Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

10 II/40, 12. listopada 2,,,.Pjesnièki naraštajdevedesetihOvakav ravnodušansubjekt, ovakav nemetaforièan(“novinarski”)pjesnièki stil i diskurzivniobrazac pjesme u prozitemeljne su odlike lirskihdiskurza veæine našihnajmlaðih pjesnikaKrešimir Bagiæutjecajnoj studiji Poetikapostmodernizma LindaHu-tcheon je podsjetila nanesvakidašnju intervenciju MichaelaAshera. Rijeè je o èovjekukoji je pješèanim mlazom oèistiozid milanske galerije Toselli kakobi svijetu “objavio” malter kaosvoje umjetnièko djelo. Ta je intervencijadovela u pitanje i 'djelo'i 'galeriju', te iznova aktualiziralaraspre o odnosima kreacije i destrukcije,umjetnièkim konvencijama,pojmu ruba i moguænostimanjegova prekoraèivanja.Na radikalnost, doslovnost ioèitost Asherove “akcije” asociralesu me kreativne strategijenajmlaðih hrvatskih pjesnika,onih koji su se javili devedesetihgodina. Njihove su knjige poputspomenutog pješèanog mlazakritièki osvijetlile bitna iskustvahrvatskoga pjesništva zadnjih nekolikodesetljeæa te u prvi planistaknule narcistièko osamljivanjesubjekta, stilizirano “prepisivanje”svakodnevnih prizora, intertekstualnui intermedijalnugestualnost, anrovsku mimikriènost,fragmentarnost i kolokvijalizacijulirskog idioma kaouporišne toèke novih pjesnièkihpraksi…Za razliku od prethodnih, naraštajdevedesetih nije imao uporišnogmjesta svoje promocije.Njegovi su se pripadnici oglašavaliu povremenim publikacijamaèasopisnog ili zbornièkog tipa(Godine, Zor, Libra, Rijek, Aleph,Homo volans…) ili pak u Quorumu,kultnom èasopisu osamdesetihkoji je zadrao sklonost premaurotnièkoj estini pisanja najmlaðih.Vaniji pjesnici koji su sejavili u desetljeæu na izmaku su:Tvrtko Vukoviæ, Katarina Mauran,Ivan Herceg, Alen Galoviæ,Damir Radiæ, Tatjana Gromaèa,Ivica Prtenjaèa, Dragan Jurak,Zvjezdana Bubnjar, KrešimirPintariæ, Srðan Sacher, Katarina-Zrinka Matijeviæ, Robert Perišiæ,Milana Vukoviæ, Kemal Mujièiæ-Artnam, Radenko Vadanjel, LucijaStamaæ, Tomislav Bogdan,Sanjin Sorel, Stjepan Balent, AnaBrnardiæ, Dorta Jagiæ, Lana Derkaèi dr.Teško bi se moglo kazati da jekontekst devedesetih u Hrvatskojpogodovao poeziji. Prva polovicadesetljeæa obiljeena je ratom,a druga ozbiljnom krizom.Katastrofièna je zbilja potpunoobesmislila ionako erodirane vrijednostii dokinula moguænostpostojanja bilo kakve vrijednosnehijerarhije. Netko bi mogaopomisliti kako je rat uzrokovaonaglo stvaranje novog sustavavrijednosti. No, postmoderna seravnodušnost toliko ukorijenilau našoj sredini da je (bar u liricinajmlaðih ) nadjaèala i stvarnosnuratnu apokalipsu. Pjesnici kojise javljaju usred rata uglavnomrat ne tematiziraju (ili to èine vrlodiskretno, rubno i usput); oniodustaju od lirskih projekata kojibi pretpostavljali bilo kakav angamanili akciju, bave se privatnošæu,pjesmu prave nasumiènimnizanjem konkretnih detalja i reèenicakojima su okrueni, bacajuse na posao slijedeæi "novu izrekuda tko trai ne nalazi" Kaotekst koji na tipièan naèin zrcalisenzibilnost i tvoraèke postupkedevedesetih ovdje æu citirati pjesmuVikend broj 31 Tvrtka Vukoviæa.Da ne bi bilo zabune: izdvajajuæiVukoviæev tekst nisam pokušaoizdvojiti najkvalitetnijitekst, nego tekst koji je moguæeinterpretirati kao simptom opæegstanja.VIKEND BROJ 31Ivan je mrtav. Cecilija ima psa.Zove se Lucky. Marina je operiralatumor na maternici. Baka kuhajuhu od paradajza. Mrzim juhu odparadajza. Danima jedem samojaja. Mesa nema. Volim jesti meso.Vikendom nema struje. Struja jeskupa. ivot je jeftin. Susjedi sudebeli i dosadni. Grad je porušen.Kuæa je èitava. Birtije su prazne.Policijski je u jedanaest. Zagreb jeprivlaèan. Vlak polazi u tri. Stvarisu spakirane. Odlazim. Doèekatæe me Neda. Neda je lijepa. Zadovoljansam. (iz zbirke Slijeganjeramenima)Gomilanjem “informacija” osebi i neposrednoj okolini, Vukoviæevsubjekt zapravo inzistirana raspršenosti svoje svijesti, jerse ta raspršenost moe sugeriratitek kada se dokine semantièkavrijednost “informacijama” kojeje unio u tekst. Izmjenom kratkihjednostavnih reèenica, njihovomuvjetnom korespondencijomi potpunim odustajanjem odmetaforiènosti taj subjekt istodobnolegitimira nezainteresiranosti za prostor zbilje i za prostorimaginacije. Stoga je njegovuzakljuènu konstataciju (Zadovoljansam) moguæe shvatiti i kaodoslovno autsajdersko osvještavanjevlastite pozicije i kao autoironièanizrièaj. U oba sluèaja, lirskigovor ima terapijsku funkciju.Jer: rijeè je o subjektu koji jepristao na svoje izgnanstvo i kojemuupravo zbog tog pristankaprijeti išèeznuæe. Ovakav ravnodušansubjekt, ovakav nemetaforièan(“novinarski”) pjesnièki stili diskurzivni obrazac pjesme uprozi temeljne su odlike lirskihdiskurza veæine naših najmlaðihpjesnika. Kao korelate navedenojVukoviæevoj pjesmi i njezinojpseudopoenti (Zadovoljan sam)nasumièno izdvajam i prispodobljujemsljedeæe stihove njegovihvršnjaka:– U stvari, ništa se ne dogaða.(Alen Galoviæ, Sijaèica ita, uMalo tijelo jutra)– Najbolje je prièati o vremenskojprognozi. (Ivan Herceg, Našadruga imena)– Ovo je ivot koji mi odgovara(Tatjana Gromaèa, U poljskomzahodu na brijegu, u Nešto nije uredu?)– Ustvari, dobro sam --- i uopæenije loše --- još uvijek je dobro(Katarina Zrinka Matijeviæ. Ustvari,dobro sam) itd.Kolokvijalizacija lirskog idiomaPjesnici koji su se javili sedamdesetihiosamdesetihmistificirali su ina razlièite naèineiskušavali(gotovo sakralizirali)pozicijuautsajdera,uglavnom sepanièno zatvarajuæiu prostorliterature ili alternativnekulture.Pjesnicidevedesetihprema svemu(pa i premaprostorima literaturei kulture) iskazuju jednakuravnodušnost. U tome je,koliko zasad mogu razabrati, njihovadiferentia specifica. Ako jeravnodušnost (makar i hinjena)glavno obiljeje ponašanja lirskogsubjekta, onda su improvizacijai inzistiranje na nefigurativnostipjesnièkoga govora glavnaobiljeja poetskih tehnika devedesetih.Majstorom lirske hiperbolizacijesadašnjeg trenutka, sluèajnihpojedinosti i ni po èemu iznimnihsituacija predstavila se TatjanaGromaèa u nedavno tiskanomlirskom prvijencu Nešto nije u redu?.Rijeè je o autorici koja je nastanovit naèin sintetizirala nastojanjasvojih vršnjaka oko kolokvijalizacijepjesnièkoga jezika,upravo promocije tzv. stvarnosnepoezije te prokazivanja svakogoblika lirske muzealnosti. Tematskaishodišta njezinih tekstovasu npr. obiteljska prepirka,odlazak kod frizera, razgovordviju ena u tramvaju, momcikoji èiste snijeg, party, radnicikoji u vlaku kartaju belu i sl. Onošto njezinu inaèicu te “stvarnosnepoezije” èini privlaènom suzavodljiva narativnost, duhovitosttematizacije i izrazita komunikativnostteksta. Ona inzistira nastihovanim prièicama koje odlikujeumješno biranje iskaznih iiskustvenih perspektiva, uvjerljividijalozi i inventivna poentiranja.Gromaèin lirski model dobroilustrira sljedeæa pjesma:Cura koja je sjebanaOdlazi ujutro, vraæa se nešto prijeTV dnevnika.Na radikalnost,doslovnost i oèitostAsherove “akcije”asocirale su mekreativne strategijenajmlaðihhrvatskih pjesnikaZapadno radno vrijeme.Dugaèak crni kaput, siva svjetlostna njenom licu.Kosa zataknuta iza uha.U njenom sanduèiæu nema nièegosim reklama za besplatnu dostavupizzei raèuna za vodu i grijanje.Otkljuèava vrata, baca stvari napod.Umiva se i dok se briše mekimfrotiromdugo gleda svoje lice u ogledalu.Oblaèi staru isfucanu trenirku isjeda pred TV.Podgrijava jelo od juèer.Gleda kroz prozor, pere zube.Napokon, odlazi spavati.Subjekt Gromaèine poezijezorno potvrðuje da u ivotu – zarazliku od gramatike – ne postojesamo tri lica, dapaèe da se ispodnaoko nedunog Ja mogukriti èitavi svjetovi. Taj subjekt,naime, istodobno provodi kritièkumimezu svakodnevice i samokritièkopropitivanje vlastitedoivljajnosti. Njegova je raspršenost,meðu inim, signaliziranaèestim prebacivanjem iz enskogu muški rod, te ludièkim povezivanjemtzv. visokih i niskih motivai kategorija. On zapravo nastojidedramatizirati stvarnost isvoju pozicijuu njoj, te pritomiskazivaèkulakoæu nadreditinekadašnjemgrèu. Neposrednoiskustvoprati,dakako, i prikladangovorniidiom. Izrazipoput “poštenjakdo jaja”,“egzistencijalnibed” ili “curakoja je sjebana”jasno upuæujuna argonskuopuštenost suvremenogloosera. Iako je u pojedinim tekstovimaposve jasno da je Gromaèinsubjekt bitno teatraliziran,veseli njegova sklonost osporavanjuinaèe tako tipiène ravnodušnostii prateæeg joj osjeæajanemoæi.Poput Vukoviæa i Gromaèe(èije su spisateljske prakse dijametralnosuprotne – pojednostavljenokazano, njegova je ekskluzivistièka,a njezina urnalistièka),na kolokvijalizaciji lirskogidioma te na mistifikaciji konkretnog,sadašnjeg i trenutaènogustrajno rade Ivan Herceg, DortaJagiæ, Alen Galoviæ, KatarinaMauran i dr.Narcistièko osamljivanjeDanašnji je pisac, pa tako ipjesnici o kojima govorim, osuðenna nedoslovno ponavljanje,na traenje izvornosti u osvještavanjuneizvornosti svakog iskustvai svake pomišljive reèenice. Sraznih nas strana upozoravaju daje upravo repeticija vjerodostojanizraz trenutka. "Ako bi trebalookarakterizirati trenutaènostanje stvari, rekao bih da je u pitanjustanje poslije orgija." - primijetioje Jean Baudrillard, utjecajnimislilac i jedan od ideologapostmoderne pa dodao: "Orgijesu eksplozivni trenutak modernosti,onaj koji oslobaða u svimpodruèjima. Danas je sve dopušteno,igre su odigrane i mi se kolektivnonalazimo pred krucijalnimpitanjem: Što raditi poslijeorgija?" Èini mi se da je moguæiodgovor najmlaðih hrvatskihpjesnika na ovo pitanje - narcistièkoosamljivanje subjekta te intertekstualnoi intermedijalnoobnavljanje spomenutih igara.Narcistièko je osamljivanje posljedicasubjektova upornog fokusiranjadetalja i prizora kojima jeokruen, a koje je iskljuèivo ufunkciji njegove autoanalize i terapije.Ono je najoèitije u pisanjuIvice Prtenjaèe, Lane Derkaè iRadenka Vadanjela.Staru ideju o blagotvornomuèinku poezije, o simbolièkomoèuvanju ili ponovnom stjecanjumentalnog zdravlja bijegom ustih Prtenjaèa je aktualizirao veænaslovom svoje prve zbirke Pisanjeoslobaða. Njegova se prigodnalirska terapija odvija u dvijefaze – najprije se subjekt polemièkisuèeljava s okolnim svijetomkako bi naglasio vlastituneprilagoðenost da bi potom takoodnjegovanu “autistiènost”pokušao pretvoriti u kapital. Polemièkaoštrica Prtenjaèina govoranajviše je usmjerena premapotrošaèkom društvu i njegovimstatusnim simbolima. Višestrukose istièe da u svijetu oko nas nemaistinskih vrijednosti, tj. damu je temeljna odlika patvorenost.Blještavilo neonskih reklama,sakraliziranost novca, silikoni,semafori, ekrani… - to je (premaPrtenjaèi) inventar luna-parka ukojemu ivimo. Buduæi da se opredijelioza samoæu, njegov lirskiprotagonist inzistira na razlici.Npr. ovako:u nedjelju kad ugase plavu neonskureklamui ohlade se cijevi pune osamljenogplinada samoæa je savršenaako je od prirodnih materijala(Ivica Prtenjaèa, Silikoni, u Pisanjeoslobaða)Suèeljujuæi raznorodne diskurzivnematrice, on razgraðuje iironizira idejne koncepte kojistoje iza njih. Sintagma i reèenicasu najèešæi okviri u kojima posvjedoèujesvoju “moæ govora”.Moglo bi se kazati kako je njegovopoetsko pismo na tragu šalamunovskeili maleševske euforièneasocijativnosti i ludiènosti(osobito kada ispisuje stihovepoput "otok nema djecu/ on jeneèiji pad u bakreno ljeto/ u kojepristaju plave jahte/ napuèeneodisejima"). Poetski svjetovi kojestvara su trenutaèni, ekstravagantnii ekskluzivni oblici samozaboravabiæa uronjena u jezik.Prtenjaèa uvaava èinjenicu damu orgije prethode te da su u njimasudjelovali drugi, što meðuinim znaèi da je njegova (naslovomproklamirana) terapija poezijomuvjetovana iskustvima i pisanjemnjegovih prethodnika. Jezièneigre za kojima posee “prepisuju”veæ ostvarene prekide s