Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

II/40, 12. listopada,,,. 11kanoniziranim govornim praksamate izazivaju nastanak djelomicenovog poretka èije su globalneoznake otvorenost, fragmentarnosti pluralnost. Rijeè je zapravoo svojevrsnom heterogenom poretku,o tipu diskursa èije je inaèicekreirala nekolicina pjesnikau sedamdesetim i osamdesetimgodinama (Makoviæ, Maleš, Èegec,Rešicki…). Ipak, zahvaljujuæiosvještavanju neizvornosti, Prtenjaèasvome pisanju uspijevapriskrbiti terapijsku funkciju,odnosno pronaæi onu toèku ukojoj i “prepisivanje” poèinje oslobaðati!Lana Derkaè, pak, inzistira naprodiranju u prostor nevidljivog,dvojbenog, nejasnog kako bi tamoosvijestila svoj identitet i egzistencijalnoiskustvo. Taj prostorje na kraju pronašla u metaforišume. Epiteti za kojima poseepri pretvaranju šume u simbollirskog staništa su zatvorenost itamnost. "Šuma je moja/ proširenapostelja" (Vez, u Škrabica zasjene), uzvikuje ona, naglašujuæiintimnost i inspirativnost uspostavljenogodnosa. Tim stihovimaDerkaèeva kreativno pokazuje daje šuma simbol središta intimnostikao što to moe biti kuæa,spilja ili katedrala te da "zatvorenpejza šume stvara sveto mjesto"(Gilbert Durand). Svijet izvanšume prikazan je kao do krajnjihgranica isparceliran prostor, kaoprostor u kojemu su moguæa samofrustrirajuæa ponavljanja istoga.Rijeè je o svijetu kataloga,registara, formulara i garancijskihlistiæa (koji je vrlo lako usporedivs Prtenjaèinim luna-parkom).Ta administrativna ureðenostne obiljeava samo materijalnu,nego i duhovnu sferu togsvijeta. Uvjet istinskog pojavljivanjasubjekta i stjecanja produktivnogiskustva je, dakako, odlazak.Metafora šume zapravo jemetafora osamljivanja te signalimaginacijskog obnavljanja krajolikai povratka iskonskom zavièaju.U toj lirskoj šumi posveæenostanje kreacije postaje stanjetišine - "Šuma umjesto menezna:/ tišina je kapital".Radenko Vadanjel je, pak,pjesnik detalja, sitnih pomaka,neoèitih tragova… Njegov jepoetski junak hipersenzibilnipromatraè koji se hrani slikamaiz sjeæanja te koji se povremenostapa s promatranim prizorima.Iako preteu melankoliène fabulacijedoivljenoga, kadšto semoe naiæi na kritièki intoniranetekstove koji ironiziraju banalnost,neupitnost, spoznajnu i do-ivljajnu skuèenost.Intertekstualna gestualnostO iznimnoj bliskosti, dapaèezamjenjivosti kategorija moæi inemoæi današnjega pjesnika ponajboljesvjedoèi njegov odnosspram tekstualnoga nasljeða. Sjedne se strane èini kako ne raspolaenièim nego tuðim rijeèima,reèenicama, postupcima istilskim figurama, a s druge kakoupravo to nasljeðe podvrgava humornojili ironiènoj reinterpretaciji.Lirski subjekt pritom podsjeæana turista koji dodirujepovršinu stvari, ali koji je u bitnomsmislu odsutan iz svijetakoji tematizira. Intertekstualnaje gesta gotovo teorijski problematiziranau tekstu Enciklopedijaoèaja veæ spomenutog i citiranogTvrtka Vukoviæa:Enciklopedija oèajaSve što ispisujemkilavi je jauk u epohi šutnje,frizirani kompas za brz,precizno usmjerenodlazak u potrošeno…… prepisujem, bestidno prepisujemrijeèi, cijele reèenice, a one se,kao na ulici, kao u literaturi,nude ovom prezentu u kojem sebrutalno saima oèajo kome bih mogao napisatiEnciklopedijukada veæ ne bi postojala:Enciklopedija mrtvih, Enciklopedijaništavila, Enciklopedija hrvatskogleksikografskog zavoda, Enciklopedijasporta, Enciklopedija sobnog bilja…U naslovu ove pjesme nalazimozapravo komentar teksta, detekcijustanja subjekta, ali i detekcijustanja svijeta pred kojimse on osjeæa nemoænim. Taj svijetje enciklopediziran, tj. na stanovitnaèin “dovršen”. Opet smo,dakle, blizu Prtenjaèinu lunaparkuili, pak, svijetu kataloga iformulara Lane Derkaè. Sve štopomislimo, veæ je netko uèinio -to je smisao Vukoviæeva navoðenjanaslova knjiga Danila Kiša iStanka Andriæa odnosno nekolikonefikcionalnih leksikografskihdjela. Vukoviæ je nedvosmislenoosvijestio nedoslovno prepisivanjekao jedini moguæi oblikkreacije. Razlièite inaèice intertekstualnostipojavljuju se u zbirkamaSanjina Sorela, KrešimiraPintariæa, Tomislava Bogdana idr. No, ovdje æemo više panjeposvetiti jednoj drugoj pojavi.Intermedijalna gestualnostKreativne strategije jednog dijelapjesnika devedesetih usmjerenesu prema svojevrsnoj globalizacijilirskoga govora. Ona jeponajprije rezultat otvaranja tekstaprema popularnoj kulturi imedijskim iskustvima te svoðenjajezika pjesme na donedavnonezamislivu ulogu pukoga komunikacijskogsredstva. Intermedijalnostu hrvatskom pjesništvunije, naravno, novost. Dapaèe,ona je kao poetièki poeljnapraksa iznova kanoniziranaosamdesetih prilagoðavanjemtehnika i postupaka rock glazbe,videa, stripa ili filma pjesnièkimtehnikama i postupcima. Meðutim,devedesetih se dogodilo radikalnointermedijalno širenje iskustvenogapolja. Iako su se zadnjihgodina na tiskanje stihovaodluèili glazbenici Srðan Sacher iLidija Bajuk Pecotiæ (koji su,dakle, i doslovno ujedinili razlièitemedije), smjer i smisao tog širenjanajoèitiji su i najekstravagantnijiu pisanju Dragana Juraka,Damira Radiæa i Roberta Perišiæa.Rijeè je, naime, o autorimakoji su posegnuli za gotovo paradoksalnimkorespondencijama.Njihovi se lirski protagonistikreæu ni manje ni više nego DivljimZapadom i tematiziraju odnoseizmeðu kauboja i Indijanaca.U pitanju je, dakako, posezanjeza anrovskim stereotipimawesterna, tj. izravno povezivanjeprostora poezije i filma. Dobarprimjer aklimatizacije kauboja uhrvatskoj poeziji nalazimo u Jurakovojzbirci Konji i jahaèi:Marlon u kinoteciPojavljuje seu uniformi šerifa.ispija kaves mukom govoris naporom se kreæe.pitoma ena gleda gasuznim oèima.pola gradagleda gasuznim oèima.druga polovica(rednecksi)strepe za svoje ene.Susret poezije i filma izravnose dogaða u naslovu – lirski je kazivaèsmješten u kinoteku, predfilmsko platno na kojemu se oèitou glavnoj ulozi pojavljuje MarlonBrando. Rijeè je o ludièkompovezivanju zbivanja na platnu ipred njim, o hotimiènom miješanjuperspektiva i dokidanju granicaizmeðu artificijelnoga svijetafilma i stvarnosti njegova konzumenta.I ovlašan pogled nakompoziciju teksta sugerira da jeona filmièna, da imamo posla sogoljelom filmskom naracijom,nizanjem poetskih paragrafa poprincipu nizanja kadrova i klišeiziranimstvaranjem napetosti.Damir Radiæ je otišao i korakdalje. Gotovo svi interpretatorinjegove poezijeistièu filmiènostkao njezinukrucijalnuodliku. QuorumašDelimirRešicki naglasioje da njegovazbirka Lovna risove sintetizira"postupketransmedijalnogai transtekstualnogapalimpsesta usvoj specifièniTeško bi semoglo kazati da jekontekst devedesetihu Hrvatskojpogodovao poeziji.Prva polovicadesetljeæa obilje-ena je ratom, adruga ozbiljnomkrizomwestern cutup", a mladi jeSven Cvekkonstatirao dase "u vremenukada je jedinastvarnost medijska i kada je retrospektivnost(u obliku re-vivala,re-ciklae i ostalih re-pojava)dominantna kulturna èinjenica…retrospektiva nameæe kao jedinaperspektiva". Doista, Radiæeva jepoezija krcata aluzijama, izrièajnimi strukturnim klišejima, nostalgiènimili ironiènim obnavljanjimakanoniziranih umjetnièkihpostupaka. Njezin je predmetnotematskisvijet posve artificijelan– u njemu je sve iz druge ruke, unjemu je vjerojatno najmanje po-eljna i produktivna doslovnakomunikacija s tekstom. Radiæevlirski koncept vjerojatno najboljezastupa dugaèka poema Obmanutišerif. Rijeè je zapravo o stihovanomwestern scenariju u kojemunalazimo vrlo intrigantnufabulu o kreposnom šerifu kojise nepokolebljivo zauzima zapravdu, pridravajuæi se pritomnajviših moralnih naèela. Umješno“kadrirajuæi” prizore lirskeprièe, Radiæ je u tekst unio klišeiziraneportrete junaka i njegovihneprijatelja, funkcionalne opisedvoboja, terena, konja, pastira,diliansi… Lirski se govor pretoèiou “govor golih èinjenica”. Zailustraciju citirat æu prikaz uvodau revolveraški obraèun:Priðe konju, odriješi uzde, htjedeuzjahati."Trenutak, èovjeèe" – dobaci muRingloke iz sjene.Chat Salvador zastane, još mu jeokrenut leðima.Neko vrijeme se ne mièe, samo jemalo spustio glavu.Ponaša se poput èovjeka koji oèekujeudarac nesreæei vjeruje da toèno zna kako tu nesreæuništa ne moe sprijeèiti.Ringloke mu se priblii još tri ilièetiri koraka,sve dok se i sam ne naðe pod zrakamasvjetlašto padaju kroz prozore i vratai zlatasto boje sivu prašinu ceste."Okreni se i bori" - reèe Ringloke…Vjerujem da citirani ulomakdobro ilustrira Radiæevo hotimiènopridravanje anra westerna.No, kada se malo boljepromotri tekst u cjelini, oèitimpostaje da stihovna organizacijamanje poistjeèe iz prirode autorovagovora a više iz njegove potrebeda razlabavi anrovske kanonei westerna i lirske pjesme.On, istinabog, baš kao i Jurak,pripovijeda o kaubojima i Indijancima,ali zapravo pokušavapronaæi posredan naèin prezentacijesvoje prièe. Filmski je stereotipiskorišten kao prihvatljivokvir lirskoj mistifikaciji i globalizacijidrukèijega iskustva. Istotako, podvaljujuæi anrovsku prièukao pjesmu, on “urnalizira”lirski tekst,uvodi ga u medijskuigru, afetišiziranompoetskom iskustvujezikasuprotstavljaogoljenu reèenicu,depoetiziranufrazu,naraciju i ritamsvakodnevnogagovora. Retrospektivajetako doistapostala povlaštenaperspektiva.No, ona nijenimalo bezazlena,jerstavlja u zagradeklasiène obrascepercepcije i dovodi u pitanjesamorazumljivost analitièkihpojmova poput subjekta, individualnogstila, anra, napokon isamog umjetnièkog djela. GestualnostJurakova, Radiæeva i Perišiæevapisanja podjednako se temeljina popularnoj i visokoj kulturii nije je moguæe (bez nasilja)svoditi na jednu ili drugu. Iako jespomenuta ambivalencija prisutnau hrvatskoj poeziji od poèetkaosamdesetih, njihove su inaèice“globalne” pjesme najradikalnije.Opisana se kreativna strategijau potpunosti poklapa s duhomvremena. O tome, meðu inim,svjedoèe i nedavne izjave uglednogateoretièara Frederica Jamesona.On je, naime, u jednom intervjuukonstatirao da se s knji-evnošæu oèito nešto dogodilo ida se danas teško moe govoritio postojanju tzv. visoke literature."Zapravo, mislim da su knjigekoje su danas znaèajne… knjigekoje su proete popularnom kulturom,koje više ne pokušavajustvoriti zaseban prostor za visokuknjievnu kulturu." – zakljuèioje Jameson, zamijetivši usputkako danas, za razliku od moderneu kojoj se umjetnièko djelopromatralo imanentno (kaokreacija pojedinca), "prije svegaimamo problem naæi individualnoumjetnièko djelo". Moda jeJameson u pravu, a moda su elementiindividualne kreacije i daljeprisutni, samo diskretnije i nadrugim tekstualnim razinama.urnalizacija pjesnièkog jezikai ogrešenja o pismenostNa koncu drim vanim istaknutikako je moda najveæa novinapjesništva devedesetih desakralizacijapjesnièkoga jezika. Uznaèajnom broju otpoèetih opusanailazimo na urnalistièkeidiome koji sasvim jasno svjedoèeo tome da je jezik prestao bitiposveæeni prostor stjecanja iskustva,eksperimentiranja i gradnjeimaginarnih svjetova te postaopuko sredstvo prenošenjaporuka. Mnogi su zanemarili klasièanstav da je "gotovo nemoguæene karikirati vlastita iskustva ine rasprodati ono što se proivjeloi osjetilo ako se posegne zauobièajenim oblicima komunikacije"(Peter Sloterdijk). Nastavi lise tim smjerom, vjerojatno æe sedogoditi bitna promjena statusa ismisla poezije u nas. Indikativnoje da se nemar spram jezika povremenooèituje i ogrešenjima oelementarnu pismenost. TatjanaGromaèa, primjerice, bez ikakvihumjetnièkih razloga ili stilskihefekata, inzistira na konstrukcijamau kojima se javlja dvostrukanegacija: "klinci se igraju skrivaèa./Ni ne slute da iza mene/ hodastrièek s pucaljkom u gaæama";"ima puno sprovoda/ kojiniti nisu bogzna što". Korektnijebi, dakako, bilo da Gromaèiniklinci i ne slute, a sprovodi da inisu bogzna što. Dogode joj seèak i krive kongruencije kao u reèenici"Pusti da ti ja skinem/ tihtri pari gaæa". Ispravno bi bilo: tatri para gaæa. Uostalom, slièna segreška omakla i Draganu Jurakuna kraju citirane pjesme Marlon ukinoteci. Njegova "druga polovica/(rednecksi)/ strepe za svojeene", iako bi svatko od te istepolovice oèekivao da strepi. DamirRadiæ, pak, ima teškoæa s refleksomglasa “jat” pa piše “zahtjevati”,“svijetovi” ili “poslje”; ujednom se trenutku toliko zaboraviote je ovako formulirao lirskiiskaz: "kartonski svitak/ ukojem se nalazi papiri o vlasništvu".Nastavi li se ovako, na krajuæe, èini se, nekim pjesnicima ipaktrebati pojasniti da su puèkoškolsketrivijalije poput statusasubjekta u reèenici i njegova slaganjas predikatom uistinu nevane,ali samo dok njima besprijekornovladamo. Itd., itd.Ovim izdvajanjem jeziènihgrešaka nisam kanio umanjiti vrijednostpoetika i lirskih iskustavadevedesetih. Dapaèe, i njihovoje pojavljivanje jedan od simptomatrenutka i primjerenih mupraksi. Vratimo li se poèetnojprièi o Michaelu Asheru i mlazupijeska kojim je otkrio malter ispodbuke kao svoje umjetnièkodjelo, i te æemo greške moæi tretiratizakonitim dijelom potpunogogoljavanja pjesnièke kreacije,njezinog materijala i intencijakoje iza nje stoje. I one su zakonitdio fenomena današnje hrvatskeknjievnosti.