Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

12 II/40, 12. listopada 2,,,.U uvodnom tekstu Naci bontonakaete da je vaša generacijaodgojena na “pedagogiji katodnecijevi”, èesto pišete o fotografiji,filmovima, stripu kao umjetnièkimmedijima koji su izvršili va-an utjecaj na formiranje vašepoetike. Kakav je odnos knjievnihutjecaja i utjecaja tih medijau vašem sluèaju?— Vano je napomenuti da jemoja generacija, dakle generacijaroðena izmeðu 1960. i 1973. bilaje jedina generacija na ovim prostorimaod 1945. godine koja seformirala paralelno sa svojomgeneracijom iz bilo kojeg dijelaEurope, koja se formirala na jednakimvrijednostima, istim filmovima,knjigama i istim ivotnimidealima. Sve generacije prijenaše su zapravo bile generacijejugoslavenskog socijalizma, kojesu se na potpuno drugi naèin formirale,na drugim vrijednostima.Sve generacije nakon nas formirajuse po modelu aktualnih reima,i to je jedna jako bitna èinjenicaza veæinu ljudi te generacijekoja danas na prostoru bivše Jugoslavijepokušava nešto raditi,nešto pisati, snimati. Sasvim jesigurno da su na tu generaciju, i,naravno na mene, ogroman utjecajizvršili izvanknjievni mediji.Dakle, film, muzika, fotografija istrip i, na kraju, televizija. To jenešto što se jako osjeæa u tekstovimaljudi koji su u tom perioduodrastali u gradovima.Prièa o eljezniciTalijanski i francuski kritièarièesto nalaze veze izmeðu vašeproze i proze Danila Kiša.— Ne mogu govoriti o tomekolika je knjievna i poetièka vezaizmeðu mene i Danila Kiša, alisigurno postoji jedna veza – eljeznica.Kad bih govorio o Kišui sebi izgledao bih sam sebi malopretenciozan i bezobrazan. Vezapostoji u tome što je moj djedFranjo Rejc bio visoki eljeznièkislubenik i završio karijerukao konstruktor reda vonje, a uivotu je bio otpravnik vozova napodruèju od Usore do Sarajeva,na masi tih malih eljeznièkihstanica i zapravo je moja obitelj smajèine strane jako formirana natoj prièi o eljeznici. I postojijedna stvar koje se sjeæam iz najranijegdjetinjstva, trenutka kadsam se prvi put osjetio jako diskriminiran,duboko ugroen inesretan. To se dogaðalo kad bikondukter u vlaku ušao u naš kupe,kada bi djed izvadio svoju re-ijsku kartu, baka svoju, mamasvoju, a za mene su morali platiti.To je za mene bila èista tragedija.Ja sam prvi u generaciji koji nijeimao pravo da se besplatno vozieljeznicom, i moda sam iz togMiljenko Jergoviæknjievnik i novinariljenko Jergoviæ roðen je 1966. u Sarajevu.Piše poeziju, prozu, knjievnukritiku i publicistiku. Objavio jezbirke pjesama Opservatorija Varšava(1988), Uèi li netko noæas u ovom gradu japanski(1990), Himmel Comando (1992),Preko zaleðenog mosta (1996), zbirke prièaSarjevski Marlboro (1994), Karivani (1995),Mama Leone (1999) te dramu Kaeš anðeo(2000). Publicistièki tekstovi objedinjeni su uknjigama Naci bonton (1998) i Historijska èitanka(2000).kompleksa dosta pisao o svomdjedu eljeznièaru. Takve se stvarijednostavno ne zaboravljaju.Nikad u narednim godinama ivremenima nisam osjetio tu vrstunacionalne, socijalne, rasne ilivjerske ugroenosti koju sam osjetiokad ja jedini nisam imao re-ijsku kartu.Djed je vaanNaèin na koji pišete o djedudaje naslutiti da mu puno dugujeteu ljudskom smislu. Djed je“vaan”?— Djed je jako vaan. Djed ibaka, majèini roditelji, odgojili sume i nauèili svim vanim stvarimau ivotu. Kad to izgovorim,moji roditelji uvijek bivaju jakonesretni, jer osjeæaju da su neštopropustili uèiniti, i budi im sekompleks krivnje. Meðutim,doista je istina da presudan utjecajna mene nisu izvršili ni mojotac ni moja majka, vjerojatno iztog razloga što, bez obzira štome nisu dobili jako rano, nisu bilizreli za dijete. Oni æe vjerojatnosazrijeti tek ako budu imaliunuke. Ja sam duboko uvjeren dasu djedovi i bake najbolji roditelji,jer vjerojatno su u stanju ispravitione greške koje su poèinilina svojoj djeci. Ja sam zapravoodrastao s prièama o nekom jakodavnom vremenu, iz današnjeperspektive govoreæi. Moji stavovi,èak i politièki, formirani suna neèemu što nije pripadalo nianru komunizma ni antikomunizma,što nije imalo apsolutnonikakve veze ni sa vjerom u bogani s ateizmom. Jedna od formativnihprièa mog djetinjstva je bilata kako je moj djed proveo jednunoæ u zatvoru. To se dogodilonakon što je 9.10. 1934. u Marseilleuubijen kralj Aleksandar.Tad je moj djed u nekoj kavanirekao “E neka ga ubiše” nakonèega su ga andari odveli u zatvori sutradan pustili. To je prièa kojami je kao klincu bila uasno vana.Onoga dana kad je osloboðenoSarajevo, moj djed, koji je tadradio u direkciji eljeznica, zaputiose iz svog stana da zauzme direkcijueljeznica da mu ne bitko što opljaèkao, ili sluèajno nekiustaški ili fašistièki elementišto zapalili. Taj dan, i sljedeæadva, on je u svojim rukama draodirekciju i bio je jako sretan štotako vanu ulogu u ivotu moeodigrati. Iako nikad nije bio nipartizan, ni komunist, a naravnoni nacionalist. Jedina vojska kojojje u ivotu pripadao bila jevojska cara i kralja Franje Josipaiz koje je bio pao u talijansko zarobljeništvo,gdje mu je bilo odlièno.Bilješke iz Kiševe rukopisneostavštine pokazuju da je krzmaooko naslova jedne pripovijesti –Apatrid ili Duh je naša domovina.Osjeæate li se u knjievnoduhovnomsmislu apatridom?—S jedne strane mislim da svimi, svojom voljom ili bez nje,sudjelujemo u podjelama i diosmo nekog kolektiviteta kojim semanipulira ovako ili onako. Meðutim,isto tako, postoji i nekavrsta moguænosti da se èovjek individualnoodredi. Moje individualnoodreðenje bitno je uvjetovanomojim ivotom, a to jeodreðenje da doista nikom nepripadam na takav naèin da bih sesad mogao udarati šakama u prsai vikati ja sam iz ovog ili ja sam izonog svijeta. Moj je zavièaj, jedinimoguæi zavièaj, Sarajevo. Meðutim,moj unutrašnji zavièaj, rekaobih, vaniji je i od tog zavièaja.Taj unutarnji zavièaj zapravoje zavièaj djedova i baka, zavièajroditelja, uspomena, zavièaj mojesobe i jednoga svijeta koji višene postoji i moda stvarno nikadanije ni postojao, ali je formiranu meni i u meni jednostavnotraje. Ja ga nosim sa sobom ipremještam s jednog na drugomjesto po mojoj vlastitoj volji,po mom nekom unutrašnjem odreðenju.Dakle, ja mislim da jebiti apatrid, ne pripadati, neštošto donosi nevjerojatnu, rajskuugodu, rajsku prijatnost, a u istoje vrijeme smrtonosno. Jer, bitièovjek koji nema stalno mjestoboravka, koji nema domovinu ikoji nema zastavu koja ga štiti iza koju æe poginuti jako je opasnoi baš smrtonosno. Ali, s drugestrane, to je zapravo najveæi osjeæajslobode, i nikada nisi tolikoslobodan koliko si slobodan kadanemaš svoju zastavu, svoj grb isvoju vjeru u kolektivitet. Ima jedanstih Miloša Crnjanskog izLirike Itake koji mi je uasnoèesto zadnjih šest-sedam godinapadao na pamet, a stih glasi “Nijedna èaša što se pije,/ ni jednatrobojka što se vije/ naša nije. “To je napisano 1918. godine, ipokazuje vaan, dubinski osjeæajda ne pristaneš na to da pripadašsimbolima i da ne pripadaš niimaod tebe, a nii od tebe su svioni koji te prisiljavaju na pripadanje.Najmizerniji su oni ljudi kojiod drugih ljudi oèekuju izjašnjavanje.Sjeæam se onih monstruoznihzahtjeva od hrvatskihSrba da 1990. godine potpisujudokaze o svojoj lojalnosti. To jebilo nešto bestidno, bez obzirana ono što se dogodilo nakon toga,bez obzira na to što su ti istihrvatski Srbi u agresiji sudjelovali,osjeæaj odvratnosti prema tomèinu zahtijevanja od nekoga dapotpisuje dokaz svoje lojalnostiu meni je ostao do danas.Kad je strah postao prevelikeljko Ivankoviæ u svomdnevniku 700 dana opsade pišekako ste u svibnju 1992., kada jezapoèela opsada, bili izrazito oštriprema onima koji su napuštaligrad. Nakon otprilike godinudana vi ste napustili Sarajevo,što se tumaèilo kao izdaja. Kolikoje ostati ili otiæi osobno ljudskopravo izbora, i osjeæate li sezbog odlaska kao izdajica?— Odlazak u trenutku dok jegrad još bio pod opsadom je nekavrsta izdaje, ali izdaje jedino iiskljuèivo samoga sebe, drugihne. Nitko nema pravo u svojeime nekom spoèitavati odlazak.Moe se spoèitavati u ime nekoguniverzalnog principa, i ja sam seza taj univerzalni princip svim srcemi dušom zalagao sve do trenutkakad moj strah nije postaoprevelik. Kad je strah u menipostao prevelik, ja sam taj principiznevjerio, a to je iskljuèivo isamo moja osobna stvar i ona sedrugih ljudi ni na koji naèin nemoe ticati, niti bih ikome daopravo da mi se to uzima kao bilokakav argument. Naime, hrabrostje svakako vrlina, ali nije dobrokada èovjek zarad postojanjate vrline prekoraèuje vlastite granice.Nekad valja pristati na vlastitistrah i ja sam na njega u jednomtrenutku pristao. Postojijedna silno lijepa i slatka epizodaiz 2. svibnja 1992. godine i velikoggranatiranja koje me je, zamislite,bilo zateklo u kavani hotelaBeograd u Sarajevu. To je bilojedno od prvih ogromnih granatiranja,sjedili smo u ostakljenojkavani i mene je bilo, morampriznati, uasno strah. Kad godbi udarila neka granata u blizini,ja bih se bacao pod stol. Prekoputa mene sjedio je jedan èastangospodin koji se zove VlatkoKraljeviæ, danas ambasador Bosnei Hercegovine u Italiji i Vatikanu.On je mirno sjedio i pušio,gledao kako te granate padaju i ujednom trenutku pogledao ispodstola gdje sam bio ja i izgovoriojednu od meni najdraih reèenicakoju sebi ponavljam kad se jakopuno prepadnem, a to je “Višedostojanstva, Jergoviæu!”Puno je vaših sugraðana, odkojih su neki sigurno i vaši prijatelji,pisalo o ratu, o opsadi, ogradu, no kvaliteta tih tekstovaprilièno varira. Koje autore iliknjige iz toga korpusa preporuèate?— Ima nekoliko pisaca kojebih uvijek i na svakom mjestupreporuèio kao jako vrijedne èitanja,a reklo bi se da su sarajevskipisci. Jedan je zasigurno NenadVelièkoviæ – sve što naðete spotpisom Nenada Velièkoviæa èitajte;drugi je SemezdinMehmedinoviæ, treæi je sjajni sarajevskipisac koji ivi u Chicagu,Aleksandar Heman, potom GoranSamardiæ. To su sve pisci generacijeo kojoj sam maloprijegovorio, roðeni izmeðu 1960. i1973. i naèin na koji oni pišu jevrlo vaan jer je nov i jer je potpunodepatetiziran i dezanagairanu dnevno politièkom smislurijeèi.Pornografija i nogometObjavili ste nedavno uPlayboyu tekst o pornografiji, ato se mnogim našim piscima ne bitako lako dogodilo. Je li bilo komentarau stilu “što to njemu treba”?— Konzumiram ogromne kolièinepornografskih materijalasvake vrste i mislim da sam za pitanjapornografije, a ozbiljnomislim ovo što govorim, jedanod jaèih autoriteta u Hrvatskoj,barem kada je rijeè o javnim osobama,iako, vjerojatno, postoje ioni koji su više samozatajni, pase za njih ne zna. Eto, zato ja pišemo pornografiji. Mislim da tafloskula da pisac èuva svoje dostojanstvopišuæi samo o vanim iuzvišenim stvarima s jedne straneništa ne znaèi, a s druge stranesputava knjievnost samu. Akopišemo samo o vanim i sudbonosnimstvarima, na kraju ne pišemoni o èemu. Hrvatska knji-evnost je, na alost, u velikojmjeri knjievnost ni o èemu imoda bi bilo dobro kad bi se hrvatskipisci malo više bavili pornografijomi nogometom, modabi konaèno propisali. Problem jeveæine hrvatskih pisaca, bez obzirana kolièinu knjiga koje objavljuju,taj što do dana današnjegagotovo da nisu propisali. UHrvatskoj, a tako je bilo i u bivšojJugoslaviji, ljudi su vanionoliko koliko se vanima predstavljajuokolini. A najpraznijiljudi se najvanijima predstavljaju,najprazniji ljudi imaju najozbiljnijumisiju. Èovjek koji pretendirada bude vaan ovome svijetunikad neæe pisati o nogometui pornografiji, jer mu to ne dajemoguænost da bude vaan.Dušanka Profeta(iz intervjua Zarez,br. 1, 19 veljaèe 1999.)