Brošura u pdf. formatu - PALGO centar
Brošura u pdf. formatu - PALGO centar
Brošura u pdf. formatu - PALGO centar
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
KA REFORMI<br />
JAVNOG ZDRAVSTVA<br />
U SRBIJI<br />
Toward Health Care Reform in Serbia
KA REFORMI JAVNOG ZDRAVSTVA U SRBIJI<br />
TOWARD HEALTH CARE REFORM IN SERBIA<br />
SADRŽAJ / SUMMARY:<br />
Uvod / Introduction... Dejan Pavlović... 1...<br />
Finansiranje zdravstvene zaštite / Financing Health Care... Kenneth Davey... 3...<br />
Decentralizacija u sistemu zdravstvene zaštite<br />
Decentralization of the Health Care System... Snežana Simić... 5...<br />
Sistem finansiranja zdravstva RS<br />
System of Financing Health Care in Serbia... Svetlana Vukajlović... 14...<br />
Šta donose novi zakoni u zdravstvu?<br />
What will the New Laws on Health Care bring?... Hajrija Mujović-Zornić... 21...<br />
Zdravlje Romkinja / Health of Roma Women... Đurđica Zorić... 25...<br />
Zdravlje žena / Women’s Health... Hajrija Mujović-Zornić... 30...<br />
Zaključci konferencije / Conference Communiqué... 32...<br />
Ova brošura objedinjuje prikaze pet konferencija na temu javnog zdravstva u Srbiji i autorske priloge<br />
nastale tim povodom. Održavanje konferencija i izdavanje ove brošure pomogli su:<br />
Fond za otvoreno društvo iz Beograda i Institut za otvoreno društvo iz Budimpešte.<br />
**<br />
This brochure brings together the previews of five conferences on Public Health issues in Serbia and<br />
articles of participating experts related to them. The organization of conferences and publishing of this<br />
brochure were supported by the Fund for an Open Society (Belgrade) and the Open Society Institute<br />
- Local Government and Public Reform Initiative (Budapest).<br />
Izdavač: <strong>PALGO</strong> <strong>centar</strong>, Beograd<br />
Za izdavača: Dušan Damjanović<br />
Lektor/korektor: Radomir Glušac<br />
Prevod: Lexica, Beograd<br />
Beograd, 2006.
Uvod<br />
Introduction<br />
Nema lakih tranzicija, niti je njihov teret ravnomerno<br />
raspodeljen na sve društvene grupe. Iako je teško osporiva<br />
nužnost reformi u zemljama koje su devedesetih doživele<br />
drastične socio-političke promene, njihova dinamika i modaliteti<br />
su veoma osetljiva pitanja. Javno zdravstvo je očigledan primer.<br />
Ukoliko se do pred poslednju deceniju XX veka moglo reći<br />
da postoji relativno ujednačen pristup zdravstvenoj zaštiti<br />
nezavisno od socijalnog statusa, efektivna zdravstvena zaštita<br />
je danas teško dostižni element kvaliteta života. U društvu<br />
postoji očigledna diskrepanca između očekivanja korisnika<br />
zdravstvene zaštite, naviklih na visok kvalitet usluga i<br />
značajno subvenicioniranu zdravstvenu zaštitu i realnosti u<br />
kojoj zdravstvene ustanove nemaju materijalnih sredstava<br />
da obezbede neophodne preduslove za pružanje zdravstvene<br />
zaštite, uz očigledno slabljenje društvene kohezije i poljuljano<br />
poverenje u institucije.<br />
U takvom društvenom miljeu svaka odluka kreatora javne<br />
politike u pogledu obima, kvaliteta i cene usluga zdravstvene<br />
zaštite može naići i nailazi na zid neodobravanja, pa i osude.<br />
Otvaranje javne debate o ključnim reformskim pitanjima, kako u<br />
domenu zdravstvene politike, tako i u domenu ostalih sektorskih<br />
politika, a naročito onih sa izraženim socijalnim efektima, čini<br />
se veoma racionalnim i svrsishodnim.<br />
<strong>PALGO</strong> <strong>centar</strong> je u saradnji sa Institutom za otvoreno društvo<br />
iz Budimpešte i Fondom za otvoreno društvo iz Beograda u<br />
periodu maj 2005. – jun 2006. organizovao seriju konferencija o<br />
vitalnim pitanjima zdravstvene politike u Srbiji. Vođeni idejom<br />
da je najlošija ona politika koja se formuliše tajno i jednostrano,<br />
bez plana i procene njenih efekata, organizovali smo javne<br />
debate usmerene na pojašnjavanja, kritičke analize i polemiku<br />
sa samim kreatorima zdravstvene politike Srbije.<br />
Zahvalni smo nosiocima javnih funkcija, pre svega<br />
predstavnicima Ministarstva zdravlja, što nisu izbegavali da<br />
se upuste u otvoren dijalog o pitanjima koja često nemaju ni<br />
tačan ni pogrešan odgovor. Na pitanje da li je decentralizacija<br />
zdravstvene zaštite dobar ili loš koncept i koji nivo zdravstvene<br />
zaštite država mora garantovati i kakvim mehanizmom, nije<br />
odgovoreno ni u razvijenijim društvima. Srbija dakako mora<br />
voditi računa o svim građanima, ali posebnu pažnju mora<br />
posvetiti onima kojima ni minimum često nije pristupačan<br />
(romska populacija) ili je taj minimum nedovoljan. Korupcija je<br />
globalni fenomen i zdravstvo u Srbiji nije na njega imuno, ali je<br />
siguran poraz o istoj ćutati.<br />
Javne rasprave o sistemu finansiranja javnog zdravstva,<br />
decentralizaciji sistema, transparentnosti i suzbijanju korupcije,<br />
kao i razmatranja položaja ranjivih grupa, neće po sebi rešiti<br />
ove probleme, ali su pravilno postavljena pitanja i ispravne<br />
dijagnoze često najvažniji elementi terapije.<br />
Naredne stranice pružaju uvid u održane javne rasprave<br />
i nude osvrte stručnjaka na teme pokrenute na pomenutim<br />
okruglim stolovima. Njihova vrednost je u tome što omogućuju<br />
uvid šire javnosti u određena pitanja, ali i u tome što nude<br />
alternativna rešenja za postojeće probleme. ■<br />
There are no easy transitions, nor is their burden equally<br />
distributed to all social groups. Even though it is hard to dispute<br />
the necessity of reforms in countries that had undergone drastic<br />
socio-economic changes in the 1990ies, their dynamics and<br />
modalities are a very sensitive issues. Public health is a manifest<br />
example. Even if it was possible to say prior to the last decade<br />
of the 20 th century that there was a relatively unified approach<br />
to health care regardless of the social status, effective health<br />
care today is an element of the quality of life that it is difficult<br />
to attain. Within the society, there is an evident discrepancy<br />
between the expectations of beneficiaries of health care, used<br />
to high quality services, and a considerably subsidised health<br />
care, and the reality in which health institutions do not have<br />
funds to form the necessary preconditions for providing health<br />
care, which is acccompanied by the evident loosening of social<br />
cohesion, and the undermined trust in institutions.<br />
In such a social environment, any decision of creators of<br />
public policies in the domain of the scope, quality, and prices<br />
of health care, can be faced with a wall of lack of approval, and<br />
even condemnation. The initiating of a public debate on key<br />
reform issues, both in the domain of health care policies, and<br />
in the domains of policies within other sectors, especially those<br />
having pronounced social effects, seems to be very sensible and<br />
rational.<br />
<strong>PALGO</strong> Center, in cooperation with the Open Society<br />
Institute from Budapest, and the Fund for an Open Society<br />
from Belgrade, has organized in the period May 2005 – June<br />
2006, a series of conferences on vital issues of health care<br />
policy in Serbia. Guided by the idea that the worst policy is a<br />
policy formulated secretly and unilaterally, without any plan<br />
or assessment of its effects, we have organized public debates<br />
with the goal to clarify, critically analyze, and debate with the<br />
creators of the health care policy in Serbia.<br />
We are grateful to public officials, primarily to representatives<br />
of the Ministry of health, for not evading an open dialog about<br />
questions that frequently have no right or wrong answer. The<br />
question if the decentralization of health care is a good or<br />
a bad concept, and what level of health care the state must<br />
guarantee, and by what mechanism, has not been answered<br />
even in developed societies. Naturally, Serbia must take care<br />
of all its citizens, but it must devote special attention to those<br />
for whom even the minimum is frequently out of reach (the<br />
Roma population), or for whom this minimum is not sufficient.<br />
Corruption is a global phenomenon, and health care in Serbia is<br />
by no means immune to it, but surrounding it with silence results<br />
in certain defeat.<br />
Public debates on the system of financing of public health<br />
care, on the decentralization of the system, on transparency, and<br />
on supressing corruption, as well as the review of the position of<br />
vulnerable groups, will not in themselves solve these problems,<br />
however, right questions and a good diagnosis are often the most<br />
important elements of therapy.<br />
Pages that follow offer an insight into the public debates that<br />
have taken place, as well as the opinions of experts pertaining<br />
to topics initiated during mentioned round table discussions.<br />
Their value is contained in the fact that they afford to the general<br />
population an insight into certain issues, but also in the fact that<br />
they offer alternative solutions to existing problems. ■<br />
1
1.<br />
Ka efikasnijem sistemu<br />
zdravstvene zaštite u<br />
Srbiji<br />
Toward More Efficient<br />
Public Health Sector in<br />
Serbia<br />
<strong>PALGO</strong> <strong>centar</strong> je, u saradnji sa Institutom za<br />
otvoreno društvo iz Budimpešte, 10. maja 2005.<br />
godine u hotelu Palas u Beogradu, organizovao<br />
Međunarodnu konferenciju o reformi zdravstvenog<br />
sektora u Srbiji.<br />
On May 10 th 2005, <strong>PALGO</strong> Center organized,<br />
in cooperation with LGI/OSI Budapest, the<br />
International Conference on Public Health<br />
Reform, held in Hotel Palace in Belgrade.<br />
Prepodnevni deo konferencije je bio posvećen<br />
pitanju decentralizacije zdravstvenog sektora u<br />
Srbiji, a poslepodnevna sesija je u fokusu imala<br />
mogućnosti uspostavljanja finansijski održivog<br />
sistema zdravstvene zaštite u Srbiji. Konferenciju<br />
je otvorio Mijat Damjanović (predsednik <strong>PALGO</strong><br />
centra), a svoja izlaganja u okviru prepodnevne<br />
sesije imali su Snežana Simić (pomoćnica ministra<br />
zdravlja), Kenet Dejvi (LGI) i Silviu Radulesku<br />
(Svetska banka, kancelarija u Bukureštu). U<br />
drugom delu konferencije izlagali su Tomica<br />
Milosavljević (ministar zdravlja) i Svetlana<br />
Vukajlović (direktorka Zavoda za zdravstvenu<br />
zaštitu). ■<br />
The morning session was dedicated to the<br />
issue of decentralization of health care system<br />
in Serbia, while the afternoon session related<br />
to the possibilities of establishing a financially<br />
sustainable health care system in Serbia. Mijat<br />
Damjanović (President of <strong>PALGO</strong> Center) greeted<br />
the guests and delivered the introductory note, and<br />
in the morning session the speakers were Snežana<br />
Simić (Assistant Minister of Health), Kenneth<br />
Davey (LGI) and Silviu Radulescu (World Bank,<br />
Bucharest Office). In the afternoon session the<br />
speakers were Tomica Milosavljević (Minister of<br />
Health) and Svetlana Vukajlović (Director of the<br />
Serbian Health Insurance Fund). ■<br />
2
Finansiranje zdravstvene<br />
zaštite<br />
Kenet Dejvi<br />
Uloga oporezivanja i zdravstvenog osiguranja<br />
Uloge oporezivanja i zdravstvenog osiguranja se značajno<br />
razlikuju u različitim zemljama. U Skandinaviji i Velikoj<br />
Britaniji, na primer, ne postoji obavezno zdravstveno osiguranje,<br />
a nacionalni sistem zdravstvene zaštite se finansira opštim<br />
oporezivanjem. Dobrovoljno privatno zdravstveno osiguranje<br />
može jednostavno da predstavlja alternativnu zaštitu u privatnom<br />
sektoru uz ubrzan tretman, privatna odeljenja u bolnicama, itd.<br />
Postoje dva modela sistema koje finansira zdravstveno<br />
osiguranje. Model u SAD jeste konkurentsko tržište na kojem<br />
je tip polise osiguranja koji se kupuje povezan sa nivoom<br />
zaštite koja se pruža. Evropski (“Bizmarkov”) model socijalnog<br />
osiguranja je obavezan i povezuje uplate sa nivoom prihoda,<br />
često (ali ne uvek) zahtevajući doprinose i od poslodavaca i od<br />
zaposlenih. Usluga je besplatna za pacijenta na mestu gde se<br />
pruža, a nivo zaštite nije povezan sa uplaćenim doprinosima.<br />
Evropsko socijalno osiguranje, zbog svoje povezanosti sa<br />
zaradom i zbog nedostatka povezanosti sa koristi koju pruža,<br />
zapravo predstavlja alternativni oblik oporezivanja. Moglo<br />
bi se zameniti i višim porezima na lične prihode i na prihode<br />
korporacija. Ono ima sve prednosti u odnosu na ovo drugo<br />
rešenje; politički je atraktivnije od povećanja opšteg poreza,<br />
a njegovi rezultati se povezuju sa izdacima za zdravstvenu<br />
zaštitu.<br />
Tamo gde postoji obavezno zdravstveno osiguranje, ono<br />
ne pokriva sve troškove zdravstvene zaštite, pa izvesno često<br />
značajno opterećenje pada i dalje na opšte poreze. Normalno<br />
je, na primer, da državni ili lokalni budžeti plaćaju troškove<br />
za epidemiološku kontrolu, medicinsko osoblje i istraživanje.<br />
Izgradnja i održavanje zgrada i kupovina veće opreme obično<br />
pada na teret države, ili često lokalnih budžeta. Vlada, ili<br />
povremeno lokalne vlasti, treba da plate troškove osiguranja za<br />
one koji ne zarađuju – penzionere, decu, invalide, nezaposlene,<br />
itd.<br />
Jedan problem koji se često javlja, jeste da poslodavaci<br />
koji imaju finansijske teškoće ne uplaćuju obavezne doprinose<br />
u fondove zdravstvenog osiguranja, a i vlade ne daju uvek<br />
adekvatne uplate za svoje doprinose za one koji samo ne vrše<br />
uplatu. To otvara ciklus dugovanja u kojem fondovi ne vrše<br />
uplate bolnicama, lekarima opšte prakse i drugim davaocima<br />
usluga, koji sa svoje strane odlažu uplate troškova dobavljačima,<br />
poput kompanija koje isporučuju lekove i energente.<br />
Plaćanje zdravstvene zaštite<br />
Postkomunističke reforme su uglavnom izvršile privatizaciju<br />
primarne zdravstvene zaštite, dok su bolnice postale institucije<br />
koje su samoupravne i koje vrše sopstvene obračune, mada su i<br />
dalje u posedu bilo države ili lokalnih vlasti.<br />
Normalna praksa jeste da oni koji vrše primarnu zdravstvenu<br />
zaštitu primaju standardnu uplatu po glavi stanovnika za<br />
pacijente koji se kod njih registruju. Pošto se to ne menja u<br />
odnosu na kvantitet pruženih usluga, javila se tendencija da to<br />
podstiče preterano upućivanje pacijenata u bolnice ili ambulantne<br />
jedinice za specijalističko zbrinjavanje. To je u suprotnosti sa<br />
opštom politikom podsticanja prenosa zdravstvene zaštite ka<br />
primarnom nivou, kako radi efikasnosti, tako i pogodnosti.<br />
Neki pokušaji se čine, u Velikoj Britaniji na primer, da se tome<br />
suprotstavi nuđenjem pogodnosti putem variranja uplata po<br />
Financing Health Care<br />
Kenneth Davey<br />
Roles of Taxation and Health Insurance<br />
The respective roles of taxation and health insurance<br />
vary considerably between states. In Scandinavia and UK,<br />
for example, there is no compulsory health insurance and<br />
the national system of health<br />
care is financed from general<br />
taxation. Voluntary private<br />
health insurance may simply<br />
offer alternative private sector<br />
care with accelerated treatment,<br />
private wards etc.<br />
There are two models<br />
of health insurance funded<br />
systems. The US model is of<br />
a competitive market in which<br />
the type of insurance policy<br />
purchased is linked to the level<br />
of care provided. The European<br />
model (“Bismarkian”) of social<br />
insurance is compulsory and links payments to the level of<br />
income, often (but not always) requiring contributions from<br />
both employers and employees. The service is free to the patient<br />
at the point of delivery and the level of care provided is not<br />
linked to the contributions made.<br />
The European social insurance is effectively an alternative<br />
form of taxation, because of its linkage to earnings and its<br />
delinking from benefit. It could be replaced by higher levels<br />
of personal and corporate income tax. It has two advantages<br />
over the latter; it is more politically attractive than increases<br />
in a general tax and its yields are earmarked to expenditure on<br />
health care.<br />
Where compulsory health insurance exists it does not cover<br />
all health care costs and some, often substantial burden still falls<br />
on general taxes. It is normal, for example, for state or local<br />
budgets to meet the costs of epidemiological control, medical<br />
staff training and research. Construction and maintenance of<br />
buildings and purchase of major equipment normally falls on<br />
state or often local budgets. Government, or occasionally local<br />
government should meet the insurance costs of non-earners<br />
– pensioners, children, the handicapped, the unemployed etc.<br />
One frequent problem is the failure of employers in financial<br />
difficulties to pay over obligatory contributions to health<br />
insurance funds and governments do not always make adequate<br />
provision for their contributions in respect of non-payers.<br />
This commences a cycle of debt in which Funds then default<br />
on payments due to hospitals, general practitioners and other<br />
providers, who in turn delay reimbursement of suppliers such as<br />
drug and utility companies.<br />
Payment of Health Care Providers<br />
Post Communist reforms have generally privatised primary<br />
health care, while hospitals have become self managing, self<br />
accounting institutions, although still owned in most cases by<br />
either state or local government.<br />
The normal practice is for primary care practices to receive a<br />
standard capitation fee in respect of those patients who register<br />
with them. Since this does not vary with the amount of service<br />
provided, there has been a tendency for this to encourage<br />
3
glavi stanovnika kako bi lekari formirali grupne ordinacije i<br />
pružali dodatne usluge, poput fizioterapije, EKG testova, itd.<br />
Pokazalo se da je vrlo teško pronaći zadovoljavajuće osnove<br />
za plaćanje bolničkog zbrinjavanja. Komunistički sistemi<br />
su normalno plaćali prema inputima, poput plata za osoblje,<br />
grejanja, lekova, itd., uz primenu normi za plaćanja koje nisu<br />
bile u bliskoj vezi sa potražnjom. Mnoge zemlje su pokušale da<br />
izvrše reformu tako što su plaćale prema rezultatima, u smislu<br />
pruženog tretmana. To se pokazalo jednako neefikasnim, time<br />
što je jednostavno podsticalo maksimalni prijem pacijenata,<br />
boravak u ustanovama, ispitivanja krvi, rendgenskih snimanja,<br />
itd. – bilo čega što donosi novac. Nije nađeno kompletno<br />
rešenje, ali se velika nada polaže u primenu DRG sistema – tj.<br />
standardnog plaćanja za tretman specifičnih medicinskih stanja<br />
na bazi prosečnih troškova.<br />
Racionalizacija<br />
Većina bivših komunističkih zemalja je nasledila prevelik<br />
broj bolničkih kreveta i predug boravak pacijenata u njima<br />
radi zbrinjavanja. Pokušaji da se to smanji nailaze na otpor<br />
menadžera u zdravstvenoj zaštiti, što ne iznenađuje.<br />
Pokušani su razni metodi racionalizacije. U Mađarskoj, na<br />
primer, Fond zdravstvenog osiguranja formira budžet za ukupan<br />
broj kreveta koji će se finansirati u svakoj grofoviji za svaku<br />
od vrsta medicinskog zbrinjavanja - kardiologiju, ginekologiju,<br />
onkologiju, itd. - i potom, nakon procesa kompetitivnog tendera,<br />
sklapa sa pojedinačnim bolnicama godišnje ugovore za njihovo<br />
pružanje. Poljska vlada je ustanovila fond za restrukturiranje<br />
kapitalnih izdataka vezanih za pripajanja i adaptacije; provincije<br />
se za njih prijavljuju pripremanjem planova racionalizacije.<br />
Decentralizacija<br />
U većini zemalja Centralne i Istočne Evrope i bivšeg<br />
Sovjetskog Saveza, donekle je izvršena decentralizacija<br />
odgovornosti zdravstvene zaštite ka regionalnim i lokalnim<br />
nivoima samouprave. To je često bio deo opšte politike prenosa<br />
ovlašćenja na lokalne vlasti, a ne toliko reforma zdravstvene<br />
zaštite sama po sebi.<br />
Kada se kombinuje, što je često slučaj, sa uvođenjem<br />
finansiranja zdravstvenog osiguranja i prenosom prava<br />
samoupravljanja na bolnice, ordinacije opšte prakse i druge<br />
institucije koje vrše zdravstvenu zaštitu, ovaj prenos na lokalnu<br />
samoupravu ima tendenciju da bude i nejasan i delimičan. Mada<br />
uključuju izvesno vlasništvo nad imovinom i opšti nadzor,<br />
politički i tehnički kapaciteti gradonačelnika da kontrolišu<br />
lekare su veoma ograničeni. Finansijska odgovornost se može<br />
u velikoj meri svesti na odgovornost za izgradnju i održavanje<br />
objekata i kupovinu opreme, a ne mora biti u većoj meri<br />
konkretno priznata u formulama koje upravljaju ujednačavanjem<br />
i transferima između nivoa vlasti. Finansijsko preopterećenje se<br />
može pojačati kada opštine finansiraju bolnice koje opslužuju<br />
regione koji su izvan njihove jurisdikcije i osnove sa koje<br />
ostvaruju prihode.<br />
Još jedan problem decentralizacije je tendencija<br />
fragmentisanja odgovornosti za različite tipove zdravstvene<br />
zaštite (specijalističke bolnice, opšte bolnice, primarno<br />
zbrinjavanje, itd.) između nivoa regionalnih i opštinskih vlada.<br />
To postavlja institucionalne prepreke prebacivanju tretmana<br />
između davalaca usluga koji usled napretka medicinske<br />
tehnologije postaju poželjni i efikasni.<br />
Prenos ovlašćenja može, međutim, da poboljša opštu<br />
odgovornost, u smislu da su lokalne vlasti u mogućnosti da<br />
intervenišu kada se pojavi veliki broj pritužbi na lokalne<br />
usluge. ■<br />
4<br />
excessive referral of patients to hospitals or ambulatory<br />
specialist care units. This is opposed to the general policy of<br />
encouraging a shift of health care provision towards the primary<br />
level, for the sake of both efficiency and convenience. Some<br />
attempts are being made, in UK for example, to counter this<br />
by offering incentives through variation in capitation fees for<br />
doctors to form group practices and provide additional services<br />
such as physiotherapy, ecg tests etc.<br />
Finding a satisfactory basis of payment for hospital care<br />
has proved widely difficult. Communist systems normally<br />
paid according to inputs such as staff salaries, heating, drugs<br />
etc, using norms of provision which were not closely related<br />
to demand. Many countries tried to reform this by payment<br />
according to output in terms of treatments given. This has proved<br />
equally inefficient in simply encouraging the maximisation of<br />
admissions, inpatient stays, blood tests, xrays etc – anything that<br />
earns money. No complete solution has been found, but much<br />
faith is being put in the use of DRG systems – i.e. standard<br />
payments for the treatment of specific medical conditions, based<br />
on averaged costs.<br />
Rationalisation<br />
Most ex-Communist countries have inherited excessive<br />
provision of hospital beds and periods of inpatient care.<br />
Attempts to reduce these meet unsurprising resistance from<br />
health care managers.<br />
Various methods of rationalisation have been attempted.<br />
In Hungary, for example, the Health Insurance Fund budgets<br />
for the total number of beds to be funded in each county for<br />
each type of medical care, - cardiology, gynaecology, oncology<br />
etc- and then contracts annually with individual hospitals to<br />
provide these after a process of competitive tender. The Polish<br />
Government has established a restructuring fund for the capital<br />
expenses involved in amalgamations and adaptations; provinces<br />
bid for these by the preparation of rationalisation plans.<br />
Decentralisation<br />
In most CEE and FSU countries, there has been some<br />
decentralisation of health care responsibilities to regional and<br />
local levels of self government. This has often formed part of a<br />
general policy of devolving power to local government, rather<br />
than health care reform per se.<br />
When combined, as so often, with the introduction of health<br />
insurance funding and the award of self managing powers to<br />
hospitals, general practices and other health care providers, this<br />
devolution to local self government tends to be both unclear<br />
and largely residual. Although it involves some ownership<br />
of assets and general oversight, the political and technical<br />
capacity of mayors to control doctors is very limited. Financial<br />
responsibility may be largely for construction and maintenance of<br />
buildings and purchase of equipment and may not receive much<br />
specific recognition in the formulae which govern equalisation<br />
and intergovernmental transfers. Financial overload may be<br />
exacerbated where municipalities fund hospitals which serve<br />
catchment areas beyond their jurisdiction and revenue base.<br />
Another problem with decentralisation is the tendency<br />
to fragment responsibility for different types of health care<br />
(specialist hospitals, general hospitals, primary care etc)<br />
between tiers of regional and municipal government. This<br />
poses institutional obstacles to the shifts of treatment between<br />
providers which advances in medical technology make desirable<br />
and efficient.<br />
Devolution may, however, improve general accountability,<br />
insofar as local governments are able to intervene where local<br />
services become subject to widespread complaint. ■
Decentralizacija u sistemu<br />
zdravstvene zaštite<br />
Decentralization of the<br />
Health Care System<br />
Snežana Simić<br />
Uvod<br />
Decentralizacija se može definisati kao prenos vlasti,<br />
rukovođenja i donošenja odluka sa nacionalnog nivoa na<br />
subnacionalne nivoe ili sa višeg na niže nivoe vlasti (državne<br />
uprave). Sam termin obuhvata širok spektar koncepata koji<br />
se moraju pažljivo analizirati pre bilo kakve odluke o tome<br />
da li bi predloženi projekti ili programi trebalo da podrže<br />
reorganizaciju sa decentralizacijom neke funkcije u sistemu<br />
zdravstvene zaštite kao što su finansiranje, ili obezbeđivanje<br />
zdravstvenih usluga stanovništvu.<br />
Decentralizacija nije sama sebi svrha. Ona je<br />
sredstvo da se dostigne širi spektar ciljeva. Često<br />
se ističe da je decentralizacija veoma važan korak<br />
u promovisanju demokratije. Zasnovana delom<br />
na stavovima liberala, ova tvrdnja sugeriše da<br />
učešće lokalne zajednice u izborima programa<br />
ili uspostavljanju prioriteta na lokalnom nivou<br />
predstavlja kamen temeljac demokratije. Različiti<br />
ciljevi se mogu navesti kao razumna osnova za<br />
decentralizaciju. Ona se često doživljava kao politički<br />
ideal koji obezbeđuje način za učešće zajednice u<br />
odlučivanju i postizanju samosvesti/samopouzdanja<br />
lokalne zajednice, kao i za povećanje odgovornosti<br />
(polaganja računa) državnih službenika na nižim<br />
administrativnim nivoima. Mnogobrojne političke<br />
inicijative koje su uvele decentralizaciju širom sveta<br />
bile su inspirisane ovim idejama.<br />
U sistemu zdravstvene zaštite, argumenti kojima se<br />
afirmiše decentralizacija koriste se za dokazivanje da se<br />
putem nje mogu postići i važni ciljevi, kao što su delotvornost<br />
(efektivnost), pravednost, efikasnost, kvalitet, finansijska<br />
odgovornost i uvažavanje lokalnih preferencija. Ovi ciljevi<br />
odslikavaju naše opšte prihvaćene vrednosti - bliske ciljevima<br />
utilitarne i egalitarne liberalne pozicije (tabela 1).<br />
Kada govorimo o delotvornosti ili uspešnosti (efektivnosti),<br />
ističe se da lokalni zvaničnici znaju više o specifičnim uslovima<br />
povezanim sa zdravljem stanovništva na svojoj teritoriji, te da<br />
zbog toga mogu donositi bolje odluke kao odgovor na njihove<br />
zdravstvene potrebe nego udaljene birokrate. Ovo je još<br />
očiglednije u situacijama kada nacionalne zdravstvene politike<br />
ne uzimaju dovoljno u obzir specifične probleme lokalnog<br />
stanovništva. Ipak, trebalo bi naglasiti da povezanost između<br />
instrumenta - kao što je decentralizacija, i cilja - delotvornosti,<br />
nije jasno demonstrirana u praksi decentralizacije. Postoji malo<br />
dokaza koji podržavaju ovu povezanost, i mnogo više onih koji<br />
sugerišu da delotvorno donošenje odluka zahteva visok nivo<br />
sofisticiranih procena i odgovarajućih intervencija, što su<br />
veštine često nedovoljno razvijene na lokalnom nivou.<br />
Ističe se da decentralizacija može povećati pravičnost<br />
u sistemu zdravstvene zaštite davanjem više moći i resursa<br />
lokalnim zajednicama, dok se centralizovanom raspodelom<br />
resursa često favorizuju centri moći. Lokalni zvaničnici bolje<br />
znaju ko su siromašni članovi zajednice i mogu da usmere<br />
resurse ka njima, tako da na lokalnom nivou postoje bolje<br />
mogućnosti za donosioce odluka u smanjivanju nejednakosti<br />
medu građanima. Nažalost, brojni dokazi iz razvijenih<br />
Snežana Simić<br />
Introduction<br />
Decentralization can be defined as the transfer of power,<br />
management, and decision making from the national level to<br />
subnational levels, or from higher to lower levels of power<br />
(state administration). The term encompasses a broad spectrum<br />
of concepts that must be carefully analyzed before any decision<br />
is made if suggested projects or programs should support<br />
reorganization and decentralization of a function within the<br />
health care system, such as financing, or providing health care<br />
services to the population.<br />
Decentralization is not a goal in itself. It is a<br />
mean to achieve a broader spectrum of goals. It is<br />
often emphasized that decentralization is a very<br />
important step in promoting democracy. Partially<br />
based on liberal premises, this claim suggests that<br />
the participation of the local community in electoral<br />
programs or the setting of priorities at the local<br />
level represents the cornerstone of democracy.<br />
Various goals could be listed as a reasonable basis<br />
for decentralization. It is frequently experienced as<br />
a political ideal which provides a way for the local<br />
community to participate in decision making and in<br />
achieving pride/confidence in the local community,<br />
as well as to increase responsibility among public<br />
servants at lower administrative levels. Numerous<br />
political initiatives that introduced decentralization<br />
all over the world were inspired by these ideas.<br />
In the health care system, arguments to affirm<br />
decentralization are used to prove that it can be used to<br />
achieve also important goals, such as effectiveness, fairness,<br />
efficiency, quality, financial responsibility, and respect for local<br />
preferences. These goals reflect our generally accepted values<br />
- goal targeted utilitary and liberal positions (Table 1).<br />
When speaking of effectiveness and efficiency, it is<br />
emphasized that local officials know more about specific<br />
conditions in connection with the health of the population on<br />
their territory, and are therefore able to make better decisions in<br />
response to their health care needs than far off bureaucrats.<br />
This is even more apparent in situations when national health<br />
care policies do not pay due attention to specific problems<br />
of the local population. Still, it should be stressed that the<br />
connection between the instrument - such as decentralization,<br />
and the goal - efficacy, is not clearly demonstrated within the<br />
practice of decentralization. There are but few arguments<br />
that support this connection, and many more that suggest that<br />
effective decision making requires a high level of sophisticated<br />
assesments and adequate interventions, therefore skills that<br />
are often not sufficiently developed at the local level.<br />
It is emphasized that decentralization can improve fairness<br />
within the health care system by offering more power and<br />
resources to local communities, while centralized distribution<br />
of resources frequently favors centers of power. Local officials<br />
have better knowledge of who are the poor members of the<br />
community, and can channel resources toward them, therefore<br />
at the local level there are better potentials for decision makers<br />
when it comes to reducing inequality between citizens.<br />
5
federalnih sistema ukazuju na sasvim suprotne<br />
zaključke. Bez dobrih mehanizama za redistribuciju<br />
resursa među lokalnim vlastima, bogatije zajednice nastoje da<br />
prigrabe više nego siromašnije i u tome često uspevaju. Takođe,<br />
postoje dokazi da lokalne zajednice nisu dovoljno osposobljene<br />
za preraspodelu resursa od bogatih ka siromašnijima.<br />
Tabela 1: Preispitivanje ciljeva decentralizacije<br />
Sa više kredibiliteta se navodi da lokalni menadžeri<br />
mogu donositi efikasnije odluke od<br />
birokratski nastrojenih centralnih vlasti. I<br />
ponovo se ističe da oni imaju više znanja<br />
i podataka o lokalnim uslovima, te su<br />
stoga u boljoj poziciji da donose odluke<br />
koje mogu povećati efikasnost njihovog<br />
delovanja. U mnogim korporacijama,<br />
delegiranje odgovornosti na niže nivoe<br />
menadžmenta zajedno sa odgovarajućim<br />
podsticajima i razvojem veština, može<br />
rezultirati značajnim poboljšanjem<br />
efikasnosti i produktivnosti. Ipak, i<br />
ovde postoji osnova za preispitivanje<br />
ovih argumenata. Lokalni menadžeri<br />
su često izloženi većim pritiscima da<br />
zadrže neefikasne kapacitete ili viškove<br />
zaposlenih, dok centralne vlasti lakše<br />
rešavaju ovakve zadatke.<br />
Kvalitet zdravstvenih usluga,<br />
posebno onaj koji korisnici lako<br />
primećuju, kao što je čistoća prostorija, dostupnost lekova,<br />
osnovna oprema ili ljubaznost osoblja, a koji su povezani sa<br />
zadovoljstvom pacijenata, često su nešto za šta se lokalne<br />
vlasti mogu smatrati odgovornim. Ako su zahtevi na lokalnom<br />
nivou za kvalitetom jasno artikulisani lokalnim donosiocima<br />
odluka, tada decentralizacija može obezbediti mehanizme za<br />
unapređenje kvaliteta. Ipak, nije jasno da li korisnici mogu da<br />
primete i druge, ključne kliničke aspekte kvaliteta, i nije jasno<br />
da li oni mogu da upute svoje zahteve lokalnim vlastima na<br />
konzistentan i osmišljen način. I opet, zbog boljeg poznavanja<br />
lokalne situacije i posedovanja odgovarajućih informacija,<br />
lokalni menadžeri svesniji finansijskih ograničenja mogu<br />
delotvornije usklađivati troškove u odnosu na prihode nego<br />
što to čine centralne vlasti.<br />
Finansijska odgovornost lokalnih vlasti je decentraliza-<br />
6<br />
Regretfully, numerous arguments from developed federal<br />
systems indicate quite contrary conclusions. Without<br />
good mechanisms for redistribution of resources among local<br />
authorities, richer communities try to take more than poorer<br />
communities, and often manage to do so. In addition, there is<br />
proof that local communities are not sufficiently equipped for<br />
redistribution of resources from the richer to the poorer.<br />
With more credibility, it is stated that local managers<br />
can make more efficient decisions<br />
than bureaucratic central authorities.<br />
And once again, it is said that they<br />
have more knowledge and data on local<br />
conditions, and are therefore in a better<br />
position to make decisions which can<br />
improve the efficiency of their actions.<br />
In many corporations, delegation<br />
of responsibility to lower levels of<br />
management, together with adequate<br />
incentives and the development of skills,<br />
can result in significant improvement<br />
of efficiency and productivity. Still, here<br />
again there is a basis for reinvestigating<br />
these arguments. Local managers are<br />
often exposed to more pressure to<br />
preserve inefficient capacities or surplus<br />
workforce, whereas central authorities<br />
solve such issues more easily.<br />
Table 1. Reinvestigation of goals of decentralization<br />
The quality of health care services, especially such issues<br />
that beneficiaries easily notice, such as cleanliness of rooms,<br />
availability of drugs, basic equipment, or attentiveness of the<br />
staff, and which are connected to patient satisfaction, are<br />
frequently something for which local authorities can be held<br />
responsible. If requests for quality at the local level are clearly<br />
articulated to local decision makers, decentralization can<br />
provide mechanisms to upgrade quality. However, it is not<br />
clear if beneficiaries can also notice other, key clinical aspects<br />
of quality, nor is it clear if they can convey their requests to<br />
local authorities in a consistent and carefully thought out way.<br />
And again, due to better knowledge of the local situation and<br />
to the availability of adequate information, local managers<br />
who are more aware of financial limitations, can balance<br />
costs vs income more efficiently than central authorities.
cijom povećana. Međutim, i u ovoj situaciji ima puno dokaza<br />
da lokalna vlast trpi značajne pritiske za prekomernim trošenjem<br />
i prebacivanjem budžetskih deficita na više administrativne<br />
nivoe.<br />
Decentralizacijom se promovišu lokalni izbori i prioriteti.<br />
Time se ističe ono što ljudi stvarno žele, a ne šta udaljene<br />
birokrate misle da je za njih najbolje. Ovaj argument obično<br />
pretpostavlja postojanje vitalnog demokratskog sistema gde<br />
su lokalni zvaničnici odgovorni za zadovoljavanje prioritetnih<br />
potreba stanovništva. Na primer, bolja lokalna kontrola može<br />
rezultirati i većom odgovornošću prema lokalnim potrebama,<br />
poboljšanim upravljanjem logistikom i većom motivacijom za<br />
lokalne službenike koji na taj način mogu da ubrzaju izvođenje<br />
reforme. Ipak, i ovde se postavlja pitanje ko je sposoban da<br />
donosi odluke na lokalnom nivou. Ako se lokalnom politikom<br />
daje moć privilegovanoj eliti, tada je njen izbor, a ne lokalne<br />
zajednice, šta su prioriteti. Takođe se postavlja pitanje, kako<br />
zadržati prioritete na nekim jasnim javnozdravstvenim<br />
potrebama kao što je primarna zdravstvena zaštita, umesto na<br />
izraženim zahtevima za skupim bolnicama ili sofisticiranom<br />
opremom, često prisutnim na nivou lokalne zajednice.<br />
Tipovi decentralizacije<br />
Najpoznatija tipologija različitih oblika decentralizacije<br />
jeste ona koja polazi sa pozicija<br />
javne administracije i razlikuje<br />
dekoncentraciju, devoluciju, delegiranje<br />
i privatizaciju.<br />
U svakom od ovih oblika<br />
decentralizacije značajan deo vlasti i<br />
odgovornosti ostaje na centralnom nivou.<br />
U nekim slučajevima ovo pomeranje<br />
redefiniše funkcionalnu odgovornost tako da centri zadržavaju<br />
ulogu u formulisanju politike, u koordinaciji i praćenju, dok<br />
lokalni nivo dobija operativnu odgovornost za dnevne<br />
odluke. U drugim slučajevima, odnos između centra<br />
i periferije se redefiniše u smislu ugovora, tako da se oni<br />
međusobno dogovaraju koja se izvršenja za svakog od njih<br />
očekuju.<br />
Kako decentralizacija predstavlja prenošenje vlasti<br />
i odgovornosti za javne funkcije sa centralnog nivoa na<br />
subordinirane ili kvazi-nezavisne nivoe i/ili na privatni sektor,<br />
osnovni zadatak pristupa javne administracije je da definiše<br />
odgovarajući nivo za decentralizaciju funkcija odgovornosti<br />
i ovlašćenja. Osnovni administrativni nivoi na koje se<br />
decentralizuju funkcije su: regioni, okruzi i opštine - lokalne<br />
zajednice.<br />
Tabela 2: Tipologija decentralizacije<br />
Decentralizacija u sistemu zdravstvene zaštite<br />
Decentralizacija je atraktivna alternativa centralizovanoj<br />
administraciji kojoj je teško da bude dovoljno blizu<br />
korisnicima usluga i da brzo i adekvatno odgovori<br />
Finanancial responsibility of local authorties is<br />
increased by decentralization. However, again in this<br />
situation, there is abundant evidence that local authorities are<br />
exposed to substantial pressure to overspend and to transfer the<br />
budget deficit to higher administrative levels.<br />
Decentralization promotes local choices and priorities.<br />
It emphasizes what the people really want, not what distant<br />
bureaucrats think is best for them. This argument usually<br />
presumes the existance of a vital democratic system, in<br />
which local officials are responsible for fulfilling priority<br />
needs of the population. For example, better local control can<br />
result in hightened responsibility for local needs, improved<br />
management of logistics, and better motivation of local staff,<br />
who can thus speed up reforms. However, here again the<br />
question arises of who is capable of making decisions at the<br />
local level. If local policy gives power to the privileged elite,<br />
then the elite chooses priorities, and not the local comunity. In<br />
additon there is the question of how to maintain the priority<br />
of certain clear public health requirements, such as primary<br />
health care, instead of the requests expressed for expensive<br />
hospitals or sophisticated equipment that frequently exist at the<br />
level of the local community.<br />
Table 2. Typology of decentralization<br />
Types of decentralization<br />
The best known typology of decentralization is the one<br />
originating from the position of public administration, which<br />
recognizes deconcentration, devolution, delegation, and<br />
privatization.<br />
In each of these forms of decentralization, a significant<br />
share of power and responsibility remains at the central level. In<br />
some cases this shift redefines functional responsibility, so that<br />
centers reserve a role in formulating policies, in coordination<br />
and monitoring, while the local level is assigned operative<br />
responsibility for day to day decisions. In other cases,<br />
the relationship between the center and the periphery is<br />
redefined in the sense of an agreement, so that they mutually<br />
agree in relation to what actions are expected of either of<br />
them.<br />
Since decentralization represents the transfer of<br />
authority and responsibility for public<br />
functions from the central level to<br />
subordinated or quasi-independat<br />
levels and/or to the private sector, the<br />
basic task of the public administration<br />
approach is to define the adequate<br />
level of decentralization of functions<br />
of responsibility and authorization. The<br />
basic levels of administration to which<br />
functions are decentralized are: regions,<br />
districts, and municipalities - local communities.<br />
Decentralizacation of the health care system<br />
Decentralization is an attractive alternative to centralized<br />
administration which finds it difficult to be sufficiently close<br />
7
na njihove potrebe i očekivanja. Razočaranja velikim<br />
centralizovanim sistemima u bivšim socijalističkim zemljama<br />
i često isticane primedbe na njihovu malu efikasnost, sporo<br />
uvođenje promena i inovacija, i nedostatak odgovornosti za<br />
odrednice zdravlja ljudi kao što su životna sredina, ponašanje<br />
i nasleđe, uslovili su popularnost ove ideje u zemljama<br />
Centralne i Istočne Evrope. Podložnost centralizovanih<br />
sistema političkim manipulacijama je takođe često isticana,<br />
mada bi trebalo istaći da decentralizacija nije automatski<br />
rešenje za te probleme.<br />
Decentralizacija predstavlja jedan od najvažnijih aspekata<br />
reforme sistema zdravstvene zaštite u većini evropskih zemalja.<br />
Ona se smatra delotvornim načinom za:<br />
• Poboljšanja u obezbeđivanju zdravstvene zaštite<br />
stanovništva;<br />
• Bolju raspodelu sredstava prema potrebama;<br />
• Uključivanje zajednice u donošenje odluka o prioritetima<br />
u sistemu zdravstvene zaštite,<br />
• Smanjivanja nejednakosti u zdravlju.<br />
Iako se opšti argumenti za decentralizaciju u sistemu<br />
zdravstvene zaštite manifestuju u njenom potencijalu za<br />
poboljšanje kvaliteta usluga, finansijskoj odgovornosti i<br />
boljem obuhvatu stanovništva zdravstvenom zaštitom, još<br />
uvek su aktuelna pitanja koja su prisutna u svakoj sredini,<br />
kako koristi od nje na najbolji način realizovati, a zatim, i<br />
problem kontroverzne prirode nekih zdravstvenih usluga, kao<br />
što je planiranje porodice, formalna edukacija zdravstvenih<br />
radnika ili integrisanost nekih zdravstvenih mera i aktivnosti.<br />
To sve čini decentralizaciju u sistemu zdravstvene zaštite vrlo<br />
kompleksnim poduhvatom i potencijalno težim nego u drugim<br />
sektorima (društvenim podsistemima). Pošto je decentralizacija<br />
u sistemu zdravstvene zaštite često politički indukovana,<br />
teoretska razmatranja često dobijaju veću težinu nego<br />
konkretne činjenice o iskustvima drugih zemalja od kojih se<br />
može mnogo toga naučiti.<br />
Bez odgovarajućeg planiranja i prihvatanja pouka iz<br />
iskustava sa decentralizacijom sistema zdravstvene zaštite<br />
drugih zemalja, može doći do mnogih razočarenja i<br />
usporavanja ili ugrožavanja celog procesa decentralizacije.<br />
Iskustvena zapažanja i studije slučajeva za pojedine<br />
zemlje potvrđuju da loše osmišljena i nedovoljno pažljivo<br />
implementirana, ili brzo i bez dovoljno priprema primenjena<br />
decentralizacija, može imati ozbiljne konsekvence na<br />
obezbeđivanje zdravstvenih usluga stanovništvu.<br />
Osmišljena decentralizacija u sistemu zdravstvene zaštite<br />
podrazumeva posebnu pažnju usmerenu na procenu potreba za<br />
zdravstvenim uslugama i uspostavljanju prioriteta u tome koje<br />
funkcije i programi se mogu prebaciti na lokalni nivo, a koje<br />
zahtevaju centralnu kontrolu. Ako je program ili funkcija od<br />
suštinske važnosti za dostizanje ciljeva na nacionalnom nivou,<br />
a njegova održivost se ne može garantovati na lokalnom nivou,<br />
ne bi ga trebalo decentralizovati. Stoga se ističe da postoji<br />
nekoliko aspekata sistema zdravstvene zaštite koji se ne mogu<br />
decentralizovati i koji čine odgovornost nacionalnog nivoa:<br />
• Formulisanje osnovnog okvira zdravstvene politike sa<br />
ciljevima i podciljevima koje bi trebalo dostići u razumnim<br />
rokovima;<br />
• Praćenje, procena i analiza zdravstvenog stanja<br />
stanovništva i obezbeđenosti stanovništva zdravstvenom<br />
zaštitom;<br />
• strateške odluke o razvoju resursa (posebno humanih), u<br />
sistemu zdravstvene zaštite; i<br />
• regulativa koja se odnosi na javnu sigurnost uključujući<br />
akreditaciju programa i aktivnosti i licenciranje zdravstvenih<br />
8<br />
to the users of services and to quickly and adequately<br />
respond to their needs and expectations. The disillusionment<br />
with large centralized systems in former socialist countries, and<br />
the often repeated comments pertaining to their low level of<br />
efficiency, slow introduction of changes and innovations, and<br />
lack of responsibility for determinants of human health, such<br />
as the environment, behavior, and heredity, has prompted the<br />
popularity of this idea in countries of Central and Eastern<br />
Europe. The susceptibility of centralized systems to political<br />
manipulations was also frequently emphasized, even though<br />
it should be stressed that decentralization is not automatically<br />
the solution to such problems.<br />
Decentralization represents one of the most important<br />
aspects of reform of the health care system in most European<br />
countries. It is considered to be an efficient way to:<br />
• Improve the delivery of health care to the population;<br />
• Achieve better distribution of funds according to<br />
requirements;<br />
• Include communities in making decisions on priorities for<br />
the health care system,<br />
• Reduce inequality in health care.<br />
Even though general arguments for decentralization of the<br />
health care system are manifested in its potential for upgrading<br />
the quality of services, financial responsibility and better<br />
coverage of the population by health care, there are still<br />
pending questions in every community of how to best realize<br />
its benefits, as well as pertaining to the controversial nature of<br />
certain health care services, such as family planning, formal<br />
education of health care professionals, or the integration<br />
of certain health care measures and activities. This all makes<br />
decentralization of the health care system a very complex<br />
undertaking, potentially more difficult than in other sectors<br />
(social subsystems). Since the decentralization of a health care<br />
system is often induced by politics, theoretical deliberations are<br />
frequently attributed a higher importance than concrete facts<br />
about experiences of other countries from which much can be<br />
learned.<br />
Without adequate planning, and accepting experiences<br />
in decentralization of the health care system in other<br />
countries, many disapointments and decelerations, even<br />
the endangering of the entire process of decentralization are<br />
possible. Observations based on experience and case studies<br />
for individual countries confirm that, if badly designed, and<br />
insufficiently carefully implemented, or rapid and without<br />
sufficient preparation, decentralization can have serious<br />
consequences on the provision of health services to the<br />
population.<br />
A justified decentralization of the health care system implies<br />
special attention to the assessment of needs for health services,<br />
and for the establishing of priorities pertaining to which<br />
functions and programs can be transferred to the local level,<br />
and which require central control. If a program or a function are<br />
of crucial importance for achieving goals at the national level,<br />
and their sustainability can not be guaranteed at the local level,<br />
they should not be decentralized. Therefore it is emphasized<br />
that there are several aspects of the health care system that can<br />
not be decentralized, and that fall within the responsibility of the<br />
national level:<br />
• Formulating of the basic framework of health care<br />
policy with goals and subgoals that should be achieved<br />
within reasonable deadlines;<br />
• Monitoring, evaluation and analyzing the status of the<br />
population and the level of provision of health protection to<br />
the population;
adnika.<br />
Imajući ovo u vidu, napravljen je opšti okvir za<br />
prebacivanje odgovornosti sa centralnog na lokalni nivo.<br />
Već je istaknuto da bi o nekim aspektima decentralizacije<br />
trebalo posebno povesti računa. Tako na primer, sloboda<br />
lokalnih vlasti da se prilagode lokalnim uslovima bi trebalo da<br />
bude pažljivo izbalansirana sa zajedničkom vizijom i ciljevima<br />
sistema zdravstvene zaštite. Stoga bi politika decentralizacije<br />
trebalo da uključi mehanizme koordinacije, pošto jačanje<br />
lokalnih političkih interesa raste kako se prenosi više<br />
odgovornosti na taj nivo.<br />
Tabela 3: Opšti okvir za opravdanost prebacivanja<br />
odgovornosti sa centralnog na lokalni nivo<br />
Iako je prednost decentralizacije porast odgovornosti<br />
na lokalnom nivou, trebalo bi povesti računa o nekim<br />
ograničenjima ovog procesa. Prvo, lokalni političari često se<br />
menjaju, te mogu biti nedovoljno informisani o osnovnim<br />
ciljevima nacionalne zdravstvene politike, i drugo, lokalne<br />
grupe mogu biti oponenti nacionalnoj<br />
zdravstvenoj politici (tako se dogodilo da<br />
je jedan lokalni guverner na Filipinima<br />
ukinuo projekat planiranja porodice koji<br />
su finansirali donatori). Zdravstvene<br />
usluge od nacionalne važnosti trebalo<br />
bi ustanoviti, regulisati i finansirati od<br />
strane centralne vlade.<br />
Adekvatno finansiranje i jasno<br />
razgraničavanje finansijskih tokova<br />
je od suštinske važnosti u procesima<br />
decentralizacije. Raskorak između<br />
finansijskih mogućnosti i onoga što<br />
se očekuje ili čak obezbeđuje, može<br />
kompromitovati mogućnost zdravstvene<br />
službe da obezbedi pravične, efikasne i<br />
kvalitetne usluge u decentralizovanim sistemima. Na osnovu<br />
prethodnog iskustva sa decentralizacijom finansiranja može se<br />
izvući nekoliko preporuka:<br />
• Alokacija prihoda mora da obuhvati i odgovornost za<br />
postojeće lokalne troškove i sopstvene resurse zajednice. U<br />
mnogim zemljama se koristi fiksna nacionalna formula za<br />
alokaciju prihoda, ali se vodi računa da ona uzme u obzir<br />
i postojeći nivo razvijenosti zdravstvene službe, jer ako se<br />
lokalnoj vlasti prenese odgovornost za skupu tehnologiju ili<br />
skup segment sistema (bolnice) ona neće moći da održi nivo<br />
usluga koji je prethodno postojao.<br />
• Lokalne slobode za alokaciju fondova trebalo bi<br />
• Strategic decisions on the development of resources<br />
(especially human resources), in the health care system; and<br />
• Regulations pertaining to public safety, including<br />
accreditation of programs and activities, and licensing of health<br />
care professionals.<br />
With this in mind, a general framework for transferring<br />
responsibility from the central to the local level was<br />
prepared.<br />
It has already been stated that certain aspects of<br />
decentralization merit special attention. For example, the<br />
liberty of local authorties not to adapt to local conditions<br />
should be carefully balanced against a common vision and the<br />
goals of the health care system. For this reason, the policy of<br />
decentralization should include mechanisms of coordination,<br />
since the local political interests grow<br />
as more responsibilities are transferred<br />
to that level.<br />
Even though an advantage of<br />
decentralization is the increase of<br />
responsibility at the local level,<br />
care should be taken about certain<br />
limitations of this process. First, local<br />
politicians are frequently replaced, and<br />
may be insufficiently informed about<br />
the basic goals of the national health<br />
care policy, and second, local groups<br />
may oppose the national health care<br />
policy (for example, a local governor<br />
in the Philippines discontinued a family<br />
planning project which was financed<br />
by donors). Health care services of national importance<br />
should be established, regulated, and financed by the central<br />
Government.<br />
Table 3: The general framework for justification of<br />
transfer of responsibility from central to local level<br />
Adequate financing and clear delineation of financial flows<br />
is of the essence in processes of decentralization. The clash<br />
between financial potentials and expectations, or even what is<br />
provided, can compromise the potential of the health service<br />
to provide fair, efficient, and quality services in decentralized<br />
systems. Based on previous experiences with decentralization<br />
of financing, several recommendations can be made:<br />
• The allocation of income must also encompass<br />
responsibility for existing local expenses and own resources of<br />
the community. In many countries a fixed national formula<br />
is used to allocate income, but care is taken for it to also<br />
take into consideration the existing level of development<br />
9
ograničiti minimalnim skupom zahteva postavljenim na<br />
nacionalnom nivou.<br />
• Svaka nacionalna politika mora da razmotri lokalne<br />
uslove i kapacitete. Ograničenja u kapacitetima na<br />
centralnom i l i lokalnom nivou ne smeju se ignorisati i<br />
potrebno je obezbediti obuku kadrova za njihove nove uloge<br />
u procesu decentralizacije. Pošto su to uglavnom zahtevi sa<br />
menadžerskim veštinama i znanjima na lokalnom nivou,<br />
posebno bi trebalo obučiti kadrove za donošenje odluka,<br />
planiranje, kontrolu i liderstvo u sistemu zdravstvene<br />
zaštite.<br />
• Decentralizacija menja i ulogu ministarstva zdravlja od<br />
neposrednog upravljanja i odlučivanja prema formulisanju<br />
zdravstvene politike, tehničkim savetima i pomoći, kao i<br />
praćenju i evaluaciji programa i aktivnosti. Zato je potrebna<br />
sistematska obuka i preorijentacija osoblja u ministarstvu<br />
zdravlja koja se često prenebregava pa ih decentralizacija<br />
zatiče nespremne za nove uloge.<br />
U zaključku se može reći da decentralizacija stvara<br />
velike izazove u obezbeđivanju zdravstvenih usluga. Aktivno<br />
uključivanje menadžera u zdravstvu u procese decentralizacije<br />
podrazumeva stvaranje nacionalnih standarda za alokaciju<br />
resursa i norme zdravstvenih usluga. Takođe je potrebno<br />
stvoriti novi sistem za praćenje izvršenja i evaluaciju<br />
programa i aktivnost, kao i praćenje pravednosti u<br />
obezbeđivanju usluga, unapređenju efikasnosti i kvaliteta rada.<br />
Decentralizacija u sistemu zdravstvene zaštite Republike<br />
Srbije do donošenja novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti<br />
(Službeni glasnik Republike Srbije br. 107/05) 2005. godine<br />
Sistem zdravstvene zaštite u Republici Srbiji je bio izrazito<br />
centralizovan na republičkom nivou. Zakonom o zdravstvenoj<br />
zaštiti (Službeni glasnik RS br. 17/92,<br />
26/92, 52/93, 67/93. 48/94, 25/96 i<br />
18/02) u članu 15. predviđeno je da<br />
sve zdravstvene ustanove čijom se<br />
delatnošću obezbeđuje ostvarivanje<br />
prava građana utvrđenih Zakonom,<br />
osniva Vlada Republike Srbije, u<br />
skladu sa planom mreže zdravstvenih<br />
ustanova. Vlada i Ministarstvo<br />
zdravlja postavljaju direktore<br />
zdravstvenih ustanova i praktično<br />
upravljaju zdravstvenim ustanovama.<br />
Posle oktobarskih promena 2000.<br />
godine, decentralizacija i jačanje<br />
lokalne zajednice se postavljaju<br />
kao jedan od nacionalnih zadataka,<br />
te se počinje sa pripremom zakonske<br />
regulative u ovom domenu.<br />
Strateška opredeljenja Ministarstva<br />
zdravlja u domenu decentralizacije<br />
Vlada Republike Srbije je početkom februara meseca<br />
2002. godine usvojila dokument Zdravstvene politike sa<br />
sedam ciljeva, među kojima četvrti cilj predviđa postizanje<br />
»Održivog sistema zdravstvene zaštite uz transparentnost i<br />
selektivnu decentralizaciju u oblasti upravljanja resursima i<br />
širenje spektra izvora i načina finansiranja«. U Viziji sistema<br />
zdravstvene zaštite u Srbiji koja je donesena na radnom<br />
sastanku o strateškim opcijama septembra meseca 2002.<br />
godine, vodeći princip broj pet (od devet navedenih) se<br />
odnosi posredno na decentralizaciju: povećaće se učešće<br />
privatnog, profitnog i neprofitnog sektora u pružanju<br />
zdravstvene zaštite finansirane od strane Republičkog zavoda<br />
10<br />
of health care services, since if responsibility for expensive<br />
technology or an expensive segment of the system (hospitals)<br />
is transferred to a local authority, it will not be able to maintain<br />
the level of services that had previously existed.<br />
• Local freedom to allocate funds should be limited by a<br />
minumum set of requirements set at the national level.<br />
• Every national policy must review local conditions<br />
and capacities. Limitations of capacities at the central or<br />
the local level must not be ignored, and it is necessary<br />
to provide training of human resources for their new<br />
roles in the process of decentralization. Since it is mostly<br />
management skills and knowledge that are required at the<br />
local level, human resources should especially be trained for<br />
decision making, planning, control, and leadership in the<br />
health care system.<br />
• Decentralization also shifts the role of the Ministry of<br />
Health, from direct management and decision making toward<br />
formulating health care policies, technical counceling<br />
and assistance, as well as monitoring and evaluation of<br />
programs and activities. Therefore, systematic training and<br />
reorientation of human resources in the Ministry are required,<br />
which is frequently neglected and leaves them unprepared for<br />
their new roles imposed by decentralization.<br />
In conclusion, it can be said that decentralization creates huge<br />
challenges in the providing of health care services. The active<br />
inclusion of health managers in processes od decentralization<br />
implies the forming of national standards for allocation of<br />
resources, and norms for health services. In addition, a new<br />
system of monitoring must be formed to monitor fulfillment<br />
and to evaluate programs and activities, as well as to<br />
monitor fairness in the provision of services, the upgrading<br />
of efficiency, and the quality of work.<br />
Decentralization of the health care system<br />
of the Republic of Serbia until the passing of<br />
the new Law on Health Care in 2005 (Official<br />
Gazette RoS No. 107/05)<br />
The health care system in the Republic<br />
of Serbia was exceptionally centralized at<br />
the republic level. The Law on Health Care<br />
(Official Gazette RoS Nos. 17/92, 26/92, 52/93,<br />
67/93, 48/94, 25/96 and 18/02), in Article 15,<br />
envisages that all health care institution active<br />
in providing the rights of citizens established<br />
by the Law, are founded by the Government of<br />
the Republic of Serbia, in accordance with the<br />
plan of the network of healthcate institutions.<br />
The Government and the Ministry of Health<br />
nominate directors of health care institutions,<br />
and practically manage health care institutions.<br />
After the changes in October 2000,<br />
decentralization and strengthening of local<br />
communities are postulated as on of the national tasks, and<br />
the preparation of legislation in this domain is initiated.<br />
Strategic objectives of the Ministry of Health in the domain<br />
of decentralization<br />
At the beginning of February 2002, the Government of<br />
the Republic of Serbia adopted a Health Care Policy<br />
document containing seven goals, with the fourth goal<br />
envisaging the achieving of a “Sustainable health care system<br />
with transparency and selective decentralization in the field of<br />
resources mangement, the broadening of the spectrum of sources<br />
and manners of financing”. In the Outline of the health care<br />
system in Serbia, which was adopted at a meeting on strategic
za zdravstveno osiguranje.<br />
Zakonom o lokalnoj samoupravi (Službeni glasnik RS,<br />
broj 9/2002) u članu 18, tačka 14 predviđena je odgovornost<br />
opštine za osnivanje ustanova i organizaciju službi u oblasti<br />
osnovnog obrazovanja, kulture, primarne zdravstvene<br />
zaštite, fizičke kulture, sporta, dečje i socijalne zaštite i<br />
turizma, kao i praćenje njihovog funkcionisanja. Navedenim<br />
Zakonom je takođe predviđeno da skupština opštine vrši<br />
nadzor nad radom ustanova čiji je osnivač, postavlja i<br />
razrešava direktore i daje saglasnost za njihove statute u<br />
skladu sa zakonom. Na taj način ovim Zakonom je predviđena<br />
decentralizacija odgovornosti za menadžment primarnom<br />
zdravstvenom zaštitom sa centralnog na nivo opštine u našem<br />
sistemu zdravstvene zaštite.<br />
Kako postojeći Zakon o zdravstvenoj zaštiti na drugačiji<br />
način reguliše pitanje osnivanja zdravstvenih ustanova u<br />
odnosu na predviđena rešenja Zakona o lokalnoj samoupravi,<br />
smatralo se da se do izmene i dopune, odnosno do donošenja<br />
novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kao i do donošenja nove<br />
Uredbe o planu mreže zdravstvenih ustanova, odredbe Zakona<br />
o lokalnoj samoupravi ne mogu primenjivati. Ovakav stav<br />
vezan za tumačenje Zakona o lokalnoj samoupravi podržalo<br />
je i Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu.<br />
Zakonom o utvrđivanju nadležnosti autonomne pokrajine<br />
(Službeni glasnik RS, broj 6/2002) u članu 20. predviđeno je da<br />
autonomna pokrajina preko svojih organa, u skladu sa zakonom<br />
kojim se uređuje oblast zdravstvene zaštite:<br />
• osniva zdravstvene ustanove koje pružaju bolničku,<br />
specijalističku i visokospecijalizovanu zdravstvenu zaštitu u<br />
skladu sa planom mreže zdravstvenih ustanova koje donosi<br />
Vlada Republike Srbije;<br />
• predlaže plan mreže zdravstvenih ustanova za teritoriju<br />
autonomne pokrajine;<br />
• donosi posebne programe zdravstvene zaštite za pojedine<br />
kategorije stanovništva, odnosno vrste bolesti koje su specifične<br />
za autonomnu pokrajinu, u skladu sa zakonom;<br />
• daje mišljenje na predlog za dobijanje zvanja primarijusa,<br />
u skladu sa Zakonom;<br />
• utvrđuje cene pojedinačnih usluga, odnosno programa<br />
zdravstvene zaštite za koje se sredstva obezbeđuju u budžetu<br />
autonomne pokrajine.<br />
Odredbama navedenog Zakona u članu 21. predviđeno<br />
je da autonomna pokrajina, preko svojih organa, u skladu sa<br />
Zakonom kojim se uređuje oblast sanitarnog nadzora, vrši<br />
poslove sanitarnog nadzora. Ove poslove autonomna pokrajina<br />
vrši kao poverene poslove. Odredbama člana 22. istog Zakona,<br />
regulisana je oblast zdravstvenog osiguranja, odnosno<br />
predviđeno je osnivanje Pokrajinskog zavoda za zdravstveno<br />
osiguranje, kao organizacione jedinice Republičkog zavoda<br />
za zdravstvenog osiguranje. Na taj način je predviđena<br />
decentralizacija finansiranja i osnivanja zdravstvenih ustanova,<br />
kao i obezbeđivanja zdravstvenih usluga sa republičkog na<br />
nivo autonomne pokrajine. Međutim, i odredbe ovog Zakona<br />
se u sistemu zdravstvene zaštite još uvek ne primenjuju zbog<br />
neusklađenosti sa sistemskim zakonima.<br />
Zakon o zdravstvenoj zaštiti (2005)<br />
Iako je donekle rano govoriti o efektima novog Zakona<br />
o zdravstvenoj zaštiti vredno je pomena da Zakon predviđa<br />
decentralizaciju osnivačkih prava zdravstvenih ustanova.<br />
Zdravstvene ustanove u državnoj svojini, u zavisnosti od vrste,<br />
osnivaju Republika, autonomna pokrajina, grad i opština,<br />
u skladu sa ovim Zakonom i planom mreže zdravstvenih<br />
ustanova.<br />
Zakon o zdravstvenoj zaštiti takođe predviđa i<br />
options in September 2002, guiding principle number five<br />
(of the listed nine) pertains indirectly to decentralization:<br />
the participation of the private, profit, and nonprofit sectors<br />
will be increased in providing health care financed by the<br />
Republic Health Insurance Administration.<br />
Article 18, Paragraph 14, of the Law on Local Self-<br />
Government (Official Gazette RoS, No. 9/2002), envisages<br />
the responsibility of the municipality to create institutions<br />
and to organize services for elementary education, culture,<br />
primary health care, physical education, sport, children’s<br />
and social protection, and tourism, as well as to monitor<br />
their functioning. The mentioned Law also stipulates that the<br />
municipal Assembly shall monitor activities of institutions<br />
that it had founded, nominate and depose directors, and<br />
approve their bylaws in accordance with the law. Therefore, this<br />
Law envisages decentralization of responsibilities for managing<br />
primary health care in our health care system, from the central<br />
level to the level of the municipality.<br />
Since the existing Law on Health Care differently regulates<br />
the issue of founding health care institutions compared to the<br />
solutions planned by the Law on Local Self-Government, it<br />
was deemed that before amendment and supplementation, i.e.<br />
until the passing of the new Law on Health Care, as well as the<br />
New Regulation on the Plan of the Network of Health Care<br />
Institutions, it is not possible to apply the provisions of the<br />
Law on Local Self-Government. This view in connection<br />
with the interpretation of the Law on Local Self-Government<br />
was supported by the Ministry for State Administration and<br />
Local Self-Government.<br />
Article 20 of the Law on Establishing Competences of<br />
the Autonomous Region (Official Gazette RoS, No. 6/2002),<br />
envisages that the autonomous region, via its organs, in<br />
accordance with the Law governing the field of health care,<br />
shall:<br />
• Found health care institutions that will offer hospital,<br />
specialist, and highly specialist health care in accordance with<br />
the Plan of the network of health care institutions adopted by<br />
the Government of the Republic of Serbia;<br />
• Suggest a Plan of the network of health care institutions<br />
for the territory of the autonomous region;<br />
• Adopt special programs of health care for specific<br />
categories of the population, i.e. for types of diseases specific<br />
for the autonomous region, in accordance with the law;<br />
• Offer opinions regarding suggestions for obtaining the<br />
title of Primarius, in accordance with the law;<br />
• Establish prices for individual services, i.e. programs<br />
of health care, for which funds are provided in the Budget of the<br />
autonomous region.<br />
Provisions of Article 21 of the mentioned Law, stipulate that<br />
the autonomous region shall, via its organs, in accordance with<br />
the Law regulating the field of sanitary surveillance, perform<br />
activities of sanitary surveillance. The autonomous region<br />
performs these tasks as entrusted tasks. Provisions of Article 22<br />
of the same Law, regulate health insurance, i.e. envisage the<br />
formation of the Regional Health Insurance Administration,<br />
as an organizational unit of the Republic Health Insurance<br />
Administration. This enables decentralization from the<br />
republic to the level of the autonomous region, of financing<br />
and the founding of health care institutions, as well as of the<br />
providing of health care services. However, provisions of this<br />
Law are still not applied due to lack of harmonization with<br />
systemic laws.<br />
The Law on Health Care (2005)<br />
Even though it is still rather early to speak about the effects<br />
11
decentralizaciju u obezbeđivanju i sprovođenju zdravstvene<br />
zaštite od opšteg interesa i precizirano je šta opšti interes<br />
obuhvata na nivou Republike, a šta čini interes na nivou<br />
autonomne pokrajine, grada, odnosno opštine. Sredstva za<br />
ostvarivanje opšteg interesa na nivou Republike se obezbeđuju<br />
iz budžeta republike, dok se sredstva za ostvarivanje interesa,<br />
odnosno zdravstvene zaštite koja se odnosi na praćenje<br />
zdravstvenog stanja stanovništva, očuvanje i unapređenje<br />
zdravlja, sprečavanje i suzbijanje bolesti, otkrivanje<br />
i suzbijanje faktora rizika kao prioritetima primarne<br />
zdravstvene zaštite, obezbeđuju u budžetu autonomne<br />
pokrajine, odnosno grada, odnosno opštine, kao i drugih izvora<br />
u skladu sa zakonom. Takođe je predviđeno da opština,<br />
grad i autonomna pokrajina mogu donositi svoje programe<br />
zdravstvene zaštite stanovništva.<br />
Član 13. Zakona jasno sumira očekivanja u pogledu uloge<br />
nižih nivoa vlasti u pogledu društvene brige za zdravlje:<br />
Društvena briga za zdravlje na nivou autonomne pokrajine,<br />
opštine, odnosno grada, obuhvata mere za obezbeđivanje i<br />
sprovođenje zdravstvene zaštite od interesa za građane na<br />
teritoriji autonomne pokrajine, opštine, odnosno grada, i to:<br />
1) praćenje zdravstvenog stanja stanovništva i rada<br />
zdravstvene službe na svojoj teritoriji, kao i staranje o<br />
sprovođenju utvrđenih prioriteta u zdravstvenoj zaštiti;<br />
2) stvaranje uslova za pristupačnost i ujednačenost<br />
korišćenja primarne zdravstvene zaštite na svojoj teritoriji;<br />
3) koordiniranje, podsticanje, organizaciju i usmeravanje<br />
sprovođenja zdravstvene zaštite koja se ostvaruje delatnošću<br />
organa jedinica lokalne samouprave, građana, preduzeća,<br />
socijalnih, obrazovnih i drugih ustanova i drugih organizacija;<br />
4) planiranje i ostvarivanje sopstvenog programa za<br />
očuvanje i zaštitu zdravlja od zagađene životne sredine što je<br />
prouzrokovano štetnim i opasnim materijama u vazduhu, vodi<br />
i zemljištu, odlaganjem otpadnih materija, opasnih hemikalija,<br />
izvorima jonizujućih i nejonizujućih zračenja, bukom i<br />
vibracijama na svojoj teritoriji, kao i vršenjem sistematskih<br />
ispitivanja životnih namirnica, predmeta opšte upotrebe,<br />
mineralnih voda za piće, vode za piće i drugih voda koje služe za<br />
proizvodnju i preradu životnih namirnica i sanitarno-higijenske<br />
i rekreativne potrebe, radi utvrđivanja njihove zdravstvene i<br />
higijenske ispravnosti i propisanog kvaliteta;<br />
5) obezbeđivanje sredstava za vršenje osnivačkih prava nad<br />
zdravstvenim ustanovama čiji je osnivač u skladu sa zakonom<br />
i Planom mreže zdravstvenih ustanova, a koje obuhvata<br />
izgradnju, održavanje i opremanje zdravstvenih ustanova,<br />
odnosno investiciono ulaganje, investiciono-tekuće održavanje<br />
prostorija, medicinske i nemedicinske opreme i prevoznih<br />
sredstava, opreme u oblasti integrisanog zdravstvenog<br />
informacionog sistema, kao i za druge obaveze određene<br />
zakonom i aktom o osnivanju;<br />
6) saradnja sa humanitarnim i stručnim organizacijama,<br />
savezima i udruženjima, na poslovima razvoja zdravstvene<br />
zaštite.<br />
Opština, odnosno grad obezbeđuje rad mrtvozorske službe<br />
na svojoj teritoriji.<br />
Autonomna pokrajina, opština, odnosno grad obezbeđuje<br />
sredstva za ostvarivanje društvene brige za zdravlje iz stava 1.<br />
ovog člana u budžetu autonomne pokrajine, opštine, odnosno<br />
grada, u skladu sa zakonom.<br />
Autonomna pokrajina, opština, odnosno grad mogu doneti<br />
posebne programe zdravstvene zaštite za pojedine kategorije<br />
stanovništva, odnosno vrste bolesti koje su specifične za<br />
autonomnu pokrajinu, opštinu, odnosno grad, a za koje nije<br />
donet poseban program zdravstvene zaštite na republičkom<br />
12<br />
of the new Law on Health Care, it is worth mentioning that the<br />
Law envisages decentralization of the foundation of health care<br />
institutions. State owned health care institutions, depending on<br />
their type, are founded by the Republic, the autonomous region,<br />
a city, a municipality, in accordance with this law, and with the<br />
Plan of the Network of Health Care Institutions.<br />
The Law on Health Care also envisages decentralization of<br />
the provision and implementation of health care of common<br />
interest, and details what such common interest encompasses<br />
at the level of the Republic, and what at the level of the<br />
autonomous region, a city, or a municipality. Funds for<br />
fulfillment of a common interest at the level of the Republic<br />
are provided from the Budget of the Republic, while funds<br />
for fulfillment of the interest, i.e. of health care pertaining to<br />
monitoring the health status of the population, maintaining and<br />
upgrading health, prevention and suppression of diseases,<br />
discovering and suppression of risk factors, as priorities of<br />
primary health care, are provided from the Budget of the<br />
autonomous region, the city, or the municipality, as well as<br />
from other sources, in accordance with the law. In addition,<br />
it is also envisaged that the municipality, the city, and the<br />
autonomous region may adopt their own programs of health<br />
care for the population.<br />
Article 13 of the Law clearly summarizes expectations<br />
pertaining to the role of lower levels of authority in the field of<br />
social care for health:<br />
Social care for health at the level of the autonomous<br />
region, the minicipality, i.e. the city, encompasses measures for<br />
providing and implementing health care of interest for citizens<br />
on the territory of the autonomous region, the minicipality, i.e.<br />
the city, as follows:<br />
1) Monitoring the health status of the population, and of the<br />
work of health care services on own territory, as well as care for<br />
the implementation of established health care priorities ;<br />
2) Forming conditions for accessibility and equal distribution<br />
of use of primary health care on own territory;<br />
3) Coordination, promotion, organization, and channeling of<br />
the implementation of health care achieved by activities of the<br />
organs of units of local self-government, of citizens, companies,<br />
social, educational, and other institutions, and organizations;<br />
4) Planning and realization of own program for preserving<br />
and protection of health from environmental polution caused by<br />
harmful and dangerous materials in the air, water, and soil, by<br />
storage of waste materials, of dangerous chemicals, by sources<br />
of ionizing and nonionizing radiation, by noise and vibrations,<br />
on own territory, as well as by conducting systematic research<br />
of food, general purpose objects, mineral drinking waters,<br />
drinking waters, and other waters used for production and<br />
processing of food, and for sanitary-hygienic and recreational<br />
needs, in order to establish their health hygienic properties and<br />
prescribed quality;<br />
5) Provision of funds for implementation of founding rights<br />
pertaining to health care institutions in which they are founders,<br />
in accordance with the law and with the Plan of the Network<br />
of Health Care Institutions, which encompass construction,<br />
maintenance, and equipping of health care institutions, i.e.<br />
investments, investment and current maintenance of areas,<br />
medical and nonmedical equipment, and vehicles, and of<br />
equipment belonging to the integrated health care information<br />
system, as well as other obligations determined by the law and<br />
the Act of Foundation;<br />
6) cooperation with humanitaroan and expert organizations,<br />
unions and associations, on tasks of developing health care.<br />
The municipality, i.e. the city provides funerary services on
nivou, u skladu sa svojim mogućnostima, i utvrditi cene tih<br />
pojedinačnih usluga, odnosno programa.<br />
Iz javne rasprave koja je o Strategiji reforme i predlozima<br />
sistemskih zakona vođena u Republici Srbiji pre njihovog<br />
usvajanja, stiče se utisak da još nema spremnosti za<br />
decentralizaciju u sistemu zdravstvene zaštite, nešto zbog<br />
nerazumevanja samog koncepta, potom zbog zakonskih<br />
ograničenja za menadžere na lokalnim nivoima, a isto tako<br />
i zbog nepoznavanja menadžerskih veština za preuzimanje<br />
odgovornosti za izvođenje programa i aktivnosti na nivou<br />
lokalne zajednice. To se ogleda i u zalaganju za selektivnu<br />
decentralizaciju na konsenzus konferencijama na kojima se<br />
raspravljalo o reformskim promenama. ■<br />
own territory.<br />
The autonomous region, municipality, i.e. city, provides funds<br />
for implementing social care of health from Paragraph 1 of this<br />
Article, in the Budget of the autonomous region, municipality,<br />
i.e. city, in accordance with the law.<br />
The autonomous region, municipality, i.e. city may adopt<br />
own programs of health care for specific categories of the<br />
population, i.e types of diseases specific for the autonomous<br />
region, municipality, i.e. city, and for which no special program<br />
of health care has been adopted at the level of the republic,<br />
according to their potentials, and may establish prices of such<br />
individual services, i.e. programs.<br />
The public debate on the Strategy for the reform, and the<br />
draft systemic laws, which took place in the Republic of Serbia<br />
before they were adopted, give the impression that there is still<br />
no readiness for the decentralization of the health care system,<br />
partially due to the lack of understanding of the concept, as well<br />
as due to legal limitations for managers at local levels, but also<br />
due to the lack of knowledge of managerial skills required<br />
to take over responsibility for programs and activities at the<br />
level of the local community. This is reflected in the promoting<br />
of the concept of selective decentralization at consentient<br />
conferences at which reforms were discussed. ■<br />
13
Sistem finansiranja<br />
zdravstva RS<br />
Republički zavod za zdravstveno osiguranje<br />
između želja i mogućnosti<br />
System of Financing<br />
Health Care in Serbia<br />
Republic Health Insurance Administration<br />
between wishes and possibilities<br />
Svetlana Vukajlović<br />
Sistem finansiranja zdravstva RS, može se posmatrati sa dva<br />
aspekta:<br />
1. sa aspekta mesta i uloge Republičkog zavoda za<br />
zdravstveno osiguranje (RZZO) u sistemu finansiranja<br />
zdravstvene zaštite stanovništva<br />
2. sa aspekta načina sprovođenja finansiranja i<br />
funkcionisanja sistema zdravstva.<br />
I jedan i drugi aspekt podrazumevaju niz problema i<br />
kontradiktornosti, te ukazuju na nužnost temeljne reforme<br />
sistema finansiranja zdravstva Srbije.<br />
1. Mesto i uloga RZZO u sistemu<br />
finansiranja zdravstvene zaštite<br />
stanovništva<br />
U članu 95. Zakona o zdravstvenom<br />
osiguranju propisano je da je Zavod pravno<br />
lice sa statusom organizacije za obavezno<br />
socijalno osiguranje u kojem se ostvaruju<br />
prava iz zdravstvenog osiguranja i obezbeđuju<br />
sredstva za ove namene. Članom 5. stav<br />
1. navedenog Zakona utvrđeno je da se<br />
sredstva za ostvarivanje prava po osnovu<br />
obaveznog zdravstvenog osiguranja za<br />
osigurana lica (nosioce osiguranja i članove<br />
njihovih porodica) obezbeđuju doprinosom za<br />
zdravstveno osiguranje i iz drugih izvora, u<br />
skladu sa zakonom.<br />
U članu 6. Odluke o obimu i sadržini<br />
zdravstvene zaštite propisano je da “Sadržina<br />
i obim prava na zdravstvenu zaštitu koja su utvrđena ovom<br />
odlukom i sredstva za finansiranje tih prava, moraju biti<br />
međusobno usklađena”.<br />
Šta čini obim i sadržaj zdravstvene zaštite 1 , propisano je<br />
članom 18. i 19. Zakona o zdravstvenom osiguranju.<br />
U članu 7. stav 5. i 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano<br />
je da se sredstva za obezbeđenje zdravstvene zaštite lica koja<br />
nisu obuhvaćena obaveznim zdravstvenim osiguranjem, a<br />
koja su izložena povećanom riziku obolevanja 2 , obezbeđuju iz<br />
budžeta Republike i prenose Zavodu.<br />
Zakonom o zdravstvenom osiguranju, u članu 108.dž,<br />
utvrđeno je da je Republika garant za obaveze Zavoda u<br />
ostvarivanju prava po osnovu obaveznog zdravstvenog<br />
osiguranja (državna garancija).<br />
Dakle preko Zavoda se obezbeđuje finansiranje zdravstvene<br />
zaštite i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja za oko 7,7<br />
miliona lica:<br />
- 6,5 miliona, koje čine osiguranici i članovi njihovih<br />
porodica po Zakonu o zdravstvenom osiguranju,<br />
- 1,2 miliona koje čine tzv. neosigurana lica po Zakonu o<br />
zdravstvenoj zaštiti, kao i za izbeglice, prognana lica i<br />
privremeno raseljena lica sa Kosova i Metohije.<br />
14<br />
Svetlana Vukajlović<br />
The system of financing of health care in the Republic of<br />
Serbia, can be regarded from two aspects:<br />
1. From the aspect of the place and role of the Republic<br />
Health Insurance Administration in the system of<br />
financing of health care for the population<br />
2. From the aspect of the implementation of financing and<br />
the functioning of the health care system<br />
Both aspects imply a series of problema and contradictions,<br />
indicating the need for an in depth reform of the system of<br />
financing of healthcare in Serbia.<br />
1. The place and role of the Republic<br />
Health Insurance Administration in the<br />
system of financing of health care for the<br />
population<br />
Article 95 of the Law on Health Insurance<br />
prescribes that the Administration is a legal<br />
person with the status of an organization for<br />
obligatory social insurance realizing rights<br />
from health insurance, providing funds for this<br />
purpose. Article 5, Paragraph 1 of the mentioned<br />
law establishes that funds for realization of<br />
rights based on obligatory health insurance<br />
for insured persons (holders of insurance, and<br />
members of their families) are provided from<br />
contributions for health insurance, and from<br />
other sources, in accordance with the law.<br />
Article 6 of the Decision on the Scope<br />
and Content of Health Care prescribes that<br />
the Scope and content of rights to health care established by<br />
this Decision, and the funds for financing those rights, must be<br />
mutually harmonized.<br />
Scope and content of health care 1 are prescribed by Articles<br />
18 and 19 of the Law on Health Insurance.<br />
Article 7, Paragraphs 5 and 6, of the Law on Health<br />
Insurance prescribes that funds for providing health care for<br />
persons not covered by obligatory health insurance, and exposed<br />
to increased risk of disease 2 , are provided from the budget of the<br />
Republic, and transferred to the Administration.<br />
The Law on Health Insurance, Article 108 dz, establishes that<br />
the Republic is the guarantor of obligations of the Administration<br />
for realization of rights based on obligatory health insurance<br />
(state guarantee)<br />
Therefore, the Administration provides financing of health<br />
care and other rights of health care insurance for some 7.7<br />
million people:<br />
– 6.5 million are insured persons and members of their<br />
families, in accordance with the Law on Health Care<br />
Insurance,<br />
– 1.2 million are so-called uninsured persons in accordance<br />
with the Law on Health Care Insurance, such as refugees,<br />
exiled persons, temporarily displaced persons from
S toga svako neispunjenje ili delimično ispunjenje utvrđenih<br />
finansijskih obaveza prema ovom Zavodu od strane države,<br />
pravnih ili fizičkih lica, ima za posledicu otežano ispunjenje<br />
obaveza Zavoda u pogledu obezbeđenja obima i sadržaja<br />
zdravstvene zaštite garantovane državljanima Srbije i ostalim<br />
navedenim licima.<br />
S obzirom da su pravo na zdravstvenu zaštitu, kao i obim<br />
i sadržina iste, Zakonom garantovane državljanima Srbije, to<br />
je Vlada dužna da planira sredstva za ostvarivanje ovih prava<br />
u Budžetu Republike shodno realnim potrebama, kao i da<br />
sprovodi druge mere iz njene nadležnosti kako bi se u Zavodu<br />
obezbedila dovoljna količina sredstava, što Vlada godinama<br />
unazad ne čini.<br />
U 2004 g. Vlada je iz budžeta izdvojila svega 2, 6 milijardi<br />
din. za finansiranje navedenog broja neosiguranih, izbeglih i<br />
prognanih lica, što je svega 2.170,00 din. po jednom licu, dok<br />
su osigurana lica na ime doprinosa izdvojila 80 milijardi dinara,<br />
odnosno 12.300,00 din. po jednom licu. S obzirom na to da i<br />
jedna i druga kategorija lica ima isti obim prava na zdravstvenu<br />
zaštitu, to je očigledno da uprkos zakonskim propisima<br />
zdravstvenu zaštitu neosiguranih, izbeglih i prognanih lica<br />
finansiraju osigurana lica, kroz prelivanje doprinosa<br />
Godinama unazad Vlada sprovodi mere koje ne samo da<br />
pogoršavaju materijalni položaj Zavoda, pa time i ukupnog<br />
zdravstvenog sistema, već i ozbiljno dovode u pitanje<br />
funkcionisanje Zavoda kao organizacije za zdravstveno<br />
osiguranje, kroz uvođenje zakonskih rešenja koja su primerenija<br />
sistemu budžetskog finansiranja zdravstva nego sistemu<br />
osiguranja:<br />
- Kontinuirano smanjenje stope doprinosa za zdravstveno<br />
osiguranje, uprkos rastućim potrebama<br />
1994-1996 20,2 % (PIO 20,2%)<br />
1996-1998 16,2 %<br />
1999-2001 19,4 %<br />
2001-2004 11,9 %<br />
2004 12,3% (PIO 20,2%)<br />
- Donošenje Zakona o budžetu, kojim se budžetski način<br />
finansiranja primenjuje i na Zavod, suprotno odredbama<br />
Zakona o zdravstvenom osiguranju i samoj suštini<br />
osiguranja.<br />
- Donošenje zakona o jedinstvenoj stopi doprinosa, kojim<br />
se sve ingerencije prenose sa Upravnog odbora Zavoda<br />
na Ministarstvo finansija, smanjuju osnovice za obračun<br />
doprinosa, predviđaju razna oslobađanja od obaveze<br />
plaćanja doprinosa.<br />
- Donošenje Zakona o poreskom postupku i poreskoj<br />
administraciji, kojim su sve ingerencije oko naplate<br />
i kontrole naplate doprinosa prešle sa Zavoda na<br />
Ministarstvo finansija-poresku upravu.<br />
- Neadekvatna naplata i kontrola naplate doprinosa<br />
od strane poreske uprave (trenutno nenaplaćeni<br />
doprinosi samo od obveznika samostalnih zanimanja i<br />
zemljoradnika iznose blizu 10 milijardi dinara).<br />
- Donošenje Odluke o odlaganju plaćanja dela dospelih<br />
obaveza po osnovu javnih prihoda, koju je donela Vlada<br />
13. 2. 2004., a kojom je, suprotno odredbi člana 108p<br />
stav 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju utvrđen<br />
otpis 50% doprinosa za zdravstveno osiguranje (koji<br />
je definisan kao sporedno poresko davanje) utvrđenog<br />
na dan 31. 12. 2003. godine, preduzećima koja se<br />
nalaze u procesu restruktuiranja (62); na tenderu (14);<br />
aukciji (39); koja su sa većinskim državnim paketom<br />
akcija (6) i iz nadležnosti Akcijskog fonda (5), što čini<br />
ukupno 125 privrednih subjekata. Pri tome po navedenoj<br />
Kosovo and Metohia.<br />
For this reason, any failure to fulfill, or partial fulfillment<br />
of established financial obligations to the Administration by the<br />
state, by legal or natural persons, results in a difficulty to fulfill<br />
the obligation of the Administration pertaining to the scope and<br />
content of health care guaranteed to citizens of Serbia and other<br />
listed persons.<br />
Since the right to health care, as well as its scope and content<br />
are guaranteed to citizens of Serbia by the Law, the Government<br />
is obliged to plan funds for the realization of these rights in the<br />
Budget of the Republic in accordance with actual needs, as well<br />
as to implement other measures within its scope of competences,<br />
in order to provide to the Administration sufficient funds, which<br />
is something the Government has not done for years.<br />
In 2004, the Government set aside in the Budget only 2.6<br />
billion dinars for financing the above mentioned number of<br />
uninsured persons, while insured persons contributed 80 billion<br />
dinars, i.e. 12,300.00 dinars per person. Since both categories<br />
have the same scope of rights to health care, it is apparent that,<br />
regardless pf legal regulatives, the health care of uninsured<br />
persons, refugees, and exiled persons is financed by insured<br />
persons, by transfer of contributions.<br />
For years, the Government has undertaken measures that not<br />
only worsen the financial position of the Administration, and<br />
thus of the entire health care system, but also seriously threaten<br />
the functioning of the Administration as the organization for<br />
health insurance, by introducing legal solutions more adapted<br />
to a system of budget financing of health care than to a system<br />
of insurance:<br />
- Continuous decrease of the level of contributions for<br />
health care insurance, regardless of growing needs<br />
1994-1996 - 20.2% (Pension and Invalidity Insurance 20.2%)<br />
1996-1998 - 16.2%<br />
1999-2001 - 19.4%<br />
2001-2004 - 11.9%<br />
2004 - 12.3% (Pension and Invalidity Insurance 20.2%)<br />
- The passing of the Law on the Budget, which applies<br />
budget financing also to the Administration, contrary to<br />
provisions of the Law on Health Insurance, and to the<br />
very essence of insurance.<br />
- The passing of the Law on Unified Level of<br />
Contributions, which transfers all competences from<br />
the Management Board of the Administration to the<br />
Ministry of Finance, decreases the base for calculation<br />
of contributions, envisages various exemptions from<br />
payment of contributions.<br />
- The passing of the Law on Taxation Procedure and<br />
Tax Administration, which transfers all competences<br />
pertaining to collection and control of collection of<br />
contributions from the Administration to the Ministry of<br />
Finance – Tax Administration.<br />
- Inadequate collection and control of collection of<br />
contributions by the Tax Administration (presently,<br />
uncollected contributions, only from payers engaged in<br />
individual activities and farmers amount to almost 10<br />
billion dinars).<br />
- The passing of the Decision to postpone payment of part<br />
of obligations in arrears from public income, passed by the<br />
Government on 13 February 2004, establishing, contrary<br />
to the provision of Article 108p, Paragraph 3 of the Law<br />
on Health Insurance, a write-off of 50% of contributions<br />
for health insurance (which are defined as an auxiliary<br />
tax) established on 31 December 2003, for companies in<br />
the process of restructuring (62); in tender procedure (14);<br />
15
odluci, nisu u istom položaju sve organizacije socijalnog<br />
osiguranja. U mnogo povoljnijem položaju je Fond PIO<br />
jer se navedenom odlukom obaveze ovih preduzeća za<br />
plaćanje PIO doprinosa ne otpisuju. Takođe je u periodu<br />
do 2004. god. otpisano 4,7 milijardi dospelih doprinosa<br />
za zdravstveno osiguranje.<br />
- Obezbeđivanje iz Budžeta svega 1/3 potrebnih sredstava<br />
za pokriće troškova zdravstvene zaštite neosiguranih<br />
lica, kao i izbeglih i prognanih lica (za zdravstvenu<br />
zaštitu izbeglih i prognanih lica nepokriveni troškovi sa<br />
31.12.2003 iznose 2,3 milijardi dinara).<br />
- Uvođenje PDV na lekove sa liste lekova i pomagala koja<br />
se izdaju na teret sredstava Zavoda, čime će se preko<br />
1,8 milijardi dinara preliti iz sredstava doprinosa za<br />
zdravstveno osiguranje u sredstva budžeta.<br />
- Donošenje Uredbe o povećanju koeficijenata za zarade<br />
zaposlenih u zdravstvu i druge mere socijalne politike,<br />
suprotno finansijskim mogućnostima i interesima<br />
osiguranika Zavoda.<br />
Kada se ovome doda i činjenica da je stopa nezaposlenosti<br />
visoka, a prosečna primanja, kao osnovica za obračun doprinosa,<br />
niska, odnosno da manje od dva miliona građana izdvaja<br />
doprinose za zdravstveno osiguranje, te da Zavod raspolaže<br />
sa svega 140 evra po glavi korisnika zdravstvene zaštite (za<br />
razliku od Slovenije koja raspolaže sa 1.200 evra), očigledno<br />
je da je Zavod ustanova koja se bori sa teškom finansijskom<br />
situacijom, i da je hitno potrebno preduzeti odgovarajuće mere<br />
ka uspostavljanju održivog sistema finansiranja.<br />
Posledice ovakvog funkcionisanja sistema finansiranja<br />
zdravstva su:<br />
- Preko 10 milijardi dinara duga zdravstvenih ustanova<br />
zatečenih sa 31. 12. 2003. godine i svakodnevni problemi<br />
u održavanju dnevne likvidnosti zdravstvenog sistema<br />
- Loša zdravstvena zaštita i nemogućnost njenog<br />
poboljšanja<br />
- Nezadovoljstvo građana zbog nemogućnosti da ostvare<br />
zakonom garantovana prava<br />
- Dalje zaduživanje zdravstvenih ustanova kod dobavljača<br />
lekova i drugog materijala, komunalnih i drugih javnih<br />
preduzeća, u svrhu pružanja zdravstvene zaštite, a<br />
usled nedovoljne količine prenetih sredstava od strane<br />
Zavoda)<br />
- Primena budžetskog sistema finansiranja na Zavod<br />
dovodi do sledećih kontradiktornosti:<br />
- Po Zakonu o Budžetu, prihodi i rashodi moraju biti<br />
usklađeni, odnosno planiranje rashoda određuju<br />
očekivani prihodi, a što u sistemu zdravstva<br />
nije moguće usled gore iznetih činjenica. U<br />
sistemu zdravstva visinu rashoda određuju prava<br />
i potrebe korisnika zdravstvene zaštite, te se i<br />
prihodi moraju ostvariti shodno rashodima (što<br />
trenutno nije moguće). Ovo se posebno odnosi na<br />
obavezu Vlade da iz budžeta obezbedi sredstva za<br />
zdravstvenu zaštitu neosiguranih lica u stvarnom<br />
iznosu, a ne prema procenjenim mogućnostima.<br />
U sistemu zdravstva nije moguće smanjiti potrošnju<br />
smanjenjem izvora finansiranja, već isključivo<br />
smanjenjem obima i sadržine zdravstvene zaštite.<br />
- Zavod i ustanove se ne mogu zaduživati kod<br />
Banaka i drugih finansijskih organizacija, ali<br />
se ustanove realno zadužuju kod dobavljača<br />
medicinskih sredstava i pružalaca usluga u okviru<br />
zdravstvenog sistema, s tim što se ovi dugovi ne<br />
16<br />
auction procedure (39); with majority package of shares<br />
in state ownership (6), and within the competence of the<br />
Shares Fund (5), amounting to a total of 125 economic<br />
entities. At the same time, the mentioned Decision does<br />
not place all organizations of social insurance in the same<br />
position. The Fund for Pension and Invalidity Insurance<br />
is in a much better portion since contributions of above<br />
mentioned companies for this fund have not been<br />
reduced. In addition, in the period before 2004, a sum of<br />
due contributions for health insurance of 4.7 billion was<br />
also written off.<br />
– The providing from the Budget of only 1/3 of the sum<br />
required for costs of health care for uninsured persons,<br />
as well as refugees and exiled persons (unsettled costs<br />
for health care for refugees and exiled persons as of 31<br />
December 2003, amount to 2.3 billion dinars).<br />
– The introduction of VAT for medicines on the list of<br />
medicines and devices funded by the Administration,<br />
which will result in the transferring of over 1.8 billion<br />
dinars of funds from contributions for health care to the<br />
Budget.<br />
– Passing of the Decree on increasing the coefficients for<br />
salaries of health care staff, and other measures of social<br />
policy, contrary to financial potentials and interests of<br />
citizens insured by the Administration.<br />
When all this is supplemented by the high rate of<br />
unemployment, and the fact that the average salary, as the<br />
basis for calculating contributions is low, i.e. that less than two<br />
million citizens pay contributions for health care insurance, as<br />
well as that the Administration has only 140 EUR per capita for<br />
beneficiaries of health care (as opposed to Slovenia with 1,200<br />
EUR), it is apparent that the Administration is an institution in a<br />
difficult financial situation, and that urgent measures need to be<br />
undertaken to establish a sustainable system of financing.<br />
The consequences of such functioning of the system for<br />
financing health care are:<br />
– A debt of health care institutions of over 10 billion, as on<br />
31 December 2003, and daily problems to maintain daily<br />
liquidity of the health care system<br />
– Bad health care without the possibility to make<br />
improvements<br />
– Dissatisfaction among citizens because of not being able<br />
to realize rights guaranteed by the law<br />
– New debts of health care institutions to suppliers<br />
of medicines and other materials, and to communal<br />
enterprises, in order to provide health care (as a<br />
consequence of insufficient funds transferred from the<br />
Administration)<br />
– The application of a budget system of financing of the<br />
Administration leads to following contradictions:<br />
– According to the Law on the Budget, income<br />
and expenditures must be harmonized, i.e.<br />
expenditures are planned based on expected<br />
income, which is not possible in the health care<br />
system, as a consequence of above mentioned<br />
facts. In the health care system, expenditures are<br />
determined by the rights and needs of beneficiaries<br />
of health care, which requires realization of<br />
income in accordance with expenditures (which is<br />
presently impossible). This is especially true for<br />
the obligation of the Government to provide from<br />
the Budget the realistic level of funds for health<br />
care for uninsured persons, not funds according to
prikazuju u bilansu Zavoda.<br />
- Sredstva namenjena za tekuće finansiranje, koriste<br />
se za pokriće dugova iz prethodnog perioda. Često<br />
se na osnovu starih dugova utužuju ustanove<br />
i izvršenjem presuda vrši blokada sredstava<br />
opredeljenih za druge namene (a nije redak<br />
slučaj da ustanove budu utužene od strane javnih<br />
preduzeća i to onih kojima je Vlada u prethodnom<br />
periodu otpisala ili reprogramirala dugove po<br />
osnovu doprinosa za zdravstveno osiguranje).<br />
- U bilansu Zavoda, sačinjenom u skladu sa<br />
pravilima koje nalaže budžetsko knjigovodstvo,<br />
prihodi i rashodi su uravnoteženi. U ovom bilansu<br />
ne može se iskazati deficit Zavoda, koji je u<br />
2004. godini iznosio preko 7 milijardi, ne mogu<br />
se iskazati dugovi zdravstvenih ustanova, nastali<br />
usled nedovoljnog obima finansiranja, a koji su<br />
se u 2004. uvećali za 3 milijarde dinara, takođe<br />
se ne mogu iskazati potraživanja Zavoda od<br />
Budžeta u iznosu od preko 7 milijardi dinara, kao<br />
ni potraživanja za dospele a neuplaćene doprinose<br />
za zdravstveno osiguranje od preko 17 milijardi<br />
dinara.<br />
2. Način sprovođenja finansiranja i funkcionisanje<br />
sistema zdravstva<br />
Zavod sprovodi finansiranje zdravstva po sistemu finansiranja<br />
( zatečenih) kapaciteta.<br />
To znači da Zavod obezbeđuje sredstva za finansiranje<br />
zarada za 127.000 zaposlenih u zdravstvu u 350 zdravstvenih<br />
ustanova, troškove prevoza, utrošene energije i ostalih troškova<br />
funkcionisanja zdravstvenih ustanova, zatim za troškove lekova,<br />
sanitetskog i ugradnog materijala, ishrane i drugih potreba<br />
osiguranika.<br />
Ovakav sistem finansiranja ne obezbeđuje potreban<br />
kvalitet pružene zdravstvene usluge<br />
niti zainteresovanost ustanova za<br />
pružanjem većeg broja usluga, odnosno<br />
racionalnijim odnosom u korišćenju<br />
prenetih sredstava.<br />
S druge strane Zavod je prinuđen<br />
da finansira višak kapaciteta, čime<br />
se neracionalno i suprotno interesu<br />
osiguranika troše sredstva osiguranja.<br />
S obzirom na sve navedeno može se<br />
zaključiti da je neophodno reformisati<br />
sistem finansiranja zdravstvene zaštite,<br />
kako u pogledu načina sprovođenja<br />
osiguranja, odnosno prelaska na sistem<br />
finansiranja usluge umesto finansiranja<br />
kapaciteta, tako i u pogledu vraćanja<br />
Zavodu funkcije osiguranja.<br />
U protivnom, Zavod će se i dalje<br />
nalaziti između želja Ministarstva<br />
zdravlja, u čijoj je ingerenciji<br />
definisanje obima prava osiguranika,<br />
i finansijskih mogućnosti, diktiranih<br />
merama Ministarstva finansija,<br />
bez realnih mogućnosti da utiče na<br />
održivost finansiranja. ■<br />
assessed possibilities.<br />
In the health care system it is not possible to reduce<br />
spending as a consequence of reduced sources of<br />
financing, but only by reducing the scope and content of<br />
health care.<br />
– The Administration and the institutions can not<br />
procure loans from banks and other financial<br />
organizations, however institutions in fact incur<br />
debts to suppliers of medicines and medicinal<br />
devices, and providers of services within the<br />
health care system, without these debts appearing<br />
in the balance sheet of the Administration.<br />
– Funds for current financing are used to settle debts<br />
from the previous period. Institutions are often<br />
subject to legal actions, and the implementing<br />
of the verdict, traps funds designated for other<br />
causes (with instances when institutions are<br />
subject to proceedings as a consequence of<br />
actions initiated by public enterprises – the very<br />
enterprises for whom the Government had written<br />
off or reprogrammed debts based on contributions<br />
for health care).<br />
– In the balance sheet of the Administration,<br />
prepared in accordance with regulations pertaining<br />
to budget accounting, income and expenditures are<br />
balanced. This balance can not present the deficit<br />
of the Administration, which was over 7 billion<br />
dinars in 2004, it can not present debts of health<br />
care intuitions incurred as a consequence of the<br />
insufficient level of financing, which have grown<br />
by 3 billion dinars in 2004, it can not present<br />
accounts receivable of the Administration from<br />
the Budget amounting to over 7 billion dinars,<br />
nor can it present claims for due, but uncollected<br />
contributions for health insurance of over 17<br />
billion dinars.<br />
2. The manner of implementation of<br />
financing and the functioning of the<br />
health care system<br />
The Administration finances health<br />
care based on a system of financing<br />
(existing) capacities.<br />
This means that the Administration<br />
provides funds for financing salaries for<br />
127,000 employees in health care, in 350<br />
health care institutions, for traveling costs,<br />
energy, and for other costs of functioning<br />
of health care institutions, as well as for<br />
costs for medicines, sanitary and other<br />
materials, nutrition, and other needs of<br />
beneficiaries.<br />
Such a system of financing does not<br />
provide the required quality of health care<br />
services nor does it ensure the interest of<br />
institutions to offer more services, i.e. to<br />
use transferred funds more rationally.<br />
On the other hand, the Administration<br />
is forced to finance surplus capacities,<br />
thus using insurance funds unreasonably, and contrary to the<br />
best interests of insurance beneficiaries.<br />
In view of all of the above, it can be concluded that a<br />
reform of the system of financing of health care is inevitable,<br />
17
1<br />
Obaveznim zdravstvenim osiguranjem se obezbeđuje zdravstvena<br />
zaštita koja obuhvata: 1) medicinske mere i postupke za unapređivanje<br />
zdravstvenog stanja odnosno sprečavanja, suzbijanja i ranog otkrivanja<br />
oblasti i drugih poremećaja zdravlja (član 18. stav 1. tačka 1. Zakona);<br />
2) lekarski pregled i druge vrste medicinske pomoći u cilju utvrđivanja,<br />
praćenja i proveravanja zdravstvenog stanja (član 18. stav 1. tačka 2.<br />
Zakona); 3) lečenje obolelih i povređenih i druge vrste medicinske pomoći<br />
(član 18. stav 1. tačka 3. Zakona); 4) prevencija i lečenje bolesti usta i<br />
zuba (član 18. stav 1. tačka 4. Zakona); 5) medicinska rehabilitacija u<br />
ambulantno-polikliničkim i stacionarnim uslovima (član 18. stav 1. tačka<br />
5. Zakona); 6) lekovi, pomoćni materijal koji služi za primenu lekova i<br />
sanitetski materijal potreban za lečenje (član 18. stav 1. tačka 6. Zakona);<br />
7) proteze, ortopedska i druga pomagala, pomoćne i sanitarne sprave,<br />
stomatoprotetska pomoć i stomatološki materijali (član 18. stav 1. tačka<br />
7.).<br />
both pertaining to the manner of implementing insurance, i.e.<br />
by transferring to a system of financing services instead of<br />
financing capacities, and by returning the function of insurance<br />
to the Administration.<br />
If this is not done, the Administration will remain in a gap<br />
between the wishes of the Ministry of Health – the institution<br />
competent to define the scope of rights of insured persons, and<br />
the financial potentials, dictated by the measures of the Ministry<br />
of Finance, without any realistic possibility to influence the<br />
sustainability of financing. ■<br />
2<br />
Zdravstvenom zaštitom grupacija stanovništva izloženih povećanom<br />
riziku obuhvataju se: 1) deca do navršenih 15 godina života, školska deca<br />
i studenti do kraja propisanog redovnog školovanja; 2) žene u vezi sa<br />
planiranjem porodice, trudnoćom, porođajem i materinstvom; 3) lica starija<br />
od 65 godina života; 4) hendikepirana i invalidna lica, nezaposlena lica<br />
prijavljena organizaciji za zapošljavanje, materijalno neobezbeđena lica<br />
koja primaju materijalno obezbeđenje po propisima o socijalnoj zaštiti i<br />
zaštiti boraca, korisnici stalnih novčanih pomoći za smeštaj u ustanove<br />
socijalne zaštite.<br />
1<br />
Mandatory health insurance provides health<br />
care encompassing: 1) medical measures<br />
and procedures for improving the health<br />
status, i.e. for preventing, curbing, and<br />
early detection of diseases and other health<br />
disorders (Article 18, Paragraph 1, Dot<br />
1 of the Law); 2) medical checkups, and<br />
other forms of medical aid with the goal<br />
of establishing, monitoring and checking<br />
the health status (Article 18, Paragraph 1,<br />
Dot 2 of the Law); 3) treatment of the ill,<br />
and the injured, and other types of medical<br />
assistance (Article 18, Paragraph 1, Dot 3 of<br />
the Law); 4) prevention and treatment of oral<br />
and dental diseases (Article 18, Paragraph 1,<br />
Dot 4 of the Law); 5) medical rehabilitation<br />
in OPDs and polyclinics, and in hospitals<br />
(Article 18, Paragraph 1, Dot 5 of the Law);<br />
6) medicines, auxiliary material for the<br />
administration of medicines, and sanitary<br />
materials required for treatment (Article 18,<br />
Paragraph 1, Dot 6 of the Law); 7) prostheses, orthopedic and other devices,<br />
auxiliary and sanitary devices, dental prostheses and dental materials<br />
(Article 18, Paragraph 1, Dot 7 of the Law).<br />
2<br />
Population groups with higher risk covered by health care are:<br />
1) children under 15 years of age, school children, and students until the<br />
end of prescribed regular schooling; 2) women, in connection with family<br />
planning, pregnancy, parturition, and maternity; 3) persons over 65 years of<br />
age; 4) handicapped persons and invalids, unemployed persons registered<br />
with the employment administration, persons without material support<br />
who receive material support according to provisions on social protection,<br />
and the protection of veterans, beneficiaries of permanent monetary aid for<br />
placement in institutions for social protection.<br />
18
2.<br />
Ozdravimo<br />
zdravstvo!<br />
Korupcija i transparentnost u<br />
zdravstvenom sektoru<br />
Let us cure<br />
the Health Care!<br />
Corruption and transparency<br />
in health services<br />
<strong>PALGO</strong> <strong>centar</strong> i Republički zavod za zdravstveno<br />
osiguranje Srbije su u okviru kampanje „Ozdravimo<br />
zdravstvo” organizovali okrugli sto na temu “Korupcija<br />
i transparentnost u zdravstvenom sektoru”. Okrugli sto je<br />
održan 20. maja 2005. u hotelu Palas u Beogradu. Okrugli<br />
sto je finansijski podržao Institut za otvoreno društvo iz<br />
Budimpešte.<br />
O problemima korupcije u zdravstvu i merama<br />
koje mogu doprineti da se rad Republičkog zavoda za<br />
zdravstveno osiguranje i ostalih zdravstvenih ustanova<br />
učini transparentnijim govorili su Tomica Milosavljević<br />
(ministar zdravlja), Svetlana Vukajlović (direktorka<br />
Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje), Srbobran<br />
Branković (direktor Agencije za ispitivanje javnog<br />
mnjenja Medijum Galup), Verica Barać (predsednica<br />
Saveta za borbu protiv korupcije) i Nemanja Nenadić<br />
(Transparentnost Srbija).<br />
U diskusiji je pokrenuto pitanje internacionalizacije<br />
problema korupcije i ostvarivanja ljudskih prava u oblasti<br />
socijalnih prava u Srbiji, zatim pitanje srazmerno malog<br />
broja osude slučajeva korupcije, pitanje budžetskog<br />
planiranja i prioriteta finansiranja u zdravstvenom sektoru.<br />
Čula su se različita mišljenja o Zakonu o komorama i<br />
Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, visokom obrazovanju<br />
zdravstvenih radnika i specijalizaciji, institutu zaštitnika<br />
prava pacijenata, odnosu privatnog i društvenog sektora<br />
i sukobu interesa, pilot projektu osnovnih zdravstvenih<br />
usluga u zdravstvenom sistemu Srbije (zdravstveni <strong>centar</strong><br />
Studenica u Kraljevu). ■<br />
<strong>PALGO</strong> Centre and the Republic Health Insurance<br />
Administration organized a round table on the topic<br />
“Corruption and Transparency in Health Sector”, as<br />
part of the “Cure the Health Care” campaign. The panel<br />
discussion was held on May 20, 2005, in the Hotel Palace<br />
in Belgrade. The round table was funded by the Open<br />
Society Institute from Budapest.<br />
The problem of corruption in health care, and the<br />
measures that can make the work of the Republic<br />
Health Insurance Administration and other health care<br />
institutions more transparent, were discussed by Tomica<br />
Milosavljević (minister of health), Svetlana Vukajlović<br />
(director of the Republic Health Insurance Administation),<br />
Srbobran Branković (director of the Public Opinion Poll<br />
Agency Medium Gallup), Verica Barać (president of<br />
the Anti-Corruption Council), and Nemanja Nenadić<br />
(Transparency, Serbia).<br />
The question of internationalizing the corruption issue,<br />
and of realizing human rights in the sphere of social rights<br />
in Serbia, was touched upon in the course of discussion,<br />
and the matters concerning a relatively small number<br />
of convicted cases of corruption, as well as the budget<br />
planning and priority financing in the health sector.<br />
Various opinions were stated on the Law on Chambers and<br />
the Law on Health Care, on higher education for health<br />
workers and advanced trainings, on the institution called<br />
the protection of patient’s rights, the relation between the<br />
private and public sectors and collision of their interests, on<br />
the pilot project of basic health services in the health care<br />
system of Serbia (the<br />
health centre Studenica<br />
in Kraljevo).■<br />
19
3.<br />
Šta građani<br />
dobijaju novim<br />
Zakonom o<br />
zdravstvenoj<br />
zaštiti?<br />
What do the<br />
Citizens get with<br />
the New Law on<br />
Health Care?<br />
U okviru serije okruglih stolova o<br />
reformi zdravstvenog sektora u Srbiji,<br />
<strong>PALGO</strong> <strong>centar</strong> je, pod pokroviteljstvom<br />
Instituta za otvoreno društvo iz<br />
Budimpešte, 23. juna 2005. u hotelu<br />
Palas u Beogradu organizovao javnu<br />
raspravu na temu „Šta građani dobijaju<br />
novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti?”.<br />
U raspravi o Predlogu zakona o<br />
zdravstvenoj zaštiti, učestvovali su: u ime<br />
Ministarstva zdravlja, (koje je pripremilo<br />
Predlog zakona o zdravstvenoj zaštiti),<br />
Nevena Karanović (zamenica ministra<br />
zdravlja), Snežana Simić (pomoćnica<br />
ministra zdravlja u sektoru zdravstvene<br />
politike i planiranja) i Zorica Dinić<br />
(savetnica ministra zdravlja u oblasti<br />
razvoja i unapređenja privatne prakse);<br />
Hajrija Mujović-Zornić (generalni<br />
sekretar Udruženja za medicinsko pravo);<br />
Zoran Stamatović (predsednik Udruženja<br />
privatnih doktora stomatologije); i<br />
Višeslav Hadži-Tanović (predsednik<br />
Privatne lekarske komore Srbije). ■<br />
As part of a series of round tables<br />
on the reform of the health sector in<br />
Serbia, <strong>PALGO</strong> Centre organized, under<br />
the sponsorship of the Open Society<br />
Institute from Budapest, on June 23,<br />
2005, in Hotel Palace in Belgrade, a<br />
public discussion entitled “What Do<br />
the Citizens Get With the New Law on<br />
Health Care?”<br />
The following took part in the<br />
discussion on the Bill of the Law on<br />
Health Care: on behalf of the Ministry<br />
of Health (where the Bill of the Law<br />
on Health Care was prepared) Nevena<br />
Karanović (deputy minister of health),<br />
Snežana Simić (assistant to the minister<br />
of health for health policy and planning),<br />
and Zorica Dinić (counsellor to the<br />
minister of health for development and<br />
improvement of private practice); Hajrija<br />
Mujović-Zornić (Medical Law Society,<br />
secretary general); Zoran Stamatović<br />
(Private Dentists Association, president);<br />
and Višeslav Hadži-Tanović (Private<br />
Medical Chamber of Serbia, president).<br />
■<br />
20
Šta donose novi zakoni<br />
u zdravstvu?<br />
What will the New Laws on<br />
Health Care bring?<br />
Hajrija Mujović-Zornić<br />
U današnje vreme pravo na zdravstvenu zaštitu, u većem<br />
ili manjem obimu, proklamovano je i zagarantovano u svim<br />
zemljama sveta. Zaštita i unapređenje zdravlja predviđeni su<br />
međunarodnim deklaracijama i ugovorima. U Statutu Svetske<br />
zdravstvene organizacije (WHO) navodi se kao trajni zadatak<br />
dostizanje najviših standarda zdravlja svih naroda.<br />
Prvi put se u tom međunarodnom dokumentu<br />
zdravlje proglašava za jedno od osnovnih i<br />
neotuđivih prava svakog čoveka, bez obzira na<br />
rasu, religiju, politička ubeđenja, ekonomski ili<br />
društveni položaj. U njemu je još istaknuto da<br />
vlade država snose odgovornost za zdravlje svojih<br />
naroda i da ta odgovornost iziskuje donošenje<br />
odgovarajućih zakona i mera socijalnog karaktera<br />
u oblasti zdravstvene zaštite. U Evropi je na<br />
planu zaštite zdravlja i obavljanja medicinskih<br />
delatnosti usvojen značajan broj dokumenata,<br />
od kojih su na planu ljudskih prava u oblasti<br />
zdravlja najvažniji: Deklaracija o promovisanju<br />
prava pacijenata (1994), Konvencija o ljudskim<br />
pravima i biomedicini (1997), kao i Povelja o<br />
pravima pacijenata (2002).<br />
Zdravstvo razvijenih zemalja fokusira se<br />
na subjekte zdravstvenog sistema i podizanje<br />
standarda kvaliteta pružanja usluga, gde je od suštinske važnosti<br />
briga o korisniku usluga tj. pacijentu, njegovom zdravlju i<br />
njegovim pravima, što predstavlja svrhu ustrojstva sistema<br />
uopšte. S druge strane, svest o tzv. pacijentovim pravima<br />
kao “novoj” kategoriji prava prati opšta obligacija sigurnosti<br />
koja stoji na teret društva, da obezbedi valjanu, sigurnu,<br />
kvalitetnu i efikasnu zdravstvenu zaštitu. U tom pravcu je išao i<br />
zakonodavac u Srbiji usvajajući novembra 2005. godine tri opšta<br />
zakona koja uređuju oblast zdravstvene zaštite, zdravstvenog<br />
osiguranja i komora u zdravstvu kao staleških organizacija.<br />
Svaki od ovih propisa je uslov sprovođenja reformskih promena<br />
u funkcionisanju zdravstvenih službu i poštovanju i zaštiti<br />
prava u vezi sa tim. Inače, u Srbiji je pravo na zaštitu zdravlja<br />
proklamovano i zagarantovano kako Ustavom, tako i zakonima<br />
o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju. Prava iz oblasti<br />
zdravlja dalje se razrađuju kroz odgovarajuća podzakonska akta,<br />
kao što su uredbe, pravilnici, odluke i uputstva.<br />
Donošenje novih zakona odnosi se na obavljanje medicinske<br />
delatnosti sa posebnim težištem na zakonitost rada i poštovanje<br />
ljudskih prava po osnovu zaštite zdravlja. Stručnom vrednovanju<br />
ovih zakonskih tekstova može se prići sa više strana, ali se težište<br />
uvek stavlja na celovitost, koherentnost i pravnu tehniku takvih<br />
sistemskih zakona sa aspekta ljudskih prava i zdravlja, a ne na<br />
ekonomski, organizacioni ili funkcionalni aspekt obavljanja<br />
zdravstvenih delatnosti, koji bi u nekoj neravnoteži mogli<br />
značiti manja prava. Kao i svaki drugi pravni propis, ovi zakoni<br />
imaju takođe sopstvenu razvojnu dimenziju, odnosno oni su u<br />
oblasti medicine često podložni promenama i novim rešenjima.<br />
To potvrđuje uporednopravna praksa drugih zemalja u težnji da<br />
rešenja pravno relevantnih pitanja budu što više progresivna i<br />
primerena. Zakon se ceni prema tome da li je u duhu savremenih<br />
pravnih rešenja u oblasti medicinskog, tj. zdravstvenog prava,<br />
Hajrija Mujović-Zornić<br />
Today, the right to health care is, to a greater or lesser<br />
extent, proclamed and guaranteed in all countries in the<br />
world. The protection and upgrading of health is envisaged in<br />
international declarations and agreements. The Statute of the<br />
World Health Organization is cited as the permanent task of<br />
achieving the highest standards of health for<br />
all nations. For the first time, this international<br />
document proclaims health as one of the basic<br />
and unalianable rights of every man, regardless<br />
of race, religion, political convictions, economic,<br />
or social status. It also emphasizes that state<br />
governments bear the responsibility for the health<br />
of their population, and that this responsibility<br />
requires the passing of adequate laws and social<br />
measures in the field of health care. In the field<br />
of health protection and performimg of medical<br />
activities, a considerable number of documents<br />
were adopted in Europe, of which pertaining to<br />
human rights in health care, the following are the<br />
most important: Declaration on the Promotion of<br />
Patients’ Rights in Europe (1994), Convention<br />
on Human Rights and Biomedicine (1997), as<br />
well as the European Charter on Patients’ Rights<br />
(2002).<br />
Health care in developed countries is focused on entities in<br />
the system of health care, and on raising the standard of quality<br />
of health care services, with the crucial importance of care about<br />
the beneficiary i.e. the patient, his health, and his rights, which<br />
represents the reason for establishing the system in general. On<br />
the other hand, the awareness about the so-called patient’s rights<br />
as a “new” category of rights is accompanied by the general<br />
obligation of security, as the obligation of the society to provide<br />
good, certain, quality, and efficient health care. This was also<br />
the direction taken by Serbian legislators, when in November<br />
2005, three general laws that regulate the field of health care,<br />
health insurance, and chambers in health care as professional<br />
organizations were adopted. Each of these regulatives is a<br />
precondition for implementing reforms in the functioning of<br />
health care services and for respecting and protecting the rights<br />
in this field. In Serbia, the right to health care is proclaimed and<br />
guaranteed both by the Constitution, and by laws on health care<br />
and health insurance. Rights in the field of health are further<br />
detailed via adequate bylaws, such as regulations, rule books,<br />
decisions, and instructions.<br />
The passing of these laws pertains to the performace of medical<br />
activities, with special emphasis on legality and respect of human<br />
rights in health care. Expert valuation of these legal texts can be<br />
approached from various aspects, however, the focus is always<br />
placed on completeness, coherence, and the legal technique of<br />
such systemic laws from the aspect of human rights and health,<br />
and not on the economic, organizational, or functional aspect of<br />
performing health care activities, which could, in case of lack<br />
of balance, imply fewer rights. Like any other legal regulation,<br />
these laws also have their own development dimension, i.e. in<br />
the field of medicine they are frequently subject to changes and<br />
new solutions. This is confirmed by comparative legal practice<br />
21
kako se shvata u širem smislu. Napori zakonodavaca razvijenih<br />
zemalja usmereni su u tom pravcu. U tome se prepoznaje i<br />
odgovor na pitanje da li u Srbiji ima dovoljno svesti i saznanja<br />
o tome da se prihvate trendovi tzv. juridizacije medicine, pravne<br />
kontrole u vršenju medicinske delatnosti, poimanja uloge prava<br />
kao garanta vršenja “dobre” medicine a čoveka kao “pravnog<br />
subjekta” u medicini.<br />
Novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti izvesno je bolji u<br />
mnogim segmentima, naročito kada su u pitanju pacijentova<br />
prava, od do sada važećeg zakona s kojim se poredi kao svojom<br />
polaznom referencom. Može se prigovoriti načinu donošenja<br />
ovog zakona gde je nedovoljno korišćeno pravničko znanje.<br />
Iako se može posmatrati iz više uglova, ovaj Zakon, inače<br />
obiman po broju članova, je pre svega pravni akt najvišeg ranga<br />
pa je po tome njegov pravni aspekt najvažniji u odnosu na druge.<br />
Napredak je u tom smislu vidljiv. Čitava dva nova odeljka<br />
zakona posvećena su načelima zdravstvene zaštite i ljudskim<br />
pravima. Doduše, još postoji neujednačena terminologija (u<br />
prvom delu govori se o građaninu a u drugom o pacijentu, a<br />
to treba povezati) i mehanički pristup u razumevanju pojedinih<br />
pravnih instituta, kao na primer kod dužnosti pacijenata gde se<br />
mešaju pojmovi odgovornog ponašanja, dužnosti u sopstvenom<br />
interesu, i obaveze, a veštački se pravi simetrija između položaja<br />
lekara i položaja pacijenta (čl.43 ZZZ). Nedovoljno je i dalje<br />
istaknut aspekt pomoći pacijentima u ostvarivanju njihovih<br />
prava, imajući u vidu loše strane koje su se pokazale u praksi<br />
zaštitnika prava pacijenata u delu autonomnosti njihovog rada.<br />
Zakon sadrži određene odredbe koje nisu dobro uobličene i u<br />
tome bi sigurno mogao biti bolji. Pojedine preuzete odredbe<br />
starog zakona, pojašnjene su i poboljšane, ali ponekad ne<br />
i u dovoljnoj meri. Na primer, to se može videti na pitanju<br />
obdukcije gde je bolje zacrtana obaveznost obdukcije (čl.222<br />
ZZZ), ali je i dalje ostala nedovoljno razjašnjena uloga bliskih<br />
lica preminulog, koji bi mogli ne samo zahtevati obdukciju,<br />
nego se njoj i protiviti.<br />
Zakon o komorama zdravstvenih radnika je zakon<br />
koji se po prvi put donosi za Srbiju, budući da ga decenijama<br />
unazad nije bilo, ne računajući vreme kraljevine Jugoslavije i<br />
ondašnjeg Zakona o lekarima (1931). Zakon pokriva ključna<br />
pitanja obavljanja zdravstvenih profesija: kodeks etike, licence,<br />
kontrola kvaliteta medicinskih usluga, zaštita članova komore i<br />
posredovanje u sporovima sa pacijentima. Njegova rešenja su<br />
načelno u skladu sa savremenim rešenjima u uporednom pravu.<br />
Komora je staleška organizacija trajnog karaktera, obavezna je<br />
za one koji obavljaju delatnosti za koju se osniva i na nju nema<br />
uticaja sastav članova niti njihova vlasnička struktura. Ona je<br />
zakonski predstavnik i zastupnik interesa svojih članova. Po<br />
22<br />
of other countries in the effort to make legally relevant issues<br />
as progressive and as relevant as possible. A Law is assessed<br />
from the aspect of its adherence to modern legal solutions in<br />
the field of medical, i.e. health law, in the broader sense. Efforts<br />
of lawmakers in developed countries are channeled in this<br />
direction. This also offers the answer to the question if in Serbia<br />
there is sufficient awareness and knowledge to accept trends of<br />
the so-called juridisation of medicine, the legal control over the<br />
performing of medical activities, the comprehension of the role<br />
of law as the garantor of<br />
“good” medicine, and of the<br />
man as the “legal subject” in<br />
medicine.<br />
The new Law on Health<br />
Care is certainly better in<br />
several segments, especially<br />
when it comes to rights of<br />
the patient, than the law<br />
which preceeded it, with<br />
which it is compared as<br />
its initial reference. The<br />
manner of passing this law<br />
may be criticized, due to<br />
insufficient application<br />
of legal knowledge. Even<br />
thought it may be regarded<br />
from several angles, this Law, composed of numerous articles,<br />
is above all a legal document of the highest order, which<br />
makes its legal aspect more important than its other aspects.<br />
An improvement in this respect is apparent. Two new chapters<br />
of the Law are entirely devoted to principles of health care<br />
and to human rights. There still in fact remains unharmonized<br />
terminology (in the first part the Law speaks of the citizen, and<br />
in the second of the patient, which should be connected), and<br />
the mechanical approach to the understanding of certain legal<br />
institutes, such as for example when it comes to obligations<br />
of the patient, where there is a confusion between responsible<br />
behavior, obligations in ones own interest, and obligations, with<br />
an artificial symmetry between the position of the doctor and<br />
the position of the patient (Article 43 of the Law). The aspect<br />
of assisting patients to realize their rights is still not sufficiently<br />
stressed, in view of the negative aspects that have become<br />
evident in the practice of the patient ombudsman from the aspect<br />
of autonomy of activities. The Law contains certain provisions<br />
that are not well formulated, which is another aspect where it<br />
could be better. Certain provisions that were taken over from the<br />
old Law have been clarified and improved, however, not always<br />
to a sufficient degree. For example, this is apparent pertaining to<br />
post mortem examination, where the obligation to perform such<br />
examination is better defined (Article 222 of the Law), however<br />
the role of persons close to the deceased, who could not only<br />
demand post mortem examination, but also oppose it, remains<br />
insufficiently clear.<br />
The Law on Chambers of Health Care Professionals is a<br />
law which is adopted in Serbia for the first time, since it did not<br />
exist for decades, if the period of the Kingdom of Yugoslavia<br />
and its Law on Physicians (1931) is excluded. This Law governs<br />
key issues of the health care profession: code of ethics, licenses,<br />
quality control of medical services, protection for members of<br />
the Chamber, and mediation in disputes with patients. Solutions<br />
from the Law are generally in agreement with modern solutions<br />
of comparative law. The Chamber is a permanent professional<br />
organization, it is obligatory for those who are active in the<br />
field of work for which it is founded, and it is not influenced
suštini to je oblik decentralizovane posredne uprave u stvarima<br />
koje se tiču medicinskih delatnosti i njenih pripadnika. Država<br />
na komoru prenosi deo svojih javnih ovlašćenja i komora tako<br />
postaje oblik samokontrole. Ipak, zbog opštih interesa društva<br />
aktivnost komore takođe mora da podleže državnom nadzoru<br />
nad zakonitošću, ali ne i svrsishodnošću rada, pri čemu odnos<br />
komore i državnih organa nije samo odnos podređenosti i<br />
nadređenosti, nego i odnos saradnje.<br />
Zakon o zdravstvenom osiguranju stvara bolje uslove<br />
za zdravstvenu zaštitu i uvodi određene promene u pravima<br />
po osnovu osiguranja građana. Pored obaveznog predviđa se,<br />
po prvi put, i dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Zakon,<br />
kao i ranije, prvenstveno definiše osigurana lica i posebno<br />
zaštićene kategorije, a u pogledu medicinskih usluga pravi<br />
razliku između standardnih i vanstandardnih usluga. Jasno<br />
se nabrajaju prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i<br />
izuzeci u smislu zdravstvene zaštite koja se ne obezbeđuje<br />
obaveznim zdravstvenim osiguranjem, u kom domenu su<br />
neka prava smanjena na račun uvođenja novih ili proširenja<br />
već postojećih prava. Ipak, problemi i dalje postoje u pogledu<br />
tretmana zdravstveno neosiguranih lica, a čija zaštita pada na<br />
teret sredstava iz budžeta, i redukovanja nekih prava po osnovu<br />
bolovanja.<br />
Zakonsko uređenje koje se tiče obavljanja zdravstvenih<br />
delatnosti, prava davaoca usluga i prava pacijenata kao<br />
korisnika treba da bude zaokruženo i usklađeno, čemu teže i<br />
najnovija zakonska rešenja u Srbiji. Pri tome, i zakonodavna<br />
aktivnost predstavlja uvek kontinuirani proces, kako zbog toga<br />
što “život” ide uvek ispred prava, tako i činjenice da neka od<br />
usvojenih rešenja zahtevaju potvrdu ili proveru u svakodnevnoj<br />
medicinskoj praksi. U okviru korpusa pravnih propisa uvek<br />
se ima u vidu: normativni aspekt (državni i staleški propisi;<br />
odnos medicinske etike i prava); aspekt primene propisa (sa<br />
stanovišta zdravstvenog radnika poštovanje pravila struke i<br />
pažnje; poštovanje tuđih prava); aspekt odgovornost (krivična,<br />
građanska, staleška; osiguranje od odgovornosti).<br />
Reforma zdravstvenog sistema u Srbiji na samom je početku.<br />
Nesporno je da ona treba da bude celovita i da uvažava potrebu<br />
promena i u sferi zdravstvenog zakonodavstva, pre svega<br />
unifikacije i harmonizacije domaćih propisa sa evropskim<br />
propisima koji su brojni u ovoj materiji. Jedan broj pravnih<br />
pitanja koja ulaze u domen tzv. medicinskog (zdravstvenog)<br />
prava je od ranije regulisan, ali i ove propise treba ponovo<br />
razmotriti, osavremeniti ih i dati im nov smisao. Postoje još<br />
uvek neka pitanja koja su ostala potpuno neregulisana, naročito<br />
u pogledu posebnih medicinskih postupaka i mehanizama zaštite<br />
i osnaživanja pacijentovih prava gde se nije daleko odmaklo. ■<br />
by the composition of members or their ownership structure. It<br />
is the legal exponent and the representative of interests of its<br />
members. In essence, this is a form of decentralized indirect<br />
management pertaining to issues in connection with medical<br />
activities, and its members. The state delegates to the Chamber<br />
a part of its public competences, and thus the Chamber becomes<br />
a form of selfcontrol. However, due to the general interest of the<br />
society, the legality of the Chamber, but not the justification of<br />
its activities, must also be subject to surveillance by the state,<br />
with relations between the Chamber and the state organs being<br />
not only in the domain of senitority, but also in the domain of<br />
cooperation.<br />
The Law on Health Insurance forms better conditions for<br />
health care and introduces certain changes of rights based on<br />
insurance of citizens. In additon to mandatory, for the first time<br />
voluntary health insurance is also envisaged. Like before, the<br />
Law primarily defines insured persons and special protected<br />
categories, and in the domain of medical services, it makes a<br />
difference between standard and out of standard services. Rights<br />
belonging to mandatory health insurance are clearly listed, as<br />
well as exemptions pertaining to health protection not provided<br />
within mandatory health insurance, wherein certain rights have<br />
been reduced in order to introduce new or to expand alredy<br />
existing rights. Still, problems remain pertaining to treatment of<br />
persons without health insurance, which falls on budget funds,<br />
and in the reduction of certain rights pertaining to sick leave.<br />
The legal regulation for performing of health care activities,<br />
the rights of providers of services, and rights of patients as<br />
beneficiaries, should be rounded off and harmonized, as is also<br />
the trend of the latest legal regulations in Serbia. In this respect,<br />
legislative activity is always a continuous process, both because<br />
“life” always preeceds the law, and because of the fact that<br />
certain adopted solutions require confirmation or verification<br />
during daily medicial practice. The body of legislation at<br />
all times bears in mind: the normative aspect (state and<br />
professional regulations; relationship between medical ethics<br />
and the law); the aspect of implementation of regulations<br />
(from the aspect of the health care professional this is the<br />
respect of professional rules and care; the respect for rights of<br />
others); the aspect of responsibility (penal, civic, professional;<br />
insurance from liability).<br />
The reform of the health care system in Serbia is just<br />
beginning. It is without a doubt that it must be comprehensive,<br />
and must respect the need for change of health care legislation,<br />
above all unification and harmonization between domestic<br />
regulations and European regulations, which are numerous in<br />
this field. A certain number of issues belonging to the domain<br />
of the so-called medical (health care) law have already been<br />
regulated, but these regulations also need to be reevaluated,<br />
updated, and endowed with a new meaning. There still remain<br />
issues that are completely unregulated, especially pertaining to<br />
special medical procedures and mechanisms of protection and<br />
strengthening the rights of patients, where not much progress<br />
has been made. ■<br />
23
4.<br />
Javno zdravstvo u Srbiji i<br />
Dekada inkluzije Roma<br />
U godini početka Dekade inkluzije Roma 2005-2015.<br />
<strong>PALGO</strong> <strong>centar</strong> je uz podršku Fonda za otvoreno društvo<br />
(Beograd) i Instituta za otvoreno društvo (Budimpešta)<br />
organizovao konferenciju pod nazivom „Javno zdravstvo<br />
u Srbiji i Dekada inkluzije Roma”.<br />
Cilj konferencije, održane 21. decembra 2005. u<br />
Sava Centru, bio je da okupi predstavnike relevantnih<br />
institucija centralne i lokalnih vlasti, romske lidere, kao i<br />
predstavnike međunarodnih i nevladinih organizacija koje<br />
se bave pitanjima od značaja za javno zdravstvo u Srbiji i<br />
zdravstvenu zaštitu romske nacionalne manjine.<br />
Glavne konferencijske teme formulisane su na sledeći<br />
način:<br />
• Šta donosi Zakon o zdravstvenoj zaštiti kada je u<br />
pitanju zdravstvena zaštita Roma?<br />
• Uloga i planovi jedinica lokalne samouprave u<br />
ostvarivanju ciljeva Dekade inkluzije Roma.<br />
• Da li su Zakonom o budžetu Republike Srbije<br />
predviđena odgovarajuća sredstva za sprovođenje<br />
akcionog plana u oblasti zdravstva?<br />
Među osnovnim problemima u pristupu zdravstvenoj<br />
zaštiti Roma istaknuti su: nemogućnost ostvarivanja<br />
zdravstvene zaštite bez prijave prebivališta, nedostatak<br />
ličnih dokumenata, predrasude, novčana participacija<br />
i nedovoljno odgovoran stav Roma prema sopstvenom<br />
zdravlju.<br />
Na konferenciji je zatraženo od predstavnika<br />
Ministarstva zdravlja i Ministarstva za ljudska i manjinska<br />
prava da, u cilju veće transparentnosti, objave na svojim<br />
Internet prezentacijama plan raspolaganja budžetskim<br />
sredstvima rezervisanim za sprovođenje akcionog plana u<br />
oblasti zdravstva. ■<br />
Public Health in Serbia<br />
and Decade of Roma<br />
Inclusion<br />
In the initial year of the Decade of Roma Inclusion<br />
2005-2015, <strong>PALGO</strong> Center organized a conference “Public<br />
Health in Serbia and Decade of Inclusion of Roma”,<br />
supported by the Fund for an Open Society (Belgrade) and<br />
the Open Society Institute (Budapest).<br />
The Conference, held on December 21, 2005 in Sava<br />
Center, Belgrade, was aimed at gathering representatives<br />
of the relevant institutions of central and local authorities,<br />
Roma leaders, and members of international and nongovernmental<br />
organizations dealing in matters of<br />
importance for the public health sector in Serbia, and also<br />
the health care of Roma national minority.<br />
The chief topics at the Conference were formulated<br />
thus:<br />
• What to expect of the Law on Health Care in relation<br />
to health care of Roma?<br />
• Role and plans of local community self-rule units in<br />
realizing the goals of the Decade of Roma Inclusion.<br />
• Does the Law on the Budget of the Republic of Serbia<br />
foresees adequate funds for the realization of the Action<br />
Plan in the field of health care?<br />
The following was emphasized as some of the crucial<br />
problems in approaching the health care of Roma people:<br />
impossibility of realizing one’s health care rights without<br />
the registered place of residence, missing personal<br />
documents, prejudices, financial participation, and<br />
irresponsible attitudes of Roma themselves toward their<br />
own health status.<br />
The conference pleaded with the representatives of<br />
the Ministry of Health and the Ministry for Human and<br />
Minority Rights, to publish<br />
at their web presentations,<br />
for the purpose of greater<br />
transparency, the allocation<br />
plan for the budget funds<br />
reserved for the realization of<br />
the Action Plan in the sphere of<br />
health care. ■<br />
24
Zdravlje Romkinja<br />
Potrebe i problemi<br />
Health of Roma Women<br />
Needs and Problems<br />
Đurđica Zorić<br />
Na početku priče o mogućnosti praktikovanja ljudskih<br />
prava imamo jedan opšti stav da su ženska ljudska prava sva<br />
prava koja ženama pripadaju jednostavnom činjenicom da su<br />
pripadnice ljudskog roda. Ali i konstataciju da su svi oblici<br />
ponašanja i nasilja kojima su žene izložene samo zato što su žene,<br />
ustvari oblici kršenja ženskih ljudskih<br />
prava. Stvari se dodatno komplikuju<br />
kad se postojeća situacija primeni na<br />
romsku ženu, pripadnicu manjinske,<br />
marginalizovane grupe društva.<br />
Poziciju Romkinje u porodici i užoj<br />
i široj društvenoj okolini najčešće<br />
karakterišu situacije koje su pretnja<br />
njenim ljudskim, manjinskim i<br />
naposletku ženskim pravima. Ove<br />
situacije, bez obzira da li se deo njenog<br />
porodičnog života ili se događaju<br />
izvan njene zajednice, dakle, na ulici,<br />
kod lekara ili u školi, gotovo bez<br />
izuzetka mogu se opisati kao primeri<br />
diskriminatorne prakse. Ženska prava<br />
Romkinja su od strane društvene<br />
zajednice u potpunosti nepriznata, te<br />
se aktivistički rad na ovom pitanju<br />
nameće kao imperativ. Razmišljanja o karakteristikama pozicije<br />
Romkinje dovode nas, na samom početku, do praktikovanja<br />
prava na adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Skup ovog materijala<br />
moramo da razdvojimo na probleme i potrebe Romkinja<br />
u domenu zdravlja. Najpre, problemi, nalazimo ih svuda:<br />
neposedovanje zdravstvene knjižice, rana udaja, uslovi života,<br />
česta pojava fenomena „bolesnog zdravlja”, nasilje nad ženom i<br />
na kraju, ali ne manje važna, učestala pojava diskriminacije nad<br />
Romkinjama.<br />
Zdravstvena dokumentacija<br />
Dobro poznati problem koji svoj koren ima u problemu<br />
stanovanja u nelegalizovanim naseljima, nehigijenskim<br />
slamovima, koji nemaju mogućnost prijave stanovanja ili prijave<br />
Na konferenciji su učestvovali: Jelena Marković (pomoćnica<br />
ministra za ljudska i manjinska prava, nacionalni koordinator<br />
Dekade inkluzije Roma), Osman Balić (YUROM <strong>centar</strong>),<br />
Petar Antić (Centar za prava manjina), Ðorde StojiljkoviÐorde<br />
Stojiljkovi (Ministarstvo zdravlja, Sektor za razvoj i reformu),<br />
Ðurdica ZoriÐurdica Zori (Romski ženski <strong>centar</strong> “Bibija”),<br />
Marjan Muratović (Jugoslovenska asocijacija za kulturu i<br />
asocijaciju Roma), Anne-Maria Ćurković (Sekretarijat za<br />
Romsku nacionalnu strategiju), Jadranka Stojanović (Fond za<br />
otvoreno društvo), Borka Jeremić (UNDP), Vesna Jovanović<br />
(CARE International), Barbara Davis (CARE International),<br />
Davor Rako (UNHCR), Ljubinka Smiljanić (UNHCR), Mirko<br />
Vučinić (UNHCR), Darko Mišić (član opštinskog veća opštine<br />
Novi Beograd), Predrag S. Šalinger (Zdravstveni <strong>centar</strong><br />
Leskovac), Vanja Ilić (Okružni koordinator promocije zdravlja,<br />
Leskovac), Silvia Koso (CIDA), Anđelka Miljević (Dečji romski<br />
<strong>centar</strong>), Mijat Damjanović (<strong>PALGO</strong> <strong>centar</strong>), Dejan Pavlović<br />
(<strong>PALGO</strong> <strong>centar</strong>).<br />
Đurđica Zorić<br />
At the source of issues of implementing human rights there<br />
is a common view that human rights of women are all the rights<br />
belonging to women by the very fact that they are members<br />
of the human race, but also the conclusion that the types of<br />
behavior and violence that women are subjected to just because<br />
they are women, are in fact forms of violating the<br />
human rights of women. Matters are additionally<br />
complicated when this last premise is applied to<br />
a Roma woman, who is a member of a minority,<br />
marginalized group within the society.<br />
The position of a Roma woman within the<br />
family, and in the narrower and broader social<br />
millieu is most frequently characterized by<br />
situations which threaten her human, her minority,<br />
and finally her woman’s rights. These situations,<br />
regardless if they are part of her family life, or<br />
take place outside this community, i.e. in the<br />
street, at a doctor, or in school, can virtually<br />
without exception be described as examples of<br />
discriminatory practices. Women’s rights of Roma<br />
women are completely unrecognized by the social<br />
community, making activist work in this field<br />
imperative. Deliberations on the characteristics of<br />
the position of the Roma woman, bring us at the<br />
very onset to the issue of exercising the right to adequate health<br />
care. This set of issues must be subdivided into problems and<br />
needs of Roma women in the domain of health. First, problems,<br />
which exist everywhere: not having a health card, early<br />
marriage, living conditions, the frequent phemonenon of „ill<br />
health”, violence against women, and last but not least, frequent<br />
discrimination of Roma women.<br />
Health documentation<br />
This is a well known problem, rooted in life in illegal<br />
settlements, unhygienic slums, without the possibility to register<br />
address or residence. Without this document, it is not possible<br />
to obtain an ID card, which is a prerequisite to obtain a health<br />
care card. Therefore, this is a cycle of problems stemming<br />
from decades of problems, which could be broken by offering<br />
provisional legalization or virtual addresses. This is envisaged in<br />
the Draft Action Plan for personal documents in the framework<br />
of the Decade of Roma Inclusion – which was, regretfully, not<br />
adopted by the Government of the Republic of Serbia, and can<br />
therefore not be implemented. However, our law envisages<br />
privileges for vulnerable groups of citizens, such as children<br />
under 15 years of age, and pregnant women, regardless of<br />
nationality or ethnic group. And this is exactly where there are<br />
instances of primarily violations of the law, also accompanied<br />
by disrespect for basic human rights. There is a series of cases<br />
when pregnant women, and not only those from the group of<br />
internally displaced persons, were denied health care, without<br />
anyone suffering any consequences.<br />
Another very vulnerable category within the Roma population<br />
are the elderly, above all, elderly women, who are also illiterate<br />
in 80% of cases, as well as young mothers, single mothers, and<br />
of course children. Consequences of this state of affairs are<br />
many: neglect of own health, inadequate treatment, “ill health”,<br />
25
oravka. Bez ovog dokumenta ne može se izvaditi lična karta a<br />
bez ove ni zdravstvena knjižica. Dakle, jedan krug problema koji<br />
ima svoje decenijsko nasleđe, a može biti prekinut davanjem<br />
privremene legalizacije ili virtulenih adresa. Ovo predviđa<br />
nacrt akcionog plana za pristup ličnim dokumentima u okviru<br />
Dekade Roma – koji, nažalost, nije usvojen od strane Vlade<br />
Republike Srbije, pa ne može ni da se primenjuje. Međutim,<br />
naš zakon predviđa povlastice kad su u pitanju osetljive grupe<br />
građana kao što su deca do 15 godina i trudnice, bez obzira kojoj<br />
nacionalnoj ili etničkoj grupi pripadaju. Upravo ovde se grade<br />
slučajevi nepoštovanja zakona, pre svega, a potom i kršenja<br />
osnovnih ljudskih prava. Niz je slučajeva trudnica, i to ne samo<br />
IRL, kojima je uskraćena zdravstvena nega, a da niko nije snosio<br />
odgovornost za to. Jedna od najugroženijih kategorija u okviru<br />
romske zajednice su i stara lica, pre svega, stare žene koje su<br />
u 80% slučajeva nepismene, zatim mlade majke, samohrane<br />
majke i naravno deca. Posledice ovog i ovakvog stanja<br />
višestruke su: zanemarivanje sopstvenog zdravlja, neadekvatno<br />
lečenje, »bolesno zdravlje«, pribegavanje korišćenju tuđih<br />
zdravstvenih knjižica, porođaji u kući gde ne postoje uslovi a<br />
ni stručna pomoć, povećani rizici smrtnosti. Ovde je značajno<br />
skrenuti pažnju na probleme pristupa zdravstvenoj i socijalnoj<br />
zaštiti sa kojima se susreću porodice deportovane po ugovorima<br />
o readmisiji. Nacrt akcionog plana u okviru Dekade Roma koji<br />
reguliše ova pitanja takođe, postoji, i takođe nije usvojen od<br />
strane Vlade RS, pa nam onemogućava delovanje na osnovu<br />
ovog dokumenta.<br />
Reproduktivno zdravlje žena<br />
Ako krenemo od porodičnog okruženja Romkinje, dakle,<br />
susrećemo jednu patrijarhalnu zajednicu čije žene vrlo rano<br />
ulaze u proces biološke reprodukcije, gotovo još kao devojčice.<br />
Njima pada u obavezu celokupno staranje oko brojne dece i<br />
porodice, uključujući i stare članove, pri čemu se podrazumeva<br />
da su one istovremeno angažovane i u ekonomskoj sferi<br />
domaćinstva i porodice.<br />
Kad je reč o planiranju porodice Romkinja nema gotovo<br />
nikakvog udela, dakle u 95% slučajeva muž je taj koji odlučuje.<br />
Kontracepciju koristi njih vrlo malo, najviše 30%. Svaku<br />
neželjenu trudnoću romske žene rešavaju nasilnim prekidom<br />
trudnoće. Broj ovakvih intervencija je vrlo visok, kreće se oko 8-<br />
14 kiretaža po ženi. Razlog ovome je nedovoljan broj informacija<br />
koje stižu do Romkinje, ali u većini slučajeva i diskriminacija od<br />
strane lekarskog osoblja u ustanovi, zatim nedostatak novčanih<br />
sredstava ili jednostavno nepristanak muža. Smrtnost Roma, a<br />
posebno romske žene alarmantna je. Podsetimo se da su Romi<br />
najmlađa populacija na svetu, prosek životne dobi je 45 godina,<br />
što je bar 20-30 godina manje od ostalih.<br />
Iskustvo rada na terenu Romskog Ženskog Centra BIBIJE, a<br />
teren je jedna od osnovnih naših aktivnosti, pokazuje da romska<br />
žena relativno trpeljivo podnosi ovakav položaj<br />
u porodici. Čini se bliskim objašnjenje da je u<br />
pitanju svojevrsna »socijalizacija« žene ili bolje<br />
rečeno pripremanje kćerke u primarnoj porodici<br />
za ulogu koja joj je namenjena. Konkretnije<br />
rečeno, Romkinja se udaje vrlo rano, iako se<br />
starosna granica u novije vreme pomera, sa<br />
13 na 15 ili 16 godina. Ova socijalizacija ili<br />
naprosto priprema odvija se u okviru primarnog<br />
porodičnog okruženja u kome vladaju strogi<br />
patrijarhalni zakoni. Jedan od njih je dobro<br />
poznati kult nevinosti koji ima duboku tradiciju<br />
i neguje se u romskoj zajednici. Budući da<br />
zna svoje dužnosti (vrlo retko i prava) mlada<br />
žena, uistinu još devojčica (12,13 godina stara)<br />
26<br />
use of health care cards belonging to other people, births in the<br />
home without required conditions or expert assistance, higher<br />
mortality risks. An issue that needs to be emphasized here, are<br />
problems of access to health care and social protection facing<br />
families deported according to agreements on readmission. The<br />
Draft Action Plan in the framework of the Decade of Roma<br />
which regulates these issues also exists, and once again, it<br />
was not adopted by the Government of the Republic of Serbia,<br />
making it impossible for us to act based on this document.<br />
Reproductive health of women<br />
Starting with the family environment of Roma woman, we<br />
are faced with a patriarchal community, within which women<br />
enter the process of biological reproduction very early, virtually<br />
as young girls. They have the complete responsibility of caring<br />
for numerous children, and for the family, including also elderly<br />
members, while it is selfexplanatory that they are also engaged<br />
in the economic aspects of the household and of the family.<br />
A Roma woman plays virtually no part in the domain of<br />
family planning, namely in 95% of cases the husband is the<br />
one who makes the decision. Contraceptives are rarely used,<br />
i.e. in no more that 30% of cases. Roma women resolve all<br />
undesired pregnancies by induced abortions. The incidence<br />
of such interventions is very high, with 8-14 abortions per<br />
woman. Reasons lie in insufficient information that reaches<br />
Roma women, but in most cases also in discrimination by health<br />
care staff in institutions, in lack of funds, or in a simple lack of<br />
consent of the husband. Mortality of Roma, and especially Roma<br />
women is alarming. Here, we wish to remind that the Roma are<br />
the youngest population in the world, with an average life span<br />
of 45 years, which is 20-30 years less than other populations.<br />
Experiences from field work of the Roma Women’s Center<br />
BIBIJA, which is one of our main activities, indicate that Roma<br />
women endure such a position within the family relatively<br />
passively. A plausible explanation can be found in the specific<br />
“socialization” of the woman, i.e. the preparing of daughters<br />
in the primary family for their destined role. More concretely,<br />
Roma women marry very early, even though lately the age is<br />
shifting from 13 to 15 or 16 years. This socialization, or simply<br />
preparation, takes place within the primary family environment<br />
with strict patriarchal rules. One such rule is the well known<br />
virginity cult, with a very deep tradition still nurtured in the<br />
Roma community. Knowing her obligations (very rarely her<br />
rights), a young woman, acctualy still a girl (at 12-13 years<br />
of age), accepts obligations, of which bearing children is the<br />
most important. However, being a good housewife, servility,<br />
obedience, proving ones worth – are all virtues expected from the<br />
bride from the moment when she gets married, until she herself<br />
becomes a mother in law, and even beyond that – so that the time<br />
to prove ones various virtues practically never ends. Regardless<br />
Conference attendees: Jelena Marković (assistant to the minister for human<br />
and minority rights, national coordinator of the Decade of Roma Inclusion),<br />
Osman Balić (YUROM Center), Petar Antić (Center for Minority Rights), Đorđe<br />
Stojiljković (Ministry of Health, Development and Reform Sector), Đurđica Zorić<br />
(Roma Women Center “Bibija”), Marjan Muratović (Yugoslav Association for<br />
Culture and Association of Roma People), Anne-Maria Ćurković (Secretariat<br />
for Roma National Strategy), Jadranka Stojanović (Fund for an Open Society,<br />
Serbia), Borka Jeremić (UNDP), Vesna Jovanović (Care International), Davor<br />
Rako (UNHCR), Ljubinka Smiljanić (UNHCR), Mirko Vučinić (UNHCR), Darko<br />
Mišić (member of the municipal council, Novi Beograd), Predrag S. Šalinger<br />
(Health Center Leskovac), Vanja Ilić (County coordinator for health promotion,<br />
Leskovac), Silvija Koso (CIDA), Anđelka Miljević (Roma Children Center), Mijat<br />
Damjanović (<strong>PALGO</strong> Center), Dejan Pavlović (<strong>PALGO</strong> Center).
prihvata dužnosti od kojih je najvažnije rađanje, ali i dobro<br />
vođenje domaćinstva, pokornost, poslušnost, dokazivanje<br />
– sve su to vrline koje se očekuju od mlade od vremena kad se<br />
uda pa sve dok sama ne postane svekrva, pa i dalje – to vreme<br />
dokazivanja raznih vrlina ustvari ne prestaje. Bez obzira što će<br />
rađanje biti mnogobrojno i često ne planirano od nje same, što<br />
će je u određenom, na primer zdravstvenom smislu, naročito<br />
opteretiti, Romkinja se neće pobuniti, naročito ne javno, kao<br />
što se to može sresti kod većine drugih etničkih zajednica.<br />
Ako je njen život ispunjen samo rađanjem dece i vođenjem<br />
domaćinstva, ona će decu voleti, a hranioca dece poštovati.<br />
Poštovanje muža, pokornost i neprikosnovenost njegovog<br />
autoriteta izraz je zahvalnosti za obezbeđenu egzistenciju deci.<br />
Zdravlje mladih<br />
Tradicija i vaspitanje ovde igraju vrlo važnu ulogu.<br />
Istraživanje koje je RŽC BIBIJA vodila a ticalo se pitanja<br />
kulta nevinosti u romskoj porodici, pokazuje visok procenat<br />
roditelja, pre svega očeva, koji očekuju, zahtevaju od svojih<br />
kćerki da budu nevine kad se budu udavale. Ovo je jedan od<br />
razloga tako rane udaje koja definitivno utiče na zdravlje mladih<br />
devojaka. Još jedan od razloga rane udaje jeste činjenica da ta<br />
devojka postaje besplatna radna snaga u svojoj novoj porodici.<br />
I pored toga što je i u svojoj primarnoj porodici radila mnogo, u<br />
muževljevoj se mora i dokazati i svakako raditi još teže poslove<br />
što opet loše utiče na zdravlje ove devojke, ponekad ustvari još<br />
devojčice.<br />
Uslovi života<br />
Sledeći problem, iako po važnosti verovatno treba da je<br />
na prvom mestu, su teški uslovi u kojima živi a koji svakako<br />
ostavljaju dubok trag na život Romkinje. Svi smo, makar jednom,<br />
prošli pored nekog romskog naselja i na prvi pogled videli da<br />
ono nema struju, vodu, kanalizaciju, grejanje. Domaćinstvo se<br />
vodi na šporetu na čvrsta goriva, što podrazumeva sakupljanje<br />
i cepanje drva i slično, a to je gotovo redovno posao domaćice.<br />
U naselju Deponije, koje je praktično u centru Beograda, ne<br />
postoji voda u kući, već žene uzimaju vodu iz ogromne cevi<br />
koja je pukla i iz koje neprestano otiče voda koja je usred<br />
naselja stvorila udubljenje u kome se zadržava. Ovde se pere<br />
veš, tepisi, uzima voda za domaćinstvo leti i zimi. I na plus 40<br />
i na minus 20 možete videti žene koje peru do kolena u hladnoj<br />
vodi, bose, jer nemaju drugog izbora. Konkretno, u Deponiji, od<br />
146 porodica, ne postoji ni jedna žena koja nije imala ozbiljnijih<br />
ginekoloških problema, od redovnih upala jajnika i bešike, do<br />
ozbiljnijih bolesti. Zanimljivo je pomenuti da se upravo u ovom<br />
naselju dogodilo nekoliko nemilih događaja, kao što su smrti<br />
beba bez objašnjenja, iako su vođena kod lekara. Pomenuću<br />
rasprostranjeni stereotip da žene iz romske zajednice rađaju<br />
mnogo dece, što je svakako tačno. Međutim, Deponija je naselje<br />
u kome je zabeležen i znatan broj žena nerotkinja i onih koje su<br />
imale problema u trudnoći, prilikom začeća. Ovo se lako može<br />
povezati sa teškim uslovima u kojima žive, a koji definitivno<br />
ugrožavaju žensko zdravlje.<br />
Bolesno zdravlje<br />
Fenomen «bolesnog zdravlja« žena čest je kod Romkinja.<br />
Razlozi su mnogobrojni: nedostatak vremena, novca,<br />
tradicionalan stav da žena mora da je uvek na nogama, da je<br />
sramota ići kod lekara. Naravno, da su nedostatak potrebne<br />
dokumentacije i ponekad diskriminatorni stav zdravstvenih<br />
radnika, prva i glavna prepreka. Nažalost, sve pomenute<br />
činjenice često se »čitaju« kao nebriga za sopstveno zdravlje,<br />
niska svest o važnosti zdravlja i sl. Razbijanje ove predrasude<br />
ili mišljenja je moja misija. Sve što naizgled liči na nebrigu i<br />
nedostatak svesti, ustvari je naučena uloga žene koja se žrtvuje<br />
of the fact that births will be numerous and frequently without<br />
her own planning, thus resulting in various, for example health<br />
burdens, a Roma woman will not rebel, especially not publicly,<br />
as would be the case in most other ethnic groups. If her life is<br />
filled only with bearing children and managing the household,<br />
she wil love the chidren, and respect the breadwinner. Respect<br />
for the husband, obedience, and his unquestionable authority are<br />
an expression of gratitide for providing the means of existance<br />
for the children.<br />
The health of young people<br />
Tradition and upbringing play a very important role. Research<br />
done by Roma Women’s Center BIBIJA pertaining to the cilt of<br />
virginity in the Roma family, has indicated a high percentage<br />
of parents, primarily fathers, who expect, rather demand, from<br />
their daughters to marry as virgins. This is one of the reasons for<br />
early marriage, which definitely influence the health of young<br />
girls. Another reason for early marriage is the fact that the girl<br />
becomes a source of free labor for her new family. Even though<br />
she worked very hard in her primary family, in her husband’s<br />
family she must additionaly prove herself, and must take on<br />
even harder tasks, which again influences the health of the<br />
young woman, in some cases in fact still a young girl.<br />
Living conditions<br />
The next problem, which should probably be placed first for<br />
its importance, are the difficult living conditions, which leave<br />
their mark on the life of the Roma woman. We have all, at one<br />
time or another, passed by a Roma settlement, and seen that<br />
there is no electricity, no running water, no sewerage, or heating.<br />
The household relies on a stove burning solid fuel, which<br />
means gathering and preparing wood, etc., which is almost<br />
always the task of the housewife. In the settlement “Deponija”,<br />
virtually in the center of Belgrade, there is no water in houses,<br />
so women take water from a huge pipe, which has cracked and<br />
is constantly letting out water that has formed a recess in the<br />
middle of the settlement and remains there. This is used to<br />
wash laundry and carpets, and to take water for the household,<br />
both in summer and in winter. At +40 o C, as well as at -20 o C,<br />
women can be seen doing the laundry, knee deep in water and<br />
barefoot, because thay have no other choice. More precisely, in<br />
the “Deponija” settlement, there are 146 families, but there is not<br />
a singe woman who has not had serious gynecological problems,<br />
from regular inflammations of ovaries and the bladder, to very<br />
serious diseases. It is interesting to mention that it was in this<br />
settlement that several unpleasant instances have ocurred, such<br />
as unexplained deaths among infants who had been taken to<br />
doctors. I will mention the general sterotype that Roma women<br />
bear many children, which is no doubt true. However, the<br />
“Deponija” settlement is also a place with a significant number<br />
of infertile women, and women who experienced problems<br />
during pregnancy, or to concieve. This can easily be linked to<br />
diffucult living conditions, which definitelly threaten the health<br />
of women.<br />
Ill health<br />
The phenomenon of “ill health” is frequent in Roma women.<br />
Reasons are numerous: lack of time and money, the traditional<br />
view that a woman must be up and about at all times, that it<br />
is a disgrace to visit a doctor. Naturally, the lack of required<br />
documents, and sometimes the discriminatory attitide of health<br />
care staff, are the first and the main obstacle. Unfortunately, all<br />
mentioned facts are often “interpreted” as lack of care for own<br />
health, as a low level of awareness of the importance of health,<br />
etc. My mission is to shatter this prejudice or opinion. All that<br />
resembles lack of care or lack of awareness, is in fact the learned<br />
27
za porodicu, koja je stub i oslonac svima, jedan model ponašanja<br />
izrastao na osnovama patrijarhalnog društva, a koji nije nepoznat<br />
na ovim prostorima. U čemu se ogleda bolesno zdravlje<br />
Romkinja: u svakodnevnim rečima »nije mi ništa«, »samo mala<br />
prehlada«, »proći će«, »lekari ionako ništa ne znaju«, »biće mi<br />
bolje«. Rezultat ovoga su hronične upale pluća koje su nastale iz<br />
nepreležanih prehlada, hronične upale jajnika, pojačane migrene<br />
– i sve to ove žene leče na nogama.<br />
Zdravstvene posledice nasilja<br />
Nasilje u porodici je tek od nedavno postalo predmet<br />
krivičnog zakona sa dosta neujednačenom praksom za sada.<br />
Iako prestaje da bude zabranjena tema ili nešto što se događa<br />
nekom drugom a ne nama, reakcije institucija, ali i okoline<br />
na nasilje nanesu više štete nego koristi. Pokrenuti krivični<br />
postupci dugo traju, stambena i ekonomska zavisnost žena od<br />
nasilnika, nepostojanje sigurne kuće koja ima dovoljno mesta za<br />
majke i decu samo su neki od delova opšte ženske priče kad je<br />
reč o nasilju. Zapažanja aktivistkinja RŽC BIBIJA govore da je<br />
svaka DRUGA Romkinja pretrpela neki oblik nasilja u porodici,<br />
da tek 2% Romkinja prijavi slučaj nasilja policiji, a da policija<br />
reaguje na svaki PETI poziv iz romskog naselja.<br />
Diskriminacija<br />
Ovaj široki pojam<br />
obuhvata zdravstveni<br />
sektor u dva smera:<br />
direktni i indirektni.<br />
Direktna diskriminacija<br />
ispoljava se u situaciji<br />
kada zdravstveni radnik<br />
odbija da pruži pomoć<br />
Romu. Ovde ubrajamo<br />
i verbalno nasilje,<br />
degradirajući tretman,<br />
odvajanje od drugih<br />
pacijenata. Ne postoje<br />
relevantni podaci kojima bi mogla da se izmeri zastupljenost<br />
ove pojave. Rad na terenu RŽC “BIBIJI” doneo je ove podatke:<br />
od 40 romskih naselja u Beogradu u kojima smo radile najmanje<br />
65% Romkinja izjavilo je da se susreće da diskriminatornim<br />
tretmanom od strane zdravstvenih radnika. Prenebregavanje<br />
specifičnih potreba romskog stanovništva, nedostatak<br />
informacija na njihovom jeziku, nepoznavanje državnih<br />
institucija generalno, a zdravstvenih posebno, nedostatak kadra<br />
dovoljno senzitivnog na romsku kulturu i verovanja, nedostatak<br />
zdravstvenih radnika romskog porekla - su sve vidovi i razlozi<br />
indirektne diskriminacije.<br />
Za kraj o zdravlju<br />
Na kraju potrebno je istaći i moguća rešenja ovog krajnje<br />
nezavidnog položaja koji ima tendenciju pogoršavanja. Pre<br />
svega, treba stvoriti čvrste mehanizme koji će omogućiti lakšu<br />
dostupnost primarne zdravstvene zaštite i specijalističkih službi,<br />
zatim važna je primena postojećih zakona i/ili njihova dopuna,<br />
kao i podizanje dostupnosti informacija od značaja za zdravlje na<br />
daleko viši nivo od trenutnog. Uspostavljanje uloge medijatorke<br />
– kao spone između romske zajednice i zdravstvene institucije,<br />
predstavlja takođe mogućnost prevazilaženja vekovnog jaza<br />
koji je stvoren između ove dve strane. I na kraju, jedna od vidnih<br />
potreba svih zainteresovanih strana je ustanovljenje validne baze<br />
podataka o ženskom zdravlju koja bi doprinela potpunijoj slici<br />
o zdravstvenom stanju žena iz marginalizovane populacije, ali i<br />
bila dobar temelj za građenje jedne sveobuhvatne strategije za<br />
konačnu eliminaciju ovakvog stanja. ■<br />
role of the woman, who sacrifices herself for the family, who<br />
is a pillar of support for all, as a model of behavior rooted in a<br />
patriarchal society, and by no means new in this region. What<br />
are the indicators of ill health in Roma women? They are in<br />
daily statements such as: “I am all right”, “it’ just a mild cold”,<br />
“it’ll pass”, “doctors are ignorant anyway”, “I will feel better”.<br />
Results of all this are chronic lung inflammations resulting<br />
from untreated colds, chronic inflammations of ovaries, strong<br />
migranes – all of which these women take on their feet.<br />
Health consequences of violence<br />
Family violence has only recently become subject to<br />
penal legislation, accompanied by a rather varying approach<br />
in practice to date. Although it is no longer a taboo topic, or<br />
something that happens to others, never to us, the reactions of<br />
institutions, but also of the milleu to violence bring more harm<br />
than good. Initiated criminal proceedings take a long time, and<br />
the housing and economic dependence of women on the violator,<br />
the nonexistance of a safe house which would have sufficient<br />
space for mothers and children, are only parts of the universal<br />
tale about women and violence. Activists of Roma Women’s<br />
Center BIBIJA have noted that ONE OUT OF TWO Roma<br />
women have suffered some form of family violence, that only<br />
2% of Roma women report cases of violence to<br />
the police, and that the police reacts only to ONE<br />
FIFTH of calls from Roma settlements.<br />
Discrimination<br />
This broad concept encopasses the health<br />
care sector from two aspects: direct and indirect.<br />
Direct discrimination is expressed in a situation<br />
when a health care worker denies assistance to<br />
a Roma. This also encompasses verbal violence,<br />
degrading treatment, segregation from other<br />
patients. There are no relevant data that would<br />
permit measuring the level of this phenomenon.<br />
Field work by Roma Women’s Center BIBIJA<br />
rendered following data: in the 40 Roma settlements in Belgrade<br />
in which we worked, at least 65% Roma women stated that they<br />
are faced with discriminatory tretment by health care workers.<br />
The oversight of specific needs of the Roma population, the<br />
lack of information in their language, the lack of knowledge<br />
about state institutions in general, and health care institutions<br />
speciafically, the lack of staff sufficiently sensitive to Roma<br />
culture and beliefs, the lack of health care workers who are Roma<br />
– all represent types of and reasons for indirect discrimination.<br />
In conclusion – about health<br />
In conclusion, one must indicate also the potential solutions<br />
for this extremely unfavorable position with a worsening trend.<br />
First of all, strong mechanisms need to be created that will<br />
enable easier access to primary healthcare and to specialist<br />
services. The implementation of existing laws and/or their<br />
supplementation is also required, as well as raising the level<br />
of access to information important for health to a much higher<br />
level than it is presently. The establishing of the role of a female<br />
mediator – as a link between the Roma community and the<br />
health care institution, also represents a possibility to overcome<br />
the centuries long gap between the two sides. And finally, one of<br />
the visible requirements of all interested parties is to establish a<br />
valid database on women’s health, which would contribute to a<br />
more complete picture about the health of women belonging to<br />
a marginalized population, but would also form a good basis for<br />
creating a comprehensive strategy for the final elimination of<br />
this state of affairs. ■<br />
28
5.<br />
Zdravlje žena u<br />
zdravstvenoj politici<br />
Srbije<br />
Women’s Health in<br />
the Health Care Policy<br />
in Serbia<br />
U okviru serije okruglih stolova posvećenih<br />
ključnim pitanjima zdravstvene politike Srbije,<br />
<strong>PALGO</strong> <strong>centar</strong> je, u Sava Centru, 20. juna 2006.<br />
godine, u saradnji sa Fondom za<br />
otvoreno društvo iz Beograda,<br />
organizovao okrugli sto na temu<br />
„Zdravlje žena u zdravstvenoj<br />
politici Srbije”.<br />
Cilj skupa bio je da<br />
okupi relevantne stručnjake,<br />
odnosno organizacije, vladine<br />
i nevladine, kako bi se otvorila<br />
važna pitanja iz ove, donekle<br />
zapostavljene, problematike.<br />
Uvodna izlaganja su imale<br />
Snežana Simić (pomoćnica<br />
ministra zdravlja), Hajrija<br />
Mujović-Zornić (Institut<br />
društvenih nauka) i Đurđica<br />
Zorić (nevladina organizacija<br />
“Bibija”). ■<br />
As part of a series of round tables dedicated<br />
to the key problems of health care in Serbia,<br />
<strong>PALGO</strong> Center organized, in co-operation with<br />
the Fund for an Open Society from Belgrade, on<br />
June 20, 2006, in Sava Centre, a round table on<br />
the topic of “Women’s Health in the Health Care<br />
Policy in Serbia”.<br />
The goal of the meeting was to gather relevant<br />
experts, governmental and non-governmental<br />
organizations, in order to open up discussion<br />
on pertinent issues related to those somewhat<br />
neglected problems.<br />
Introductory speeches were delivered by<br />
Snežana Simić (assistant to the minister of<br />
health), Hajrija Mujović-Zornić (Institute of<br />
Social Sciences), and Đurđica Zorić (“Bibija”<br />
NGO). ■<br />
29
Zdravlje žena<br />
Women’s Health<br />
Hajrija Mujović-Zornić<br />
Položaj žena sa aspekta zaštite njihovog zdravlja nije u<br />
dovoljnoj meri bio predmet interesovanja u Srbiji. Promovisanje,<br />
unapređenje i zaštita zdravlja žena zacrtani su još od ranije<br />
kao značajni ciljevi zdravstvene politike prema ženama, ali<br />
svakodnevna medicinska praksa i pozitivna zakonska rešenja iz<br />
ove oblasti svedoče o određenim<br />
manjkavostima. Naročito se<br />
pokazuje potreba preispitivanja i<br />
redefinisanja zdravstvene politike<br />
imajući u vidu širi kontekst gde<br />
postoje aktuelna “granična”<br />
pitanja zdravlja, kakva su<br />
pitanja povezana sa odnosima<br />
u porodici, socijalnim statusom<br />
žene, radno-ekonomskim<br />
aktivnostima, kao i rodno (po<br />
polu) uočene razlike u pristupu<br />
zdravstvenoj zaštiti žena. Samim<br />
tim zdravstvena politika bi dobila<br />
mogućnost mnogo realističnijeg i<br />
životnijeg pristupa u oblikovanju<br />
i sprovođenju svojih ciljeva.<br />
Otvaranje značajnih<br />
pitanja o zdravstvenoj politici<br />
prema zdravlju žena, međutim,<br />
znači i više od toga. Naime, time<br />
se dolazi bliže odgovoru kakva je<br />
stvarna i efektivna zdravstvena zaštita žena u Srbiji danas, koje<br />
su njene dobre a koje loše strane, kako je žena tu pozicionirana,<br />
odnosno kakav je pravni položaj žene kao subjekta zdravstvene<br />
zaštite u jednom takvom sistemu. Osnovni pokazatelji tog<br />
položaja svakako jesu: stanje zdravlja ženske populacije,<br />
rad zdravstvenih službi i stepen uređenosti i poštovanja<br />
prava iz oblasti zdravlja. Kroz ove odrednice sagledava se i<br />
implementacija ciljeva zdravstvene politike u svakodnevnoj<br />
medicinskoj praksi.<br />
Iako žene čine 51,4% ukupne populacije Srbije, a istovremeno<br />
većinu zaposlenih u zdravstvu čine žene, zdravstvena zaštita<br />
žena nije uvek adekvatna u pogledu organizacije, metoda rada<br />
i pristupa službama. Zaštita je više orijentisana na lečenje a<br />
zanemareni su prevencija oboljenja i stanja i promocija zdravlja.<br />
Postoji nedostatak rodno senzitivnih istraživanja za praćenje<br />
zdravlja, ali i nedostatak vođenja istih takvih statističkih<br />
podataka, posebno podataka iz rutinske zdravstvene statistike za<br />
evidenciju korišćenja usluga zdravstvenih službi. Kada je reč o<br />
stanju zdravlja žena, značajni faktori uticaja su: - demografski,<br />
gde se posebno posmatra starenje žena, stopa smrtnosti i<br />
broj živorođenih po polu; - promene u porodičnom životu; -<br />
obrazovanje žena; - opterećenje faktorima rizika oboljevanja;<br />
- nasilje nad ženama. Posebni problemi se javljaju kod žena<br />
Romkinja i socijalno ugroženih žena kako u pogledu pristupa<br />
zdravstvenoj zaštiti, tako i sagledavanju njihovih zdravstvenih<br />
potreba.<br />
U prošlosti zdravstvena zaštita žena se tradicionalno vezivala<br />
samo za reproduktivnu medicinu. Danas je pristup mnogo širi<br />
a veliki uticaj ima rodni pristup, koji uvažava polne razlike i<br />
ravnopravnost. Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je<br />
kroz svoje analize zauzela takođe određene stavove: - bolesti<br />
Hajrija Mujović-Zornić<br />
The position of women from the aspect of health protection<br />
is not attributed sufficient interest in Serbia. Promotion and<br />
protection of women’s health have been previously postulated<br />
as important goals of health care policies for women,<br />
however, daily medical practice and legal solutions in this field<br />
demonstrate certain shortcomings. There is<br />
a very evident requirement to review and<br />
redefine the health care policy in view of the<br />
broader context when current “borderline”<br />
health issues exist that are connected to<br />
family relationships, the social status of<br />
women, their work-economic activties,<br />
as well as to gender differences in the<br />
approach to health care for women. This<br />
would result in a much more realistic and a<br />
closer to life approach to the designing and<br />
implementation of health care goals.<br />
The initiating of important issues of<br />
health care policy pertaining to women’s<br />
health, however, means more than this.<br />
Namely, it brings us closer to the answer<br />
of what is in fact the acctual and effective<br />
health protection for women in Serbia today,<br />
what are its good and its bad sides, how the<br />
woman is positioned within this concept, i.e.<br />
what is the real position of the woman as a<br />
subject of healt care within such a system.<br />
Basic indicators of this position are by all means: the health<br />
status of the female population, activities of health care services,<br />
and the level of regulation and respect of rights to health care.<br />
These parameters offer an insight into the implementation of<br />
goals of health care policies in daily medical practice.<br />
Even though 51.4% of the population of Serbia are women,<br />
who are also the majority of employeees in health care,<br />
women’s health care is not always adequate from the aspect<br />
of organization, methods of work, and accessibility of services.<br />
Protection is more channeled toward treatment, while prevention<br />
of diseases and various states, and promotion of health are<br />
neglected. There is a lack of gender sensitive research to monitor<br />
health, as well as lack of registration of such statistical data,<br />
especially data from routine health statistics pertaining to use of<br />
health care services. Factors important for women’s health are:<br />
- demographic, with special emphasis on the aging of women,<br />
mortality, and number of liveborn infants by sex; - changes<br />
pertaining to family life; - education of women; - burden of<br />
disease risk factors; - violence against women. Special problems<br />
appear in Roma women, and in women who are socially<br />
vulnerable, both when it comes to access to healthcare and to the<br />
assessment of their health care needs.<br />
In the past, health care for women was traditionally connected<br />
only to reproductive medicine. Today, the approach is much<br />
broader, with a significant influence of the gender approach,<br />
which takes into consideration gender differences and gender<br />
equality. In its analyses, the World Health Organization (WHO)<br />
has also adopted certain views: - diseases are not manifested<br />
in the same manner in women and in men; - certain diseases<br />
are exclusive to women; - diseases in women often demand<br />
a different approach to diagnosis and treatment than in men;<br />
30
se ne ispoljavaju na isti način kod žena i kod muškaraca; - neke<br />
bolesti su isključivo vezane za ženski pol; - bolesti kod žena<br />
često zahtevaju drugačiji pristup dijagnostici i lečenju nego<br />
kod muškaraca; - faktori rizika po zdravlje nisu isti za oba pola,<br />
pogotovo u pogledu nasilja na ženama; - dobra preventivna<br />
zaštita može dovesti do smanjenja obolevanja i produženja<br />
životnog veka žena. U razvijenim zemljama to je dovelo do<br />
veće pažnje društva i stvaranja svojevrsnih pokreta za zdravlje<br />
žena. Naročito su važni pravci razvoja i preporuke SZO u<br />
pogledu otklanjanja nejednakosti među polovima, smanjenja<br />
stope smrtnosti i invalidnosti porodilja, bezbednog abortusa,<br />
smanjenja nasilja nad ženama i programa zdravstvene zaštite<br />
žena na svim nivoima.<br />
Stanje ljudskih prava žena u oblasti zaštite zdravlja je deo<br />
šireg konteksta. Život i zdravlje svakog čoveka predstavljaju<br />
pravom zaštićena lična dobra, a iz toga proizilazi niz bazičnih<br />
i izvedenih prava iz korpusa tzv. pacijentovih prava. U osnovi<br />
većine od tih prava jeste pravo na samoodređenje i kontrolu<br />
vlastitog tela. Kod ženske populacije, u zavisnosti od konkretnih<br />
okolnosti i životnog veka, ova pitanja se tipično aktuelizuju<br />
kod: preventivne zaštite zdravlja žena, planiranja i kontrole<br />
rađanja u pozitivnom i negativnom pravcu, trudnoće, porođaja i<br />
materinstva, seksualne aktivnosti i rizika od prenosivih bolesti,<br />
prelaznog doba i starosti.<br />
Zaštita žena kroz zdravstveno zakonodavstvo Srbije danas<br />
je praktično redukovana na reproduktivnu ulogu žene. Većinom<br />
su to opšte odredbe o pojačanoj zaštiti žena, gde od posebnih<br />
zakona koji bi obuhvatnije posmatrali celokupnu oblast medicine<br />
rađanja, postoji samo Zakon o postupku prekida trudnoće u<br />
zdravstvenoj ustanovi (1995). Inače ovaj zakon je restriktivniji<br />
u propisivanju uslova za pobačaj po odobrenju u odnosu na<br />
prethodno važeći istoimeni zakon, zbog čega predstavlja<br />
korak unazad u pogledu slobode žene da odlučuje o pobačaju.<br />
Kod zaštite reproduktivnog zdravlja od suštinske je važnosti<br />
razumevanje tesne veze između ove zaštite i reproduktivnih<br />
prava, čije se ostvarivanje uvek treba omogućiti i respektovati<br />
od strane zdravstvenih službi, bez uticaja i pritisaka na slobodnu<br />
volju žene. To dolazi u prvi plan naročito kod sledećih pitanja:<br />
pravo na rađanje i mere potpomognutog oplođenja, pravo na<br />
kontrolu rađanja u pogledu željenog i zdravog potomstva, pravo<br />
na pobačaj uz specifičnosti ranog i kasnog pobačaja, pravo<br />
na sterilizaciju, prava trudnice kao pacijenta uz specifičnosti<br />
HiV-pozitivne trudnoće, prava porodilja, i prava vezana za<br />
ginekološko-hirurške intervencije.<br />
Potrebno je oblikovati koncept reprodukcije koji objašnjava<br />
i potvrđuje ideju o pravu na reprodukciju kao bazičnom<br />
ljudskom pravu. U većini liberalnih zapadnih demokratija<br />
smatra se da ljudi moralno i legalno uživaju prokreativnu<br />
slobodu ili prokreativnu autonomiju. Ona uključuje kako pravo<br />
na reprodukciju, tako i pravo da se spreči reprodukcija. Tako<br />
definisano pravo povlači za sobom niz spornih pitanja koja traže<br />
svoje razrešenje. Na primer, ko ima pravo na reprodukciju; da<br />
li njega uživaju samo venčani parovi ili i pojedinci; da li je ovo<br />
pravo ograničeno na heteroseksualne parove; da li je limitirano<br />
starosnom granicom titulara; da li mogu maloletne osobe ili<br />
starije žene u postmenopauzi imati pravo na reprodukciju;<br />
da li ovo pravo pripada samo fertilnim osobama koja mogu<br />
da rađaju prirodno, via coitus, ili i sterilne osobe imaju pravo<br />
na reprodukciju. Na ova pitanja ne može se dati odgovor bez<br />
koherentne koncepcije prava na reprodukciju u kontekstu zaštite<br />
reproduktivnog zdravlja. ■<br />
- health risk factors are not the same for both sexes, especially<br />
when it comes to violence against women; - good prevention can<br />
lead to decrease of diseases and to a longer life span of women.<br />
In developed countries, this has lead to greater attention of the<br />
society, and to the formation of specific movements for women’s<br />
health. Directions of development and WHO recommendations<br />
are especially important when it comes to eliminating gender<br />
inequality, reducing the level of mortality, and morbidity of new<br />
mothers, safe abortion, decrease of violence against women, and<br />
programs of health care for women at all levels.<br />
The status of women’s rights in health care is part of a<br />
broader context. The life and health of each individual are<br />
personal assets protected by the law, forming a basis for a series<br />
of basic and deduced rights belonging to the body of so called<br />
rights of patients. The basis of most such rights is formed by the<br />
right to self determination and to control over ones own body. In<br />
the famale population, depending on concrete circumstances and<br />
life span, such issues become typically current from the aspect<br />
of: preventive protection of women’s health, planning and<br />
control of reproduction in the positive or the negative direction,<br />
pregnancy, parturition and maternity, sexual activity, and risk<br />
from communicable diseases, menopause, and old age.<br />
Today, health protection of women in the health care<br />
legislation of Serbia is practically reduced to her reproductive<br />
role. There are mostly general provisions on the intensified<br />
protection for women, with only one specific law encompasing<br />
in more detail the entire area of reproductive medicine, the<br />
Law on Procedure for Termination of Pregnancy in a Health<br />
Care Institution (1995). When prescribing conditions for<br />
approved termination, this Law is in fact more restrictive than<br />
the previous Law under the same name, thus representing a<br />
retrograde step when it comes to the right of a woman to decide<br />
about an abortion. From the aspect of protection of reproductive<br />
health, it is very important to understand the close connection<br />
between this type of protection and the right of reproduction,<br />
which should always be enabled and respected by health care<br />
services, without any influence or pressure against the free will<br />
of the woman. This takes center stage especially in connection<br />
with the following issues: the right to give birth, and to measures<br />
of assisted ferilization, the right to birth control in the sense of<br />
desired and healthy offspring, the right to an abortion with the<br />
specificity of early and late abortion, the right to sterilization,<br />
the rights of pregnant women as patients belonging to the<br />
group of specific HIV-positivne pregnancies, the right of new<br />
mothers, and rights in connection with gynecological surgical<br />
interventions.<br />
There is the need to shape a concept of reproduction which<br />
explains and confirms the idea of the right to reproduction<br />
as a basic human right. In most liberal western democracies<br />
there is the view that people are morally and legally entitled<br />
to the freedom to procreate or the autonomy to procreate.<br />
This includes both the right to reproduce, and the right to<br />
prevent reproduction. The right thus defined implies a series<br />
of disputable issues demanding to be resolved. For example,<br />
who has the right to reproduce; is this the right only of married<br />
couples, or also of single individuals; is this right limited to<br />
heterosexual couples; is it limited by the age of the individual;<br />
can minors or older women during postmenopause have the<br />
right to reproduce; is this the right only of fertile individuals<br />
who can give birth naturally, via coitus, or do sterile persons also<br />
have the right to reproduce. These questions can not be answered<br />
without a coherent view of the right to reproduce in the context<br />
of protection of reproductive health. ■<br />
31
Zaključci konferencije<br />
Conference Communiqué<br />
Zdravstvena politika prema ženama u Srbiji treba<br />
da polazi od faktičkog stanja zdravlja i položaja žena,<br />
uzimajući u obzir sve ono što determiniše, a naročito<br />
ugrožava i ostavlja posledice na zdravlje žena.<br />
Zdravstvena politika u vidu holističkog pristupa treba da<br />
ima u vidu kontinuitet brige o zdravlju žena od perioda<br />
začeća do kraja životnog veka, počev od zabrane selekcije<br />
ženskog embriona do rađanja i tokom čitavog životnog<br />
veka do smrti.<br />
Da bi imala svoje efekte zdravstvena politika<br />
prema ženama treba da bude pretočena u konkretne<br />
ciljeve i zakonske i druge propise, naročito u pogledu<br />
reproduktivnog zdravlja. Potrebno je dopuniti i revidirati<br />
postojeću regulativu, a u pojedinim segmentima i doneti<br />
nove propise. Naime, ranjivost ženske populacije u ovom<br />
trenutku izražena je kroz zakonsku regulativu samo<br />
u odnosu na reproduktivnu ulogu žene, a trebalo bi je<br />
proširiti posebno na probleme žena invalida, žena žrtava<br />
nasilja i, uopšte gde je to prepoznatljivo, žena u posebnim<br />
životnim i radnim uslovima, budući da su sve pobrojane<br />
situacije one koje u bitnoj meri utiču na fizičko i mentalno<br />
zdravlje žena.<br />
Prava žene u domenu zdravstvene zaštite treba<br />
sagledati u širem kontekstu, kao deo pacijentovih prava<br />
koja pripadaju svakom pojedincu i kao deo sveukupnog<br />
položaja žena u Srbiji koji se odražava na konkretne<br />
situacije (porodica, socijalno okruženje, ekonomski i<br />
radnopravni status).<br />
Bitna odrednica zaštite reproduktivnog zdravlja jesu<br />
reproduktivna prava, a zaštita zdravlja u tom domenu se<br />
adekvatno može promovisati i vršiti jedino pri njihovom<br />
punom poštovanju.<br />
Nužno je veće učešće žena u odlučivanju o pitanjima<br />
zdravlja, što bi doprinelo boljem prepoznavanju od<br />
strane kreatora zdravstvene politike i zdravstvenih službi<br />
potreba i problema žena vezanih za zdravlje. Učešće<br />
žena u kreiranju i sprovođenju zdravstvene politike treba<br />
obezbediti kroz učešće u nadležnim predstavničkim<br />
telima. ■<br />
The policy of health care for women in Serbia<br />
should be based on the acctual health status and the<br />
position of women, taking into consideration all that<br />
which determines, and especially that threatens and has<br />
consequences in connection with the health of the woman.<br />
The healt care policy, based on a holistic approach should<br />
encompass a continuity of care for the health of women,<br />
from the period of conception, until the end of their lives,<br />
starting with the prohibition of selection female embryos,<br />
to the birth, and during her entire life, until death.<br />
In order to be effective, the policy for women’s<br />
health care should be transformed into concrete goals<br />
and legal and other regulations, especially in connection<br />
with reproductive health. Existing regulations need to be<br />
supplemented and revised, and in some segments new<br />
regulations should be adopted. Namely, the vulnerability<br />
of the female population at this point in time is reflected<br />
in legal regulations that are in connection only with<br />
the reproductive role of the woman, which should be<br />
broadened, especially to cover problems of women<br />
invalids, women victims of violence, and generally where<br />
this is recognized, to women under specific conditions of<br />
life or work, since all listed situations to a significant degree<br />
influence the physical and mental health of women.<br />
Women’s rights in the domain of health care should be<br />
regarded in a broader context, as a part of patient’s rights,<br />
which exist for all individuals, as well as a part of the<br />
overall position of women in Serbia, reflected in concrete<br />
situations (the family, social environment, economic, and<br />
labor and legal status).<br />
An important determinant in the protection of<br />
reproductive health are reproductive rights, while the<br />
protection of health in this domain can be adequately<br />
promoted and implemented only if they are fully<br />
respected.<br />
More pronounced participation of women is required<br />
in decision making pertaining to health, which would<br />
contribute to better recognition of the health needs and<br />
problems of women by the creators of health care policies<br />
and by health care services. The<br />
participation of women in creating<br />
and implementing health care<br />
policies should be ensured via<br />
their particpation in competent<br />
representative bodies. ■<br />
32