Supplement Contemporary Croatian Literature, pp. 15 - 34 - Zarez

2 II/40, 12. listopada 2,,,.gdje je štoMister Lapsus i Miss Pasiv Boris Beck 3Razgovor s Antunom Vujiæem: Pluralizam kulturnih estetika Davorka Vukov Coliæ 4-5Nakladništvo i izdavaštvo: stanje Grozdana Cvitan 6Hrvatski nezavisni nakladnici 6TEMARecentna hrvatska knjievnost 52 naslova za 52. Frankfurtski sajam knjigaUredile: Katarina Luketiæ, Iva Pleše, Dušanka ProfetaEseji: 8-11Knjievno vrijeme: sadašnjost Andrea ZlatarOpasni stihovi, beskorisne zastave Nataša GovediæPjesnièki naraštaj devedesetih Krešimir BagiæRazgovori: 12-13Miljenko Jergoviæ Dušanka ProfetaSlavenka Drakuliæ Andrea ZlatarPredrag Luciæ Katarina LuketiæTatjana Gromaèa Rade JarakPrikazi: 14, 35-46Devad Karahasan, Sara i Serafina; Josip Mlakiæ, Kad magle stanu; Irena Vrkljan, Posljednje putovanje uBeè; Roman Simiæ, Mjesto na kojem æemo provesti noæ; Marinko Košèec, Otok pod morem; Jurica Pavièiæ,Nedjeljni prijatelj; Igor Štiks, Dvorac u Romagni; Slavenka Drakuliæ, Kao da me nema; Robert Perišiæ, Mo-eš pljunuti onog tko bude pitao za nas; Miljenko Jergoviæ, Mama Leone; Ðermano Senjanoviæ, US&A; ZoranFeriæ, Anðeo u ofsajdu; Borivoj Radakoviæ, Ne, to nisam ja; Ozren Kebo, Sarajevo za poèetnike; EdoPopoviæ, San utih zmija; Branko Maleš, Male ljubavi; Viktor Ivanèiæ, Toèka na U; Rat u Hrvatskoj i Bosnii Hercegovini (uredili Ivo aniæ i Branka Magaš); Sonia Wild Biæaniæ, Dvije linije ivota; Stanko Andriæ,Dnevnik iz JNA; Ilija Jakovljeviæ, Konclogor na Savi; Jakša Kušan, Bitka za Novu Hrvatsku; Bora Æosiæ,Carinska deklaracija; Predrag Matvejeviæ, Vidosav Stevanoviæ i Zlatko Dizdareviæ Gospodari rata i mira;Marinko Èuliæ, Tuðman – anatomija neprosvjeæenog apsolutizma; Petar Lukoviæ, Godine raspada; StankoLasiæ, Autobiografski zapisi; Krešimir Bagiæ, Umijeæe osporavanja; Stanko Andriæ, Èudesa Svetog IvanaKapistrana; Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske knjievnosti III; Enciklopedija Miroslava Krlee;Mladen Machiedo, Slatkogorka Italija; Hrvoje Turkoviæ, Teorija filma; Pavle Kaliniæ, Pušaèi vremena; VanjaSutliæ, Sve je samo putovanje; Igor Mandiæ, Prijapov problem; Cyberfeminizam (uredio Igor Markoviæ);Pakiranje vlasti, Izbori u Hrvatskoj 1995. i 1997; Tijelo u tranziciji (uredila Djurdja Bartlett); AndrijaMauroviæ, Kandaul; eljko Zorica, H. C. Zabludovsky, Fantastièni bestijarij Roskildea; Branko Fuèiæ,Fraške; Ivo Maroeviæ, Zagreb njim samim; Miljenko Jergoviæ, Kaeš anðeo; CD-ROM Klasici hrvatskeknjievnosti II (Pjesništvo); U obranu buduænosti, traenje u minskom polju (uredili Freimut Duve i NenadPopoviæ); Nada Švob Ðokiæ, Tranzicija i nove europske drave; Evakuacija, izbor iz suvremene prièe iz Bosnei Hercegovine (uredio Dragoslav Dedoviæ); Miljenko Jergoviæ, Historijska èitanka; Frakcija; QuorumDRUŠTVO HRVATSKIH KNJIEVNIHPREVODILACAOrganiziraRADIONICU KNJIEVNOGPREVOÐENJASA ENGLESKOG JEZIKAu prostorijama ART NET KLUBA(Preradoviæeva 25), dva puta tjedno(ponedjeljak i srijeda, 18-19:30)u razdoblju od 6. studenogdo 13. prosinca 2000. g.Prijaviti se mogu:– diplomirani anglisti– osobe koje se veæ bave knjievnimprevoðenjem– apsolventi anglistikeUpisi:23–27. listopada 2000. g. od 10-12 satiu tajništvu Društva, Ilica 42/IIUpisnina: 100 knSve ostale informacije na telefon01/48 47 565.Radionicu sufinancira Ministarstvo kulture RepublikeHrvatske.Info 46Supplement 15–34Contemporary Croatian LiteratureEdited by: Katarina Luketiæ, Iva Pleše, Dušanka ProfetaTranslated by: Nataša Govediæ, Aleksandra Mišak, Dubravka PetroviæNa naslovnici: Albrecht Dürer - Krist meðu uèenjacima, Zbirka Thyssen, LuganoRockefellerova 26, 10 000 Zagreb HrvatskaTel & Fax 385 1 46 83 020 E-mail cms@zamir.netCentar za mirovne studije, neprofitna inevladina organizacija koja promièe nenasiljei društvenu promjenu povezujuæi obrazovanje,istraivanje i aktivizam, najavljuje upise ujednogodišnji obrazovni program za odrasleMIROVNISTUDIJIUPISIod 9. do 13. listopadaod 10 do 16 satisve informacije na broj telefona 46 83 02013 osnovnih kolegija, kontekstualno i interaktivno uèe-nje,niz seminara, predavanja, diskusija, radionica, tribina, videoprojekcija..... Mirovna knjinicakolegiji:uvod u mirovne studije; umijeæe nenasilja; ra-zumijevanjenasilja; upravljanje sukobom; enska kultura otpora;ljudska prava – izazovi za promjene; izgradnja mira; kultura,znanost, tehnologija i komunikacija; civilna politika; nenasiljena dugi rok; nacionalni identiteti; odnosi meðu rodovima/spolovima;zaštita okoliša i odr-ivi razvojdvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Hebrangova 21, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451fax: 4856-459e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.comuredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Marcela Ivanèiæglavna i odgovorna urednica: Andrea Zlatarpomoænice glavne urednice: Katarina Luketiæ, Iva Plešeredaktor: Boris Beckredakcijski kolegij:Sandra Antoliæ, Tomislav Brlek, Grozdana Cvitan,Dean Duda, Nataša Govediæ, Giga Graèan, Rade Jarak,Agata Juniku, Pavle Kaliniæ, Branimira Lazarin,Jurica Pavièiæ, Dušanka Profeta, Dina Puhovski,Srðan Raheliæ, Sabina Saboloviæ, David Šporer,Igor Štiks, Gioia-Ana Ulrich, Davorka Vukov Coliægrafièki urednik: eljko Zoricalektura: Marko Plaviætajnica redakcije: Nataša Polgarpriprema: Romana Petrinec, Damir Raliætisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20aTiskanje ovog broja omoguæili suInstitut Otvoreno društvo HrvatskaMinistarstvo kulture Republike HrvatskeCijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 knPRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Hebrangova 21elim se pretplatiti na zarez:6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 knZa Europu godišnja pretplata 100,00 DEM, zaostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUÈITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:Uplate na iro-raèun kod Zagrebaèke banke:30101-601-741985. Kopiju uplatnice priloitilistiæu i obavezno poslati na adresu redakcije.

II/40, 12. listopada,,,. 3Boris BeckJeduæi zadnjih godina svoj kruhpo redakcijama upoznao sam vrlomnogo autora i autorica, ali polovièno.To znaèi da bih se na novinarskimskupštinama, balovima iradionicama, na koje doduše neidem, mogao naæi pored menidragog pera, a da nemam pojma.Što mogu kad, obrnuto od Iranki ivojnika koji osim lica nemaju ništadrugo, novinski tekstovi baš licanemaju. Iznimka nisu ni kolumnejer fotografija kolumnistane slui pruanju obavijesti o autorovuizgledu (ja sam, primjerice,ljepši u stvarnosti), nego je višekao neki orden na tekstu - pokazujeda je autoru ukazana najvišamoguæa novinarska èast.Pa ipak, tekstovi što se motajupo redakcijama imaju tolika sasvimljudska obiljeja da ne mogune zakljuèiti: tekst, to je èovjek.Na primjer:— amateri: iako se lako prepoznaamaterski tekst, malo jetee reæi što toèno razdvaja amatereu pisanju od neamatera, pogotovozato što ivimo u zemljiu kojoj su prvi èlanovi DHK-a, adrugi ne ive od svojega knjievnograda. Opæenito se misli daamatere u pisanje vuku izvanknjievnirazlozi, ali to nije posvetoèno zato što oni prvenstvenoele saèuvati rijeèi svojega zavièajai djetinjstva. Èini mi se daje vanija razlika to što ih èitanjetuðih tekstova ne moe iznervirati- èitaju, a i pišu, s više uivanjaod tih profiæa. Prelazak izblaenog amaterizma u ozbiljnopisanje, ukoliko je uopæe moguæ,obavijen je velom tajne poputnastanka svemira ili poèetaka ivotana Zemlji.— anemija: to su tekstovi kojiu redakciju stignu bez nadnaslova,podnaslova i naslova. Obiènourednik po èitanju utvrdi kakoto nije sluèajno – u njimazaista nema nijedne reèenice, nijednemisli, nijedne rijeèi koju bivrijedilo istaknuti.— baloni: tekstovi koji se napuhujuda bi zauzeli što veæiprostor. Zbog toga neprestanovrte iste rijeèi i misli. Moraju izbjegavatiurednike s iglama zakravatu ili broševima te pušaèe ione koji zalijevaju male kaktusena stolovima.— èiji je dui: ukoliko tekstima naslov poput "Implementacijanekoliko teza o nekim postteorijskimaspektima”, odmahznam da je to natjecatelj u akademskojsportskoj disciplini tkoima dui (popis knjiga u bibliografiji).Vrlo su stidljivi i nikada ujavnost ne izlaze u Adamovukostimu (tj. bez fusnota). Kadanisu sigurni u sebe, odaberu nepretenciozannaslov, recimo: “PrelistavajuæiGadamera”. Ja ih radoèitam jer me uvijek neèemu poduèe,makar i tome da duina nijeuvijek najvanija.— èitanje s preponama: nemogu odoljeti (sirenskom) zovuzagrada (pa smjeste u njih 30%teksta 1 ). Iako su te ZAGRADE(najèešæe) (ne)potrebne (u zagradamaje (tek) dio reèenice (ilije umetnuta reèenica (pa se mo-e odvojiti “obiènim” (za)rezom))(ili je rijeè o kakvu objašnjenju(sic!) (koje nikoga ne zanima)pa se moe - ispustiti)) dobrodoðu da - oteavaju “èitanje”!?Od (matematièkih) znakovavole i potencije: one predstavljajufusnote (za koje vrijediisto što i za zagrade) 3 … Korijene,razlomke i integrale još nisupoèeli rabiti, ali postavit æe èitateljusvaku moguæu prepreku u“tekstu”: crte, crtice, navodnike,zvjezdice, semikolon & sl.)Mister lapsus i Miss pasivTekst, to je èovjek— diva: na samu pomisao dase izrazi na tri (umjesto dvadesettri) kartice uvrijeðeno trepæeoèima i zgraa se: A i ja stvarnone mogu na manje...— hiperkorektni: nov/a pojava/akkojim/om su zahvaæeni/esvi/e oni/e autori/ce, znanstvenici/ei teoretièari/ke koji/e su sebojali/e prigovor/a zbog rodne/spolnediskriminacije/ice.— jebivjetri: na njih se nemoe i ne smije raèunati. Akotrebaju doæi, još ih nema; ako sudošli, ne zna se tko ih je, za kadai za što naruèio; ako su na putu,ne zna se kad æe stiæi; ako su stigli,nema diskete; ako ima diskete,prazna je; ako nije prazna, nemoe se otvoriti; ako se otvorila,zaraena je virusom koji upravouništava hard disk.— kriva adresa: jedina je nanjima krivnja što su se našli nakrivom mjestu u krivo vrijeme:šalju aforizme u knjievne èasopise,romane u novine, pjesme uAutoklub, savjete o èišæenjuosobnog oruja u enske èasopise.Tako su sigurni da im nikadanitko neæe ništa objaviti.— krleosaurusi: Krlea jemrtav, ali imitatori njegove reèenicenisu.— kuštravi: stiu natipkanina pisaæem stroju s bezbroj pogrešakai ispravaka unijetih rukom,bez margina i proreda, pomoguænosti na obje strane papirai to tako da jedna strana budeobrnuto natipkana od druge. Notekstovi su duhoviti i pametni,pa nije šteta truda raspetljavatiih.— nedodirljivi: knjievni parije.Nisu dobrodošli zbog togašto su im autori a) ksenofobi, b)rasisti, c) enomrsci, d) duniuredniku sto maraka, e) nacisti,f) napisali su uredniku negativnukritiku prošle godine, g) pisali ukonkurentskom listu, h) predavalina konkurentskom fakultetu,i) djeca profesora koji suurednika uporno rušili, a na nekomsmiješnom predmetu. Sasvimje razumljivo da postoje redakcijeu kojima su više negodobrodošli, a u koje mi nemamopristupa.— nisu sami u glavi: kao normalnetekstove prihvaæam sve kodkojih nadzorni odbor kontrolira51% duševnih dionica. No kadaveæinski paket doðe u posjed paranoika,shizofrenika ili maniènogdepresivca, to se i te kako osjeti.Objavljuju se samo u terapijskesvrhe, inaèe se bacaju u tapeciranekoševe za smeæe. Naalost, njihoviautori katkad urgiraju ili, jošgore, osobno doðu.— nonšalantni: tekst glatkoteèe, ali unutra vrebaju podvodnemine. Strana su prezimenapogrešno napisana, uz njih èestostoji tek inicijal, citati su nepouzdanii barem bez jednogznaka navoda, podaci neprovjereni,tvrdnje nedoreèene, tipfeleriobvezni. Ako je to kritika knjige,nedostaju bibliografski podaci;ako je intervju, izostavljen jebilo koji podatak o intervjuiranom;ako je to prikaz izlobe,ilustracija je okrenuta naopaèke.Autorova beskrajna samouvjerenostèitatelja stavlja u pozicijuAhileja koji nikada ne sustiekornjaèu pogrešaka, propusta iproizvoljnosti.— panoramska kamera: nesposobnisu razluèiti vano odnevanoga, a moda im i vjerabrani isticanje jednoga na raèundrugoga. Zbog toga se jednoliènoi ravnomjerno kreæu poljemsvojega interesa, posve nalik panoramskimkamerama HRT-a,ništa ne naglašavajuæi i nikoga nepreskaèuæi. San im je pisanje telefonskihimenika, ali Pošta ihpreviše rijetko izdaje da bi od togamogli ivjeti.— pasivni krajevi: to ne znaèida se ondje jede puno kruha, negoda njihovi autori oboavajupasivne konstrukcije(odnosnoda supasivne konstrukcijeobo-avane od njihovihautora).Osim što se izraavajupasivom(oni birekli: putempasiva), tekstoveuništavaju ièitavim arsenalomantistilskihsredstava(oni bi rekli: uposjedu se je idrugih metodatemeljem kojihdolazi do otuðenjateksta odèitatelja te odbijanjaistihpošto je èitanjestavljeno ufunkciju).— pasterovinstitut: nemamnogo èlanova,ali prepoznajeih se još svrata. Paginiranisu, propisnonaslovljeni ipotpisani, imajudvostrukiprored, slovanisu ni sitna nikitnjasta, tipfelerisu potrijebljeni.Uitak za èitanje, iakopomalo sterilan. Odmah znateda za takvo prokuhavanje tekstovavremena imaju samo sveuèilišniprofesori, stipendisti stranihfondacija, urednici knjievnihèasopisa i slièan dokon svijet.— poèetnièki: njihova nesigurnostproizlazi iz uvjerenja daulaze u svijet pun izvrsnih pisacakoji neprestano proizvode izvrsnetekstove te da za njih nemamjesta. Dirljive li naivnosti! Tolikosu skromni da èesto uopæe nisupotpisani.— reagiranje: reagira na èlanaku kojemu njegov autor uopæenije spomenut, na temu kojaga se uopæe ne tièe i o kojoj nemašto reæi.— roh bau: neki autori, èakpoznati publicisti, tekstove prodajukao visoki ili niski roh bau ito po naèelu ideje naše - stil vaš.Autori koji pišu roh bau vrlo sutolerantne i simpatiène osobe,neskloni su zanovijetanju i nisuzlopamtila.— spoji toèkice: podsjeæajuna one zadatke u djeèjim èasopisimakod kojih morate redomspojiti numerirane toèkice dabiste dobili sliku, uz jednu bitnurazliku – ne isporuèuju numeraciju.Meðutim, njihove su toèkicetoliko zabavne i multidimenzionalneda vas jednostavno mamena spajanje. Kad vam dojadispajanje, jer kraja tu nema, nemoete znati je li slika vaša ilinjegova.— svete krave: neki autoriuivaju privilegij da im se tekstoveni ne lektorira ni ne redigira.Mora se, istina, priznati da se radio vrhunskim stilistima, èestosklonima novotvorenicama, kojimase i nema što popravljati.Kod njih je jedino nezgodno akose otkrije kakav tipfeler – modaje i to neko izraajno sredstvo.— turbo katanèiæ: lih stanetepregnantnoshchu i erudicijomnafutrani, a riecsosloxjem, pacse,pravopisanyem uglednijeh perahhorvackih sastavlyeni ter knyishkimleksemima i inom verbalnommrtvorodjencsadi zaprahani,diskurs proshiven nitima minucioznosticsitati, sjevoblyeskpred ocsima kaxe vam da toboxnyaartikulirana refleksijaopskurantisticski destilat glupostijest.— urudbeni broj: to su èlancièiji se autori profesionalno baveneèim drugim, a u novinamaobjavljuju sluèajno. Da imajuurudbeni broj, tekstovi bi izgledalikao slubeni dokumenti Europskeunije ili plan i programMinistarstva prosvjete. Malu siopuštenost dozvoljavaju eventualnou naslovima, pa se upustei u prpošne— igre rijeèima: Konvencijalingvista – lingvistièke konvencije,Buduænost škole – škola buduænosti,Kongres povjesnièara –povijesni kongres i sliène delicije.Opæoj zamamnosti pridonosei reèenice koje vrve multikulturalnošæu,autentiènošæu, konceptima,funkcijama, metodologijama,identitetima, izvješæima,decentralizacijama...— zadnja vura: nekim autorimamuza proradi tek kad je Damoklovmaè zadnjeg roka veæpoèeo padati. Tekst predaju jošvruæ i tako izbjegavaju napast daga unište.— zvijezda vodilja: ovu pomalokièastu etiketu izabrao samzato da, pošto sve sloim po abecedi,najvaniji doðu na kraj teksta.Kod svih tih od A do Z jedinoje neizvjesno tko æe ponijetititulu Mistera i Miss u svojoj kategoriji,dok ovi zadnji doistapredstavljaju zvijezdu vodilju zanas knjievne Gašpare (i Kaspare),štap na koji se moemo oslonitiputujuæi kroz literarnu dolinusuza, kljuè za vlastita i tuðaknjievna i ivotna djela (dapaèe,multipraktièni kalauz). Rijeè jehrabrim putnicima u dubine svemiraodakle nam se vraæaju s èarobnimzvjezdanim zemljovidima.Èitanje tih tekstova jednakoje paranju zastora i otvaranjuprozora u blaim sluèajevima, a uteim tajfunu što odnosi krovovei topi brodove na dno oceana.U svakom sluèaju, zbog njih ivimoi èitamo.

4 II/40, 12. listopada 2,,,.Davorka Vukov ColiæKada bi o alternativnoj, deetatiziranojkulturi u bilo kojoj odzapadnoeuropskih zemalja govorilikao u Hrvatskoj, sumnjam da bito èinili s toliko nezadovoljstva,kao što se to èini u nas. Svugdje uEuropi ima etatizma, i u drugimzemljama ima historicizma. Premanacionalnoj baštini i drugi seèesto odnose na memorijalan, jubilarannaèin, a nacionalni i kulturniidentitet u Zapadnoj Europinerijetko se shvaæa kao jedan. Nespominjem to stoga da bih kulturnojjavnosti u Hrvatskoj odrekaopravo na kritiku, nego samo danaglasim da je konzervativnoshvaæanje kulture uvelike prisutnou mnogim europskim zemljama, ada smo mi veæ sada ispred mnogih.- To je osnovni dojam koji jeAntun Vujiæ stekao na netomzavršenom godišnjem summituministara kulture, odranom nagrèkom otoku Santorini zadnjegatjedna rujna, na temu zaštitekulturnog nasljeða.Nedjelotvorno slaganje- Redovito sastajanje ministarakulture inicirao je prije nekolikogodina Meksiko, a mreu jerazvila Kanada, okupivši prve ljudeiz kulture tridesetak zemaljacijeloga svijeta s idejom da razmjenjujuiskustva i trae rješenjazajednièkih problema. U mreidominiraju zemlje koje kulturune zamišljaju na naèin meltingpotai premda na skupove dolazepromatraèi iz SAD, nije sluèajnoda s amerièkog kontinenta glavnurijeè vode Kanada i Meksiko,a od europskih zemalja one kojesu kritiène prema amerièkomkonceptu, pogotovo kada je rijeèo zaštiti europske tehnologije inacionalne kulture, što æe reæipoglavito Francuzi, ali i drugi.- U tom društvu Hrvatska seod nekadašnjeg promatraèa odnedavnaprometnula u aktivnogsudionika. Štoviše, ministar Vujiænajavljuje da æe krajem oujka uDubrovniku biti domaæin europskogskupa na temu kulture i nasilja.– Veæina konferencija završavaopæim, ali nedjelotvornim slaganjem,jer se pobroje pozitivnevrijednosti prema kojima se usmjeravakulturna politika, a jasam predloio da krenemo putemnegativnog odreðenja onogašto ogranièava kulturu, za što jeDubrovnik više nego dobromjesto jer pokazuje i najdrastiènijeoblike nasilja prema kulturi –kae Vujiæ. – Dakako, pod nasiljemu kulturi ne misli se samo nabombardiranje i rušenje objekata,nego na svaki oblik supremacijekoja potiskuje autentiènostkulture, od jezika i medija, doAntun Vujiæ, ministar kulture Republike Hrvatskepolitièkih i drugih utjecaja. Treba,dakle, utvrditi negativne elemente,a potom naæi instrumenteza njihovo rješavanje, od provoðenjameðunarodnih konvencijao zaštiti kulturnih dobara i autorskihprava, do poticajnog zakonodavstva.Mnoge je iznenadiotakav pristup. No to je metodološkiobrat u ostvarivanjupraktiène kulturne politike, ukolikoelimo da europska i svjetskazajednica formira djelotvornesudove i akcije.Mentalitet ZarezaO èemu ste inaèe govorili naskupu? Kakva iskustva moe hrvatskiministar kulture ponuditiostalima?– Na tom sastanku bio sam jedinikoji je upozorio na negativneelemente u shvaæanju nacionalnekulture u kojima nacionalnakultura èesto zna biti vezanauz dravnu kulturu, pri èemu jePluralizamkulturnih estetikaKultura se na trištu nesmije tretirati kao robadravna kultura najèešæe odvodiu ropstvo dravnim ritualima.Nakon moga izlaganja nekolikokolega mi je reklo da je to primjerenijipristup. Naime, obiènose pojednostavljeno raspravlja opitanju kulturnoga identiteta,kao o obliku nacionalnog, etnièkogidentiteta ili identiteta manjihgrupa. Ukazao sam na moguænostda se on moe izvuæi izsvoje primarne funkcije i falsificiratiputem drave.Što je inaèe bila glavna temaovogodišnjeg Skupa ministarakulture u Grèkoj?– Osnovna je tema bila zaštitakulturnog nasljeða, pri èemu sepod nasljeðem ne podrazumijevajusamo objekti, slike, gradovi icrkve, nego sve što se u današnjojterminologiji naziva dodirljivakultura i kultura koja se nemoe dotaknuti, materijalna iduhovna. Završio je deklaracijomu kojoj se, izmeðu ostaloga, navrlo zanimljiv naèin provlaèi osnovnateza koja ima gotovo normativnuformu, a za koju bimnogi u Hrvatskoj rekli da jekonzervativna: kultura se na tr-ištu ne smije tretirati kao roba. Unas se pak modernim gledanjemna kulturu smatra ono koje kaeda se vezama izmeðu kulture igospodarstva, prvenstveno krozdonacije, sponzorstva i osloboðenjeod poreza, moe ostvarititip kulture nezavisan od drave.U tom pogledu katkad mi se èinida smo moderniji od mnogih zakoje drimo da bi nam trebali bitiuzori. Stoga, kada bi neki našiljudi, pa i s mentalitetom Zarezaili nekih drugih kritièara, došli natakvu konferenciju, vjerujem dabi se prilièno iznenadili kada bièuli o èemu se tamo govori. Ukratko,èinjenica je da mnoge europskezemlje imaju etatistiènijeshvaæanje kulture nego što ga danasmi razvijamo.Èime to tumaèite?– U hrvatskoj tradiciji kritièanje odnos prema dravi, koji sezadrao i danas kada je ta dravaprvi put naša. Iskustva poput našegamnogi narodi jednostavnonemaju. Francuzi ili Grci nisumorali u tolikoj mjeri razvijati tuvrstu kulturnog iskustva koje dr-avu uvijek smatra neèim sumnjivim,a u nas je taj mentalitetveoma jak. Ne mislim da je lošešto ga imamo, no bilo bi dobroda se naðe prava mjera. A pravamjera bila bi ono kako zamišljami voðenje Ministarstva: kada govorimo kulturi, uvijek govorimo i-i, nikada o ili-ili. Uvijek govorimu konjunkcijama, nikada udisjunkcijama, uvijek smatram inajozbiljnije mislim da je pluralizamkulturnih estetika bitan zakulturu, a u tome se razlikujem iod nekih mojih prijatelja i od nekihmojih protivnika.Pravo otkriæeU nekim svjetskim medijima,poput kritièki raspoloenog NewYork Timesa, prvi put sa simpatijamai razumijevanjem pišu o hrvatskojkulturi. Je li to izravnaposljedica promijenjene politièkeklime u odnosu na Hrvatsku?Hrvatska kaomala zemlja uivasve veæi ugledzahvaljujuæibrojnim kulturnimdjelatnicima– Dakako! Hrvatska odjednompostaje domaæin konferencijamana kojima je ranije jedvabila gost. Osim spomenutogskupa u Dubrovniku, 2003. godinebit æemo domaæini i godišnjegsvjetskog skupa mree ministarakulture, što pokazuje da Hrvatskakao mala zemlja uiva sve veæiugled, a on raste zahvaljujuæiprije svega brojnim kulturnimdjelatnicima koji u razlièitim meðunarodnimforumima potvrðujuvisoki modernitet naše kulture,bilo da je rijeè o sudjelovanjugospoðe Naime Baliæ u radu tijelaVijeæa Europe, bilo da je rijeè ogospoði Biserki Cvjetièanin kojaje s Culturelinkom ostvarilasvjetsku bazu podataka u Zagrebuili o Hrvoju Hribaru, izuzetnoaktivnom u meðunarodnimfilmskim udrugama i brojnimdrugima. Kao što je prije mjesecdana reèeno na skupu Vijeæa Europeu Bukureštu, nova hrvatskakulturna politika prati se s velikimzanimanjem, tim više što jetoliko hvaljeni Nacionalni izvještajo kulturnoj politici RH iz1998. godine pisan kritièno u odnosuna tadašnje stanje, pa se sadaeli vidjeti kojim smo putemkrenuli. Za mnoge smo pravo otkriæe,pa naše ideje više veu uziskustva sjevernoeuropskih zemaljanego uz našu vlastitu regiju,u kojoj su odnosi prema kulturivrlo konzervativni.Jesu li u predstavljanju Hrvatskeu svijetu uèinkovitije ivanije veze, akcije i manifestacijebilateralne naravi, poput nedavnoggostovanja zagrebaèkogHNK u Budimpešti s NikolomŠubiæem Zrinskim, ili sudjelovanjena EXPO-u, Venecijanskombijenalu i sajmu knjiga u Frankfurtu...?–Teško je na to jednoznaènoodgovoriti. Naš paviljon u Hannoverujedan je od najposjeæenijih,i to doista nije pretjerivanje.Nakon završetka programa posjetiteljiredovito plješæu, što se udrugim paviljonima ne dogaða. Sdruge strane, imamo krajnjekonzervativne i birokratske bilateralneodnose. Nije stvar samou tome da mi šaljemo ono što jenama najlakše poslati – folklorniansambl, gudaèki kvartet ili etnografskuizlobu – nego što tonajèešæe trae te druge zemlje.Svugdje gdje drava posreduje ukulturnoj razmjeni i odnosima,kultura se obièno svodi na standardneoblike, pa se uglavnomradi samo o tome kolika se kolièinatakve kulture razmjenjuje.Dolazi li cijelo kazalište ili samomanji broj solista zbog rezanjatroškova, velika izloba ulja iligrafika zato što su jeftinije. Sdruge strane, Nikola Šubiæ Zrinskipokazao je u Maðarskoj neštoizuzetno. Nakon superlativnihkritika i urnebesnog aplauza gostovanjese pokazalo kao sjajanpotez ne samo kao moguæe oivljavanjepolitièkih odnosa, negoprije svega kao oivljavanje meðusobnogsrdaènog raspoloenjadvaju naroda.ensko rubljeAko sam dobro obaviještena,Zagreb se kandidirao za Europskigrad kulture 2004. godine.Koliko su takvi planovi i eljerealni?– Zagreb neæe biti grad kulturezato što bi on to elio, on tone bi bio ni kada bi to nominalnopostao ako ne bi u stvarnosti biograd kulture. Prema tome, nemoe se razmišljati o Zagrebukao europskom gradu kulture2004. ukoliko se neke stvari bitnone promijene u gradu, a ondai u dravi jer su Zagreb i dravauvelike povezani. Èinjenica je dadanas u Zagrebu imamo znatnihproblema i s kazalištima, i s galerijama,i s izlobenim prostorima.Javna sramota je pomanjkanjeodgovarajuæeg izlobenogprostora. To je grad koji nemaMuzej suvremene umjetnosti nitiima uvjeta za primanje znaèajnijesvjetske izlobe. To je grad ukojem neki misle da je kazalištepreskupo, a to je kazalište s go-

II/40, 12. listopada,,,. 5tovo jednom nulom jeftinije odbilo kojeg sliènog kazališta u Europi.Èetiri glavna beèka teatraimaju budet jednak budetuMinistarstva vanjskih poslovaAustrije, što najbolje govori otome koliko Beè dri do kulturei umjetnosti. Samo Budimpeštanskaopera ima 1.600 zaposlenih!Ako Moderna galerija, unatoènekom proširenju na poticajMinistarstva, još nije spremnaugostiti znaèajniju izlobu, akomjesecima ne funkcionira èak nitako mala galerijica kao GalerijaForum, jer se ne mogu riješitiproblemi prodavaonice enskogrublja, onda su to velièine kojeodreðuju je li naša metropoladoista europski grad kulture ilinije. Prema tome, mislim da bi sepuno više trebalo koncentriratina ono što spominjem kao drukèijeshvaæanje kulture u gradu, amnogo manje na nominalni naslov,do koga je vrlo teško doæi napostojeæoj podlozi. Kuda godkrenete, nešto ne štima, jer Zagrebni u ranijem reimu nije biodovoljno kulturan grad, bez obzirašto mislio o sebi, a u posljednjihdeset godina to je još manjebio, zbog èega ni sada nisu riješenaneka kljuèna pitanja, pa Ministarstvodaje poticaj i pomoæda se neke stvari promijene.Još o mentalitetuNa što mislite?– Vidjeli smo diskusiju oHNK, vidjeli smo poèetke meninekih nesimpatiènih shvaæanjaoko izgradnje Muzeja suvremeneumjetnosti, vidimo da se mnogoprièa o smanjenju gradskog novcanamijenjenog kulturi. Ne mogubiti kritièar proraèunske politikeGrada, ali ako Zagreb neštohoæe, mora znati vezu izmeðukulture i èinjenice da je on glavnigrad. Mora znati da se od plaæakoje taj glavni grad ima samo zatošto je glavni ubiru prihodi kojimoraju iæi i u kulturu. Moda jenajjednostavnija veza izmeðugrada i kulture ona u Dubrovniku.Kada doðu dva velika broda iiskrcaju turiste, onda to sigurnone èine zbog kupanja, a to istotreba shvatiti i Zagreb, da ne spominjemprimjere Budimpešte iBeèa koji su nam pred vratima;da ne govorim o jednom Hamburgugdje gradski teatar ima 80milijuna DEM godišnjeg budeta.Ne mislim da bi to moraoimati Zagreb, jer Njemaèka i Hrvatskanisu isto, no to bi trebaobiti smjer, ali za mnoge to još nijetako.Oslobaðanje od PDV-aOve se godine takoðer postaviloi pitanje zašto Frankfurtskisajam knjiga osim Ministarstvafinancira i grad Zagreb. Nije lito èinio i ranijih godina?Ako Zagreb neštohoæe, mora znativezu izmeðukulture i èinjeniceda je on glavni grad– Tako je to veæ godinama, aprvenstveno zato što 95% izdavaèadjeluje u Zagrebu, pa ovdjeplaæaju i poreze, te se ti omjeri financiranjanikada nisu dovodili upitanje. Prvi se puta dovode u pitanjesada, što je izdavaèe stavilou nevjerojatan poloaj, o èemu jepredsjednik Vijeæa zajednicenakladnika i knjiara Albert Goldsteindao svoje mišljenje. Eto, ito je mali detalj koji pokazuje das takvim mentalitetom neæemopuno postiæi.Prijedlog Zakona o kulturnimvijeæima je u proceduri. ZaštoMinistarstvo toliko insistira bašna tom zakonu, kao prvom kojiæe biti donesen u podruèju kulture?– Zato što je rijeè o bitnoj noviniu rekonstrukciji odnosa izmeðuhrvatske kulture i drave.Pokazalo se, naime, da ljudi eleprava u odluèivanju, no kada su usituaciji da ta prava ostvare, neele prihvatiti odgovornosti kojeim uz ta prava pripadaju. Tim zakonomelimo ostvariti naèelopo kojemu kultura i kulturni djelatniciodluèuju prvenstveno samio sebi, uz rezervnu pozicijudrave, gdje Ministarstvo dodušeodobrava budet, pa je potpisministra zadnji, ali ministar gamora javno obrazloiti, èime jestruka kultura javnost osiguranakao troèlana dinamika, a ne kaoodnos subordinacija i nametanja.Time æemo, uvjeren sam, pitanjeetatizma, decentralizacije i demonopolizacijerješavati na visokojeuropskoj razini koju nemajuni sve vane europske zemlje.Meðutim, upozoravam, bit æe tou poèetku prilièno bolan proces.Sukobljene straneNa temelju èega to zakljuèujete?– Na temelju negativnih iskustavas formiranjem prvih povjerenstavaza film, kao posljedicespomenutoga sindroma odnosaprava i odgovornosti. Osim toga,svjestan sam da monopoli postojei u strukama, a ne samo na relacijistruka-drava. Ako oni kojiodgovornost konzumiraju kaopravo kritike, a ne i kao pravoprihvaæanja suodluèivanja, nepoènu mijenjati taj mentalitet,imat æemo vrlo rizièan proces ukulturi, no nadam se da se Ministarstvoneæe morati vraæati nakontrolnu funkciju. Netko æemorati odobriti odlazak na Manifestu,netko æe morati odobritisredstva za zaštitu spomenika,netko æe morati odrediti prioritete,a prema tom Zakonu sve toneæe smjeti odluèivati ministar.Time æe se ublaiti stari odnoskulture i drave kao sukobljenihstrana, koji je istodobno poticaoneodgovornost na jednoj, a samovoljuna drugoj strani. Bit æeviše polemika, ali one neæe imatisamo jednu adresu i nadam se daæe vijeæa biti neka vrst sanatorijaza ozdravljenje cjelokupnog odnosaprema hrvatskoj kulturi, ukojemu æu – kako kaem u šali,ali u njoj je pola istine – biti posljednjivani ministar kulture uHrvatskoj.Koliko æe po vašoj procjenitrebati vremena da kulturna vijeæadoista zaive?– Ne elimo uriti, a vezujenas i saborska procedura, pa vijeæajoš neæe odluèivati o raspodjelipredstojeæeg proraèuna, ali æega ubrzo nadzirati.Svaka promjena vlasti u nasznaèi promjenu zakona, korjenitereforme i nove sustave odluèivanja.Jesu li i kulturna vijeæajedna od takvih promjena ili æeto biti ipak trajno rješenje?– Naglasak je upravo na stvaranjusustava koji æe djelovatineovisno od politièkih struktura.Smatram da ono što dolazi s politikom,treba iæi s politikom, ato je vrh odluèivanja koji se odnosina ministra, zamjenika,eventualno i pomoænike. Sve ostaloje nezavisna tehnologija kojamora osigurati autonomnostkulture. To je osnovna politièkaideja kulturnih vijeæa i baš zato ušali kaem da elim biti zadnjivani ministar kulture.Izlaganje koeSjednica Vijeæa Ljetnog festivalaDubrovnik veæ æe se odratikada izaðe ovaj broj Zareza, paipak kako ocjenjujete Festival išto bi trebalo mijenjati?– Na sjednici se usvaja financijskii programski izvještaj, razmatraprijedlog novog Statuta ipotvrðuju ili ne potvrðuju kadrovskarješenja. U ovom trenutkumogu tek reæi da æe se sve dogaðatipred licem javnosti. Stav jeNajneugodnije jekada vas se nekritizira, negoproziva zbog stvaris kojima nematenikakve vezeMinistarstva takoðer da Gradmora preuzeti svoju obvezu, kaoi prava koja ima kao osnivaè, i utom pogledu za sada nema bitnihnesporazuma. Ministarstvo eli,u omjerima u kojima sudjeluje ufinanciranju festivala, osiguratipolitiku koja je vana na republièkojrazini, a to je angairanjestruènih ljudi, sposobnih za voðenjei realiziranje programa narazini nacionalnih potreba, komuniciranjasa svijetom i interesasamoga grada i turizma. Po svojprilici postoje razlièita viðenjakako do toga doæi, pa æemo usporeditiargumente, osvrnuti sena njih kritièki i donijeti rješenje.Prije toga ne elim komentiratinièiji pojedinaèni rad. U svakomsluèaju, tko god vodio Igre, morato èiniti na temelju nekoliko kriterija,i radnih i struènih, a i sposobnostida komunicira s drugima.Kako inaèe raditi? Kada je rijeèo Dubrovniku, osobno se osjeæampomalo iznevjeren. Ne samoda su bila osigurana velikasredstva, nego je osim njih, iz tekuæerezerve, osigurano i podmirenjestarog duga Festivala, što uovim vremenima besparice nijebilo nimalo lako i za što sam naVladi izloio vlastitu kou. Kaokolektivnu zahvalnost dobio samjavne polemike o stupidnim stvarima,što me povrijedilo i kaoèovjeka. Kako æu sljedeæi put naVladi traiti novac za nešto štoæe moda biti i vanije od starihdugova Festivala?Što vam se èini najuspješnijimpostignuæem u nepunoj godinidana mandata?– Uspjeli smo poveæati udiokulture u proraèunu, što smatramozbiljnim i, ako ništa drugo,mjerljivim uspjehom. eljeli smokulturu staviti u aktivniji poloaji na razini Vlade shvatilo se da tonije potrošnja, nego ono što Hrvatskuventilira i osposobljuje zasvaku društvenu, pa i gospodarskuegzistenciju.A što vam se èinilo najgorimtijekom dosadašnjeg mandata?– Najgore su mi bile krive optube.Ministarstvo se tako stalnopoziva na odgovornost zbogmoguæeg gostovanja neke beogradskegrupe u Hrvatskoj, kao dami izdajemo vize. Najneugodnijeje kada vas se ne kritizira, negoproziva zbog stvari s kojima nematenikakve veze. Vrlo muènami je bila i dubrovaèka polemika....a ostalo? Ostalo je uglavnomprilièno dobro, a i imam optimizampamæenja.

6 II/40, 12. listopada 2,,,.Nakladništvo iizdavaštvo: stanjeFragment teksta Strategijarazvitka kulture iz dioniceKnjievnost i nakladništvoostojeæe podatke treba posebnokomentirati, a upuæujuna nered koji vlada uregulativi tih podruèja. Iako je otome bilo govora i u prvom dijeluistraivanja u projektu Kulturnapolitika u Republici Hrvatskoj,vano je ponoviti da se prilike nisuni poboljšale, a još manje sredile.Konkretno to znaèi da nijemoguæe dobiti stvaran broj nakladnikai izdavaèa, a ni specifikacijuknjiga po podruèjima. Takose u broju nakladnika i izdavaèaèesto nalaze "mrtve duše", odnosnooni koji due vrijeme nisuobjavili nijedan naslov ili su seèak u meðuvremenu ugasili. Utom smislu moda je ui pokazateljbroj nakladnika i izdavaèa smakar dva objavljena naslova.On za 1997. godinu iznosi 529,ali taj broj takoðer malo govorijer u njemu su sadrani svi: odstvarnih nakladnika i izdavaèaknjievnih djela do opæinskih izdanjaili upnih ureda.Na dvije brojke izdavaèa inakladnika 1998. godine moguæeje oèitati razliku izmeðu virtualnihi stvarnih nakladnika i izdavaèa.Dok prvi broj govori o dotadregistriranim nakladnicima iizdavaèima, drugi je stvaran brojonih koji su u 1998. godini objavilimakar jedan naslov. Kad zatraitepodatak, ponude vam prvibroj! Statistika za 1999. još jeèudnija: prema postojeæim podacima2.829 izdavaèa i nakladnikaobjavilo je 2.940 naslova. Stvarnostje ipak ponešto drukèija.Statistika proteklih godina navodi:godina broj naslova broj izdavaèa i nakladnika1997. oko 3.600 oko 1.6001998. oko 3.150 oko 2.400 / 1.0741999. 2.940 2.829Ma kako statistika bila loša inedostatna, pokazuje da je brojnaslova protekle dvije godinepao ispod razine koja je dopustiva.S upola manjim brojem stanovnikasusjedna drava RepublikaSlovenija ostvaruje isti brojnaslova bez tendencije pada, anjezini knjievnici imaju sasvimdrugu i društvenu ulogu i materijalnusituaciju od one što je imajupisci i knjievnost u Hrvatskoj.Prvih šest mjeseci ove 2000.godine pokazuje lagani oporavak,pa je veæ moguæe reæi da æebroj od preko 3.000 naslova unjoj biti ostvaren, ali u svemu tomepremalo je razloga za optimizam.Kad je rijeè o proizvodnjiknjige u Hrvatskoj mnogi su seveæ pitali što je to ona donja granicaispod koje proizvodnja znaèii odumiranje.U prvom dijelu Kulturne politikeRepublike Hrvatske pitalismo se o uèincima najavljenogPDV-a na kulturu pa tako i knjigu.Oèekivao se poraz. Iako umeðuvremenu i uveden i ukinut,porez na dodanu vrijednost svojimje negativnim posljedicamaitekako iv u nakladnièkoj djelatnostiu Hrvatskoj. Trendovi rastazabiljeeni sredinom ovog desetljeæanakon pretrpljenih pokusa sPDV-om bili su urušeni. Dodatneneprilike koje prate hrvatskogospodarstvo kao mnoga slièna utzv. tranzicijskim zemljama samopojaèavaju negativne trendove uproizvodnji i plasmanu knjiga.Novih zakona u vezi s knjigomjoš nema, ali se u novije vrijemepokazalo da postoji javna itajna legislativa. Odnosi se nauvoz, odnosno izvoz knjiga, aosloboðenje od carine prema našemzakonu i potpisanim meðunarodnimkonvencijama (ne plaæase carina ni PDV) ne znaèi ioslobaðanje od znatnih carinskihdabina koje propisuju interniakti. Prema tim aktima obvezatnaprocedura carinskog postupkapokazala se u praksi i sastoji se utome da svaku fakturiranu pošiljkukoja stigne u zemlju, bez obzirana vrijednost i broj knjiga,prati isti postupak:- svaka pošiljka se evidentira iskladišti u carinskom skladištu inaplaæuje poèetno s 29 kn za prvidan te 7,20 kn za svaki sljedeæidan (postupak izuzimanja pošiljketraje u prosjeku od 3 do 8 dana),- za svaku pošiljku posebnopotrebno je ispuniti uvoznu carinskudeklaraciju koja stoji 170kn na više (toènije 50 DM plusPDV!) te- platiti za to 50 kn biljega.Opisanim naèinom oslobaðanjaod carine pri uvozu knjiga internimaktima uvedeni su postupcikoji toliko poskupljujuuvoz knjige da više nitko ne eli(i ne moe) uvesti samo jednu iliveæi broj jeftinih stranih knjiga.Uvoznici knjiga èesto su u priliciodbiti pojedinaène narudbe iuglavnom se na narudbe stranihknjiga osvræu kad njihov brojmoe znatnije umanjiti prosjeènucijenu koju uvoznik nakonplaæanja dabina mora formiratiza kupca. Ili kratko reèeno: deklaracijao oslobaðanju od carineuz learinu, obavijest o prispijeæui predpregledu (!) iznosi popaketu do pet kilograma oko 260do 270 kuna bez obzira koliko jeknjiga u tih pet kilograma.Procedura za èasopise je slièna,a ponekad (!) joj podlijeu ikatalozi nakladnika koji su najèešæebesplatni!Za razliku od nabrojanihuvoznih propisa izvoz knjigapretrpio je slijedeæe nove izmjene:- ove godine ukinuta je povlaštena30% nia tarifa za poštanskeisporuke knjiga i èasopisa,a uveden dodatni trošak od 10 knpo svakom paketu koji odlazi izzemlje.Njih zasad nitko od korisnikanije dobio na uvid, ali su zato itekakoosjetili njihov uèinak. I dokoni sa skupom procedurom okooslobaðanja od carine pogaðajuuvoznike i pojedince, oni koji seodnose na izvoz pogaðaju nakladnike,izdavaèe i ukupne pokušajeda kulturnom proizvoduomoguæimo što jednostavniji putizvan vlastitih granica.Grozdana CvitanARKZIN d.o.o.Vesna Jankoviæ, Republike Austrije 23HR-10000 Zagrebtel: (01)3777866, fax: (01)3777867e-mail: dejan.krsic@zg.tel.hriguljasevic@yahoo.comBARBATVladimir Štokalo, Iblerov trg 9HR-10000 Zagrebtel/fax: (01)4555452, (01)4615056e-mail: barbat@zg.tel.hrBTC – ŠAHINPAŠIÆLada Jurkoviæ, Borovje 13aHR-10000 Zagrebtel/fax: (01)6602940;tel: (099)427791e-mail: btc-sahinpasic@zg.tel.hrCASTROPOLAMagdalena Vodopija, Zagrebaèka 14HR-52000 Pulatel/fax: (052)218197, (052)216159e-mail: castropola@pu.tel.hrCELEBERIvo Caput, Grobnièka 34HR-10000 Zagrebtel/fax: (01)3636085tel: (099)464994e-mail: ivo.caput@public.srce.hrDEMETRA d.o.o.Dimitrije Saviæ, Zeleni trg 2HR-10000 Zagrebtel: (01)6522296, (01)6199347fax: (01)6199347e-mail: dimitrije.savic@zg.tel.hrDORA KRUPIÆEVA d.o.o.Branimir Donat,Prilaz Gjure Deeliæa 75HR-10000 Zagrebtel: (01)3775362, (098)209169fax: (01)3775362DRUGA STRANAAndrea Zlatar-Violiæ, Hebrangova 21HR-10000 Zagrebtel: (01)4855449, (01)4855451fax: (01)4856459e-mail: zarez@zg.tel.hrDURIEUXNenad Popoviæ, Smodekova 2HR-10000 Zagrebtel/fax: (01)2321178tel: (01)2300337, (098)350935e-mail: durieux@zg.tel.hrFAUST VRANÈIÆ d.o.o.Valerij Jurešiæ, Trg Otokara Keršovanija 1HR-10000 Zagrebtel: (01)218344; fax: (01)2313646e-mail: faust.vrancic@zg.tel.hrFERAL TRIBUNEPredrag Luciæ, Šetalište Baèvice 10HR-21000 Splittel: (021)589288, (021)589165fax: (021)343290e-mail: feral-tribune@st.tel.hrIZDANJA ANTIBARBARUSAlbert Goldstein, Nova ves 4HR-10000 Zagrebtel: (01)4666916, fax: (01)4666917e-mail: antibarb@zg.tel.hrJESENSKI I TURKMišo Nejašmiæ, Vlaška 10HR-10000 Zagrebtel/fax: (01)4816574e-mail: j-t@iridis.comKONZORMilan Šarac, Ilica 47HR-10000 Zagrebtel: (01)4846635, (01)4816624fax: 4816624KRUZAKKruno Zakarija, Zastavnice 29HR-10251 Hrvatski Leskovactel/fax: (01)6578565e-mail: kruno.zakarija@zg.tel.hrKURZIV d.o.o./MALA KNJIARAVedrana Runjiæ, Kruiæeva 3HR-21000 Splittel/fax: (021)345693, (021)360826e-mail: kurziv@st.tel.hrLASER PLUSBranko Cindro, Brijunska 1aHR-10000 Zagrebtel: (01)6180111tel/fax: (01)6180110e-mail:laser-plus@zg.tel.hrLUNAPARKMaleš/ivkoviæ, Vukovarska 232cHR-10000 Zagrebtel: (01)615844, fax: (01)4677308e-mail: lunapark@zg.tel.hrMARJAN EXPRESSZvonimir Krstuloviæ, Nad lipom 22aHR-10000 Zagrebtel: (01)3777983, fax: (01)3772450e-mail: marjanexpress@yahoo.comMEANDARBranko Èegec, Nova ves 5HR-10000 Zagrebtel: (01)4666437, (01)4666438,(01)4813323, (098)302519fax: (01)4666437, (01)4813323e-mail: meandar@zg.tel.hrMEDIUSNenad Maljkoviæ, Nova cesta 188HR-10000 Zagrebtel/fax: (01)3834848,fax: (01)3835016tel: (091)3834848e-mail: nenad.maljkovic@zg.tel.hrMIOB NAKLADAMirjana Obuljen, Kerstnerova 29HR-10410 Velika Goricatel/fax: (01)6224222tel: (098)2207650, (098)453033e-mail: mirjana.obuljen@zg.tel.hrNAKLADA BENJA d.o.o.Sreæko JelušiæHR-51316 Lokvetel: (051)453004, fax: (051)454604e-mail: benja@ri.tel.hrNAKLADA MDDraen Latin, Vlaška 35HR-10000 Zagrebtel: (01)4814567, fax: (01)4814562e-mail: md.quorum@zg.tel.hrPROFIL INTERNATIONAL d.o.o.Daniel deriæ, Kaptol 25HR-10000 Zagrebtel: (01)4812083, (099)550348fax: (01)4812088e-mail: profil@hupi.hrjotz@net.hrSCCA - INSTITUT ZASUVREMENU UMJETNOSTJadranka Vinterhalter, Berislaviæeva 20/1HR-10000 Zagrebtel/fax: (01)4872111; (01)4872122e-mail: scca-zg@iod.tel.hrSVJETLA GRADAIvica Vuletiæ, Gunduliæeva 1aHR-31000 Osijektel/fax: (031)211380; (031)209811e-mail: svjetla-grada@os.tel.hrENSKA INFOTEKAVivijana Radman, Varšavska 16HR-10000 Zagrebtel: (01)4830557, fax: (01)4830552e-mail: zinfo@zamir.net

II/40, 12. listopada,,,. 7dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 12. listopada 2000, godište II, broj 40 •Uredile:Katarina LuketiæIva PlešeDušanka ProfetaSv. Jeronim, Museu National de Arte Antiga, LisabonRecentna hrvatska knjievnost52 naslova za 52. Frankfurtski sajam knjigaIako hrvatska knjievnost ne moeraèunati na znatnu recepciju i komercijalneuspjehe izvan granica svojegajezika, uvjereni smo da se njezini autori,napose mladi, uklapaju u konteksteuropske i svjetske kulture knjige. Dabismo njima pomogli, a èitateljimaomoguæili uvid u našu tekuæu knjievnuprodukciju, veæi dio Zareza ustupilismo esejima, kritikama i intervjuima,dijelom ponovljenima u skraæenomobliku iz prošlih brojeva. Predstavljenasu izdanja hrvatskih autora te autorakoji su svoja djela objavili prvi put upravokod hrvatskih izdavaèa. Zarezovizbor ne predstavlja antologijski pregled,veæ je odraz vrijednosnih sudovanaših autora i urednika.2000.

8 II/40, 12. listopada 2,,,.Andrea Zlatarjeæate li se uopæe kako jeizgledala knjievna panoramaHrvatske poèetkomdevedesetih? Barem što se pripovijedanjatièe, okviri su bili jasnopostavljeni. Èvrste okomicepredstavljali su prozni doajeniRanko Marinkoviæ i SlobodanNovak, èija su se djela, neštoprorijeðena u ritmu izlaenja,doèekivala s dunim poštovanjemi zanimanjem. Odmah uznjih stajali su, u naponu zrelosti,Nedjeljko Fabrio i Ivan Aralica,kao pisci razlièitih estetièkih pripadnosti.Srednju generaciju, jošuvijek s epitetom "mlaðih", zastupalisu Pavao Pavlièiæ i GoranTribuson, pokušavajuæi upornokritièarsku i èitateljsku èeljadpriuèiti anrovskoj literaturi,poetici kriminalistièkog i fantastièkogromana. Cjelovitu slikuupotpunjavali su kvorumaši, kao"nositelji avangardnih tendencija"i spisateljice identificirane sintagmom"enskoga pisma": IrenaVrkljan, Dubravka Ugrešiæ i SlavenkaDrakuliæ. Dakle, imali smosve što jedna knjievnost trebaimati: ive klasike, tradicionaliste,tzv. "trivijalnu" a priznatu literaturu,mlade buntovnike i ene.Priznajem, kad sada gledamosamdesete, èini mi se da smoimali prilièno dobru knjievnost,knjievnost koja je imala unutarnjekriterije vrednovanja i poetièkanaèela o kojima se moglo raspravljati.Koliko bi ta idila trajalada povijest nije umiješala svojeprste? O tome ne mogu ni nagaðati.Današnja slika hrvatske pripovjedneknjievnosti izgleda mimnogo raznorodnije i bez moguænostida je usustavim u pregledanniz. Na pitanje što se dogaðalos proznom proizvodnjom uHrvatskoj tijekom devedesetih,nije teško dati odgovor jedino sastatistièke strane. Pojavili su senovi autori, a sve navedene grupacijeiz osamdesetih u veæoj suili manjoj mjeri preivjele, s timeda su izgubile meðusobni odnoshijerarhije. Toènije bi bilo kazatida su preivjeli pisci kao pojedincikoji su morali nastavljati svojukarijeru samostalno, bez zajednièkogzaštitnika poetike ili anra.I politika je tu uplela svoje prste:Aralica je, na primjer, dobioizdvojenu kategoriju "dvorskogapisca", a enske autorice listomsu promaknute u "vještice" i disidentice.Zbivanja u literaturi devedesetihnisu, meðutim, samopomicanja istih figura po zadanojploèi. Zapravo i nema nikakveosnove da se hrvatska knjievnasituacija usporeðuje sa šahovskomigrom. Nije rijeè o figurama,nego o osobama koje se kaomogu mijenjati i njihov je brojnaèelno neogranièen. Ne radi seni o zadanom polju igre s poznatimpravilima: prostor za pisanjeje otvoren, a pravila se stvaraju imijenjaju u hodu.Vrijeme dokumenata ilidokumenti vremenaO hrvatskoj knjievnosti devedesetihprvi sam put pokušalasustavno razmišljati 1995. kada jeza èasopis Dubrovnik VlahoBogišiæ prireðivao temat pod nazivom"Dokumentarnost u suvremenojhrvatskoj knjievnosti".Neosporna èinjenica rastuæegbroja autobiografskih i dokumentarnihtekstova u prvoj polovicidevedesetih nagnula je vaguizmeðu faction i fiction literatureu korist fakticiteta u tekstu, ukorist stvarnosti koja zarobljavapripovjedni interes. Svejednomislimo li mi da je knjievnostdevedesetih odrediva kao dokumentvremena ili smatramo da jeona posljedica vremena dokumenata,ne moemo osporiti èinjenicusvakodnevne opkoljenostitekstovima koji su, na razlièitenaèine, govorili o zbilji. Iz aspektaliterature poèetak devedesetihobiljeile su u tom smislu knjigeeljke Èorak (Krhotine) i PavlaPavlièiæa (Šapudl), a iz pozicijeknjievne teorije DubravkeOraiæ Toliæ (Knjievnost i sudbina):Krhotinesu bile prva knjigau kojoj se izlae u fragmente razlomljena,mala i privatna prièa,Šapudl je otkrio preobrazbu piscafantastièara u autobiografiju, aOraiækina Knjievnost i sudbinaKnjievno vrijeme:sadašnjostKako smo, tijekom desetgodina literarnoga preobraavanja,stigli od prognanièkihispovijesti do anrovskog"ratnog romana"Glavni anr prvepolovice devedesetihbio je esej,sloena vrsta kojaspaja elementepripovjednog irefleksivnog,autobiografskogi teorijskogotvorila je teorijsku raspravu oodnosu knjievnosti i zbilje. No,glavni anr prve polovice devedesetihbio je esej, sloena vrsta kojaspaja elemente pripovjednog irefleksivnog, autobiografskog iteorijskog. Esejistika, u rasponuod dnevnih kolumni do literariziraniheseja, bila je dominantninaèin èitanja stvarnosti i pisanjao njoj: Barikade Borisa Budena iKultura lai Dubravke Ugrešiævrhunski su domet prve polovice,a u knjigama sabrane kolumneIve aniæa, Zvonimira Berkoviæa,Viktora Ivanèiæa i SlobodanaŠnajdera druge polovice devedesetihgodina.U cjelini gledano, u zamisliviokvir dokumentaristièke i stvarnonosneliterature devedesetihulaze sljedeæe grupe tekstova:– zbornici razlièitih dokumenatai svjedoèanstava (tematskivezani uz prognanike i izbjegliceili ratne operacije),– publicistika i feljtonistika,– mnogobrojni ratni dnevnici(od Šimunoviæa i Grugurovca doeljka Ivankoviæa i Ivana Lovrenoviæa),– autobiografska pripovjednaproza.U tu posljednju grupu – autobiografskupripovjednu prozu –u prvoj fazi ubrajam tekstove ukojima se koriste jednostavni autobiografskioblici, bez namjereda se konstruira fikcionalni modelprièe ili likova; kao primjermoe sluiti Prièa po Pavlu SlaviceStojan. Temeljno je obiljejeprve faze hrvatske knjievnostidevedesetih (do 1995) nepostojanjedistance, vremenskog odmakaod (ratne) stvarnosti, štoima za posljedicu nepostojanjerazvijenih fikcionalnih modelapripovijedanja. Fikcionalni okvirnerijetko se u tekstovima togavremena doivljava neprirodno,kao nasilno prirodan znak "umjetnosti"na "sirovu" stvarnost. Utom prvom razdoblju, valja naglasiti,nismo imali èesto posla spatetiènom i implicitno apologetskomliteraturom, tek u prigodnojlirici i spomenièarskimizdanjima. Prièe koje su se iznosileu prognanièkim i ratnimzbornicima bile su odviše muènei tragiène da bi mogle ukrašavati.Najkraæe: svjedoèanstva o silovanjimai metodama etnièkog èišæenjamogu biti ideologiziranatek kad se odmaknu od svojihautentiènih iskazivaèa.Ratna autobiografska prozaSredinom devedesetih na knji-arskim policama svakodnevnosu se poèeli zatjecati novi i novinaslovi koji pripadaju "ratnomdiskursu" – njihovi autori uglavnomsu bili bez literarnog podrijetla,a za imena smo im ponekadèuli iz ratnih izvješæa. Uz oèekivanui uobièajenu produkciju"vojnièke literature", knjiga memoarskogdiskursa koje imajujasnu funkciju dokumentiranja,pojavili su se naslovi koji upuæujuna transpoziciju dogaðajnogau pripovjedno. Prva knjiga PavlaKaliniæa Ni pukovnik ni pokojnikprimjer je takve primarne transpozicije,u kojoj se miješaju dokumentaristièkaproza, politièkikomentari i ispovjedna retrospekcijadogaðaja. Osnovni je tonpripovijedanja osobni, koji istièetoèku proivljenoga i stvara dojamautentiènog, estetièki neposredovanogiskustva. Kaliniæevadruga knjiga - Requiem za jednumladost, moju baku i USA (1996)veæ je strukturirana kao roman:pripovjedna distanca je uspostavljenastvaranjem fiktivnoga lika, apripovijedanje više nije optereæenodokumentarnim izvješæivanjemi politološkim analizama.Tu liniju nastavljaju AlemkaMirkoviæ i Ratko Cvetniæ, dvojeautora koji su – u kritièarskoj recepciji– napokon prešli granicuprema knjievnosti. Èinjenicašto su se pisci bez "knjievnogpedigrea" dvije godine za redomovjenèali literarnim nagradamanije prošla bez otpora u taborimakritièara i knjievnih udruga. Èitateljskarecepcija i zdrav razumkritièara nadvladali su, naposljetku,ukorijenjeni otpor hrvatskeknjievne tradicije prema autobiografskimformama i "neliterarnoj"literaturi. Autobiografskitekstovi u hrvatskoj knjievnostii knjievnoj kritici rijetko se, naime,smatraju "pravom" knjievnošæu.Spoèitava im se pretjeranorazotkrivanje privatnosti, padu banalnost i svakodnevicu ilimemoarska vezanost za povijesnikontekst, stilska nedotjeranost.Sa svim tim predrasudamasuoèavala se autobiografska prozadevedesetih. 91,6 Mhz. Glasomprotiv topova AlemkeMirkoviæ pripovjedni je tekst uretrospektivnoj formi koji stvarneosobe i likove uoblièuje u napetufabulu, a Cvetniæev Kratkiizlet predstavlja rafiniranu esejistièkuprozu koja pripovjednikontinuitet gradi na temelju jedinstvapripovjedaèke svijesti, ane s pomoæu fabularnog slijedadogaðaja. Alemka Mirkoviæ iRatko Cvetniæ nisu bili vani samokontekstualno, kao dokaz dase o ratu moe pisati iako su profesionalnemuze uglavnom šutjele,veæ zbog toga što su pripovjednuvizuru pomaknuli na pozicijupojedinca. Njihov je pripovjedaè– ne sluèajno u 1. licu –osamljena i izdvojena jedinka koja,korak po korak uz "povijesne"dogaðaje, gubi iluziju o njihovojuniverzalnoj vanosti i postajesvjestan tragiènosti svake pojedinaènesudbine. "Mala prièa" nadvladalaje "veliku prièu" i time jedefinitivno otvoren prostor romanu.I Alemka Mirkoviæ i RatkoCvetniæ objavili su knjige1997: tu godinu moemo smatratizavršetkom drugog, središnjegrazdoblja hrvatske knjievnostidevedesetih. Njezina jecentralna liènost, meðutim, pisackojega dosad nismo spomenuli:Miljenko Jergoviæ. Njegove prozeSarajevski Marlboro, Karivanii Mama Leone dugoroèno pruajuiskoristivi model pisanja: rijeèje o suvremenoj urbanoj prozi selementima ispovjednog, autobiografskogdiskursa. Oni kojiJergoviæu nisu skloni pokušavajuga odijeliti od hrvatske knjievnostinizom razlièitih i meðusobnonesklopivih argumenata:piše o Sarajevu i bosanskim temama,previše piše za novine, jezikmu baš nije "èist" (tj. hrvatskièist), nacionalno je sumnjiv itd.Svi ti bijedni argumenti (koji su,usput reèeno, nuna i logiènaposljedica samodovoljnog poimanjahrvatske kulture) otvaraju,meðutim, pitanja sa suprotnimvrijednosnim predznakom:èime se mjeri neèija prisutnost ukulturi ako ne umjetnièkim utjecajemi recepcijom u publici? Atoga Jergoviæu ne nedostaje.Napokon: romani kao fikcijaÈini se da su kritièari napokonodahnuli kada su se, od1998. nadalje, poèeli pojavljivatiromani koji su "od poèetka do

II/40, 12. listopada,,,. 9kraja" i izgledali kao romani.Bez dvojbe o autobiografskomili fikcionalnom, o dokumentarnomili umjetnièkom, novaje generacija pisaca anrovskièitko ispisala tekstove koji subili dogaðajno situirani u vrijemei prostore Domovinskogarata, ali su u izboru pripovjednihstrategija slijedili fikcionalnemodele. Jurica Pavièiæ, AnteTomiæ, IgorPetriæ, JosipMlakiæ autorisu koji transformirajuiskustvorata ufikcionalneforme romana,uglavnom utreæem licu. Unjihovu se pripovijedanjumogu identificiratistrategijepoznate iz europskoganas-Romanesknonasljeðe osamdesetihomoguæilo jestvaranje anrovskihoblika romana,neoptereæenihvrijednosnimrazlikama izmeðutzv. visoke i niskeknjievnostiljeða modernogratnog romanate modelifabule prepoznatljiviufilmskim strukturama. Ekonomiènostizraza i oblikovanjerealistièkog postupka razlikujuPavièiæa i Tomiæa od dijela baštinehrvatskog romana osamdesetih,koji je birao fantastièneili povijesne teme i pokazivaosklonost estetiziranoj pripovjednojstrukturi. S druge pakstrane, romaneskno nasljeðeosamdesetih omoguæilo je stvaranjeanrovskih oblika romana,neoptereæenih vrijednosnimrazlikama izmeðu tzv. visoke iniske knjievnosti.U toj generaciji pisaca posebnomjesto zauzima JosipMlakiæ romanomKad magles t a n u(2000) kojine koristianrovskemodele ratnogromana,veæ seodluèuje za(pseudo)autobiografskopripovijedanjeu kojese, u retrospekciji,uklapajuratna zbivanjai refleksijao njima.Iako tematskirazlièita(nije rijeè o"ratnoj", veæ o "egzilantskoj" tematici)tom je pripovjednompostupku bliska i proza DašeDrndiæ u Canzone di guerra(1998). Na raskriju romansknog,autobiografskog i esejistièkognjezina proza oblikujepitanja potrage za identitetomu nekoliko razina: potraga zaosobnim identitetom koja seoblikuje kroz biografiju, potragaza socijalnim i (nad)nacionalnimidentitetom te potragaza intelektualnim identitetom –koju predstavlja pisanje.Krajem devedesetih godinaautobiografizam u "èistom obliku"u hrvatskoj knjievnostipovukao se u prostor tema kojimu je tradicijski blizak: sjeæanja,intima, djetinjstvo. U to seliterarno okruenje moesmjestiti prva prozna knjiga JulijaneMatanoviæ (Zašto samvam lagala, 1998) kao i knjigeuspomena iz djetinjstva i mladostikoje su objavili prvacianrovske literature osamdesetih,Pavao Pavlièiæ i Goran Tribuson(Rani dani,1998). Da jeautobiografija tijekom devedesetihpostala samostalan i cijenjenianr, pokazuje i specijaliziranjepojedinih izdavaèa za tutematiku. Tako Durieux, nakonIrene Vrkljan iIvana Lovrenoviæa,izdaje dragocjenasjeæanjaEve Grliæ iSonieBiæaniæ.WildA ostali?Linija izlaganja,koja jepratila tijek hrvatskeknjievnostidevedesetihgodina, prvenstvenojepratila naèinoblikovanjaratne proze, odnjezinih poèetakau ispovjednomdiskursu svjedoka zbivanja,do formiranja fikcionalnihstruktura. Kut gledanja bioje zadan odnosom fiction i factionliterature, odnosno èinjenicomoèevidnoga rasta autobiografskeknjievnosti devedesetihu odnosu na prethodnorazdoblje. Iz takvoga kuta gledanjaiz našega je pripovijedanjabio iskljuèen èitav niz autora– Damir Miloš, BorivojRadakoviæ, Zoran Feriæ, ViktorIvanèiæ i Ðermano Senjanoviæ,primjerice – èije se autorskepoetike trebaju odèitavati izdrugaèijeg teorijskog gledišta.Onoga kojebi, izmeðuostalog,obuhvaæaloniz pitanjao ostavšitinikvorumaškeestetikeosamdesetih,odnosamoderne ipostmoderneknjievnostite ukontekstukretanja ueuropskimliteraturamaposljednjihèetvrt stoljeæa.Još je te-e pitanjekoje se tièehrvatskih"disidentskih" pisaca, poputSlavenke Drakuliæ i DubravkeUgrešiæ u podruèju proze, aSlobodana Šnajdera u podruèjudrame, èiji su tekstovi u velikojmjeri još uvijek nepoznati èitateljskoj/gledateljskojpublici.Za njihov se sluèaj doista moeparafrazirati filozofski iskaz pokojemu "na temelju onoga štodostaje, treba izmjeriti velièinunedostatka": tek onda kada budemomogli (u hrvatskom izdanjuili prijevodu, a ne na engleskomu knjiari Algoritma) posegnutiza njihovim knjigama,moæi æemo poèeti razmišljatikako bi nam izgledala bliskapovijest knjievnosti da su onikao autori bili u nju ravnopravnointegrirani, a ne putem medijaozloglašeni. Ovako o nedostatkumoemo samo nagaðati.rvatska drama u devedesetimane postoji ni u kakvomobjedinjenom obliku:postoje samo pojedinaèni dramatièarikoji su hrvatski jezik koristiliu vrlo razlièite politièke i estetskesvrhe. Neke od dramskihprvaka devedesetih naslijedilismo iz osamdesetih godina, primjericeSlobodana Šnajdera, dokmladog Dubravka Mihanoviæasusreæemo prvi put. Zanimljivoje usporediti Šnajderove dramekomunistièkog reima s djelimanastalim za vrijeme tuðmanizma,odnosno tijekom Šnajderova prisilnogegzila s hrvatskih pozornica.Pa dok je socijalistièku pozornicuŠnajder opskrbio grandioznimmetahistorijskim spektaklima,scenskim "operama" soèitim brehtijanskim dramaturškimzaleðem, kasnije drame"bez domovine" postaju intimnije,elegiène, usredotoèene naenske likove i na teme kao što jetrauma ratnog silovanja (mislimna djela poput Nevjeste od vjetraili Zmijina svlaka). Mogli bismostoga reæi da Šnajderov opus udevedesetima lagano zaokreæeprema enskoj, ako ne i feministièkojperspektivi;èak i onda kada pritom secira mentalitetmafije ili kada nekritièkilikuje nad uposlenommegalomanijomWagnerove glazbe(usp. Kod bijeloglabuda). U djelimadrugih proslavljenihdramatièara, recimoIve Brešana ili MateMatišiæa, kodovi herojski-maskulinereprezentacije prolazenemilosrdnu kritiku,ali kao njihove sualternative ponuðeniili stoicizam (u Brešanovusluèaju) ilivjerski uvid (Matišiæ).Uzmemo li paku obzir muzikalnostMatišiæeva jezika,njegov etièki integritetili stupanj do kojegje svladao klasiènuvještinu dobrog pisanja, MateMatišiæ zapravo predstavlja anrza sebe.Sofisticirani psihološki odnosilikova središte su nagraðenedrame Bijelo Dubravka Mihanoviæa,gdje dvojica introvertiranihsobnih lièilaca s djeèjom njenošæudijele strahove, bolesti isnove. Druga mlada dramatièarka,Asja Srnec, zasluna je zaizvrsnu komornu dramu Dodir,vjerojatno najbolju u nizu dosadnapisanih komada o obiteljskomnasilju. Destruktivni obrasci obiteljskogivota (ukljuèujuæi i temekao što su incest, pedofilija,Opasni stihovi,beskorisne zastaveNajmlaða i najintrigantnijageneracija domaæihdramatièara mahomizbjegava eksperimente sformom, ali uvodi niznovih tema, te novkritièki senzibilitetNataša Govediænarkomanija) predmetom su interesadramatièara poput IvanaVidiæa i Lukasa Nole, no obojicamlaðih autora nemaju mjere ueksploatiranju atmosfere crtanofilmskegroteske, toliko karakteristièneza poèetnièke korake usvim vrstama pripovijedanja. Ponavljajuse kako u tematskom,tako i u stilskom registru. Zrelusatirièku vještinu saèuvao je irazvio Boris Senker. Njegovaolovka, naoštrena na socijalistièkomšiljilu, ostala je nesmiljenokritièka i tijekom postsocijalistièkeere. Senkerov Cabare&TD, predstava koja prireðujeKao da su dramatièarisavršenosvjesni da rat uHrvatskoj modajest završio unajuem politièkomsmislu, alikulturalni ratovi idalje bijesnebitku literarnih divova, izravno uodluku o ishodu ukljuèujuæi ipubliku, uspijeva na domaæoj pozornicisaèuvati skoro stoljetnutradiciju zagrebaèkog cabareta.Moda bi mi se s obzirom nakratku formu ovog osvrta moglooprostiti što neæu nabrojati niznacionalistièkih i politièki ulizièkihdrama koje su nam obilatonicale u devedesetima. Neæu takoðerulaziti ni u knjievno kvalitetneizvedbene scenarije nekolikihizvrsnih predstava, naprostostoga što njihovo kolektivnoautorstvo potpada pod kazališne,a ne dramske klasifikacije. Spominjanjeplitkih melodramatskihbisera poslovièno plodnog dramatièaraMire Gavrana izbjeglasam ne zato što emocije smatram"manje vrijednima", nego zatošto mislim da sentimentalni klišejinemaju nikakve veze ni semocijama ni s dobrim pisanjem.Drugaèiji tip konvencionaliziranihi predvidljivih prizora/likovanude drame dvojice autora vulgarnihgroteski: mislim na RobertaPerišiæa i Filipa Šovagoviæa.Najinovativnijom i najzanimljivijomdramatièarkom dekadesmatram Ivanu Sajko, posebno ukomadima kao što su Naranèa uoblacima ili 4 suha stopala. Sajkoje sposobna za pisanje unutargranica realistièke motivacije(moj dramski ljubimac ipak ostajenjezina modernistièka dramaObojeni dom), ali autorièinikreativni prioriteti pristaju uzpostmodernistièki anr fantastikete lirske drame apsurda. Naranèau oblacima predstavlja namenski lik koji stie u Èistilištenakon poèinjena samoubojstva,traeæi svog ljubavnika za koga jegodinama vjerovala da je tuno"doziva" iz Beskonaènosti. Meðutim,susret s onu stranu velailuzije i smrtnosti tijela pokaejoj kako je u oèima ljubavnikovauma odavno zaboravljena. GospodBog u istoj je drami sarkastiènoportretiran kao nestrpljiv,provincijski DJ, zasluan za puštanjenaših emocionalnih "glazbenihsnimki". U 4 suha stopalaSajko ponovno kreira situacijuizvan granica zbiljskog svijeta,ovaj put crtajuæi vodenim bojamaapokaliptièkog potopa. Teinaelementarnog preivljavanjapredstavlja stalnu temu njezinedramaturgije i èvrstu referencuprema suvremenoj hrvatskojrealnosti (vjerojatno i prema privatnojsituaciji nacionalno i internacionalnonagraðivane dramatièarkekoja unatoè nagradamau Hrvatskoj nema ni zaposlenjeni ikakvu materijalnu sigurnost).Ne zaboravimo: unatoèpriznanjima, Ivana Sajko zasadnije uvrštena na repretoar domaæihinstitucionalnih kazališta.Rekla bih da njezina kritika muškogi opresivnog svijeta kulminiradramom 4 suha stopala, u kojojvoda, tradicionalno smatrana"enskim elementom", odnosnoelementom fizièkog i metafizièkogobnavljanja, polakopreplavljuje odèitavog èovjeèanstvajedina dva preostalaplutajuæa i pjevajuæatijela. Dakako da jeautorièina ironija nemilosrdna.Lirske inkantacijenjezinadramskog opusa, dodatnoje vano naglasiti,èine je bliompoeziji no prozi (zapaamo,dakle, utjecajEliota i Becketta).Ovaj bismo prikazmogli privestikraju zakljuèkom danajmlaða i najintrigantnijageneracijadomaæih dramatièaramahom izbjegavaeksperimente s formom,ali uvodi niznovih tema te novkritièki senzibilitet.Kao da su savršeno svjesni da ratu Hrvatskoj moda jest "završio"u najuem politièkom smislu, aliistinski kulturalni ratovi i daljebijesne u svim našim institucijama.Premda ovi autori izbjegavajupolitièku eksplicitnost, dravnekazališne kuæe i dalje ih nalazeodveæ provokativnima za inscenaciju.Kao i obièno, posjedovanjeprofesionalnih kriterija uHrvatskoj èita se kao mnogo veæaprijetnja negoli je to posjedovanjeonih politièkih.

10 II/40, 12. listopada 2,,,.Pjesnièki naraštajdevedesetihOvakav ravnodušansubjekt, ovakav nemetaforièan(“novinarski”)pjesnièki stil i diskurzivniobrazac pjesme u prozitemeljne su odlike lirskihdiskurza veæine našihnajmlaðih pjesnikaKrešimir Bagiæutjecajnoj studiji Poetikapostmodernizma LindaHu-tcheon je podsjetila nanesvakidašnju intervenciju MichaelaAshera. Rijeè je o èovjekukoji je pješèanim mlazom oèistiozid milanske galerije Toselli kakobi svijetu “objavio” malter kaosvoje umjetnièko djelo. Ta je intervencijadovela u pitanje i 'djelo'i 'galeriju', te iznova aktualiziralaraspre o odnosima kreacije i destrukcije,umjetnièkim konvencijama,pojmu ruba i moguænostimanjegova prekoraèivanja.Na radikalnost, doslovnost ioèitost Asherove “akcije” asociralesu me kreativne strategijenajmlaðih hrvatskih pjesnika,onih koji su se javili devedesetihgodina. Njihove su knjige poputspomenutog pješèanog mlazakritièki osvijetlile bitna iskustvahrvatskoga pjesništva zadnjih nekolikodesetljeæa te u prvi planistaknule narcistièko osamljivanjesubjekta, stilizirano “prepisivanje”svakodnevnih prizora, intertekstualnui intermedijalnugestualnost, anrovsku mimikriènost,fragmentarnost i kolokvijalizacijulirskog idioma kaouporišne toèke novih pjesnièkihpraksi…Za razliku od prethodnih, naraštajdevedesetih nije imao uporišnogmjesta svoje promocije.Njegovi su se pripadnici oglašavaliu povremenim publikacijamaèasopisnog ili zbornièkog tipa(Godine, Zor, Libra, Rijek, Aleph,Homo volans…) ili pak u Quorumu,kultnom èasopisu osamdesetihkoji je zadrao sklonost premaurotnièkoj estini pisanja najmlaðih.Vaniji pjesnici koji su sejavili u desetljeæu na izmaku su:Tvrtko Vukoviæ, Katarina Mauran,Ivan Herceg, Alen Galoviæ,Damir Radiæ, Tatjana Gromaèa,Ivica Prtenjaèa, Dragan Jurak,Zvjezdana Bubnjar, KrešimirPintariæ, Srðan Sacher, Katarina-Zrinka Matijeviæ, Robert Perišiæ,Milana Vukoviæ, Kemal Mujièiæ-Artnam, Radenko Vadanjel, LucijaStamaæ, Tomislav Bogdan,Sanjin Sorel, Stjepan Balent, AnaBrnardiæ, Dorta Jagiæ, Lana Derkaèi dr.Teško bi se moglo kazati da jekontekst devedesetih u Hrvatskojpogodovao poeziji. Prva polovicadesetljeæa obiljeena je ratom,a druga ozbiljnom krizom.Katastrofièna je zbilja potpunoobesmislila ionako erodirane vrijednostii dokinula moguænostpostojanja bilo kakve vrijednosnehijerarhije. Netko bi mogaopomisliti kako je rat uzrokovaonaglo stvaranje novog sustavavrijednosti. No, postmoderna seravnodušnost toliko ukorijenilau našoj sredini da je (bar u liricinajmlaðih ) nadjaèala i stvarnosnuratnu apokalipsu. Pjesnici kojise javljaju usred rata uglavnomrat ne tematiziraju (ili to èine vrlodiskretno, rubno i usput); oniodustaju od lirskih projekata kojibi pretpostavljali bilo kakav angamanili akciju, bave se privatnošæu,pjesmu prave nasumiènimnizanjem konkretnih detalja i reèenicakojima su okrueni, bacajuse na posao slijedeæi "novu izrekuda tko trai ne nalazi" Kaotekst koji na tipièan naèin zrcalisenzibilnost i tvoraèke postupkedevedesetih ovdje æu citirati pjesmuVikend broj 31 Tvrtka Vukoviæa.Da ne bi bilo zabune: izdvajajuæiVukoviæev tekst nisam pokušaoizdvojiti najkvalitetnijitekst, nego tekst koji je moguæeinterpretirati kao simptom opæegstanja.VIKEND BROJ 31Ivan je mrtav. Cecilija ima psa.Zove se Lucky. Marina je operiralatumor na maternici. Baka kuhajuhu od paradajza. Mrzim juhu odparadajza. Danima jedem samojaja. Mesa nema. Volim jesti meso.Vikendom nema struje. Struja jeskupa. ivot je jeftin. Susjedi sudebeli i dosadni. Grad je porušen.Kuæa je èitava. Birtije su prazne.Policijski je u jedanaest. Zagreb jeprivlaèan. Vlak polazi u tri. Stvarisu spakirane. Odlazim. Doèekatæe me Neda. Neda je lijepa. Zadovoljansam. (iz zbirke Slijeganjeramenima)Gomilanjem “informacija” osebi i neposrednoj okolini, Vukoviæevsubjekt zapravo inzistirana raspršenosti svoje svijesti, jerse ta raspršenost moe sugeriratitek kada se dokine semantièkavrijednost “informacijama” kojeje unio u tekst. Izmjenom kratkihjednostavnih reèenica, njihovomuvjetnom korespondencijomi potpunim odustajanjem odmetaforiènosti taj subjekt istodobnolegitimira nezainteresiranosti za prostor zbilje i za prostorimaginacije. Stoga je njegovuzakljuènu konstataciju (Zadovoljansam) moguæe shvatiti i kaodoslovno autsajdersko osvještavanjevlastite pozicije i kao autoironièanizrièaj. U oba sluèaja, lirskigovor ima terapijsku funkciju.Jer: rijeè je o subjektu koji jepristao na svoje izgnanstvo i kojemuupravo zbog tog pristankaprijeti išèeznuæe. Ovakav ravnodušansubjekt, ovakav nemetaforièan(“novinarski”) pjesnièki stili diskurzivni obrazac pjesme uprozi temeljne su odlike lirskihdiskurza veæine naših najmlaðihpjesnika. Kao korelate navedenojVukoviæevoj pjesmi i njezinojpseudopoenti (Zadovoljan sam)nasumièno izdvajam i prispodobljujemsljedeæe stihove njegovihvršnjaka:– U stvari, ništa se ne dogaða.(Alen Galoviæ, Sijaèica ita, uMalo tijelo jutra)– Najbolje je prièati o vremenskojprognozi. (Ivan Herceg, Našadruga imena)– Ovo je ivot koji mi odgovara(Tatjana Gromaèa, U poljskomzahodu na brijegu, u Nešto nije uredu?)– Ustvari, dobro sam --- i uopæenije loše --- još uvijek je dobro(Katarina Zrinka Matijeviæ. Ustvari,dobro sam) itd.Kolokvijalizacija lirskog idiomaPjesnici koji su se javili sedamdesetihiosamdesetihmistificirali su ina razlièite naèineiskušavali(gotovo sakralizirali)pozicijuautsajdera,uglavnom sepanièno zatvarajuæiu prostorliterature ili alternativnekulture.Pjesnicidevedesetihprema svemu(pa i premaprostorima literaturei kulture) iskazuju jednakuravnodušnost. U tome je,koliko zasad mogu razabrati, njihovadiferentia specifica. Ako jeravnodušnost (makar i hinjena)glavno obiljeje ponašanja lirskogsubjekta, onda su improvizacijai inzistiranje na nefigurativnostipjesnièkoga govora glavnaobiljeja poetskih tehnika devedesetih.Majstorom lirske hiperbolizacijesadašnjeg trenutka, sluèajnihpojedinosti i ni po èemu iznimnihsituacija predstavila se TatjanaGromaèa u nedavno tiskanomlirskom prvijencu Nešto nije u redu?.Rijeè je o autorici koja je nastanovit naèin sintetizirala nastojanjasvojih vršnjaka oko kolokvijalizacijepjesnièkoga jezika,upravo promocije tzv. stvarnosnepoezije te prokazivanja svakogoblika lirske muzealnosti. Tematskaishodišta njezinih tekstovasu npr. obiteljska prepirka,odlazak kod frizera, razgovordviju ena u tramvaju, momcikoji èiste snijeg, party, radnicikoji u vlaku kartaju belu i sl. Onošto njezinu inaèicu te “stvarnosnepoezije” èini privlaènom suzavodljiva narativnost, duhovitosttematizacije i izrazita komunikativnostteksta. Ona inzistira nastihovanim prièicama koje odlikujeumješno biranje iskaznih iiskustvenih perspektiva, uvjerljividijalozi i inventivna poentiranja.Gromaèin lirski model dobroilustrira sljedeæa pjesma:Cura koja je sjebanaOdlazi ujutro, vraæa se nešto prijeTV dnevnika.Na radikalnost,doslovnost i oèitostAsherove “akcije”asocirale su mekreativne strategijenajmlaðihhrvatskih pjesnikaZapadno radno vrijeme.Dugaèak crni kaput, siva svjetlostna njenom licu.Kosa zataknuta iza uha.U njenom sanduèiæu nema nièegosim reklama za besplatnu dostavupizzei raèuna za vodu i grijanje.Otkljuèava vrata, baca stvari napod.Umiva se i dok se briše mekimfrotiromdugo gleda svoje lice u ogledalu.Oblaèi staru isfucanu trenirku isjeda pred TV.Podgrijava jelo od juèer.Gleda kroz prozor, pere zube.Napokon, odlazi spavati.Subjekt Gromaèine poezijezorno potvrðuje da u ivotu – zarazliku od gramatike – ne postojesamo tri lica, dapaèe da se ispodnaoko nedunog Ja mogukriti èitavi svjetovi. Taj subjekt,naime, istodobno provodi kritièkumimezu svakodnevice i samokritièkopropitivanje vlastitedoivljajnosti. Njegova je raspršenost,meðu inim, signaliziranaèestim prebacivanjem iz enskogu muški rod, te ludièkim povezivanjemtzv. visokih i niskih motivai kategorija. On zapravo nastojidedramatizirati stvarnost isvoju pozicijuu njoj, te pritomiskazivaèkulakoæu nadreditinekadašnjemgrèu. Neposrednoiskustvoprati,dakako, i prikladangovorniidiom. Izrazipoput “poštenjakdo jaja”,“egzistencijalnibed” ili “curakoja je sjebana”jasno upuæujuna argonskuopuštenost suvremenogloosera. Iako je u pojedinim tekstovimaposve jasno da je Gromaèinsubjekt bitno teatraliziran,veseli njegova sklonost osporavanjuinaèe tako tipiène ravnodušnostii prateæeg joj osjeæajanemoæi.Poput Vukoviæa i Gromaèe(èije su spisateljske prakse dijametralnosuprotne – pojednostavljenokazano, njegova je ekskluzivistièka,a njezina urnalistièka),na kolokvijalizaciji lirskogidioma te na mistifikaciji konkretnog,sadašnjeg i trenutaènogustrajno rade Ivan Herceg, DortaJagiæ, Alen Galoviæ, KatarinaMauran i dr.Narcistièko osamljivanjeDanašnji je pisac, pa tako ipjesnici o kojima govorim, osuðenna nedoslovno ponavljanje,na traenje izvornosti u osvještavanjuneizvornosti svakog iskustvai svake pomišljive reèenice. Sraznih nas strana upozoravaju daje upravo repeticija vjerodostojanizraz trenutka. "Ako bi trebalookarakterizirati trenutaènostanje stvari, rekao bih da je u pitanjustanje poslije orgija." - primijetioje Jean Baudrillard, utjecajnimislilac i jedan od ideologapostmoderne pa dodao: "Orgijesu eksplozivni trenutak modernosti,onaj koji oslobaða u svimpodruèjima. Danas je sve dopušteno,igre su odigrane i mi se kolektivnonalazimo pred krucijalnimpitanjem: Što raditi poslijeorgija?" Èini mi se da je moguæiodgovor najmlaðih hrvatskihpjesnika na ovo pitanje - narcistièkoosamljivanje subjekta te intertekstualnoi intermedijalnoobnavljanje spomenutih igara.Narcistièko je osamljivanje posljedicasubjektova upornog fokusiranjadetalja i prizora kojima jeokruen, a koje je iskljuèivo ufunkciji njegove autoanalize i terapije.Ono je najoèitije u pisanjuIvice Prtenjaèe, Lane Derkaè iRadenka Vadanjela.Staru ideju o blagotvornomuèinku poezije, o simbolièkomoèuvanju ili ponovnom stjecanjumentalnog zdravlja bijegom ustih Prtenjaèa je aktualizirao veænaslovom svoje prve zbirke Pisanjeoslobaða. Njegova se prigodnalirska terapija odvija u dvijefaze – najprije se subjekt polemièkisuèeljava s okolnim svijetomkako bi naglasio vlastituneprilagoðenost da bi potom takoodnjegovanu “autistiènost”pokušao pretvoriti u kapital. Polemièkaoštrica Prtenjaèina govoranajviše je usmjerena premapotrošaèkom društvu i njegovimstatusnim simbolima. Višestrukose istièe da u svijetu oko nas nemaistinskih vrijednosti, tj. damu je temeljna odlika patvorenost.Blještavilo neonskih reklama,sakraliziranost novca, silikoni,semafori, ekrani… - to je (premaPrtenjaèi) inventar luna-parka ukojemu ivimo. Buduæi da se opredijelioza samoæu, njegov lirskiprotagonist inzistira na razlici.Npr. ovako:u nedjelju kad ugase plavu neonskureklamui ohlade se cijevi pune osamljenogplinada samoæa je savršenaako je od prirodnih materijala(Ivica Prtenjaèa, Silikoni, u Pisanjeoslobaða)Suèeljujuæi raznorodne diskurzivnematrice, on razgraðuje iironizira idejne koncepte kojistoje iza njih. Sintagma i reèenicasu najèešæi okviri u kojima posvjedoèujesvoju “moæ govora”.Moglo bi se kazati kako je njegovopoetsko pismo na tragu šalamunovskeili maleševske euforièneasocijativnosti i ludiènosti(osobito kada ispisuje stihovepoput "otok nema djecu/ on jeneèiji pad u bakreno ljeto/ u kojepristaju plave jahte/ napuèeneodisejima"). Poetski svjetovi kojestvara su trenutaèni, ekstravagantnii ekskluzivni oblici samozaboravabiæa uronjena u jezik.Prtenjaèa uvaava èinjenicu damu orgije prethode te da su u njimasudjelovali drugi, što meðuinim znaèi da je njegova (naslovomproklamirana) terapija poezijomuvjetovana iskustvima i pisanjemnjegovih prethodnika. Jezièneigre za kojima posee “prepisuju”veæ ostvarene prekide s

II/40, 12. listopada,,,. 11kanoniziranim govornim praksamate izazivaju nastanak djelomicenovog poretka èije su globalneoznake otvorenost, fragmentarnosti pluralnost. Rijeè je zapravoo svojevrsnom heterogenom poretku,o tipu diskursa èije je inaèicekreirala nekolicina pjesnikau sedamdesetim i osamdesetimgodinama (Makoviæ, Maleš, Èegec,Rešicki…). Ipak, zahvaljujuæiosvještavanju neizvornosti, Prtenjaèasvome pisanju uspijevapriskrbiti terapijsku funkciju,odnosno pronaæi onu toèku ukojoj i “prepisivanje” poèinje oslobaðati!Lana Derkaè, pak, inzistira naprodiranju u prostor nevidljivog,dvojbenog, nejasnog kako bi tamoosvijestila svoj identitet i egzistencijalnoiskustvo. Taj prostorje na kraju pronašla u metaforišume. Epiteti za kojima poseepri pretvaranju šume u simbollirskog staništa su zatvorenost itamnost. "Šuma je moja/ proširenapostelja" (Vez, u Škrabica zasjene), uzvikuje ona, naglašujuæiintimnost i inspirativnost uspostavljenogodnosa. Tim stihovimaDerkaèeva kreativno pokazuje daje šuma simbol središta intimnostikao što to moe biti kuæa,spilja ili katedrala te da "zatvorenpejza šume stvara sveto mjesto"(Gilbert Durand). Svijet izvanšume prikazan je kao do krajnjihgranica isparceliran prostor, kaoprostor u kojemu su moguæa samofrustrirajuæa ponavljanja istoga.Rijeè je o svijetu kataloga,registara, formulara i garancijskihlistiæa (koji je vrlo lako usporedivs Prtenjaèinim luna-parkom).Ta administrativna ureðenostne obiljeava samo materijalnu,nego i duhovnu sferu togsvijeta. Uvjet istinskog pojavljivanjasubjekta i stjecanja produktivnogiskustva je, dakako, odlazak.Metafora šume zapravo jemetafora osamljivanja te signalimaginacijskog obnavljanja krajolikai povratka iskonskom zavièaju.U toj lirskoj šumi posveæenostanje kreacije postaje stanjetišine - "Šuma umjesto menezna:/ tišina je kapital".Radenko Vadanjel je, pak,pjesnik detalja, sitnih pomaka,neoèitih tragova… Njegov jepoetski junak hipersenzibilnipromatraè koji se hrani slikamaiz sjeæanja te koji se povremenostapa s promatranim prizorima.Iako preteu melankoliène fabulacijedoivljenoga, kadšto semoe naiæi na kritièki intoniranetekstove koji ironiziraju banalnost,neupitnost, spoznajnu i do-ivljajnu skuèenost.Intertekstualna gestualnostO iznimnoj bliskosti, dapaèezamjenjivosti kategorija moæi inemoæi današnjega pjesnika ponajboljesvjedoèi njegov odnosspram tekstualnoga nasljeða. Sjedne se strane èini kako ne raspolaenièim nego tuðim rijeèima,reèenicama, postupcima istilskim figurama, a s druge kakoupravo to nasljeðe podvrgava humornojili ironiènoj reinterpretaciji.Lirski subjekt pritom podsjeæana turista koji dodirujepovršinu stvari, ali koji je u bitnomsmislu odsutan iz svijetakoji tematizira. Intertekstualnaje gesta gotovo teorijski problematiziranau tekstu Enciklopedijaoèaja veæ spomenutog i citiranogTvrtka Vukoviæa:Enciklopedija oèajaSve što ispisujemkilavi je jauk u epohi šutnje,frizirani kompas za brz,precizno usmjerenodlazak u potrošeno…… prepisujem, bestidno prepisujemrijeèi, cijele reèenice, a one se,kao na ulici, kao u literaturi,nude ovom prezentu u kojem sebrutalno saima oèajo kome bih mogao napisatiEnciklopedijukada veæ ne bi postojala:Enciklopedija mrtvih, Enciklopedijaništavila, Enciklopedija hrvatskogleksikografskog zavoda, Enciklopedijasporta, Enciklopedija sobnog bilja…U naslovu ove pjesme nalazimozapravo komentar teksta, detekcijustanja subjekta, ali i detekcijustanja svijeta pred kojimse on osjeæa nemoænim. Taj svijetje enciklopediziran, tj. na stanovitnaèin “dovršen”. Opet smo,dakle, blizu Prtenjaèinu lunaparkuili, pak, svijetu kataloga iformulara Lane Derkaè. Sve štopomislimo, veæ je netko uèinio -to je smisao Vukoviæeva navoðenjanaslova knjiga Danila Kiša iStanka Andriæa odnosno nekolikonefikcionalnih leksikografskihdjela. Vukoviæ je nedvosmislenoosvijestio nedoslovno prepisivanjekao jedini moguæi oblikkreacije. Razlièite inaèice intertekstualnostipojavljuju se u zbirkamaSanjina Sorela, KrešimiraPintariæa, Tomislava Bogdana idr. No, ovdje æemo više panjeposvetiti jednoj drugoj pojavi.Intermedijalna gestualnostKreativne strategije jednog dijelapjesnika devedesetih usmjerenesu prema svojevrsnoj globalizacijilirskoga govora. Ona jeponajprije rezultat otvaranja tekstaprema popularnoj kulturi imedijskim iskustvima te svoðenjajezika pjesme na donedavnonezamislivu ulogu pukoga komunikacijskogsredstva. Intermedijalnostu hrvatskom pjesništvunije, naravno, novost. Dapaèe,ona je kao poetièki poeljnapraksa iznova kanoniziranaosamdesetih prilagoðavanjemtehnika i postupaka rock glazbe,videa, stripa ili filma pjesnièkimtehnikama i postupcima. Meðutim,devedesetih se dogodilo radikalnointermedijalno širenje iskustvenogapolja. Iako su se zadnjihgodina na tiskanje stihovaodluèili glazbenici Srðan Sacher iLidija Bajuk Pecotiæ (koji su,dakle, i doslovno ujedinili razlièitemedije), smjer i smisao tog širenjanajoèitiji su i najekstravagantnijiu pisanju Dragana Juraka,Damira Radiæa i Roberta Perišiæa.Rijeè je, naime, o autorimakoji su posegnuli za gotovo paradoksalnimkorespondencijama.Njihovi se lirski protagonistikreæu ni manje ni više nego DivljimZapadom i tematiziraju odnoseizmeðu kauboja i Indijanaca.U pitanju je, dakako, posezanjeza anrovskim stereotipimawesterna, tj. izravno povezivanjeprostora poezije i filma. Dobarprimjer aklimatizacije kauboja uhrvatskoj poeziji nalazimo u Jurakovojzbirci Konji i jahaèi:Marlon u kinoteciPojavljuje seu uniformi šerifa.ispija kaves mukom govoris naporom se kreæe.pitoma ena gleda gasuznim oèima.pola gradagleda gasuznim oèima.druga polovica(rednecksi)strepe za svoje ene.Susret poezije i filma izravnose dogaða u naslovu – lirski je kazivaèsmješten u kinoteku, predfilmsko platno na kojemu se oèitou glavnoj ulozi pojavljuje MarlonBrando. Rijeè je o ludièkompovezivanju zbivanja na platnu ipred njim, o hotimiènom miješanjuperspektiva i dokidanju granicaizmeðu artificijelnoga svijetafilma i stvarnosti njegova konzumenta.I ovlašan pogled nakompoziciju teksta sugerira da jeona filmièna, da imamo posla sogoljelom filmskom naracijom,nizanjem poetskih paragrafa poprincipu nizanja kadrova i klišeiziranimstvaranjem napetosti.Damir Radiæ je otišao i korakdalje. Gotovo svi interpretatorinjegove poezijeistièu filmiènostkao njezinukrucijalnuodliku. QuorumašDelimirRešicki naglasioje da njegovazbirka Lovna risove sintetizira"postupketransmedijalnogai transtekstualnogapalimpsesta usvoj specifièniTeško bi semoglo kazati da jekontekst devedesetihu Hrvatskojpogodovao poeziji.Prva polovicadesetljeæa obilje-ena je ratom, adruga ozbiljnomkrizomwestern cutup", a mladi jeSven Cvekkonstatirao dase "u vremenukada je jedinastvarnost medijska i kada je retrospektivnost(u obliku re-vivala,re-ciklae i ostalih re-pojava)dominantna kulturna èinjenica…retrospektiva nameæe kao jedinaperspektiva". Doista, Radiæeva jepoezija krcata aluzijama, izrièajnimi strukturnim klišejima, nostalgiènimili ironiènim obnavljanjimakanoniziranih umjetnièkihpostupaka. Njezin je predmetnotematskisvijet posve artificijelan– u njemu je sve iz druge ruke, unjemu je vjerojatno najmanje po-eljna i produktivna doslovnakomunikacija s tekstom. Radiæevlirski koncept vjerojatno najboljezastupa dugaèka poema Obmanutišerif. Rijeè je zapravo o stihovanomwestern scenariju u kojemunalazimo vrlo intrigantnufabulu o kreposnom šerifu kojise nepokolebljivo zauzima zapravdu, pridravajuæi se pritomnajviših moralnih naèela. Umješno“kadrirajuæi” prizore lirskeprièe, Radiæ je u tekst unio klišeiziraneportrete junaka i njegovihneprijatelja, funkcionalne opisedvoboja, terena, konja, pastira,diliansi… Lirski se govor pretoèiou “govor golih èinjenica”. Zailustraciju citirat æu prikaz uvodau revolveraški obraèun:Priðe konju, odriješi uzde, htjedeuzjahati."Trenutak, èovjeèe" – dobaci muRingloke iz sjene.Chat Salvador zastane, još mu jeokrenut leðima.Neko vrijeme se ne mièe, samo jemalo spustio glavu.Ponaša se poput èovjeka koji oèekujeudarac nesreæei vjeruje da toèno zna kako tu nesreæuništa ne moe sprijeèiti.Ringloke mu se priblii još tri ilièetiri koraka,sve dok se i sam ne naðe pod zrakamasvjetlašto padaju kroz prozore i vratai zlatasto boje sivu prašinu ceste."Okreni se i bori" - reèe Ringloke…Vjerujem da citirani ulomakdobro ilustrira Radiæevo hotimiènopridravanje anra westerna.No, kada se malo boljepromotri tekst u cjelini, oèitimpostaje da stihovna organizacijamanje poistjeèe iz prirode autorovagovora a više iz njegove potrebeda razlabavi anrovske kanonei westerna i lirske pjesme.On, istinabog, baš kao i Jurak,pripovijeda o kaubojima i Indijancima,ali zapravo pokušavapronaæi posredan naèin prezentacijesvoje prièe. Filmski je stereotipiskorišten kao prihvatljivokvir lirskoj mistifikaciji i globalizacijidrukèijega iskustva. Istotako, podvaljujuæi anrovsku prièukao pjesmu, on “urnalizira”lirski tekst,uvodi ga u medijskuigru, afetišiziranompoetskom iskustvujezikasuprotstavljaogoljenu reèenicu,depoetiziranufrazu,naraciju i ritamsvakodnevnogagovora. Retrospektivajetako doistapostala povlaštenaperspektiva.No, ona nijenimalo bezazlena,jerstavlja u zagradeklasiène obrascepercepcije i dovodi u pitanjesamorazumljivost analitièkihpojmova poput subjekta, individualnogstila, anra, napokon isamog umjetnièkog djela. GestualnostJurakova, Radiæeva i Perišiæevapisanja podjednako se temeljina popularnoj i visokoj kulturii nije je moguæe (bez nasilja)svoditi na jednu ili drugu. Iako jespomenuta ambivalencija prisutnau hrvatskoj poeziji od poèetkaosamdesetih, njihove su inaèice“globalne” pjesme najradikalnije.Opisana se kreativna strategijau potpunosti poklapa s duhomvremena. O tome, meðu inim,svjedoèe i nedavne izjave uglednogateoretièara Frederica Jamesona.On je, naime, u jednom intervjuukonstatirao da se s knji-evnošæu oèito nešto dogodilo ida se danas teško moe govoritio postojanju tzv. visoke literature."Zapravo, mislim da su knjigekoje su danas znaèajne… knjigekoje su proete popularnom kulturom,koje više ne pokušavajustvoriti zaseban prostor za visokuknjievnu kulturu." – zakljuèioje Jameson, zamijetivši usputkako danas, za razliku od moderneu kojoj se umjetnièko djelopromatralo imanentno (kaokreacija pojedinca), "prije svegaimamo problem naæi individualnoumjetnièko djelo". Moda jeJameson u pravu, a moda su elementiindividualne kreacije i daljeprisutni, samo diskretnije i nadrugim tekstualnim razinama.urnalizacija pjesnièkog jezikai ogrešenja o pismenostNa koncu drim vanim istaknutikako je moda najveæa novinapjesništva devedesetih desakralizacijapjesnièkoga jezika. Uznaèajnom broju otpoèetih opusanailazimo na urnalistièkeidiome koji sasvim jasno svjedoèeo tome da je jezik prestao bitiposveæeni prostor stjecanja iskustva,eksperimentiranja i gradnjeimaginarnih svjetova te postaopuko sredstvo prenošenjaporuka. Mnogi su zanemarili klasièanstav da je "gotovo nemoguæene karikirati vlastita iskustva ine rasprodati ono što se proivjeloi osjetilo ako se posegne zauobièajenim oblicima komunikacije"(Peter Sloterdijk). Nastavi lise tim smjerom, vjerojatno æe sedogoditi bitna promjena statusa ismisla poezije u nas. Indikativnoje da se nemar spram jezika povremenooèituje i ogrešenjima oelementarnu pismenost. TatjanaGromaèa, primjerice, bez ikakvihumjetnièkih razloga ili stilskihefekata, inzistira na konstrukcijamau kojima se javlja dvostrukanegacija: "klinci se igraju skrivaèa./Ni ne slute da iza mene/ hodastrièek s pucaljkom u gaæama";"ima puno sprovoda/ kojiniti nisu bogzna što". Korektnijebi, dakako, bilo da Gromaèiniklinci i ne slute, a sprovodi da inisu bogzna što. Dogode joj seèak i krive kongruencije kao u reèenici"Pusti da ti ja skinem/ tihtri pari gaæa". Ispravno bi bilo: tatri para gaæa. Uostalom, slièna segreška omakla i Draganu Jurakuna kraju citirane pjesme Marlon ukinoteci. Njegova "druga polovica/(rednecksi)/ strepe za svojeene", iako bi svatko od te istepolovice oèekivao da strepi. DamirRadiæ, pak, ima teškoæa s refleksomglasa “jat” pa piše “zahtjevati”,“svijetovi” ili “poslje”; ujednom se trenutku toliko zaboraviote je ovako formulirao lirskiiskaz: "kartonski svitak/ ukojem se nalazi papiri o vlasništvu".Nastavi li se ovako, na krajuæe, èini se, nekim pjesnicima ipaktrebati pojasniti da su puèkoškolsketrivijalije poput statusasubjekta u reèenici i njegova slaganjas predikatom uistinu nevane,ali samo dok njima besprijekornovladamo. Itd., itd.Ovim izdvajanjem jeziènihgrešaka nisam kanio umanjiti vrijednostpoetika i lirskih iskustavadevedesetih. Dapaèe, i njihovoje pojavljivanje jedan od simptomatrenutka i primjerenih mupraksi. Vratimo li se poèetnojprièi o Michaelu Asheru i mlazupijeska kojim je otkrio malter ispodbuke kao svoje umjetnièkodjelo, i te æemo greške moæi tretiratizakonitim dijelom potpunogogoljavanja pjesnièke kreacije,njezinog materijala i intencijakoje iza nje stoje. I one su zakonitdio fenomena današnje hrvatskeknjievnosti.

12 II/40, 12. listopada 2,,,.U uvodnom tekstu Naci bontonakaete da je vaša generacijaodgojena na “pedagogiji katodnecijevi”, èesto pišete o fotografiji,filmovima, stripu kao umjetnièkimmedijima koji su izvršili va-an utjecaj na formiranje vašepoetike. Kakav je odnos knjievnihutjecaja i utjecaja tih medijau vašem sluèaju?— Vano je napomenuti da jemoja generacija, dakle generacijaroðena izmeðu 1960. i 1973. bilaje jedina generacija na ovim prostorimaod 1945. godine koja seformirala paralelno sa svojomgeneracijom iz bilo kojeg dijelaEurope, koja se formirala na jednakimvrijednostima, istim filmovima,knjigama i istim ivotnimidealima. Sve generacije prijenaše su zapravo bile generacijejugoslavenskog socijalizma, kojesu se na potpuno drugi naèin formirale,na drugim vrijednostima.Sve generacije nakon nas formirajuse po modelu aktualnih reima,i to je jedna jako bitna èinjenicaza veæinu ljudi te generacijekoja danas na prostoru bivše Jugoslavijepokušava nešto raditi,nešto pisati, snimati. Sasvim jesigurno da su na tu generaciju, i,naravno na mene, ogroman utjecajizvršili izvanknjievni mediji.Dakle, film, muzika, fotografija istrip i, na kraju, televizija. To jenešto što se jako osjeæa u tekstovimaljudi koji su u tom perioduodrastali u gradovima.Prièa o eljezniciTalijanski i francuski kritièarièesto nalaze veze izmeðu vašeproze i proze Danila Kiša.— Ne mogu govoriti o tomekolika je knjievna i poetièka vezaizmeðu mene i Danila Kiša, alisigurno postoji jedna veza – eljeznica.Kad bih govorio o Kišui sebi izgledao bih sam sebi malopretenciozan i bezobrazan. Vezapostoji u tome što je moj djedFranjo Rejc bio visoki eljeznièkislubenik i završio karijerukao konstruktor reda vonje, a uivotu je bio otpravnik vozova napodruèju od Usore do Sarajeva,na masi tih malih eljeznièkihstanica i zapravo je moja obitelj smajèine strane jako formirana natoj prièi o eljeznici. I postojijedna stvar koje se sjeæam iz najranijegdjetinjstva, trenutka kadsam se prvi put osjetio jako diskriminiran,duboko ugroen inesretan. To se dogaðalo kad bikondukter u vlaku ušao u naš kupe,kada bi djed izvadio svoju re-ijsku kartu, baka svoju, mamasvoju, a za mene su morali platiti.To je za mene bila èista tragedija.Ja sam prvi u generaciji koji nijeimao pravo da se besplatno vozieljeznicom, i moda sam iz togMiljenko Jergoviæknjievnik i novinariljenko Jergoviæ roðen je 1966. u Sarajevu.Piše poeziju, prozu, knjievnukritiku i publicistiku. Objavio jezbirke pjesama Opservatorija Varšava(1988), Uèi li netko noæas u ovom gradu japanski(1990), Himmel Comando (1992),Preko zaleðenog mosta (1996), zbirke prièaSarjevski Marlboro (1994), Karivani (1995),Mama Leone (1999) te dramu Kaeš anðeo(2000). Publicistièki tekstovi objedinjeni su uknjigama Naci bonton (1998) i Historijska èitanka(2000).kompleksa dosta pisao o svomdjedu eljeznièaru. Takve se stvarijednostavno ne zaboravljaju.Nikad u narednim godinama ivremenima nisam osjetio tu vrstunacionalne, socijalne, rasne ilivjerske ugroenosti koju sam osjetiokad ja jedini nisam imao re-ijsku kartu.Djed je vaanNaèin na koji pišete o djedudaje naslutiti da mu puno dugujeteu ljudskom smislu. Djed je“vaan”?— Djed je jako vaan. Djed ibaka, majèini roditelji, odgojili sume i nauèili svim vanim stvarimau ivotu. Kad to izgovorim,moji roditelji uvijek bivaju jakonesretni, jer osjeæaju da su neštopropustili uèiniti, i budi im sekompleks krivnje. Meðutim,doista je istina da presudan utjecajna mene nisu izvršili ni mojotac ni moja majka, vjerojatno iztog razloga što, bez obzira štome nisu dobili jako rano, nisu bilizreli za dijete. Oni æe vjerojatnosazrijeti tek ako budu imaliunuke. Ja sam duboko uvjeren dasu djedovi i bake najbolji roditelji,jer vjerojatno su u stanju ispravitione greške koje su poèinilina svojoj djeci. Ja sam zapravoodrastao s prièama o nekom jakodavnom vremenu, iz današnjeperspektive govoreæi. Moji stavovi,èak i politièki, formirani suna neèemu što nije pripadalo nianru komunizma ni antikomunizma,što nije imalo apsolutnonikakve veze ni sa vjerom u bogani s ateizmom. Jedna od formativnihprièa mog djetinjstva je bilata kako je moj djed proveo jednunoæ u zatvoru. To se dogodilonakon što je 9.10. 1934. u Marseilleuubijen kralj Aleksandar.Tad je moj djed u nekoj kavanirekao “E neka ga ubiše” nakonèega su ga andari odveli u zatvori sutradan pustili. To je prièa kojami je kao klincu bila uasno vana.Onoga dana kad je osloboðenoSarajevo, moj djed, koji je tadradio u direkciji eljeznica, zaputiose iz svog stana da zauzme direkcijueljeznica da mu ne bitko što opljaèkao, ili sluèajno nekiustaški ili fašistièki elementišto zapalili. Taj dan, i sljedeæadva, on je u svojim rukama draodirekciju i bio je jako sretan štotako vanu ulogu u ivotu moeodigrati. Iako nikad nije bio nipartizan, ni komunist, a naravnoni nacionalist. Jedina vojska kojojje u ivotu pripadao bila jevojska cara i kralja Franje Josipaiz koje je bio pao u talijansko zarobljeništvo,gdje mu je bilo odlièno.Bilješke iz Kiševe rukopisneostavštine pokazuju da je krzmaooko naslova jedne pripovijesti –Apatrid ili Duh je naša domovina.Osjeæate li se u knjievnoduhovnomsmislu apatridom?—S jedne strane mislim da svimi, svojom voljom ili bez nje,sudjelujemo u podjelama i diosmo nekog kolektiviteta kojim semanipulira ovako ili onako. Meðutim,isto tako, postoji i nekavrsta moguænosti da se èovjek individualnoodredi. Moje individualnoodreðenje bitno je uvjetovanomojim ivotom, a to jeodreðenje da doista nikom nepripadam na takav naèin da bih sesad mogao udarati šakama u prsai vikati ja sam iz ovog ili ja sam izonog svijeta. Moj je zavièaj, jedinimoguæi zavièaj, Sarajevo. Meðutim,moj unutrašnji zavièaj, rekaobih, vaniji je i od tog zavièaja.Taj unutarnji zavièaj zapravoje zavièaj djedova i baka, zavièajroditelja, uspomena, zavièaj mojesobe i jednoga svijeta koji višene postoji i moda stvarno nikadanije ni postojao, ali je formiranu meni i u meni jednostavnotraje. Ja ga nosim sa sobom ipremještam s jednog na drugomjesto po mojoj vlastitoj volji,po mom nekom unutrašnjem odreðenju.Dakle, ja mislim da jebiti apatrid, ne pripadati, neštošto donosi nevjerojatnu, rajskuugodu, rajsku prijatnost, a u istoje vrijeme smrtonosno. Jer, bitièovjek koji nema stalno mjestoboravka, koji nema domovinu ikoji nema zastavu koja ga štiti iza koju æe poginuti jako je opasnoi baš smrtonosno. Ali, s drugestrane, to je zapravo najveæi osjeæajslobode, i nikada nisi tolikoslobodan koliko si slobodan kadanemaš svoju zastavu, svoj grb isvoju vjeru u kolektivitet. Ima jedanstih Miloša Crnjanskog izLirike Itake koji mi je uasnoèesto zadnjih šest-sedam godinapadao na pamet, a stih glasi “Nijedna èaša što se pije,/ ni jednatrobojka što se vije/ naša nije. “To je napisano 1918. godine, ipokazuje vaan, dubinski osjeæajda ne pristaneš na to da pripadašsimbolima i da ne pripadaš niimaod tebe, a nii od tebe su svioni koji te prisiljavaju na pripadanje.Najmizerniji su oni ljudi kojiod drugih ljudi oèekuju izjašnjavanje.Sjeæam se onih monstruoznihzahtjeva od hrvatskihSrba da 1990. godine potpisujudokaze o svojoj lojalnosti. To jebilo nešto bestidno, bez obzirana ono što se dogodilo nakon toga,bez obzira na to što su ti istihrvatski Srbi u agresiji sudjelovali,osjeæaj odvratnosti prema tomèinu zahtijevanja od nekoga dapotpisuje dokaz svoje lojalnostiu meni je ostao do danas.Kad je strah postao prevelikeljko Ivankoviæ u svomdnevniku 700 dana opsade pišekako ste u svibnju 1992., kada jezapoèela opsada, bili izrazito oštriprema onima koji su napuštaligrad. Nakon otprilike godinudana vi ste napustili Sarajevo,što se tumaèilo kao izdaja. Kolikoje ostati ili otiæi osobno ljudskopravo izbora, i osjeæate li sezbog odlaska kao izdajica?— Odlazak u trenutku dok jegrad još bio pod opsadom je nekavrsta izdaje, ali izdaje jedino iiskljuèivo samoga sebe, drugihne. Nitko nema pravo u svojeime nekom spoèitavati odlazak.Moe se spoèitavati u ime nekoguniverzalnog principa, i ja sam seza taj univerzalni princip svim srcemi dušom zalagao sve do trenutkakad moj strah nije postaoprevelik. Kad je strah u menipostao prevelik, ja sam taj principiznevjerio, a to je iskljuèivo isamo moja osobna stvar i ona sedrugih ljudi ni na koji naèin nemoe ticati, niti bih ikome daopravo da mi se to uzima kao bilokakav argument. Naime, hrabrostje svakako vrlina, ali nije dobrokada èovjek zarad postojanjate vrline prekoraèuje vlastite granice.Nekad valja pristati na vlastitistrah i ja sam na njega u jednomtrenutku pristao. Postojijedna silno lijepa i slatka epizodaiz 2. svibnja 1992. godine i velikoggranatiranja koje me je, zamislite,bilo zateklo u kavani hotelaBeograd u Sarajevu. To je bilojedno od prvih ogromnih granatiranja,sjedili smo u ostakljenojkavani i mene je bilo, morampriznati, uasno strah. Kad godbi udarila neka granata u blizini,ja bih se bacao pod stol. Prekoputa mene sjedio je jedan èastangospodin koji se zove VlatkoKraljeviæ, danas ambasador Bosnei Hercegovine u Italiji i Vatikanu.On je mirno sjedio i pušio,gledao kako te granate padaju i ujednom trenutku pogledao ispodstola gdje sam bio ja i izgovoriojednu od meni najdraih reèenicakoju sebi ponavljam kad se jakopuno prepadnem, a to je “Višedostojanstva, Jergoviæu!”Puno je vaših sugraðana, odkojih su neki sigurno i vaši prijatelji,pisalo o ratu, o opsadi, ogradu, no kvaliteta tih tekstovaprilièno varira. Koje autore iliknjige iz toga korpusa preporuèate?— Ima nekoliko pisaca kojebih uvijek i na svakom mjestupreporuèio kao jako vrijedne èitanja,a reklo bi se da su sarajevskipisci. Jedan je zasigurno NenadVelièkoviæ – sve što naðete spotpisom Nenada Velièkoviæa èitajte;drugi je SemezdinMehmedinoviæ, treæi je sjajni sarajevskipisac koji ivi u Chicagu,Aleksandar Heman, potom GoranSamardiæ. To su sve pisci generacijeo kojoj sam maloprijegovorio, roðeni izmeðu 1960. i1973. i naèin na koji oni pišu jevrlo vaan jer je nov i jer je potpunodepatetiziran i dezanagairanu dnevno politièkom smislurijeèi.Pornografija i nogometObjavili ste nedavno uPlayboyu tekst o pornografiji, ato se mnogim našim piscima ne bitako lako dogodilo. Je li bilo komentarau stilu “što to njemu treba”?— Konzumiram ogromne kolièinepornografskih materijalasvake vrste i mislim da sam za pitanjapornografije, a ozbiljnomislim ovo što govorim, jedanod jaèih autoriteta u Hrvatskoj,barem kada je rijeè o javnim osobama,iako, vjerojatno, postoje ioni koji su više samozatajni, pase za njih ne zna. Eto, zato ja pišemo pornografiji. Mislim da tafloskula da pisac èuva svoje dostojanstvopišuæi samo o vanim iuzvišenim stvarima s jedne straneništa ne znaèi, a s druge stranesputava knjievnost samu. Akopišemo samo o vanim i sudbonosnimstvarima, na kraju ne pišemoni o èemu. Hrvatska knji-evnost je, na alost, u velikojmjeri knjievnost ni o èemu imoda bi bilo dobro kad bi se hrvatskipisci malo više bavili pornografijomi nogometom, modabi konaèno propisali. Problem jeveæine hrvatskih pisaca, bez obzirana kolièinu knjiga koje objavljuju,taj što do dana današnjegagotovo da nisu propisali. UHrvatskoj, a tako je bilo i u bivšojJugoslaviji, ljudi su vanionoliko koliko se vanima predstavljajuokolini. A najpraznijiljudi se najvanijima predstavljaju,najprazniji ljudi imaju najozbiljnijumisiju. Èovjek koji pretendirada bude vaan ovome svijetunikad neæe pisati o nogometui pornografiji, jer mu to ne dajemoguænost da bude vaan.Dušanka Profeta(iz intervjua Zarez,br. 1, 19 veljaèe 1999.)

II/40, 12. listopada,,,. 13Slavenka Drakuliæknjievnica i novinarkalavenka Drakuliæ je, uz DubravkuUgrešiæ, najpoznatija i najprevoðenijahrvatska knjievnica u inozemstvu.Dosada je objavila romane Hologramistraha, Mramorna koa i Kao da me nema,te zbirke eseja Smrtni grijesi feminizma,Kako smo preivjeli komunizam i pritome se smijali i Cafe Europa. Tijekom devedesetih,od strane vlasti Franje Tuðmanai dijela hrvatskih intelektualaca, izrazitognacionalistièkog odreðenja, bila jemarginalizirana i oštro kritizirana.Kakva slika u Hrvatskoj danas postojio tebi? Da li još uvijek dominira lik “vještice”,“izdajice domovine”?– Na to je pitanje teško odgovoriti. Uovoj zemlji ljudima ionako nije ostavljenopuno prostora ni da samistvaraju sliku o neèemuniti da prosuðujuo bilo èemu. Sliku omeni stvorili su “dr-avni mediji” i to napadima,glupostima i uvredamana moj raèun...S druge strane, nemamojih tekstova, osimpovremeno, u Hrvatskojnisu objavljene nisve moje knjige. Kakvuonda sliku javnostuopæe moe imati? Alinisam jedina kojoj seto dogodilo, ima dovoljnopisaca, reisera,glumaca kojima se dogodiloisto. Ustvari,svatko tko se usprotiviopropagandi. Jasnoje da HDZ-ovu reimunije trebala kultura,nego samo propaganda...Ali o èemu miuopæe govorimo, o kojojjavnosti? Kulturnoj,pretpostavljam. A kulturnajavnost ivi u situacijida tisuæu prodanihknjiga znaèi uspjeh, da postoji jedanjedini list za kulturu, da jedva da postojepoštene knjiare – to su uglavnom papirnice– da izdavaèi moraju raèunati na gubitakako se odluèe objavljivati domaæuprozu... i sve to u opæoj skupoæi i besparicikad ljudi jedva imaju za novine...Osjeæaš li se pripadnom hrvatskoj knji-evnoj zajednici u uem smislu?– Ja tzv. “knjievnu zajednicu” ni nepoznajem, ne poznajem te ljude, ne sudjelujemu njihovim djelatnostima, nisamèlan njihovih udruenja, ne objavljujem unjihovim èasopisima i zbornicima. Sreæom,pripadnost jednoj kulturi nije iskljuèivostvar politike, nego i jezika i osjeæajapripadnosti. Meðutim, ni tu nisam posve“etnièki èista”, ivim èak i na rubu jezikajer pišem i ivim u drugom jeziku, engleskom.Uvijek sam ivjela na razlièitim marginamai uvijek mi se èinilo da to ima dobrustranu jer èovjeku daje više slobode.Mora da sam ustvari okorjeli kozmopolit,jer ivim u nekoliko zemalja, aktivno sudjelujemu kulturama tih zemalja.Koji su elementi bili presudni u stvaranjutvojeg intelektualnog i knjievnogidentiteta u inozemstvu?– Kao i u drugim podruèjima, vano jestvoriti prepoznatljivo ime, a ime se stvarana razne naèine, od nastupa u knjiarama,do intervjua, kritika i konaèno, pisanjanovinskih tekstova. Sve je to vano za recepciju,moglo bi se reæi da je biti pisac full-timejob, izdavaèi na primjer zahtjevajupuno veæi angaman kod publiciranjaknjige nego nekada. Sigurno da mi poma-e to što sam novinarka, pa se povremenojavljam tekstovima u talijanskim, njemaèkim,amerièkim, švedskim itd. novinama,odnosno u zemljama u kojima mi se pojavljujuknjige. Zatim, èesto sudjelujem nameðunarodnim konferencijama,drimpredavanja na sveuèilištimaitd. Osim romanapišem i knjigeeseja, pa to dopire dorazlièitih kategorijapublike. Sve to zajednostvara prepoznatljivost.Prva moja knjigaobjavljena u inozemstvujest roman Hologramistraha. Objavljenaje u Rowohltovojbiblioteci Neue Frau1988. godine u Njemaèkoj.Druga knjigabila je Mramorna koa,u izdanju Roberta Laffontau Francuskoj.Objavila sam jedanmali odlomak rukopisau nekom kanadskomèasopisu i ubrzomi je stiglo pismo izPariza, urednica Laffontamolila je da jojpošaljem cijeli rukopis.Hoæu reæi, protivnonekim mišljenjimada sam se na stranom trištu probila knjigomeseja Kako smo preivjeli komunizam,prvo su prevedeni romani. Istina,knjiga eseja Kako smo preivjeli komunizamprobila je led na anglosaksonskom tr-ištu, u Velikoj Britaniji i u SAD-u. Tamosam takoðer pokušala najprije Hologramima,ali nije išlo. Sve dok mi urednica W. W.Nortona, koja je zapazila moje tekstove uThe Nation, nije manje-više naruèila knjigueseja o ivotu u komunizmu.Andrea Zlatar(iz intervjua Zarez, br. 24, 3. veljaèe 2000.)Predrag Luciæurednik novina i bibliotekeFeral TribuneBiblioteka Feral Tribune pokrenuta jeprije šest godina i dosada je u njoj objavljenogotovo šezdesetak naslova.Koja je osnovna ureðivaèka koncepcijabiblioteke i koje su dodirne toèke Feralakao novina i njegove biblioteke?– Feralova biblioteka nije ništa drugonego nastavak Ferala skoro pa istim sredstvima.Baš kaošto je i tjednik FeralTribune nastavaksatiriènogpodlistka skoropa istim sredstvima.Ovakvu jebiblioteku stvorilaona ista potrebakoja je stvorila iovakav list, potrebanekolicine ljudida na podvaluvremena u kojemivimo odreagiraonako kako bipismen svijet kojemunije amputiranobraz i inaèetrebao reagiratikad prepoznapodvalu.- Danas, dakle, u vrijeme naprasnoprogledalih, mojih mi 15 feralovskih godinadaju za pravo da se narugam aktualnimfrustracijama svih koji tvrde da su biliprevareni. A prevareni su bili svi koji suto – što zbog osobnog komoditeta, štozbog lijenosti ganglija, a što zbog sirenskogazova gomile – zapravo i eljeli biti.Jer ako si dopustio da ti bace prašinu uoèi, uopæe ne moraš gurati glavu u pijesak.Ona je veæ u njemu. Ja, dakle, nepriznajem nikakvu naknadnu pamet, jerona u pravilu ne priznaje svoju prethodnuglupost. Mi smo u Feralu svih ovih godinapravili novine koje su javno spaljivanedok su ovi, što su danas progledali,mahom zatvarali oèi. Znate, kad zamirišpred lomaèom, ono što nazireš kroz polustisnutevjeðe moda ti doista i izgledakao vatromet i moda ti je tako ljepše, uredu, neka im bude... Isto tako, objavljivalismo knjige koje ignorantima što osvome vremenu uvijek znaju da je takvo,ali nikada ne ele znati kakvo je doista,nisu kazale ništa, jer ih oni nisu ni èitali.A nisu ih èitali, jer je to Feral i jer je to fuj-kaka.Taj fini i uglaðeni svijet kojemu jeFeral bio vulgaran dok mu hrvatska stvarnost,naprotiv i nipošto, vulgarna bila nije,mogu poèastiti jednom parafrazomznat æete veæ koga: kutija otrovnih slovaposljednje je što je èovjek izumio u obranuvlastitog dostojanstva.Kako dolazite do potencijalno zanimljivihnaslova?– Pronalazimo se uzajamno: i bibliotekapisce, i pisci biblioteku. Sva èarolijaove igre je u prepoznavanju. Veæ u samomFeralovom imenu ljudi prepoznajuje li to prostor koji ih zanima ili ne. Nameni je i ostalim urednicima Feralovebiblioteke bilo da izborom prvih desetaknaslova odagnamo jedinu eventualnu zabunukoju je njezino ime moglo proizvesti:onu da, sukladno dosadašnjim navadamana ovim prostorima, svaka edicijapokrenuta unutar nekih novina moranuno i neizostavno ostati u granicamapublicistike. Kada su ljudi prepoznali nakanuda Feral i svojom bibliotekom preðesve granice,poèeli su nam utome bezgraniènopomagati. Aonda su poèele imoje brige s nagomilanimgradivom.Sjeæam se, nalisti elja kojusam ispisao jutronakon što senisam uspio otrijeznitiod svojenoæne ideje dapokrenem biblioteku,stajalasu i imena MirkaKovaèa i PredragaMatvejeviæa.I naslovi Kristalnerešetke i Epistolariz Druge Evrope. Tada nisam znao dasu obje te knjige veæ u pripremi kod drugihizdavaèa. Kada sam to doznao, biosam, priznajem, ljut na sebe što se nisamranije sjetio Feralove biblioteke, ali – poštujuæièinjenicu da i Kovaè i Matvejeviæimaju svoje izdavaèe – odustao sam odnamjere da ih nazovem i pozovem da nekubuduæu knjigu objave kod nas. Ne prièamvam ovo da bi netko rekao “Vidi, štoje ovaj fin i kolegijalan!” ili “Ala kretena!”,što je valjda blie istini, nego da pokušatezamisliti kolika je moja radostzbog toga što su kasnije i Kovaè iMatvejeviæ prepoznali Feralovu bibliotekukao svoj prostor. To što se u istomprostoru prepoznaju i Milan Kangrga kojiiza sebe ima i Izabrana djela i MarinkoKošèec koji još nije imao objavljenu knjigunajveæa je pohvala mojoj izdavaèkoj ludosti.Ne, ne, ne... Ne bojte se, neæu sadkrenuti u kuknjavu bez koje izdavaštvo uovoj zemlji naprosto ne ide. Samo æu vam,pozivajuæi se na Kiša, ponoviti ono štoveæ znate: Mi objavljujemo u pustinji. Paako je i ludost, moja je.Katarina Luketiæ(iz intervjua Zarez,br. 17, 28. listopada 1999.)TatjanaGromaèapjesnikinja i novinarkaKako se osjeæaš nakon uspjehatvoje prve knjige pjesama Neštonije u redu?- Osjeæam se kao i svako drugobiæe - èas veselo, èas tuno.Uplašeno pa smireno, ispunjenoi prazno. Moja stanja nemaju vezes uspjehom moje zbirke. Tonajbolje znam po tome jer kadsam tuna i elim se nekako išèupatiiz toga, kaem sebi "Hej, nijesve tako crno! Tvoja zbirka jeuspjela!" Ali, ništa. To mi tada nepomae. A, ako mi tada ne pomae,u drugim sluèajevima mine treba. Kada sam sretna, nerazmišljam o svojoj zbirci. Imapuno vanijih stvari, uostalom,onda sam sretna i bez nje. Moguje samo blago pogledati i reæi"O.K., draga si, stoj tu i dalje!"Odakle ta usmjerenost narealnost u tvojoj poeziji?- Svatko usmjerava svoje pisanjeonamo kamo je usmjeren njegovpogled. Pogled je ondje gdjeje neko stanje, osjeæanje koje te-imo izraziti. Jasno je da je mojausmjerenost na realnost u poezijivarka, kao što je i sama realnost,svijet predmetnih stvari, obmana.Predmeti su tu, èvrsti, jasni,oblikovani, ali sve ostalo je nestalnost,promjenjivost, borba.Realnost kao nizovi slika na površini,vrh nekog durbina kroz kojise vidi ono što zapravo jest,ono što je unutra. Srce oceana.Kako se odnosiš prema drugimpiscima?- Ima puno pisaca koje cijenim.Neke sam voljela u odreðenimperiodima ivota, ali ih poštujemi danas, mada ih moda nisamèitala desetak godina. Oni sutu i ja uvijek mogu stati u obranunjihove èasti. Ali, ivot ide dalje,dolaze nove knjige, nova imenakoja nas osvajaju. Potraga traje ito je dobro. Jer, taman kad pomislimoda smo prokopali svekanale i da više nema nièega štonas moe protresti, evo ga, nalazimojoš jednog, pa još jednog.Probiramo ih kao zrnje i guramou naš kutiæ. Neka budu tu, nekastoje u obranu našeg identiteta.Bulgakov, Babelj, Kiš, Crnjanski,Popa, Tadiæ, Ladin, Mehmedinoviæ,Rešicki, Dragojeviæ, Hamvas,Maspero, Cendrares, Cesaire,Callaghan, Ondaatje, Carver,Atwood, Fante, Bukowski, Sallinger,Kureishi, Canetti...Kako vidiš svoju buduænost?- Svoju buduænost vidim, tj.prieljkujem, kao obiènu ljudskubuduænost. Sve što elim ostvariti,elim to uèiniti kao èovjek, nekao pjesnik. Nemam posebnovelikih literarnih ambicija i to miodgovara. Novac trenutno zaraðujemkao novinar honorarac, avjerujem da bih se jednog danavoljela vratiti svom profesorskomposlu.Rade Jarak

14 II/40, 12. listopada 2,,,.Irena VrkljanPosljednjeputovanje u BeèZnanje, Zagreb, 2000.biteljska tajna” središnji je pojamromana Posljednje putovanje u Beè.Tajna pripada kriminalistici, obiteljpoetici Irene Vrkljan. “Obiteljska tajna”,kao takva, predstavlja opæe mjesto tradicijekriminalistièkih romana, i to onih engleske,nešto staromodnije provenijencije. Dakako,u takvom romanu neæe biti nikakvihpatologa, analitièarskih timova koji izraðujuprofil serijskog ubojice, kompjutorskihstruènjaka koji provjeravaju brojeve automobilskihtablica... Na mjestu intelektualnoprecizno planiranog “savršenog zloèina”nalazi se obièna obiteljska tajna. Najobiènija,onakva kakvih ima u gotovo svakoj(normalnoj!) obitelji: vanbraèna djeca, izgubljeniljubavnici, usvajanja, neuspješnapotraga za nikad dobivenom ljubavi. Nikakvaasocijalna psihopatologija, samonormalna patologija naših svakodnevnihivota i poremeæenih odnosa. Jedino štoovaj roman direktno dijeli s modernim kriminalistièkimromanima èinjenica je što iPosljednje putovanje u Beè na samome poèetkuizlae leš...Pripovjedanje Irene Vrkljan u Posljednjemputovanju u Beè dosljedno je modernistièkopismo u kojem nad autorskim pripovijedanjemu treæem licu dominira pripovjedanjeiz oèišta lika... Irena Vrkljan ispripovijedalaje jednu tipiènu obiteljskuprièu, poput onih koje najèešæe ostaju zatvorenei dobro èuvane unutar èetiri zidagraðanskih kuæa. Zloèin (pravni ili moralni)kao dio obiteljskog inventara, pospremljenu škrinjama ili kovèezima, na tavanu ili upodrumu, sve dok se ne dogodi nešto neoèekivanoi “neka ruka sluèajno ne otvori jedantakav kovèeg”...Andrea ZlatarJosip MlakiæKad magle stanuNomad, Zagreb, 2000ad magle stanu opisuje hrvatskobošnjaèkirat hrvatskim pogledomiznutra, iz perspektive èovjeka kojise našao u rovu, puškom na pušku sa svojimsusjedima. Istovremeno, ta je knjigapolitièki duboko razborita,trezvena i poštena.Ona s razumijevanjem ipoznavanjem pripovijedaprièu koja se tolikoputa ponovila Bosni, Licii Slavoniji: prièu o dojuèerašnjimkomšilucimau kojima su ljudi bilipovezani kumstvima,školskim drugarstvima isportskim rivalstvima,da bi na koncu završila ukrvi. Mlakiæevi junacikatolici su i muslimanikoji jednako psuju Alaha,govore istu arhaiènuikavicu i ne navijaju niza Dinamo ni za Sarajevo,nego za Hajduk. Tojesu li se oni mrzili prije rata ili ne u cijelojprièi nije bitno: stvari su se dogodilemimo njih, a da nisu imali izbora. Sad serokaju dugim i kratkim cijevima i èekaju.Èekaju, kako tipiènim bosanskim fatalizmompiše Mlakiæ, da završi rat kao da èekajuda završi pljusak. Èak i kad ne bi biladobra knjiga, Mlakiæeva bi knjiga bila sjajna,jer predstavlja pošteni, svje i nevinpogled na najmanje nevino mjesto i vrijeme.Osim toga, meðutim, to je i sasvim finamala knjiga.Sluèaj Josipa Mlakiæa mnogi dijelom i srazlogom usporeðuju sa sluèajem RatkaCvetniæa i njegovim Kratkim izletom. Baškao i Cvetniæ i Mlakiæ je debitant koji je uknjievnost banuo niotkuda u kasnim tridesetima...Kad magle stanu na putu su da,baš poput Cvetniæeve knjiice, postanu literarnastvar u modi. Ipak, s usporedbamaCvetniæa i Mlakiæa ne treba pretjerivati.Cvetniæeva je knjiga faction, Mlakiæeva fiction,Cvetiæeva memoarski esej, Mlakiæevadulja pripovijetka ili kratki roman. Najvanijaje razlika što Cvetniæ piše o jednomromantiènom i romantiziranom ratu kojiprovlaèi kroz centrifugu crne depatetizacije.Mlakiæ piše o jednom ratu koji je poštenomHrvatu bolje ne spominjati ga. A pišeo njemu prostodušno i prirodno kao da ganosi kao odjeæu. Piše o njemu ne pokušavajuæistvari prikazati boljima nego što jesu.Mlakiæeva knjiga uvelike je obješena osredišnju dosjetku. Junak knjige JakovSerdar srednjobosanski je ratni veterankoji lei na jednom zagrebaèkom psihijatrijskomodjelu zbog PTS-a. Tamo je dospionakon što je ubio svog suborca, oteoauto vojne policije, napravio pravi kraval.Jakov po nalogu lijeènika biljei svoja sjeæanjana prošle dogaðaje, ukljuèujuæi i onekoji su prethodili utamnièenju. Jakov jeubio svog predratnog najboljeg prijateljaMirsada, muslimana. Ubio ga je u zarobljeništvunakon što mu je podmetnutopismo koje indicira da jeMirsad imao preljubnièkuvezu s junakovom enom.SrednjobosanskiOtelo imao je – kao iobièno – svog Jaga. Onse zove Keške, junakov jesuborac iz rova, cinik imizantrop sklon neprimjerenomhumoru kojinamjesti Serdaru "inkriminirajuæe"pismo i runomšalom uputi mehanizamtragedije...Pored mnogo papirnatihratnih knjiga Mlakiæevamiriše na autentiènost.Karakteri, ratna psihologijai tehnologija, specifièanrovovski mentalitet,humor i sentiš – sve naprosto odaje èovjekakoji je tamo bio kao senzibilni promatraè.To nije naravno jamstvo za dobru ratnuknjigu, ali jest nuan preduvjet, neštošto se ne da ni kupiti ni posuditi.U Mlakiæevoj poziciji nema nièeg folklorno-zavièajnog.On je i jezikom i kulturomurbani tridesetpetogodišnjak kojiu roman unosi kulturu i afinitete svog naraštaja.Njegove æe reference biti jednakoBulgakov i Led Zeppelin, Rolling Stones iSiegfried Lenz, Komandant Mark i Let iznadkukavièjeg gnijezda. Zvuèi malo zastarjelo?Naravno. Mi i govorimo o tridesetpetogodišnjacimakojima je rat pojeodesetljeæe i koji su kulturno ostali ivjetiu srednjoškolskim ljubavima, jer je nakontoga kulturu pojeo veliki pirotehnièkišou.Kad magle stanu nije velika knjiga. Onaje mala: i po volumenu i po ambicijama.Ona je, meðutim, beskrajno èestita, senzibilnai potresna mala knjiga... Mlakiæ prièao svemu majušnom: o lokalnim obješenjacima,o vrapcima, o pogledu kroz prozor,baš kao i o zlodjelima, blatu i alkoholu. Jer,što su vremena strašnija, vanije postajunevane stvari.Na svoj malen, nevaan, nesavršen ihrapav naèin Mlakiæ nudi pogled na onošto je za hrvatsku kulturu dosad bilo nekazivoi kazuje to razumljivo, pametno i bolno.Jurica PavièiæRoman SimiæMjesto na kojemæemo provestinoæNaklada MD, Zagreb, 2000.ugo oèekivana zbirka prièa RomanaSimiæa, urednika u èasopisuQuorum, pravo je osvjeenjena prilièno zamrloj domaæoj knjievnojsceni. Sukladno patafizici, znanostio imaginarnim prostorima, koju sutijekom ovog stoljeæa u Francuskojafirmirali pisci fantastièari: Jarry, Arrabal,Vian, Perec i drugi, Roman Simiæunutar vlastite proze pronalazi noveprostore koji funkcioniraju kao èistametafora... Simiæ je prvi pravi hrvatskipatafizièar, ili Borghesovac u punomsmislu rijeèi, raèunajuæi na njegov radikalantretman imaginarnog, kao i neutaivuelju za egzotikom...Simiæevi svjetovi nastaju na marginamaveæ postojeæih, jednom izmaštanihegzotiènih svjetova. Oni nastaju izregistra njegova iskustva, ali i registranjegova èitanja. Ovi prostori derivirajuiz veæ postojeæe patafizike jednog Marqueza,Llose ili Asturiasa, na primjer...Moemo reæi da je Simiæeva zbirka ineobièna i znaèajna u aktualnom trenutkudomaæe prozne produkcije. Dobilismo pisca koji se ne uklapa u vladajuæikanon, nego, naravno posredno, usvojim tekstovima iznosi svu teinustoljeæa i sav pritisak avangarde, modernei drugih knjievnih pravaca.Rade JarakDevad KarahasanSara i SerafinaDurieux, Zagreb, 1999.ovi Karahasanov roman Sarai Serafina moe se odreditikao svojevrsni pokušaj “obnoveanra”, toènije kao ustrajanjena tradicijski potvrðenim modelimaromanesknog oblikovanja. Ta “obnovaromana” oèituje se ponajviše uvraæanju teišta na prièu i neposrednoispripovijedanu stvarnost, zatimu tretiranju jednoga lika kao integracijskejedinice teksta, jaèanju motivacijskihmehanizama i uopæe u slo-enijoj izgradnji svijeta djela temeljenojprije svega na naèelu kontrasta.Pomalo u inat postmodernojmultiplicirajuæoj retorici ili, kako æeu jednom intervjuu kazati ubogojvještini zbunjivanja koju su razvilisuvremeni pisci, Karahasan u ovomromanu, kao i u ranijim narativnimdjelima, nastoji ponovno uspostavitinaèelo kauzaliteta i homogenizacijeteksta te iznova promisliti odnosstvarnoga svijeta naspram moguæegasvijeta knjievnosti... Njega tako zanimajulikovi i odnosi meðu njima,dogaðajna stvarnost te, moda prijesvega, moguænost da se ispripovijedaprièa; lijepa, uzbudljiva i u najmanjuruku vjerodostojna prièa. Osimte obnove anra, ovaj roman upuæujei na široko semantièko poljesmješteno izvan granica teksta, odnosnona niz tema i motiva iz drugihKarahasanovih pripovjednih i esejistièkihtekstova te na znaèenjski potencijalkulture u kojoj on prebiva.Rijeè je tako o kompleksnoj i dobropromišljenoj romanesknoj strukturikoja pretpostavlja nekoliko razinaèitanja i razina tumaèenja, pri èemuse – koliko god daleko otišli u otkrivanjuznakova teksta – uvijek vraæamona zanimljivost same ispripovijedaneprièe.Ukratko, prièa romana Sara i Serafinaodvija se u sarajevskim ratnimgodinama i koncipirana je oko prilikekoja se pruila likovima da izaðuiz opkoljena grada. Kako bi omoguæiosvojoj eni odlazak, pripovjedaè– po nekim biografskim detaljimablizak samome piscu – mora nabavitipotrebne dokumente i nagovoritido tada mu nepoznatu Saru, odnosnoSerafinu na odlazak... Kroz takonaznaèenu konstrukcijsku osnovicuprièe o odlasku i ostanku Karahasanje na neizravan naèin ocrtao i sarajevskuratnu svakodnevicu, svakodnevicuu kojoj su, upravo zbog njezineogoljenosti, postali toliko vaniodnosi meðu ljudima, prijateljstvo iuzajamno razumijevanje, jer, kakopiše u romanu “u graniènim situacijama,u vremenima velikih iskušenja,ljudi postanu moralno osjetljiviji negoinaèe, recimo mnogo moralnijinego što su u normalnim uvjetim,jer im ništa drugo ne ostaje”...Naèelo dualiteta koje se prepoznajeu toj dramaturškoj koncepciji karakterizacije,odnosno dijalogiènostkao princip uspostavljanja znaèenjameðu pojedinim elementima teksta,izraeno je na gotovo svim razinamaovoga romana. Tako primjerice glaspripovjedaèa ponekad mijenja tonskretanjem panje s prièe i upuštanjemu razlièite refleksije, pa mjestimicedominantni pripovjedni diskursbiva zamijenjen onim esejistièkimèime se ovaj roman pribliava anrovskimhibridima modernizmaznanim pod nazivom roman-esej.Takvi esejistièki pasai u romanu redovitose odnose na teme razumijevanjatradicije i kulture, bosanskohercegovaèkeprošlosti i stvarnosti okojima je Karahasan pisao u mnogimsvojim knjigama...U tom o toj “opozicijskoj napetosti”kao konstruktu kulture i konstruktusvijeta romana dovoljno govoridvojni oblik imena naslovne junakinje,pri èemu ime Sara potjeèe izidovske starozavjetne tradicije, aSerafina se pak vee uz kršæanski nazivza anðela. Tako unutarnja kontradikcijalika Sare i Serafine podvlaèii unutarnju razlièitost bosanskohercegovaèkekulture, a vano je istaknutida taj odnos tekstualnoga iizvantekstualnoga nije nipošto temeljenna pukom simbolièkom paralelizmu,veæ je rijeè o utvrðivanjuistovjetnosti pojava na nekoliko razlièitihrazina, odnosno o sveproimajuæemnaèelu razumijevanja jednekulture. Upravo u takvoj sposobnostiizbjegavanja doslovnosti i patetikete finoj mrei aluzija, u kojojse niz znakova povezuje neprekidnoupuæujuæi jedan na drugoga, sastojise velikim dijelom Karahasanovaspisateljska vještina i, recimo to tako,snaga njegove romaneskne imaginacije.Katarina Luketiæ

II/39, 28. rujna 2,,,. 15biweekly magazine for cultural and social affairs • zagreb, 12 th october 2000, issue II, # 40Edited by:Katarina LuketiæIva PlešeDušanka ProfetaTranslated by:Nataša GovediæDubravka PetroviæAleksandra MišakSv. Jeronim, Museu National de Arte Antiga, LisabonContemporary Croatian literaturefifty titles for fifty second Frankfurt BookfairAlthough Croatian literature cannotdepend upon wide reception and significantcommercial success outside its ownlanguage-frame, we believe that Croatianauthors, especially younger ones,fit into the broader European and globalcontext of book writing and publishing.The major part of this issue containsessays, critics and interviews (some ofthem published previously and editedfor this purpose) which present Croatianauthors by giving our readersinsight into recent literary production.Not only Croatian authors were takeninto account, but also authors whosebooks were first published by Croatianpublishers. This selection is not to beunderstood as an anthology of recentCroatian literature, but as a survey ofcriticism published during the last twoyears in Zarez.2000.

16 II/40, 12. listopada 2,,,.o you remember how thepanorama of Croatian literaturelooked like at the beginningof the nineties? As far asthe fiction goes, the frameworkwas clearly set. Its solid edges weredrawn by fiction doyens likeRanko Marinkoviæ and SlobodanNovak, whose works, in thoseslightly less productive years oftheir mature careers, were welcomedwith respect and interest.Right beside them, in the prime oftheir writing years, stood NedjeljkoFabrio and Ivan Aralica, as writerswith very different aestheticpreferences. In the name of themiddle-aged generation, still considered"young", stood PavaoPavlièiæ and Goran Tribuson: theauthors who worked stubbornlyin order to teach critics and readershow to appreciate the genre.The picture is complete when weadd the writers who used to publishin the literary magazine "Quorum",also known as the "exponentsof avant-garde tendencies", andwomen, usually identified with thephrase "female writing": Irena Vrkljan,Dubravka Ugrešiæ, SlavenkaDrakuliæ. All this brings us to aconclusion that we had everythinga literature must have: living classics,traditionalists, "trivial" writerswho in fact produced respectableliterature, young rebels and women.From today's perspective, Iadmit that the eighties seem like apretty good literary period to me:period that had inner criteria ofevaluation and poetic principlesone could discuss. How long wouldhave this idyll lasted if the historyhad not spoiled it? I cannoteven begin to guess the answer tothat question.Today's picture of Croatian fictionalliterature is far more heterogeneousand it does not readily lenditself to neat systematization.The question of "what happenedin Croatian fiction during the nineties"is easy only from the statisticalpoint of view. Many new authorshappened, and while the oldergeneration from the eightieshas endured, what is completelylacking is their hierarchical inter--evaluation. It would be more accurateto say that the older writerssurvived by choosing entirely autonomouscareers, without thecommon denominator of "poetics"or genre. Politics also had playedthe role in literary history: Aralica,for example, achieved separate statusby becoming a "court writer",while the female writers werebranded as "witches" and dissidents.Nevertheless, the events inCroatian literature of the ninetiesare not to be equated with movingthe same figures around the predeterminedchessboard. We cannotcompare Croatian literature tochess: its participants are not merely"figures", but persons whomight change and whose numberis not limited. Nor are the rules ofthe game fixed or strict: the writingspace is open-ended, and rulescan change on the spot.Time of documents or documentsof timeThe first time I attempted towrite about Croatian literature ofthe nineties in a systematic fashion,it was for the special issue ofthe “Dubrovnik” journal (editedby Vlaho Bogišiæ) and entitled“Documentarity in ContemporaryCroatian Literature”. Undeniably,the growing number of Croatianautobiographical and documentarytexts in the first half of the ninetiesshifted the weight towardthe factual, and away from the fictionalelements of the text. Regardlessof whether we consider literatureof the nineties a "documentof the times" or a consequence of"the times of documents" - whatcannot be denied is the fact thatwe are surrounded by texts thattestify about factuality. From theperspective of literary writing, thebeginning of the nineties was markedby eljka Èorak's book Shardsand Pavlièiæ's Šapudl, while thetheoretical scene noted the appearanceof Dubravka Oraiæ-Toliæ'sbook Literature and Destiny. Èorak’sShards was probably the firstbook to narrate the fragments of asmall, shattered and private story.Šapudl revealed Pavlièiæ's transformationfrom the fantasy to autobiographicalwriter, and Oraiæ-Toliæ'sbook opened the discussionabout the relationship betweenfiction and reality. The centralgenre of the first part of the ninetieswas, however, the essay: acomplex form that merges the fictionalwith reflexive, and autobiographicalwith theoretical elements.In the first part of the decade,the essay genre, and now Irefer to anything from newspapercolumns to literary essays, becamea dominant mode of "reading reality"and writing about it: Barricadesby Boris Buden and Culture of Liesby Dubravka Ugrešiæ are the highestachievements in the genre.The second half of the nineties alsohad its masters of essayisticLiterary Time:The PresentIn the course of ten yearsof literary metamorphoses,how did we reach thegenre destination of refugeeconfessions and warnovel?Andrea Zlatarwriting: see books of collected columnsby Ivo aniæ, ZvonimirBerkoviæ, Viktor Ivanèiæ and SlobodanŠnajder.As a whole, these are the imaginaryframes of documentary andfactual literature of the ninetieswithin which the existing textsmay be placed:- anthologies of different documentsand testimonies (thematicallyexpanding on displaced peopleand refugees, war operationsetc.)- political journalism and feuilletonwritingThe central genre ofthe first part of thenineties was,however, the essay:a complex form thatmerges the fictionalwith reflexive, andautobiographicalwith theoreticalelements- numerous war journals (fromŠimunoviæ and Grugurovac toeljko Ivankoviæ and Ivan Lovrenoviæ)- autobiographical fiction.The last group, autobiographicalfiction, has undergone two stages.The first one is characterizedby simple autobiographical forms,uninterested in producing a fictionalmodel of story or conceiving acharacter. Slavica Stojan’s StoryAccording to Pavle is a good example.Basic characteristic of the firststage (until 1995) of Croatian literaturein general is its lack of distance,the lack of chronologicaldistance from the reality of war,which caused further lack of fictionalnarration. Fictional frame isoften perceived as something "unnatural";as an aggressively addedmarker of "art" that the "raw" realitydoes not really require. This periodwas therefore free of patheticand implicitly apologetical literature;the patriotic kitsch mostlyresided in lyrical poetry for specialoccasions and commemorativeeditions. Stories from refugee anthologieswere too painful and tragicto tolerate any fictional ornamentation.To make a long storyshort: testimonies about rape andethnical cleansing can be ideologizedonly after they are distancedfrom their authentic narrators.Autobiographical war fictionIn the mid-nineties, urbanbookstores started featuring new"war discourse" books on an almostdaily basis - for the most part,their authors had no literary background,and their names were oftenfamiliar from television reportson the war. Thus, the anticipatedproduction of "soldier literature"came into full bloom, includingmany memoirs and other worksthat were clearly intent on "documenting"historical events. Thenthe first books trying to transposethe factual into fictional cautiouslyappeared. Pavle Kaliniæ's NeitherA Colonel, Nor A Corpse was probablyone of the first. Kaliniæblends documentary narration,political commentary and confessionalreflections. The dominanttone is personal, emphasizing thepersonally experienced elementsand leaving the impression of anauthentic, immediate testimony.Kaliniæ's second book, Requiem forOne Youth, My Grandma and USA(1996) already has a structure ofthe novel: narrative distance is establishedby creation of fictionalcharacters, and enunciation is nolonger burdened with political "reporting"and analysis. This line ofwriting was further developed byAlemka Mirkoviæ and RatkoCvetniæ, two authors who - in criticalreception - finally crossedover to the fictional pole of literature.The fact that both of themhad no previous literary experiencepresented no obstacle to theiraward winning, critically acclaimedstatus. Their huge popularitywith reading audience and the purecommon sense of critics finallytriumphed over the traditionalacademic resistance towards autobiographyand other "non-literary"genres. Both authors are neverthelessreproached for being "tooopen" about their privacy, sometimes"banal and too preoccupiedwith everyday things", "overlyrooted in history" or "lacking instyle". Well, these prejudices werethe norm of reception for all autobiographicalfiction in the nineties.91,6Mhz: A Voice That DefiedThe Cannons by Alemka Mirkoviæis a retrospective narrative thatweaves real characters into a fascinatingplot, and Cvetniæ's A BriefOuting comes off as a sophisticatedessayist fiction that builds narrativecontinuity on the basis ofunity of narrator's consciousness,not by the fictional plot. AlemkaMirkoviæ and Ratko Cvetniæ wereimportant not only contextually,as a proof that writing about warwas possible even when professionalMuses were being silenced, butalso because they returned thenarrative focus to individual perspective.Their narrators - not accidentallyin the first person - arelonely and isolated individuals,who, forced to follow the historicalevents on foot and step bystep, slowly lose illusions abouttheir universal importance. InMirkoviæ and Cvetniæ these individualfigures gradually realize thatthe tragic scale can be fully measuredonly when each single, individualstory is taken into account."Minor narration" has overpowered"master narration", paving theway for novels. Since bothMirkoviæ and Cvetniæ publishedtheir books in 1997, this could beseen as the year when the long,predominantly factual period ofthe Croatian literature in the ninetiesfinally ended. The space wasopen for the central protagonist offiction writing in the second partof decade: Miljenko Jergoviæ. Hisbooks (Sarajevo Marlboro, Karivans,Mamma Leone) offer a writingmodel for the future. This is urbanfiction with elements of the confessional,autobiographical discourse.Critics who see Jergoviæ asa foreign body in Croatian literatureusually cite numerous contradictoryarguments: he is suspectbecause he writes about Sarajevoand Bosnia, because he often writesfor newspapers and magazines,because his language is “impure”(i.e., it does not adhere to the “purist”,pompous standard Croatian),because his ethnicity is unclear.All these petty arguments(an unavoidable and logical consequenceof understanding Croatianliterature in self-sufficient terms)open questions with conflictingvalue charges: how else can wemeasure someone's presence in thegiven culture, except by his/her artisticinfluence and popularity withwider audience? Jergoviæ certainlyhas both.At last: novel as fictionCritics seemed to breathe a sighof relief when, in 1998 and onwards,the book market was finallyable to once again offer novelswhich, "from beginning to end",really were novels. No longer vacillatingbetween autobiographyand fiction, or between documentaryand art, the new generationstarted writing genre fiction, stillthematically rooted in time andspace of the war, but employingfictional models in their choice ofnarrative strategy. Jurica Pavièiæ,Ante Tomiæ, Igor Petriæ and JosipMlakiæ transformed the experienceof war into the fictional formsof the novel, mostly written in thirdperson. Their writing clearlyshows the influence of Europeantradition of war novels, and theirplot models are inherently cinematic.Economy of expression andrealistic narrative patterns inPavièiæ and Tomiæ represent a definitedeparture from the Croatiannovel structures inherited fromthe eighties, i.e. from the fantasticalor historical subjects and highlyaestheticized narrative styles.On the other hand, it is exactly thefictional heritage of the eightiesthat allowed the formation of gen-

II/40, 12. listopada,,,. 17re novels in the first place, unencumberedby the pejorative dichotomybetween "high" and "low" literature.Josip Mlakiæ, and his novelWhen The Fog Lifts (2000), hold aspecial place in this generation ofwriters. Mlakiæ does not use genremodels of war novel, but the (quasi)autobiographicalnarration inretrospective time that blurs theboundary between the events ofwar and the reflection about them.Although Daša Drndiæ's fictionCanzone di guerra cannot be thematicallycompared with Mlakiæ(since she talks about exile, notwar), it is close to Mlakiæ’s enunciationtechniques. On the crossroadsbetween fiction, autobiographyand essay, Drndiæ's writingposes questions about the questfor identity and the shaping ofidentity through biography. She alsoexplores social and (inter)nationalidentity, although she puts thequest for "intellectual identity"above anything else. In her opinion,this can only be achievedthrough writing.By the end of the nineties, autobiographyin its "pure form" had leftthe historical stage and continuedto flourish in the realm it traditionally"owned": memories, intimacy,childhood. This is literaryenvironment in which one findsJulijana Matanoviæ's fiction Why ILied To You (1998), as well as thememoirs of youth and childhoodthat were published by eminentgenre writers from the eighties: PavaoPavlièiæ and Goran Tribuson(Early Days, 1998). Autobiographyhas in the meantime turned intoan independent and respected genre,to the degree where some publisherschose it as their specialty.For example, after Irena Vrkljanand Ivan Lovrenoviæ, the publishinghouse Durieux also publishedvaluable memories of Eva Grliæand Sonja Wild Biæaniæ.What about the rest?My line of argument, focusingon Croatian literature in the nineties,primarily followed the ways inwhich the war fiction was formed,from its beginning in the confessionaldiscourse of witnesses untilthe ultimate appearance of fictionalstructures. I chose the fictional/factualangle to emphasize thegrowing significance of autobiographicalfiction during the nineties,which automatically excluded manywriters who are theoretically divorcedfrom it, like Damir Miloš,Borivoj Radakoviæ, Zoran Feriæ,Viktor Ivanèiæ, Ðermano Senjanoviæetc. It is more likely that theseauthors are heirs to the aestheticstandards of the literary magazine"Quorum" that was very influentialin the eighties, and the Europeanpostmodernist literary repertoire.We are faced with even moredifficult questions when we considerthe work of Croatian dissidentwriters, like Slavenka Drakuliæ andDubravka Ugrešiæ (in the realm offiction) and Slobodan Šnajder(where drama is concerned). Croatianreaders are still unfamiliar withtheir texts. Here the saying “thelack is measured by what suffices”applies; only after we finally getthe chance to read them in Croatian(instead of looking for themin the English bookstore “Algoritam”),will we be able to determinehow our literature would look ifonly these authors were fully integratedin it, without being stigmatizedby the media. In the absenceof a better past, we can onlyguess.roatian drama in thenineties never presented aunited front; there wereonly individual playwrights whoused Croatian language for verydifferent aesthetic and politicalpurposes. Some of them rose toprominence in the eighties, forinstance Slobodan Šnajder, andsome of them are literary newcomers,like Dubravko Mihanoviæ.It is however interestingto see that Šnajder's typical writingstyle in the communist periodincluded "angry" metahistoricalspectacles, grand scale"operas" with obvious Brechtianundertones, while some of hisworks from Tuðman's period,i.e. period of Šnajder's involuntaryexile from the Croatianstage, took on a more elegiac,intimate tone, focusing on femalecharacters or woman's personaltrauma of war rape (I referto the The Bride of the Wind andThe Slough). We could say thatŠnajder's oeuvre in the '90s leansslightly towards the female, ifnot feminist perspective, evenwhen he dissects Mafia mentalityor when he gloatingly, uncriticallycelebrates Wagner's megalomaniacmusic (as in the play Atthe White Swan). In works ofother acclaimed dramatists, namelyIvo Brešan and Mate Matišiæ,the codes of heroic/masculinerepresentation undergomerciless scrutiny, but the alternativesare either stoicism (Brešan)or religious insight (Matišiæ).That said, Mate Matišiæpossesses the musicality of language,ethical integrity and dramaticskill without compare incontemporary Croatian literature;he stands in a class by himself.Sophisticated psychologicalissues are at the center of theaward-winning play White by ayoung author Dubravko Mihanoviæ,where two introvertedand kind house painters lovinglyshare their fears, illnesses anddreams. Another young playwright,Asja Srnec, has conceivedan excellent closet dramaThe Touch, probably her best yetin the growing number of herdramas on family violence.Destructive patterns of familybehavior (including subjects ofchild abuse, incest, pedophiliaand drug abuse) come into focusin plays of Ivan Vidiæ and LukasNola, but both authors stillfavor the atmosphere of cartoonishgrotesque, typicallyindicative of baby steps in anyfiction writing. Both of themalso tend to repeat their thematicand stylistic features. The truemature satirical wit comes to thefore in the works of BorisSenker, a politically biting andsharp social observer in the postsocialist,as well as the socialistera (with his Cabaret &TD, conceivedas a stage fight ofCroatian literary giants thatinvites audience participation,Senker managed to preserve thecentury-old cabaret tradition ofZagreb).I think that considering theshort form of this review I canbe excused from listing the variousnationalistic and politicallyfawning plays of the '90s. Norwill I mention the performancemanuscripts (although some ofthem were created by literarygifted theatre crews, dramaturges,directors and actors),because I consider them a part oftheater, not drama, classification.The reason why I left outthe works of Miro Gavran, anextremly productive writer ofsentimental and shallow melodramaticplays, is not because Iam "above" emotion, but becauseI believe that sentimental clichéshave nothing in common withemotionality or good writing. Adifferent set of stock-scenes andstock-characters, this time in thevulgar grotesque vein, is whatcharacterizes the theater work ofRobert Perišiæ and Filip Šovagoviæ.To me, the most interestingDangerous Verses,Useless FlagsThe youngest, mostintriguing generation ofplaywrights does notexperiment too muchwith form, but introducesnew subjects and newcritical sensibilityNataša Govediæand innovative playwright of thedecade turned out to be IvanaSajko, with plays like Orange inthe Clouds or 4 Dry Feet. Sajko iscapable of writing within theboundaries of realistic motivation(my personal favorite is hermodernist drama The PaintedHome), but her preference lieswith postmodern fantasticalplays and lyrical drama of theabsurd. In Orange in the Clouds,female character reaches purgatoryafter committing suicidebecause she has spent manyyears believing that her deadPlaywrights areaware that the warin Croatia politicallymay have ended,but the cultural andinstitutional warstill rageslover was calling her from theOther Side, while in fact herindifferent partner has completelyforgotten her. God in theplay is an impatient provincialDJ who plays our "emotionaltapes", so Sajko clearly possessesthe gift of deep sarcasm. In 4Dry Feet she again creates anotherworldly situation, but nowshe paints apocalyptic watercolorof global Flood. The hardshipof survival as a constant subjectof her plays is certainly a referenceto current Croatian reality(and perhaps to her own situationof a nationally and internationallyaward-winning authorwho is still unemployed and hasno material security whatsoever).Not to forget: despite theawards, Sajko's plays have neverbeen performed in Croatianinstitutional theatre. Her criticismof male and oppressiveworld culminates with 4 DryFeet, where water, traditionallyconsidered as a "female element"and a symbol of physical andmetaphysical renewal, slowlytakes over the entire reality, butonly to bring death to singingvoices and floating bodies of theonly two remaining men. Herirony is lacerating. Sajko's styleof lyrical incantation makes herplays much closer to poetry thanfiction and it reminds us ofauthors like T.S. Eliot or SamuelBeckett.Generally, we might concludewith observation that the youngest,most intriguing generationof playwrights does not experimenttoo much with form, butintroduces new subjects and newcritical sensibility. They areaware that the war in Croatiapolitically may have ended, butthe cultural and institutional warstill rages. Although they avoidbeing politically overt, institutionaltheatre finds them tooprovocative to stage. As always,the notion of having professionalstandards is seen as a muchworse threat in Croatia thanhaving political ones.Nataša Govediæ

18 II/40, 12. listopada 2,,,.n her influential work Poeticsof Postmodernism, LindaHutcheon retraces MichaelAsher's extraordinary spatial intervention:in 1973, he sandblastedthe wall of Toselli Gallery in Milanin order to "reveal" the plaster beneathas his work of art. His interventioncalled into question notonly the status of the "work of a-rt", but also the status of "gallery";it breathed new life into the debateon the relationship between creationand destruction, artistic conventions,the concept of "fringe"and the possibilities of goingbeyond the boundary of the fringe.What made me think of radicalism,literalness and obviousnessof Asher's "action" were the creativestrategies of the youngest Croatianpoets, by which I mean the generationthat emerged during thenineties. Like that blast of sand,their books critically reve-aled majorexperiences of Croatian poetryduring the last few decades and focusedour attention to narcissisticisolation of literary subject. They"copied" everyday scenes with onlyslight stylization, as they copiedintertextual and intermedial gestuality,mimicries of the genre,fragmentation and colloquizationof lyrical idiom: these are the pointsof reference for "new poetry"...Unlike the previous generations,the nineties poets lacked a forumthat would help promote theirwork. They published in randompublications like magazines or anthologies(magazines Godine, Zor,Libra, Rijek, Aleph, Homo Volans...)or Quorum (the cult magazineof the eighties, still favoring theconspiratorial ferocity of the youngestpoets). More important poetsto appear during the last decadeare: Tvrtko Vukoviæ, Katarina Ma-uran, Ivan Herceg, Alen Galoviæ,Damir Radiæ, Tatjana Gromaèa,Ivica Prtenjaèa, Dragan Jurak,Zvjezdana Bubnjar, Krešimir Pintariæ,Srðan Sacher, Katarina-ZrinkaMatijeviæ, Robert Perišiæ, MilanaVukoviæ, Kemal Mujèiæ-Artnam,Radenko Vadanjel, LucijaStamaæ, Tomislav Bogdan, SanjinSorel, Stjepan Balent, Ana Brnardiæ,Dorta Jagiæ, Lana Derkaè andothers.The Croatian setting in the ninetiesdid not really lend itself topoetry. The first half of the decadewas marked by war, the secondone by the profound national crisis.The catastrophic reality hascompletely wiped out the valuesthat were already eroded even beforethe war, simultaneously abolishingthe possibility of formingany evaluative hierarchy. Someonemight think that war triggered theemergence of a new value system,Poetic Generationof the NinetiesIndifferent subject, nonmetaphorical("journalistic")poetic style anddiscoursive pattern ofprose poem: these are thebasic characteristics oflyrical discourses in theworks of the most of ouryoung poetsKrešimir Bagiæbut that is not the case. Postmodernindifference is so deeply rootedin our environment (at least in theworks of the youngest generation),that it managed to overpowereven the factual apocalypseof war. The poets who started publishingduring the war mostly donot thematize the war (or if theydo, they do so very subtly, peripherallyand an passant); they refrainfrom lyrical projects that implyany involvement or action;they are preoccupied with intimacy,composing their poems by randomsuccession of concrete detailsand sentences that surround them.Their motto is "knock, and it shallnot be opened unto you." To illustratethe typical sensibility andcreative methods of the nineties, Ihave chosen the poem WeekendNo. 31 by Tvrtko Vukoviæ. Let memake things absolutely clear: in selectingVukoviæ's poem I was nottrying to single out the best text ofthe period, but simply the one thatfunctions as a symptom of the prevailingpoetic condition.WEEKEND No. 31Ivan is dead. Cecilia has a dog. Hisname is Lucky.Marina has undergone surgery: tumorof the uterus.Granny makes tomato soup. I hatetomato soup.For days, I eat only eggs. No meat. Ilove toeat meat. On weekends, there is noelectricity.Electricity is expensive. Life ischeap. Neighborsare fat and boring. The city lies inruins. Ourhouse still stands. Bars are empty.Police hourstarts at eleven. Zagreb is attractive.The trainleaves at three o'clock. My belongingsare packed.I leave. Neda will be waiting forme. Neda isbeautiful. I am content.(from the bookShrugging Your Shoulders)By accumulating "information"about himself and his immediatesurroundings, Vukoviæ's subject infact insists on dispersion of hisconsciousness. Lyrically, this dispersionmay act suggestively onlyafter the semantic value of "information"from the text has beenabolished. Through the successionof simple sentences, their relativecorrespondence and the absolutedenial of metaphorical speech, thelyrical subject expresses and establisheshis disinterest in the space ofreality and the space of imagination.Thus, his final statement (Iam content) could be understoodboth as a means by which the outsiderbecomes literally consciousof his position, and as a self-ironicexpression. In both cases, lyricalspeech has therapeutic function,because we are talking about thesubject who consented to his exileand who is in danger of disappearancefor that very reason. Indifferentsubject, non-metaphorical("journalistic") poetic style and thediscoursive pattern of prose poem:these are the basic characteristicsof lyrical discourses in works ofthe most of our young poets. Asstatements correlative to Vukoviæ'spseudo-punchline (I am content), Irandomly quote verses of his poeticpeers:- Actually, nothing is happening(by Alen Galoviæ, poem The GirlWho Sows Wheat from the bookLittle Body of Morning)- It’s best if we talk about theweather (by Ivan Herceg, fromOur Other Names)- This life suits me (by TatjanaGromaèa, poem Latrine in the Hills,from the book Is SomethingWrong?)- I'm fine, in fact --- no big dealeverything's fine anyway (by Katarina-ZrinkaMatijeviæ, from thebook I'm Fine, In Fact)Colloquialisation of thelyrical idiomPoets from the seventies andeighties mystified and variouslychallenged the (almost sanctified)position of an outsider. They fearfullyshut themselves off from realityinto the realm of literature oralternative culture. But poets fromthe nineties are equally indifferentto everything (even the realms ofculture and literature). And this, asfar as I can see, is their diferentiaspecifica. If indifference (no matterhow phony) is understood as majorcharacteristic of a lyrical subject,than improvisation and non-figurativepoetic speech stand aschief characteristic of poetic techniquesin the nineties.In Tatjana Gromaèa and her recentlypublished first book of lyricscalled Is Something Wrong, wegained a master of lyrical hyperbolizationof the present tense, accidentaldetails and unexceptionalsituations. This author synthesizes,to a certain degree, her generation’seffort to colloquialize poeticdiscourse, since she advocates those"factual" verses and dethroningof forms known for their lyricalmonumentality. Thematic referencesof her poetry are, for instance,a family quarrel, going to a hairdresser,conversation of two womenin the tram, guys who shovelsnow, workers playing cards in thetrain etc. What makes her variantof "factual poetry" attractive is itsseductive narrativity, ingenuity ofthematization and an outstandingcommunicative force of the text.She insists on little stories in verse,with skillfully chosen expressiveand factual perspectives, and sheexcels at dialogue and effectiveemphasis. Gromaèa's model couldbe illustrated with the next poemof hers:Fucked-up GirlShe leaves in the morning, comesback just before the evening news.Western working hours.Long black coat, gray reality on herface.Hair tucked behind the ears.Her mailbox empty,except for the pizza ads (free delivery)and bills for heat and water.She unlocks the door, throws thingson the floor.She washes her face, and while dryingit with a fluffy towelwatches her face in the mirror.She slips on some old worn-out tracksuitand sits in front of the TV.Warms up yesterday’s meal.Looks through a window, brushesher teeth.And finally, goes to sleep.The subject of Gromaèa's poetryclearly shows that in life - as opposedto grammar - there are morethan three persons to consider;moreover, under the first personsingular,countlessworlds mighthide. Gromaèa'ssubjectsimultaneouslycriticallyre-evaluatesthe mimesisof everydaylife andself-criticallyquestions itsexperiences.Its dispersionis signalized,among otherthings, byfrequentchanges ofthe speaker'sgender frommale to femaleor by playfulinterconnectingof highand lowmotives andcategories.This subjectdedramatizesreality andhis/her positionin it byexchangingprevious"expressive spasms" with expressiveease. As we might expect, thisimmediate experience is accompaniedby appropriate speech idiom.Expressions like "honest to the hilt","existential comma" or "fuckedup girl" clearly point to the relaxedjargon of the contemporary loser.Although in some poems Gromaèatheatralizes the lyrical subject,we can’t help rejoicing in the factthat the poet challenges the typicaland often employed duo of "indifferencecum sense of powerlessness".Besides Vukoviæ and Gromaèa(whose writing styles are diametricallyopposed - he writes in exclusivistic,she in journalistic style),the colloquialization of lyricalidiom and the mystification of theconcrete, present and momentaryperception - these characteristicsare eagerly explored in the worksof Ivan Herceg, Dorta Jagiæ, AlenGaloviæ, Katarina Mauran etc.Narcissistic isolationContemporary writers, includingthe Croatian poets under discussion,are condemned to bothnonliteral reiterations and searchfor authenticity in spite of theirawareness of how inauthentic theirevery experience and thought is.Various authorities warn us that itis exactly repetition that "authentically"marks our times. If someoneforced us to characterize the currentstate of affairs, I would say welive "after the orgies", said JeanBaudrillard, influential thinker andone of the ideologues of postmodernism.Baudrillard adds: Orgiesare explosive moment of modernity,they liberate modernity on everylevel. Today anything goes, thegames are already played out andwe are collectively faced with thequestion: but what after the orgies?It seems to me that the answerof the youngest Croatianwriters to this question amountsto narcissistic isolation of the subjecton the one hand, and intertextualand intermedial revival ofthe old games on the other. Narcissisticisolation comes as a consequenceof subject's persistent focusingon the details and scenesthat immediately surround him/-/her. Isolation is used for self-analysisand therapy in the strict sense.This is most readily apparent inthe writings of Ivica Prtenjaèa, LanaDerkaè and Radenko Vadanjela.With the title of his first poetrybook, Writing Liberates, Prtenjaèaactualizes the ancient idea aboutbeneficial effects of poetry and thesymbolic healing and mental healthacquired through escape intopoetry. His impromptu lyrical therapyis performed in two stages:first the subject polemically facesthe surrounding world and declareshis nonconformity, then hetries to capitalize on his precious"autism". His polemical blade cutsmost deeply where the consumeristsociety and its status symbolsare concerned. We are repeatedlyreminded that all the real values intoday's world are lost, and that thisworld is primarily characterized byits artificiality. The dazzle of neonads, sacralization of money, silicones,street lights, screens: this, accordingto Prtenjaèa, is the inventoryof the amusement park we livein. Since he opted for loneliness,his lyrical subject insists on thedistinction of artificial/natural. Iquote Prtenjaèa's Silicone from thebook Writing Liberates:on Sunday whenF they turn off theblue neon lightand cool off the pipes full of lonelygasyes solitude is perfectif made of natural materialsJuxtaposing various discoursivematrices, Prtenjaèa analyzes andironizes ideas and concepts behindthem. The syntagm and the sentenceare the most frequently usedPrtenjaèa's frames through whichhe achieves his "power of speech".One might say that his poetic stylefollows the trace of Šalamun's orMaleš's euphoric associative linksand playfulness (especially in verseslike "the island has no children/he is someone’s dive into the coppersummer/ blue yachts dock there/yachts brimming with Odysseuses//").Prtenjaèa’s poetic worldsare immediate, extravagant andexclusive forms of self-oblivionpracticed by a being immersed inlanguage.Prtenjaèa also takes into accou-

II/40, 12. listopada,,,. 19nt that orgies that preceded himhad other revelers, which meansthat his proclaimed therapy bypoetry (also emphasized by thebook title) springs from the experiencesand writings of his predecessors.Language games he employs"copy" already establisheddisunities in canonical speeches;they cause the emergence of thenew order with global characteristicsof openness, fragmentarinessand plurality. This order is in factheterogeneous, like the discourselaunched during the seventies andeighties (by Makoviæ, Maleš, Èegec,Rešicki...). And yet, thanks tohis conscious use of inauthenticity,Prtenjaèa succeeds in making hiswriting really therapeutic: he findsthe point where "to copy" translates"to set free"!Lana Derkaè, on the other hand,insists on penetrating the realmof the invisible, doubtful andunclear, in order to achieve greaterawareness of her own identity andexistential experience. She has foundher space in the metaphor ofthe forest. Epithets she chooseswhile turning the forest into thesymbol of lyrical habitat are "darkness"and "enshrinement". Sheexclaims, with pronounced intimateand inspiring note of verballyestablished relationship: The forestis my/ Extended bed (poemEmbroidery, from Poor Box forShadows). With these verses, LanaDerkaè creatively shows that forestcan be a center of the intimateself, just like the house, cave orcathedral. In words of Gilbert Durand,"the enclosed space of the forestmakes it a sacred place." InDerkaè's poetry, the world outsidethe forest looks utterly compartmentalized,the space where onlythe frustrating repetition of the sameis possible. This outside worldis the world of office binders, administrativeforms and warranties(we can easily compare it with Prtenjaèa'samusement park), and its“administrative orderliness” doesn’textend just into the material,but also into the spiritual sphere ofthe world. The precondition for atrue subject to emerge and gainexperience is its departure fromthe outside world. The forest metaphoris in fact a metaphor of isolationand the signal of imaginaryrenewal of the landscape; signal ofreturn to the original homeland.The consecrated state of creativityin the lyrical forest is the state ofsilence. Derkaè: Instead of me, theforest knows:/ Silence is a capital.//Radenko Vadanjel, on the otherhand, is preoccupied with details,small shifts, subtle traces... Hispoetic hero is a hypersensitive observerwho feeds upon images hecommitted to memory and eventuallyblends with the scenes observed.Although majority of hisfabulations are melancholic, everyonce in a while he writes with a criticaledge and ironizes banality,things we take for granted, intellectualand emotional limitations.Intertextual gestualityExceptional closeness and thepotential substitution of categoriesof "power" and "powerlessness"is best witnessed by poet's relationshipto his/her textual heritage.It might seem like s/he has onlyother people's words, sentences,techniques and stylistic figures underher/his disposal, but we mayalso claim that poet subjugates thisvery heritage to his own humoristor ironic reinterpretation. Lyricalsubject in this respect looks like atourist that touches only upon thesurface of things, not really "participating"in the world he thematizes.Already quoted TvrtkoVukoviæ puts intertextual gestusinto question with almost theoreticalprecision in the poem Encyclopediaof Despair.Encyclopedia of DespairEverything I writeis just a half-assed cry in the era ofsilencea doctored compass for a fast,precisely directeddeparture toward what's alreadybeen spent...... I copy, I shamelessly copywords, whole sentences, and they,as if in the street, as if in literature,offer themselves to this present tensein which the despair is brutally condenseddespair about which I could writean Encyclopediaif it did not exist already:Encyclopedia of the Dead, EncyclopediaofNothingness, Croatian Institute ofLexicographyEncyclopedia, Encyclopedia of Sport,Encyclopedia of Houseplants...The title of this poem is also itscommentary, a detection of thesubject's condition, but also thedetection of global condition, inface of which the subject feels helpless.All the world is "encyclopedized","finished" in a sense. Again,may I add, the reader is faced withthe frame of mind of Prtenjaèa'samusement park of administrativecatalogues of Lana Derkaè. Whateverwe think of doing - someonehas already done it: that is whyVukoviæ cites Danilo Kiš's andStanko Andriæ's book titles, i.e. afew non-fiction lexicographicalworks. Vukoviæ unambiguouslyrealizes nonliteral copying as theonly possible mode of creation.Different variants of intertextualityappear in works by Sanjin Sorel,Krešimir Pintariæ, Tomislav Bogdanetc. But let us now concentrateon another feature.Intermedial gestualitySome poets from the ninetiesfocused their creative strategies onthe goal of somehow "globalizing"lyrical speech. Globalization meantopening of the text toward thepopular culture and media experiences,and reducing the languageof the poem to merely communicative"means" (until recently, thisstrategy was unthinkable). But intermediality,of course, is not a noveltyin Croatian poetry. On thecontrary, it is a desirable methodthat has been re-canonized by thelyrical techniques of the eighties;thanks to the influences of rockmusic, video, film and comic strips.However, the nineties havebrought with them a radical intermediarywidening of the empiricalfield. Although in recent years somemusicians, like Srðan Sacherand Lidija Bajuk Pecotiæ, decidedto print their songs as poems (andthereby literally unite differentmedia), the direction and the meaningof media transgressions ismost obvious and most extravagantin writings of Dragan Jurak,Damir Radiæ and Robert Perišiæ.They reached out for almost paradoxicalmedia correspondences,since their lyrical protagonists walkthe prairies of the Wild West andthematize relationships betweenIndians and cowboys. They reach,of course, for the genre stereotypesof western movies, directlylinking poetry with film. Goodexample of how cowboys acclimatedthemselves to Croatian poetryis Jurak's book Horses and Riders,from which I quote:Marlon at the MoviesHe appearsin sheriff's uniform.he drinks coffee by the gallontalks with difficultywalks with an effort.a docile woman watches himwith tears in her eyes.half of the citywatches himwith tears in their eyes.the other half(rednecks)fear for their wives.The poetry and film blend inthe title and beyond - lyrical subjectsits in the movies, in front of thegiant screen, obviously watchingMarlon Brando in the leading role.The poet playfully connects eventson the movie screen and in frontof him, deliberately mixing perspectivesand abolishing the boundariesbetween artificial world ofthe movie and the reality of itsconsumer. A cursory glance revealsthe cinematic composition ofthe text: Jurak presents film narrationstripped of its usual lyricalexpectations - what we follow arein fact shots from the movies andold cliches of creating movie suspense.Damir Radiæ goes a step further.Almost all commentators ofhis poetry point out that its cinematicquality is crucial for understandingthis poet. For instance,Quorum critic Delimir Rešickidescribed Radiæ's book Lynx Huntingas the synthesis of "techniquesof transmediary and transtextualpalimpsests with typical westerncut ups", and young Sven Cvekwrote: "in the era when the onlyreality is media reality and whenrestrospectiveness (in the form ofre-vivals, re-cycles and a wholebunch of other re-phenomena)stands as a dominant cultural trend...retrospective becomes theonly possible perspective." Indeed,Radiæ's poetry is filled with allusions,expressive and structuralcliches, nostalgic or ironic revivalsof canonized artistic techniques.His thematical world is entirely artificial:everything in it is secondhand,and a literal communicationwith the text is probably the leastwelcome approach. In my opinion,Radiæ's lyrical concept is best illustratedby the long poem The DeludedSheriff. It is basically a Westernscreenplay in verse in which wefollow a very interesting plotabout the virtuous sheriff whounwaveringly fought for justiceand who obeyed the highest moralprinciples. Skillfully "shooting"scenes of this lyrical story, Radiæprovides the text with stereotypicalportraits of heroes and theirenemies, together with the functionaldescription of duel, the landterritory, horses, shepherds,stage coaches... Lyrical speech becomesthe speech of "sheer facts." Iquote an illustrative introductionto a gun duel:He approached the horse and undidthe reins, preparing to mount."Just a moment, man", he heardRingloke from the shadows.Chat Salvador stopped, his back stillturned to Ringloke.He did not move for a while, justlowered his head.He acts like a man who expects theblow of disaster andbelieves that he knows all too wellthat disaster is inevitable.Ringloke comes three or four feetcloseruntil he too is exposed to sun raysthat shine through windows anddoorsand paint the dust road with goldencolors."Turn around and fight", says Ringloke.I believe the quoted passage illustratesquite well Radiæ's deliberatemimesis of western moviegenre. However, when the text isobserved more carefully and in full,it becomes obvious that author'slyrical organization arises muchmore from the need to loosen upthe canons of both lyrical poetryand westerns, than from the "nature"of author's speech. To tell thetruth, Radiæ, similarly to Jurak,does narrate about cowboys andIndians, but they are here only becausethe author is searching forindirect way to present his story.Film stereotypes are used as acceptableframe for lyrical mystificationand globalization of a differentexperience. By the same token,Radiæ cheats the reader by offeringa genre story as a poem, which furthertransfers the lyrical discourseto the journalistic level and introducesthe reader to a new mediagame. The fetishistic experience ofornamented poetic language isconfronted with the bare sentence,depoetized phrase, narration andrhythm of everyday narration.Thus the retrospective becomes aprivileged perspective. Neverthe-The creativestrategies ofyoung Croatianpoets remind meof the radicalism,literalness andobviousness ofAsher’s "action"in Milanless, it continues to be a very subversivestrategy, since it relativizesclassical patterns of perceptionand puts into question the usualunderstanding of the analyticalterms like "subject", "individualstyle", "genre", "art work". Gestualityof Jurak's, Radiæ's and Perišiæ'swriting is based equally on the motivesfrom popular and high culture,and it is not possible (at leastnot without considerable violence)to reduce them to one or the other.Although the high/popular ambivalencehas been present inCroatian literature from the earlyeighties, their variants of the "global”poem are its most radicalexpression so far.The described creative strategyis completely in sync with the prevailingspirit of the era. We can findthe confirmation of our thesisin a recent statement of Fredric Jameson.This distinguished theoristproclaimed that something obviouslyhappened with literature,since it has become hard to acknowledgethe existence of the socalled "high literature". "In fact, Ithink that the books that are importanttoday... are the books permeatedwith popular culture; thebooks that do not try to create separatespace for high literature.",concluded Jameson, observingthat today, contrary to modernism,when works of art had an immanentvalue (as a creation of anindividual person), "we are havinghuge difficulties in finding individualisticworks of art." Maybe Jamesonis right, but then again,maybe the elements of individualcreation do still exist, only on other,more subtle textual levels.Poetic language turns journalisticand other sins of literacyFinally, what I consider the mostinnovative in the poetry of thenineties is the desacralization ofpoetic language. In significantnumber of new works we findjournalistic idioms which evidentlytestify to the fact that languagehas ceased to be a consecrated spaceof gaining experience, experimentationand imaginary worldmakings,turning instead into amere vehicle for relaying messages.Many have neglected the classicalattitude that "it is almost impossiblenot to characterize personalexperience or not to sell offwhat we felt and lived through ifwe persist in the regular forms ofcommunication" (Peter Sloterdijk).If Croatian poetry continueson its present course, I expect substantialchanges of its literary senseand status. It is indicative thatnegligence towards language is reflectedalso as the negligence of elementaryliteracy. Tatjana Gromaèa,for example, for no apparent artisticreasons or stylistic effects, insistson constructions with doublenegation: "kids are playing hideand seek/ nor do they not noticethe fellow with the gun in his pantswalking behind me" or "there aremany funerals/ they are not nothingspecial". It would be, of course,more correct to say that kids "donot notice" the uncle and that thefunerals are "nothing special". Sheeven misuses congruencies, like inthe sentence "let me undress thisthree pairs of pants", instead of"these three pairs of pants." Similarmistakes are present in Dragan Jurak'spoetry, at the end of the alreadyquoted poem Marlon in theMovies. Jurak says that "the otherhalf/ (redneckes)/ fear for theirwives", although we could expecthim to say that the other half "fearsfor their wives". Damir Radiæcustomarily misspells the words.Sometimes he is so inattentive thathe writes sentences like "a cardboardtube/, who contains thetitle deed." If this trend continues,it seems that some of our poets willhave to realize that elementaryschool trivia (like the status of thesubject in the sentence and its agreementwith the predicate) indeedare of lesser importance, butonly when we use them impeccably.By pointing out some commonmistakes of Croatian poets I didnot intend to reduce the value oftheir poetics or lyrical experiencesof the nineties. I even consider theabove mistakes as a symptom ofthe present moment and its attendantpractices. If we go back toour initial story about Michael Asherwho sandblasted a wall in orderto reveal the plaster as Asher's"original" work of art, we will beable to treat those mistakes as thelegitimate part of absolute baringof artistic creation, its material andthe intentions behind it. Mistakesare the legitimate part of the contemporaryCroatian literary phenomenon,too.

20 II/40, 12. listopada 2,,,.In your introduction to NaziEtiquette, you say that your generationwas raised on the “pedagogicalprinciples of TV tube”; you oftenwrite about photography, film andcomic books as artistic media thathad a significant influence on thedevelopment of your poetics. Whatis the relationship between your literaryinfluences and the influencesfrom these media?- It’s important to note that mygeneration, that is, the generationborn between 1960 and 1973, wasthe only one from 1945 onwards tobe shaped by the same values, films,books and outlook as our counterpartsfrom other parts of Europe.Previous generations were shapedby Yugoslav socialism, and their valueswere completely different fromours. The generations that followedare being shaped by currentregimes. This is an important factorfor most people from my generationwho are now trying to do,write or film something anywherein former Yugoslavia. There’s nodoubt that the non-literary mediahave made a huge impact on thewhole generation, and of course, onme personally. I’m talking aboutfilms, music, photography, comicbooks, and finally, television. Youcan feel it really strongly in the writingof everyone who was growingup in urban areas during this period.The railway storyItalian and French reviewersoften write about connectionsbetween your fiction and DaniloKiš’s fiction.- I really couldn’t comment onthe literary and poetical connectionsbetween me and Danilo Kiš,but there is one definite linkbetween us, and that’s the railway.Claiming any other kind of connectionswith Kiš seems to me pretentiosand presumptious. The linkexists in that my grandfather,Franjo Rejc, was a high-ranking railwayofficial who concluded hiscareer as a designer of train schedules.Earlier in his career, he workedas a train dispatcher in the areabetween Usora and Sarajevo, on anumber of the small railway stationsthere, so the maternal side of myfamily was strongly shaped by thisrailway story. One of my earliestchildhood memories recalls the firsttime I felt deeply discriminatedagainst, deeply threatened andunhappy. This would happen everytime a train conducter entered ourMiljenko JergoviæWriter and journalistMiljenko Jergoviæ (b.1966, Sarajevo) writespoetry, fiction, literarycriticism and other non-fictionpieces. He has published severalpoetry collections: The WarsawObservatory (1988); Anybody StudiesJapanese in This Town Tonight/(1990); Himmel Comando(1990) and Across the FrozenBridge (1996). Jergoviæ oeuvre alsoincludes few short story collections:Sarajevo Marlboro(1994), The Karivans (1995),Mamma Leone (1999),plus the play You Say Angel(2000). His non-fiction texts arecollected in books Nazi Etiquette(1998) and A History Manual(2000).compartment to check on our tickets.My grandfather, grandmotherand my mom all had reduced-faretickets, but they always had to paymy fare. To me, that was puretragedy. I was the first one who didn’thave the right to ride on thetrains for free, so the resulting frustrationmay be the reason why Iwrote so much about my grandfatherthe railwayman. You simplydon’t forget things like that. Laterin my life, I never felt any national,social, racial or religious discriminationthat equalled what I felt onthose occasions.The importance of grandfatherThe way you write about yourgrandfather suggests that you owehim a lot, humanity-wise. Yourgrandfather was a real “character”?- My grandfather is very importantto me. My maternal grandparentsraised me and taught me everythingimportant about life.Whenever I say this, my parentsbecome unhappy, because they feelas if they failed somewhere, andthey feel guilty. But the simple truthis that they weren’t crucial in shapingme, probably due to the factthat, although they were not thatyoung when they had me, theyweren’t ready for a child. They willprobably be ready for grandchildren.I am deeply convinced thatgrandparents make the best parents,because it’s their chance to correctthe mistakes they made with theirown children. When I look back, Isee that I grew up on stories of thetimes past. My convictions, includingthe political ones, were shapedby something that had nothing todo with either communism or anticommunism,and absolutely nothingto do with believing in God orbeing an atheist. One of the formativestories of my childhood is theone about my grandfather spendinga night in prison. It happened afterthe assassination of King Alexanderin Marseilles, on October 9, 1934.My grandfather said in some café“He had it coming” and the gendarmespromptly took him toprison, releasing him the next day.This story was unbelievably importantto me when I was a kid. On theday Sarajevo was liberated, mygrandfather, who at that timeworked in the railway’s main office,set off from his apartment to takeover the main office, in order toprevent looting or possible arson byremaining ustashas or fascists. Thatday, and the next two days, he single-handedlyran the office, and hewas overjoyed that he could playsuch an important role for once inhis life. Although he was neither apartisan, nor a communist, nor,obviously, a nationalist. The onlyarmy he ever served was EmperorFrancis Joseph’s army, where he wascaptured by Italians, and consequentlyhad a grand old time.The notes from Kiš’s manuscriptsshow that he was in two mindsabout the title of one short story - hecouldn’t decide between A ManWithout A Country and TheSpirit Is Our Homeland. Do youfeel stateless in a literary and spiritualsense?- On one hand, I think that weall, whether we want it or not, participatein the divisions, and we areall a part of some collective that isbeing more or less manipulated.However, we also have the opportunityto take a some kind of individualstand. My individual stand hasbeen largely determined by my life,and my view is that I really don’tbelong anywhere to the degreewhere I would feel justified in patrioticchest-thumping. My home, myonly possible home, is Sarajevo.Nevertheless, I would say that myinner home takes precedence overany other. This inner home is reallythe home shaped by my grandparents,parents, my memories, thehome of my room and a world thatno longer exists, and that may havenever existed in the first place.Whatever the case, it certainly cameto being inside me, where it keepson living. I always carry it with me,moving it from one place to thenext at my own will, followingsome inner voice. So, I think thatbeing a person without a country,without affiliation, brings a kind ofincredibly heavenly comfort, aheavenly contentment, but at thesame time, it’s deadly. Becausebeing a person without permanentresidence, without a country and aflag that protects you, and that youcan die for, is very dangerous, andyes, deadly. On the other hand, it isthe greatest freedom that you canachieve, and you are never as free asyou are when you don’t have a flag,a coat of arms or faith in your collective.There’s a verse by MilošCrnjanski, in Verses of Ithaca that Ioften thought of in the last six orseven years, and it goes like this:“Not a single glass, not one flag thatpass, cannot be called ours." It waswritten in 1918, and it reallyexpresses that important, profoundfeeling that you shouldn’t consentto allying yourself with symbolsand people lesser than you, lesserbeing everyone who forces you todeclare your affiliation.The people who demand thatyou take sides (declare your affiliation)are really the lowest of thelow. I can still recall those monstrousdemands in 1990 thatCroatian Serbs should sign statementsof their loyalty. That was disgraceful,regardless of what happenedlater, regardless of the factthat Croatian Serbs took part in theaggression. That feeling of revulsionthat anybody should be askedto sign some statement of loyalty issomething I carry with me to thisday.When fear became unbearableIn his chronicle 700 Days ofSiege, eljko Ivankoviæ wrote thatin May of 1992, when the siegebegan, you were very hostile to thosewho were fleeing the city. Less thana year later, you left Sarajevo, whichwas seen as an act of betrayal. Towhat degree is staying or going amatter of free human choice, and doyou feel as a traitor because you left?- Leaving the city while it wasstill under a siege was a kind ofbetrayal, but only in the sense that Ibetrayed myself, not others. Noone has the right to point the fingerat those who decided to leave. Youcould justify their disapproval byciting some universal principle, as Idid with all my heart and soul, untilmy fear got too much to bear. Whenthat fear became unbearable, Ibetrayed the principle, but this ismy personal business that doesn’tconcern others, and I don’t thinkanyone should use it as an argumentagainst me. Courage is certainly avirtue, but when that virtue makes aman overstep his boundaries, thatcan’t be good. Sometimes you haveto embrace your fear, and that iswhat I did. There is one lovely,sweet anecdote from May 2, 1992,during one very heavy shelling,which caught me in, of all places,the café of the Belgrade hotel inSarajevo. That was one of the firstreally bad artillery attacks, and wewere sitting in this glass-paneledcafé, and I have to admit that I wasterribly scared. Whenever someshell hit anywhere near us, I woulddive under the table. At the tableacross from mine calmly sat an honorablegentleman called VlatkoKraljeviæ, who is now Bosnia andHerzegovina’s ambassador to Italyand Vatican, smoking his cigaretteand watching the shells fly by, andat one point, he looked under mytable and uttered the line, which hasbecome my favorite mantra wheneverI get really frightened: “Moredignity, Jergoviæ!”A lot of your fellow citizens,some of whom are probably alsoyour friends, have written about thewar, the siege, city, but the quality ofthese writings varies considerablyfrom case to case. Which authors orbooks on this subject would you recommend?- There are several authors whocould be called Sarajevan that Iwould always recommend as worthyreading. One of them is surelyNenad Velièkoviæ - whenever youfind something of his, read it; thesecond one is Semezdin Mehmedinoivæ,the third one is a wonderfulSarajevan author living in Chicagocalled Aleksandar Heman, and thefourth one is Goran Samardiæ.They all belong to that generation Ialready talked about, born between1960 and 1973, and their way ofwriting is very important, because itrepresents a novel way of looking atthings, utterly devoid of pathos andcurrent politics.Pornography and footballYou recently published an articleon pornography in Playboy, whichis something a lot of our authorswould shy away from. Did you hearany comments of the “why did he doit” variety?I consume huge amounts ofpornographic material of everytype, and I seriously think that I amone of the greatest authorities onpornography in Croatia, at leastwhere public figures are concerned,although I suppose some are morediscreet than I am, so we never hearfrom them. That’s why I writeabout pornography. I think that allthose platitudes about writers whohave to write about important andlofty things in order to preservetheir dignity are meaningless, andultimately detrimental to literature.If we only write about importantand fateful issues, we end up writingabout nothing. Unfortunately,Croatian literature in large measureis a literature about nothing, andperhaps it would be a good thing ifCroatian writers spent more oftheir time dealing with pornographyand football. Maybe some ofthem would finally learn how towrite. The problem with the majorityof Croatian writers is that mostof them still don’t know how towrite, regardless of the number ofbooks they published. In Croatia,just like in former Yugoslavia, a personis as important as they makeout to be. Moreover, the emptiestpeople are the ones who puff uptheir importance the most, and theemptiest people are always on a crusade.A man who aspires to greatimportance will never write aboutpornography and football, becausethat won’t get him where he wantsto be.Dušanka Profeta(Excerpt from the interview,published in issue #1,February 19, 1999)

II/40, 12. listopada,,,. 21Slavenka Drakuliæwriter and journalistside from DubravkaUgrešiæ,SlavenkaDrakuliæ is the mostfamous and the mosttranslated Croatianexpatriate writer. Sofar she has publishednovels Holograms ofFear, Marble Skinand As If I'm NotThere (this is literaltranslation of thetitle, but the bookwas translated inEnglish by MarkoIviæ under the title S: A Novel About theBalkans) and two collections of essayscalled Deadly Sins of Feminism and How WeSurvived Communism and Even Laughed.During the 90’s, Slavenka Drakuliæ wasmarginalized and fiercely criticized inCroatia, and her critics have covered thespectrum from members of FranjoTuðman's staff to a considerable number ofher intellectual colleagues.What kind of image do you have intoday’s Croatia? Is your reputation stilldominated by the stigma of "witch" and"traitor of the homeland"?– Answering that question is difficult. Inthis country (Croatia) there is not muchspace for the people to make their ownjudgments, nor are they accustomed tothink critically of what they are being told.My image has been created by the state-controlledmedia and they used the strategy ofpersonal attacks, insults and general nonsense.On the other hand, my works haven'tbeen published in Croatia; some of mybooks are still waiting for Croatian edition.So how can the public judge me withoutreading me? I am not the only one who suffersfrom prejudices engendered by propaganda;I share that experience with otherCroatian writers, directors and actors. It isclear to me that Tuðman's regime didn’t givea fig about culture - all they were interestedin was cheap propaganda... But what we aretalking about, really, what "public" are wediscussing just now? I guess the culturalone. In that case, Croatian cultural publiclives in a situation where selling a thousandcopies of a book is considered "success",where there is only one magazine for culturalissues, where we can find hardly anydecent bookstores (which more often thannot sell stationary and office supplies),where publishers know that they will losemoney if they print domestic fiction... Andall that is just a part of the larger picturewhere people share the consequences ofgeneral impoverishment and high cost ofliving; most of them can’t afford a newspaper...Do you feel any sense of belonging to theCroatian literary community?– I am not familiar with "Croatian literarycommunity", I am not acquainted with itsmembers, I do not participate in their activities,I am not member of their associations,I do not publish in their journals andanthologies. Luckily, belonging to one cultureis not only a political matter; it has a lotto do with language and my emotional senseof belonging. But even in that area, I am nottruly "ethnically clean": I live on differentlanguage borders, because I write and live inEnglish. I have always lived on differentmargins and I have always considered thema very good position for someone whoneeds freedom. Since I live in several countriesand actively participate in their cultures,it must be that I am a hardened cosmopolitan.Which elements were crucial in formingyour intellectual and literary identity outsideCroatia?– As in other professions, gaining namerecognition is the most important thing. Itcan be done in a variety of ways, from publicreadings in bookshops to interviews, bygetting your work reviewed or by publishingyour articles in newspapers and magazines.All this is very important for author'sreputation. You might say that being a writeris a full-time job, especially with today’spublishers who demand much more cooperationfrom the writer than before. My journalisticcareer helps as well, and it’s no accidentthat I have been writing essays forItalian, German, American, Swedish etc.newspapers and simultaneuosly publishingmy books in the same countries. I often participatein international conferences and Ihold university lectures. It all reaches differenttypes of audience and therefore createsauthor’s visibility. My first book that waspublished outside Croatia, in Germany, wasthe novel Holograms of Fear (in 1988; thepublisher was Rowohlt's edition NeueFrau). Than Marble Skin appeared, publishedby Robert Laffont in France.Laffont's offer came as a reaction to a smallexcerpt from the manuscript that was publishedin a Canadian journal; I was invited tosubmit the rest of the book. What I want toemphasize, contrary to common opinionthat foreign market accepted me thanks primarilyto my book of essays How WeSurvived Communism and Even Laughed, isthat what cracked the ice were my novels.True, the Anglo-American audiences at firstdid not accept my novels (I had tried topublish Holograms of Fear without successin England and America); what helped methere was the book of essays. Nothingworked until the editor of W.W. Norton,who has read my articles in The Nation,suggested that I write a book of essaysabout my life in Communism...Andrea Zlatar(Excerpt from an interviewpublished in issue # 24, February 3, 2000)Predrag Luciæeditor at Feral Tribune weeklyand Feral Tribune Publishingeral Tribune Publishing was startedsix years ago, publishing nearly sixtytitles during that time.Could you explain your basic editorialpolicy and tell us about the common groundbetween Feral Tribune the magazine andits book division?– Feral Tribune Publishing is simply thecontinuation of Feral Tribune by practicallythe same means, in the same way that FeralTribune weekly is thecontinuation of the erstwhilesatirical supplementin Nedjeljna Dalmacija.The book divisionis the logical resultof the same need thatcreated our weekly, theneed of a few peoplewho wanted to respondto the deceit of the timeswe live in the same wayany literate person whosehonor hasn’t beenamputated should respondwhen they recognizethat they’ve beencheated.Now that we are surrounded by peoplewho have miraculously regained clear sight,I think my 15 years at Feral has earned methe right to ridicule the fashionable frustrationof all those who claim that they’vebeen cheated. The truth is that the onlyones who had been cheated are those whowanted to be cheated – some for personalcomfort, some because they couldn’t bebothered to think, and some because theyfell for the siren song of mob rule. You see,once you allow them to throw dust in youreyes, you don’t even have to bury yourhead in the sand. It’s already there. So, Idon’t as a rule give much credit to hindsight,because hindsight rarely involvesadmitting previous lack of insight. Foryears we at Feral have been writing a paperthat was regularly burned in public, whilethose freshly clear-sighted types kept theireyes firmly closed. You know, if you squintin front of a burning stake, I guess thatwhatever you manage to glimpse may seemlike a pretty fireworks display. If thatmakes it easier for you, O.K., fine, haveyourself a ball… We have also publishedbooks that didn’t speak to ignoramuseswho always justify the times by sayingthat’s the way it is, for the simple reasonthat they never read them. And they didn’tread them because it’s Feral, and Feral is soicky-poo. All I can say to those fine,upstanding citizens who found Feral vulgarwhile pretending that Croatian reality wasanything but, is the paraphrase of you’llknow-who:a box of poisonous letters isthe ultimate human invention in defense ofone’s dignity.How do you find potentially interestingworks?– We find each other: the book divisionfinds the writers, and writers find the bookdivision. The magic of this game lies in theact of mutual recognition. Feral’s name carriesenough weight for people to recognizewhether this is the space that intereststhem or not. What I and other Feral editorshad to do was make sure that our first tentitles dispelled any possible confusion thatour name might have caused: namely, thatin keeping with the local customs, anybook division of a magazine must necessarilyremain within the boundaries of nonfictionwriting. Once people realized thatFeral fully intends this venture to cross allbou-ndaries, they startedgiving us their unconditionalhelp. And that’swhere my worries withsurplus manuscriptsbegan. I remember thewish list I wrote themorning after the ideaabout publishing booksfirst struck me. I was stilldrunk with possibilities,and among the namesthat I wrote down werethose of Mirko Ko-vaèand Predrag Matve-jeviæ.I also wrote down thetitles: Crystal Bars andEpistles from Other Europe. I didn’t knowat the time that both books already hadpublishers. When I found out, I admit thatI was angry at myself for not thinking ofstarting the book division sooner, but –respecting the fact that both Kovaè andMatvejeviæ already had publishers – I decidedagainst calling them and inviting them topublish their next books with us. I am nottelling you this because I want people tosay “Oh, look how polite and consideratehe is!” or “What a moron!”, which is probablycloser to the truth, but because I wantyou to try and imagine how overjoyed Iwas when both Kovaè and Matvejeviæ laterrecognized Feral Tribune Publishing as theirspace. The fact that, say, Milan Kangrga,who has already had his Selected Works published,and Marinko Košèec, who was neverpublished before, also recognized thisspace as their own is to me the biggestcompliment for my publishing madness.No, no, no… don’t be afraid, I won’tlaunch into obligatory lamentation on thesorry state of publishing in this country. Iwill simply quote Kiš, and repeat somethingyou already know: We are publishingin the desert. And even if it is madness, it ismy madness.Katarina Luketiæ(Excerpt from the interview, published inissue #17, October 28, 1999)TatjanaGromaèapoet and journalistHow do you feel after the successof your first poetry book,called "Is Something Wrong"?- I feel like any other creature:merry for a moment, then blue.First fearful, then calm, at thesame time fulfilled and empty. Mystate of being has nothing to dowith the success of my book. I testit with this simple exercise: when Ifeel down and try to get better, Isay to myself: "Hey, why such longface, your book is such a success!",but it doesn't work. It doesn’thelp. And if it doesn’t help when Ifeel sad, I don't need it to help mein any other case. I don’t think ofmy book when I’m happy; thereare other things to think when oneis happy. So, it seems that whenI'm happy, I'm happy regardless ofthe book. Well, the purpose of thebook is obviously to look at itoccassionally and say "OK, dear,you just be here with me!"In your poetry, why are you sofocused on reality?- Everyone writes about thethings that catch his or her eye.The eye searches for certain condition,certain emotion we try toexpress. It is clear that, in mypoetry, the concentration on realityis really a trick, just like the realityitself is a realm of tricks andillusions. Objects are firm, clear,shaped - but everything else isinstability, change, fighting. Realityis best described as a successionof images on the surface, theend of the telescope throughwhich one see the things that reallyexist; inner things. Heart of theocean.Describe your relationship withother writers?- There are many writers Irespect. Some of them I used tolove in certain periods of my life,but I still respect them (although Ihaven't read them in years). But Iwould always defend their honor.And there is also a constant flowof new books, new names thatseduce me. The search never ends,and that's good. I love the feelingof discovering a new book or twojust after I conclude that there isnothing there for me. Like birds,we select these grains and pushthem to our little corner. Let thembe here, let them defend our identity.Bulgakov, Babel, Kiš, Crnjanski,Popa, Ladin, Mehmedinoviæ,Rešicki, Dragojeviæ, Hamvas,Maspero, Cendrares, Cesaire, Callaghan,Ondaatje, Carver, Atwood,Dante, Bukowski, Salinger,Kureishi, Canetti...How do you see your future?- I see my future, or I wouldlike to see it, as an ordinary humanfuture. Everything I intend to do,I intend to do as a human being,not as a poet. I don’t have particularlybig literary ambitions, andthat suits me just fine. At themoment, I make my living as anindependent journalist, and Ibelieve some day I would love toreturn to teaching.Rade Jarak

22 II/40, 12. listopada 2,,,.Roman Simiæoman Simiæ (b. 1972, Zadar)is the editor of the literarymagazine Quorum.He writes poetry and fiction, andhas recently published his firstcollection of stories called ThePlace Where We’ll Spend the Night.Could you describe the genesisof the fictional world in your stories:how much do they owe toyour life experience, and how muchto your reading experience, i.e.to literature?– The symmetric proportion betweenlife experience and readingexperience is always the prerequisiteof its balance; it is this proportionthat reshapes the life experience intopatterns of reading experienceand what anchors the literature intothe experience we have already had.It is true that my stories (in relationto plot, time and place) lack referencesto my present life in Croatia.Perhaps it doesn’t make the readingeasier, but it certainly helped me. Ido understand that the stumblingblock in terms of reception of ThePlace Where We’ll Spend the Night isits refusal of what we recognize as"familiar reality", and I do realizewhy this is so hard to accept. I dohowever think that expectations tomake the text too familiar are ratherrigid and exclusive, and they showpossible limitations of readers. Whichdoesn’t mean that I’m trying topass the hot issue of the "guilt in thetext" from the writer to the reader.It only means that I hope for a receptionof the book which won’ttreat it as a failure just because theauthor rejects some self-implyingmodel of literary expectation. Betweenthe covers of the book I wantedto create a text that shall be judgedby its own likeability and persuasiveness,maybe even its faithfulnessto itself (if faith is the appropriateword). We might say that I aspiredto be understood as if I havewritten a fantasy or an SF book.Is there a specific cartographyof your pataphysical world? Onthe North we find Conn, on theSouth – Yopa. But where does yourmap put places like Puertomarinand Panamatta? Is there any spaceleft for some new cities?– The wasteland where all the storiestake place is imagined as a huge,limitless territory, the space with rarelost cities that function as oases;the space where everything standsstill. The only ones who do changeare the eccentric "highwaynauts",creatures foreign to this world becausethey are both founders of itand strangers to it. Cities like Conn,Yopa or Panamatta are most oftenjust a random pile of many houses,and the center of the town spreadsnot around the squares, but aroundthe exceptional people. But thereare also much weirder cities, emptyshells of the former cities that "stink"of Europeness; the places thatjealously cherish their impotent citypride. Like Pouertomarin, which remembersthe sea only in its title (itis actually situated in the heart ofthe desert. It was ripped off the seacoastby some tough old womanwho wanted to beach the big fishthat has been destroying the dreamsof her family for centuries). It’s difficultto draw a map of this world,because it is hard to calibrate themeasuring tools. Distance is all andall is distance. In any case, there isalways a reason for staying and standingstill. That is why these citiesdon’t really know about each other;they merely suspect they are notalone. American circle and Hispaniccircle, protestants and Catholics,they all make some kind of a Pan-Americanpreapocalyptic or postapocalypticdesert.Why do you withold the informationfrom the reader to such adegree? Tell us more about thisstylistic reduction, which you oftenuse in your dialogues?– I do not think that I withold theinformation from the reader thatmuch (at least not in all the stories).The stories you are talking about,the ones based on dialogue and veryspare descriptions, the ones wherethe desert has inhabited both thestory style and the language, are notthe dominant ones (at least I don’tthink so). It’s true that for a while Iwas fascinated with the dialoguetechniques, but only because I wasn'treally sure that the dialogue ispossible. The world of The PlaceWhere We’ll Spend the Night is createdas a world were all conversationsare already spent, in which the speechis a useless tool that people keepout of laziness or sentiment. It isreally a world that suffers from thelack of syllogistic logic, which furthercomplicates the communication(or makes it easier, dependingon your habits). Reduction that youmention could also be explained withthe fact that the author is not familiarwith the world he writesabout, or it could be explained bymy laziness and literary influences...but the problem of any explanationis that it could justly be used as anexplanation for other, more informativestories in my book; and Iwrote quite a few of those.Rade JarakJosip MlakiæWhenthe Fog Liftspublished by "Nomad", Zagreb: 2000hen the Fog Lifts describes Croatian-Bosniacwar from the innerCroatian perspective, from theviewpoint of the man who finds himselfin the trenches, a target and a shooterat the same time. It shows profoundpolitical sensibility, level-headednessand honesty. It is a sensitive retelling ofa story that happened so many times indifferent places in Bosnia, Lika and Slavonia;the story about people who untilrecently lived togetheras godfathers,schoolmates or sportrivals, only to see itend in a bloody war.Mlakiæ's heroes areCroats and Muslimswho curse Allahwhen they’re angry,who speak the sameancient dialect, whosupport the samefootball club (notZagreb’s “Dinamo”,not “Sarajevo”, butSplit’s “Hajduk”).Whether they hatedeach other beforethe war is utterly irrelevant:they had nochoice in the matter.So now they are aimingguns at each other, armed withdeadly intentions and deadly ammunition.And they’re waiting. They’re waiting,Mlakiæ writes with typical Bosnianfatalism, for the war to end, the sameway they would wait for a suddendownpour to stop. Even if this bookdidn’t fulfill our literary expectations, itwould still be great, thanks to Mlakiæ’sfair, fresh and innocent view of the timesthat were anything but innocent.Even if this book didn’t meet our literaryexpectations, it would be a greatone, because of Mlakiæ's fair, fresh andinnocent view on the times that wereanything but fair and innocent. (...)The case of Josip Mlakiæ is often rightlycompared with the case of RatkoCvetniæ and his novel A Brief Outing.Both writers entered Croatian literatureunexpectedly, and both wrote theirfirst novels in late thirties... When theFog Lifts, just like Cvetniæ's A Brief Outing,is on its way to becoming a fashionablesuccess with Croatian readers.However, I would not overdo the comparisonsbetween Mlakiæ and Cvetniæ.Cvetniæ wrote faction, Mlakiæ writesfiction. Cvetniæ wrote an autobiographicalessay, Mlakiæ wrote a short novelor a (longer) novella. The most importantdifference is Cvetniæ's insistenceon gloomy deromanticisation of theWar for Croatian Independence, as opposedto Mlakiæ's testimony about theimperialistic warthat puts every decentcitizen ofCroatia to shame.What's more, Mlakiæwrites about thewar with amazingsincerity, as if talkingabout his "natural"condition orthe clothes that hewears. He is nottrying to makethings appear betterthan they are.Mlakiæ's bookhinges on its centralgimmick. Themain character isJakov Serdar, a warveteran from centralBosnia. Wemeet him in Zagreb, where he has beenhospitalized on a psychiatric ward withthe diagnosis of PTSP. He ended up inthe hospital after killing a fellow soldier,hijacking a military police vehicleand generally making a huge mess. Atthe request of his psychiatrist, Jakovwrites down his memories of the eventsthat transpired. We learn that Jakov hadkilled his best friend before the war,Mirsad, a Moslem. He killed him whenMirsad was taken prisoner, after findinga fake letter claiming that Mirsadhad an affair with Jakov’s wife. Ofcourse, Othello from Central Bosniahad to have his local Iago, here calledKeške. Keške is a cynical misanthropewho prefers cruel humor, and the realauthor of the incriminating letter aboutMirsad and Jakov's wife. What startedas an ugly joke, inexorably leads to tragedy...In contrast to numerous second-handaccounts of the war, Mlakiæ’s workis steeped in authenticity. The characters,the psychology and technology ofwar, the unique trench mentality, humorand sentimentality - all of this revealsa man who was there and who wasa sensitive observer. That doesn’t automaticallyguarantee a good book aboutthe war, but war experience is essentialfor such an endeavor, and it can be neitherborrowed nor bought.(...) Mlakiæ avoids the fiction of"quaint folk customs". He is an urbanthirty-five year old man whose language,culture and affinities correspond tothose of his generation. His referencesare Bulgakov and Led Zeppelin, RollingStones and Siegried Lenz, comic heroCommander Mark and One Fly Overthe Cuckoo's Nest. Sounds a bit oldfashioned?But of course. We are talkingabout the generation that had beenrobbed by that biggest pyrotechnicspectacle of them all, the war, remainingculturally stuck in the era of highschool romances. (...)When the Fog Lifts is not a largebook; it is rather small, in terms of volumeand ambition. It does, however,possess astonishing honesty, sensitivityand poignancy. It also provides spacefor “little” things: local rogues, sparrows,looking through a window. Theyshare that space with enormous crimes,mud and alcohol. The more terrible thetimes become, the more important thelittle things get. In his small, unassuming,imperfect and rough way, Mlakiæoffers a fresh view on things that are almostimpossible to express, and hedoes so with understanding, intelligenceand compassion/empathy.Jurica PavièiæIrena VrkljanThe Last Journeyto Viennapublished by Znanje, Zagreb, 2000entral to the novel The Last Journeyto Vienna is the concept of“family secret”. The secret is thedomain of crime investigations, whilethe subject of family stands as a consistentpreoccupation of Irena Vrkljan'spoetics. Moreover, “family secret” is alocus communis of crime fiction, especiallythe old-fashioned, British schoolof mystery writing. You will find no forensicpathologists here, no serial killerprofiling units, or car plate experts. (...)In place of "perfect crime" planned withintellectual precision, the reader encountersjust a plain family secret. Soplain in fact, that you will find somethinglike it in almost every (normal!) family:illegitimate children, lost lovers,adoptions, unsuccessful search for lovethat never comes. Nothing asocial orpsychopathological; simply the pathologyof our daily lives and disturbed relationships.The only thing that The LastJourney to Vienna does has in commonwith modern crime fiction is the factthat it begins with a corpse...Irena Vrkljan's narration in The LastJourney to Vienna is consistently modernist,with the narration from the characters’point of view overshadowing theauthor’s narration in third person… IrenaVrkljan tells a typical family story,one of those that usually remain underlock and key, behind closed doors ofbourgeois homes. The crime (be it legalor ethical) becomes a part of family inventory,to be put away into trunks andboxes, up in the attic or down in the basement,until something unexpectedhappens and “some hand accidentallyrattles the skeleton in the closet...”Andrea Zlatar

II/40, 12. listopada,,,. 23Igor ŠtiksCastle in Romagnapublished by Durieux, Zagreb, 2000.gor Štiks’ novel is a deceptively ordinarypiece of reading, with a short,simple and open structure andtwo relatively “familiar” and parallel storiesthat melt into one. We could call it a lovestory, or a historical piece, or simply a topicalstory, but whatever we call it, we aredealing with a text that has been tailoredby a steady hand (and head) of a sophisticatedauthor. We should also mention thatCastle in Romagna is Štiks’ first work offiction…Štiks simply and clearly expands on theJurica PavièiæA Sunday Friendpublished by Znanje, Zagreb 1999he novel opens with a seriesof murders that are conceivedas a riddle. The killeralways leaves behind a particularmessage and a carefully arrangedmurder scene, with a dead body atits (symbolic, not geometrical)center. The framing method of thispsychopathological game eventuallybecomes more transparent to thereader than to the team of crime investigators,but the final solution still takesus by surprise without resorting to cheapgimmickry. Pavièiæ skillfully makes the sinistergame of the killer just one of the branchesin the storyline. Others lead ustowards the key contract of sevenpartners in dubious business...The detective, who is naturallythe main character, moves in a typicalprofessional, private and emotionalcontext. His last name isBarbir (we never find out his firstname), he is a youngish, recentlydivorced man who is carrying ontwo affairs: one is a budding romance,while the other is almostover. His police partner is a more traditonal,older, heavier man. The cinematic genrestructure is compensated by the serious, penetratingdescription of the social contexttypical for the late ‘90s... The political dimensionof the story is not just a "dressing"; itroots Pavièiæ's fiction deeply into Croatianreality. This crime story could not have possiblycome to life anywhere else but here, andthat’s more than we could say for much ofthe regular genre production. Pavièiæ capturesthe foreboding atmosphere of Splitin the '90s, and its social setting convincinglytranscends mere fictional scenery...Vedrana Martinoviæhistorical trauma of an individual who hasbeen denied any possibility of control overhis own life. He draws very direct parallelsbetween historical events, individual andcollective paranoia, political and romanticpassions from ancient and more recent history,both dominated by practically the samelexis, same mental code, and same fetishes.He combines the archaic/poetical discourseof Renaissance with the lexicon ofthe socialist-realist authoritarian mentality,spicing it up with the commentaries andobservations of our own era, the era of ironyand distance, fast moves and fast emotions,fast wars, fast food and fast motion,in the spirit of a digest epoch that increasinglyresembles something out of a comicbook.Castle in Romagna is a democraticbook. It speaks democratically about theirreparably despotic nature of the Homosapiens. The structure of the book is neitherepical nor unrestrained nor emotional,on the contrary, it appears as a deliberatelyskeletal structure that allows the reader toimprint something of his/her own story. Itallows the reader to “write in” what s/hewants and can, to show the marks of timeand history. This book encourages readersto recognize what they are. The readers arefree to enrich it with their own experience,knowledge, or poetics, or they can reducethe book to a sketch, a croquis, if that fitstheir psychological profile better. Castle inRomagna tells a story of great passion in adispassionate, calm, almost absentmindedmanner. Like our era, it is callous.We must face the fact that what we havehere is a new, different aesthetic and emotionalsensibility, and I am sure that we canlearn something from it. Igor Štiks’ generationalready sees history (including recenthistory) as something that passed themby. Perhaps they don’t sense it yet, or maybethey just don’t know it, but “sins of fathers”always have to be repaid. In the fettersof 20th century global trauma, thisstuporous generation is dealing with itselfand its times the best way it can, protectingitself from pain. Maybe Castle in Romagnais a way, a first step towards teachingthis generation that there is a better, lessradical way. Perhaps, and maybe this iswhat Igor Štiks’ book is about, there isnothing more valuable than we are, thaneach individual person. Maybe we shouldrealize that all that drivel about the need tosacrifice for “higher goals” or “in the nameof higher goals” is just empty talk – empty,but lethal.Daša DrndiæMarinko KošèecThe IslandUnder the Seapublished by Feral Tribune, Split, 1999emands of chronological contextualizationwill probably leadto overlooking playful juxtaposingof extremely different stylistic registersthat Marinko Košèec employs in hisnovel The Island Under The Sea, focusinginstead on the war elements in Košèec’sfiction. Admittedly, Košèec is thechronicler of war, and with The IslandUnder theSea, he hasconsiderablystrengthenedthe corpus ofsubversiveCroatian warfiction publishedin the'90s.WhileKošèec successfullyprovidesa newperspectiveon CroatianWar of Independence,what is even more precious ishis ironic view of war events (the usualexcuse that the war is too recent to writeabout does not apply to Košèec’s writing).However, the socio-political dimensionof the novel is not the onlyreason for its relevance. Košèec is thefirst author to ironize the turbo-folk variantof Croatian nationalism, althoughthat’s not his only target: he also ironizesthe idea of united Europe, feminismand French national narcissism (withspecial emphasis on its most dangerousderivative: Lepenism). He also settlesthe score with theoretical and criticaldogmatism of Croatian literary scene.(...)The Island Under the Sea is a Bildungsnovel with a highly picturesque structure.Vivid narration helps the reader toclosely follow the narrator's spiritualmetamorphosis. (...)One of the more charming featuresof the book is caricatural portrayal offamous heroes from Croatian politicaland literary scene (where the supposedmonumentality of many contemporaryfiction writers melts with suspicious easeunder the fiery gaze of our literaryrookie). Longevity of this novel is allbut guaranteed thanks to the way inwhich the author arranges the semanticnet of his motives throughout the book,thus multiplying meanings on every turnand creating the impression of continualnarrative flow. (...)The Island Under the Sea stands outamong more celebrated names of Croatiancontemporary fiction as a genuinebreath of fresh air: it combines fun, intellectuality,sensitivity and topicality.This book was obviously written with agreat deal of relish, and I feel safe inpromising the same enjoyment to everyreader of Košèec’s new novel.Andreja GregorinaSlavenka DrakuliæAs If I AmNot Therepublished by Feral Tribune, Split, 1999hat redeems the novel As If I AmNot There is the author’s sensitiveand slightly sardonic understandingof the role ordinary "things"play in woman’s life. This is especiallyvital in view of the fact that the novelwas inspired by journalistic researchand data collected for the book on wartestimonies by victims of mass rape(from the victims’ standpoint, of course).That is also why the novel was "almostimpossible" to write.But what was "almost impossible" toshape into a journalistic discourse (asthe author herself has said), in the novelbegins and ends in Caroline's Hospitalin Stockholm, during March 1993.Drakuliæ begins the story with motivesof hatred and dreams of revenge, andwraps it up at the moment when herheroine lets go of hate and revenge andfeels the first signs of forgetting... Thestory is based on author’s journalisticresearch: the description of the centralevent in thenovel – rape ofthe main character– hasbeen adoptedfrom the author'sinterviewwith the actualrape victim,that is, fromthe authenticaccounts. Atthe same time,the novel keepsup a constantdialogue with writers of literatureabout concentration camps (JorgeSempurn being the most obvious influence).The third major influence comesfrom an unexpected source: contemporaryHollywood imaginarium orcontemporary media images of theworld. This excessive media literacy inDrakuliæ’s novel is precisely the reasonwhy the scenes of violence don’t seemtoo credible. After all, the heroine ofthe novel is a typical protagonist ofDrakuliæ's oeuvre: an urban girl obsessedwith "female objects" and the worldviewborrowed from women’s magazines...Gordana CrnkoviæRobert PerišiæFeel Free to Spit onWhoever Asks About Uspublished by Konzor, Zagreb, 1999e all know how tiresome the talkof “generations” among Croatianwriters has become, but there isno doubt that Feel Free to Spit... is abook marked by a particular generation.Perišiæ’s “yearbook” functions as a pointat which many interests and tastes ofcontemporary Croatian readers come together.As an editor of a magazine aimed atreaders of a specific generation, Perišiæ surelyknows what his audience needs andlacks. Like other Croatian writers who cameto prominence during the nineties, hehas been heavily influenced by the “hall offame” from the literary magazine Quorum,namely such writers like Carver, Bukowski,Ondaatje, Irvine Walsh. Hisstrongest influence remains the genre ofurban landscape fiction. That is not, however,the final destination of Perišiæ's writing.He goes on to explore – in a documentarymanner – the actual social pulse, thesensibility of Croatian cities in the postwarperiod, with the attendant postwariconography. You will never catch Perišiætalking about "exotic places like Sumatraand Java" (to quote Ante Stamaæ, a literarytheorist from an older generation) that sopreoccupied older Croatian writers; hewrites about post-traumatic stress syndrome,heroin abuse, football fans, interest ratesand sublet tenants. The composite pictureof the literary decade that emergesfrom Perišiæ’s book reveals how much oftheir influences and methods the youngerwriters learned from their predecessors.However, the stable socialist existence ofthe previous generation was lost, so whatpermeates the nineties ficiton is anxietyand a sense of maturity.Feel Free to Spit... consists of twelve stories.Even a casual glance through thebook reveals that Perišiæ knows what hewants to say, but he is less certain of howto say it. All the stories are iconographicallyand thematically similar. As a rule, theydescribe the fragmentation of urban experienceseen through the eyes of a young,passive outsider, surrounded by hypocrisyand corruption, whose resignation slowlypushes him towards the "anything goes"attitude, drugs, exile, street violence, criminalactions, sex. Nevertheless, we cansafely say that Perišiæ is very prolific in findingnew ways of spinning the basically"same" storyover and overagain. He givesa nod to theAmerican traditionof shockingshort storywith a powerfulpunchline andexperimentswith narrativeminiatures. Hedoesn’tshyaway from classicaland completelycoherent,longer types of narration, nor does helack the skill in techniques like stream ofconsciousness, anarrative introspection,punning or interdiscoursive collage.Unlike most "new naturalists", Perišiæ isinterested in the language of the story.That is why his language becomes so interestingfor the readers, too. Perišiæ uses anexciting mixture of colloquial expressionsfrom Split and Zagreb, as well as slang andeven the archaic micro-dialects (whichdoesn’t always work in favor of story’s linguisticbalance). Besides quotations fromdifferent language-orders, it seems that athis heart of hearts what Perišiæ cares aboutthe most is polyphony and interdicoursivestyle, which is why his texts are so rich inheterogeneity and irony.Jurica Pavièiæ

24 II/40, 12. listopada 2,,,.Miljenko JergoviæMamma Leonepublished by Durieux, Zagreb, 1999f the futuredevelopmentof MiljenkoJergoviæ’sfictional style oncehe “exhausted” thesubject of war andrecent Bosnian historywas ever in anydoubt, after readingMamma Leone, wecan rest assured,knowing that whateversubject he chooses, it will be worth ourwhile. Instead of expanding his thematic horizons,what Jergoviæ achieves with his newbook is quite the opposite: he narrows thenarrative focus to present a precise and magnificentmicroworld of a family. The mainpart of the book (twenty one short storiesentitled When I Was Born, A Dog Barked inthe Corridor of the Maternity Ward) is reservedfor stories evoking the writer's earlychildhood, his grandparents, family atmosphereand himself as a little boy. In resolvingthe question of his own cultural identity (interms of writer's homeland, city and generation),Jergoviæ sorts out his biological "affiliation"as well. But the cultural forms arewhat really counts: Mamma Leone talksabout hit songs, homemade compotes andliqueurs, holidays and toys, vacations andgrieving. In this respect, Jergoviæ writes inthe memoir vein characteristic of ninetiesCroatia, and it is precisely the autobiographicalgenre that has produced the best workon the domestic literary scene of the period.(...)While it would be an exaggeration to callMamma Leone, as Rizvanoviæ did, "the bestCroatian fiction published in the last fifteenyears", it certainly ranks among the bestbooks of the decade. Furthermore, it is thebest, most balanced Jergoviæ's book so far(this is his third work of fiction). The reasonfor its quality is quite simple: Jergoviæ hasmanaged to find a new formula for an age-oldsubject.Today, demonstrating how insistentlywriting about childhood haunts the contemporaryauthors is no longer necessary. InFlauber's Parrot, Julian Barnes has alreadymentioned that every writer has a right toone inadmissible book per oeuvre, but nomore than that. Jergoviæ is obviously heavilyinfluenced by this "one inadmissible book".When we read about old railwayman studyingHungarian dictionary and railway timetables,Jergoviæ unmistakably reminds uswho the Grandfather of this book is: afteridentifying the writer's close relatives incarnatedin Carver, Sidran, Chekhov andAndriæ, the overall winner undoubtedly turnsout to be Danilo Kiš. The content ofMamma Leone is unique only if we considerevery individual experience unique, which ishardly the best way for an author to achievesubject matter autonomy.In every single story featured in the firstpart of the book (twenty one in all),Jergoviæ blends the writing techniques of essay,short story and fragmented autobiography.He follows the free flow of associationsand writes without the firm narrativestructure, anchoring his style in imagesdrawn from childhood memories. The mainmotive of the story is usually revealed or establishedin the last third of the text, whichis why the whole textual dramaturgy slightlyresembles the one used by neorealists.Jergoviæ concludes most of his stories byreactivating the motive from the very beginningof the text, and it is not rare to see himadditionally emphasizing the motive byjuxtaposing it with surprising story-titles(for instance, If You’re Sure You Saw A Car,Do Tell Me). Short fiction experts will immediatelyspot Raymond Carver’s footprintsin this method, except that Carver, muchlike Joyce, is the kind of writer who recognizeshis main point; Carver finds it in a gesture,action, plot reversal or dialogue. Jergoviæprefers to pronounce his main thesis; his fi-nal point comes as an obvious conclusion tothe associative flow. This is why Jergoviæ neverstrays too far from essayist writings. Butthis is also what makes the book so special:stories in Mamma Leone deviate from themainstream of the twentieth century shortfictionfar more than any of his previousworks (...)To be honest, it is fair to say that MammaLeone contains quite a few ordinary stories.By that I mean the eleven stories from thesecond part of the book, called On ThatDay, A Childhood History Was Coming To AClose. Despite that, this book represents themost balanced and coherent, in short, thebest short-fiction cycle Jergoviæ has everwritten. What fascinates the most is theirthematic exclusivity: most of them describeexiled citizens of Sarajevo, former neighbors,lovers and schoolmates, now scattered allover the world, from Israel to Canada. Allthe stories in the second part are also melodramaticlove stories, preoccupied withlovers' unions and separations, their longingand broken hearts. Jergoviæ, it appears, againpractices his avowed passion for melodrama(let us not forget his well-known declarationthat writer's happiness is making readerscry). Barring the too obviously Marquesianstory called The Second Kiss of Gita Danon,the second part of Jergoviæ's book containsabsolutely first-class melodramaticstuff.Probably everyone today (apart fromrampant literary dogmatists) fully realizeshow difficult it is to write with respect forsentimentality, and that is why Jergoviæ remainsa rare example of the writer who succeedsin melodrama – not only in his fiction,but also in other genres he tackles. This ishis central quality. Of course, there willalways be people who hate bringing papertissues to the movies, preferring instead tocrack jokes while heart-rending violins weepin the background, but Mamma Leone wasnever meant for them. This mamma is oldfashionedand simple; just like the sunset itself.Ðermano SenjanoviæJurica PavièiæUS&A (UnitedSplit & America)illustrated by Branko Efendiæ-Efi, publishedby Durieux, Zagreb: 1999ermano Senjanoviæ, also knownas “Chicho”, requries no specialintroduction for the faithful readersof his satirical column in Feral Tribune.However, if you prefer the rightwingCroatian Letter and need furtherexplanation, Senjanoviæ actually writesseveral columns: Dora's Diary, parts ofLuminino's Mailbox, Beef (a TV column)and finally, he is the author of themost puzzling crossword puzzle in theworld. Aside from his previous collectionof Dora's Diary columns, US&A isSenjanoviæ's first fictional work. It containsbrief accounts of Senjanoviæ's stayin America during the spring of 1998.Senjanoviæ invited his compañero MiljenkoSmoje to accompany him on thetrip, despite Smoje's temporary residencein the Other World. Once youread about Senjanoviæ’s and Smoje’s adventuresin America, you will find it hardto believe that Smoje is deceased.Bringing Smoje back to life means bringingback the spirit we used recognizeas a Split’s trademark; nothing capturedthat spirit the way Smoje’s literarychronicles did. Its strongest weapon ishumor, ranging from parody to sarcasm.Senjanoviæ is not afraid of self-irony(at one point, Smoje tells him: Chicho,you know, I've been thinking aboutyou, and I came to the conclusion thatyou really are an absolute idiot), and it isprecisely his self-irony that givesSenjanoviæ the right to parody (throughSmoje's lips) American customs, Croatianpolitics, literary usurpers and notablenames in Croatian society (plussome names from the book list forschoolchildren), his compatriots fromSplit, philistines and a few dead people.Senjanoviæ refuses to idolize, which iswhy Smoje gets his spanking too. Why?In America, obsessed with healthy food,Smoje insists on his old habits, so hesmokes, drinks and eats with completedisregard for his health. And he seducesthe air-hostess.Senjanoviæ uses America only as anexcuse, a mask. The real aim of thebook, I suppose, was to commit to papera part of the memories, conversationsand lectures connected with Smoje,"because I owe itto him, to myselfand everythingand everyonewho loved Smoje”,writes Senjanoviæ.If suchdebts can be repaidat all, Senjanoviæhas paidthem off with interest.Zoran FeriæAngel RanOffsideDušanka Profetapublished by "Naklada MD", Zagreb 2000t took onlytwo collectionsofshort fiction (WaltDisney’s Mousetrap,1996 and AngelRun Offside, 2000),by Zoran Feriæ, aforty-year old teacherfrom Zagreb,to put an end to afrustrating phenomenonthat hasplagued the Croatian literary studies for along time - the phenomenon of "the missinglink". Namely, Croatian criticism has forseveral decades despaired about the generationgap between the first generation offantasists, born in the fifties (Tribuson,Ugrešiæ) and the second one, better knownas the "post-fantasy" or the war generation,born during the sixties (Jergoviæ, Tomiæ,Perišiæ...). To put it simply, this problemwas usually addressed in the followingmanner: "Why did the Quorum generationfailed to produce a fiction writer?". Theproblem is actually more far-reaching thanthe question suggests: the generation gaphas left its mark not only in fiction, but infilm and theatre production too. Apparentlythe forty-something generation did nothave much interest in pursuing creativewriting in their formative years, which isprobably the reason why so few of themwork in the cultural field. Zoran Feriæ (b.1961) has gone some way towards closingthat generation gap, by providing Croatianliterary studies with the sense of continuityand homogeneity in fiction, so beloved bylocal critics.Seen from another angle, Feriæ is a "pure"writer. It is not an accident that the panegyricreviews of Feriæ's book Angel RunOffside praise the fact that Feriæ is interestingprecisely as literature, without any "outsideinfluences" that might "pollute" him.And by "outside influences" everyone ofcourse means socially vehement political orthematic provocations.Furthermore, we should never forgetFeriæ’s sensitivity to literary nuances. Hismeandering, inticately structured storieswithin-the-storiesin the style of Chineseboxes, are a good example of mature postmodernisttake on fiction. This style isperfectly in sync with academic literary tastesof Croatian critics, famous for theirloathing of mainstream writing (we shouldn’tjudge them too harshly: mainstream isa rather fragile plant in the literary habitatof our homeland).Academic criticism notwithstanding,Feriæ is not an academic writer, nor is he ameta-literary fiction writer from the universitylecture-room. There is enough madness,sickness, oral sex, death, vulgarities andincest to place him with absolute certaintyfar, far away from drawer reserved for literaryescapists and "pure" theorists. If wemay use the term without the ideologicalburden it carries, Feriæ is an "existential"writer.Angel Ran Offside, the new collection ofshort stories by the writer who used to belongto Quorum generation, consists of nineshort stories. Feriæ is not a very productivewriter and he does not change his writingstyles dramatically: Angel Ran Offside is verysimilar to his previous book, Walt Disney’sMousetrap. What unites them is the atmosphereof grotesque, evil and treachery. Thefirst thing to notice while reading the contentsis disparity of story lengths. The bookoffers longer fiction forms, with complicatedplotlines and multiple fabulation (like AmorphousForms, Symmetries of Miracles, Bluesfor the Lady With Red Spots), but there are alsoworks closer to the pattern of classicalshort story (like Island on the Kupa River, ASad Fairytale about Clara Schumann and theBrothers Grimm). (...)Feriæ is not a typical "slice of life" masterlike Carver, Chekhov, Jergoviæ or Tomiæ. Heis not a champion of punchline conclusions,effective plot-reversals and the usual dramaturgyof the short story genre. His stories arebuilt on the strategy that Hollywood used tocall "high concept": a powerful pun aroundwhich the whole story slowly develops. (...)Part of the Feriæ's stories completely discardsthe organizing principle in the rest ofthe book. Instead, they are structured likeChinese boxes, with extremely loose outerframe. As a rule, this frame is bizarre. For instance:a group of people in the immunologyclinic are waiting to find out whether theyare HIV positive or not; or: a group of localeccentrics is attending a funeral of a fouryearold girl, somewhere on the remote Adriaticisland... The loose frame "melts" intoseveral directions, and, very similar to HerodotusHistories, spreads like an oil spilloveracross the water surface. Heroes of the storyor the narrator himself disturb the frame bypersonal memories, retrospective analysis oftheir history, anecdotes from the time elapsed,various references to past events, or hiddenironic subversions of the action that takesplace in the moment of narration. (...)If they were not organized as the collectionof short stories, Feriæ's petite parableswould strongly remind us of the terrible andmagnificent miniatures from the black chroniclesof Thomas Bernhardt, and when I sayBernhardt (especially in Voice Imitator) I amnot just casually dropping the great name. Itis not by accident that Feriæ's first book wasimmediately translated into German and offeredto Austrian reading-audience (publisher:Folio Verlag). It is not unusual that Feriæwas quickly embraced by the Austrian public.There is something deeply Austrian andMiddle-European in the misanthropy andblack humor of Feriæ's fictions.And I do not mean Middle-European inthe sense of tasteful Mozart candies and Lipizanerhorses that shaped and polluted theCroatian perception of Middle Europe duringthe nineties (thanks to ideological propaganda).Feriæ's Middle Europe is not a Spanishriding school nor has it anything to do withStrauss' and chardash dances. It is MiddleEurope as "the rectum of Europe, a place thatanyone with brains will flee as soon as theypossibly can” (according to Paolo Magelli).It is the place of incest, arsonists, suicides,morbid neighbors and provincial malice bestdescribed by Austrians themselves: ThomasBerhardt, playwright Werner Schwab in hisplay Die Präsidentinnen and Michael Hannekein his movies.Jurica Pavièiæ

II/40, 12. listopada,,,. 25Branko MalešLittle Love Affairspublished by Naklada MD, Zagreb, 2000ollected underthe titleLittle LoveAffairs is a numberof different textswritten by a wellknownCroatian critic,poet and essayistBranko Maleš in thepast two years. It isvery hard to categorizethese texts bynormal standards of literary criticism; one hasto take into account author’s wide range of interests,which in this book include sports, philosophy,art and politics. My impression is thatMaleš’s writing should be seen as essayistic,with all the aesthetic breadth that the term implies.Whatever the case, by injecting artisticovertones and artificiality into the most banaleveryday circumstances, Little Love Affairstransgresses the classic boundary between theworld and the text. Maleš's collection of essaysmakes the most sense when compared withMichel Tournier's Petit Proses.On the other hand, his writing is relaxed,fragmented and heavily influenced by rockmusic. I quote the opening passage from theeponymous essay in Little Love Affairs: "Whydo I like dirty girls in commando jackets, withcigarettes hanging from their lips? Girls whodrink heavily, smoke passionately and play billiardin exotically named filthy bars somewherein the suburbs? Why am I allergic to girlswho never set foot in any suburb at all; or anorexicmodels in the company of large-mustachedbigshots from some obscure footballteam? It is because I love the margin and theurban Left connected with it." I think this"rocking" and relaxed passage gives a pretty accuratetaste of what follows later, including thepoetics of urban spaces and the author's idealizationof the whole social reality (and thereforehis obvious naivete). That is why the realsubject of the book is the repression, the denialof everyday reality, where the author turns hishead away from the decade during which theconservative Right has shown its ugliest face.The real question about Maleš's book is thereforethis: how could an enlightened modernistsuch as Maleš survive all these years that effectivelydestroyed all of his ideals? And by idealsI don’t mean the rhetorical trickery that nowadayscomes under the heading of “pining forformer Yugoslavia”; I mean the modernist nostalgiafor universal values of solidarity, socialsensibility, ethnic tolerance. Today’s Left iscompletely on the defensive, which is why all"leftist stories/stories from/of the Left" soundmore or less unrealistic and utopian. The essentialquestion for the leftist author todayis the question of elementary survival. BrankoMaleš provides some modest answers,modeled on his own personal experience.Edo PopoviæYellow Snakes'Dreampublished by Moderna Vremena,Zagreb, 2000Rade Jarakt might be a good idea to approachthis book with several "naive" questions.For instance: why is it thatCroatian authors are at their most convincingwhen they write about the experienceof passivity, hopelessness and psychologicalstagnation of their characters; in otherwords, when they write about various"dead end" situations? Why is it that typicalmetaphors for Croatia in contemporarywriting (form Krlea to Robert Perišiæ)equate the country with a "swamp", "cheapdive", "mud", "quick sand", "desert"? Whythis insistence on the notion of powerlessness?(...)Dream of Yellow Snakes is the title of thefirst story in Popoviæ's book, and also thetitle of the entire book. It is written in thefirst person, although the epilogue explainshow the previous pages were really "foundby accident" by the posthumous "editor" ofRaf's (the dominant narrator) personal notes(resembling a diary). It is therefore obviousthat Popoviæ does not experiment onthe level of plot or compositio. On thecontrary, his references are firmly groundedin narrative styles of Bukowski andHenry Miller, Cortazar and Carlos Fuentes,and many other writers of postmodernist"urban fiction". Notwithstanding theecstatic praise that Popoviæ received fromhis generational colleagues and fellow authorsfor his allegedly "baroque prose style",in my opinion, the talk of Popoviæ's "baroque"elocutio is utterly unfounded. Althoughhis second work of fiction aboundswith verbal puns, he never enters the realmof baroque hyper-rhetorization. The realnovum of this book lies in the subtle, butconsistent stylistic skill of metaphoricallyinterconnecting the stories and their motivesinto awhole that– undercloser scrutiny– resemblesa"hidden"novel. Moreover,Popoviæ isinnovativeand poeticallysophisticatedabouthislexicalchoices,thereby creating a thoughtful and suggestivenarrative tone, a tone that employs verydifferent language-styles, from colloquialspeech to standardized language. The authorhas a musically accurate feeling for therhythm of language and for playing with"appropriate" and "provocative" sentencenuances. With Popoviæ we have thereforegained a writer who not only hears, but alsotests the boundaries of contemporarylanguage. Whether readers share his thematicinterests is an altogether differentquestion: personally, I do not considerexcessive use of alcohol a heroic mode ofbehavior (to say nothing of its unoriginalityas a literary subject), nor do I think thatsexual consummation without intimacyimplies the ultimate in human happiness.(...)In the second story, Under the Rainbow,Popoviæ shifts our attention from drunkardsto soldiers. He resemanticizes the motivesof "sleep" from the first story, but nowhe talks about "sleeping in the snake pit"(i.e. in the trenches), where the exhaustedcharacters even manage to dream from timeto time. War becomes a variation on debasedhumanity and company of men introducedin the previous story. (...)In his war stories, but also in his storiesthat take place during peacetime, Popoviætreats women like commodity: "I can payfor her, I can have her for free... She is wearingan extremely short skirt, she spreadsher legs wide open, no panties." Only in thethird story, called In the Spider's Web, dowomen acquire faces to go with their genitals.(...) Here the subplot, symbolicallymore important than the main plot, dealswith the young couple's neighbor, Ms. Ingrid.She has spent practically her entire lifenurturing an almost sacral belief in the kindof love that is truly ascetic, absolute,boundless, tragic. This notion of love representsthe third dream of the yellow snakesin the book: the dream of her inabilityto face the real risk of emotional surrender- therefore the dream closely related to anticipationof death (...)In light of another local-patriotic paradox,we should admit that while Popoviæ's"novel" does in fact thematize the passivephilosophy of defeat, it simultaneouslyperforms active revalorization of the culturalspace he describes.Nataša GovediæOzren KeboSarajevofor BeginnersFeral Tribune, Split, 2000he actions of the primitive mindthat was destroying Sarajevo forthree years have found their chroniclerin Ozren Kebo and his story aboutthe survival of the people in Sarajevo. Thetitle for beginners refers to those who livein Sarajevo today, regardless of whetherthey have remained in the city for the durationof the war or whether they returnedafterwards from various voluntary or imposedexiles. They all start building, loving,living from the beginning, after years ofmere surviving. Thematically different writingshave a common underlying concept:the disappearance of the city, its people,and good old ways. Kebo’s basic thesis,that everything is made of illusion and thathuman wisdom is revealed to the degree inwhich one is conscious of that illusion, inone’s caution, and in the energy that oneinvests against the belief that anything canlast long. The first in a series of illusions,which the author will gradually disclose, isthe one about the world in which there areUnited Nations, Declaration on HumanRights, and a number of other declarationswhich guarantee some kind of human rightto each and every citizen of the world. Atthe moment when the first projectiles werelaunched from Pale, Sarajevo was abandoned.Now Karadiæ was making decisionson human rights. The illusion that theworld would intervene proved the worst ofall illusions for those who waited for thebombing to stop. In a shell of surroundedSarajevo, everything that makes normal citylife had to be forgotten. For instance,those who invested their money and timein creating a family library first had to decidewhether to use the books as kindling,then watch their pages disappear in flames,and finally learn to live with the fact that inthis part of the world that we prefer not tocall the Balkans, the family library is alsoan illusion, an enormous one. Kebo’s writingsare structured as a string of notesdealing with the same topic, sometimescomprising of only a line or two, sometimesfilling a single page. They synthesizewhat the author had witnessed, what hehad heard, and, most importantly, what hehad learned about war and peace, abouthimself and the people around him.Dušanka ProfetaBorivoj RadakoviæNo, This is NotMe (Yes, I'm Notthe One )published by Celeber, Zagreb, 1999inguistic potency of Borivoj Radakoviæ,the foremost scatologicalgenius of Croatian literary scene,remains the most important energeticsource for the book No, This is Not Me(Yes, I'm Not the One). Sentences imbuedby punk rock vehemence are immediatelyfollowed by calmer, more stylistically preciseexpressions, but the level of verbal aggressionbuilds up steadily throughout thebook. This is why I feel obligated to warnthe reader of what lies ahead: if you are notprepared to step out of the "shit of sentimentalismand realism", you will have seriousdifficulties digesting Radakoviæ's hardcorewriting, to say nothing of his academicposture. Despite the basic elegiac narrativetone, brutalities, bestialities and verbalexhibitionism prevail. Although author'snihilism stems from his exhausted pacifism,which has been forced to turn intoviolence while struggling against it, the finalresult is fiction that shocks, written "inspite of everybody and to everyone's horror".(...)Reader gets the book of "hot" content and"boiling" vocabulary, treating subcultural issueslike sex, drugs and violence with cynicismand pathos. However, the writer disguisesthese elements with elitist rhetoricof "art about art". In order to "heat" the coldand socially idle style that marks the surfaceof his work, Radakoviæ exaggerateseverything: from the loneliness that supposedlyleads to lust to the eroticism presentedthrough pornography, or fear raised byrepression and pacifism expressed by aggression.(...)Hiding behind the title No, This Is Not Me(Yes, I'm Not the One) Radakoviæ weaves afabric of truly autoreferential records, sometimesmilitant and self-congratulatory,sometimes tired and whining, but alwaysmocking the position of godlike authorsand voyeuristic readers (regardless of howsimultaneously exciting and humiliatingthe latter position may be). By strippingdown the methodology of conventionalnarrative procedure until we are faced withthe "naked intimism" of the narrator himself,Radakoviæ sticks his tongue out withobvious pleasure, inviting the gentle readeron the spiritual Odyssey through the duodenum,small intestine and large intestine.The last story catapults the reader directlyfrom the rectum into the world of violence.And it is exactly violence cum language,violence over the language as well as linguisticviolence, that constitutes the thematicand stylistic axis of Radakoviæ's poetics.No, This Is Not Me (Yes, I'm Not the One)is a book of powerlessness and anger, oftenemotional, sometimes pretentious, butmostly sincere. It won't spiritually euthanizeits readers, but it will, eloquently and vividly,reiterate the same message Ed Sandersconveyed long ago with the cover of his“FUCK YOU” magazine…Andreja Gregorina

26 II/40, 12. listopada 2,,,.Sonja Wild BiæaniæTwo Lines of Life/Dvije linije ivotatranslated from English by Mia Pervan, publishedby Durieux, Zagreb: 1999onja Wild Biæaniæ’s autobiography, originallywritten in English under the title Two Linesof Life, has now been published as a two-languageedition. Two Lines of Life is probably the perfecttitle for this book, since it encompasses twocountries, two languages, two wars, and even (if wetake into account the author’s private life) two marriagesand two children. The coherence and intelligenceof her writing becomes apparent as soon asone begins reading her book. In times when war andautobiographical writings comprise the largest partof fictional production, Sonja Wild Biæaniæ succeedsin talking both about herself and the Croatian history,offering a new outlook, unencumbered byideology. She is an excellent observer, and her Englishorigin provides her with sufficient distance tojudge the last fifty years with both objectivity andlove.Dušanka ProfetaViktor IvanèiæDotting Our U’s –The Šakiæ Case:Anatomy of a Scandalpublished by Feral Tribune, Split, 1998; secondprinting 2000onsidering the fact that Ivanèiæ has alreadydedicated a series of newspaper articlesin Feral to the Šakiæ case, the phenomenonof Independent State of Croatia and toTuðman’s doctrine of national reconciliation, areader would be forgiven for thinking that thisis a collection of previously published articles, acustomary practice of our star columnists.However, this is not the case; only some smallportions of the text have been published in Feral.In terms of composition, this book is a coherent whole; its rhetoric and argumentationfar surpass the simplicity of journalistic style, transforming it instead into a politicaland psycho-sociological treatise. Although he uses the relevant literature on philosophyand political science (H. Arendt, J. Benda, I. Bibo, P. Sloterdijk, E. Canetti,D. de Ruogemont, E. Cioran and others) in his analysis of the cult of nation and state,and the parallels between the Independent State of Croatia and the contemporaryRepublic of Croatia, he is not a scholar, but rather a dedicated political journalist whoapproaches his subject matter with passion, never hiding his own opinions.The starting point of Ivanèiæ’s analysis is the neurosis of the current Croatian regime,dismayed by the global pressure to put Dinko Šakiæ on trial. At the same time, hediscusses the identical attitude of the majority of “liberal” Croatian intellectuals whocannot comprehend why the world is forcing Croatia into opening those old wounds.Everyone realizes that this case is a litmus test to determine the real attitude of the regime,and the Croatian public as a whole, towards the fascist heritage…“Glorifying the state (including the Independent State of Croatia) as an empty absolute,the perfect frame to end historical and social development, by emptying thatframe in mass consciousness of its sickening content, by airbrushing crimes, terrorand violence committed in its name, all of this is expedient and necessary to concealand downplay the outrages committed in the name of today’s Croatia. This idealizedempty frame that races through eras and epochs stripped of any content that mightdistract from its gilding is supposed to be our only available reality and unique ideologicaltruth.”The closing chapters of the book deal with Franjo Tuðman as the main protagonistof this ideology. Ivanèiæ pays particular attention to Tuðman’s Wilderness of HistoricalReality, proving that this book represents Tuðman’s defense of genocide. Tuðman istrying to prove that genocide can be a useful social tool in human history, affectingthe future of the nation in a positive way, particularly in terms of its natural ethnic landholdings. For him, nationalist state is the only option, which requires the highestpossible degree of ethnic homogenization and the highest possible conformity betweenethnic structure of population and state boundaries. Ivanèiæ concludes: “Tuðman'sreal purpose in The Wilderness is giving crimes meaning. In keeping with his guiseof fatalist historian, he sees the occurrence of crime as a given, as a historical predestination,or, in his own words, as an “endless repetition”. His scholarly eye is notfocused on examining the roots and origins of evil – which is inescapable, don’t youknow, like the ground we walk on – but rather on providing evil with appropriate senseand reason.”Ivanèiæ pays particular attention to Tuðman's doctrine of national reconciliation andhis wish to build a shrine to this idea in Jasenovac, where he would bury the jumbledbones of everyone who died for the dream of independent state, regardless of whothey fought for…Although conceived as an analysis inspired by the Šakiæ case, Ivanèiæ’s book doesnot dwell so much on the history of the Independent State of Croatia and its regime;he has no doubts about its fascist nature. He is far more interested in examining thecommon ground between political doctrines of the two regimes, the former one andthe contemporary one. Although he sometimes comes off a little too impassioned, hisanalysis of our society’s phenomena is for the most part extraordinarily lucid an intelligent,and his opposition to the prevailing intellectual conformity is nothing short ofcourageous.Velimir ViskoviæWar in Bosnia and Herzegovina1991 – 1995edited by Branka Magaš and Ivo aniæ,published by Naklada Jesenski i Turk and Dani,Zagreb – Sarajevo: 1999he book War in Bosnia and Herzegovina 1991–1995 is a collection of papersthat were presented at the conference dedicated, as we used to say, to Thirdworld countries. I will give the list of paper presenters in alphabetical order:Dušan Bilandiæ, Norman Cigar, Jovan Divjak, Marko Attila Hoare, RusmirMahmutæehajiæ, Stjepan Mesiæ, Warren Switzer, Martin Špegelj, Anton Tus, Paul Williamsand Ozren unec. The conference was held in Budapest, during September1996. It was organized by The Bosnian Institute from London and The Institute forSouth-East Europe from Middle-European University in Budapest. The discussionswere held in three main thematic sections: War in Croatia, War in Bosnia and Herzegovinaand International Response: Lessons for the Future, with additional section, presentedby Ofelija Backoviæ, Miloš Vasiæ and Aleksandar Vasoviæ, called: Is there anyonewho is happy to become a soldier – mobilization crisis – analytical survey of media coverage.At the end of the book reader will find The Chronology of Events 1985–1995,an article on the organization of Yugoslav National Army and various geographicalmaps. In my opinion, this book will remain influential for a very long time. In contrastto the usual monological talking and writing about the war, this book really containsdialogues: it is open, provocative and surprising. I have never come across a similarpublication before…Here we discover that there are war subjectson which we can agree, at least partly; or wecan agree on certain aspects of some question.Of course, the conversations in the book revealmany more subjects which are still, bothpublicly and privately, in question, for the simplereason that the data on them is either illogicalor missing…War never offered any Biblical solutionsabout the truth, but it has opened a tremendousspace for the discussion of it. We will haveto accept it and participate in it. After readingthis book, those who were brave and dedicatedenough to initiate or prepare these conversationsare left with personal doubts andpersonal answers. I recommend the book toeveryone. If for no other reason, than for thefact that at least it teaches us how to raisequestions.Grozdana CvitanStanko AndriæDiary from the YugoslavNationalArmy andOther Glosses andArabesquespublished by Durieux, Zagreb, 2000tanko Andriæ's fictional and essayistoeuvre consists of History of Slavoniain Seven Conflagrations (1992)and Encyclopedia of Nothingness (1995),plus the various texts from the newspapers.The book Diary from the Yugoslav NationalArmy and Other Glosses and Arabesques largelycomprises Andriæ’s journalistic writing.One of the main features of Andriæ'sscholarly and fictional writing is the attentionhe pays to interior structure; balancingthe particular in relation to the textualwhole. In his new book, Andriæ continuesthe same practice. He divides texts into "glosses", treatises and "arabesques", managing toavoid the classification term "essays" (an appropriate move, considering that some texts inthe book certainly couldn’t be qualified as essays). Glosses refer to the texts that resultedfrom his previous reading (Hugo Pratt, Hamvas...) and the texts that to some extent resembleliterary criticism, essayistic or autobiographical writing. In his treatises, Andriædiscusses etymology, separatism, fear of cancer, millennial anxiety and many other issues.By calling these texts "treatises", Andriæ plays with the reader and exhibits signs of self-irony:specifically, in contemporary vocabulary, treatises are long, boring, overloaded withdata and prim writing. Andriæ's texts are just the opposite: balanced, interesting, and writtenwithout any desire to dazzle the reader with academic knowledge. The smallest groupof texts are called "arabesques", and this is where part of Andriæ's diary from the book titlecan be found. Andriæ's diary teems with notes (usually a sentence or two) about thebooks that he read or is planning to write about. When he writes about his "immediate environment"(army), he does so as a distanced observer, enclosed within the boundaries ofhis inner self, capable of understanding the whole pointless world around him only as metaphor.I will quote one: on the sidewalk, the soldier stands still, while the fork from his messkit sticks out greedily (from the text The Border, August 7, 1987). Andriæ's place in contemporaryCroatian fiction is not very different from the place he has chosen for himself inthe army: in all the fuss of recent fiction trends, poetical or generational preferences ofStanko Andriæ lie with the personal and private world – no less vivid because of its splendidisolation.Dušanka Profeta

II/40, 12. listopada,,,. 27Bora ÆosiæCustom Declarationpublished by Feral Tribune, Split, 2000.eckett's Malone is paralyzed. He is laying in bed, waiting for death to come. Using a longstick with a hook, he draws to himself objects within the reach. He makes inventory of hislife. And he tells stories.Bora Æosiæ does not have his fictional character, his Malone. Instead of it, he is the one, in flash,who sits alone in a large, empty room of his Berlin apartment. The emptiness of his room mustbe horrible, unbearable. He makes a mental list of personal belongings to declare to the custom'soffice; this inventory declaration will allow him to transport his former life legally from thecountry he used to consider his homeland to the new country, where he will live under the different,foreign sky. Both of our heroes, Malone and Æosiæ, finally conclude that there is not much todeclare. Both of them conclude that what they have been collecting all their lives is, in fact, emptiness...That is why I understand Æosiæ's Custom Declaration and Beckett's Malone Dies as complementaryliterary works. In many details, in many thoughts, they are similar, but in the final runthey drift apart. Beckett's Malone dies, and Bora starts all over again – with a baggage full of emptiness...Custom Declaration is a testimonial, lyrical, metaphysical, and philosophical essay about typicalstrollers of our century. It is "a chronicle about migration, a chronicle that has been lasting fromthe days of youth..." In order to be free, Æosiæ firmly believes (and we must agree with him) thatone has to "leave one’s own country simply to have some rest". If the country that one "belongsto" starts to weigh down on a person, it is one’s own fault, because the country knows nothingabout itself, let alone about being this person's country. It is us that declared the country our ownand thereby committed the biggest mistake possible..."As Æosiæ himself admits, he is, in fact, "taking the graduation exam in leaving his own country"(and a very important exam, especially if one wants to become of age and maturity). Æosiæ takeshis time. Without any "nervousness", he studies "deep science of emptiness". He notices how "wehave lived in the area in which there was always toomuch history; far too much for a person to handle."He wants to change this for the better, at least a littlebit.While he leaves "the Balkan inn, where everyone hasbeen eating and drinking until nothing was left", Æosiæmaintains an ironical distance between both himselfand his destiny, which is another quality of this book.He does not think that he was sentenced to that kindof life; he knows he has chosen it...Custom Declaration is cathartic for the author asmuch as for his “fellow comrades" from the previousdecade; the ones who are now aware that they belongedto the "unknown civilization trash". Their war endsby defeat. The war campaign, lead by the whole century,has been “a cause lost long ago”, and the defeatwas created in foreign generals' offices. Custom Declarationis a masterly written fugue. Not the death fugue,but the fugue for a new day. Well, day by day...Daša DrndiæPredrag MatvejeviæVidoslav Stevanoviæand Zlatko DizdareviæMasters of War and Peacepublished by Feral Tribune, Split, 1999he book, already published in Italy and France,has been conceived as a report on Balkanrulers, where Miloševiæ is portrayed by a Serbiandissident writer, Vidosav Stevanoviæ, Tuðmanby Predrag Matvejeviæ, and Izetbegoviæ by a Sarajevojournalist Zlatko Dizdareviæ.Bigraphers specializing in political rulers typicallymanage to find at least some small elements of humanityin their power-wielding subjects, if for no otherreason, than to provide justification and explanation for their actions. Stevanoviæ, however,finds not a trace of humanity in the president of his country. "Slobo" is just a bare politicalfunction from Dedinje that appears before the people wearing a grim bureaucraticsuit. His humor is simply a rehearsed political routine and his smile is a fake. His wordsare lies and the essence of his existence is his endless lust for power: This is Stevanoviæ’stake on the fifteen long years of Miloševiæ's regime...Unlike Stevanoviæ, Matvejeviæ is interested in the personality of the ruler, which iswhy his portrayal of Tuðman is replete in quotations from Tuðman's customarily mystifyingpronouncements, strategic statements and intellectual fantasizing we so enjoyedhearing when he was alive. Tuðman comes off as a pathological liar, a Narcissus with acrooked upper lip, whose obsession with history is comparable only to his obsessionabout his place in the historical hall of fame. His pathological state of mind, suggestsMatvejeviæ, is the source of many Croatian troubles...Just like his pals "Slobodan" and "Franjo", "Alija" was also successful in getting rid ofhis more popular partners. While hiding behind statements like "This is not our war" and"The one who shots knows", Alija created a public impression of a reasonable man; hepresented himself as a slightly naïve old man who devoted his whole life to the prosperityof his people. Like hell, says Dizdareviæ. Izetbegoviæ used the war years to mould thewhole political system to his autocratic rule, to say nothing of numerous catastrophic decisionsthat left Bosniacs completely unprepared for the war or the fact that he installedhimself as the ultimate leader of Bosnia and Herzegovina... Like his friends from Zagreband Belgrade, Izetbegoviæ today enjoys all the luxuries and spoils of the war, i.e. luxuriespaid with the money of taxpayers who are left to grapple with the burden of poverty ontheir own.Dragan KorugaJakša KušanBattle for The New Croatiapublished by Otokar Keršovani d.o.o, Rijeka, 2000akša Kušan’s Battle For The New Croatia is an autobiographical account of histhirty years of publishing The New Croatia, a journal he started in London andwhich was for many years considered the most influential emigrant publication(not only because of its circulation, but also because of its reception in Croatia). TheNew Croatia was a thorn in the side of both Udba (Yugoslav Secret Police) and the Croatianemigrant circles. Kušan's book consists of his reprinted editorials and his public andprivate letters (in which he explains the goals and policy of the journal). With the exceptionof the journal’s editorial board, his associates and simphatzers, Kušan demonstrateshow little consensus was achieved between different emigrant groups around the world.He admits to minor disagreements on the disunited emigrant scene but only hints at theexistence of major conflicts. He also provides the information on the beginnings and relativesuccess of Croatian National Council in rallying theCroats scattered all over the world.The dark side of the emigrant scene is best describedthrough the activities of Udba and its attempts to get tothose emigrants considered dangerous to Yugoslaviathrough various “friends”, with the goal of “neutralizing”the targets under suspicion at all costs. Framing a suspectwas considered "mild" and assassination the most extremeof Udba’s tactics. The executors of these "measures" rangedfrom convicted criminals and professional assassinsto Yugoslav citizens who worked abroad and were blackmailedinto cooperation with Udba. The latter group oftentried to sidestep Udba’s orders in various ways. ButKušan also remembers those who didn’t have to be blackmailed,who willingly volunteered their services to helpUdba.Grozdana CvitanIlija JakovljeviæConcentrationCamp on Sava Riverpublished by Konzor, Zagreb, 1999esides being a schoolmaster who worked in Sarajevoand Zagreb, Croatian writer and lawyer, editorin-chiefof the influential Croatian politicalnewspaper called Hrvatski dnevnik (owned by the CroatianPeasant Party) and a one-time president of the CroatianWriters’ Association, Ilija Jakovljeviæ, born in the TurkishQuarter "Podhumska mahala" in the city of Mostar(1898), also had "the honor" of becoming a prisoner of noless than three different dictatorships. First the dictatorshipdeclared in monarchist Yugoslavia on January 6, 1929,then the Ustasha dictatorship during the Second WorldWar, and, finally, after the war, the Communist dictatorship.He died in a communist prison at the end of October 1948, under mysterious circumstances,thus becoming what we call a "non-person" during all the subsequent years of the Communistrule. This biographical data is also where we must look for the reasons why the account of atrocitiesin the Ustasha concentration camp Nova Gradiška, where Jakovljeviæ spent more than ayear (from October 1941 until December 1942), is being published only now, after being almostforgotten for more than half a century. This question becomes especially vital once we realize thatJakovljeviæ's work is the first important document about "Ustashia" (Jakovljeviæ's term) that wentpublic in the period after Croatia has proclaimed its independence from Yugoslavia.Let us therefore begin with the conclusion: this is the most important book that has appearedin Croatia in a very, very long time. It is precisely because Jakovljeviæ was so perfectly perceptiveand analytically bold, as well as contemptuous of any mystification, that his chronicle is preciousto us – both literary and historically. It encompasses pain and despair, a sense of survival, pity, defiance,and a good deal of astuteness. It strips the Ustasha demagogy bare, revealing the so-calledIndependent State of Croatia for what it was: a reign of hardened criminals. Jakovljeviæ knew thecomplete truth about Ustashas and could not be seduced by their apologetic stupidity that preached"blossoming" of Croatian culture "despite the unsuitable circumstances" of the present war.(...)It is difficult to evoke all the richness of Jakovljeviæ's testimony. The book also offers numerousproofs about the resistance to the committed atrocities, even among freshly recruited Ustashas.(...)Jakovljeviæ's observations about nationalism are of utmost importance (as he says: "It is a conflictof two philistine nationalisms, Ottoman brutality and a thousand year old cultural fakery"), as arehis views on differences between populist and ideological consciousness, and between Ustashas'"parlamentarism" and "Christian corporativism". It also provides the crucial testimony about importantpolitical leaders of the era (Jakovljeviæ on Budak: "he is the biggest thug ever to appearunder the mask of a writer, in any country in the world"). (...)In the preface to Jakovljeviæ's book, Ivan Lovrenoviæ points out that the discovery of Jakovljeviæ'smanuscript should be treated as "(...) one of the most important events of contemporaryCroatian literature. Neither Croatian literature, nor Croatian self-image, can remain the same afterthis book." And he would be right, if only contemporary Croatian literature and historical self-knowledgecould be said to adhere to clear political, ethical and intellectual standards. However,that is rarely the case. This lack of standards is underlined not only by such trivial political arrangementsas banal majorette routines that accompanied the official unveiling of the most banalmonument imaginable, but even more by the fact that today's "blackcoats" (Jakovljeviæ's term)still celebrate Masses for Ustashas' Commander-in-Chief and his Commissioner. That is why thisbook, soaked in the blood of its author, shall remain one of those rare lights that appeared to himin visions during the period after Jakovljeviæ left Gradiška – visions that took the form of placeslike Jablanac, Gradine and Mlaka. He saw "that every clump of earth that covers the body of themartyr is now a beacon, lighting the roads to a new life." Until that happy moment when Croatianculture finally reclaims its place European culture, and Croatian history learns the inestimablevalue of self-criticism, Jakovljeviæ's chronicle shall continue to light the way for all of us.Ivo Banac

28 II/40, 12. listopada 2,,,.Marinko ÈuliæTuðman –Anatomy ofUnenlightenedAbsolutismpublished by Feral Tribune, Split, 1999riting Franjo Tuðman’s politicalbiography (of sorts) while he isstill alive is like trying to fishwhile the river is up.”, warns MarinkoÈuliæ at the beginning of his book.This task was made even harder by thefact that at the time of writing, Èuliæ,a long-time journalist and editor at FeralTribune – literally the only Croatianpaper with respectable circulationwho from its first issue onwards neverstopped opposing Tuðman and his regime– had to stand trial for the chargesbrought against him and Feral’seditor-in-chief, Viktor Ivanèiæ, by noneother than the offended Presidenthimself.Despite this delicate situation,Èuliæ rose to the challenge, approachinghis “hero” less in a form of biographythan something closer to psychologicalportrayal. Consciously or not,the term “anatomy” in the title had alreadyset the medical tone of the proceedings.Whatever the case, the toneis justified, because what follows laterevokes the way in which the psychiatristdiagnoses the patient (implicitly,of course) by analyzing his actions andbehavior.Èuliæ is coolly objective, and precisein his argumentation, but there is ahint of subtle compassion for the “case”he is treating. He analyzes Tuðmanprimarily through his relationship withseveral figures from recent pastwho, each in his own way, fascinatedand inspired him: Tito, Paveliæ andFranco (“Fascism and antifascism aretwo planks that help him walk on water”),and through his relationship withhis only living “idol”, and the onlyreason that he managed to hold on topower for the entire decade – SlobodanMiloševiæ (“What we have here isthe symbiosis between a man(Miloševiæ) who had a Berlin Wall collapsein front of him, preventing himfrom going further, and a man (Tuðman)who was fortunate enough to havethe Wall collapse behind him.”).Three concrete political exampleson which Èuliæ builds his case are alsothree main Tuðman’s obsessions, onwhich he built his “unenlightened absolutism”– division of Bosnia andHerzegovina, the Serbian question inCroatia and abolishment of distinctionsbetween victims of fascism andcommunism (what Feral Tribune called“bones in the blender”).How will the people see Tuðmanoff – as a Liberator and a Nation-builder,or as an Autocrat and Dictator?Èuliæ’s “biography” is his attempt toat least glean the answer to that question.In the interview he gave to Zarezbefore his book was about to be published,he was explicit: “I think thatthose with guilty conscience will startdiscrediting him as soon as he dies,and I have to admit that I find it a littleunfair, considering that they were theones who kept giving him their wholeheartedsupport for a very long time.You know what happened with Tito:first we had this big, charismatic death,than he was discredited, and now he’sback in favor. Tuðman won’t be so lucky.He made so many mistakes andstupid moves in the past ten years thatit won’t be long before everyone renounceshim. The man will probablysink lower than Franco.”Now that the citizens of Croatia,whatever their political bent, regardFranjo Tuðman primarily as a baddream they had a long time ago, thisprediction sounds as if Èuliæ was reinventingthe wheel. However, you onlyhave to look at the sullen eyes and thetightly pressed lips on the book coverto remember, and admit, how daringand optimistic, even unbelievable, thisstatement sounded in the summer of1999.Marinko Èuliæ probably still has hisnotes for the biography of SlobodanMiloševiæ, a project that never got offthe ground thanks to some publishingand distribution problems. That’s a pity.A lot of things may have been clearertoday if it had.Agata JunikuPetar LukoviæTheBreakdown YearsA Chronicle of SerbianDownfallpublished b: Feral Tribune, Split, 2000etar Lukoviæ’s The Breakdown Yearsis an exceptional, excellently written,deliriously poignant and deliriouslywitty book. We are talking about a totalbook or a sum total of Serbian downfall thatwas ten years in the making. It expressespossibly the strongest opposition yet toMiloševiæ’s imperialist politics and the generalnationalist/ideological/mythologicalmatrix which the Serbian regime has beenusing for the past ten years to create theicon of the imperiled and righteous heavenlynation. Moreover, everything that is distinctivein Lukoviæ’s writing, from histhoughts and the topics he discusses to hisstyle and language, is diametrically opposedto everything that the Serbian governingbody had to offer during those years. ThusLukoviæ responds to mass hysteria of patriotismwith indifference/rage/laughter regardinghis duties towards the fatherland.He puts his urban identity, public spirit andindividualism before provincial, tub-thumpingmentality, and his love of rock music,universal parody and literary fiction beforethe revival of orthodox faith, historicalmyths and tribal/patriarchal spirit that dominatesSerbia. In short, Lukoviæ fights theten years of Miloševiæ’s tyranny and nationalisteuphoria, both Serbian and Croatian,with a healthy common sense and a healthyhumor.The Breakdown Years, subtitled A Chronicleof Serbian Downfall, contains articlesthat this music critic and journalist publishedin the period from 1993 to 1999 in variousmagazines, from Belgrade independentweeklies Vreme and Nedjeljna Naša Borba,Slovenian Mladina, Sarajevo’s Dani andSplit’s Feral Tribune to Internet. He also puttogether a special Informative Guide (or,The Hall of Fame), which lists the main “heroes”of The Breakdown Years, from folkstars, women mystics, heavenly warriors,would-be journalists, writers and spiritualrestorers of Serbianhood to various ministersand politicians - both the ones belongingto the regime and those who belong toquasi-opposition - as well as their wives, andgenerally speaking, a whole battalion ofprofessional Serbs. Articles are prefaced withsome of the most famous, most terrifyingand most insane quotes of the period, sothat every text in the book boasts its ownanti/motto. One of the most famous is certainlyMiloševiæ’s “If we have to fight, byGod, we will fight!” This nursery of stupidityserves almost as a sequel to The Anthologyof Contemporary Croatian Stupidity,compiled by writers from Feral Tribune, andat the same time represents a perfectly reliable,documentary material for better understandingof the history/reality of Serbiandownfall. The other supplement to thebook is a collection of e-mail messages thatLukoviæ received from friends and strangersduring the NATO bombing of Serbia(after he made his e-mail address public inFeral Tribune), and which have been chronologicallyarranged and entered in his electronicjournal…Lukoviæ uses different journalistic and literarygenres to record the decaying Serbianhistory and its decaying reality: fromnewspaper columns and reportage, his andother people’s diary entries to the fantastical-documentaristnovel named Psycho anddramatic fragments, or rather, palimpsestsof famous literary works, here entitled PulpFiction. One unique genre he introducesconsists of the stolen letters of MirjanaMarkoviæ (Miloševiæ’s wife), Borislav Joviæor Radoje Kontiæ, and confidential transcriptsfrom the sessions of the SupremeDefense Council. In addition to this varietyof genres and authorial mimicry, Lukoviæ alsoemploys numerous literary techniquesand linguistic/stylistic acrobatics, such asdifferent types of parody, compilation andparaphrase of other people’s speech; grotesque,satire and irony; hyperbole, Rabelaisianstylistic reversals, self-irony and many,many more.Nevertheless, a laughter of Pero from theOther Side is the laughter that liberates; itrepresents a heretical, rebellious and at thesame timeprofoundlyethical andhumane testimonyagainstthe realitythat surroundshim… Inwritingthechronicle ofone nation’sdownfall andidentifyingthe boundariesof madnessin regionsof former Yugoslavia, Lukoviæ is not interestedin serious political analysis, logicaldissection of the situation or predictionsfor the outcome. Most of his texts deal withthe daily life, a bizarre and schizophrenicdaily life filled with watching the news onSerbian state-owned television, reading Politika,waiting for water, gasoline, electricity…or, in more general terms, they recordthe insanity in which Lukoviæ lives...The Breakdown Years is the funniest,most comprehensive and most movingchronicle of the madness of Serbian regime,but also a general history of stupidity thatwas being produced in the region for the lastten years. It is a cutting condemnation, afirst-rate satire superior to almost anythingelse by contemporary authors, especiallywhen we take into account, and this is important,that to write like this in a place likeSerbia implies considerable courage andpersonal dedication… Laughter and writingmay be the last resorts of reason - but whatendless possibilities they have.Katarina LuketiæStanko LasiæAutobiographicalNotespublished by Nakladni zavod Globus,Zagreb, 2000lthough the publishing of autobiographicalwritings by the respected literarytheorist and historian StankoLasiæ (b. 1927) probably caught most of theCroatian reading public by surprise, audienceinitiated into his literary and scholarlyoeuvre could have predicted such a text fromthe discourse that emerges from the previoussix books of Lasiæ's Krleology (1989, 1993).Lasiæ's analytical and scholarly subject presentshis own life as a place of experience,temptations, restlessness and dialogue, i.e. asmaterial for transforming the personal experienceinto the narrative act, which meansthat with Lasiæ, some sort of Bildungsromanwas waiting for its chance for quite some time.Based in part on his conversations withBranko Matan, Lasiæ's Autobiographical Notesfulfill indications already present in Krleology.Whenever the autobiographical discoursein employed, the most frequently askedquestions are, on one hand, how to establishcharacteristics of the subject that narrates itsown life, and, on the other, how to define"real" subject's relationship with the narrativesubject; with the "character" of life historythat is produced only by enunciation. Who is"Lasiæ" made by Lasiæ's authorial discourse?Does Lasiæ produce his "wishful" self or is hereally openingup to thepotential reader,with allhis weak spots,delusionsand contradictionslaidbare? The answercould befound in centralformativetouchstonesof Lasiæ's(hi)story; theones that permeatethreecentral relations between the world and thetext. Firstly, Lasiæ's treatment of historicalexperiences (Second World War, Ustashas"Independent State of Croatia", his involvementin antifascist movement, acceptance ofthe totalitarian Communist matrix, its subsequentrejection, participation in the "Croatianspring" in 1971, emigration). Secondly,Lasiæ's relationship to himself (intellectualcoming of age, reading lists, learning, disciplineand scholarly “fit-ness”). And finally hisrelationship with Others (opponents, colleagues,friends, family, Europe). Lasiæ the storytellerskillfully pieces all of these elementstogether and the (hi)story produced becomesflavored with self-reflection that turnshis autobiographical pages into one of themost impressive intellectual testimonies ofthe recent Croatian history.Although he performs the role of the storytellerwell, Lasiæ has difficulties with avoidinghis other favorite roles, for instance theone of the literary scholar, classificator orsystematic analyst. The text reveals manytraces of author's profession, which makesthe decision on whether one should understandAutobiographical Notes as a story aboutthe personal life or the story about socialsystem difficult to make; is it a discourse thatshapes life and then transfers is back to beinga "system" (through the process of author'sreflection) or is it the other way round:system is applied to personal life and thereforemade more "personal". In any case, weare presented with an impressive book. I amsure some people will find it terrifying (itdoes, after all, discuss bloody history, totalitarianregimes, hard, self-imposed scientificdiscipline and deep self-analysis), but to manyothers it will bring the pleasures of reading,gaining insight, dialogue and encounteringthe discoursive Other.Dean Duda

II/40, 12. listopada,,,. 29Krešimir BagiæArt of DissentPolemic Styles of, A.G. Matošand M. Krleapublished by Naklada MD, Zagreb, 1999roatian literature contains a ratherlarge corpus of polemical texts, which,until now, lacked systematic historicalanalysis and presentation. After openinghis book on polemical writings withthis statement, Krešimir Bagiæ goes on toemphasize the necessity of thorough research,in light of the fact that insight into polemicalpraxis of Croatian literature is mandatoryfor any understanding of Croatian literaryperiods. Bagiæ suggests the polemicaltexts of Matoš and Krlea as the best possibleexamples of the polemical genre duringthe period when these authors wrotetheir works.In order to be fair, in his introductorynote Bagiæ tries to prove the possibility ofconceptualizing literary polemic as a recognizablegenre, at the same time disputingthe genre history, different textual forms inwhich the polemical content appeared andthe "polemical style" as trans-genre andtransdisciplinary phenomenon.(...) Art of Dissent describes basic featuresof a literary polemic, its character, practice,styles and goals of its participants, aswell as its social function within the particularliterary community. Bagiæ also offersuseful advice on how to conduct a polemicwith the examples from both the older andmore recent polemical debates, where, if weare to believe the author, knocking out youropponent after the round has been completed(à la Mike Tyson) is perfectly acceptable,and if that fails, the Croatian polemicalpractice has already demonstrated the advantagesof simply attacking your rival inthe middle of the street.Igor ŠtiksStanko AndriæMiraclesof JohannesCapistranusPublished by Hrvatski institut zapovijest - podrunica za povijestSrijema i Baranje and Matica hrvatskaOsijek, Slavnoski Brod-Osijek, 1999roatian reading audience knowsStanko Andriæ (b. 1967) primarilyfor his previous two books: Historyof Slavonia in Seven Conflagrationsand Encyclopedia of Nothingness. Duringthe Croatian '90s, both books establishedStanko Andriæ as a genuinely originalauthor whose texts defy sharp boundariesof literary classification within anygiven genre. It remains uncertain whetherHistory of Slavonia in Seven Conflagrationsshould be understood as a fictionalwork with historiographical background,or a metafiction, or else as apostmodern historiography. But thesequestions started to disentangle after thearrival of Andriæ's second book, Encyclopediaof Nothingness, which pointed ustoward the interpretation of StankoAndriæ as a fictional writer; certainly thewriter who insists on "fantastical supplements"to reality. Being a competent narrator,Andriæ nevertheless fascinates hisreaders with the scope of his historiographicalknowledge, thereby casting hisextraordinary fictional net while using thefactual data. (...)As a whole, monograph Miracles of JohannesCapistranus follows the chronologicalthread of Capistranus’ life, endingonly after the saint's death and interpretingmiracles performed during the "real" timeof Capistranus’ sainthood, after his actualdeath. This performance of sainthoodis essential for the understanding of hagiographicdiscourse and its functions, especiallyif we keep in mind that these functionsremained unchanged during manycenturies after the physical death of particularsaints. (...)While in his other fictional works Andriæplayed with the relationship between fictionand reality, in the work about saintlyacts of Johannes Capistranus the authordecided to make the ontological differencebetween fiction and reality the mainsubject of his analysis. Hence the monographstarts with a detailed, step-by-stepportrayal of Capistranus’ historical journey(locating his stations, his encountersand real references in Slavonian history),and it ends with the discovery of the mechanismsof miraculous reality "estrangement".Andriæ groups Capistranus’ miraclesaccording to the manner of their productionand/or to the fictional status ofthe event. The classification of miracles finallybuilds into a seven-step scale whichdepicts rather contradictory miracles –from the entirely fictional ones and thosethat are pure deception, also includingcoincidences and self-suggestions, to thecases where the measure of miraculous isobviously a product of "stylization" orquoting from the unreliable story-transfer.Andriæ refuses the possibility to translatethe difference "fiction/reality" in theworld of miraculous with a statement that"the miracles were simply illusionary". Onthe contrary, Andriæ considers the phenomenonof miraculous performance a permanentand active element of the wholemedieval reality. Disciplines like religion,experiences with magic, psychologicalschools of thought certainly helped himin this interpretation of reality... – variouselements of medieval reality that contributedto the forceful process of spiritualizationduring the Middle Ages.With his conclusive remarks, Andriæ deliversa persuasively well-rounded monographdedicated to Johannes Capistranusand Slavonia, the homeland of both Capistranus’saintly deeds and Andriæ'sscholarly research. The book Miracles ofJohannes Capistranus should earn itselfthe highest place within Andriæ's oeuvre,and the status equal in scope and qualityto any contemporary European studyabout medieval hagiography.Andrea ZlatarSlobodan Prosperov NovakA Historyof CroatianLiterature IIIpublished by Naklada anti-BARBARUS,Zagreb, 1999he third volume of A History ofCroatian Literature by SlobodanP. Novak boasts a chronometricaland periphrastic subtitle: "From Gunduliæ'sThe Spawn of Darkness to PleasantConversation of Slavic People (1756)",and thanks to its simple and relaxedcomposition, it is as difficult to review asit was easy to read. Much like the firsttwo volumes in the edition, the third volumeconsists of short and independentlytitled chapters, mostly dealing withparticular literary works and arrangedaccording to their completion or releasedate. Since chapters are not arranged hierarchically,even the texts that have somethingin common are never groupedunder any single heading or title. (...)After decades of employing the sameclassification, A History of Croatian Literature,VOL. III, breaks the traditionby refraining from the use of the word"baroque" in discussions of seventeenthcentury Croatian literature. (...)But Novak's disregard for the baroque asa period designation is only a symptomof his disregard for the periodisation ingeneral. He is equally dismissive of theterm Enlightenment, although he doesuse it in one of the book subtitles, i.e. asthe title of an individual chapter ("TheFirst Enlightenment"). However, whendiscussing the individual writers of theperiod in the same chapter, he never usesthe term, neither as programmatic ideanor as heuristic hypothesis. (...)A second major criterion that Novaksystematically avoids when dealing withchronological orientation and division isthe concept of literariness, despite thefact that this very concept has beenkeenly discussed and carefully applied inCroatian literary studies, regardless ofwhether they employ a philological, historicalor theoretical approach. (...)Novak does not distinguish betweena review of lyrical poetry and a review of"Illiric" dictionary, or between an essayon baroque epic poem and the one onanatomy atlases: they mesh quite effortlesslyunder his treatment. The proximityof such disparate literary items rendersthe book confusingly "light", but italso reflects the author's effort to distancehimself from historical and scholarlyholism. This could be interpreted as Novak'sreadiness to (mis)use metahistoricalperspective and stretch the argumenttowards the attitude that all early modernliteracy could be treated as literature.To be fair, we should keep in mindthat Novak's disobedience to the canonof literary science theoretical vocabularydoes not serve only as a distinguishingfeature of his book; it can also be understoodas a mark of its modernity. A His-tory of Croatian Literature III shows obviouspreference for anti-holistic thinkingtypical of the recent fin de siecle atmosphere,so much so that it refuses tooperate under the notion of "historicalobjectivism" (which is a legitimate contemporaryapproach) or to abandon theconcept of "little history".All in all, by departing from the usualperiodisation and classification standards,the third volume of Novak's Historyof Croatian Literature (much like the firsttwo volumes) has succeeded in posinga formidable challenge to Croatian scholarsof literature and history). The truevalue of this book lies not in the author'snonchalant attitude towards universaliaof literary history, but rather in the sensibleusage of the advantages that comewith that nonchalance. When we disregardthe general terms, we also make roomfor the rehabilitation of particularities.In Novak's book, the particular winshands-down. Chapters on individual literaryworks and writers' oeuvre, understoodas unique historical events, arewritten imaginatively and without a traceof predictability, and the approach to individualworks remains well-roundedand free from theoretical abstractions,heuristic hypotheses or a predeterminedanalytical program. This newly won freedomdoes not equate emptiness, and forthat let us be thankful to Novak's alreadyestablished large experience with literarytexts, to his knowledge (acquired throughscrupulous and passionate reading ofscholarly literature), to his famous arsbene dicendi (as witnessed in Novak'searlier works), and, finally, to his engaging,and frequently illuminating metaphors.Zoran KravarThe MiroslavKrleaEncyclopedia I/IIandBibliography of MiroslavKrleaby Davor Kapetaniæpublished by "Leksikografski zavodMiroslava Krlee", Zagreb 1993/99he making of The Miroslav Krle-a Encyclopedia took fifteenyears, and the whole researchwas conducted under the guidance ofVelimir Viskoviæ. In the summer of1993, the first volume (letters A-LJ)was published, and this autumn bringsus the final volume (letters M-) withBibliography of Miroslav Krlea by DavorKapetaniæ. In composing and editingof Krlea's literary and personalglossary, more than fifty relevant authorswere included: from literary historians,critics and theorists to philosophers,philologists, historians, andjournalists... Together they preparedalmost two thousand encyclopedic entries.The basic principles of encyclopedicalclassification were based onthe diversity of Krlea's activities onone hand, and on the desire to paint adetailed portrait of Krlea on the other.Separate encyclopedic articles arededicated to Krlea's texts, his publicactivities, esthetical attitudes and beliefs,his translators and propagandistsand finally, members of his family...Krešimir Bagiæ

30 II/40, 12. listopada 2,,,.Igor MandiæThe PriapusProblempublished by Bastard, Zagreb, 1999lthough he spent a long time in furiouspolemic with Slavenka Drakuliæand although (in theory) he remains asworn enemy of feminism, Igor Mandiæ is theonly intellectual in these parts to renouncethe posture of a macho who is waited uponby publicly announcing how much he lovesto cook. What is more, he is good at it (andhe readily shares his recipes with the readingpublic). Now he has published a collection ofessays (originally published in Erotica magazine)subtitled: "vulgar essays or essays onvulgarity". This way, Mandiæ has artfully managedto free himself from another typicallyPuritan Croatian taboo. He is not a memberof that intellectual club that patiently studiesencyclopedia-loving, sexually challenged Krlea,only to proclaim the interest in joy buttonor joy stick to be a dangerous deviationfrom their habitual ascetic posturing. Mandiæis, dare I mention that horrible, horrible word– a hedonist. What this actually means inthe country that canonizes the cult of masochisticvictims is that he is a heretic. Or at leastheretical enough to make fun of his reputationby ironically calling himself a "vulgaressayist", to use one example. Since this reviewercannot comprehend how any conversationabout sex could be understood as "vulgar",I am inclined to say that The PriapusProblem conducts a thorough on-the-spot investigationof private places of both sexes,and it does so with the almost pedagogicalzeal. If Mandiæ fails in anything, it is not thegenital explicitness, but the far subtler art oferoticism (as game of suggestion and guessing,not surgical penetration of the eye intothe pornographically dilated vagina or anus).(...)The book begins with the essay The Cultof Penis, where, to use some of Mandiæ's (notvery rich) vocabulary, a boner or or pecker ordong or pee-pee or cock undergoes a processof deification and becomes the "lifemaker"and archetype of desire. In the second essay,Emancipation of the Cock, we again readabout the male fears and dreams… Mandiædoes not hide that he explores an exclusivelymale view of both men and women.In In Praise of the Tush, Mandiæ is carefulto point out that he is hundred percent heterosexual:he sees no traces of transsexualityin his erotic appetites. The conservatism ofthis statement simply astonishes. How is itpossible that anyone who enjoys sex as a zoneof free, carnival-like transgression of decency,could suddenly consider himself a "purist",i.e., a Puritan "man"? Mandiæ is eitherpretending to be pure or else he is a hypocrite.In either case, he occasionally demonstratesVictorian cowardice, and from the standpointof the androgynous 21st century, heeven sounds a bit grandfatherly...Only when we reach the essay The Appealand the Curse of Perversions are we introducedto a wholly liberal text boasting this instructivesentence: "Codex of perversionshould be abolished as the perversion that itis". Thus the book really gets interestingaround its hundredth page, when Mandiæ finallyadmits that pornography is "nothingmore than a dream of colossal fucking" andfor this very reason one of the best-sellinglies ever. The same text professes a view thatpornography is so artificial it resembles art.(...)It seems that The Priapus Problem is Priapus'basic indifference to sex outside pornotopia.Like the tragic character played byBrando in The Last Tango in Paris, Mandiæpreaches dehumanized copulation of "universalcock" with "universal cunt"; intimacy isjust an unattainable "surplus" of communication...You won’t enhance your sexual life by readingThe Priapus Problem, but you will learnsomething about the sexual taboos ofMandiæ and our civilization in general. Itmight help you to lose some of your ownprejudices. And it certainly serves as a helpfulguide through sexual fantasies of themiddle-aged men of today. In spite of allstylistic imbalances and repetitions (symptomaticof the journalistic genre in which thetexts were originally written), The PriapusProblem is a provocative and stimulatingbook. Let’s call it the McDonald's of eroticliterature. It certainly serves up some tastymorsels of information that none of the othersupposedly liberal and open-mindedCroatian intellectuals (Left or Right) woulddare publish. Compared with them, Mandiæ'sadvantage is absolute, and it involves real,not virtual, courage.Nataša GovediæHrvoje TurkoviæFilm Theorypublished by Meandar, Zagreb, 2000urkoviæ's Film Theory treats continuityof perception and invisibilityof editing as the central problem ofboth film production and its reception:everything has to be discernible, rooted inhuman cognitive apparatus... Films, ofcourse, do shape human cognitive abilitiesin special ways (Hawks' Rio Bravo obviouslyhas a different impact than Godard'sBreathless). This epistemological functionis closely connected with social regulationwhich in turn shapes our sociability,making the art of film not only anepistemological, but also a communicationphenomenon (not necessarily a "language").In the first part of his book, Turkoviæconcludes his examination of film productionwith two relevant points. Firstly, heclaims that epistemological function of filmprocedures complies with general cognitivefoundations, although, in principle,it remains open to a wide range of possibilities.Epistemological function is capableof further development, but only withinthe frame of human cognitive limitationsand social possibilities (which escape precisedefinition). Turkoviæ uses George Stevens’Place Under the Sun and Hitchcock'sPsycho as cases in points.In the second part of the book he attemptsto elaborate on this "epistemic,epistemological and communicative" principles,applying them to a concrete problemof making a film scene. This problemboils down to the realization of continuitywithin the scene (...).The third part of the book explains theproblem of the editorial motivation citingHitchcock's movies Psycho and The Birds,Godard's To Live Your Own Life andBreathless and finally Buñuel's Un Chienandalou. Turkoviæ lists the central principlesof editorial and narrative motivationand explains the regular patterns of motivationalforce, which results in some cutsbeing "visible" while others remain "invisible".Of course, when narrative organizationand metacommunicational instructionsserve the purpose of organizing the particularscene, the agents of production becomeagents of coherence (structuring, organizing...)and they are, in principle, understoodas "macrostructures", i.e., generalprinciples of coherence. Turkoviæ uses theterm thematisation to describe this unique(and integrated) regulation of coherentperception (including both protagonistsand their fictional worlds). The fourth partof Film Theory discusses thematisation inmore detail, and the author tries to explaina connection between thematic focus andthe formation of the film world...Nikica GiliæMladen MachiedoBittersweet Italy(Three DecadesWithWriters)published by "Matica hrvatska", Zagreb,1999pistle is the central term in Machiedo'sbook Bittersweet Italy, where itserves as a main strategy for introducingour unknown neighbors (to useMachiedo's term). The book consists ofninety texts dedicated to Italian writerswith whom the author cooperated duringthe last thirty years. Some of them arefriends, acquaintances and fellow scholars,but there are also others, with whom Machiedodid not get along. All of them arelisted in alphabetical order and divided intofour sections: the ones that visitedCroatia; the ones that Machiedo met onlyon Italian soil or only through letters; theones he (in spite of his efforts) did notmeet at all. The last section is called "tracesof the spaces". Although the book will beof most use to scholars if Italian culture, itis not written exclusively for academic circles.The author defines each writer withinhis/her cultural context - the reader willtherefore meet Montale and the coast ofLiguria, Bigongiari and Florentine cafesfor the literary and academic set, Veniceand Paolo Barbaro. Machiedo’s criterionfor the selection of authors in the book isvery personal. The ones who appear in thebook have given Machiedo the gift of, ashe says, an exquisite encounter.Dušanka ProfetaPavle KaliniæDefeated bythe Timespublished by Nova knjiga RAST, Zagreb,1999ince he writes as a firsthand witnessof hard times, Kaliniæ is at his mostpersuasive in stories thematicallyconnected with the Croatian War for Independence.Through the bloody mist of warthe reader clearly sees that war is neitherheroic nor wonderful, but a succession ofchaotic coincidences caused by hatred, violenceand revenge. Besides the reality ofwar, Kaliniæ also describes the bitter fate ofCroatian emigrants and obtuseness of foreignerswho don’t have a clue about what’sgoing on in the Balkans. The authordescribes basic differences between Croatiaand Europe and writes very criticallyabout the Croatian present. In some of thestories Kaliniæ makes clear that all theseBalkan blues of national and political hatredare not characteristic of only our times,but also the times when our fathers andgrandfathers were young...Marinko KrmpotiæEverything Is JustA JourneyConversations with Vanja Sutliæedited by Boris Juriniæ, published by Irida,Zagreb, 1999verything Is Just A Journey..., a collectionof interviews with VanjaSutliæ, a distinguished Croatianphilosopher, has been published to markthe tenth anniversary of his death. This isthe first time that all of Sutliæ’s interviewsin Croatia and abroad have been compiledin one book. The interviews cover the periodfrom 1966 through 1989 and deal witha wide range of subjects, including dailypolitical events, Sutliæ’s university activities,lectures and writings…Tonèi Valentiæ

II/40, 12. listopada,,,. 31Devad KarahasanSara and Serafinapublished by Durieux, Zagreb: 1999arahasan's novel Sara and Serafinacan be seen both as a "genre revival"and as a call for the traditionallyaccepted models of fictional narration.Both notions are clearly present inthe writer's formal insistence on the primacyof the storyline that reflects narratedreality, in his treatment of the characteras an integrative force of the text, inreinforcing the mechanisms of "realistic"narrative motivation and, most generally,in the methodology that constructs theworld of the text on the principle of discoursivecontrasts. It seems that despitethe prevalent postmodern rhetoric ofnarrative multiplication, Karahasan, whoin one interview described literary postmodernismas "the pitiful capacity toconfuse", is trying to reestablish the principleof consequential and textual homogenizationin his latest novel (and in hisother works too), thereby rethinking therelationship between the real world andthe possible worlds of the literature.He is interested in characters andtheir relationships, he takes care to narrateevents in "real time", but above everythingelse, he is doing it to honor thegood old-fashioned story. The story mustbe beautiful, exciting and trustworthy.Besides reinventing the genre, Karahasancreates and nurtures an impressively widesemantic field located outside theboundaries of the text, sometimes crossingover into his previous works, and sometimesover the historical borders of amuch broader culture-specific context.The structure of Sara and Serafina iscomplex and carefully plotted, presupposingseveral levels on which the text canbe read and interpreted. But no matterhow far the reader heremeneuticallystrolls, he is always invited to return tothe core of well-narrated story.The plot of the Sara and Serafinaunwinds during the war years in Sarajevo.It concerns itself with different ways inwhich people escaped the besieged city.In order to persuade his wife to leavetown, the narrator (if biographical data isto be believed, he closely resembles thewriter himself) has not only to obtain thenecessary documents, but also to persuadethe stranger Sara, that is, Serafina, toleave the town. (...)Through the composition that constantlyquestions the reasons for goingand reasons for staying, Karahasan alsoindirectly depicts the everyday life duringwartime. War has made personal relationships(like love, friendship and mutualunderstanding) so important preciselybecause they are inseparable fromthe "bare" reality of daily life, the realityof survival. The novel says it perfectly:"In liminal states, in times of great temptations,people become more sensitiveto ethics than usual, perhaps even moreethical in general, or at least more ethicalthan they would normally be, becausethere is nothing else left." (...)The principle of duality, expressed andrespected on almost all narrative levels,can also be identified in the concept ofdramatic characterization, where dialogicalprinciple turns out to be the patternof signification and interconnection betweenseparated elements of the text. Forinstance, narrator’s voice changes intonationby shifting from the main plottowards more personal reflections, thereforechanging the dominant linearity ofnarrative discourse to a more essayisticstyle. Using the same methods, Karahasanalso tries his hand at modernistic formulasof generic hybridization, betterknown as "novel-essay". Essayistic partsof the novel always elaborate on subjectsthat form specific cultural and historicalcontext of Bosnia and Herzegovina (alsofrequently discussed in other Karahasan'sworks). (...)New dialogical and culturally contrastedperspective within the novel is introducedthrough the duality of the name Sara/Serafina,where Sara refers to Jewishheritage (the name is taken from OldTestament), while Serafina connotes aChristian name for an angel. Inner contradictionof this "dual personality" emphasizesmany inner conflicts within thecultural system in Bosnia and Herzegovina.The dialogical relationship betweentextual and extratextual meaning in thenovel does not only serve as a hugelysymbolic parallelism; it also registers binarismon almost every level of culturalsignification of the described and narratedarea. Karahasan successfully avoidspathetic and simplistic narrative solutions;he makes sophisticated allusions andcareful semantic interconnections, constantlykeeping in mind the whole "network"of the story. I believe that thisnarrative excellence and the power of hisnovelistic imagination are Karahasan'sessential qualities.Katarina LuketiæBody in Transitionedited by Djurdja Barlett, publishedby Faculty of Textile Technology, Universityof Zagreb, Department of FashionDesign; Zagreb, 1999ody as a culturological fact makesa common denominator of otherwisevery heterogeneous texts inthe book Body in Transition. The textsreflect different styles of writing, fromthe scientific analysis of empirical data toart essay. All the works, published in thistwo-language edition in English andCroatian, are based on the papers presentedduring the international conferencethat was organized several years ago bythe Fashion Design Department at theFaculty of Textile Technology. The authorsdeal with the body, in the spectrumof ideologized, dressed, artful, sexed orfuture body images (these attributes arealso the thematic units within the book).Scholarly perspectives include authorsfrom sociology, ethnology, cultural studies,psychoanalysis, communicationtheory, philosophy, philosophy, historyand art theory.The book of sixteen essays on the subjectof the body opens with Igor Pribac'scomparison between Descartes' and Spinoza'snotion of the body, followed byNadeda Èaèinoviæ's text Civilizing theBody (here the discussions include authorslike Elias, Mauss, Nietzsche, Derrida,Baudrillard, Mary Douglas). DanielLabaš lists the elements of non-verbalcommunication, Maria Bruna Pustetto ispreoccupied with body in politics. FlorenceMüller writes about "ideal femaleimage versus the female reality fromneoclassicism till today", and "male" partof the story is covered by the text Masculinity,Fashion and the Body 1870-1915 byChristopher Breward. Ingrid Šafranekdiscusses Paradoxical Body - Texts of MargaretDuras and Mariapija Bobbioni is theauthor of Face, the Space of the Speech. Inthe work Body Fetish, Ugo Volli presentsa thesis on body fragmented in pornoindustry images. Ivanka Ivkanec registerssome elements of eroticism in traditionalnational costumes and oral literature. Theonly text that was not presented at Zagrebconference but was nevertheless includedin the book is the abbreviatedchapter About Sexual Life of the Feet andShoes from Valerie Steele's book Fetish:Fashion, Sex and Power.Alexander Štulhofer deals with relationshipbetween postmaterialism andsocial organization of sexuality; IngaTomiæ Koludroviæ expounds on the notionof transition (underlined with thetitle of the whole book) that permanentlydetermines transsexual behavior. The lastpart of the book, entitled Bodies of theFuture, consists of texts by Ted Polhemus(Postmodern Body) and Marie-LouiseAngerer (The Body Possibilities: Body asInterface).Iva PlešeAndrija MauroviæKandaul: EroticTestamentpublished by TV Extra, Zagreb 2000oubtless it began as an accident:on some occasion while he wasdrawing an intercourse between aman and a woman, something Mauroviædid frequently and enthusiastically toamuse himself and the others, his handadded an onlooker. Having made the discovery,the hand got busy turning out endlessvariations of the subject, until it finallysupplied the onlooker with its ownface. There must have been a single momentwhen Mauroviæ stopped in amazement:his comic strip had revealed theunknown, suppressed, probably unacknowledgedtruth. In any case, once theartist faced his most secret fancies, hecontinued exploring them insatiably. Inyears to come, his fantasy has achieved algorithmicprecision, where the same inputalways resulted in the same output,i.e. the artist’s pleasure.Input, if you must know, involves aspitting image of Mauroviæ and his wife,a fifty year old woman of ample bosomand buttocks. Her thin hair is tied in abun, she has a certain type of earrings,and a transparent dark slip with stockings,or else she wears nothing at all. Thethird player in this perfect triangle is astranger: he is usually black, Jewish, Muslim,German or some homegrown rake: adock worker, drunk, cobbler or priest asugly as the Devil. After a brief introduction,the old sly "yields" his wife to theother man, and later on decides whetherto join the game or just watch it (while heconveniently pretends he's asleep). As faras the artistic skill is concerned, Mauroviæ’serotic testament makes Auer’s eroticlegacy appear naïve and amateurish, whilethe male rape from Pulp Fiction seems likea work of an innocent schoolboywhen compared to Mauroviæ’s doctoralthesis entitled In Prison. I have no doubtthat this antipode to Manara's eroticwonderings through literature and thesubconscious, as brutal and banal as it isgynecologically precise, shall find manyfaithful followers among its readers...Boris BeckCyberfeminism[ver.1.0]edited by Igor Markoviæ andtranslated by Rada Boriæ, MarioDueviæ, Vesna Jankoviæ, IgorMarkoviæ, Natalija Rihtman, OliverSeriæ and Goran Vujasinoviæ.Published by Centar za enske studije,Zagreb: 1999nthology of female on-line andoff-line writings offers differentapproaches to cyberfeminist research,theoretical analysis and cyber activismin general. Rosi Braidotti, SadiePlant, Anne Balsamo, Nancy Paterson,Alla Mitrofanova, Olga Suslova, FaithWilding and Jennifer Brayton are some ofthe authors selected by Igor Mirkoviæ. Itseems that his goal was to cover the largestpossible field of cyberfeminism, thereforeincluding variety of subjects (whichinclude problems of sex, gender, bodyand its lack, identity, cyber-art, virtualreality, science fiction, techno culture andwomen’s love/hate relationship with theInternet and technology en gros).Iva Pleše

32 II/40, 12. listopada 2,,,.eljko ZoricaH. C. ZabludovskyFantastical Bestiaryof Roskildepublished by Niska, Zagreb, 1999.he official, documented history ofthe town of Roskilde is not particularlyinteresting, or, to be moreprecise, not a bit more interesting thanthe history of so many small Europeantowns that take great pride in their oldchurches, castles, or archeological sites.What makes Roskilde interesting is its,for want of a better term, alternative history,that is, the history of its fantasticalcreatures. eljko Zorica set out to investigatethat history, with a little help fromZabludovsky…In the introduction, Zorica explains thestart of his cooperation with Zabludovskyin the late eighties. They agreed thatZabludovsky would “reveal secrets fromthe other side of life, from the parallelworlds”, and that Zorica would writethem down and adapt them, also takingcare of the publishing part. They wouldsign it as co-authors. A critic living atthe end of 20th century is used to all kindsof miracles, but accepting the factthat she has to review an author who inhabitssome parallel world is a little difficultto take…Although the title suggests the fantasticalbeasts of Roskilde, the creatures weencounter belong to a joint celestialworld of gods and animals. Thus wemeet brewer’s horses and Roskilde swansalongside gods from Nordic myths –Thor, Freya, Loki and others…. The tracesof gods were followed and celebratedby many poets, which is why we knowmore about gods than fantastical animals,although their diminishing traces arestill here - on façades, coats of arms,fountains and portals. Zorica has foundand described many slumbering Roskildebeings: swans, snakes, basilisks, trolls,griffins, even the Devil himself. Assistedby Zabludovsky, Zorica tells storiesof their origin and experiences, showinghow ties between people and fantasticalbeings were once much stronger thanthey are today. Façades of our houses,which are often made in concrete, withneon signs instead of guardians made instone, testify to that as well…Series ofphotographs, drawings, designs, andpaintings provided by the authors showthat fantastical beings on the old buildingsalso die, wiped out by the dictatesof modern construction, or else they disappearbeneath concrete and aggressivebillboards. Now the issue at stake istheir actual, final death, in this world andall parallel worlds – death by oblivion.… Zorica and Zabludovsky aim to showus that we live in illusions, that we toooften keep our eyes firmly glued to ourshoes, instead of looking up. Up wherebasilisks and griffins, stone angels andtwo-headed snakes are, and if we watchthem long enough, we will see entire citiesbehind them, cities that appear soclose that we could reach out and touchthem with bare hands.Dušanka ProfetaBranko FuèiæTrifles/Fraškepublished by Kršæanska sadašnjost,Zagreb, 1999he title of Fuèiæ's book, Trifles/Fraške,is derived from oldGlagolitic jargon, where it stoodfor "trifles, worthless things, prattles,follies". We already met them in Fuèiæ'sprevious book, Terra Incognita, under theguise of "little" (h)istories about ordinarypeople, landscapes, customs and historicalmonuments of Istria and Kvarner. InFuèiæ's latest book, the author continuesto intermingle history and present times,travel books, biography and autobiography,documents and fiction, ethnographyand "little" histories. These are notcultural studies, nor could they be usedas teaching material, but Trifles/Fraškedoes have cultural and historical valuebecause it provides extraordinary andpersonal perspective... The book isexceptional in more ways than one: oneof the most interesting things about it isthe author's rare gift for writing. Althoughhe is mostly preoccupied with valuesof national importance – like Glagoliticwritings and medieval paintings in Croatia– Fuèiæ nevertheless succeeds in writingabout "trivial" and "unimportant"things" in an easy, simple and attractivemanner, showing both wit and intelligence.It only goes to prove that seriousscholarship can go hand in hand with havingfun and enjoying one’s work…Iva PlešeCD-ROMClassics ofCroatian LiteratureII. (Poetry)published by Bulaja naklada, Zagreb,2000fter the pioneering CD editionClassics of Croatian Literature I(Epic poetry, Novel, Short stories),publishing group "Bulaja" continuestheir work on this second CD, whichcontains the most important works ofCroatian poetry from the Middle Agesuntil the second half of the 20th century.Ivo MaroeviæZagreb WritesZagrebpublished byDurieux, Zagreb, 1999.published by Durieux, Zagreb 2000he book synthesizes all the mostimportant transformations of cityspace during history: from theinitial medieval cities to (post)socialisturban expansion. However, the scientificstyle has been replaced with the essayisticone, sometimes even with very pronouncedsubjective and emotional attitudes.Although he omitted the usual repertoireof footnotes, quotations andscholarly terms, and neglected detailedargumentation and verbal precision,Maroeviæ has managed to write anadequate and interesting text that can beread in one breath. It appears, however,that the speed of reading matches thespeed with which it was written.Katarina LuketiæThe publisher has produced a representativereader of Croatian poetry, especiallyits older periods. Anthologies thatcould not be found in Croatian bookshopsfor decades, like Ranjina's Treasuryof Verse, are now easily accessible inelectronic form. The CD-ROM presentssome of the most ancient lyrical versesin Croatia, as well as the note on CvijetaZuzoriæ, the most celebrated woman inCroatian poetry. Every author is introducedwith exhaustive bibliographicalnotes, and his/her poetic work is accompaniedwith a dictionary where one canfind explanations of certain less familiarterms in the text. Besides the authoredverses, the CD contains anonymous oralpoetry as well. That is what makes thisCD, created by the most relevant Croatianphilologists, a valuable critical edition,lyrical anthology and multimediahistory of Croatian poetry, all at the sametime.When compared with Classics ofCroatian Literature I (Epic poetry, Novel,Short stories), the first CD-ROM inthe edition, the second one offers severalimportant improvements. First, the possibilityof browsing through the texts;secondly, the possibility of hearing someseventy-odd sound recordings of poetryreading, performed by Tomislav Rališand Joško ŠevoDean DudaMiljenko JergoviæYou Say Angelpublished by: "Durieux", 2000You Say Angel, the latest book by writerand essayist Miljenko Jergoviæ, boasts anunexpected subtitle – drama. It containsthirty-one dialogic scenes, which togethermake a single story about a life “in a newpart of town, born on the other side of theriver”. The story takes place in an easilyconceivable setting, a number of crampedapartments in a skyscraper. There are exactlyhundred characters, if I counted themright. A hundred faces, young and old, maleand female, with or without a name, whopresent small scenes from their happy-unhappylives. Besides living in this universalskyscraper, the characters are also boundtogether by the fact that in every story, atleast one of the characters says angel. Thecharacters are not connected by plot andthey, of course, don’t know each other inthe space of reality. Although in Jergoviæ’sdramatical fiction they don’t come into directcontact with each other, the similaritiesand analogies are clearly recognizableto readers. Contrary to Tolstoy, Jergoviæcould say that all unhappy families resembleone another. Or, alternatively: all familiesare both happy and unhappy, withouteven knowing it, or realizing why their livesproceed in a certain way.The narration in Jergoviæ’s previous bookshas always been marked by the inner voiceof the narrator, whether it was a voice ofthe characters or Jergoviæ’s voice. Whilethe voices in his stories always seemed autonomouswhen telling their stories, theywere always intertwined with Jergoviæ’sown voice – the voice of the narrator whoanalyzed them, entered them, who madecomments, pitied them or laughed withthem. Formally speaking, the dramatic discourseof You Say Angel cannot tolerateJergoviæ’s authorial voice. The only timehe appears in the first person is in the prologueof the book, in a lovely miniature onlife in a big city, which also serves as themost accurate, and self-reflective review ofhis book. He writes: “Each part of thebook can function on its own, but it alsorelates to other parts, combining with differentparts into different wholes. The wayin which they combine, and how they areselected, depends only on the will of theperson who is making the selection and onhis/her divine need to choose a whole thatwill express some particular feeling.” Basedon this prologue, it is also easy to imagineJergoviæ building a complex dramaticskyscraper consisting of hundred facesthat represent the sadness and sorrow ofthe life we are living. Jergoviæ can rightlybe compared to Balzac and the way he minutelypainted and systematized an enormousbuilding that is his Human Comedy.Without any doubt, Jergoviæ’s dramaticgenre is a tragicomedy, farce, grotesque.These features are not new to his discourse,but they are more apparent in this dramaticform, where they cannot be concealedby the narrator’s gentleness or temperedby the slower rhythm of fiction. Grotesqueand comedy may naturally springfrom the scenes themselves, but tragic andfarcical tone is in line with the wayJergoviæ observes them.Andrea Zlatar

II/40, 12. listopada,,,. 33Nada Švob-ÐokiæTransition andNew EuropeanStatespublished by: "Barbat", Zagreb: 2000he subjects of the latest Švob-Ðokiæ'sbook, Transition and NewEuropean States, fit into differentframeworks: transition to a new system,transition period leading to a more dignifiedliving, concepts of globalization andregionalism, new uncertainties based onhistorical events, fear (or positive anticipation)of new and different times. Whileaccepting the need for a concise, theoreticallysound and (especially in her owncountry) topically relevant book abouttransformations, and keeping in mindthat, in this respect, Croatia is not verydifferent from the rest of the world, theauthor describes transition processes thatmarked the last decade for the fourteennew European countries. As a result, theborder of Europe has moved a little furtherto the East. But what have the newstates (and Europe) gained in all thischanges, where are they heading andwhat are the results of their first independentdecade - these are the complex questionsthat Nada Švob-Ðokiæ tries to addresswith equally complex answers. Atleast they are complex when compared toour expectations. Bilateral and multilateralrelationships of existent states initiatedthe new processes: globalization andregionalism. Are these concepts mutuallyexclusive or connected by cause and effect?What abut the new integrations, especiallythe European one? Has the statebecome, as the author notices, simply thebest delegate of a certain society in mattersof international affairs, or could wedescribe the state as force that guards theauthoritarian and powerful national elite(national elite being a group of people refusingto relinquish their positions - althoughthey have formally accepted theprocesses of democratization, just likethe majoriy of their society)? What standsin the way of democratization, emancipationand development of new states:these questions remain very important interms of the changes that have been embracedon the global level. New internationalsubjects must address and facethem as well. Interestingly enough, thesedifficult processess vary significantlyfrom country to country, depending onthe local situation and the way the localgovernment is run. Thanks to the relative“youth” of these countries, and tofrequent changes in their domestic policy(a result of learning by trial and error),we cannot say with certainty what is thebest way for any of them. For the samereason, more precise data about them isdifficult to come by, so our vision of thenew states, including their economic parameters,is understandably blurred. Rightnow, we couldn’t even write an accurateaccount of their most recent (ten years)history, let alone understand them inthe context of similar countries elswherein the world.Grozdana CvitanMiljenko JergoviæA History Manualpublished by Naklada ZORO & DANI,Zagreb – Sarajevo, 2000History Manual contains MiljenkoJergoviæ’s articles originally publishedin the independent Sarajevomagazine Dani. In his columns, this productive,widely read and popular multinational(Bosnian, Herzegovinian andCroatian) writer discusses his past, hischildhood and life in Sarajevo. In his attemptsto collect the fragments of hisown history, Jergoviæ evokes a now bygoneera; the era that was smothered by manylayers of ideology and nationalism.Jergoviæ is not interested in political profileof socialism, nor is he attracted to homogenouschronology and master historywith all its literary laws. What interestsJergoviæ are our daily lives, and all thoseplain, banal or intimate details that havebeen a feature of his worldview for so long.His generation and his hometown arean integral part of that worldview too. Inthe course of cleaning up his personal history,Jergoviæ digs deep in the storageroom of what was, rediscovering suchthings as “sugar bars” that the replacedchocolate bars as the most popular sweetsin the eighties, the first Coca-Cola machines,the football games where onebought newspapers to sit on, the periodof Sarajevo Olympics, old city coffeehouses,housmasters and many otherthings that marked, he writes, the goldenprewar years. This makes HistoricalManual a book of nostalgia and sentiment,of yearning for the “old” and “innocent”times. In its narrative technique ofpatchwork and narrative fragmentation(short cuts), and the continuous emphasison the didactic, this book closely resemblesprevious Jergoviæ's works, namelySarajevo Marlboro and Mamma Leone.Katarina LuketiæIn Defense of theFuture, Searchingthe Mine Fieldedited by Freimut Duve and NenadPopoviæ; published by OSCE and Durieux,Zagreb,1999he future of the region of formerYugoslavia was "defended" by RusmirMahmutæehajiæ, MiljenkoJergoviæ, Ivan Lovrenoviæ, Dragan Paveliæ,Slobodan Šnajder, Andrea Zlatar,Branko Sbutega, Baton Haxiu, BoraÆosiæ, Dragan Velikiæ, Filip David andDragoslav DedoviæEvacuationselected contemporary fictionfrom Bosnia and Herzegovinapublished by Feral Tribune, Split, 1999Drago Janèar. Although they choose differentforms – from diary notes to personalletters and essays – most authors agreeon one thing: it is almost certain thatthe future of the nations of former Yugoslaviahas been forfeited. Authors mostlywrite about the future of their owncountries, barely touching upon global issues.It seems that instead of sharing globalfears, we are focused on our narrowlocal concerns, which results in unitingus in a pretty bizarre way. Instead of beingafraid of nuclear and ecological catastrophesor the dangers of genetic engineering,this part of the globe fears theremains of land mines, corruption, nationalism,political anachronisms, isolationfrom the world. The ultimate fear is obviouslythe fear of being condemned toyour own backyard – another way of cancelinghuman rights in future. Talk aboutthe future is necessarily connected withour awareness of the present tense, thepresent moment, but more often thannot we derive our future from our recentor more remote past. In Branko Sbutega'swords, quoted from Writings about BokaKotorska 1993-1999: "It is not very uncommonfor a world to wait for somebodyor something to die, in order to awakethe global interest and respect for the deceased."Sbutega's words perhaps containboth the diagnosis and the medicine forour ailing future. This region has understoodthe word "future" as an excuse torewrite the past for far too long.Dušanka ProfetaDedoviæ decided to compile a corpusof fiction by a younger generationof Bosnian authors, who startedwriting in the late eighties. In the wordsof the editor himself: “in those severalprewar years when Communists lost anyability to govern, and the chauvinists stillhadn’t consolidated their power, the old rulesof the game barely applied, and the newones were still unclear”, adding that “in thiszone of zero gravity, a number of new namesappeared, working on the margins ofBosnian literary scene and heralding the revaluationof the prevalent literary tradition.”(…) The anthology features twentythreeauthors and thirty-two short storieswritten between 1987 and 1998… Just likemany of their compatriots, the featuredauthors have in the meantime scattered acrossthe globe, so some of them now live inbizarrely named cities like Kerkrade in theNetherlands, or Tampere in Finland, whileothers reside in Prague, Frankfurt, Washington,Chicago, Zagreb or Belgrade. Mostof those who remained in Bosnia and Herzegovinalive and work in Sarajevo, and twoare no longer among the living…What makes this book extraordinarilyinteresting in terms of reading experienceis its textual organization, that is, its storyplacement. Specifically, Dedoviæ circumventedsome of the more usual solutions:he did not arrange the stories according toauthors’ age, or alphabetically, or even accordingto his own reading logic. He dividedthe contents of the anthology into foursections entitled Child, Woman, Soldierand City, although he doesn’t always strictlyadhere to the constraints of these subtitles.In other words, he has arranged thestories thematically, grouping them in fourseparate wholes dealing with the subjectmatters of childhood, love, war, and “city”as the crucial background against which theplots take place and fate of characters is decided.In most cases, the city in question isSarajevo, as a paradigm of everything thathappened in Bosnia since April 1992, whenthe first grenade exploded. To quote thesentence from Asmir Kujoviæ’s story TheBum And The Princess, “what made mostof the people here related was a sense thatthey were all somehow at odds with theirpast: in conversations, everyone dividedtheir lives in before and after war.” War isthe canvas on which stories dealing withchildhood, living abroad, falling in love, urbansetting and its protagonists interminglewith events from the earlier war and warstories from the front line.Dedoviæ’s Evacuation completely fulfillsthe role of every anthology, which is toprovide the reader with the information onthe literary “state of affairs”, and to affordthe critics and literary historians easier navigationthrough the texts. Consideringthat short fiction in contemporary Bosnianliterature, as in Croatian new fiction, is afavorite genre of many novelists, DragoslavDedoviæ’s Evacuation offers a useful overviewof all pertinent writers of fiction fromthe younger generation of Bosnian authors.For those readers who are only preparingto read Bosnian authors, this book willprovide a good introduction to contemporaryfiction in Bosnia and Herzegovina.Igor Štiks

34 II/40, 12. listopada 2,,,.FRAKCIJAperforming arts magazinehe performing arts magazine Frakcijais published jointly by the Center forDrama Art and the Academy for DramaArt, Zagreb. Its main focus is on exploringrelevant occurrences in performing artstheory and production in Croatia and abroad.Within the scope of its abilities, Frakcija endeavoursto encourage new tendencies inCroatian production and to present them internationally.Among the projects and authorsincluded are Robert Wilson, Eurokaz – Festivalof the New Thetre, Peter Sellars, WienerFestwoche, Eugenio Barba, Branko Brezovec,Societas Raffaello Sanzio, Nataša Rajkoviæ/BoboJelèiæ, Goat Island, Ivica Buljan, JanFabre, Vili Matula, etc.The editor-in-chief, Goran Sergej Pristaš,himself a dramaturge, theatre director and juniorlecturer at the Academy for Drama Art,has gathered a team of diverse and highlycompetent Croatian and international contributors,such as Lada Èale Feldman, Darko Suvin,Hans-Thies Lehmann, Valentina Valentini,Elin Diamond, Ljiljana Filipoviæ, JosetteFéral, RustomBharucha,ViktorMisiano, NatašaGovediæand Ivica Buljan.Apartfrom the originalcontributions,themagazine includestranslationsof relevanttheoreticalessays bythe likes of Derrida, Gilles Deleuze, Lacan,Judith Butler, Foucault, Camille Paglia, SueEllen-Case, Barthes or Slavoj iek. Of thesubjects covered in various issues the followingare of special interest: the Bertolt Brechtcentennary, sexuality, and Giullio Camillo'stheatre of memory.In collaboration with various internationalinstitutions, Frakcija publishes special issuesin English. The issue on Utopia/Dystopia wasrealised under the auspices of the Landscape Xproject, as a part of the programme Stockholm-Cultural Capital of Europe 1998, while the oneentitled disOrientation: Eastern Europe (1999)was conceived with two leading Europeantheatre festivals, Internationales SommertheaterFestival Hamburg and the AarhusFestuge, Denmark. FaMa, a special bilingual,German/Croatian, joint issue of Frakcija andthe Slovene magazine Maska, on the subjectof Body/Difference, was published in collaborationwith the Dance2000 Festival, Munich.Together with the Chapter Arts Centre, Cardiff,Wales, Frakcija realized the issue on iconoclastictheatre, Disturbing (the) Image.This year the magazine was awarded a specialplaque for the international promotion ofCroatian theatre, and a special diploma on theZarez- www.zarez.comZarez is independent biweekly magazinefor cultural and social affairs. Its first issuewas published in February 1999.Feral Tribune - www.feral.hrOne of the most influential politicalweekly magazines, both in Croatia and inthe whole area of former YugoslaviaNacional - www.nacional.comBesides Feral Tribune, Nacional is probablythe most influential political magazinein Croatia. It contributed to democratizationof the country.HINA - www.hina.hrCentral press agency in CroatiaVjesnik - www.vjesnik.hrDaily newspaperKlik - www.klik.hrTheatre Publishing Triennale, Novi Sad, 2000.As of the year 2001, Frakcija will be publishedin six bilingual, Croatian/English, issues. Thesubjects of following issues include: energy,radical movements in Eastern Europe, religionand the theatre, dance: concept or skill.QuorumLiterary magazineTomislav BrlekQuorum has been published regularlyever since the mid-eighties. During theeighties, it provided space for theyoungest generation of authors, which laterbecame known as a “Quorum generation”.Among its members were some of our mostacclaimed literary names today, such as MiroslavMiæanoviæ, Zoran Feriæ, Edo Popoviæ,Branko Èegec etc. Their writing favored thefragmented style, poetry, rock music and socalled "urban fiction."The magazine has also proved vital and importantfor the generation of writers whostarted publishing their works in the nineties.Quorum’s most enduring quality is its editorialpolicy of openness to the latest movementsin history and fiction. The editorial boardhas continually shown support for many youngauthors, giving them space and opportunitiesfor new projects.In many ways, the Croatian literary scene inthe nineties was very idiosyncratic. Not onlyhas it been affected by the war, but also by thehostile attitude of Tuðman’s Ministry of Culture,which failed to provide for a relevant literaryjournal dedicated to young authors. Everythingdepended on individual initiatives, resulting in aconfusing situation where several journals, magazinesand pop-magazines aspired to the leadingposition.None succeededin becomingthe best in apurely literarysense; nor didthe any of themhad the honorof becoming anexclusive anddogmatic representativeof theGeneration X.Which, in fact,is good thing.Whether we admitit or not,the literary scene has undergone the process ofdemocratization which opened many new possibilities.During the process, Quorum has proventhat its open policy is genuine, since it continuedto help young writers by publishingthem and helping them gain recognition.We could say that in the nineties, Quorumhas turned into a trans-generational magazine.It has proven that successful cooperation ispossible between writers of different generations,a perfect formula for a respected magazine.Rade Jarak"Moderna vremena" - /www.modernavremena.hrThe biggest and the most popular Croatianonline bookshop that sells new andused books. It offers plenty of informationabout recent editions and publishers,interviews with writes, thier texts etc.Hyp.txt, Libra - www.autonomous-c-factory.hr/hipertekstwww.autonomous-cfactory.hr/maseThis address allows one to read - in Croatian- hypertexts or "texts that branch outand present the reader with a choice, andthe best way to read hypertexts is on thein interactive screen” (T. H. Nelson). Theproject was launched by editors of literaryjournal Libra Libera.enska infoteka -www.zinfo.hrEducational and reference center forwomen, established in Zagreb eight yearsago, as the first center for feministresearch in Croatia and East EuropePackagingof GovernmentElections in Croatia1995 and 1997 :collected paperspublished by Alinea, Zagreb,1999.ackaging of Government is a result of theoretical analyses, empiricalinvestigations, and the analysis of law regulations on multi-partyelections in Croatia. It provides a complete overview of electionsand presents the view of Croatia from the standpoint of sociology andpolitical science...In his valuable theoretical articles, Srðan Vrcan discusses the views of the ruling political party, its mottothat “nation comes before democracy”, and its support of ethnic homogeneity as an expression of state stability.At the same time, this attitude represented a serious obstacle to democratic transition and genuinepolitical pluralism… The author is particularly critical of the efforts to legitimize political power by metasocialand transcendental phenomena, and of attempts to justify authoritarian style of government by presentingit as a holy mission. Political power elite in Croatia controlled every area of social life by relying onwidespread political clientelism, which gave rise to a block bound by common interest – something akin to“alliance for profit”…Vrcan also elaborates on the concepts of ethnic policy, political ethnicity and increasingly nationalistideas of state in Croatia… In another discussion, Vrcan expounds on the idea of the democratization of societyand the technology of government. The 1995 and 1997 elections confirm the continuing trend to seeelections as a technology of government, and not as a pluralistic shaping or an expression of the political willof the people…Boris Buklijaš’ article on changes and amendments to numerous law regulations after 1993 also offerscomprehensive and useful insight. In his conclusion, the author criticizes the introduction of special Diasporalists in 1995, which gave great privileges to a minor part of the elective body, predominantly those livingin Bosnia and Herzegovina, for the simple reason that most of them were supporters of the ruling Tuðman'sparty, Croatian Democratic Union (CDU)…Draen Laliæ and Suzana Kunc analyzed the election TV ads of the parties participating in pre-electioncampaigns in 1995 and 1997. Their analysis, describing the research methodology in detail, shows that theCDU campaign emphasized the “nation-building” and nationalist elements, whereas the ad campaigns ofopposition parties insisted on “society-building” elements and the development of democratic society. Semioticanalysis of TV spots is also interesting… Nenad Bulat analyzes the changes in the structure of Croatianpolitical scene between 1995 and 1998. The author describes the first five years of multi-party democracyin Croatia, calling that period a “pre-political stage”, because the task of building the system with recognizablepolitical options and the development of autonomous institutions of civil society is still ahead ofus…Damir Štrelov provides an overview of the sociodemographic characteristics of the elective body. Incomparison with 1996, some significant changes took place on the Croatian political scene in the period beforethe spring of 1998. It is steadily more apparent that CDU’s popularity is decreasing, while the numberof SDP supporters keeps on growing…In conclusion, we can say that this compilation of papers offers many solid theoretical views and resultsof empirical research, which remain relevant even after the 1999/2000 elections.Dušan ubriniæAddress: Hebrangova 21, Zagreb, CroatiaPhone: + 385 1 4855 449, +385 1 4855 451Fax: +385 1 4856 459E-mail: zarez@zg.tel.hrWeb: www.zarez.comPublisher: Druga strana, d.o.oPublishing Manager: Boris MarunaEditor in-chief: Andrea ZlatarAssistant Editor: Katarina Luketiæ, Iva PlešeCopy Editor: Boris BeckEditorial board:Sandra Antoliæ, Tomislav Brlek, Grozdana Cvitan, Dean Duda,Nataša Govediæ, Giga Graèan, Rade Jarak, Agata Juniku,Pavle Kaliniæ, Branimira Lazarin, Jurica Pavièiæ, Dušanka Profeta,Dina Puhovski, Srðan Raheliæ, Sabina Saboloviæ, David Šporer,Igor Štiks, Gioia-Ana Ulrich, Davorka Vukov ColiæLayout Editor: eljko ZoricaLayout: Romana PetrinecLanguage Editor: Marko PlaviæMarketing: Marcela IvanèiæAdministration: Nataša PolgarPrinted by Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20aThis issue is subsidized by Open Society Institute Croatia and CroatianMinistry of Culture

Igor ŠtiksDvorac u RomagniDurieux, Zagreb, 2000.oman Igora Štiksa naizgledobièno je štivo, obimom kratko,strukture jednostavne (ali otvorene),štivo s dvije relativno “poznate”,a paralelno voðene prièe koje se stapajuu jednu, recimo ljubavnu, recimopovijesnu, recimo aktualnu, ali štivoskrojeno smirenom rukom (glavom)sofisticiranog pisca. Recimo i ovo –Dvorac u Romagni prvo je Štiksovoprozno djelo...Jurica PavièiæNedjeljni prijateljZnanje, Zagreb, 1999.ri poèetku se pred èitateljem dogaða niz zloèinasa zagonetkom. Ubojica za sobom redovitoostavlja poruku te paljivo osmišljeni iizvedeni aranman s mrtvim tijelom u (znaèenjskom,ne geometrijskom) središtu. Okvirni sistemove psihopatske igre moe èitatelju biti vidljiv ranijenego istraiteljskom tandemu, no, naravno, timeæe još uvijek ostati daleko od rješenja koje se neiscrpljuje u dosjetki i kojemu je crna igra serijskogubojice samo jedan od krakova. Drugi æe nas odvestido kljuènog ugovora sedmoro ortaka u sumnjivomposlu...II/40, 12. listopada,,,. 35Detektiv, glavni lik, opremljen je tipiènim radnim, prijateljskimi emocionalnim kontekstom. Barbir, neimenovani (samoprezimenovani) istraitelj, naoèit je rastavljen èovjek – s jednomljubavnom vezom u nestajanju, a drugom u nastajanju –mlaðe generacije i modernog svjetonazora, a radi stradicionalnim vrijednostima sklonim, znantno starijimi debljim Èorakom. Struktura anrovski bliskihfilmova upotpunjena je, meðutim, ozbiljnimprodorom u društvenu zbilju kasnih devedesetih...Politièki segment nije tek zaèin – on ukorjenjujeovu prozu u naš svijet. Takva ona naprosto nijemogla nastati drugdje, što se za dobar broj krimiæane bi moglo reæi. Još je jednom Pavièiæ vjerno ispisaosliku tjeskobne atmosfere Splita u devedesetima,a taj kontekst kudikamo nadilazi funkciju kulise...Vedrana Martinoviæ...Jednostavno i jasno, povlaèeæi èakvrlo izravnu paralelu izmeðu povijesnihzbivanja, individualne i kolektivneparanoje, politièkih i ljubavnih strastiiz daleke prošlosti s onima iz nešto bli-e nam historije, u kojima dominirajugotovi isti leksik, da ne kaemo gotovoisti mentalni kod, isti fetiši, kombinirajuæiarhaièno-poetièni diskurs renesanses leksikom soc-realistièkog,autoritarnog mentaliteta, a sve to zaèinjenokomentarima i zapaanjima uduhu ovog našeg doba, doba ironije idistance, doba brzih poteza, brzihemocija, brzih ratova, brze hrane, brzogkretanja, u duhu jedne digest epohesve više nalik na strip, Štiks zapravoprogovara o povijesnoj traumi pojedincališena bilo kakve moguænosti daupravlja vlastitim ivotom.Dvorac u Romagni je demokratskaknjiga. Demokratska knjiga o nepopravljivodespotskoj naravi homo sapiensa.Ona èitaocu dopušta da u njen,ni epski ni raspojasani ni emotivni okvir,nego u okvir koji se doima kaonamjerna konstrukcija, kao skelet, upisujesvoju prièu, onako kako eli. Kakoumije. Kako su ga povijest i vrijemeobiljeili. Dopušta mu da u njoj èita(ili prepoznaje) ono što u sebi nosi. Daje obogati vlastitim iskustvom i znanjem,vlastitom poetikom ili da je ogolido skice, do krokija, ukoliko je samtakav, skica. Ona je prièa o velikimstrastima isprièana bez strasti, staloeno,na trenutke i odsutno. Ona je kao iovo naše vrijeme. Bešæutna.Treba se suoèiti s èinjenicom da jepred nama novi, drukèiji estetski, pa iemotivni senzibilitet od kojeg se danešto i nauèiti. Generacija Igora Štiksaveæ èita povijest (pa i ovu nedavnu)kao nešto što se zbilo mimo nje. Modane sluteæi, a moda i ne eleæi znatida “grijesi oèeva” uvijek dolaze na naplatu.U negvama globalne traume dvadesetogstoljeæa, ta generacija u stuporusuoèava se sa sobom i svojim vremenomna naèin kako umije, štiteæi seod boli. Moda je naèin na koji je napisanDvorac u Romagni put, prvi korak,ka “osvješæivanju” te generacije nadrugaèiji, manje radikalan naèin. Moda,a i o tome ili upravo o tome govoriknjiga Igora Štiksa, moda nema veæihvrijednosti od nas samih, od svakogèovjeka ponaosob, a sva nagvadanja opotrebi rtvovanja za “više ciljeve” u“ime viših ciljeva” prazne su rijeèi,prazne, ali smrtonosne.Marinko KošèecOtok pod moremFeral Tribune, Split, 1999.otreba za vremenskom kontekstualizacijomnuno æe iz Košèecovaprvijenca Otok pod morem,romana èiji je glavni zaèin upravoautorova sklonost ludièkom izmjenjivanjunajrazlièitijih registara, izdvojitionaj sloj koji ga pridruuje korpusudomaæe ratne proze. Neæemo pogriješiti,jer je s njim hrvatska proza 90-tihojaèana za djelo èiji subverzivni duhomoguæujenovipoglednadomovinskirat, dokazujuæida jeumjestovremenskedistance,koja seèestopovlaèikao argumentza nepisanje, dragocjenija ipak onaironijska. Meðutim aktualnost romanane lei samo u njegovoj društvenopolitièkojdimenziji. Košèec beskompromisnoironizira novokomponiranuvarijantu hrvatskog domoljublja, idejueuropskog ujedinjenja, feminizam ilifrancusku nacionalnu samodopadnost(s osobitim naglaskom na njenu najopasnijuderivaciju – fašistoidni “lepenizam”),a jednako tako razraèunavase i s knjievnoteorijskim dogmatizmom...Otok pod morem razvojni je romanneobièno pitoreskne strukturekoja svojom šarolikošæu oivljava praæenjepripovjedaèeve duhovne preobrazbe...Bijeg s kopna na otok, osnovnalinija radnje, samo je kièma razvedeneromaneskne strukture – u ubrzanomritmu pred našim oèima promièunadrealistiène scene, groteskne epizode,ivopisni likovi, poetski nadahnutiopisi, sentimentalne evokacije, erotskauznesenja, angairani ekskursi, literarnealuzije, sve proeto nepresušnomenergijom. Dojam necjelovitosti,kao nuan rezultat ovako izrazito mozaièneforme, tako postaje posljedicateme i, s obzirom na nju, smišljenoizabrane i provedene polifone koncepcije...Otok pod morem sa svojom sretnomsintezom zabavnosti, intelektualnosti,osjeæajnosti i aktualnostipravo je osvjeenje za suvremenu hrvatskuproznu produkciju. I koliko jeoèigledno da se autor odlièno zabavljaopišuæi ovu knjigu, toliko je vjerojatnoda æe se èitatelj jednako osjeæatidok je bude èitao.Slavenka Drakuliæ,Kao da me nemaFeral Tribune, Split, 1999.enzibilno i proeto duhom crnoghumora, razumijevanjeuloge predmeta u enskom ivotuspasilo je knjigu Kao da me nema,roman koji nije bilo moguæe napisati,potaknut novinarskim istraivanjem,graðom prikupljenom zaknjigu svjedoèanstava o masovnimratnim silovanjima, dakako iz perspektivertvi.Roman o temi koja se, tvrdi autorica,ne da novinarski obraditi, poèinjei završava u Karolinskoj bolniciu Stockholmu, u oujku 1993: poèinjemrnjom i snom o osveti, a završavau trenucima kada protagonisticaodustaje od mrnje i osvete i osjeæanagovještaj zaborava... Ishodišteprièe je novinarsko istraivanje;opis središnjeg dogaðaja – silovanjaglavne junakinje – preuzet je iz autorièinaintervjua sa silovanom enom,autentiènog novinarskog teksta.Roman je istodobno napisan udijalogu s piscima logoraške literature(najviše se uoèava lektira JorgeaSempruna). Treæi utjecaj kao da senajviše primjeæuje: u duhu suvremenogholivudskog imaginarija ili suvremenemedijske slike svijeta, gomilanjemprizora nasilja nehotice segubi eljeno djelovanje na èitatelja.Naposljetku, glavna junakinja je tipiènaprotagonistica u opusu SlavenkeDrakuliæ, ona je urbana djevojka,opsjednuta enskim predmetimai svjetonazorom enskih èasopisa.Robert PerišiæMoeš pljunutionoga tko budepitao za nasKonzor, Zagreb, 1999.omalo je dosadno u Hrvatskojstalno tupiti o generacijama, aliMoeš pljunuti... stvarno je vrlogeneracijska knjiga. Knjiga koja je, kakoi prilièi uredniku naraštajnog èasopisa,sjecište kojeèega što noviji hrvatskiknjievni senzibilitet voli, trai idri da nemamo. Perišiæ “posuðuje”knjievni hall of fame kvorumovaca:èovjek æe tu, kao i kod veæine našihprozaika devedesetih, napipati Carvera,Bukowskog, Ondaatjea, IrwinaWalsha i “prozu urbanog pejsaa”. Natu èitanku Perišiæ nadograðuje socijalno-dokumentarnisenzibilitet devedesetihi (po)ratnu ikonografiju... Perišiæje èovjek koji piše o PTS-u, heroinu,Torcidi, kamatarima i podstanarima.Cijeli fotorobot knjievnosti devedesetihje u toj knjizi: fotorobot desetljeæau kojem su pisci posuðivali utjecajei lektiru od starijih i obrazovanijihprethodnika, ali su te obrasce punilitjeskobnom ivotnom zrelošæu i iskustvomkoje posljednja sretna socgeneracijanije mogla imati.Perišiæeva se knjiga sastoji od dvadesetprièa. Veæ i nasumièno listanjesvjedoèi da Perišiæ ima èvršæu viziju oonom “što” nego “kako”. Ikonografskii tematski prièe mu slièe jedna nadrugu. U pravilu se bave atomiziranimurbanim mladim marginalcima kojipasivno kliupolusvijetomi s jednakomrezigniranomrefleksivnošæuiskušavajuskijanje, trip,izbjeglištvo,šoru u kafiæu,kriminal i seks.“Kako” jekod Perišiæa,meðutim, jakoraznorodno.Ima tuamerièki skockanog short storyjasnane poante, potom jednostraniènihnarativnih minijatura, ali i dugih ikratkih prièa koje tee razlaganju koherentnogpripovjednog diskursa, kalamburu,struji svijesti, anarativnoj introspektivnosti,pa èak i interdiskurzivnomkolau.Više nego veæinu novih “naturalista”Perišiæa zanima jezik. I jezik mu jezaista zanimljiv. Rijeè je o uzbudljivojsmjesi zagrebaèkog i splitskog urbanogslanga, kolokvijalizma i klasièneèakavice... Nije, meðutim, samo stvaru višeglasju jeziènih izvora, nego i uPerišiæevoj sklonosti polifoniji i interdiskursuu kojem su citatni jeziènimaterijal ironijski gomila i kulja.Daša DrndiæAndreja GregorinaGordana CrnkoviæJurica Pavièiæ

36 II/40, 12. listopada 2,,,.Miljenko JergoviæMama LeoneDurieux, Zagreb, 1999.akon èetriju zbirki pjesama,zbirke novinskih eseja i jedneantologije, Miljenko Jergoviæukorièio je i treæu zbirku prièa U èetirigodine koje su prošle od Jergoviæeveprethodne zbirke prièa Karivani,sarajevsko-hrvatski je pisac promijeniotroje novina kao novinar, poèeopisati i odbacio antiutopijski SF roman,izdao odliènu zbirku poezije tepostao meðunarodno ugledan pisac.Postao je to ponajviše svojim prièama:knjige Sarajevski Marlboro i Karivaniprevedene su na glavne europske jezikei popraæene pozitivnim kritikama...Ako su postojale dvojbe kuda æe serazvijati prozaik Jergoviæ kad potrošibosanske i ratne teme, nakon MameLeone one više i ne postoje. Ovomknjigom Jergoviæ nije proširio svojetematske obzore na nešto novo. Upravoobratno, svoju je tematologijuprecizno i raskošno suzio na mikrosvijet:obitelj. Jer, glavninu knjige (toènije,blok od dvadeset jedne kratkeproze pod nadnaslovom Kad sam serodio, zalajao je pas na hodniku rodilišta)èine prièe u kojima Jergoviæ evocirarano djetinjstvo, bake i djedove,obiteljski ambijent i sebe sama kaodjeèaèiæa. Nakon što se pozabaviosvojom kulturnom pripadnošæu (zavièajem,gradom i naraštajem), Jergoviæje tako opisao i svoju biološku pripadnost.Stavljajuæi opet kulturu u prviplan: Mama Leone ponajviše je knjigao starim hitovima, kompotima i likerima,blagdanima i igraèkama, ljetovanjimai alovanjima. U tom smisluJergoviæeva autobiografska zbirka nastavljamemoarsku produkciju hrvatskihdevedesetih, produkciju koja jepo mnogima i najbolje što se u nas pisalodevedesetih....Moda je pretjerano reæi da je MamaLeone “najbolja hrvatska proznaknjiga zadnjih petnaest godina” (N.Rizvanoviæ), ali nema sumnje da jejedna od najboljih u ovom desetljeæu inajbolja – pogotovo najujednaèenija –izmeðu autorovih triju. Razlog je jednostavan:nimalo novoj temi Jergoviæje našao novu formu.Ne treba odviše dokazivati kako jepisanje o djetinjstvu itetako uèestalarabota. Još je Julian Barnes u Flaubertovojpapigi u indeksu nedopustivihknjiga napisao kako su “takve knjigedopuštene”, ali “samo jedna po svakompiscu”. U Jergoviæa se nerijetkoosjeti utjecaj takvog štiva. Onda kadèitamo o starom eljeznièaru koji predsobom ima rastvoren maðarski rjeèniki vozni red, pred èitateljem se nepogrešivoraskriljuje veliki djed ove knjige,èovjek koji je kod Jergoviæa potisnuoCarvera, Sidrana, Èehova i Andriæa:Danilo Kiš...Svaka od dvadeset jedne prièe iz prvogdijela knjige zapravo je smjesa novele,eseja i memoarskog fragmenta.Pisac asocijativno i bez èvrste narativneokosnice prebire po niski motivasjeæanja iz djetinjstva sidreæi se uz središnjimotiv u posljednjoj treæini teksta,na naèin koji unekoliko podsjeæana neorealistièku dramaturgiju.Jergoviæ prièe-eseje obièno završavareaktivirajuæi neki motiv sa samog poèetka,èesto ga podvlaèeæi zaèudnimnaslovima (Ako vidiš da je to auto, recimi). Poznavatelj kratke prièe prepoznatæe tu, dakako, odbljesak carverovskogiskustva. No, Carver je, baš kao iJoyce, pisac koji poante prepoznaje,promatraè koji ih nalazi u gesti, postupku,obratu radnje ili replici.Jergoviæ poante radije izrièe, one sutoèka na i asocijativnog toka. ZatoJergoviæeve prièe i slièe toliko na esejistiku.Zato su i posebne: udaljavajuse kudikamo više od središnjeg tokaovostoljetne novele nego one prethodnihzbirki.Treba, meðutim, reæi da Mama Leonesadri i dosta obiènih kratkih prièa.Rijeè je o jedanaest prièa iz drugog dijelaknjige pod nazivom Toga danazavršila je jedna djeèja povijest. I onese uklapaju u sjajan dojam o MamiLeone: rijeè je o moda najujednaèenijemi najdojmljivijem novelistièkomciklusu koji je Jergoviæ napisao. Osobitoje zanimljiva stroga tematska ekskluzivnosttog paketa. Veæina se prièabavi iseljenim Sarajlijama, bivšim susjedima,ljubavnicima i šulkolegamakoji su raspršeni od Kanade do Izraela.Sve su prièe ujedno ljubavne, prièeo sastancima, rastancima i puknutimsrcima. Jergoviæ u ovom bloku uvjebavasvoje deklarativno nagnuæe melodrami,iskazano izjavom kako je najsretnijikad èitatelja navede na suze.Osim jedne prvoloptaške a la Marquezvarijacije (Drugi poljubac GiteDanon), ostale su prièe zaista prvorazrednamelodramska roba.Da je sentimentalnost zeznut knji-evni zadatak, zna danas svatko, osimliterarnih dogmata: taj zadatak Jergoviæuuvijek ponajbolje uspjeva, kroz ove ione forme, anrove i teme. To je modai glavna vrlina njegove knjievnosti.Doduše, uvijek æe biti ljudi koji mrzenositi papirnate maramice u kino i kojiimaju poriv dobaciti nešto smiješnodok se drugima srce kida od gudaèa uoffu. Mama Leone nije knjiga za takve.Ona je na svoj naèin strašno staromodnai obièna onoliko koliko je obièan izalazak sunca.Jurica PavièiæÐermano SenjanoviæUS&A(United Split&Amerika)ilustracije Branko Efendiæ-Efi, Durieux,Zagreb, 1999.ermana Senjanoviæa zvanogÆiæo nije potrebno predstavljativjernim èitateljimasatiriènog priloga Feral Tribunea. Zaone koji su èitali Hrvatsko slovoSenjanoviæ je autor kolumne Dorindnevnik, dijelova Luminove pošte,kolumne Teletina u kojoj komentiratelevizijski program te apsolutnonajnerješivije krialjke u domovini isvijetu. Knjiga US&A njegov jeprozni prvijenac (ne raèunamo liukorièeni Dorin dnevnik), toènije –crtice s boravka u Americi u proljeæe1998. godine. Na put u Amerikupozvao je kumpanja Miljenka Smojui tako ostvario sasvim izniman pothvatu novijoj hrvatskoj prozi: nakonèitanja Æiæinih i Smojinih dogodovštinanemoguæe je povjerovati daje rijeè o mrtvom èovjeku. OivljavanjeSmoje ujedno je i oivljavanjeonoga duha koji podnosi jedino odrednicusplitski, a èiji je Smoje nenadmašeni"kronièar". Najjaèe orujetoga duha je humor, koji varira odparodije do sarkazma. Senjanoviæ sene boji autoironije ("Paško, znaš,malo san razmišlja o tebi i doša sando zakljuèka da si kreten." – kaenjemu Smoje) koja mu daje pravo dakroz Smojina usta parodira amerièkeobièaje, hrvatsku politiku, samozvanei priznate velièine iz javnog ivota(pa i obavezne lektire), sugraðane,malograðane te ponekog pokojnika.Senjanoviæ izmièe svakom idolopoklonstvu,pa je i Smoje dobiosvoje. U zdravljem opsjednutojAmerici on ne odustaje od svojihnavika, dimi, pije i muma sve u šesnaest,zavodi stjuardese. Senjanoviæevojknjizi Amerika je tek povod,kulisa. Pretpostavljam da je pravirazlog zapisati dio sjeæanja, razgovorai lekcija, jer je to ka neki mojdug prema Smoji, prema sebi, premasvima koji su Smoju volili pišeSenjanoviæ. Ako se dugovi te vrstemogu vratiti, onda je ovaj isplaæen skamatom.Dušanka ProfetaZoran FeriæAnðeo u ofsajduNaklada MD, Zagreb, 2000.rvatska kritika veæ puno desetljeæazdvaja zbog generacijskogzijeva koji postoji u hrvatskojprozi izmeðu fantastièara i postfantastièararoðenih oko 1950. godine(Tribuson, Ugrešiæ) i tzv. ratne generacijeroðene sredinom i koncem šezdesetih(Jergoviæ, Tomiæ, Perišiæ...).Pojednostavljeno, ovaj se problemoèitovao kao quorumovci nisu daliprozaika. On je, meðutim, i širi i dublji:i hrvatska proza, baš kao i film idonekle kazalište, pati od naraštajnerupe... Feriæ roðen 1961. godine lijeèidonekle tu frustraciju i u hrvatskojprozi stvara dojam homogenog kontinuitetakoji naša kritika voli.S druge strane, Feriæ je èist pisac.Nije sluèajno da je najveæi dio hvalospjevanovoj autorovoj zbirci Anðeo uofsajdu motiviran èinjenicom što jeFeriæ zanimljiv baš kao literatura, a nezbog neèeg izvanjskog, oneèišæujuæeg:politièke ili tematske provokativnosti,društvene estine.Feriæ je k tome osvješten pisac.Njegove meandriène, kompleksnostrukturirane novele-kineske kutije lijepsu primjer zrelog postmodernistièkograzmišljanja o proznoj formi...Na koncu konaca, Feriæ nije profesorskipisac, akademski metaliterarnikabinetski prozaik. U njegovim prozamaima dovoljno ludila, bolesti, oralnogseksa, smrti, incesta i vulgarnostida ga nitko ni u bunilu ne bi svrstao uladicu knjievnih eskapista teoretièara.Ukoliko nam je dopušteno upotrijebititaj ideologem, Feriæ je “ivotan” pisac...Nova zbirka 39-godišnjeg negdašnjegquorumovca ima devet proza.Feriæ ne piše mnogo i ne mijenja se ubitnome: njegova nova zbirka uvelikeslièi na Mišolovku Walta Disneya posveopæoj atmosferi groteske, zloæe ipodmuklosti...Feriæ nije tipièni majstor slice of lifeapoput Carvera, Èehova, Jergoviæaili Tomiæa. On nije majstor novelistièkepoente, efektnih obrata i tipiènedramaturgije short storyja. Njegoveprièe poèivaju na onome što se u holivudskomargonu zove high concept:jakoj dosjetki oko koje se gradi sve ostalo...Strukturirane poput kineskih kutija,te novele imaju vrlo labav vanjskiokvir, u pravilu bizaran. Taj okvir razvijase u više smjerova... Junaci (ili pripovjedaè)upliæu se vlastitim sjeæanjima,retrospekcijama na prošlost likova,anegdotama iz prošlosti, referencamana bivša zbivanja ili skriveni ironijskipotencijal onog što se upravodogaða. Gradivne ciglice Feriæevihprièa pri tome su minianegdote... kojese slau u cjelinu asocijativno ili poanalogiji.Feriæeve bi male parabole – da nisuuglavljene u novelistièku cjelinu – uvelikepodsjeæale na uasne i velièanstveneminijature crne kronike iz Imitatoraglasova Thomasa Bernhardta. Bernhardti njegova zbirka crtica nisu ovdjespomenuti sluèajno... Ima neštoduboko austrijsko i srednjoeuropsko uFeriæevim mizantropskim crnohumornimnovelama.To nije srednjoeuropsko u onom licitarskom,lipicanerskom smislu, smislumozart-kugle koji je zahvaljujuæiuèinku ideologije zagadio hrvatskupercepciju Srednje Europe u devedesetima...To je Srednja Europa kao “šupakEurope, mjesto odakle svi pametnibjee” (Paolo Magelli), mjesto incesta,palikuæa, suicida, morbidnih susjeda iprovincijske zlobe koju su razornoopisali upravo Austrijanci: ThomasBernhardt, dramatièar Schwab u svojimPredsjednicima, Michael Hannekeu filmovima...Jurica Pavièiæ

II/40, 12. listopada,,,. 37Branko MalešMale ljubaviNaklada MD, Zagreb, 2000.od naslovom Male ljubavi BrankoMaleš, poznati kritièar, pjesniki esejist, okupio je zbirkutekstova pisanih zadnjih nekoliko godina.Te je tekstove vrlo teško svrstatiu neku od poznatih kategorija knji-evne kritike buduæi da je pišèeva intencijabila izuzetno široka. Našlo setu filozofskih, sportskih, umjetnièkihi politièkih tema, stoga bi tekstove bilonajbolje nazvati esejima koristeæisvu teorijsku širinu tog pojma. Maleljubavi prelaze granicu jednostavneopozicije svijet – tekst i unose efektumjetnièkog, artificijelnog u najbanalnijeèinjenice...Maleševo je pismo opušteno, fragmentarno,rokersko. Citirat æu uvodnureèenicu Malih ljubavi, eseja po kojemuje knjiga dobila ime: “Zašto volimprljave cure u tankericama, kojimau ustima visi cigareta, koje loèu, dimei igraju bilijar u groznim kafiæima egzotiènihimena, negdje po periferiji, ato je sve ono gdje ne zalaze izgladnjelemanekenke u društvu brkatih èelnikadruge lige Zapad? Zato jer volim marginui urbanu ljevicu na njoj.” U tim jeuvodnim reèenicama, uz obaveznu rokerskuopuštenost, postavljena i nasluæenaèitava prièa, poetika urbanog, aujedno i stanovita naivnost i idealizacijaukupne društvene situacije. Prijebi se moglo reæi da je na djelu potiskivanje,ignoriranje svakodnevne banalnosti,okretanje glave od desetljeæa ukojem je konzervativna desnica pokazalasvoje najgore lice.Rade JarakEdo PopoviæSan utih zmijaModerna vremena, Zagreb, 2000oda nije loše dobrim knjigamapristupiti s nekoliko"naivnih" pitanja. Primjerice:zašto hrvatski pisci uglavnom najvjerodostojnijeumiju pisati upravoo iskustvu pasivnosti, bezizlaznosti ipsihološke zaustavljenosti likova umrtvim toèkama (metafore Hrvatskeu prozi od Krlee do RobertaPerišiæa: "moèvara"; "krèma"; "ivoblato"; "pustinja"). Zašto im je tolikovano naglasiti sveproimajuæi osjeæajbespomoænosti? (...)San utih zmija otvara istoimenuzbirku Ede Popoviæa. Prièa je napisanau prvom licu, s epilogom navodnogposthumnog ureðivaèa "pronaðenih"Rafovih biljeaka. Napomenimoda Popoviæ ne izvodi nikompozicijske ni siejne eksperimente;dapaèe: njegove se referencekreæu od Bukowskog i Henryja Millerado Cortazara i Fuentesa, ostajuæiunutar prokušanog postmodernistièkogregistra urbane proze. O nekakvom"baroknom" stilu pripovijedanjanema ni govora, buduæi dapovremene – vrlo uspjele – igre rijeèimane znaèe odmah da je autor zašaou takozvanu hiperretoriènost(pa je u tom smislu ekstatièna recepcijaPopoviæeva malenog opusa odstrane njegovih generacijskih i strukovnihkolega koji ga opisuju kao"baroknog" autora naprosto neznalaèka).Novum Popoviæeve knjige tièese diskretne, ali isto toliko i dosljednestilistièke vještine metaforièkogi motivskog povezivanja prièa ucjelinu blisku romanu; takoðer ipoetske istanèanosti u vrlo promišljenomi sugestivnom izboru leksika:od onog kolokvijalnog, do onogstandardiziranog. Osim toga,Popoviæ ima glazbeno toèan osjeæajza jezièni ritam i poigravanje "primjerenošæu"ili "provokativnošæu" odreðenereplike ili reèenice; konaènomoemo govoriti o piscu koji èuje,paèe i testira bogatstvo nijansi suvremenogjeziènog svijeta u koji jeuronjen. Drugo je pitanje vrti li se isvijet èitatelja Popoviæeva romanaoko tema koje odabire autor: osobno,alkoliziranje ne smatram ni maloherojskim naèinom ponašanja (jošmanje "originalnom" knjievnom temom),kao što ne mislim ni da je vrhunacljudske "sreæe" seksualno "trošenje"tijela...Od pijanaca k ratnicima: Ispodduge elegantno retematizira i resemantiziramotive iz prve prièe, alisada je rijeè o "spavanju na klupkuzmija" (tojest na prvoj liniji fronte),prilikom èega se umornim likovimaipak katkad prikradu i snovi. Rat je,dakle, varijacija dna i ekskluzivnomuškog društva iz ranije Rafoveprièe...U prièama mirnodopskog baškao i ratnog "dna", ene su tretiraneiskljuèivo kao: moe besplatna,moe i za lovu... minjak do pupka,raširila noge, bez gaæa. Tek u treæemdijelu, naslovljenom U paukovojmrei, ene (osim genitalija)dobivaju i lica...Podradnja je, meðutim, èak i vanijaod glavne radnje: susjeda mladogpara, gospoða Ingrid, proivjelaje ivot u gotovo posveæenoj vjeriu drugu vrstu ljubavi: asketsku,apsolutnu, bezgraniènu, tragiènu;ljubav koja u knjizi predstavlja treæisan o utim zmijama ili san o suoèenjus rizikom emocionalnog predavanja,koji je toliko "opasan", dabiva izravno povezan s anticipacijomsmrti...Pod svjetlom još jednog lokalpatriotskogparadoksa, valja nampriznati da Popoviæev roman dodušetematizira pasivnu filozofiju uzmaka,ali zapravo izvodi aktivnu revalorizacijusredine koju opisuje .Nataša GovediæOzren KeboSarajevoza poèetnikeFeral Tribune, Split, 2000.ebina knjiga svojevrsna je kronikadjelovanja primitivne svijestikoja je tri godine uništavalaSarajevo, prièa o tome kako su Sarajlijepreivljavale. Kada u naslovukae za poèetnike misli na one koji uSarajevu danas ive, bilo da su u njemupreivjeli, bilo da su se vratili izraznih, dobrovoljnih ili prisilnih egzila.Svi poèinju iz poèetka, graditi, voljeti,poèinju ivjeti nakon godina pre-ivljavanja. Tematski razlièiti zapisiimaju zajednièku potku: kako je nestajaograd, njegovi ljudi i dobri obièaji.Kebina je osnovna teza da je sve sazdanood privida te da se mudrost ljudskavidi u tome koliko je tko toga prividasvjestan, koliko je na oprezu i kolikoenergije ulae u to da ne povjerujeda je išta trajno. Prvi u nizu prividakoje æe autor postupno otkrivati, onajje o svijetu u kojem postoje Ujedinjeninarodi, Povelja o pravima èovjeka iniz drugih deklaracija kojima se svakomstanovniku svijeta jamèe nekaljudska prava. U trenutku kada su sPala poletjeli projektili, Sarajevo je ostalosamo. O ljudskim pravima odluèivaoje Karadiæ. Iluzija o tome da æesvijet intervenirati pokazala se najgorimprividom za one koje su išèekivalikraj granatiranja. U èahuri opkoljenogSarajeva trebalo je polako zaboravljatina sve ono što je èinilo normalangradski ivot. Primjerice, oni koji suvrijeme i novac ulagali u stvaranje obiteljskebiblioteke, morali su donijetiodluku da knjige iskoriste kao ogrjev,a potom gledati kako stranice nestajuu plamenu i na kraju se suoèiti s èinjenicomda je u ovom dijelu svijeta, kojine volimo nazivati Balkanom, kuænabiblioteka takoðer privid, velika iluzija.Kebini zapisi strukturirani su u nizovekoji s bave istom temom, ponekadobasiu redak ili dva, ponekadstranicu. U njima je sintetizirano onoèemu je autor svjedoèio, ono što jeèuo, i najvanije – ono što je nauèio, oratu i miru, sebi i ljudima oko sebe.Dušanka ProfetaBorivoj RadakoviæNe, to nisam ja(da, to nisam ja)Celeber, Zagreb, 1999.ezièna potentnost Borivoja Radakoviæa,psovaèkog meštradomaæe knjievne scene, osnovnije energetski izvor knjige Ne, tonisam ja. Dok se reèenice punkoidneestine izmjenjuju sa smirenim i, bezobzira na to što opisuje, preciznim izrièajem,stupanj verbalne agresije neprekidnoraste. Zato... svaki èitatelj kojiknjizi pristupi prethodno ne iskoraèivšiiz govna od sentimentalizma irealizma, imat æe problema s probavljanjemovog akademskog hardcorea ukojem, temeljnom elegijskom tonuusprkos, caruju brutalnost, bestidnosti jezièni egzibicionalizam. Jer, iako jeautorov nihilizam samo izraz onemoæalogpacifizma koji je u borbi protivnasilja i sam bio prisiljen postati nasilnim,konaèni je rezultat šokantna prozapisana svima u inat i svima nauas...Èitatelj u ruke dobiva knjigu vruæegsadraja i kipteæeg leksika, ciniènoi patetièno štivo koje subkulturne temenasilja, seksa i droge oblaèi u elitistièkoruho art about art podrijetla.Kako bi otoplio u površnom stilu hladani društveno dokon govor “umjetnostio umjetnosti”, autor pretjeruje usvemu - o usamljenosti progovarakroz poudu, o erotici kroz pornografiju,o strahu kroz represiju, o pacifizmukroz agresiju...Pod zaštitom naslova Ne, to nisamja satkao je pravu mreu, èas umornihi plaèljivih, èas borbenih i samodopadnih,autoreferencijalnih zapisa, narugavšise koliko svojoj demijurškoj svemoæitoliko i èitateljskoj, u isto vrijemeuzbudljivoj i poniavajuæoj, voajerskojpoziciji. Ogoljavajuæi pripovjednipostupak do intime golotinjepripovjedaè s oèiglednim uitkom plazijezik èitatelju da bi ga nakon “duhovne”odiseje kroz duodenum/dvanaesterac,tanko i debelo crijevoposljednjom prièom iz rectumaizbacio ravno u svijet nasilja. A upravosu nasilje i jezik, nasilje nad jezikom ijezik nasilja, tematska i stilska okosnicapoetike Borivoja Radakoviæa...Ne, to nisam ja knjiga je nemoæi ibijesa, èesto afektivna, ponekad pretenciozna,ali uvijek iskrena. Knjiga jeto koja èitatelja neæe podvrgnuti duhovnojeutanaziji, ali æe mu, s popriliènomrjeèitošæu i oèiglednom ivošæu,poruèiti ono što mu je Ed Sandersjoš davno poruèio naslovnicom svogèasopisa Fuck you...Andreja Gregorina

38 II/40, 12. listopada 2,,,.Sonia Wild BiæaniæTwo lines of life/Dvije linije ivotas engleskoga prevela Mia Pervan,Durieux, Zagreb, 1999.ijeè je o autorièinim memoarima, izvornonapisanima na engleskom jeziku kao TwoLines of Life, objavljenima na oba jezikaistovremeno. Dvije linije ivota vjerojatno je najboljimoguæi naslov za ovu knjigu, jer su unutaristih korica objedinjene dvije zemlje, dva jezika,dva rata, pa èak i, osvrnemo li se na detalje iz privatnogivota, dva supruga i dvoje djece. Èitajuæinjezine zapise, ipak, ubrzo postaje jasno da jerijeè o koherentnom i inteligentno pisanom tekstu.U vrijeme kada ratno i ispovjedno-memoarskopismo èini najveæi dio prozne produkcije, SoniaWild Biæaniæ uspijeva progovoriti o sebi, ali i hrvatskoj povijesti, na nov, ideologijomneoptereæen naèin. Ona je izvrstan promatraè, a englesko porijeklo daje jojdistancu dovoljnu za taman toliki odmak da o posljednjih pedeset godina progovorina objektivan naèin, no s puno ljubavi.Viktor IvanèiæToèka na Usluèaj Šakiæ: anatomijajednog skandalaFeral Tribune, Split, 1998; drugo izdanje 2000.Dušanka Profetaobzirom na èinjenicu da je u sluèajuŠakiæ i fenomenu NDH, te Tuðmanovojdoktrini nacionalnog pomirenja, posvetioèitav niz novinskih èlanaka u Feralu, prva jeèitateljska pomisao da je posrijedi zapravozbirka veæ objavljenih èlanaka, kakve masovnoštancaju zvijezde naše novinske kolumnistike.No, ovdje se radi o neèemu posve drugom; tekmali dijelovi ove knjige objavljeni su u Feralu,ona je zapravo kompozicijski koherentna cjelina;svojim jezikom i argumentacijskim sklopomumnogome nadilazi jednostavnost novinskogstila izlaganja i pretvara se u politološku i psihosociološku raspravu. Iako se uanalizi kulta nacije i drave i paralelizma Nezavisne Drave Hrvatske i suvremeneRepublike Hrvatske slui relevantnom filozofsko-politološkom literaturom (H.Arendt, J. Benda, I. Bibo, P. Sloterdijk, E. Canetti, D. de Ruogemont, E. Cioran idr.), on ipak nije znanstvenik veæ prije svega angairani publicist koji i sam dubokoproivljava temu o kojoj piše, strasno uranja u nju i ne krije ni u jednom trenutkusvoje stavove.U analizi Ivanèiæ polazi od zamijeæene neuroze aktualnog hrvatskog reima konsterniranogèinjenicom da mu iz svijeta nameæu pokretanje suðenja Dinku Šakiæu,ali i identiènog osjeæaja najveæeg dijela “liberalnih” nacionalnih intelektualaca kojitakoðer ne mogu razumjeti zašto svjetska politika Hrvatskoj nameæe to muèno kopanjepo starim ranama. Svima je jasno da taj sluèaj jest svojevrsni lakmus koji æeposluiti u detektiranju stvarnog odnosa reima, ali i hrvatske javnosti, prema fašistièkomnaslijeðu...“Velièanje drave – pa i NDH kao praznog apsoluta, kao savršenog okvira kojipredstavlja konac povijesnog i društvenog razvitka, i to tako što æe se u masovnojsvijesti taj okvir isprazniti od svoga muènog sadraja, što æe se retuširati zloèini, terori nasilje nekoæ poèinjena u njegovo ime, poeljno je zbog toga da bi se pokrile irelativizirale svinjarije poèinjene u ime današnje Hrvatske. Taj idealizirani prazni okvir,koji leti kroz vrijeme i epohe, lišen bilo kakvog sadraja koji bi mogao skrenutipanju s njegove pozlate, zamišljen je da se prihvati kao jedina dostupna stvarnost ikao unikatna ideološka istina”.Završna poglavlja knjige posveæena su Franji Tuðmanu kao protagonistu takveideologije. Ivanèiæ analizira posebno Bespuæa povijesne zbiljnosti dokazujuæi da Tuðmanu toj knjizi zapravo nastoji dokazati kako genocid u ljudskoj povijesti ima društvenismisao i moe pozitivno utjecati na buduænost nacije, osobito na definiranjenjezina prirodnog etnièkog areala. Buduænost Tuðman vidi iskljuèivo u nacionalnojdravi kao realizaciji konaène sreæe, za što je nuno postiæi što veæu etnièku homogenizacijui što veæi sklad nacionalnog sastava puèanstva i dravnih granica. Ivanèiækonstatira: “Ono èime se Tuðman u Bespuæima uistinu bavi jest osmišljavanje zloèinaèiju pojavu on – u najboljoj maniri povjesnika fatalista – doivljava kao zadanostanje, kao historijsku predodreðenost uz ’neprestana opetovanja”. Predmet njegovaznanstvenièkog upliva nije istraivanje korijenja i nastajanja zla – koje je neizbjeno,je li, kao zemlja po kojoj hodamo – veæ odreðivanje tome zlu primjerenog razlogai smisla.”Posebnu pozornost Ivanèiæ posveæuje Tuðmanovoj doktrini nacionalne pomirbei elji da upravo u Jasenovcu podigne svetište toj ideji te da se tamo pohrane ispremiješanekosti svih koji su pali za ostvarenje dravotvornog sna boreæi se na raznimstranama...Premda tematski odreðena kao analiza inicirana sluèajem Šakiæ, Ivanèiæeva seknjiga ne bavi toliko poviješæu NDH i razmatranjem o prirodi te drave i njezina re-ima; za njega, uostalom, nije sporno da se radi o fašistièkom tipu vladavine. Onošto je njemu mnogo bitnije jest istraivanje dodirnih toèaka u politièkim doktrinamaonog reima i današnjega. Ponekad moda u svojem angamanu i previše ostrašæeno,ali najèešæe izvanredno lucidno i inteligentno, Ivanèiæ analizira fenomenedruštva u kojemu ivimo, smiono se pritom suprotstavljajuæi dominantnom intelektualnomkonformizmu.Velimir ViskoviæRat uHrvatskoj i Bosni iHercegovini 1991 – 1995.uredili Branka Magaš i Ivo aniæ, Naklada Jesenski i Turk – Zagreb,Dani – Sarajevo, 1999.njiga Rat u Bosni i Hercegovini 1991 – 1995 rezultat je skupa odranog, kakose to govorilo, u treæim zemljama. Naime referenti (abecednim redom DušanBilandiæ, Norman Cigar, Jovan Divjak, Marko Attila Hoare, RusmirMahmutæehajiæ, Stjepan Mesiæ, Warren Switzer, Martin Špegelj, Anton Tus, PaulWilliams i Ozren unec) i sudionici rasprave sastali su se u rujnu 1998. godine u Budimpeštiu organizaciji Bosanskog instituta iz Londona i Instituta za jugoistoènuEuropu u sklopu Srednjoeuropskog sveuèilišta u Budimpešti. Tada podneseni referati,rasprave voðene nakon svakog od tri tematska bloka (Rat u Hrvatskoj, Rat uBosni i Hercegovini te Meðunarodni odgovor – pouke za buduænost) uz dodatak (tekstKo to rado ide u vojnike – mobilizacijska kriza – analitièki pogled medijskog izveštavanjaautora Ofelije Backoviæ, Miloša Vasiæa i Aleksandra Vasoviæa) i priloge na kraju(Kronologija 1985 – 1995., ustroji JNA i razne karte) sadraj su knjige koja æe sedugo išèitavati. Jer, za razliku od monološkog govora/pisanja o ratu ona zaista sadr-i razgovore, otvorene, provokativne i iznenaðujuæekakvi do danas uglavnom nisupublicirani na razini traenja suglasnosti...Ima ratnih tema oko kojih se priliènolako dogovoriti ili makar oko nekih njihovihelemenata. Naravno, razgovori nameæuone koje su predmet sumnji, javnih itajnih dvojbi, nelogiènosti i (zasad) neznanjakoja æe tek trebati rasvjetliti.Rat nema svetopisamskih rješenja o istini,ali ostavlja ogroman prostor razgovorau kojem æe se mnogi morati naæi. Ukojemu je tek, kako stvarnost pokazuje,nauèiti sudjelovati. Oni koji su te razgovorezapoèeli hrabro i temeljito izmeðuostalog u knjizi su za koju vrijedi preporukakako je svatko treba proèitati zbogosobnih dvojbi pa tako i osobnih odgovora.Ili moda samo zbog toga da bi konaènoshvatili kako se postavljaju pitanja?Grozdana CvitanStanko AndriæDnevnik izJNA i drugeglose iarabeskeDurieux, Zagreb, 2000.rozno-esejistièki opusStanka Andriæa èinePovijest Slavonije u sedampoara (1992) i Enciklopedijaništavila (1995) te niztekstova objavljenih u periodici,od kojih je dio objavljenu knjizi Dnevnik iz JNA idruge glose i arabeske. Jednaod odlika Andriæevih tekstova,znanstvenih i proznih, jestbriga o unutarnjoj strukturi,funkcioniranju dijelova u odnosuna cjelinu. U ovoj æeknjizi Andriæ nastaviti s tompraksom i tekstove podijelitiu glose, traktate i arabeske, tetako izbjeæi opæi klasifikacijskipojam eseja, kojem dioovih tekstova zasigurno nepripada. Glosama Andriæ naziva tekstove koji su nastali na temelju prethodnih èitanja(Huga Pratta, Kiša, Shulza, Hamvasa…), a dijelom se pribliavaju knjievnoj kritici,eseju ili autobiografskom zapisu. U traktatima Andriæ se bavi etimologijom, separatizmom,strahom od raka, strahom od nultih godina i još mnogoèime. Nazivajuæiove tekstove traktatima, Andriæ se poigrava sa èitateljem i pokazuje sklonost autoironiji– traktatom danas kolokvijalno nazvano duga, dosadna, podacima pretovarenai uštogljena izlaganja. Andriæevi tekstovi posjeduju upravo opreèna svojstva: pisanisu s mjerom, zanimljivi, i ne osjeæa se ni najmanja elja da se èitatelja impresionirauèenošæu. Obimom najmanja grupa tekstova nazvana je arabeske, a u njoj je diodnevnika po kojem je knjiga dobila ime. Andriæev dnevnik vrvi zapisima o proèitanomi nacrtima za neke buduæe tekstove, èesto ne veæima od reèenice, dvije. Kadapiše o "neposrednom okruenju", èini to iz pozicije promatraèa, osobe koja gleda izsvoga unutarnjeg svijeta i do koje cijeli besmisao u kom se nalazi prodire tek kao metafora:Na ploèniku, vojnik mirno stoji, dok mu iz pribora o boku prodrljivo izvirujuzubi viljuške (Meða, 6. kolovoza 1987). Andriæevo mjesto u suvremenoj hrvatskojprozi odgovara donekle poziciji pripovjedaèa u njegovu dnevniku: u krialjci aktualnihproznih trendova, generacijske ili poetièke pripadnosti Andriæ je autor koji pišeiz svoga, vrlo osobnoga i osebujnoga svijeta.Dušanka Profeta

II/40, 12. listopada,,,. 39Bora ÆosiæCarinska deklaracijaFeral Tribune, Split, 2000.eckettov Malone je paraliziran. On lei u krevetu i èeka smrt. Dugaèkommotkom s kukom na jednom kraju privlaèi predmete u sobi i pravi inventarsvog ivota. Usput prièa prièe.Bora Æosiæ nema svog Malonea. On je taj glavom i bradom koji sjedi u velikojsobi svog berlinskog stana, po svemu sudeæi zastrašujuæe praznoj, i pravi mentalnipopis stvari za carinsku deklaraciju koja æe mu omoguæiti legalan transport bivšegivota iz zemlje koju je nekada smatrao svojom u ivot pod jednim drugim, njemustranim nebom. Obojica, i Malone i Æosiæ, na koncu zakljuèuju da tu nema bogznaštoda bi se uskladištilo. Obojica zakljuèuju da su uglavnom èitava ivota zgrtaliprazninu.Carinska deklaracija Bore Æosiæa i Malone umire Samuela Becketta dva su komplementarnadjela. Po mnogim pojedinostima, po mnogim razmišljanjima slièna,ona se, unatoè tome što se dopunjuju, u krajnjoj, ishodišnoj toèki, posve razilaze.Beckettov junak umire. Bora poèinje iznova. S punim kuferima praznine...Carinska deklaracija je ispovjedni, lirski, metafizièki i filozofski esej o šetaèu našegstoljeæa, “kronika o jednoj seobi, koja od mladosti traje”... Da bi bio slobodanÆosiæ vjeruje, a tu se s njim moramo sloiti, kako se “treba odmoriti od svoje zemlje”jer “zemlja kojoj... èovjek pripada poèinje da ga pritišæe. On je za to kriv. Jerzemlja o sebi ne zna ništa, posebno to da je zemlja upravo ovog èovjeka. To je onproglasio onu zemlju po kojoj koraèa svojom, što mu je bila najveæa pogreška...”Kako sam veli, Æosiæ je na “jednom ispitu”, on “maturira iz predmeta odlaska izsvoje zemlje”, što je ispit, dodali bismo, vrlo bitan za stjecanje punoljetnosti, za sazrijevanjeopæenito. Njemu se ne uri. On bez imalo “nervoznosti” izuèava “jednuduboku nauku i njen najvaniji predmet,prazninu”. Jer, “mi smo iveli najednom prostoru, evropskom, na kojemje povesti bilo vrlo mnogo, višenego i jedna povest moe da izdri”.To sada on eli da popravi, “bar u malom”.Dok napušta “tu krèmu u kojoj jepojeo svoje i popio, do kraja”, Æosiæ, ito je jedna od mnogih vrlina ove knjige,zadrava ironièan odmak premasebi i sudbini, ne sudbini koja ga je zadesila,nego koju je izabrao...Carinska deklaracija Æosiæeva jekatarza kao što je i katarza za sve one“njegove suborce” koji su u prethodnomdesetljeæu jeèali, a danas su svjesnida se radilo o “otpadu jedne davnejoš nerazriješene civilizacije”. Njihovrat završava porazno po njih; ta kampanjakoju vodi ovo stoljeæe “to je jednaizgubljena stvar veæ odavno, porazosiguran u tuðem generalštabu”. Carinskadeklaracija majstorski je uoblièenafuga. Ne fuga smrti, nego fuga zanovi dan. Pa, dan po dan.Predrag Matvejeviæ,Vidosav Stevanoviæ,Zlatko Dizdareviæ,Gospodari rata i miraFeral Tribune, Split, 1999.Daša Drndiænjiga je zamišljena kao prikaz ivotopisa balkanskihmoænika Miloševiæa (iz pera VidosavaStevanoviæa, srpskog disidentskog pisca), Tuðmana(iz Matvejeviæeva pera) i Izetbegoviæa (iz peraZlatka Dizdareviæa, sarajevskog novinara), a prethodnoje veæ objavljena u Italiji i Francuskoj.Usprkos staroj navadi biografa da u mraènom predmetu svojih spisateljskih eljapronaðu splet ljudskih i osobnih karakteristika u kojima bi našli uzroke i opravdanjanjegova djelovanja, Stevanoviæ svome predsjedniku ne daje nikakve osobineljudskosti. Slobo je za njega ogoljela funkcija s Dedinja obuèena u sumorno komitetskoodijelo. Vodov je humor rutiniran i smišljen. Njegov je osmijeh poza. Njegovesu rijeèi la, a smisao njegova postojanja beskrajna je moæ, i to je ukratko polazišnaosnova s koje Stevanoviæ opisuje 15 godina Miloševiæeve vlasti... Za razlikuod Stevanoviæa, Matvejeviæa ponajprije zanima voðina osobnost, pa se ovaj psihoportrettemelji na svim onim mistifikacijama, taktiènim izjavama, pa i malim intelektualnimbravurama s kojima nas je u svojim rado slušanim govorima znao poèastitipokojni Tuðman. Matvejeviæev Tuðman tako ispada patološki laac, krivoustinarcis èiju je opsesiju poviješæu premašivala jedino opsesija o mjestu istoga u njoj.To je, po Matvejeviæu, ujedno i uzrok svih hrvatskih nedaæa...Kao i njegovi drugovi Slobodan i Franjo, i Alija se uspio riješiti svojih popularnihsuradnika da bi potom, lukavo se skrivajuæi iza izjava tipa "ovo nije naš rat" i "znaonaj tko puca", u javnosti ostavio dojam razumnog iako pomalo naivnog èièice kojije ivot posvetio prosperitetu svoga naroda. Vraga, kae Dizdareviæ. S vremenom jepod okriljem rata èitav sustav podvrgao svojoj samovlasti, i iako odgovoran za brojneloše poteze koji su Bošnjake ostavili potpuno nespremne za rat, nametnuo se kaoneprikosnoveni voða... Danas se naravno poput svojih ratnih drugova iz Zagreba iBeograda kupa u novcu poreskih obveznika koji grcaju pod teretom bijede...Dragan KorugaJakša KušanBitka za Novu HrvatskuOtokar Keršovani d.o.o., Rijeka, 2000.akša Kušan odluèio se na memoarsko-dokumentarno djelo o radu Nove Hrvatske,lista koji je kroz tri desetljeæa izdavao u Londonu, koji je –mjeren nesamo brojem primjeraka, nego i recepcijom u domovini – bio najutjecajnijaemigrantska novina, lista koji je bio trn u oku ne samo Udbi u domovini nego imnogima u emigraciji. U knjizi je ponovno tiskao mnoge uvodnike, javna, ali i privatnapisma koja su podcrtavala ono što se Novom Hrvatskom htjelo postiæi i poruèiti.Iskljuèujuæi èlanove redakcije, suradnike i simpatizere Nove Hrvatske, Kušanpokazuje kako je bilo malo sporazuma meðu razlièitim iseljenièkim grupacijama usvijetu. Iako, štoviše, ostaje slutnja velikihsvaða, Kušan samo daje naznake nejedinstvaemigrantske scene te poèetke i uspjehe Hrvatskognarodnog vijeæa u kakvom-takvomokupljanju Hrvata u svijetu...Mraèna strana emigrantske scene najboljeje opisana kroz djelovanje Udbe, pokušajeraznih "prijatelja" da se priblie onima koje susmatrali opasnima po Jugoslaviju i njihovo"neutraliziranje" na bilo koji naèin. Podmetanjakao blai i likvidacije kao najtei oblik togUdbina djelovanja samo su krajnje strane rasponana kojoj je djelovala vrlo šarolika zbirkatipova: od kriminalaca i profesionalnih ubojicado onih jadnika koji su bili ucijenjeni narazne naèine i koji su ponekad pokušali ne izvršitizadaæe koje su dobili od Udbe. Bilo je ionih koji nisu dobili nikakvu zadaæu, ali su radosamoinicijativno ponudili svoja znanja ispoznaje.Ilija JakovljeviæKonclogor na SaviKonzor, Zagreb, 1999.Grozdana Cvitanlija Jakovljeviæ, roðeni Mostarac izPodhumske mahale (1898), sarajevskii zagrebaèki školnik, hrvatski knjievniki odvjetnik, urednik središnjeg haesesovskoglista Hrvatski dnevnik, predsjednikDruštva hrvatskih knjievnika, imao je èastbiti zatoèenik triju diktatura – šestojanuarske,ustaške i komunistièke. Umro je u komunistièkomzatvoru koncem listopada1948. godine pod tajnovitim okolnostima teje stoga tijekom komunistièkog razdobljauglavnom bio unperson. Zato se i njegov rukopiso grozotama ustaškog logora StaraGradiška, gdje je proveo nešto više o godinedana, od listopada 1941. do prosinca 1942,pojavljuje u tisku tek sada, poslije više od oila stoljeæa u zapeæku, kao prvi znaèajandokument o “Ustašiji” (Jakovljeviæev izraz) nakon hrvatskog osamostaljenja.Poènimo sa zakljuèkom: ovo je najvanija knjiga koja se u Hrvatskoj pojavilanakon dugo vremena. Upravo zato što je Jakovljeviæ imao savršen dar zapaanja,analitièku smjelost te prezir prema mistifikacijama svake vrste, njegova je kronikarijetka dragocjenost kako s knjievnog tako i povijesnog aspekta. U nju su utkanibol, oèaj, dar za preivljavanje, samilost, prkos i nemalo lukavstva. Ona razgoljujeustašku demagogiju, a NDH prikazuje onakvom kakva je bila – kao vlast okorjelihzloèinaca. Jakovljeviæ je znao punu istinu o ustašama te nije mogao upasti u apologetskegluposti o procvatu hrvatske kulture unatoè nepovoljnim ratnim okolnostima...Teško je doèarati sva bogatstva Jakovljeviæeva svjedoèanstva. U knjizi ima mnogodokaza o otporu prema zloèinu, èak i kod unovaèenih ustaša, ali i o slabiæima ikolaborantima meðu logorašima... Izuzetno su vana Jakovljeviæeva zapaanja o nacionalizmu(“Sukob dvaju malograðanskih nacionalizama, osmanlijske silovitosti itisuæugodišnje kulturne šmire”), razlikama izmeðu narodske i ideologijske svijesti,karaktera endehaškog “parlamentarizma” i “kršæanskog korporativizma” te svjedoèanstvapojedinim nositeljima reima (o Budaku: “najveæa haramija koja se pojavilameðu knjievnicima svih vremena i naroda”)...U pogovoru ove Jakovljeviæeve knjige Ivan Lovrenoviæ zakljuèuje da bi otkriæe“rukopisa Ilije Jakovljeviæa o zatoèeništvu u ustaškom logoru u Staroj Gradiški1941. i 1942. godine moralo (...) biti jedan od najvanijih dogaðaja moderne hrvatskeknjievnosti. Ni ta knjievnost, ni opæenito hrvatska graðanska ’slika o sebi’,poslije ove knjige ne moe ostati ista”. To bi doista tako moglo i biti da u sadašnjojhrvatskoj knjievnosti i povijesnoj samospoznaji postoje jasna politièka, moralna iintelektualna mjerila. No, u Hrvatskoj danas takvih mjerila nema ili nisu veæinska; ito ne samo zato što danas u Hrvatskoj maoretkinje izvode svoje banalne, cirkusarijena dravnoj promociji najbanalnijeg spomenika koji se uopæe da zamisliti, negoponajviše zato jer “ustaške popeskare” (Jakovljeviæev izraz”) još i danas slue misuPoglavniku i njegovu Povjereniku. Zato æe ova krvlju natopljena Jakovljeviæeva knjigaostati kao jedno od onih svjetala što su mu se poslije izlaska iz Gradiške priviðalau slikama Jablanca, Gradine i Mlake, u kojima se “svaka gruda zemlje koja pokrivatijelo muèenika pretvara u baklju, osvjetljujuæi putove u novi ivot”. U tom sretnijemvremenu, kad hrvatska kultura ponovno postane dijelom evropske kulture, ahrvatska povijest samokritièna, Jakovljeviæ æe zablistati u punini svoje logoraškekronike.Ivo Banac

40 II/40, 12. listopada 2,,,.Marinko ÈuliæTuðman –anatomijaneprosvijeæenogapsolutizmaFeral Tribune, Split 1999isati neku vrstu politièke biografijeFranje Tuðmana dok jeon još iv, izgleda kao pecanjeu nabujaloj rijeci” – upozorava u prvojreèenici svoje knjige MarinkoÈuliæ. Za njega osobno, kao dugogodišnjegnovinara i urednika u FeralTribuneu – doslovce jedinoj hrvatskojnovini relevantnije tirae kojaje od prvog broja nadalje, bez iznimke,djelovala protiv Tuðmana injegovog reima – ovaj je zadatakbio utoliko tei što je tada bio usredsudskog procesa što ga je protiv njegai glavnog urednika Ferala ViktoraIvanèiæa, pokrenuo sam (uvrijeðeni)predsjednik.Delikatnoj situaciji usprkos,Èuliæ je izazov prihvatio, prišavšisvom “junaku” ne baš u formi klasiènebiografije, veæ neèega što bi usvojoj krajnjoj svrsi bilo blie psihoportretu.Svjesno ili ne, djelo je veæu podnaslovu anrovski odredio primarnomedicinskim pojmom “anatomija”,èime je na neki naèin najavioi opravdao svoju daljnju funkciju.Naime, funkciju vrlo sliènu psihijatrukoji æe pacijentu, analizirajuæinjegove postupke i ponašanje,naprosto postaviti dijagnozu. Implicite,dakako.Precizno argumentirajuæi, hladno-objektivno,ali istovremeno s nekimsuptilno intoniranim suosjeæanjemza “sluèaj” na kojemu radi,Èuliæ rašèlanjuje Tuðmana prije svegakroz njegov odnos prema ljudimaiz blie prošlosti koji su ga svaki nasvoj naèin opèinjavali i inspirirali –Titu, Paveliæu i Francu (“Fašizam iantifašizam su dva stupa po kojimaon hoda preko vode”), te prema jedinomivuæem od svojih “idola”,zahvaljujuæi kojemu je i opstao navlasti èitavo desetljeæe – SlobodanuMiloševiæu. (“Tu je rijeè o simbioziizmeðu èovjeka (Miloševiæa) predkojim se Berlinski zid srušio, pa višenije moga dalje, i èovjeka (Tuðmana)koji je imao sreæe da se Zid sruši izanjega”.)Konkretni pak primjeri iz politièkeprakse na kojima Èuliæ obrazlaesvoje teze, ujedno su tri glavne Tuðmanoveopsesije na kojima je gradiosvoj “neprosvijeæeni apsolutizam” –podjela Bosne i Hercegovine, srpskopitanje u Hrvatskoj te izjednaèavanjezloèina to jest rtava fašizma ikomunizma ( ili ono što Feral Tribunebiljei kao “kosti u mikseru”).Kako æe narod ispratiti Tuðmana– kao Osloboditelja i Dravotvorcaili naprotiv kao Autokrata i Diktatora?Bilo je to jedno od pitanja na kojaje Èuliæ pišuæi “biografiju” eliobarem u naznakama odgovoriti. Uintervjuu Zarezu, neposredno nakonizlaska knjige, bio je eksplicitan:“Nakon njegove smrti, mislim da æese kod ljudi zbog neèiste savjesti odmahprobuditi potreba za pljuvanjem,u èemu æe, moram priznati,biti male nepravde jer su ga ti istiljudi zdušno, dugo i u svemu podr-avali. Sjeæate se kako je bilo s Titom:prvo smo imali veliku karizmusmrti, onda je uslijedilo pljuvanje, papovrat natrag. Tuðman neæe imatisreæu da proðe te mijene. On je uproteklih deset godina napravio tolikopuno grešaka i ludosti da æe ga sevrlo brzo svi odreæi. Past æe èovjekvjerojatno i ispod razine Franca.”Danas, kada se graðani Hrvatske,bez obzira na svoju politièku orijentaciju,prema Franji Tuðmanu uglavnomodnose kao prema davno odsanjanomrunom snu, ova se Èuliæevaprognoza èini kao “otkrivanjetople vode”. Meðutim, dovoljno jepogledati smrknute oèi i stisnute usnicena naslovnici knjige, prisjetitise, i priznati u kojoj je mjeri, u ljeto1999, ova izjava zvuèala smjelo i optimistièno,èak nevjerojatno.Marinko Èuliæ negdje meðu svojimpapirima vjerojatno još uvijekèuva pripreme za biografiju SlobodanaMiloševiæa, projekt koji – zbogodreðenih izdavaèko-distribucijskihproblema – na alost nikada nijepokrenut. Šteta. Moda bi nam danasštošta bilo jasnije.Agata JunikuPetar LukoviæGodine raspada,Hronikasrpske propastiFeral Tribune, Split, 2000.odine raspada Petra Lukoviæaposebna je, izvrsno napisana,mahnito potresna i mahnitoduhovita knjiga. Rijeè je o nekoj vrstitotalne knjige, sumi srpske desetogodišnjepropasti, u kojoj je izraen dosadavjerojatno najjaèi otpor Miloševiæevojosvajaèkoj politici i uopæe nacionalistièkoj/ideološkoj/mitološkojmatricipo kojoj je srpski reim posljednjihdeset godina stvarao ikonu ugro-enog i pravednog nebeskog naroda.Štoviše, sve što karakterizira Lukoviæevopisanje, od toga što misli i o èemupiše, do njegova stila i jezika, dijametralnoje razlièito od onoga što jesvih ovih godina nudilo srpsko vladajuæebiæe. Tako, na opæu histeriju patriotizmaLukoviæ odgovara ravnodušnošæu/bijesom/smijehomspram otad-binskih dunosti. Palanaèkom i mitingaškommentalitetu te ideji kolektivizmaon nadreðuje vlastitu urbanost,graðansku svijest i individualizam, aobnovi pravoslavlja, povijesnih mitovai plemensko-patrijarhalnog vladajuæegduha pak rock’n roll, sveopæu parodizacijui liteterarnu fikciju. Ukratko,desetogodišnjoj Miloševiæevoj tiraniji inacionalnoj euforiji, podjednako srpskoji hrvatskoj, Lukoviæ suprotstavljazdrav razum i zdrav humor.Godine raspada, podnaslovljene kaoHronika srpske propasti, sastoje se odtekstova što ih je ovaj glazbeni kritièari novinar objavljivao od 1993. do kraja1999. godine u raznim novinama, odbeogradskih nezavisnih tjednika Vremei Nedeljne Naše Borbe, slovenskeMladine, sarajevskih Dana i splitskogFeral Tribunea do Interneta. Tome jepridodan, za ovu knjigu posebno sastavljen,Informativni vodiè (ili The HallOf Fame), u kojemu su likom i djelompredstavljeni glavni “junaci” Godinaraspada, od folk zvijezda, enamistika,nebeskih ratnika, nazovi-novinara,knjievnika i duhovnih obnoviteljasrpstva do raznih ministara i politièara– onih reimskih i onih nazovi-opozicijskih– pa supruga tih politièara iuopæe cijelog bataljona Srba po profesiji.Uz to u knjizi se ispred svakogteksta, kao njegov svojevrstan anti/moto,navode neke od najpoznatijih,najstrašnijih i najbezumnijih izjava,poèevši od one èuvene Miloševiæeve“A ako treba da se tuèemo, bogami æemoda se tuèemo”. Taj rasadnik glupostizapravo je svojevrstan nastavakAntologije suvremene hrvatske glupostikoju su sastavili feralovci i veæ sam posebi, èini pouzdanu, dokumentarnugraðu za razumijavanje povijesti/stvarnostisrpske propasti. Uz to,poseban dio èine i e-mail poruke kojeje Lukoviæ (nakon što je u Feralu objaviosvoju Internet adresu) dobivao odprijatelja ili njemu nepoznatih èitateljau vrijeme NATO bombardiranja Srbije,a koje su u knjizi kronološki uvršteneu njegov elektronski dnevnik…U ispisivanju raspadajuæe srpske povijestii raspadajuæe stvarnosti Lukoviæse koristi razlièitim publicistièkimi knjievnim anrovima, od novinskihkolumni ireportaa, prekovlastitih, alii tuðih dnevnièkihbilješki,pa do fantastièno-dokumentaristièkogromanapod nazivomPsiho idramskih fragmenata,ovdjezajednièki nazvanihPulp Fiction,odnosno svojevrsnih palimpsestapoznatih knjievnih djela. Osobituanrovsku vrstu èine ukradena pismaMirjane Markoviæ (Miloševiæeve supruge),Borislava Joviæa ili Radoja Kontiæa,te povjerljivi stenogrami sa sjednicaVrhovnog savjeta obrane. Uza tuanrovsku šarolikost i autorsku mimikriju,Lukoviæ koristi mnoštvo knji-evnih postupaka i jezièno-stilskih akrobacija,kao što su razni oblici parodiranja,kompiliranje i parafraziranje tuðihgovora; zatim još grotesku, satiru iironiju; hiperbolu, rableovske stilskeobrate, samoironiju i još mnogo, mnogotoga.Ipak, smijeh Pere s onoga sveta jesmijeh koji oslobaða; on je istovremenoheretièan, pobunjenièki te visokoetièan i human iskaz protiv stvarnostikoja ga okruuje… Ispisujuæi kronikupropasti jednog naroda i utvrðujucigranice ludila na prostorima bivše JugoslavijeLukoviæa ne zanima ozbiljnapolitièka analiza, logièka razlaganja situacijei predviðanja. Sadraj veæinenjegovih tekstova zapravo je svakodnevica,bizarna i šizofrena svakodnevicaispunjena gledanjem Dnevnika RadioTelevizije Srbija, èitanjem Politike,èekanjem vode, benzina, struje..., uopæeregistriranjem bezumlja u kojem ivi…Godine raspada su najsveobuhvatnija,najsmješnija i najpotresnija kronikaludila jednog reima, ali i opæa povijestgluposti koja se posljednjih deset godinaproizvodila na ovim prostorima. Rijeèje o oštroj kritici, vrhunskoj satirikakvu gotovo neæemo naæi meðu suvremenijimautorima i koja, što je itekakovano, pretpostavlja priliènu hrabrosti osobni angaman da se od tamoodkuda se piše, piše upravo na ovakavnaèin... Smijeh i pisanje tako su modaposljednje, ali i beskrajne, moguænostirazuma.Katarina LuketiæStanko LasiæAutobiografskizapisiNakladni zavod Globus, Zagreb 2000.ako je pojava autobiografije uglednogaknjievnog povjesnièarai teoretièara Stanka Lasiæa(1927) vjerojatno iznenaðenje za širuèitateljsku zajednicu, poznavatelji njegovaknjievnoznanstvenoga opusamogli su takav tekst predvidjeti iz diskurzakoji se mjestimice probija u šestknjiga njegove Krleologije (1989,1993). U njemu se analitièkome znanstvenomsubjektu vlastiti ivot otvoriokao polje iskustva, kušnje, nemira idijaloga te prometnuo u pripovjedaèkièin, odnosno neku vrst Bildungsromanakoji je zapravo vrebao pravu priliku.Nastali djelomice na temelju razgovoras Brankom Matanom, Lasiæevisu Autobiografski zapisi ostvarenje indicijasadranih u Krleologiji.Kad je posrijedi autobiografski diskurz,najèešæe se postavlja pitanje oznaèajkama subjekta koji pripovijedavlastiti ivot i, njegovu odnosu spramsubjekta koji je pripovijedanjemproizveden kao glavni lik jedne ivotnepripovijesti. Kakav je «Lasiæ» stvorenLasiæevim autorskim diskurzom?Proizvodi li Lasiæ eljenoga sebe ili seotvara moguæem èitatelju, nudi musvoja slaba mjesta, svoje zablude i protuslovlja?Odgovor je moguæe potra-iti u kljuènim formativnim toèkamaLasiæeve pripovijesti, onima u kojimase proimaju tri kljuène relacije: odnosprema povijesnim zglobovima(Drugi svjetski rat, Nezavisna DravaHrvatska, antifašistièki i komunistièkiangaman, pristajanje na totalitarnumatricu i odustajanje od nje, dogaðajiiz '71, emigracija), odnos prema sebi(intelektualno sazrijevanje, lektira,uèenje, disciplina i znanstvena kondicija)i odnos prema Drugom (protivnici,suputnici, prijatelji, obitelj, Europa).Sve to pripovjedaè Lasiæ znalaèkiugraðuje u pripovijest zaèinjenu autorefleksijomkoja od njegovih autobiografskihstranica èini jedno od najimpresivnijihintelektualnih svjedoèenjao novijoj hrvatskoj povijesti.Istodobno je, iako u ulozi pripovjedaèa,Lasiæu teško izbjeæi ulogu znanstvenika,klasifikatora i sistematièara.U tekstu su oèevidni tragovi struke idoista je teško odgovoriti na pitanjejesu li Autobiografski zapisi pripovijesto vlastitu ivotu ili pripovijest o sustavu,oblikuje li njihov diskurz ivot kojise naknadnom refleksijom pretvarau sustav ili pak sustav koji se primjenjujena materijal osobnoga ivota. Usvakom sluèaju dobili smo dvojakoimpresivnu knjigu koja s, jedne strane,moe izazvati strah (strah od krvavepovijesti, totalitarizama, znanstvenediscipline ili duboke samoanalize), a sdruge uitak (èitanja, spoznaje, dijalogai Drugog).Dean Duda

II/40, 12. listopada,,,. 41Krešimir BagiæUmijeæeosporavanjaPolemièki stilovi A. G. Matoša iM. KrleeNaklada MD, Zagreb, 1999.rvatska knjievnost posjedujerazmjerno velik korpus polemièkihtekstova kojima dosadanedostaje sustavan knjievnopovijesniprikaz. Otvorivši raspravu ovomkonstatacijom, Krešimir Bagiæ upuæujena nunost istraivanja s obziromna èinjenicu da je uvid u polemièkupraksu u domaæoj literaturi skoro paobvezatan pri svakom pokušaju upoznavanjai ispravnog opisa hrvatskihknjievnih razdoblja. U tom smisluautor smatra da su opseni polemièkiopusi Antuna Gustava Matoša i MiroslavaKrlee najbolji primjeri vanostiove spisateljske forme unutarrazdoblja u kojem su najaktivnije djelovali.Kako bi se na pravi naèin pristupilopolemiènim tekstovima, autor u uvodnomdijelu pokušava dokazati moguænostpromatranja knjievne polemikekao prepoznatljivog anra, ujednorazmatrajuæi moguæu povijest samoganra, razlièite tekstualne oblike u kojimase pojavljuje njegov sadraj i funkcijate polemiènost kao transanrovskoi transdisciplinarno obiljeje...U knjizi Umijeæe osporavanja KrešimirBagiæ opisao je osnovna obiljejaknjievne polemike, njezin karakter,praksu te naèine i ciljeve njezinih sudionika,kao i funkciju unutar odreðeneknjievne zajednice. Takoðer, pru-io je dobre upute za pristup kako starimtako i aktualnim polemièkimpranjenjima, u kojima je, proizlazi iznavedenog, uvijek dopušteno da se,poput borbe Mikea Tysona, nokautirai nakon kraja runde ili, ako je veæ dotoga došlo, a znamo da to u domaæojknjievnoj sredini nije rijetkost, protivnikadoèeka nasred ulice, golim šakamai bez suvišnih rijeèi...Igor ŠtiksStanko AndriæÈudesa SvetogaIvana KapistranaHrvatski institut za povijest – podrunicaza povijest Slavonije, Srijema i Baranje;Matica hrvatska Osijek, SlavonskiBrod – Osijek, 1999.tanka Andriæa (r. 1967) hrvatskaèitateljska publika poznajeprvenstveno putem dviju knjiga– Povijest Slavonije u sedam poarai Enciklopedije ništavila, knjigakoje su ga tijekom devedesetih godinaproslavile kao izrazito osebujnogautora, èiji se tekstovi odupiru jasnimanrovskim klasifikacijama. Je liprva Andriæeva knjiga Povijest Slavonijeu sedam poara pripovjednaproza s historiografskom temati-kom, fikcionalizirana povijest ilipostmoderni oblik historiografije –to su pitanja na koja nam je druganjegova knjiga Enciklopedija ništaviladavala odgovore u fikcionalnomsmjeru pokazujuæi naèine na koji seizvodi “fantastièna dogradnja” stvarnosti.Uz vrsno pripovjedno umijeæe,Andriæeve je èitatelje, meðutim,više mogla fascinirati raznolikost èinjenicapovjesnièarskog znanja, kojeje stvaralo mreu fakticiteta u njegovimtekstovima...U cjelini gledana, monografijaÈudesa Ivana Kapistrana prati kronološkunit njegova ivota, zaustavljase poslije smrti te klasificira i tumaèièudesa uèinjena u pravom vremenusvetaèke djelatnosti – poslijesmrti. To svetaèko djelovanje postmortem kljuèno je za razumijevanjeprirode hagiografskog diskursa injegovih funkcija, koje istrajavajustoljeæima nakon tjelesne smrti pojedinihsvetaca...Kao što se Andriæ u proznopripovjednimdjelima poigravao s odnosomfikcije i stvarnosti, ovdje mu,u sluèaju svetaèke djelatnosti, a naprimjeru svetog Ivana Kapistrana,taj problem fikcije i istine, postajetemeljnim predmetom analize. Doksu poèetna poglavlja monografijeÈudesa Ivana Kapistrana podrobno,korak po korak, prikazivala Kapistranovpovijesni put, locirala njegovepostaje, susrete, ispitivala stvarneosnove njegovih veza sa Slavonijom,završna poglavlja otkrivaju mehanizme“oèuðenja” momenta stvarnosti.Grupirajuæi Kapistranova èudesaprema naèinu proizvodnje èuda i/ilistatusu fikcionalnosti dogaðaja,Andriæ dolazi do sedmeroèlane ljestvicekoja pokazuje prilièan stupanjdisparatnosti èuda – od posve fiktivnihdogaðaja i obiènih obmana, prekosluèajnih koincidencija i autosugestije,do sluèajeva u kojima je stupanjèudesnog oèito produkt “stilizacije”odnosno nepouzdanog prenašanjaprièe. Odbijajuæi moguænostda se problem istina/fikcija u svijetuèudesnog riješi tvrdnjom kako su“èudesa naprosto bila iluzorna”,Andriæ pokušava razmotriti fenomenèudesnoga kao stalno prisutnogelementa srednjovjekovne stvarnosti.U takvoj interpretaciji stvarnostisudjeluju, uz religiju, magijska iskustva,medicinski sluèajevi, psihologijskauèenja... – mnogi elementisrednjovjekovne stvarnosti koji supridonosili jakome procesu njezinespiritualizacije.Svojim zakljuènim izvodimaAndriæ uvjerljivo zaokruuje monografijuposveæenu èudesima IvanaKapistrana, prostor èijega svetaèkogdjelovanja je bila Andriæeva Slavonija.Knjiga Èudesa Ivana Kapistranaupisuje se s najvišom ocjenom u Andriæevubibliografiju, takoðer se mo-e ravnopravno mjeriti s modernimeuropskim studijama o medijevalnojhagiografiji.Andrea ZlatarSlobodan Prosperov NovakPovijesthrvatskeknjievnosti IIIAntibarbarus, Zagreb, 1999.reæa knjiga Povijesti hrvatskeknjievnosti Slobodana P.Novaka, s kronometrijskoperifrastiènimpodnaslovom Od Gunduliæeva‘poroda od tmine’ do ‘Razgovoraugodnoga naroda slovinskoga’ iz1756, teška je za prikazivanje iz razlogaiz kojega je laka za èitanje. Takvomje èini njezina jednostavna i leernakompozicija: slièno prethodnim dvjemau nizu, knjiga se sastoji od mnoštvakratkih, samostalno naslovljenihpoglavlja, posveæenih preteno pojedinaènimknjievnim djelima, a rasporeðenihprema vremenu pojave ili nastankadotiènog djela; meðu poglavljimanema naznake hijerarhijskog odnosa;èak ni dijelovi u kojima je rijeè ozajednièkim odreðenjima više knjievnihtekstova ili o njihovim skupinamai klasama ne izdvajaju se velièinomnaslova ili numeracijom...Povijest hrvatske knjievnosti III,nakon više desetljeæa drukèije prakse,govori o hrvatskoj knjievnosti 17.stoljeæa, bez oslona na pojam “barok”...Ali, u Novaka je nehaj premabaroku kao periodizacijskoj kategorijisimptom leerna odnosa prema periodizacijiuopæe. U njega ni tradicionalnijipojam prosvjetiteljstva, koji, doduše,ulazi u podnaslov knjige, a dobioje i samostalno poglavlje, nema upoglavljima o odgovarajuæim autorimastatus prave programske ideje ili heuristièkehipoteze...Još jedan veliki orijentacijski pojami diobeni kriterij, koji se i u krugu hrvatskihfiloloških katedara rado razmatrana razini teorije i pedantnoprimjenjuje u knjievnopovjesnimprouèavanjima, igra u Novakovu djeludrugorazrednu ulogu. Mislim na konceptliterarnosti...U Novaka, meðutim, osvrti na lirskezbirke i “ilirièke” rjeènike, na barokneepove i anatomske udbenikeslijede posve neusiljeno jedni za drugim.Ta blizina nesrodnoga, koja knjizipodaje neku ugodno zbunjujuæuopuštenost, takoðer je izvanjski znakautorove distance prema povijesnoznanstvenomholizmu, ali se moe tumaèitii kao izraz njegove spremnostida “do daske” iskoristi svoj metahistorijskipromatraèki poloaj, s kojegase, dakako, sva ranonovovjekovna pismenostmoe èitati kao literatura...Naèin na koji Novak otkazuje posluhvelikim pojmovima i teoretskimapstrakcijama nije samo distinktivnoobiljeje njegove Povijesti nego se mo-e smatrati i crtom njezina moderniteta.Knjiga ima oèitih srodnosti s antiholistièkomaporetikom tipiènom zaintelektualnu klimu kraja stoljeæa, saktualnim kritikama historicistièkogaobjektivizma, moda i s “malom poviješæu”,odnosno s programatskom neselektivnošæunjezinih tematskih interesa...Sve u svemu, svojim se odmakomod periodizacijskoga i klasifikacijskogakonstruktivizma treæi svezak NovakovePovijesti – po èemu je usporedivs dvama koji mu prethode – nameæekao znatan izazov knjievnopovijesnojstruci u Hrvata. Ipak, njegovaprava vrijednost nije u samu opuštenuodnosu prema univerzalijama knjievnepovijesti, nego u razumnu iskorištavanjupogodnosti što ih ta opuštenostomoguæuje. Kako sam veæ rekao,tamo gdje slabije prolaze opæi pojmovi,moe biti rijeè o rehabilitaciji pojedinaènoga.A u Povijesti hrvatske knji-evnosti III pojedinaèno uistinu dolazina svoje. Poglavlja o knjievnim djelimai opusima kao jedinstvenim povijesnimdogaðajima komponirana sumaštovito i nepredvidivo, a pristupdjelima metodièki je višestran i individualanu mjeri u kojoj je slobodan odteoretskih apstrakcija, heuristièkih hipotezai unaprijed zacrtana programa.Pritom se nigdje ne dogaða da potencijalnoveliki prostori novoosvojeneslobode zjape prazninom, za što jezasluno Novakovo veæ mnogo putaposvjedoèeno iskustvo s knjievnimtekstovima, znanje steèeno u savjesnui neumornu prouèavanju struène literature,pa i njegova ars bene dicendi nakoju nas je veæ navikao svojim starijimtekstovima, a koja ne zazire ni od zanimljivih,nerijetko i iluminantnih metafora.Zoran KravarDavor KapetaniæEnciklopedijaMiroslava KrleeI/II& BibliografijaMiroslava KrleeLeksikografski zavod Miroslava Krlee,Zagreb 1993/99.zrada Enciklopedije MiroslavaKrlee trajala je petnaestakgodina, a njome je rukovodioVelimir Viskoviæ. Nakon što je u ljeto1993. tiskan prvi svezak (A-LJ),projekt je dovršen jesenas objavljivanjemdrugog sveska (M-) i BibliografijeMiroslava Krlee iz peraDavora Kapetaniæa. U sastavljanju iobraðivanju Krleina stvaralaèkog iivotnog abecedarija sudjelovalo jeviše od pedeset uglednih autora –knjievnih povjesnièara, kritièara iteoretièara, filozofa, jezikoslovaca,povjesnièara, publicista... Oni suobradili gotovo dvije tisuæe leksikografskihnatuknica. Osnovniprincipi enciklopedijske sistematizacijeproistjeèu, s jedne strane, izraznorodnosti Krleinih djelatnostite, s druge strane, iz elje za iscrpnošæunjegova enciklopedijska portreta.Teme zasebnih èlanaka tako supostali Krleini tekstovi, javno djelovanje,estetièki stavovi i uvjerenja,ali i proèavatelji, prevoditelji i promicateljiKrleina djela te èlanovinjegove obitelji...Krešimir Bagiæ

42 II/40, 12. listopada 2,,,.Igor MandiæPrijapov problemBastard, Zagreb, 1999ako se gnjevno sporio sa SlavenkomDrakuliæ te (u teoriji) ostaozakleti protivnik feminizma,Igor Mandiæ je jedini intelektualacovih prostora koji se odrekao maèistièkihpoza "podvorenog muškarca",javno obznanivši da zna i voli kuhati(dapaèe spreman je s nama podijeliti irecepte). Sada je pak izdao zbirku esejaprvotiskanih u èasopisu Erotika,podnaslovljenih "vulgarni eseji ili esejio vulgarnosti". Dakle ispao je i iz klišejahrvatskog puritanskog intelektualcakoji – ne diuæi nosa iz enciklopedistièkiseksualno frustiranog Krle-e – interes za draicu ili draièkasmatra opasnom devijacijom od uvrijeeneasketske poze. Mandiæ je, spomenutæu tu strašnu rijeè, hedonist.Što je u zemlji koja njeguje mazohistièkikult rtve ravno herezi. Znajuæida æe ga kao uitkologa prvenstvenooptuiti za "neprimjerenosti", Mandiæse podnaslovom knjige odmah potrudioironièno etiketirati "vulgarnimesejistom". No kako je ovoj kritièarkiteško prihvatiti da bi ikakav razgovoro seksu mogao uæi pod rubriku vulgarno,sklonija sam reæi da se Prijapovproblem bavi obavljanjem oèevida meðuudovima obaju spolova, sa skoro papedagoškim arom. Ako mu ièega nedostaje,to nije genitalna eksplicitnost,veæ upravo tzv. erotika (kao umjetnostnasluæivanja i istraivanja, a ne pornografskogprodora oka u kirurškinesputano rastvorene dubine rodniceili anusa).Knjigu otvara esej Kult penisa, gdjekolac/pimpek/visuljak/ piša/kurac (dase posluimo Mandiæevom podosta siromašnomterminologijom) biva divinizirankao "ivototvorac" i prapoèeloudnje. U drugom eseju, naslovljenomEmancipacija kurca, ponovno su u prvomplanu strahovi i snovi muškog(bl)uda. Mandiæ ne skriva da piše omuškoj i iskljuèivo muškoj perspektivina muškarce kao i na ene…U Pohvali guze Mandiæ se ograðujeod bilo kakvih primisli na njegovueventualnu transseksualnost: on je"strogo heteroseksualan". Konzervativnostove izjave upravo zaprepašæuje.Kako je moguæe da itko tko uiva useksu kao zoni nesputane karnevalsketransgresije pristojnosti pritom sebesmatra puristièkim, to jest puritanskim"muškarcem"? Ili Mandiæ hinièistunstvo ili je licemjer. Oba su rješenjaviktorijanski kukavièka; iz perspektiveuhodano androginog XXI.stoljeæa pomalo i djedovska. (...)Tek je Privlaènost i prokletstvo perverzijaprvi u cijelosti slobodoumantekst s instruktivnom reèenicom: Kodeksperverzija valja odbaciti kao perverziju.Stoga zanimljivost knjige poèinjenegdje oko stote stranice, kadaMandiæ konaèno odluèuje priznati kakoje pornografija ništa drugo doli"san o velikoj jebaèini" i samim timejedna od najprodavanijih lai (usp. Seksbez muškaraca). U istom tekstu nalazise i zanimljiv zakljuèak o pornog-rafiji koja je toliko artificijelna da katkadnalikuje umjetnosti.Prijapov problem tako, èini se, ipakpredstavlja Prijapova temeljna nezainteresiranostza seks izvan pornotopije.Poput tragiènog Brandova lika uPosljednjem tangu u Parizu, Mandiætei dehumaniziranom opæenju "univerzalnogkurca" i "univerzalne pièke".Intimnost je nedostini "suvišak" komunikacije.(...)Èitajuæi Prijapov problem neæeteunaprijediti svoj erotski ivot, ali saznatæete štošta o Mandiæevim te civilizacijskimtabuima. Moda vam knjigapomogne da se nekih predrasuda i samiriješite. Svakako je koristan vodièkroz muške fantazije danas sredovjeènegeneracije. I pored svih stilskihnegrapnosti te ponavljanja (tipiènihza formu novinskog feljtona u kojemje tekst knjige nastao), Prijapov problemostaje provokativan, samim time ipoticajan èitateljski mamac. Neštokao McDonald's erotske literature.Ali isto tako i obrok informacija kojese, osim Igora Mandiæa, javnosti ne biusudio servirati nijedan od toboe otvorenihi/ili toboe liberalnih (svejednolijevih ili desnih) intelektualaca.Njima je Mandiæeva prednost nedostina,a sastoji se od stvarne, a ne virtualnehrabrosti.Nataša GovediæHrvoje TurkoviæTeorija filmadrugo izdanje, Meandar, Zagreb, 2000urkoviæeva Teorija filma polaziod netremiènosti i neprimjetnostikao proizvodno-recepcijskogproblema; sve na filmu morabiti razaznatljivo, ukorijenjeno u zakonitostièovjekova kognitivnog aparata...Filmovi, dakako, modelirajuèovjekove spoznajne vještine na posebnenaèine (Hawksov Rio Bravo ihoèito modelira na drugaèiji naèin negoGodardov Do posljednjeg daha). Tase epistemološka funkcija k tomeodigrava pod utjecajem društvene regulacijete istodobno regulira društvenost,pa je film oèito i u tom smislukomunikacijska, a ne samo epistemološkapojava (što dakako ne znaèi daje film nuno i jezik).U prvome dijelu knjige propitivanjefenomena filmskog prikazivanjadovodi do zakljuèka kako, s jednestrane, epistemološka funkcija filmskihpostupaka ima opæe spoznajnetemelje, no s druge se strane radi onaèelno otvorenom katalogu moguænostikoji se moe razraðivati, ali samou okviru (teško odredivih u egzaktnomsmislu) èovjekovih kognitivnihogranièenja te njihovih društvenihrazrada. Kao ogledni (polazni)primjer Turkoviæu je posluio filmMjesto pod suncem Georgea Stevensa,uz Hitchcockov Psiho glavni izvorprimjera i filmskih povoda u Teorijifilma.Drugi dio knjige pokušava razraditiove "epistemièke i epistemološko-komunikacijske"principe na konkretnomproblemu konstituiranja scene,svodivom na problem ostvarivanjakontinuiteta unutar scene... Treæi dioknjige objašnjava problem motivacijereza na primjeru Hitchcockovih filmovaPsiho i Ptice, Godardovih filmovaivjeti svoj ivot i Do posljednjegdaha, kao i Buñuelova Andaluzijskogpsa te pokušava popisati glavna motivacijskai interesna naèela i obrazloitipravilnosti vezane uz motivacijskusnagu, zbog kojih su, izmeðu ostalog,neki rezovi "vidljivi", a neki "nevidljivi".Dakako, kada fabulistièka organizacijai metakomunikacijske uputeposlue organizaciji pojedine scene, tise èimbenici koherencije (strukturiranja,organizacije...) u naèelu vezuju uz"makrostrukture", opæa naèela koherencije.Tu jedinstvenu (cjelovitu) koherencijskuregulaciju recepcije (kojaobuhvaæa likove i njihove svjetove)Turkoviæ naziva tematizacijom. Njojje posveæen èetvrti dio Teorije filma ukojemu se pokušava obrazloiti vezaizmeðu tematskog fokusa i modeliranjafilmskog svijeta.Nikica GiliæMladen MachiedoSlatkogorkaItalija(Tri desetljeæa s piscima)Matica hrvatska, Zagreb, 1999.knjizi Slatkogorka Italija epistolarpostaje kljuèna rijeè, noovoga je puta rijeè o prepiskamaautora Mladena Machieda koje suposluile kao glavni izvor za predstavljanje,uptrijebimo još jedan Machiedovnaslov, napoznatih susjeda. Rijeèje o devedesetak zapisa koji suposveæeni talijanskim piscima s kojimaje autor dolazio u dodir posljednjihtridesetak godina. Prijatelji, poznanici,suradnici, pa èak i ljudi s kojimase nije uspio sloiti, slijede u ovojknjizi abecednim redom, a podijeljenisu u èetiri grupe: oni koji su pohodiliHrvatsku, oni s kojima se susretao uItaliji ili iskljuèivo dopisivao, oni skojima se nije, usprkos trudu, uspiosusresti te posljednja nazvana tragoviu mjestima. Iako æe najveæu neposrednukorist od faktografskog materijalau ovoj knjizi imati talijanisti,Machiedo nije pisao iskljuèivo za akademskekrugove. Govoreæi o pojedinompiscu, autor ga smješta u kulturoškikontekst. Tako æe èitatelj paralelnoupoznavati Montalea i ligurskuobalu, Bigongiarija i firentinske knji-evno-akademske kavane, Veneciju iPaola Barbara. Kriterij po kojem jeMachiedo sloio svoj popis autora vrloje osoban, a u njemu su oni koji sumu na ovaj ili onaj naèin pruili, kakosam kae, bogatstvo susreta...Dušanka ProfetaPavle KaliniæPušaèi vremenaNova knjiga RAST, Zagreb, 1999.toga što piše iz pozicije svjedokateških vremena, Kaliniæ je usvojoj literarnoj obradi stvarnostinajuvjerljiviji u prièama tematskivezanim uz Domovinski rat pri èemuse kroz krvavu ratnu sumaglicu jasnonazire temeljna ideja da rat najèešæenije ništa junaèko i divno, veæ su gotovosva ratna zbivanja rezultati kaotiènihsluèajnosti isprovociranih mr-njom, nasiljem i osvetom. Uz ratnustvarnost Kaliniæ se dotaknuo i gorkesudbine emigranata, odlièno opisaotupost stranaca koji uopæe i ne razumijukoji se to vrag na Balkanu zbiva,dotaknuo se temeljnih razlika izmeðuHrvatske i Europe te se vrlo kritièkiosvrnuo i prema našoj suvremenosti.Napokon, pojedinim prièama autorjasno pokazuje kako sav taj balkanskiblues nacionalne i politièke mrnje nijesvojstven samo našem dobu, veæ ivremenima mladosti naših oèeva i djedova.Sve je samoputovanje –Razgovori sVanjom SutliæemMarinko Krmpotiæpriredio Boris Juriniæ, Irida, Zagreb,1999.ovodom desete obljetnice smrtifilozofa Vanje Sutliæa objavljenje zbornik koji na jednom mjestuokuplja sve intervjue koje je Sutliæu razdoblju od dvadeset tri godine(1966-1989) davao domaæim struènimi dnevnim tiskovinama, a tièu se temakoje su obuhvaæale širok raspon odkomentara dnevnopolitièkih dogaðajado autorove djelatnosti na fakultetimana kojima je predavao, kao i njegovebibliografije.Tonèi Valentiæ

II/40, 12. listopada,,,. 43Pakiranje vlastiIzbori u Hrvatskoj 1995.i 1997, zbornik radovaAlinea, Zagreb, 1999.bornik Pakiranje vlasti rezultatje teorijskih analiza, empirijskihistraivanja i analize zakonskihpropisa u vezi s višestranaèkimizborima u Hrvatskoj, te pruacjelovit prikaz provedenih izbora idaje sociološku i politološku slikuHrvatske...Srðan Vrcan u vrijednim teorijskimprilozima ukazuje na pogledevladajuæe politièke volje koja je zastupalastav "najprije nacija, a zatim demokracija",te se kao izraz stabilnostidrave zastupala etnièka homogenost,što je istovremeno bila objektivnaprepreka demokratskoj tranziciji istvarnom politièkom pluralizmu...Autor posebno kritizira nastojanja dase legitimitet vlasti trai i nalazi umetadruštvenim, transcendentnim instancama,te da se autoritarni naèinvladanja opravdava nekim višim poslanjem.Vladajuæa politièka elita uHrvatskoj provela je nadzor nad svimpodruèjima društvenog ivota oslonjenana razgranati politièki klijentelizamkojim je stvoren interesni blok– svojevrsni "savez za profit"... Vrcanposebno razraðuje koncept etnifikacijepolitike, politizacije etnièkog inacionalizirajuæe drave u Hrvatskoj...U drugoj Vrcanovoj raspravirazraðuje se ideja o demokratizacijidruštva i tehnologiji vladanja. Izbori1995. i 1997. godine potvrðuju kontinuitetstava da se na izbore gleda uoptici tehnologije vladanja, a ne uznaku pluralistièkog oblikovanja i izraavanjapolitièke volje graðana...Pregledan je i koristan prilog BorisaBuklijaša o izmjenama i dopunamabrojnih zakonskih propisa nakon1993. godine. U zakljuèku autor kritizirauvoðenje posebnih "lista za dijasporu"iz 1995. godine, prema kojimase privilegira jedan mali dio biraèkogatijela, i to preteno onaj u Bosnii Hercegovini, a sve u korist vladajuæegHDZ-a.... Draen Laliæ i SuzanaKunac analiziraju politièke propagandnetelevizijske spotove stranaka upredizbornim kampanjama 1995. i1997. U detaljno prikazanoj metodologijiistraivanja njihova analiza pokazujekako je kampanja HDZ-a bila"dravotvorna" i odreðena nacijom,dok je opozicijska kampanja bila"društvotvorna" i vezana uz razvitakdemokratskog društva. Zanimljiva je isemiotièka analiza spotova.... NenadBulat analizira promjene u strukturihrvatske stranaèke scene u razdobljuod 1995. do 1998. Prvih pet godinavišestranaèke demokracije u Hrvatskojautor opisuje kao "pretpolitièkodoba" pred kojim tek stoji izgradnjasustava s prepoznatljivim politièkimopcijama i razvitak autonomnih institucijacivilnog društva...Damir Štrelov prikazuje socijaldemografskaobiljeja glasaèkog tijela.U odnosu na 1996. na politièkoj sceniu Hrvatskoj do proljeæa 1998. dogodilesu se neke bitne promjene.Sve se jasnije oèituje pad popularnostiHDZ-a i sve je oèitiji usponSDP-a koji je utrostruèio broj svojihsimpatizera...U zakljuèku se moe napisati kakoje ovaj zbornik radova pruiomnogo solidnih teorijskih pogleda irezultata empirijskih istraivanja kojiostaju aktualni i nakon izbora provedenih1999/2000.Dušan ubriniæTijelou tranzicijiuredila Djurdja Bartlett, Tekstilnotehnološkifakultet Sveuèilišta uZagrebu, Zavod za dizajn tekstila iodjeæe, Zagreb, 1999.ijelo kao kulturološka èinjenicaobjedinjujuæi je motiv inaèevrlo raznorodnih tekstovau knjizi Tijelo u tranziciji, tekstovakoji predstavljaju razlièite naèine pisanja,od znanstvene analize empirijskihpodataka do umjetnièkih eseja.Ti su radovi – istovremeno objavljenina hrvatskom i engleskom jeziku udvije knjige – nastali na temelju izlaganjas meðunarodnoga skupa odranogprije nekoliko godina u Zagrebuu organizaciji Zavoda za dizajn tekstilai odjeæe pri Tekstilno-tehnološkomfakultetu. Tijelom su se, ideologiziranim,odjevenim, onim povezanims umjetnošæu, spolnim tijelom itijelom buduænosti (što su ujedno icjeline unutar kojih su objavljenitekstovi) bavili autori iz perspektivesociologije, etnologije, kulturalnihstudija, psihoanalize, teorije komunikacije,filozofije, povijesti, teorijeumjetnosti.Šesnaest priloga tjelesnoj tematiciotvara Igor Pribac usporedbom Descartesovai Spinozina pojma tijela;Nadeda Èaèinoviè èitajuæi Eliasa,Maussa, Nietzschea, Derridu, Baudrillarda;Mary Douglas, ispisuje tekstCiviliziranje tijela; Aida Brenko bavise odnosom ideologije i narodnenošnje u Hrvatskoj; Danijel Labašpopisuje elemente neverbalne komunikacije;Maria Bruna Pustetto bavise tijelom u politici. Florence Müllerpiše o idealnoj slici i zbilji ene odneoklasicizma do danas, a "muški"dio prièe obradio je u tekstu Muevnost,moda i tijelo 1870 – 1915 ChristopherBreward. Tekst Ingrid Šarfraneknosi naslov Paradoksalno tijelo –tekst kod Marguerite Duras, a onajMariapije Bobbioni Lice, mjesto govora;Ugo Volli u tekstu Tijelo Fetišrazvija tezu o fragmentarnosti tijelau pornografiji; Ivanka Ivkanec registriraneke elemente erotike u tradicijskojnarodnoj nošnji i usmenojknjievnosti. Jedini tekst u zbornikukoji nije napisan za zagrebaèko savjetovanjejest skraæeno poglavlje oseksualnom ivotu stopala i cipele izknjige Valerie Steele Fetish: Fashion,Sex and Power.Aleksandar Štulhofer bavi se odnosompostmaterijalizma i društveneorganizacije spolnosti; Inga TomiæKoludroviæ pojam tranzicije naglašenu naslovu knjige ispituje na primjerustalnog procesa prijelaza kojem suizloene transseksualne osobe. TekstoviTeda Polhemusa Postmodernotijelo i Marie-Luise Angerer Moguænostitijela: tijelo kao suèelje objavljenisu u posljednjoj cjelini pod naslovomTijela buduænosti.Iva PlešeCyberfeminizam[ver 1.0]uredio Igor Markoviæ, preveli RadaBoriæ, Mario Dueviæ, Vesna Jankoviæ,Igor Markoviæ, Natalija Rihtman, OliverSertiæ, Goran Vujasinoviæ; Centarza enske studije, Zagreb, 1999.ntologija enskih on i off-lineradova nudi razlièite pristupesuvremenih cyberfeministièkihistraivanja, teorijskih promišljanjai cyber-djelovanja uopæe. RosiBraidotti, Sadie Plant, Anne Balsamo,Nancy Paterson, Alla Mitrofanova,Olga Suslova, Faith Wilding,Jennifer Brayton samo su neke odautorica èije je tekstove odabrao IgorMarkoviæ nastojeæi obuhvatiti što širepodruèje cyberfeminizma i što višenjegovih tema meðu kojima susvakako i problemi spola, roda, tijelai bestjelesnosti, identiteta, cyberumjetnosti,virtualne stvarnosti, znanstvenefantastike i tehno kulture, volim/mrzimodnosa ena prema Internetui tehnologiji uopæe.Iva PlešeAndrija MauroviæKandaul: erotskaostavštinaTV Extra, Zagreb, 2000.oèelo je, nesumnjivo, sluèajno:crtajuæi snošaje muškaracai ena, a èinio je to radoi èesto, sebi i drugima za zabavu,Mauroviæeva je ruka jednomnacrtala i promatraèa. I potom sesve više i više zabavljala tom temomdok nije napokon, u jednojod beskonaènog niza verzija, promatraèudala svoj lik. Mora da je utom trenu Mauroviæ zastao, i samzateèen – strip mu je otkrio istinu,nepoznatu, potisnutu ili nepriznatu.U svakom sluèaju, pošto sesuoèio s najtajnijim maštanjima,bacio se na posao. Rezultat je da jetijekom godina fantaziji dao upravoalgoritamsku preciznost u kojojuvijek isti input daje uvijek zajamèenoutput, to jest crtaèev uitak.Input, ako baš morate znati, sastojise od pljunutog Mauroviæa injegove supruge, pedesetogodišnjakinjezamašnih grudiju i stranjice,rijetke kose zamotane u pundu,koja ima toèno odreðenu vrstunaušnica, a nosi prozirni crnikombine i najlonke ili ništa. Treæiu tom savršenom paru jest neznanac:crnac, idov, musliman, Nijemacili kakva domaæa baraba – luèkiradnik, pijanac, postolar ili sveæenikruan kao ðavao. Poslijekratkog upoznavanja sa strancemstari maèak svoju enu prepuštadrugome i katkad u igricama sudjeluje,a katkad samo promatra ili sepravi da spava. Što se samih crteatièe, Auerova erotska ostavštinaprema ovoj djeluje poput hlebinskelikovne škole, a silovanje muškarcau Paklenom šundu školska je zadaæau odnosu na Mauroviæevu doktorskudisertaciju nazvanu U zatvoru(str. 80-82). Ne sumnjam daæe taj antipod Manarinim erotskimlutanjima kroz knjievnost i podsvijest,surov i banalan, ginekološkiprecizan, steæi brojne poklonike.Boris Beck

44 II/40, 12. listopada 2,,,.eljko ZoricaH.C.ZabludovskyFantastièni bestijarijRoskildeaNiska, Zagreb, 1999.lubena, dokumentirana povijestdanskoga gradiæa Roskildeanije naroèito zanimljiva,ili, da budemo precizniji, nije ništazanimljivija od povijesti mnoštvamalih europskih gradova koji se dièeponekom starom crkvom, dvorcemili arheološkim nalazištem. Onozbog èega Roskilde je zanimljiv jestnjegova, nazovimo je u nedostatkuboljega izraza, alternativna povijest,povijest njegovih fantastiènih biæa.U njezino se istraivanje upustioeljko Zorica, uz pomoæ Zabludovskog...U predgovoru nam Zorica objašnjavada je suradnja sa Zabludovskimpoèela krajem osamdesetih,kada je dogovoreno da æe Zabludovsky"odavati tajne s one strane ivota,iz paralelnih svjetova", a Zoricaæe ih obraðivati i preraðivati, te sebaviti tiskanjem i objavljivanjemknjiga koje æe zajednièki potpisivati.Kritièar s kraja dvadesetoga stoljeæanavikao je na svakakva èuda, no teškoæe prihvatiti èinjenicu da æe moratirecenzirati autora nastanjenog unekom od paralelnih svjetova...Iako naslov sugerira da æe biti rijeèio fantastiènim roskildskim ivotinjama,biæa koja susreæemo pripadajuzajednièkom nebeskom svijetubogova i ivotinja. Susrest æemo takopivarskog konja i roskildskog labuda,bok uz bok s bogovima iznordijskih mitova – Torom, Freyem,Lokijem i drugima... Tragove bogovaslijedili su i opjevali pjesnici, i obogovima stoga znamo više no ofantastiènim ivotinjama, èiji tragovipostoje i danas, iako ih je sve manje,na proèeljima zgrada, grbovima, fasadama,fontanama i portalima. Zoricaje pronašao i opisao mnoga uspavanaroskildska biæa – labudove,zmije, baziliske, trolove, grifone, pai samoga vraga. Uz pomoæ Zabludovskogisprièao je i prièe o njihovunastanku i dogodovštinama pokazujuæida su veze ljudi i fantastiènih biæabile nekad davno puno èvršæe, teda hodom prema našemu stoljeæubivaju sve slabije. O tome uostalomsvjedoèe naše fasade i proèelja, èestoizvedene u betonu, s neonskim reklamamaumjesto kamenih èuvara...Niz fotografija, crtea, nacrta i slikakoje su pribavili autori pokazuje kakofantastièna biæa sa starih zdanjatakoðer umiru, u skladu s imperativommoderne gradnje, nestaju podbetonom i agresivnim reklamama.Rijeè je sada o pravoj smrti, smrtikonaènoj i u našem i u svim paralelnimsvjetovima, a ta se zove zaborav.Zorica i Zabludovski pokazat æenam da ivimo u velikoj zabludi, dapreèesto gledamo u vrhove vlastitihcipela i opanaka, umjesto da gledamogore. Gore su bazilisci i grifoni,kameni anðeli, dvoglave zmije, a akodovoljno dugo gledamo u njih vidjetæemo iza njih i èitave gradove kojekao da moemo dotaknuti rukom.Dušanka ProfetaBranko FuèiæFraškeKršæanska sadašnjost, Zagreb, 1999.uèiæeve fraške – u glagoljaškomargonu to je rijeè kojaoznaèava trice, bezvrijednestvari, brbljanje, ludorije – anrovskivrlo sliène onima iz njegove knjigeTerra incognita, zapravo su male(pri)povijesti o obiènim ljudima,krajolicima, obièajima, graðevinamaIstre i Kvarnera. U njima se isprepliæuprošlost i sadašnjost, putopisi,biografije i autobiografije, dokumentii fikcija, etnografija i mala povijest.One nisu kulturne studije, nitiizvori iz kojih bi se u školamamogla uèiti povijest, one su povijesti kultura viðene iz osobne i osobiteperspektive... Fraške su takoðer unas vrlo rijedak naèin pisanja: onihkoji, premda stvaraju ili se bave vrijednostimaod nacionalne vanosti –kao što se Fuèiæ bavio glagolizmom isrednjovjekovnim slikarstvom u Hrvatskoj– znaju pisati lako i jednostavno,privlaèno, šaljivo, a pametno,znaju pisati o trivijalnom i nevanom,znaju se zafrkavati i uivati uonome što rade.Iva PlešeCD-ROMKlasici hrvatskeknjievnosti II.(Pjesništvo)Bulaja naklada, Zagreb 2000.akon pionirskoga CD-a Klasicihrvatske knjievnosti I.(Epika, romani, novele) mladanakladnièka kuæa Bulaja nastavlja nizdrugim CD-om na kojemu se nalazenajznaèajnija djela hrvatskoga pjesništvaod srednjovjekovlja do polovice20. stoljeæa. Izdavaè je sastavioreprezentativnu èitanku hrvatskepoezije, osobito njezinih starijih razdoblja.Zbirke koje se veæ desetljeæimane mogu naæi u hrvatskim knjiarama,poput Zbornika Nikše Ranjine,ovom su se prigodom pojavile uIvo MaroeviæZagreb njimsamimDurieux, Zagreb, 1999ijeè je o knjizi koja sintetizirasve najvanije transformacijezagrebaèkoga gradskogprostora u povijesti – od prvotnonastalih dvaju srednjovjekovnihgradova do (post)socijalistièkogaurbanog širenja – pri èemu jeznanstveni pristup zamijenjen esejistièkim,s ponegdje vrlo izraenimsubjektivnim i emotivno obojenimstavovima. Izostavljajuæi savuobièajeni repertoar fusnota, citatai uskostruènih termina te zanemarujuæidetaljnu argumentaciju i jeziènupreciznost, Maroeviæ je ispisaolako prohodno i zanimljivo štivokoje se èita u dahu, a èini se daje upravo tako i nastalo...Katarina Luketiæelektronskom obliku. Svoje su mjestonašli i vjerojatno najstariji saèuvaniumjetnièki stihovi, ali i natuknicao najviše opjevanoj eni hrvatske renesanseCvijeti Zuzoriæ. Svaki je autorpredstavljen i iscrpnim biobibliografskimbilješkama, a njegovopjesnièko djelo rjeènikom i tumaèenjimaodreðenih mjesta u tekstu.Uz autorske stihove na CD su uvrštenii usmeni lirski tekstovi. Stogaje ovaj CD, pripremljen iz filološkihnajrelevantnijih izvora, istodobnovrijedno kritièko izdanje, pjesnièkaantologija i multimedijalna povijesthrvatskoga pjesništva.U odnosu na prvijenac posveæenepici i pripovjednoj prozi, Klasicihrvatske knjievnosti II. (Pjesništvo)donosi nekoliko vanih poboljšanja.Jedno je moguænost pretraivanjasvih tekstova, a drugo se odnosi nasedamdesetak zvuènih zapisa antologijskihpjesama u izvedbi TomislavaRališa i Joška Ševe.Dean DudaMiljenko JergoviæKaeš anðeoDurieux, 2000.aeš anðeo najnovija je knjigapripovjedaèa i esejista MiljenkaJergoviæa, u podnaslovukoje piše – neoèekivano – drama.Rijeè je o trideset i jednoj dijaloškojslici, koje sve zajedno stvaraju jedinstvenuprièu o ivotu "u novom dijelugrada roðenom s druge strane rijeke".Mjesto radnje jedan je lako zamislivineboder, odnosno stanovi malih kvadraturau njemu. Likova, ako sam toènoizbrojala, ima upravo sto. Stotinulica, mladih i starih, muških i enskih,imenovanih i neimenovanih, kojapredstavljaju male prizore iz svojihsretno-nesretnih ivota. Osim što ihpovezuje moguæi neboder, povezuje ihi èinjenica što u svim prièama baremjedan lik kae anðeo. Te likove ne povezujenikakva zajednièka radnja, uprostoru stvarnosti ti se likovi naravnomeðusobno ne poznaju. Iako uJergoviæevoj dramskoj fikciji oni nestupaju u direktan dodir, sliènosti ianalogije meðu njima ono su što èitateljiprepoznaju. Obrnuto od TolstojaJergoviæ bi mogao reæi: sve obitelji sunesretne na isti naèin. Ili: sve obiteljisu sretne i nesretne ujedno, a da to nisami ne znaju, da ne znaju ni kako nizašto im se dogaðaju njihovi ivoti.Pripovijedanje u ranijim Jergoviæevimknjigama uvijek je bilo obiljeenounutarnjim glasom pripovjedaèa, biloda je to bio glas likova ili sam Jergoviæevglas. Glasovi su se u njegovim prièamapojavljivali u prvi mah samostalno,iznosili svoje prièe, ali su njihoviglasovi uvijek bili isprepleteni glasomJergoviæa pripovjedaèa koji ih je rastvarao,ulazio u njih, komentirao, alioih ili se s njima smijao. U dramskompismu kakvo je knjiga Kaeš anðeoformalno gledano nema mjesta zaJergoviæev autorski glas. On se u prvomelicu pojavljuje samo u prologuknjige, jednoj lijepoj minijaturi o ivotuu velikom gradu, koja je ujedno inajtoènija moguæa autorefleksivna recenzijavlastite knjige, u kojoj se kae:"Svaki od dijelova prièe funkcionirasam za sebe i svaki s nekim drugim dijelomili s više njih èini cjelinu. Naèinna koji se dijelovi prièe spajaju, kao injihov odabir, zavisi samo od voljeonoga koji bira i njegove boanskepotrebe da cjelinu obiljei nekim odreðenimosjeæajem.". I iz tog prologalako je zamisliti Jergoviæa koji gradisloeni dramski neboder od stotinjaklica, reprezentativnih za tugu i jad odivota kakav ivimo, Jergoviæa piscanalik Balzacu koji je pomno crtao isistematizirao veliku zgradu svojeLjudske komedije. Jergoviæev je dramskianr, bez sumnje, tragikomedija,farsa, groteska. To nisu nove osobineza njegovo autorsko pismo, ali su udramskom obliku vidljivije, jer ih neprikriva nikakva pripovjedaèka blagostniti ublaava polaganiji tempo pripovjednogteksta. Ako groteska i komedijaizviru iz samih scena, tragiènost ifarsiènost pripadaju pogledu kojim ihJergoviæ promatra.Andrea Zlatar

II/40, 12. listopada,,,. 45Nada Švob-ÐokiæTranzicija i noveeuropske draveBarbat, Zagreb, 2000.ranzicija k novom sustavu,prijelaznim razdobljem dokvalitetnijeg ivota ili premaglobalizaciji, regionalizmu, premaneizvjesnosti na temelju dosadašnjihdogaðanja i strahu ili (radosnom)oèekivanju drugog i drukèijeg temesu najnovije knjige Nade Švob-Ðokiæ Tranzicija i nove europske dr-ave. Prihvaæajuæi potrebu preglednog,teorijski utemeljenog i u vlastitojsredini aktualnog trenutka transformacija,koje su uvijek u odnosuna svijet i na druge u sliènoj situaciji,autorica je napisala knjigu o pojavamašto su Europu zadesile stvaranjem14 novih drava u prve tri godinezadnjeg desetljeæa, a prostor Europeproširile na istok. Što su noveeuropske drave (i Europa) dobiletim promjenama, toènije u što sukrenule i koji su rezultati prvog desetljeæanjihova postojanja na meðunarodnomplanu kompleksno je pitanjes još kompleksnijim odgovorima.Kompleksnim u odnosu na oèekivano.Na meðunarodnom planu stalnonazoèni bilateralni i multilateralniodnosi postojeæih drava krenuli suu nove procese: globalizaciju i regionalizacije.Potiru li se oni, suprotstavljajuili izviru jedni iz drugih? Štosu nove integracije, posebice europske?Što u njima mogu naæi i kolikosu njima – u izlasku na meðunarodnupozornicu – uvjetovane novonastalezemlje? Je li drava, kako autoricaŠvob-Ðokiæ primjeæuje, samo najboljiposlanik odreðenog društva umeðunarodnim odnosima ili èuvarautoritarnih i moænih nacionalnihelita koji nove poloaje ne ele ispustitiiz ruku iako su formalno, zajednos društvima u novim dravamaizabrali procese demokratizacije? Štosve stoji na putu demokratizacije kaoi emancipacije u razvoju novih dravabitno je pitanje za sve ostale procesekojima je svijet krenuo i kojenovostvoreni meðunarodni subjektimoraju nekako stiæi i s njima se nositi.Ti nimalo lagani procesi nemajuzajednièke opæevaeæe karakteristikei diktirani su unutrašnjim stanjem isnalaenjem vlasti u novim dravama.Zbog njihove relativne "mladosti" ali ièestih mijenjanja unutrašnjih poloaja(koje rezultira naèin traenja putapo sustavu pokušaja i pogreške) nisusasvim izvjesni ni putovi na kojima seponeke od njih nalaze. To izmeðu ostalogrezultira i nemoguænošæu preciznijegprikupljanja podataka i realnihslika, parametara (ponajprije ekonomskih)koji bi nove drave situiraliu vlastitu noviju povijest (10 godinaunazad), a onda i u kontekst sliènihzemalja u svijetu.Grozdana CvitanMiljenko JergoviæHistorijskaèitankaNaklada ZORO, Zagreb-Sarajevo;DANI, Sarajevo, 2000.istorijska èitanka sadri tekstovekoje je MiljenkoJergoviæ objavljivao u sarajevskomnezavisnom magazinuDANI. Rijeè je o kolumnama ukojima ovaj produktivni i rado èitanibosanskohercegovaèki i hrvatskiautor piše o svojoj prošlosti,djetinjstvu i uopæe ivotu uSarajevu. Nastojeæi sakupiti krhotinevlastite povijesti Jergoviæzapravo ocrtava i jedno prošlovrijeme, vrijeme koje je na ovimprostorima posljednjih godina zametenoideološkim i nacionalistièkimtalogom. Naime, Jergoviæane zanima politièka slika socijalizma,ne privlaèi ga homogenakronologija vremena i velika povijestsa svim svojim zakonitostimapisanja. On se prije svegazaustavlja na svakodnevici, naobiènim, banalnim ili pak intimnimdetaljima koji su u najveæojmjeri odredili njegov svjetonazor,svjetonazor dijela njegove generacijei uopæe atmosferu jednogagrada. U tom velikom pospremanjusvoje privatne prošlostiJergoviæ æe iz ropotarnice socijalistièkesvakodnevice izvuæi ponovnošeæerne table koje suosamdesetih zamijenile èokoladu;prve automate za Coca-colu; nogometneutakmice na kojima suse prodavale novine za sjedenje;vrijeme Olimpijade, gradske kafane,hauzmajstore i još mnogo togašto je obiljeilo, kako piše, tezlatne, predratne godine. Historijskaèitanka tako je knjiga nostalgijei sentimenta, ala za jednimdavnim, nevinim vremenom;knjiga koja se po motivima i pripovjedaèkojtehnici kombiniranjafragmenata (kratkih rezova) saèestim poentiranjem u mnogomevezuje uz njegove ranije uspješneprozne zbirke Sarajevski Marlboroili Mama Leone.Katarina LuketiæU obranubuduænostiTraenje u minskom poljuOSCE i Durieux, uredili Freimut Duve iNenad Popoviæ, Zagreb, 1999.Evakuacijaizbor suvremene prièe autoraiz Bosne i HercegovineDragoslav DedoviæFeral Tribune, Split, 1999.knjizi U obranu buduænosti buduænostprostora bivše Jugoslavijebrane Rusmir Mahmutæehajiæ,Miljenko Jergoviæ, IvanLovrenoviæ, Dragan Paveliæ, SlobodanŠnajder, Andrea Zlatar, Branko Sbutega,Baton Haxiu, Bora Æosiæ, DraganVelikiæ, Filip David i Drago Janèar. Iakoizabiru razlièite forme – od dnevnièkihzapisa ili osobnog pisma doeseja, veæina autora slae se u jednom– buduænost naroda bivše Jugoslavijegotovo je izgubljena. Autori uglavnompišu o buduænosti drava u kojima ive,a manje se osvræu na globalneprobleme. Ne dijelimo globalne, veæusko lokalne strahove, i oni na nas naneki bizaran naèin ujedinjuju. Strah odekoloških i nuklearnih katastrofa,opasnosti o genetskog ininjeringa naovim prostorima ustupaju mjesto strahuod nerazminiranih polja, korupcije,nacionalizama, politièkih anakronizama,i na kraju – izolacije od svijeta,straha od osuðenosti na vlastito dvorište– èime se ukida pravo na buduænost.Govor o buduænosti nuno jepovezan sa sviješæu o sadašnjosti, sadašnjemtrenutku, ali smo ga èešæeskloni izvoditi iz blie ili dalje prošlosti."Ne jednom se dogodilo da jenetko ili nešto trebalo umirati, ili, èak,umrijeti kako bi se interes i cijena svijetaprobudili. " – kae Branko Sbutegau Zapisima o Boki Kotorskoj 1993. –1999. U Sbuteginim rijeèima nalazi semoda i dijagnoza i lijek za naše oboljelebuduænosti. Predugo se, naime,pod rjeèju buduænost na ovim prostorimašvercala izgradnja ljepše i boljepovijesti.Dušanka Profetaedoviæ je odluèio antologiziratiprozni korpus novog, mlaðegnaraštaja bosanskih pisaca kojise s prvim proznim knjigama javlja odkraja osamdesetih. Kao što sam prireðivaèkae u "onih nekoliko predratnihgodina u kojima komunisti nisu više ustanju da vladaju a šovinisti još nisukonsolidovali vlast, stara pravila igrejedva da vae, a nova su nejasna", panastavlja, "u tom besteinskom prostorupojavljuje se niz imena na rububh. literarne scene koja najavljujuprevrednovanje zateèene literarne tradicije."…Dvadeset i tri autora u ovojsu antologiji predstavljena s trideset idva prozna teksta nastala u razdobljuizmeðu 1987. i 1998… Uvršteni autoridanas su, poput velikog broja sunarodnjaka,raseljeni po svijetu, pa tako nekiod njih ive u gradovima èudnih imenapoput Kerkradea u Nizozemskoj iTamperea u Finskoj, dok su drugiemigranti smješteni u Pragu, Frankfurtu,Washingtonu, Chicagu, Zagrebuili Beogradu. Oni koji su ostali uBosni i Hercegovini uglavnom ive idjeluju u Sarajevu, a dvojica meðu njimaviše nisu meðu ivima…Vano je napomenuti da ovu knjiguèitateljski iznimno zanimljivom èiniorganizacija graðe tj. raspored tekstova.Naime, Dedoviæ je zaobišao nekaod uobièajenih rješenja: tekstove nijerasporedio po godini roðenja autora,niti po abecednom rasporedu, a nije niprièe organizirao u niz po vlastitoj èitateljskojlogici. Tekst antologije podijelioje u èetiri cjeline naslovivši ih Dijete,ena, Vojnik i Grad, dakle, prièeje rasporedio tematski, ne pridravajuæise kruto zadanih podnaslova, grupiravšiih u èetiri cjeline organiziraneoko tematskog kompleksa djetinjstva,ljubavi i rata te "grada" kao presudnepozadine za samu radnju i sudbine likova.U veæini sluèajeva grad se moeprevesti sa Sarajevo, koje predstavljaparadigmu svega onoga što se desilo uBosni od travnja 1992. kada je u ivotpala prva granata. Da se posluimo reèenicomiz prièe Bitanga i princezaAsmira Kujoviæa, "ono što je veæinuovdje prisutnih èinilo srodnicima, bilaje neka vrsta zavade sa vlastitom prošlošæu:svi su u razgovoru svoj ivot dijelilina prije i poslije rata". Rat je usvemu tome pozadina na kojoj se ispisujekako djetinjstvo, ivot u tuðini,zaljubljivanje, urbani ambijent i njegovilikovi tako i dogaðaji iz jednog drugograta te vojnièke prièe sa same linijefronta.Dedoviæeva Evakuacija u potpunostiispunjava zadaæu svake antologije,a to je da èitatelju prezentira knji-evno stanje, a kritièarima i povjesnièarimaknjievnosti omoguæi lakšesnalaenje. Uzmemo li u obzir èinjenicuda je kratka prozna forma u suvremenojbosanskoj prozi, slièno kao i uhrvatskoj novoj prozi, omiljena formai mnogih romanopisaca, EvakuacijaDragoslava Dedoviæa sadri koristanpregled svih vanijih proznih pojavamlaðeg naraštaja bosanskohercegovaèkihpisaca, a za one koji se tek spremajuèitati bosanske autore dobar uvod usuvremenu proznu produkciju Bosne iHercegovine.Igor Štiks

46 II/40, 12. listopada 2,,,.Frakcijamagazin za izvedbene umjetnostiagazin za izvedbene umjetnostiFrakcija zajednièko je izdanje Centraza dramsku umjetnost i Akademijedramskih umjetnosti u Zagrebu. Usmjerenje na praæenje relevantnih zbivanjana domaæoj i svjetskoj sceni teorije iprodukcije izvedbenih umjetnosti, a uokviru svojih moguænosti nastoji poticatinovije tendencije u hrvatskoj produkcijite ih meðunarodno prezentirati i afirmirati.Meðu obraðivanim projektima i autorimaistièu se Robert Wilson, Festivalnovog kazališta Eurokaz, Peter Sellars,Wiener Festwoche, Eugenio Barba, BrankoBrezovec, Societas Raffaello Sanzio,Nataša Rajkoviæ/Bobo Jelèiæ, Goat Island,Ivica Buljan, Jan Fabre, Vili Matula,itd.Glavni i odgovorni urednik Goran SergejPristaš, dramaturg, redatelj i asistentna ADU, okuplja raznovrsnu ekipu kompetentnihsuradnika iz Hrvatske i svijeta,meðu kojima su Lada Èale Feldman, DarkoSuvin, Hans-Thies Lehmann, ValentinaValentini, Elin Diamond, LjiljanaFilipoviæ, Josette Féral, Rustom Bharucha,Viktor Misiano, Nataša Govediæ, IvicaBuljan i drugi. Osim izvornih tekstova,Frakcija donosi i prijevode vanih teoretskihradova autora kao što su Derrida,Gilles Deleuze, Lacan, Judith Butler,Foucault, Camille Paglia, Sue Ellen-Case,Barthe i Slavoj iek. Od tema kojima sudjelomièno bili posveæeni pojedini brojevimogle bi se izdvojiti stogodišnjica BertoltaBrechta, seksualnost ili teatar memorijeGiullija Camilla.U sklopu raznovrsnih meðunarodnihprojekata, Frakcija realizira posebne tematskebrojeve na engleskom. Broj posveæenutopiji/distopiji (Utopia/Dystopia)ostvaren je kao dio projekta Landscape Xu sklopu programa Stockholm-kulturnaprijestolnica Europe 1998., dok su brojposveæen istoènoj Europi (disOrientation:Eastern Europe), tiskan 1999., potpomogladva vodeæa europska festivala,hamburški Internationales SommertheaterFestival i danski Aarhus Festuge. Usuradnji sa srodnim slovenskim magazinomMaska i minhenskim festivalomDance2000, realizirano je pod imenomFaMa zajednièko izdanje na njemaèkom ihrvatskom na temu tijela i razlike (Body/Difference),a Chapter Arts Centre izCardiffa pomogao je tematski broj posveæenikonoklastièkom teatru, Disturbing(the) Image.Ove je godine Frakciji za meðunarodnupromociju hrvatskog teatra dodijeljenapovelja grada Zagreba, a nagraðen je iposebnom diplomom na Trienalu kazališnogizdavaštva u Novom Sadu 2000. Od2001. Frakcija æe imati 6 dvojeziènih, englesko-hrvatskihizdanja godišnje. Nekeod tema predviðenih za sljedeæu godinusu: energija, radikalizmi u istoènoj Europi,religija i teatar, ples: koncept ili vještina.Tomislav BrlekQuorumèasopis za knjievnostasopis Quorum pokrenut je sredinomosamdesetih te danas ima zasobom šesnaest godina izlaenja.U osamdesetim godinama okupljao jenajmlaði naraštaj pisaca. To su poznati idanas afirmirani quorumaši: MiroslavMiæanoviæ, Zoran Feriæ, Edo Popoviæ,Branko Èegec i drugi. Njihovo je pisanjebilo preteno usmjereno prema fragmentu,poeziji, rock´n´rollu, i takozvanoj«urbanoj prozi».Èasopis i dalje izlazi i postaje sve znaèajnijiza novu generaciju hrvatskih pisacakoji su poèeli objavljivati tijekom devedesetih.Prvenstveno zbog toga jer jeèasopis, zahvaljujuæi ureðivaèkoj politici,ostao otvoren za najnovija zbivanja.Quorumovo uredništvo podralo je velikibroj mladih autora, iskazalo je razumijevanjeza probleme mlaðih pisaca i ponudiloim prostor i nove projekte.Knjievna scena u Hrvatskoj devedesetihu mnogoèemu je specifièna. Štozbog rata, što zbog prilièno negativnogstava prijašnjeg Ministarstva, mladi nisudobili kultni središnji generacijski èasopis.Sve je ovisilo o individualnim inicijativama,pa je na kraju ispalo nekoliko èasopisa,magazina i pop-magazina koji supretendirali da postanu vodeæi. Nijedanse nije nametnuo kaonajjaèi ili najbolji u èistoknjievnom smislu, kaodogmatski i iskljuèivipredstavnik x generacije.To je, zapravo, vrlo dobro.eljeli mi to priznatiili ne, scena se zaista demokratiziralai pruila èitavulepezu rješenja. Utakvim okolnostima Quorumse pokazao izuzetnootvorenim i mnogimaje pruio priliku za objavljivanjei afirmaciju.Dakle, moglo bi se reæida Quorum postaje transgeneracijskièasopis. Onsvoju vitalnost zasniva nainterakciji generacija. Rijeèje o suradnji na istimprojektima ljudi koji suroðeni tijekom pedesetih,šezdesetih i sedamdesetihgodina. A to je, dosad sepokazalo, prilièno uspješnaformula.Rade JarakMEDIJIZarez – www.zarez.comFeral Tribune – www.feral.hrNacional – www.nacional.comHINA – www.hina.hr;Vjesnik – www.vjesnik.hr ;Klik – www.klik.hr ; Internet magazinModerna vremena Online –www.moderna-vremena.hrNajveæa i najposjeæenija Online knji-ara i antikvarijat u Hrvatskoj. Donosimnoštvo informacija o novim knjigama inakladnicima; intervjue s piscima, njihovetekstove itd.Hyp.txt, Libra – www.autonomous-cfactory.hr/hipertekst– www.autonomous-c-factory.hr/maseNa ovoj adresi moete èitati na hrvatskomjeziku hipertekstove ili “tekstovekoji se granaju i omoguæuju èitatelju izbor,a najbolje ih je èitati na interaktivnomekranu” (T. H. Nelson). Projekt supokrenuli urednici knjievnog èasopisaLibra Libera.Hrvatsko novinarsko društvo -www.hnd.hrenska infoteka - www.zinfo.hrenski informacijsko-dokumentacijskicentar osnovan u Zagrebu 1992. godinekao prvi centar takve vrste u Hrvatskoj iistoènoj Europi.Nacionalna i sveuèilišnaknjinica - www.nsk.hrDvojezièni kalendar (Hrv/Eng) s edukativnim,kulturološkim i povijesnim sadrajem, telunarnim oznakama, tiskan na 14 listovaA4 u boji, moete naruèitiputem narudbenice:NARUDBENICAOvime neopozivo naruèujemkomada kalendara"Starohrvatski sakralni spomenici"Pravne osobe: 20 kn + PDV + poštarina(cca. 6 kn za Hrvatsku)Fizièke osobe: 25 kn + poštarinaNarudbenicu moete poslati na adresu:Naklada ZORO, Iblerov trg 9, 10 000 Zagreb, CroatiaTel./Fax: 01 / 46 15 655, 46 15 071E-mail: zoro@zg.tel.hr

II/40, 12. listopada,,,. 47

48 II/40, 12. listopada 2,,,.Hrvoje Grill, roðen u Dubrovniku 3. 3. 1969.Za vrijeme rata radio kao fotoreporter.Ova fotografija je snimljena u jesen 1999.gdje je Grill snimao dokumentarni film o Tibetus Krešimirom Krnicom i Goranom VuèièeviæemPrezentacija njihovih dokumentarnih filmova otvorena je do 22. 10.u Galeriji "Za-Te" Plus, Trg hrvatskih velikana 14GRILL