08.11.2014 Views

ANIMAFEST 2011 - katalog - HFS

ANIMAFEST 2011 - katalog - HFS

ANIMAFEST 2011 - katalog - HFS

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

U svojim dvadesetima, nakon kratke karijere u<br />

televizijskoj komercijalnoj industriji, Driessen je dobio životnu<br />

priliku kada mu je George Dunning ponudio posao<br />

glavnog animatora na filmu Beatlesa Žuta podmornica<br />

(1968). U Londonu se stopio s hipijevskom kulturom kasnih<br />

60-ih te doživio novu, dotad nepoznatu slobodu u<br />

mediju animacije. Dunning je svoje animatore poticao<br />

da šire granice mašte, što je mladog Paula Driessena<br />

zasigurno ohrabrilo. Poigravanje s ljudskim opažanjem,<br />

stvaranje novih pravila, preobražavanje značenja u grafičkom<br />

prikazu i preoblikovanje linije, zavoja i plohe—sve<br />

te značajke prisutne u Žutoj podmornici u njegovim će<br />

se vještim rukama razviti u nov i vrlo originalan stil.<br />

Nakon završetka svog prvog nezavisnog filma, Priča o<br />

malom Johnu Baileyu (1970), u kojem je eksperimentirao<br />

sa slikom u slici (tehnika koju će usavršiti u kasnijim<br />

filmovima), Driessen je dobio priliku raditi u kanadskom<br />

Nacionalnom odboru za film (NFB). U to je vrijeme NFB<br />

bio sigurna luka za filmske umjetnike iz čitavog svijeta.<br />

Frankofoni odjel za animaciju, za razliku od anglofonog,<br />

uglavnom se usredotočio na čisto vizualni pristup. Bilo<br />

je to idealno mjesto gdje je Driessen mogao oživotvoriti<br />

bujicu svojih novih ideja, od kojih je prva bila Izgubljeno<br />

plavetnilo (1972). U tom filmu horizontalna linija dijeli<br />

bijeli ekran, predstavljajući na trenutke horizont, zatim<br />

razinu vode, pa žicu, te tako čini osnovu kratke priče<br />

o cvijeću, ribama i ptici koji pokušavaju doći do zraka<br />

zbog manjka kisika.<br />

Jasna i razumljiva poruka filma Izgubljeno<br />

plavetnilo do današnjega dana nije izgubila značenje.<br />

No ekološke poruke, društveni angažman ili tekuća pitanja<br />

ustvari i nisu Driessenovo područje. Izrugivanje<br />

čovječanstvu nekako se doima boljim izrazom za opis<br />

njegove glavne preokupacije. Nadahnjuje se bajkama,<br />

mitovima, biblijskim pričama, klasičnim filmovima i komedijama—oblicima<br />

koji ukazuju na nedostatke naših<br />

ljudskih života. U Driessenovim filmovima stvari su rijetko<br />

onakve kakvima se čine. On pomiče našu perspektivu<br />

prema novom, neočekivanom kutu gledanja. Upravo su<br />

zato njegovi filmovi bezvremenski: ne samo novija, nego<br />

not based on topical events or historical reality, but on<br />

his lively, but also somewhat disconnected fantasy.<br />

In his twenties, after a short lived career in the<br />

television commercial industry, Driessen got the opportunity<br />

of a lifetime when George Dunning offered him a<br />

job as key animator on the Beatles film Yellow Submarine<br />

(1968). In London Driessen was drenched in the hippie<br />

culture of the late sixties and experienced a new, hitherto<br />

unknown freedom in the animation medium. Dunning<br />

encouraged his animators to push the outer limits of<br />

their fantasy. This must have triggered the young Paul<br />

Driessen. Playing with human perception, creating new<br />

sets of rules, transforming meaning in graphic representation<br />

and reshaping line, curves and planes—all<br />

those things present in the Yellow Submarine would in<br />

his skillful hands evolve into a new highly original style.<br />

After finishing his first independent film The<br />

Story of Little John Bailey (1970), in which he experimented<br />

with picture-in-picture (a technique he would<br />

refine in his later work), Driessen got the opportunity<br />

to work at the National Film Board of Canada. At the<br />

time the NFB was a safe haven for filmmakers from all<br />

over the world. Its French-speaking animation department,<br />

unlike its English counterpart focused on a purely<br />

visual approach. This was the ideal place for Driessen<br />

to realize his incessant stream of new ideas of which<br />

Le bleu perdu/Air! (1972) was the first one. In this film<br />

a horizontal line bisecting the white screen, representing<br />

alternately a horizon, the water level and a wire, is<br />

the basis for a short story about flowers, fish and a bird<br />

gasping for air because of a lack of oxygen.<br />

The clear cut message of Le bleu perdu/Air!<br />

hasn’t lost its meaning up to this day. However, environmental<br />

messages, social engagement or current affairs<br />

are not exactly Driessen’s cup of tea. A mockery on the<br />

human condition seems to be a more applicable phrase<br />

to describe his main preoccupation. He finds inspiration<br />

in fairy tales, myths, Bible stories and classical films<br />

and comedies, which all show the flaws in our human<br />

existence. Things in Driessen’s films are seldom what<br />

majstori animacije / masters of animation<br />

paul driessen<br />

32—33

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!