Realnost kao nizovi slika na površini,vrh nekog durbina kroz kojise vidi ono što zapravo jest,ono što je unutra. Srce oceana.Kako se odnosiš prema drugimpiscima?- Ima puno pisaca koje cijenim.Neke sam voljela u odreðenimperiodima ivota, ali ih poštujemi danas, mada ih moda nisamèitala desetak godina. Oni sutu i ja uvijek mogu stati u obranunjihove èasti. Ali, ivot ide dalje,dolaze nove knjige, nova imenakoja nas osvajaju. Potraga traje ito je dobro. Jer, taman kad pomislimoda smo prokopali svekanale i da više nema nièega štonas moe protresti, evo ga, nalazimojoš jednog, pa još jednog.Probiramo ih kao zrnje i guramou naš kutiæ. Neka budu tu, nekastoje u obranu našeg identiteta.Bulgakov, Babelj, Kiš, Crnjanski,Popa, Tadiæ, Ladin, Mehmedinoviæ,Rešicki, Dragojeviæ, Hamvas,Maspero, Cendrares, Cesaire,Callaghan, Ondaatje, Carver,Atwood, Fante, Bukowski, Sallinger,Kureishi, Canetti...Kako vidiš svoju buduænost?- Svoju buduænost vidim, tj.prieljkujem, kao obiènu ljudskubuduænost. Sve što elim ostvariti,elim to uèiniti kao èovjek, nekao pjesnik. Nemam posebnovelikih literarnih ambicija i to miodgovara. Novac trenutno zaraðujemkao novinar honorarac, avjerujem da bih se jednog danavoljela vratiti svom profesorskomposlu.Rade Jarak