Ovdje - Hrvatsko filozofsko društvo

ISSN 1847-8662
11. LOŠINJSKI DANI BIOETIKE
Mali Lošinj, Hrvatska, 13.–16. svibnja 2012.
S i m p o z i j
Integrativna bioetika i nova epoha
14.–15. svibnja 2012.
S t u d e n t s k a b i o e t i č k a r a d i o n i c a
Bioetika i psiha
14.–15. svibnja 2012.
O k r u g l i s t o l
Bioetika i kemija
16. svibnja 2012.
11th LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Mali Lošinj, Croatia, May 13–16, 2012
S y m p o s i u m
Integrative Bioethics and New Epoch
May 14–15, 2012
S t u d e n t B i o e t h i c s Wo r k s h o p
Bioethics and Psyche
May 14–15, 2012
R o u n d T a b l e
Bioethics and Chemistry
May 16, 2012

Organizatori Lošinjskih dana bioetike
Hrvatsko filozofsko društvo
Hrvatsko bioetičko društvo
Grad Mali Lošinj
Pokrovitelji 11. Lošinjskih dana bioetike
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode
Republike Hrvatske
Primorsko-goranska županija
The organisers of the Lošinj Days of Bioethics
Croatian Philosophical Society
Croatian Bioethics Society
Town of Mali Lošinj
The patrons of the 11th Lošinj Days of Bioethics
Ministry of Environmental and Nature Protection
of the Republic of Croatia
Primorje-Gorski Kotar County

SADRŽAJ / CONTENTS
Organizacijski odbor Lošinjskih dana bioetike /
Organisation Committee of the Lošinj Days of Bioethics . . . . . 7
ANTE ČOVIĆ: lošinjski dani bioetike na pragu novog desetljeća /
the Lošinj Days of Bioethics at the Beginning of the New Decade . 11
Program 11. Lošinjskih dana bioetike /
Programme of the 11th Lošinj Days of Bioethics . . . . . . . . 17
Sažeci izlaganja / Paper abstracts . . . . . . . . . . . . . . 35
● Plenarna izlaganja na simpoziju Integrativna bioetika i nova
epoha / Plenary papers at the Integrative Bioethics and
New Epoch Symposium . . . . . . . . . . . . . . . . 37
● Sekcijska izlaganja na simpoziju Integrativna bioetika i nova
epoha / Section papers at the Integrative Bioethics and
New Epoch Symposium . . . . . . . . . . . . . . . . 47
● Studentska bioetička radionica Bioetika i psiha /
Bioethics and Psyche Student Bioethics Workshop . . . . . 121
● Okrugli stol Bioetika i kemija /
Bioethics and Chemistry Round Table . . . . . . . . . . 151
Adresar sudionika / Addresses of the participants . . . . . . . . 159
Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja /
Presentation of recent bioethical publications . . . . . . . . . 173
Donatori / Donors . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179

organizacijski
odbor
lošinjskih dana
bioetike
organisation
committee of the
lošinj days of
bioethics

ORGANIZACIJSKI ODBOR LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
ORGANISATION COMMITTEE OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Predsjednik / President:
ANTE ČOVIĆ (Zagreb)
Glavni tajnik / Chief Secretary:
HRVOJE JURIĆ (Zagreb)
Administrativna tajnica / Administrative Secretary:
MIRA MATIJEVIĆ (Zagreb)
Članovi / Members:
ELVIO BACCARINI (Rijeka), PAVO BARIŠIĆ (Zagreb/Split), RUŽICA BAUM-
GARTEN (Mali Lošinj), SERGIO BELARDINELLI (Bologna), ZVONKO BOŠ-
KOVIĆ (Rijeka), SULEJMAN BOSTO (Sarajevo), GARI CAPPELLI (Mali Lošinj),
IVAN CIFRIĆ (Zagreb), IGOR ČATIĆ (Zagreb), BARDHYL ÇIPI (Tirana),
ALEKSANDRA FRKOVIĆ (Rijeka), SREĆKO GAJOVIĆ (Zagreb), LIDIJA
GAJSKI (Zagreb), KORALJKA GALL-TROŠELJ (Zagreb), NADA GOSIĆ (Rijeka),
GORAN GRGEC (Zagreb), KENJI HATTORI (Gunma), DŽEVAD HO-
DŽIĆ (Sarajevo), THOMAS S. HOFFMANN (Hagen), GORAN IVANIŠEVIĆ
(Zagreb), MARIJAN JOŠT (Križevci), ANICA JUŠIĆ (Zagreb), ŽELJKO KALU-
ĐEROVIĆ (Novi Sad), VALENTINA KANEVA (Sofija), KATICA KNEZOVIĆ
(Zagreb), UTE KRUSE-EBELING (Potsdam), TOMISLAV KRZNAR (Zagreb),
SNJEŽANA KUČIĆ-KRSTAŠ (Mali Lošinj), MISLAV KUKOČ (Split), IVICA
MARTINOVIĆ (Zagreb), MATO MARKOVIĆ (Zagreb), NADA MLADINA
(Tuzla), NEVENKA MOROVIĆ-JANKOVIĆ (Mali Lošinj), AMIR MUZUR
(Rijeka), TEODORA NOT (Zagreb), FAHRUDIN NOVALIĆ (Zagreb), BORUT
OŠLAJ (Ljubljana), JASMINKA PAVELIĆ (Zagreb), MILENKO A. PEROVIĆ
(Novi Sad), DARKO POLŠEK (Zagreb), ŽELJKO POLJAK (Zagreb), IGOR PO-
VRZANOVIĆ (Pula), SNJEŽANA PRIJIĆ-SAMARŽIJA (Rijeka), SANDRA RA-
DENOVIĆ (Beograd), MARIJA RADONIĆ (Dubrovnik), IVA RINČIĆ (Rijeka),
WALTER SCHWEIDLER (Eichstätt), ANTE SELAK (Zagreb), MARIJA SELAK
(Zagreb), NIKOLA SKLEDAR (Zagreb), IVAN ŠEGOTA (Rijeka), ĐURĐICA
ŠIMIČIĆ (Mali Lošinj), MICHAEL CHENG-TEK TAI (Taichung), KIRIL TEM-
KOV (Skopje), BOGDANA TODOROVA (Sofija), LUKA TOMAŠEVIĆ (Split),
ZVONIMIR TUCAK (Osijek), KAREL TURZA (Beograd), VELIMIR VALJAN
(Sarajevo), IVANA VINKOVIĆ VRČEK (Zagreb), NIKOLA VISKOVIĆ (Split),
VALERIJE VRČEK (Zagreb), IVANA ZAGORAC (Zagreb), KURT WALTER
ZEIDLER (Wien), LJILJANA ZERGOLLERN-ČUPAK (Zagreb)

lošinjski dani
bioetike na pragu
novog desetljeća
the lošinj days of
bioethics
at the beginning
of the new decade

Bioetika je mnogo više od nove znanstvene
ili akademske discipline, ona je
postala »znakom vremena«, i to posebnim
znakom koji obilježava prelamanje
epoha svjetske povijesti. I više od toga,
postala je akterom procesa u kojima se
okončava novi vijek kao doba znanstveno-tehničke
civilizacije i počinje nova
epoha. No, da bi postala znakom i akterom
nastajanja nove epohe u povijesti
svijeta, bioetika je i sama morala proći
intenzivnu razvojnu preobrazbu od stadija
»nove medicinske etike« do stadija
»integrativne bioetike« kao orijentacijske
znanosti u kojoj će se artikulirati
nova paradigma znanja. Epohe se, naime,
ne zasnivaju na velikim događajima nego
na idejama i tipovima znanja.
To je civilizacijski okvir u kojem treba
procjenjivati povijesnu važnost i duhovni
doprinos znanstveno-kulturne manifestacije
Lošinjski dani bioetike u prvom desetljeću
njenog postojanja. Upravo u tom
desetljeću odvijala su se i preplitala dva
komplementarna idejna procesa od ključne
važnosti za duhovno zasnivanje nove
epohe:
● izgrađivanje koncepta integrativne
bioetike;
● programsko osmišljavanje (»europeizacija
bioetike«) i stvarno etabliranje
europske bioetike.
U sintezi tih procesa nastala je integrativna
bioetika kao izvorni i zasnivajući
koncept europske bioetike. U istom
je desetljeću europska bioetika, otkrićem
protobioetičara Fritza Jahra, dobila i polazišnu
točku vlastite tradicije. U otvoreni
prostor nove tradicije ugrađeno je i
potterovsko nasljeđe, koje je bioetički
redukcionizam u međuvremenu u bitnome
obezvrijedio. Doprinos Lošinjskih dana
bioetike u osmišljavanju tradicijskog
Bioethics is much more than a new
scientific or academic discipline, it has
become a “sign of the age”, a special
sign that marks the turn of epochs of the
world history. Even more, it has become
the protagonist of processes of coming
to an end of the Modern Age as the age
of scientific-technical civilisation, and
dawning of the new epoch. However, in
order for it to become the sign and protagonist
of the emergence of the new
epoch, bioethics itself had to go through
intensive developmental transformation
from the stage of “new medical ethics” to
the stage of “integrative bioethics” as the
orientational science in which a new paradigm
of knowledge will be articulated.
Epochs are not founded on great events,
but on ideas and types of knowledge.
This is the civilisational framework
through which we should assess the historical
importance and spiritual contribution
of the scientific, as well as cultural event
the Lošinj Days of Bioethics in the first
decade of its existence. It was precisely in
this decade that two complementary conceptual
processes have been developing
and intertwining, processes which were
of the outmost importance for the spiritual
foundation of the new epoch:
● forming of the concept of integrative
bioethics;
● programmatic formulation (“Europeanisation
of bioethics”) and the
actual establishment of the European
bioethics.
Through synthesis of these processes
integrative bioethics emerged as an original
founding concept of the European
bioethics. In the same decade, the European
bioethics came upon the starting
point of its tradition with the discovery of
the proto-bioethicist Fritz Jahr. Potterian
heritage was also built in the open area
13

niza Jahr – Potter – integrativna bioetika
nedvojben je i očigledan, dok prave
razmjere ukupnog doprinosa Lošinjskih
dana bioetike u prijelomnom desetljeću
povijesti bioetike, koje je bioetiku učinilo
»znakom i akterom« prijelomnog vremena
u povijesti svijeta, tek treba istražiti.
No, ako se zadržimo na razini izvanjske
očiglednosti, može se reći da su se
Lošinjski dani bioetike profilirali kao
središnja institucija bioetičkog života
u jugoistočnoj Europi te da su, upravo
time, mali idilični otok, na kojem se održavaju,
učinili geografskim i duhovnim
središtem europske bioetike. Naime, razvojna
i inovacijska fronta europske bioetike
zadržava se, već duže vremena, u
prostoru jugoistočne Europe, s težištem
na hrvatskom dijelu Mediterana. Gotovo
egzotičnom doima se, u tom kontekstu,
činjenica da se najsnažniji centar za istraživanje
i promoviranje djela Fritza Jahra
ne nalazi, primjerice, u Halleu ili Bonnu
nego na glasovitoj katedri riječkog Medicinskog
fakulteta. S druge pak strane,
o sve snažnijoj duhovnoj prisutnosti integrativne
bioetike na općem europskom
planu svjedoče dva zbornika radova o toj
temi, koja su objavljena na njemačkom i
engleskom jeziku u protekloj bioetičkoj
godini. A »bioetička godina« u prostoru
jugoistočne Europe mjeri se upravo
prema datumima održavanja Lošinjskih
dana bioetike.
Prof. dr. sc. Ante Čović
Predsjednik Organizacijskog odbora
Lošinjskih dana bioetike
of the new tradition, but in the meantime
it was essentially devalued by bioethical
reductionism. Contribution of the Lošinj
Days of Bioethics to the conceptualisation
of the tradition series Jahr – Potter – integrative
bioethics is undeniable and obvious,
while the true dimensions of the overall
contribution of the Days in this crucial
decade in the history of bioethics, which
has made bioethics the “sign and protagonist”
of the turning point in the world history,
is an issue yet to be explored.
However, if we stay on the level of external
obviousness, we can say that the Lošinj
Days of Bioethics have developed into the
central institution of bioethical life in Southeast
Europe, and by this made the small idyllic
island on which they have been held the
geographic and spiritual centre of the European
bioethics. In fact, developmental and
innovation front of the European bioethics
has remained for a long time in the area of
Southeast Europe, with the focus on the
Croatian part of the Mediterranean. The fact
that the most prominent centre for research
and promotion of Fritz Jahr’s work is not
located, for instance, in Halle or Bonn, but
at the Department of Social Sciences and
Medical Humanities at the Rijeka School of
Medicine seems almost exotic in this context.
On the other hand, two books on the
subject of integrative bioethics, published in
German and English in the past bioethical
year, witness for the growing spiritual presence
of integrative bioethics on a general
European level. And a “bioethical year” in
the area of Southeast Europe is measured
according to the dates of the Lošinj Days of
Bioethics events.
Prof. Ante Čović, Ph.D.
President of the Organisation
Committee of the
Lošinj Days of Bioethics
14

11. LOŠINJSKI DANI BIOETIKE
Ovogodišnji Lošinjski dani bioetike (Mali Lošinj, 13.–16. svibnja 2012.)
uključuju:
– međunarodni simpozij »Integrativna bioetika i nova epoha«,
– studentsku bioetičku radionicu »Bioetika i psiha«,
– okrugli stol »Bioetika i kemija«.
11th LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
This year’s Lošinj Days of Bioethics (Mali Lošinj, 13–16 May 2012)
comprise:
– Integrative Bioethics and New Epoch international symposium,
– Bioethics and Psyche student bioethics workshop,
– Bioethics and Chemistry round table.
15

program
programme

NEDJELJA, 13. svibnja 2012. / SUNDAY, May 13, 2012
– Dolazak i smještaj sudionika /
Arrival and accommodation of participants
19.00 Večera / Dinner
PONEDJELJAK, 14. svibnja 2012. / MONDAY, May 14, 2012
9.00–9.30 (Hotel Aurora, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Otvaranje skupa i pozdravne riječi /
Opening ceremony and welcoming speeches
9.30–10.45 (Aurora Hotel, Great hall / Hotel Aurora, Velika dvorana)
Plenary papers: Bioethics in Southeast Europe /
Plenarna izlaganja: Bioetika u jugoistočnoj Europi
● MISLAV KUKOČ (Croatia/Hrvatska): Mediterranean and European
Designations and Features of Integrative Bioethics / Mediteranske i
europske značajke i obilježja integrativne bioetike
● AMIR MUZUR, IVA RINČIĆ (Croatia/Hrvatska): The Early History
of Bioethics in Croatia Revisited (1985–1995) / Prilog ranoj povijesti
bioetike u Hrvatskoj (1985.–1995.)
● DEJAN DONEV (Macedonia/Makedonija): Appearance of the Stem
of Bioethical Consciousness in Macedonia / Pojava klice bioetičke
svijesti u Makedoniji
● GORAN MIJALJICA (Croatia/Hrvatska): Research Ethics Education
in Southeast Europe / Edukacija iz etike u istraživanjima u jugoistočnoj
Europi
● Discussion / Rasprava
10.45–11.00 Pauza / Break
19

SEKCIJA A: Hotel Aurora, Velika dvorana (hrvatski) /
SECTION A: Aurora Hotel, Great hall (Croatian)
11.00–11.15 IVAN CIFRIĆ (Hrvatska/Croatia): Život u dvostrukom
dužničkom ropstvu / Life in the Double Debt Bondage
11.15–11.30 IVICA KELAM, DARIJA RUPČIĆ (Hrvatska/Croatia):
Planet za prodaju / Planet for Sale
11.30–11.45 MLADENKA DABAC (Njemačka/Deutschland), SILVA-
NA KARAČIĆ (Hrvatska/Kroatien): Zeleni hotel/zeleni
turizam i destinacijski management / Grünes Hotel/Grüner
Tourismus und Destionationsmanagement
11.45–12.00 KREŠIMIR VEBLE (Hrvatska/Croatia): Zaštita okoliša
i upravljanje vodama korištenjem pretpristupnih fondova
EU – primjer UPOV Karlovac / Environmental Protection
and Water Management Funded by EU Pre-Accession
Funds – WWTP Karlovac Case
12.00–12.15 Rasprava / Discussion
12.15–12.30 Pauza / Break
12.30–12.45 ORHAN JAŠIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
Bioetičke teme u djelima Dietricha Bonhoeffera /
Bioethical Issues in the Works of Dietrich Bonhoeffer
12.45–13.00 MARIJA SELAK (Hrvatska/Croatia): Bit tehnike u dobu
tehnike / The Essence of Technology in the Age of Technology
13.00–13.15 NENAD CEKIĆ (Srbija/Serbia): Poboljšanje ljudskog
stanja i obrnuti argument »klizave padine« / Enhancement
of Human Condition and Reverse “Slippery Slope” Argument
13.15–13.30 Rasprava / Discussion
20

SEKCIJA B: Hotel Aurora, Mala dvorana (engleski, njemački i
hrvatski) /
SECTION B: Aurora Hotel, Small hall (English, German and
Croatian)
11.00–11.15 JOVAN BABIĆ (Serbia/Srbija): Ectogenesis: Beyond
Pregnancy / Ektogeneza: s onu stranu trudnoće
11.15–11.30 MARINA KATINIĆ (Croatia/Hrvatska): New Eugenics:
Ethical Controversies in Reprogenetics / Nova eugenika:
etički prijepori reprogenetike
11.30–11.45 ALEKSANDRA DEANOSKA-TRENDAFILOVA (Macedonia/Makedonija):
Bioethical Dilemmas in the Criminal
Law / Bioetičke dileme u kaznenom pravu
11.45–12.00 HANS-BERNHARD WUERMELING (Deutschland/Njemačka):
Der „wahre“ Tod des Menschen ist unerkennbar.
Warum Herz- wie Hirntod vernünftige Konventionen
sind? / »Prava« smrt čovjeka je nespoznatljiva. Zašto su
srčana i moždana smrt razumne konvencije?
12.00–12.15 Discussion / Rasprava
12.15–12.30 Pauza / Break
12.30–12.45 PAVO BARIŠIĆ (Hrvatska/Kroatien): Između istine i privida
– pluriperspektivizam i Fama / Zwischen Wahrheit
und Schein – Pluriperspektivismus und Fama
12.45–13.00 TOMISLAV KRZNAR (Hrvatska/Croatia): Okolnost i
perspektiva. Pitanje mogućnosti spoznaje u mišljenju španjolskog
filozofa Joséa Ortege y Gasseta / Circumstance
and Perspective. Question of Cognition in the Thought of
Spanish Philosopher José Ortega y Gasset
13.00–13.15 IGOR ETEROVIĆ (Hrvatska/Croatia): Kant, suvremena
bioetika i pojam autonomije / Kant, Contemporary Bioethics
and the Concept of Autonomy
13.15–13.30 Rasprava / Discussion
21

SEKCIJA C: Hotel Vespera (hrvatski) /
SECTION C: Vespera Hotel (Croatian)
Studentska bioetička radionica
BIOETIKA I PSIHA
(1. dio)
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS AND PSYCHE
(Part 1)
11.00–13.00 Psiha, nasilje i seksualnost / Psyche, Violence and Sexuality
● DOMINIK BORNA ĆEPULIĆ (Hrvatska/Croatia): Milgramov eksperiment
/ Milgram’s Experiment
● IGOR SALOPEK, GORDANA RUBEŠA (Hrvatska/Croatia): Bioetički
aspekti antisocijalnog poremećaja ličnosti / Bioethical Aspects
of Antisocial Personality Disorder
● MARKO KOS (Hrvatska/Croatia): Bioetika o pedofiliji / Bioethics
on Paedophilia
● MARTA BANIĆ, BARBARA MAJNARIĆ (Hrvatska/Croatia): Slobodan
čovjek je orgastički potentan / Free Man Is Orgastically Potent
● IVANA MAUROVIĆ (Njemačka/Germany): Lokus ludila. Konstrukcija
paralelnih etičkih konstelacija u romanima Lolita i Blijedi oganj
Vladimira Nabokova / The Locus of Madness. Construction of Parallel
Ethical Constellations in Vladimir Nabokov’s Novels Lolita and
Pale Fire
● Rasprava / Discussion
13.30 Ručak / Lunch
22

SEKCIJA A: Hotel Aurora, Velika dvorana (hrvatski) /
SECTION A: Aurora Hotel, Great hall (Croatian)
15.00–15.15 HEDA FESTINI (Hrvatska/Croatia): Proteinska sinteza
kao poluga evolucije / Protein Synthesis as a Lever of
Evolution
15.15–15.30 VLADIMIR JELKIĆ (Hrvatska/Kroatien): O pojmu života
s posebnim osvrtom na Nietzschea / Über den Begriff
des Lebens mit einem speziellen Rückblick auf Nietzsche
15.30–15.45 ŽELJKO KALUĐEROVIĆ (Srbija/Serbia): Predsokratovsko
razmatranje φρόνησις-a i ἀίσθησις-a / Pre-Socratic
Treatment of φρόνησις and ἀίσθησις
15.45–16.00 Rasprava / Discussion
16.00–16.15 Pauza / Break
16.15–16.30 FAHRUDIN KULENOVIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia
and Herzegovina): Etički izazovi liječnika našeg vremena
/ Ethical Challenges for Physicians of Our Times
16.30–16.45 MILIJANA ĐERIĆ (Srbija/Serbia): Eutanazija, liječnički
potpomognuto samoubojstvo i želja da se umre / Euthanasia,
Physician-Assisted Suicide and the Wish to Die
16.45–17.00 IVANA TUCAK (Hrvatska/Croatia): Mogu li mrtvi biti
nositelji prava? / Can the Dead Be Holders of Rights?
17.00–17.15 GORAN MIJALJICA, MARIJA DEFINIS GOJANOVIĆ
(Hrvatska/Croatia): Postoji li potreba za pristankom kod
istraživanja na biološkim materijalima preminulih osoba?
/ Is there a Need for Consent in Research on Biological
Material from Deceased Persons?
17.15–17.30 Rasprava / Discussion
17.30–17.45 Pauza / Break
17.45–18.00 AMER OVČINA, JASMINA KREHIĆ, SUVADA ŠVRA-
KIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
Bioetičke implikacije u akreditacijskim standardima za
23

zdravstvene ustanove / Bioethical Implications within Accreditation
Standards for Health Institutions
18.00–18.15 ZVONKO BOŠKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Pritužbe pacijenata.
Kako do pravde? / Patients’ Complaints. How to
Reach Justice?
18.15–18.30 ALEKSANDRA FRKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Ginekološko-opstetrički
problemi u adolescentnoj dobi s bioetičkog
stajališta / Gynaecologic and Obstetric Problems
in Adolescence from the Bioethical Viewpoint
18.30–18.45 VIDA JEREMIĆ (Srbija/Serbia): Surogatno majčinstvo:
eksploatacija ili šansa za život? / Surrogate Motherhood:
Exploitation or Chance for Life?
18.45–19.00 Rasprava / Discussion
SEKCIJA B: Hotel Aurora, Mala dvorana (hrvatski) /
SECTION B: Aurora Hotel, Small hall (Croatian)
15.00–15.15 LEJLA MUŠIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
Bioetika, ekofeminizam i sociologija / Bioethics,
Ecofeminism and Sociology
15.15–15.30 ALEKSANDAR RACZ, SLAVKO ANTOLIĆ (Hrvatska/
Croatia): Karnizam: animalističko-bioetička misao Melanie
Joy / Carnism: Animalistic-Bioethical Thought by
Melanie Joy
15.30–15.45 IGOR LUKIĆ (Hrvatska/Croatia): Obrazovni sustav kao
bioetički problem / Educational System as a Bioethical
Problem
15.45–16.00 Rasprava / Discussion
16.00–16.15 Pauza / Break
16.15–16.30 MARTINA ŠENDULA-PAVELIĆ (Hrvatska/Croatia): U
potrazi za moralnim kompasom – emocionalni aspekti
moralnosti / In Pursuit of a Moral Compass – Emotional
Aspects of Morality
24

16.30–16.45 MARIJANA KOLEDNJAK (Hrvatska/Kroatien): Suosjećanje
kao temeljni filozofski stav Marthe Nussbaum / Mitgefühl
als grundlegende philosophische Einstellung von
Martha Nussbaum
16.45–17.00 NADA MLADINA, DEVLETA HADŽIĆ, ŽARKO MLA-
DINA (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
Obiteljska neuroza – mikroklima za očuvanje djetinjeg
svijeta / Family Neurosis – Microclimate for the Preservation
of a Childish World
17.00–17.15 Rasprava / Discussion
17.15–17.30 Pauza / Break
17.30–17.45 JASMINKA PAVELIĆ (Hrvatska/Croatia): Morbidna gojaznost
u dječjoj dobi – oblik roditeljskog zlostavljanja? /
Morbid Childhood Obesity – Is It a Child Abuse?
17.45–18.00 ZDENKO ZEMAN, MARIJA GEIGER ZEMAN (Hrvatska/Croatia):
»Brže-bolje u formu« – mitologija ljepote,
komercijalizacija i discipliniranje tijela / “Get into Shape
at Full Speed” – Beauty Mythology, Commercialisation
and Body Discipline
18.00–18.15 SANJIN MUSA, ŠEILA CILOVIĆ-LAGARIJA (Bosna
i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina): Stigma i diskriminacija
koja se veže uz HIV i AIDS – osvrt na problem
i ponuđena rješenja / Stigma and Discrimination Related
to HIV and AIDS – Review of the Problem and Proposed
Solutions
18.15–18.30 AJNIJA OMANIĆ, MEVLIDA SERDAREVIĆ, AMER
OVČINA, HAJRUNISA ČUBRO (Bosna i Hercegovina/
Bosnia and Herzegovina): Etička pitanja promjene imena
– društveno-ekonomski uzroci i posljedice unutar mikrozajednice
/ Ethical Issues of Name Change – Socio-Economic
Causes and Consequences within the Micro-Community
18.30–18.45 Rasprava / Discussion
25

SEKCIJA C: Hotel Vespera (hrvatski) /
SECTION C: Vespera Hotel (Croatian)
26
Studentska bioetička radionica
BIOETIKA I PSIHA
(2. dio)
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS AND PSYCHE
(Part 2)
15.00–16.15 Psiha, tijelo, geni / Psyche, Body, Genes
● NIKOLINA ĆAVAR (Hrvatska/Croatia): Utjecaj misaonih obrazaca
na stvaranje fizičkih bolesti / The Influence of Thought Patterns on
Creating Physical Illnesses
● EVICA JURKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Tiresijin kompleks / The Tiresias
Complex
● BILJANA RISTIĆ (Srbija/Serbia): Downov sindrom kao indikacija
za namjerni prekid trudnoće / Down Syndrome as an Indication for
Abortion
● Rasprava / Discussion
16.15–16.30 Pauza / Break
16.30–18.00 Psiha, ljudska narav i ne-ljudsko (1) /
Psyche, Human Nature and the Non-Human (1)
● MAŠA DUNATOV, IVAN CEROVAC (Hrvatska/Croatia): Uloga
moralnih intuicija u etici / Role of Moral Intuitions in Ethics
● JOVANA POTPARA (Srbija/Serbia): Fizikalističko shvaćanje psihe i
problem etike / Physicalistic Understanding of Psyche and the Issue
of Ethics
● ZDRAVKO POPOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Bios kao psihe, psihe kao
tehne, tehne kao bios / Bios as Psyche, Psyche as Techne, Techne as
Bios

● DAVID DUBROVIĆ, MIRELA FUŠ (Hrvatska/Croatia): Digitalna
besmrtnost / Digital Immortality
● Rasprava / Discussion
18.00–18.15 Pauza / Break
18.15–19.30 Psiha, ljudska narav i ne-ljudsko (2) /
Psyche, Human Nature and the Non-Human (2)
● RAHELA JUG (Hrvatska/Croatia): Psihijatrija kod životinja / Animal
Psychiatry
● NINO KADIĆ (Hrvatska/Croatia): Ksenopsihologija / Xenopsychology
● SUZANA KRČMAREK (Hrvatska/Croatia): Tko želi biti sam?! /
Who Wants to Be Alone?!
● Rasprava / Discussion
19.30 Večera / Dinner
21.00 (Hotel Aurora, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great Hall)
Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja /
Presentation of recent bioethical publications
● Ante Čović (Hrsg./ed.): Integrative Bioethik und Pluriperspektivismus
/ Integrative Bioethics and Pluri-Perspectivism [Integrativna
bioetika i pluriperspektivizam]
● Amir Muzur, Hans-Martin Sass (eds.): Fritz Jahr and the
Foundations of Global Bioethics. The Future of Integrative Bioethics
[Fritz Jahr i temelji globalne bioetike. Budućnost integrativne bioetike]
● Дејан Донев (ур./ed.): Зборник од Првата меѓународна интердисциплинарна
конференција »Биоетиката – знак на новото
доба: биоетиката, медиумите, правото и медицината« / Proceedings
from First international interdisciplinary conference “Bioethics
– the sign of a new era: bioethics, media, law and medicine”
[Zbornik Prve međunarodne interdisciplinarne konferencije »Bioetika
– znak novog doba: bioetika, mediji, pravo i medicina«]
27

● Iva Rinčić: Europska bioetika: ideje i institucije [European Bioethics:
Ideas and Institutions]
● Tomislav Krznar: Znanje i destrukcija. Integrativna bioetika i
problemi zaštite okoliša [Knowledge and Destruction. Integrative Bioethics
and the Issues of Environmental Protection]
● Sandra Radenović: Bioetika i medicina [Bioethics and Medicine]
● Tatjana Stepinac: Priča o kapljici Karli [Story of the Drop
Called Karla]
● Bioetika u časopisima / Bioethics in journals: Filozofija (Skopje), Filozofska
istraživanja (Zagreb), Jahr (Rijeka), Medix (Zagreb), Socijalna ekologija
(Zagreb), The Holistic Approach to Environment (Zagreb), Treći
program (Beograd), Universitas (Split), Znakovi vremena (Sarajevo)
Predstavljači / Presenters: Amir Muzur, Dejan Donev, Nada Gosić, Hrvoje
Jurić, Zoran Todorović, Karel Turza, Tomislav Krznar
UTORAK, 15. svibnja 2012. / TUESDAY, May 15, 2012
SEKCIJA A: Hotel Aurora, Velika dvorana (hrvatski) /
SECTION A: Aurora Hotel, Great hall (Croatian)
28
9.00–9.15 NUSRET ISANOVIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and
Herzegovina): Konvergencija makroparadigmatskih svijesti
i širenje horizonata integrativne bioetike / Convergence
of Macro-paradigmatic Consciousnesses and Widening
the Horizons of Integrative Bioethics
9.15–9.30 MEHMED KICO (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
O mogućnostima prevođenja u razvoju integrativne
bioetike / On the Possibility of Translating in the
Development of Integrative Bioethics
9.30–9.45 GORAN GRGEC (Hrvatska/Croatia): Odnos prema prirodi
kod svetog Franje i u zen budizmu (i druge paralele) /
St. Francis’ and Zen-Buddhistic Attitudes towards Nature
(and Other Parallels)

9.45–10.00 Rasprava / Discussion
10.00–10.15 Pauza / Break
10.15–10.30 IGOR ČATIĆ, MAJA RUJNIĆ-SOKELE (Hrvatska/Croatia):
Etičnost djelovanja hrvatskih podružnica stranih
udruga / Ethics in the Activities of the Croatian Branches
of Foreign Associations
10.30–10.45 NADA GOSIĆ (Hrvatska/Croatia): Strukovne organizacije
u području zdravstva u Republici Hrvatskoj / Professional
Organisations in the Area of Healthcare in the
Republic of Croatia
10.45–11.00 MILICA PROSTRAN (Srbija/Serbia): Etički odbor u
Kliničkom centru Srbije: naše iskustvo / The Ethical Committee
in the Clinical Center of Serbia: Our Experience
11.00–11.15 Rasprava / Discussion
11.15–11.30 Pauza / Break
11.30–11.45 SILVANA VOZILA, IVA SORTA BILAJAC (Hrvatska/
Croatia): Etičke dileme medicinskih sestara u primarnoj
zdravstvenoj zaštiti / Nurses’ Ethical Dilemmas in the Primary
Health-Care Setting
11.45–12.00 SLAVKO ANTOLIĆ, ALEKSANDAR RACZ (Hrvatska/
Croatia): Uvjerenja medicinskih sestara o (ne)etičnosti
farmaceutske industrije i zdravstva – od lijeka kao panacee
do metafore o grijehu struktura / Nurses’ Beliefs on
(the Lack of) Ethics in Pharmaceutical Industry and Health
Sector – from Drug as a Panacea to the Metaphor on the
Structures’ Sin
12.00–12.15 BRANISLAVA MEDIĆ, BOJAN STOPIĆ, ZORAN TO-
DOROVIĆ, KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ, MILICA
PROSTRAN (Srbija/Serbia): Utjecaj edukacije na bioetičke
stavove: što studenti medicine znaju o rijetkim bolestima?
/ Influence of Education on Bioethical Attitudes:
What Medical Students Know about Rare Diseases?
29

12.15–12.30 LIDIJA GAJSKI (Hrvatska/Croatia): Cijepljenje – spas
od zaraznih bolesti ili nepotreban rizik? / Vaccination
– a Rescue from Infectious Diseases or an Unnecessary
Risk?
12.30–12.45 KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ, ZORAN TODOROVIĆ,
SONJA VUČKOVIĆ, BRANISLAVA MEDIĆ, MILICA
PROSTRAN (Srbija/Serbia): Osnovni principi bioetike u
razvoju antikancerskih lijekova / Basic Principles of Bioethics
in the Development of Anticancer Drugs
12.45–13.00 Rasprava / Discussion
SEKCIJA B: Hotel Aurora, Mala dvorana (engleski, njemački i
hrvatski) /
SECTION B: Aurora Hotel, Small hall (English, German and
Croatian)
9.00–9.15 ANTON MLINAR (Slovenia/Slovenija): Do We Need a
Responsive Science? / Trebamo li responzivnu znanost?
9.15–9.30 SIMONA ŠEMEN (Slovenia/Slovenija): The Doctor’s
Autonomy and the Patient’s Rights in the Use of Complementary
Medicine (Homeopathy) / Liječnikova autonomija
i prava pacijenta pri upotrebi komplementarne medicine
(homeopatije)
9.30–9.45 IRINA GEORGIEVA (Bulgarien/Bugarska): Umweltfreundlich
leben – ethische Verantwortung für eine nachhaltige
Entwicklung / Život u skladu s okolišem – etička
odgovornost za održivi razvoj
9.45–10.00 ZORAN TODOROVIĆ (Serbia/Srbija): National Advisory
Board on Research Ethics: Challenges and Opportunities
/ Republički etički savjet za dobrobit oglednih životinja:
izazovi i mogućnosti
10.00–10.15 Discussion / Rasprava
10.15–10.30 Pauza / Break
30

10.30–10.45 ŽIVKA JURIČIĆ (Hrvatska/Croatia): Definicija zdravlja
Svjetske zdravstvene organizacije: zorni primjer perzistencije
arhetipskih biofantazija / Definition of Health by
the World Health Organisation: an Explicit Example of the
Persistence of Archetypal Biofantasies
10.45–11.00 KREŠIMIR BABEL (Hrvatska/Croatia): Metafore po kojima
bolujemo / Metaphors We Suffer From
11.00–11.15 NEVENA MILOSAVLJEVIĆ LABUS (Srbija/Serbia):
Bioetički aspekti reiki terapije / Bioethical Aspects of
Reiki Therapy
11.15–11.30 DAMIR ŽUBČIĆ, VESNA ŠENDULA JENGIĆ (Hrvatska/Croatia):
Domaće životinje kao aditivi ljudskoga zdravlja
/ Domestic Animals as Additives to Human Health
11.30–11.45 Rasprava / Discussion
11.45–12.00 Pauza / Break
12.00–12.15 FULVIO ŠURAN (Hrvatska/Croatia): Zdravlje i medikalizacija
/ Health and Medicalisation
12.15–12.30 SANDRA RADENOVIĆ (Srbija/Serbia): Odnos liječnik–
pacijent u nekim granama medicine – koncept medicine
fokusirane na pacijenta i/ili integrativni model odnosa liječnik–pacijent
(primjeri) / Physician–Patient Relationship
in Certain Medical Branches – Patient Centred Medicine
Concept and/or Integrative Model of Physician–Patient
Relationship (Examples)
12.30–12.45 DANIJELA TIOSAVLJEVIĆ MARIĆ (Srbija/Serbia): Liječenje
komuniciranjem u medicini / Treating by Communication
in Medicine
12.45–13.00 KAREL TURZA (Srbija/Serbia): Priopćavanje loših vijesti
/ Breaking Bad News
13.00–13.15 Rasprava / Discussion
31

SEKCIJA C: Hotel Vespera (hrvatski) /
SECTION C: Vespera Hotel (Croatian)
Studentska bioetička radionica
BIOETIKA I PSIHA
(3. dio)
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS AND PSYCHE
(Part 3)
9.00–10.15 Psiha, bolest i stigmatizacija /
Psyche, Illness and Stigmatisation
● MARIJANA FILIPETI (Hrvatska/Croatia): Zašto se ubijamo? / Why
Are We Killing Ourselves?
● VUK PRICA (Hrvatska/Croatia): Terapija pacijenata oboljelih od
shizofrenije / Therapy of Patients Suffering from Schizophrenia
● LOVRO SAVIĆ (Hrvatska/Croatia): Uloga dvorazinske interakcije u
objašnjenju stigme mentalnih bolesti / Role of Two-Stage Interaction
in Explaining Stigma of Mental Disorder
● Rasprava / Discussion
10.15–10.30 Pauza / Break
10.30–11.45 Psiha kao ekonomsko-politička agentura (1) /
Psyche as an Economic-Political Agency (1)
● TONI BANDOV (Hrvatska/Croatia): Ideološki mehanizmi u psihijatrijskoj
praksi / Ideological Mechanisms in Psychiatric Practice
● KAROLINA HRGA (Hrvatska/Croatia): Mizanscena (post)edipovske
kulture. Shizoidni potencijal revolucionarnog subjekta promjene
/ The (Post)Oedipal Culture mise en scène. Schizoid Revolutionary
Potential of the Subject of Change
32

● BERNARD KOLUDROVIĆ (Hrvatska/Croatia): Kolonizacija psihe:
subjektivacija kolonijalnog drugog / Colonisation of Psyche: Subjectivisation
of the Colonial Other
● Rasprava / Discussion
11.45–12.00 Pauza / Break
12.00–13.15 Psiha kao ekonomsko-politička agentura (2) /
Psyche as an Economic-Political Agency (2)
● EVA FELDMAN, LUKA HRVOJ (Hrvatska/Croatia): Vječno usađivanje
/ Eternal Inception
● IVAN ŽANETIĆ (Hrvatska/Croatia): Razvijeni kapitalizam na okupu
drže naše emocije / Today’s Capitalism Is Held Together by Our
Emotions
● ROMANA PERKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Etički standardi u neuroekonomiji
/ Ethical Standards in Neuroeconomics
● Rasprava / Discussion
13.30 Ručak / Lunch
14.30 (Hotel Aurora, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Skupština Hrvatskog bioetičkog društva /
Convention of the Croatian Bioethics Society
16.00 Izlet / Excursion
19.30 Večera / Dinner
21.00 (Hotel Aurora, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Plenarna izlaganja: Uz 50. obljetnicu »službenog« početka bioetike /
Plenary papers: On the Occasion of the 50th Anniversary of the
“Official” Beginning of Bioethics
● IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR (Hrvatska/Croatia): Bubreg, povjerenstvo,
reportaža: etičke i bioetičke dileme u povodu 50 godina od
članka »Oni odlučuju tko živi, tko umire« Shane Alexander / Kidney,
Committee, and a Reportage: Ethical and Bioethical Dilemmas in the
33

Occasion of the 50th Anniversary of Shana Alexander’s Article “They
Decide Who Lives, Who Dies”
● HRVOJE JURIĆ (Hrvatska/Croatia): Etički komiteti i integrativna
bioetika / Ethical Committees and Integrative Bioethics
● IVANA ZAGORAC (Hrvatska/Croatia): Preispitivanje početaka bioetike
/ The Beginnings of Bioethics Reconsidered
● Rasprava / Discussion
SRIJEDA, 16. svibnja 2012. / WEDNESDAY, May 16, 2012
Okrugli stol
BIOETIKA I KEMIJA
Round Table
BIOETHICS AND CHEMISTRY
9.00–9.15 Uvodna riječ / Introduction
9.15–10.15 Izlaganja / Papers
● VALERIJE VRČEK (Hrvatska/Croatia): Etika okoliša / Environmental
Ethics
● SNJEŽANA PAUŠEK BAŽDAR (Hrvatska/Croatia): Odnos materijalne
i duhovne komponente u razvitku kemije: od alkemije i arheusa
do vitalnog principa / Relation between Material and Spiritual Components
in the Development of Chemistry: From Alchemy and Archeus
to the Principle of Vitality
● SREĆKO VALIĆ (Hrvatska/Croatia): Bioetika i kemija / Bioethics
and Chemistry
● NENAD TRINAJSTIĆ (Hrvatska/Croatia): O broju 13 / About the
Number 13
10.15–12.00 Rasprava / Discussion
12.30 Ručak / Lunch
– Odlazak sudionika / Departure of participants
34

sažeci izlaganja
paper abstracts

simpozij
INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA
Plenarna izlaganja
Symposium
INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH
Plenary papers
DEJAN DONEV
Centre for Integrative Bioethics, Kumanovo, Macedonia /
Centar za integrativnu bioetiku, Kumanovo, Makedonija
APPEARANCE OF THE STEM OF BIOETHICAL
CONSCIOUSNESS IN MACEDONIA
Bioethics can be considered and used as one of the most powerful and
constructive resources for solving problems of general existence and survival,
mainly thanks to its study and research within the educational system
and scientific research, because it is very efficient basis for creating and developing
new forms of rigorous human consciousness and self-awareness.
Generally speaking, this means that it is more than necessary to introduce
bioethics on a broad level.
Unlike many neighbouring countries on the Balkan, in Macedonia one
does not talk about bioethics as a developing discipline (which is a normal
fact or a part of scientific activities and researches anywhere else), or even
less does one talk about bioethics as something that is a part of the educational
system, including ethical education and science. While the world
is working on the preparations for the worst possible scenario regarding
climate changes and other factors, at the very same time, this same world
is doing its best for implementing bioethics and bioethical education as ac-
37

tive parts of saving lives and living. But what is happening in Macedonia
with the idea and practice of bioethics? Are there any traces in terms of the
history of bioethical consciousness?
POJAVA KLICE BIOETIČKE SVIJESTI U MAKEDONIJI
Bioetika se može promatrati i upotrebljavati kao jedno od najmoćnijih
i najkonstruktivnijih sredstava za rješavanje problema općeg postojanja i
opstanka, i to zahvaljujući njezinu izučavanju i istraživanju unutar obrazovnog
sustava i znanstvenih istraživanja. Tome je tako zato što je bioetika
vrlo učinkovita baza za stvaranje i razvoj novih oblika stroge ljudske svijesti
i samosvijesti. Generalno, ovo znači da je više nego potrebno uvesti
bioetiku na velika vrata.
Za razliku od susjednih zemalja na Balkanu, u Makedoniji se ne govori
o razvoju bioetike kao discipline (što je normalna činjenica ili dio znanstvene
djelatnosti i istraživanja bilo gdje drugdje), a još manje se govori o
bioetici kao dijelu sustava obrazovanja, uključujući etičko obrazovanje i
znanost. Pripremajući se za najgori mogući scenarij, zbog klimatskih promjena
i drugih čimbenika, svijet čini sve da implementira bioetiku i bioetičko
obrazovanje kao aktivne dijelove spašavanja života i življenja. No,
što se događa u Makedoniji s idejom i prakse bioetike? Da li uopće postoji
bilo kakav trag u smislu povijesti bioetičke svijesti?
HRVOJE JURIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
ETIČKI KOMITETI I INTEGRATIVNA BIOETIKA
Vezivanje »početka bioetike« uz osnivanje »prvog etičkog komiteta«
(Centar za umjetni bubreg, Švedska bolnica, Seattle, SAD, 1962.) u prikazima
povijesti bioetike ima, u prvom redu, simboličko značenje, ali u
ovom ću izlaganju nastojati pokazati da je to moguće i sadržajno opravdati.
Naime, s osnivanjem tog komiteta (ili, drugačije rečeno, s onim što danas
smatramo bitnim u osnivanju tog komiteta) inaugurirana je drugačija vrsta
refleksije i drugačija vrsta institucionalizacije odlučivanja, najprije u medi-
38

cini, zatim u biomedicinskim istraživanjima, a naposljetku i u područjima
koja se ne tiču ljudskoga zdravlja, pa čak ni ljudske dobrobiti uopće.
Nerazmjer između tehnoznanstvene moći, tj. »apsolutne izvršivosti«,
i odgovornosti za djelovanje u svjetlu te moći, tj. manjka ili nepostojanja
moralnih i etičkih orijentira – dovelo nas je, kako kaže Hans Jonas, u situaciju
»etičkog vakuuma«. Koncept etičkih komiteta, a u idealnom slučaju i
njihova praksa, nudi rješenje ovog problema, jer omogućuje drugačiju distribuciju
moći i odgovornosti, odnosno njihovo balansiranje. Ukoliko se ne
upadne u opasnost krivog tumačenja i zloupotrebe moći i odgovornosti samih
etičkih komiteta, njih se može shvatiti ne samo kao sredstvo neutraliziranja
paternalizma u medicinskoj skrbi, koji je u konačnici štetan i za same
liječnike, nego i kao sredstvo relativiziranja svakog monoperspektivizma i
redukcionizma, u bilo kojem području djelovanja, na bilo kojoj razini.
U tom smislu, pokazat ću kako je ono što iščitavamo iz događaja osnivanja
»prvog etičkog komiteta« odredilo razvoj bioetike u rasponu od formiranja
»bioetike kao društvenog pokreta«, preko »izuma bioetike« kod
Van Rensselaera Pottera, do ideje i projekta »integrativne bioetike« koja
počiva na interdisciplinarnosti, pluriperspektivnosti i integrativnosti, a
koja predstavlja podlogu i okvir ovog izlaganja.
ETHICAL COMMITTEES AND INTEGRATIVE BIOETHICS
Connecting the “beginning of bioethics” with the establishment of “the
first ethical committee” (Artificial Kidney Center, Swedish Hospital, Seattle,
USA, 1962) in various reviews of the history of bioethics, above all,
has a symbolic meaning, but in this paper I will try to show that it is possible
to justify this on a content level as well. Namely, with the establishment
of the committee (or, in other words, with what we today consider relevant
in the establishment of this committee) a different kind of reflection and
institutionalisation of decision-making has been inaugurated, first of all in
medicine, then in biomedical research, and finally, in areas not related to
human health or even human welfare in general.
Disproportion between techno-scientific power, i.e. the “absolute feasibility”,
and responsibility to act according to the power, i.e. lack or absence
of moral and ethical orientation – has brought us, in Hans Jonas’ words, to
the situation of “ethical vacuum”. The concept of ethical committees, and
in ideal cases also their practice, offers the solution to this problem, because
it allows a different distribution of power and responsibility, i.e. their
39

alancing. If we do not fall into danger of misinterpretation and misuse of
power and responsibility of ethical committees, then they can be perceived
not only as a means of neutralising paternalism in medical care, which is
ultimately harmful for the physicians themselves, but also as a means of
relativising each monoperspectivism and reductionism, in any field of activity,
at any level.
In this sense, I will show that what we read in the event of establishing
“the first ethical committee” has defined the development of bioethics in
the range from forming “bioethics ad a social movement”, through the Van
Rensselaer Potter’s “invention of bioethics”, to the idea and project of “integrative
bioethics” which is based on interdisciplinarity, pluri-perspectivism
and integrativity, and which represents the foundation and framework
of this paper.
MISLAV KUKOČ
Faculty of Philosophy, University of Split, Croatia /
Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska
MEDITERRANEAN AND EUROPEAN DESIGNATIONS AND
FEATURES OF INTEGRATIVE BIOETHICS
The concept of integrative bioethics as an interdisciplinary scholarly
and pluri-perspective area has gradually developed at philosophical and
interdisciplinary conferences and institutions on the “bioethical islands”
of the Croatian Mediterranean. In this presentation, the author examines
the formation, development and prospects of integrative bioethics in the
context of different Mediterranean and European approaches to bioethics
and bioethical issues, as well as the contribution of integrative bioethics to
the Europeanisation of bioethics.
MEDITERANSKE I EUROPSKE
ZNAČAJKE I OBILJEŽJA INTEGRATIVNE BIOETIKE
Koncept integrativne bioetike, kao interdisciplinarnog znanstvenog i
pluriperspektivističkog područja, postupno se razvijao u okviru filozofskih
i interdisciplinarnih konferencija i institucija na »bioetičkim otoci-
40

ma« hrvatskog Mediterana. U ovome se prilogu istražuje nastanak, razvoj
i perspektive integrativne bioetike u kontekstu različitih mediteranskih i
europskih pristupa bioetici i bioetičkim pitanjima, kao i njezin doprinos
europeizaciji bioetike.
GORAN MIJALJICA
School of Medicine, University of Split, Croatia /
Medicinski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska
RESEARCH ETHICS EDUCATION
IN SOUTHEAST EUROPE
First hospital and research ethics committees in the region of Southeast
Europe were formed in 1970s; however, the education in research ethics
did not follow.
This paper will address the position of research ethics in medical education
in Southeast Europe. In addition to the analysis of teaching hours
for medical ethics and/or bioethics, year of study on which the course is
taught, and number of European Credit Transfer System (ECTS) points,
content of research ethics was identified and analysed. The average number
of teaching hours in medical ethics and bioethics is 27.07, lower than the
mean value of teaching hours for countries in the European Union – which
was 44 hours. Research ethics programs virtually share no similarities.
Some shared features include terms like ‘medical research’ or ‘medical
experiment’ (75%), ‘Declaration of Helsinki’ (50%), and ‘ethics committees’
(37.5%). Other important issues, such as minimal risk, clinical trials
and clinical equipoise are part of only one program. A potential solution is
a separate postgraduate course in research ethics.
EDUKACIJA IZ ETIKE U ISTRAŽIVANJIMA
U JUGOISTOČNOJ EUROPI
Unatoč tome što su prva etička povjerenstva u našoj regiji osnovana u
sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, edukacija iz etike u istraživanjima
nije pratila razvoj povjerenstava.
41

Ovaj rad se poglavito bavi položajem etike u istraživanjima u nastavi
medicinskih fakulteta u jugoistočnoj Europi. Osim analize broja nastavnih
sati za medicinsku etiku i/ili bioetiku, godinâ studija na kojima se predmet
nalazi, te broja ECTS bodova, izdvojen je i analiziran sadržaj koji
se odnosi na etiku u istraživanjima. Prosječna vrijednost nastavnih sati u
zemljama jugoistočne Europe je 27,07 sati, dok u zemljama Europske unije,
za usporedbu, iznosi 44 nastavna sata. Teme iz etike u istraživanjima
također pokazuju značajne razlike između medicinskih fakulteta u regiji.
Neke zajedničke karakteristike su pojmovi: ‘medicinska istraživanja’ ili
‘medicinski eksperimenti’ (75%), ‘Helsinška deklaracija’ (50%) i ‘Etička
povjerenstva’ (37,5%). Druge važne teme, poput minimalnog rizika, kliničkih
istraživanja i ‘clinical equipoise’ navedene su u jednom programu.
Moguće rješenje je pokretanje izdvojenog poslijediplomskog tečaja iz etike
u istraživanjima.
AMIR MUZUR, IVA RINČIĆ
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia /
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska
THE EARLY HISTORY OF BIOETHICS
IN CROATIA REVISITED (1985–1995)
The paper departs from emphasizing the necessity of re-writing general
bioethics history, taking into consideration recent research on Fritz Jahr.
The arrival of bioethics to Croatia, according to the authors, may be dated
to 1985, when Valentin Pozaić used the term ‘bioethics’ for the first time in
literature. The paper follows the development of the discipline by theologians,
lawyers, and the School of Medicine in Rijeka, where bioethics was
introduced, in the early 1990s, into academic education.
As a conclusion, it is stated that modern Croatian bioethics is characterised
by a fascinating variety of forms and authors, a very efficient and
active network, a long list of publications, and certain globally innovative
initiatives (integrative bioethics, European bioethics). This development
was hardly to be foreseeable from the presented early history of the discipline.
42

PRILOG RANOJ POVIJESTI BIOETIKE U HRVATSKOJ
(1985.–1995.)
Rad polazi od naglašavanja potrebe pisanja nove povijesti bioetike
uopće, uzimajući u obzir rezultate nedavnih istraživanja Fritza Jahra. Prema
autorima, dolazak bioetike u Hrvatsku može se datirati u 1985. godinu,
kada je Valentin Pozaić prvi put u literaturi upotrijebio pojam ‘bioetika’.
Rad slijedi razvitak discipline u teološkom miljeu, među pravnicima i na
Medicinskom fakultetu u Rijeci, gdje je bioetika ranih devedesetih godina
uvedena u akademsku nastavu.
U zaključku se navodi da se suvremena hrvatska bioetika odlikuje fascinantnom
raznolikošću oblika i autora, vrlo učinkovitom mrežom, dugom
listom publikacija i nekim globalno zanimljivim inicijativama (integrativna
bioetika, europska bioetika). Ovaj je razvitak bio teško predvidljiv iz
izložene rane povijesti discipline.
IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
BUBREG, POVJERENSTVO, REPORTAŽA
Etičke i bioetičke dileme u povodu 50 godina od članka
»Oni odlučuju tko živi, tko umire« Shane Alexander
Kada je 1961. Belding Scribner otvorio Centar za umjetni bubreg u
Seattleu (Seattle Artificial Kidney Center), nije se činilo da će, osim spašavanja
života kroničnih bubrežnih bolesnika, njegovo djelovanje postati
jednim od ishodišta bioetičkog razvoja u SAD. Uz Savjetodavno medicinsko
povjerenstvo (Medical Advisory Committee), odabir pacijenata
pripao je Savjetodavnom pristupnom povjerenstvu (Admissions Advisory
Committee), sastavljenom od ne-liječnika i laika. Činjenica da su sastav i
uloga ovog Povjerenstva danas poznati široj (bioetičkoj) javnosti zasluga
je Shane Alexander, koja je prije točno 50 godina (1962.) u časopisu Life
objavila reportažu »Oni odlučuju tko živi, tko umire. Medicinsko čudo i
moralni teret malog povjerenstva«, ostavivši nepovratno trag u američkoj
bioetičkoj povijesti.
43

Ovaj rad nastoji rekonstruirati povijesne i društvene okolnosti koje su
dovele do osnivanja ovog Povjerenstva. Temeljna je teza autora rada da je
nakana njegova osnivanja bila bitno drugačija od njegove današnje percepcije.
U nastavku analize, naznačuje se razvojni put (bio)etičkih povjerenstava
u posljednjih pola stoljeća kao specifičnog oblika institucionalnog
odlučivanja, s osobitim osvrtom na njihovu današnju zlouporabu u osnivanju
i odlučivanju.
KIDNEY, COMMITTEE, AND A REPORTAGE
Ethical and Bioethical Dilemmas in the Occasion of the 50th Anniversary of
Shana Alexander’s Article “They Decide Who Lives, Who Dies”
When, in 1961, Belding Scribner opened the Seattle Artificial Kidney
Center, it did not seem that, besides saving lives of chronic kidney patients,
its activity would become one of the departure points of bioethics development
in the USA. Besides the Medical Advisory Committee, the selection
of patients was assigned to the Admissions Advisory Committee constituted
out of non-physicians and lay persons. For the fact that the composition
and role of this Committee became known to a broader (bioethical) public
we should thank Shana Alexander, who precisely 50 years ago (in 1962)
published the reportage “They decide who lives, who dies: Medical miracle
and moral burden of a small committee” in the Life magazine, leaving an
irreversible trace in the history of American bioethics.
This paper tries to reconstruct historical and social circumstances which
brought to the foundation of that Committee. The basic thesis of the authors
of this paper is that the motivation of the Committee’s founders was
essentially different from its modern perception. In addition to the analysis,
suggested has been the developmental path of (bio)ethical committees in
the last fifty years as a specific form of institutional decision making, with
special regard to their current abuse in founding and deciding.
44

IVANA ZAGORAC
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
PREISPITIVANJE POČETAKA BIOETIKE
Rad razmatra »rođenje« bioetike s dva aspekta: pojava termina ‘bioetika’
i pojava bioetike same. U prvome dijelu ukratko će se analizirati doprinosi
Van Rensselaera Pottera, Andréa Hellegersa i Fritza Jahra, s posebnim
osvrtom na njihovo naslijeđe u suvremenim razumijevanjima predmetnog
područja i ciljeva bioetike. Drugi dio razmotrit će pred-povijest bioetike.
Osnovna teza koja se pritom zastupa jest da su suvremene interpretacije
ključnih povijesnih događaja koji su oblikovali bioetiku često vođene različitim
razumijevanjima samog termina ‘bioetika’. Marginaliziranje utjecajnog
pokreta protiv nuklearnog naoružanja, posebno aktivnog u godinama
prije »službenog« početka bioetike, predstavlja jedan takav primjer.
Na tome tragu, rad će završno argumentirati u prilog revalorizacije antinuklearnog
pokreta u povijesti i pred-povijesti bioetike.
THE BEGINNINGS OF BIOETHICS RECONSIDERED
The “birth” of bioethics will be discussed regarding two aspects: the
emergence of the term ‘bioethics’ and the emergence of bioethics itself.
Regarding the first aspect, contributions of Van Rensselaer Potter, André
Hellegers, and Fritz Jahr will be briefly discussed by pointing to the legacy
of each in the modern understandings of the subject field and goals of bioethics.
Second aspect refers to the prehistory of bioethics. The main thesis
that is advocated here is that the modern interpretations of crucial historical
events that shaped bioethics are often guided by different understandings
of the very term ‘bioethics’. Modern marginalisation of the influential
anti-nuclear movement, especially prominent in the years preceding the
“official” beginnings of bioethics, is the prime example. Hence the final
part of the paper arguments in favour of revalorisation of the anti-nuclear
movement in the history and pre-history of bioethics.
45

simpozij
INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA
Sekcijska izlaganja
Symposium
INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH
Section papers
SLAVKO ANTOLIĆ, ALEKSANDAR RACZ
Zdravstveno veleučilište, Zagreb, Hrvatska /
University of Applied Health Studies, Zagreb, Croatia
UVJERENJA MEDICINSKIH SESTARA O (NE)ETIČNOSTI
FARMACEUTSKE INDUSTRIJE I ZDRAVSTVA – OD LIJEKA
KAO PANACEE DO METAFORE O GRIJEHU STRUKTURA
Iako donedavno smatrani panaceom, lijekovi su danas postali metaforom
korumpiranosti liječničko-farmaceutskog lobija u kojem je partikularni
interes za profitom pretpostavljen djelovanju u najboljem interesu
pacijenta. Stavovi zdravstvenih radnika formiraju se i pod utjecajem
kontroverznih medijskih i stručnih rasprava o farmaceutskoj industriji
lijekova koje su posebno kulminirale tijekom 2011., a nesumnjivo značajno
utječu na stupanj povjerenja u tripartitnom odnosu zdravstvo – pacijent/javnost
– farmaceutika. Rad donosi rezultate istraživanja stavova
o farmaceutskoj industriji izraženih kroz stupanj slaganja na Likertovoj
5-stupanjskoj skali s 5 tematskih cjelina: partikularna korporativna korist
vs. djelovanja za opće dobro, kvaliteta domaćih vs. stranih lijekova,
odnosno generičkih vs. originalnih proizvoda, alternativni i tradicionalni
lijekovi vs. lijekovi farmaceutskih tvrtki, prikriveni i otvoreni marketing
vs. racionalne farmakoterapije i povjerenje u učinkovitost vs. skeptičnost
prema utemeljenosti djelovanja, a dobivene rezultate uspoređuje s dostupnim
rezultatima istraživanja stavova u općoj populaciji.
47

NURSES’ BELIEFS ON (THE LACK OF) ETHICS IN
PHARMACEUTICAL INDUSTRY AND HEALTH SECTOR
– FROM DRUG AS A PANACEA TO THE METAPHOR
ON THE STRUCTURES’ SIN
Although until recently viewed upon as panacea, drugs have nowadays
grown into the metaphor of corruption of medical-pharmaceutical lobby
which puts its particular profit-gaining interests before the best interests of
the patient population. Healthcare professionals’ attitudes are also shaped
under the influence of controversial media and expert panel discussions on
pharmaceuticals, which reached their peak in 2011 and have an indubitable
impact on the degree of trust witnessed within the tripartite relationship
between the health sector, the patient/general public and pharmaceutical
industry. This paper brings the results of investigation into the attitudes on
pharmaceutical industry, expressed as a level of agreement ranked on the
5-point Likert scale covering 5 domains: particular corporate benefit vs.
common good, the quality of domestic vs. imported drugs, i.e. generic vs.
original products, alternative and traditional remedies vs. pharmaceuticals,
disguised and undisguised marketing vs. rational pharmacotherapy, and
trust in efficiency vs. scepticism about the rationale for use. The obtained
results are compared against the available output of general populationbased
attitude studies.
KREŠIMIR BABEL
Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, Hrvatska /
Croatian Philosophical Society, Zagreb, Croatia
METAFORE PO KOJIMA BOLUJEMO
U izlaganju ću pokušati ukazati na moguće doprinose razmatranja
metafora kao načela spoznaje raspravi o konceptualnim temeljima krize
u medicini. Stoga ću u prvom dijelu dati sažeti prikaz temeljnih postavki
kognitivne teorije metafore u djelu Georgea Lakoffa i Marka Johnsona
koje će poslužiti kao smjernice u propitivanju metafora zdravlja i bolesti.
U drugom dijelu u razmatranje ću uzeti primjere metafora vezanih uz pojmove
zdravlja i bolesti uvriježenih kako u svakodnevnom govoru tako i
48

u znanstvenim i stručnim medicinskim diskursima. Pokušat ću ukazati na
koji način one utječu na poimanje zdravlja i bolesti te usmjeruju djelovanje
unutar medicinske prakse, u kojoj se kriza medicine najjasnije očituje u
vidu dehumaniziranog karaktera odnosa između aktera te prakse. Također
će biti riječi i o nekonvencionalnim, alternativnim metaforama i njihovim
potencijalima za uspostavu drukčijih, humanijih pojmova i principa prema
kojima bi se medicinska praksa mogla ravnati. U konačnici ću ponuditi
jedan takav prijedlog koji proizlazi iz temeljnih postavki kognitivne teorije
metafora.
METAPHORS WE SUFFER FROM
In this paper I will attempt to point out possible contributions of considering
metaphors as principles of cognition to the discussion on conceptual
grounds of crisis in medicine. Hence the first part will be a brief
review of the basic features of cognitive theory of metaphor in the works
of George Lakoff and Mark Johnson, which will serve as guidelines in
examining metaphors of health and illness. The second part will deal with
conventional metaphors associated with the notions of illness and health in
everyday speech as well as in scientific and professional medical discourses.
I will try to indicate the ways in which these metaphors influence notions
of health and illness, thus directing actions in medical practice, which
is the place where the crisis of medicine is most clearly manifested in the
form of dehumanised character of relationship between medical practice
participants. Unconventional, alternative metaphors and their potential for
establishing different, more humane notions and principles which could
guide medical practice will also be discussed. Finally, I will offer one such
proposal which follows the basic ideas of cognitive theory of metaphor.
49

JOVAN BABIĆ
Faculty of Philosophy, University of Belgrade, Serbia /
Filozofski fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija
ECTOGENESIS: BEYOND PREGNANCY
Ectogenesis – artificial pregnancy – is one of those technological advances
that is not as widely discussed as some others, e.g. enhancing or
cloning. Part of reason for that might be in the fact that ectogenesis is not,
in moral and also legal terms, as disputable as these other phenomena, although
it could become more acute of a problem because it can become our
reality more easily. We presume that our acts and practices have to be regulated
in legal and social manner, but also that those regulations are based
on good moral reasoning. However, that is not always the case, especially
if a practice is a new one. In case when the benefits of this new practice
become irresistible, this lack of moral justification may prove to be a problem
for any kind of regulation. In this paper I intend to explore some of
the issues involved with this topic (like prospect of gender equality, “end
of abortion” issue, or the nature of possible changes that this could have for
our worldview and our patterns of values).
EKTOGENEZA: S ONU STRANU TRUDNOĆE
Ektogeneza – izvanmaternična trudnoća – predstavlja jedan od tehnoloških
izazova koji možda nije toliko problematičan i toliko upitan kao
kloniranje, ali se može ispostaviti da je brže ostvariv i da, barem za neko
vrijeme, ima dalekosežnije posljedice od mnogih drugih, široko diskutiranih
bioetičkih pitanja. Ektogeneza podrazumijeva stvaranje »umjetne maternice«,
jednog inkubatora koji može u potpunosti, od početka do kraja
»trudnoće«, zamijeniti ljudski uterus u njegovoj funkciji iznošenja života
od začeća do točke koju sad označavamo kao »porođaj«. U trenutku kad
ova mogućnost postane priuštiva, a to će biti kad postane dovoljno sigurna i
dovoljno jeftina, čovječanstvo će se suočiti s nizom pitanja koja će zahtijevati
pravnu i društvenu regulativu. Ova bi regulativa trebala biti zasnovana
na uvjerljivoj etičkoj analizi. U ovom izlaganju se načinju neka od pitanja
koja se pretpostavljaju u toj analizi, a koja autor smatra najvažnijima (od
rodne ravnopravnosti, preko »ukidanja abortusa«, do promjene slike svijeta
koju bi za sobom povlačila opća prihvaćenost ektogeneze).
50

PAVO BARIŠIĆ
Institut za filozofiju, Zagreb & Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu,
Hrvatska /
Institut für Philosophie, Zagreb & Philosophische Fakultät, Universität Split,
Kroatien
IZMEĐU ISTINE I PRIVIDA –
PLURIPERSPEKTIVIZAM I FAMA
Predavanje polazi od pitanja o uporištu glasine i mnijenja, Fame. Koja
je perspektiva istine koju iznosi na vidjelo i dalje razglašuje Fama? Na kakav
se temelj oslanja? U čemu počiva neobična moć i zavodljivost Fame?
Kako se Fama pojavljuje u modernim medijima komunikacije, gdje stanuje
i u čemu je njezina demonska snaga?
U izlaganju se prvo prikazuju i tumače pjesnički opisi Fame u djelima
od Homera i Hezioda do Vergilija i Ovidija. Potom slijedi usporedba i
razmatranje filozofskih refleksija o istini i prividu – s naglaskom na dvije
metafizičke prispodobe istine u Parmenida i Platona. Na kraju slijedi kritički
osvrt na suvremeno idoliziranja javnoga mnijenja iz obzora opreke
između glasine i privida, s jedne strane, istine i bitka, s druge strane. Je li
Fama glasnica istine, kako je oslovljavaju pjesnici, ili privida i mnijenja,
kako upozoravaju filozofi?
ZWISCHEN WAHRHEIT UND SCHEIN –
PLURIPERSPEKTIVISMUS UND FAMA
Der Vortrag geht von der Frage nach der Begründung des Gerüchts und
der Meinung, der Fama, aus. Was ist die Perspektive der Wahrheit, welche
die Fama zum Tageslicht bringt und weiter verbreitet? Auf welchen Grund
wird sie gelegt? Worin liegen die ungewöhnliche Macht und die Verführbarkeit
der Fama? Wie erscheint die Fama in modernen Kommunikationsmedien,
wo hält sie sich auf und woher stammt ihre dämonische Kraft?
In der Erörterung werden zuerst die dichterischen Schilderungen der
Fama in den Werken von Homer und Hesiod bis Vergil und Ovidius dargestellt
und gedeutet. Danach folgt eine vergleichende Auseinanderlegung
der philosophischen Reflexionen über Wahrheit und Schein – mit einer
Hervorhebung von zwei metaphysischen Gleichnissen der Wahrheit bei
51

Parmenides und Platon. Zum Schluss kommt eine kritische Betrachtung
des gegenwärtigen Idolisierens der öffentlichen Meinung von der Sichtweise
des Gerüchts und Scheins einerseits und der Wahrheit und des Seins
andererseits. Ist die Fama eine Verkünderin der Wahrheit, wie sie von den
Dichtern angesprochen wurde, oder des Scheins und der Meinung, wie die
Philosophen nachweisen?
ZVONKO BOŠKOVIĆ
Rijeka, Hrvatska /
Rijeka, Croatia
PRITUŽBE PACIJENATA:
KAKO DO PRAVDE?
U knjizi pod naslovom Pritužbe pacijenata: Kako do pravde? prof. dr.
sc. Mirko Štifanić opisuje pritužbe pacijenata. Njih su sastavili pacijenti
ili članovi njihovih obitelji, onako kako su ih osobno doživjeli. Budući da
se do sada nije dovoljno brinulo o pritužbama pacijenata, one nisu za brojne
liječnike niti postojale. Stoga je namjera bolje informiranje pacijenata
i bolja razmjena informacija između pacijenata i zdravstvenih djelatnika.
Razmatraju se prikazi pritužbi/slučajeva. Iznose se neki temeljni tipovi
učinjenih grješaka i daju primjeri za to. Posebno se naglašava potreba da
racionalizacija u zdravstvu mora biti razvojno motivirana, a ne restriktivno.
Navode se prava pacijenata i iz čega proizlaze. Određuju se obveze
zdravstvene ustanove. Polazeći od toga da zdravstvena praksa u mnogo
slučajeva ne zadovoljava zahtjeve vladavine prava, predlaže se mjere za
njezino poboljšanje – što treba učiniti?
Ova iznimno korisna i potrebna knjiga bogatom i polemičkom praksom
i rezultatima kritičkih analiza zalaže se za prava osobnosti inauguriranim
ZOO-om (Nar. nov., 35/05). Ona nije poziv – tužite liječnike za
štetu, već nastoji uputiti na potrebu postizanja životne i pravne ravnoteže u
partnerskom odnosu liječnik–pacijent te nastoji objektivno prikazati što u
zdravstvenom sustavu treba mijenjati te prikazati prava i obveze korisnika
i davatelja zdravstvenih usluga, koja iz takvog, u pravilu ugovornog, odnosa
nastaju.
52

PATIENTS’ COMPLAINTS:
HOW TO REACH JUSTICE?
In the book Patients’ Complaints: How to Reach Justice? Prof. Mirko
Štifanić, Ph.D. describes the complaints of patients. They were put forward
by the patients themselves or by the members of their families according to
the manner they experienced them personally. Because of the fact that up
until recently such complaints have not been taken too seriously it is a sad
fact that for a great number of physicians they have not even really existed.
Therefore the intention is to better inform the patients and to enable a better
exchange of information between the patients and healthcare workers. The
examples of complaints/individual cases are being taken into consideration.
Some basic examples of errors made are being voiced with examples
given. What is being emphasised is the need for healthcare rationalisation
to be gradually motivated instead of a restrictive approach. Patients’ rights
are being voiced as well as where they are arriving from. Healthcare institutions’
obligations are also being defined. Taking into account that in
numerous examples healthcare practice does not satisfy the demands of the
legislation in force there are suggestions for its improvement – what needs
to be done?
This highly useful and necessary book voices the rights of personalisation
via abundant and polemic practice as well as the results of critical
analysis. It is not a call for suing physicians for damages. The goal is to
stress the need of reaching an objective and legal balance within the physician–patient
partner relationship. Moreover, the goal is to objectively portrait
what needs to be changed in the healthcare system as well as to explain
the rights and obligations of both the user and the provider of healthcare
service – which derive from this (contractual) relationship.
53

NENAD CEKIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Belgrade, Serbia
POBOLJŠANJE LJUDSKOG STANJA I
OBRNUTI ARGUMENT »KLIZAVE PADINE«
Iako je ono o čemu bih htio govoriti jednostavno, ispostavlja se da
je (logički) »obrnuto«. Pitanje je granice do koje »poboljšanje« (»čovjeka«)
može ići. Prirodno, pitanje se svodi na mjeru, kriterij i ostalo što je
relevantno. I opet, sve se svodi na definiciju »čovještva«, humaniteta, itd.
Drugi dio moje teze je sljedeći: u tom napretku, gdje mi to gubimo, i na
koji način, vlastiti identitet/integritet? Konačno, sve se svodi na »soritski
paradoks« (tj. »klizavu padinu«). Kada to netko postaje bolji i zašto? A na
kojem ćemo koraku na tom putu mi prestati biti – mi? Ubijamo li (tehnološkim)
napretkom i sami sebe? Zato sam to i nazvao »obrnutim argumentom«.
Trudimo se raditi baš sve, ali uglavnom na vlastitu štetu.
ENHANCEMENT OF HUMAN CONDITION AND
REVERSE “SLIPPERY SLOPE” ARGUMENT
Although the matter in hand seems simple, it turns out that it is (logically)
“other way around”. The question is how far the (“human”) “enhancement”
can go. Naturally, the question boils down to the measure,
criterion and other relevant things. And again, it all boils down to the
definition of “humanness”, humanity, etc. The second part of my thesis
is the following: in this progress, where do we loose, and in what
way, our own identity/integrity? Finally, it all comes down to a “sorites
paradox” (i.e. “slippery slope”). When does someone become better and
why? At what step of this way will we cease to be – we? Do we kill
ourselves with the (technological) progress? Hence I call this a “reverse
argument”. We are trying to do just about everything, but mostly on our
own expense.
54

IVAN CIFRIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
ŽIVOT U DVOSTRUKOM DUŽNIČKOM ROPSTVU
Cilj priopćenja je ukazati na dva tipa dužničkog ropstva (čovjeka, društva)
i neke mogućnosti rješavanja problema.
Najčešće se govori o »dužničkom ropstvu u društvu«, odnosno dužničkom
ropstvu nekoga društva, inače poznatom od biblijskih vremena. To
znači da zaduženi u određenom vremenu troši više nego što proizvede. Postoji
i drugi tip dužničkog ropstva: »dužničko ropstvo u prirodi«, poznato
tek u modernom društvu. To znači da trošimo iz (od) prirode više nego što
ona proizvede, pa se povećava »ekološki otisak stopala«, odnosno skraćuje
»dan ekološkog duga«. Oslobođenje iz prvog tipa ropstva može se postići
voljom »kreditora« (društava, multinacionalnih kompanija, itd.), a oslobođenje
iz drugog tipa moguće je postići samo voljom »dužnika«.
Kako se osloboditi od društvene i prirodne zaduženosti? Potrebno je
teorijski promišljati ponovno uspostavljanje »jedinstva prirode i kulture«
kao paradigme mišljenja i djelovanja. Autor se zalaže za socijalnoekološku
paradigmu (SEP) u promjeni »socijalnoekološkog metabolizma« industrijskog
društva, koji još nema svoj revolucionarni subjekt.
Vremenski aspekt: uloga vremena u socijalnoekološkoj krizi (Boiling-
Frog-sindrom); ekonomski aspekt: ekološki subsustav je osnova ekonomije
(Global Green New Deal); etički aspekt: redukcija tehnološkog optimizma
(kritički pristup tehničkom normiranju); društveni aspekt: promišljanje odnosa
sistema i društva (otuđenja i dominacija sistema).
LIFE IN DOUBLE DEBT BONDAGE
The goal of this presentation is to highlight two types of debt bondage
(people, society) and some possibilities to solve this problem.
The most often reference is about “debt bondage in the society”, or
debt bondage of society, otherwise known since biblical times. This means
that the debtor at a given time spends more than he produces. There is also
another kind of debt bondage: “debt bondage in nature”, known only in
modern society. This means that we spend in (of) nature more than it pro-
55

duces, so it increases the “ecological footprint”, i.e. reduces the “ecological
debt day”. Liberation from the first type of bondage can be achieved by the
will of “creditor” (companies, multinationals, etc.), and the liberation of the
second type of bondage can only be achieved by the will of the “debtor”.
How can we liberate ourselves from the natural and social debt? It is
necessary to theoretically rethink the re-establishment of “unity of nature and
culture” as a paradigm of thought and action. The author advocates for social
and environmental paradigm (SEP) in the change of the “socio-ecological
metabolism” of industrial society, which still has no revolutionary subject.
Time aspect: the role of time in the socio-ecological crisis (Boiling-
Frog-Syndrome); economical aspect: ecological subsystem is the base of
the economy (Global Green New Deal); ethical aspect: the reduction of
technological optimism (critical approach to the technical standardisation);
social aspect: rethinking the relationship of the system and society (alienation
and domination of the system).
IGOR ČATIĆ, MAJA RUJNIĆ-SOKELE
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of
Zagreb, Croatia
ETIČNOST DJELOVANJA
HRVATSKIH PODRUŽNICA STRANIH UDRUGA
Sve su brojnije udruge civilnog društva, građana koji se aktivno i slobodno
upliću u sve sfere društvenog djelovanja. Među njima valja razlikovati
dvije skupine, nacionalne udruge i podružnice međunarodnih udruga.
Pitanje etičnosti djelovanja podružnica međunarodnih udruga propitivat će
se na primjeru Centra za promicanje znanosti, humanizma i kritičkog razmišljanja,
cfi Croatia. Radi se o nepristranoj, neprofitnoj obrazovnoj organizaciji
koja je ogranak Center for Inquiry sa sjedištem u SAD-u i posebnim
savjetodavnim statusom pri Ekonomskome i socijalnom vijeću Ujedinjenih
naroda. Ciljevi Centra jesu promicanje znanosti i kritičkog razmišljanja te
društva utemeljenog na sekularizmu, razumu, slobodi istraživanja i humanističkim
vrednotama. Djelatnosti Centra su, među ostalim, organizacija
javnih tribina, predavanja i drugih javnih manifestacija te prezentacija sta-
56

vova Centra u medijima. Stvarni ciljevi i etičnost djelovanja cfi Croatia
razmotrit će se u svjetlu održane tribine pod nazivom Magični GMO.
ETHICS IN THE ACTIVITIES OF THE
CROATIAN BRANCHES OF FOREIGN ASSOCIATIONS
The number of civil society associations, citizens who actively and
openly interfere in all spheres of social activities is constantly growing.
Two groups should be distinguished among them, the national ones and the
branches of international associations. The issue of ethics in the activities
of the branches of international associations will be tackled on the example
of the Centre for the Promotion of Science, Humanism and Critical Thinking,
cfi Croatia. It is an impartial, non-profit educational organisation, a
branch of the US-based Center for Inquiry, which has a special consultancy
status at the United Nations Economic and Social Council. The goals
of the Centre include promotion of science and critical thinking and the
society based on secularism, reason, freedom of research and humanistic
values. The activities of the Centre include, among other things, the organisation
of public forums, lectures, and other public events as well as the
presentation of the Centre’s attitudes in the media. The actual goals and
ethics of activities of the CFI Croatia will be considered in the light of the
forum held under the title The Magic GMO.
MLADENKA DABAC 1 , SILVANA KARAČIĆ 2
1
Arhitektonski fakultet, Sveučilište u Karlsruheu, Njemačka /
Fakultät für Architektur, Universität Karlsruhe, Deutschland
2
Lječilište Hotel Sveti Križ, Trogir, Hrvatska /
Kurort Hotel Sveti Križ, Trogir, Kroatien
ZELENI HOTEL/ZELENI TURIZAM I
DESTINACIJSKI MANAGEMENT
Usprkos globalnoj svjetskoj krizi, turizam Hrvatske u posljednje četiri
recesijske godine obara sve rekorde, što Hrvatsku pozicionira kao vrhunsku
svjetsku turističku destinaciju. Turizam i poljoprivredu – ključne privredne
grane Hrvatske – kao i sve druge privredne grane (šumarstvo, drvnu indu-
57

striju, prehrambenu industriju, itd.), potrebno je iznova definirati i razviti u
novom, cjelovitom kontekstu novog gospodarskog razvoja zemlje, njenog
upravo započetog članstva u EU i euro-atlantskih integracija, te nadasve
u kontekstu globalnih, ključnih izazova novog milenija: održivosti, odgovornog
gospodarenja, nezavisnosti na svim razinama društva i gospodarstva,
te posebnosti Hrvatske. Upravo spomenutim cjelovitim postupanjem
u iznova definiranom, zelenom turizmu Hrvatske moguće je ostvariti green
hotele, tj. zelene hotele i hotelske sadržaje s prednostima i uštedama za
korisnike, sve ostale involvirane, kao i za okoliš.
GRÜNES HOTEL/GRÜNER TOURISMUS
UND DESTINATIONSMANAGEMENT
Trotz der globalen Weltwirtschaftskrise bricht der Tourismus Kroatiens
in der letzten vier Rezessionsjahren alle Rekorde, was Kroatien als
eine der wichtigsten Welttouristendestinationen positioniert. Der Tourismus
und die Landwirtschaft – die Hauptwirtschaftszweige Kroatiens
– sowie die anderen Wirtschaftszweige (Waldwirtschaft, Holzwirtschaft,
Nahrungsmittelwirtschaft, usw.), sollten im neuen ganzheitlichen Kontext
der neuen, wirtschaftlicher Weiterentwicklung des Landes, seiner soeben
begonnenen EU Mitgliedschaft und der euroatlantischen Integrationen, vor
allem im Kontext globaler Hauptherausforderungen des neuen Millenniums:
der Nachhaltigkeit, der verantwortungsvollen Wirtschaftsführung,
der Autonomie in allen gesellschaftlichen und wirtschaftlichen Ebenen und
der Besonderheit Kroatiens, gänzlich neu definiert und weiterentwickelt
werden. Gerade mit dieser ganzheitlichen Vorgehensweise ist es möglich
im grünen Tourismus Kroatiens green Hotels und Hotelunterkünfte zu realisieren,
welche die Vorteile und Einsparungen für den Nutzer, alle anderen
Involvierten und die Umwelt bedeuten.
58

ALEKSANDRA DEANOSKA-TRENDAFILOVA
Iustinianus Primus Faculty of Law, Ss. Cyril and Methodius University of
Skopje, Macedonia /
Pravni fakultet »Justinijan Prvi«, Sveučilište sv. Ćirila i Metoda u Skopju,
Makedonija
BIOETHICAL DILEMMAS IN THE CRIMINAL LAW
The basic function of the contemporary criminal law is the protection
of human rights and freedoms in all of the areas of human life. It is determined
by its “subsidiary” nature.
The criminal law, from a broader perspective, has been always determined
as ethical minimum, given that it is expression of the generally recognized
system of values defined by the liberal principle. It means that the
criminal law, today more than ever, is complying towards demarcation of
the borders of the permitted from the prohibited zone, i.e. towards delimitation
of the actions that represent something ‘good’, ethically justified and
therefore, legally authorized from those that represent the ‘bad’, ethically
unjustified and banned by law.
During the last decades, the areas of medical criminal law signify a
great challenge for the criminal law in general, especially in the Republic
of Macedonia, since it covers incriminations in the healthcare and biomedical
sphere. The number of this type of offences increases every day due to
the enormous scientific and technological development.
Although several provisions on respective crimes are part of the relatively
newly adopted Law on biomedical assisted fertilisation, several
areas such as therapeutic cloning, surrogacy etc. remain open questions.
Furthermore, legal experts point out that it is of utmost importance to come
to a decision which of the prohibited actions should be criminal offences
and which of them infractions. Such decision may be reached only in correspondence
with the basic bioethical principles and standards.
BIOETIČKE DILEME U KAZNENOM PRAVU
Osnovna funkcija suvremenog kaznenog prava je zaštita ljudskih sloboda
i prava u svim sferama ljudskog života. To je determinirano akcesornom
prirodom kaznenog prava.
59

Kazneno pravo iz šire perspektive uvijek je bilo određivano kao etički
minimum, uzimajući u obzir općeprihvaćeni sustav vrijednosti definiran
liberalnim načelom. To znači da kazneno pravo danas više nego ikad
određuje granice dozvoljenog od zabranjenog, tj. određuje koje djelatnosti
predstavljaju nešto ‘dobro’, etički opravdano te stoga pravno dopušteno,
od onih koji predstavljaju nešto ‘loše’, etički nedopušteno i pravno zabranjeno.
Zadnjih desetljeća veliki izazov za kazneno pravo, posebno u Republici
Makedoniji, predstavlja područje medicinskog kaznenog prava, imajući u
vidu da ovo područje pokriva inkriminacije iz zdravstvene i biomedicinske
sfere. Broj ovakvih kaznenih djela svakodnevno se povećava zahvaljujući
velikom znanstvenom i tehnološkom napretku.
Iako u relativno nedavno usvojenom Zakonu o biomedicinski asistiranoj
oplodnji postoji više članaka o kaznenim djelima, nekoliko pitanja, poput
terapeutskog kloniranja, surogat-majčinstva i drugih, ostaju otvorena.
Štoviše, pravni eksperti naglašavaju da je prijeko potrebno donijeti odluku
o tome koje djelatnosti trebaju biti kaznenoa djela, a koje prekršaji. Takva
odluka može biti donesena samo u suglasnošću s fundamentalnim bioetičkim
principima i standardima.
MILIJANA ĐERIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Belgrade, Serbia
EUTANAZIJA, LIJEČNIČKI POTPOMOGNUTO
SAMOUBOJSTVO I ŽELJA DA SE UMRE
Cilj ovog rada je dvojak. S jedne strane, namjera je da se pokaže da
između (dobrovoljne) eutanazije i liječnički potpomognutog samoubojstva
nema nikakve moralne razlike. S druge strane, perspektiva u kojoj se argumentacija
bude razvijala dovest će u pitanje i postojanje moralne razlike
između aktivne i pasivne eutanazije. Pritom će naš pristup ovim pitanjima
biti »internalistički«. To znači da se odgovor na pitanje moralnog opravdanja
ovih postupaka neće tražiti u načinima na koje se oni izvode niti pak
u namjeri onih koji ove činove vrše već u namjeri onih nad kojima se oni
vrše. Naime, pokušat ćemo pokazati da ono što dobrovoljnu eutanaziju
60

(dakle, bez obzira na to je li pasivna ili aktivna) i liječnički potpomognuto
samoubojstvo čini moralno opravdanim jest uzimanje u obzir namjere umirućeg
pacijenta: njegove namjere, odnosno želje da umre.
EUTHANASIA, PHYSICIAN-ASSISTED SUICIDE AND
THE WISH TO DIE
The aim of this work is twofold. On one side, our intention is to show
that there is no moral difference between (voluntary) euthanasia and physician-assisted
suicide. On the other hand, the perspective of argumentation
will also challenge moral difference between active and passive euthanasia.
Thereby, we will be considering these issues within an “internalist”
approach. In other words, we will not be looking for an answer to the question
of moral justification of these acts in the modus operandi, but rather in
the intention of those whom they are being performed over. In other words,
we will try to show that voluntary euthanasia (both passive and active) as
well as physician-assisted suicide can be morally justified if we take into
consideration the intention of a dying patient: his intention, that is his wish
to die.
IGOR ETEROVIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
KANT, SUVREMENA BIOETIKA I
POJAM AUTONOMIJE
Iako je bez sumnje pojam autonomije dominantan u suvremenoj (zapadnoj)
bioetici, i dalje je prisutna intenzivna rasprava oko značenja tog
pojma. Postoje različita razumijevanja samog pojma, a često se spominje
razlikovanje između strogo kantovskog pojma autonomije i pojma osobne
autonomije. U ovom se prilogu preispituje na teorijskoj razini aktualnost
Kantova poimanja autonomije za suvremenu bioetičku diskusiju. S jedne
se strane istražuje mogućnost da je Kantova vizija autonomije ipak ponekad
(suviše) olako odbačena u tekućoj diskusiji, gubeći iz vida snagu njegova
utemeljenja samog pojma te njegove uloge i smještenosti u široj etič-
61

koj problematici. S druge pak strane, Kantov pojam autonomije ponekad
se uzima u raspravi s nedovoljnom jasnoćom i nepotpunim određenjem
samog izvornog značenja unutar njegova filozofskog opusa.
KANT, CONTEMPORARY BIOETHICS AND
THE CONCEPT OF AUTONOMY
Even though the concept of autonomy is without any doubt pre-eminent
in contemporary (western) bioethics, an intensive discussion about
the meaning of the concept is still present. There are divergent understandings
of the mentioned concept, and the distinction between strictly Kantian
concept of autonomy and the concept of personal autonomy is often
mentioned. In this contribution the relevance of Kant’s understanding of
autonomy for contemporary bioethical discussion on theoretical level is
questioned. On one hand, the matter of investigation is the possibility that
the Kantian vision of autonomy is sometimes (too) easily rejected in current
discussion by losing out of sight the strength of his grounding of the
concept of autonomy and its role and location in wider ethical realm. On
the other hand, Kant’s concept of autonomy is sometimes taken into discussion
with insufficient clarity and incomplete determination of the original
meaning within his philosophical work.
HEDA FESTINI
Rijeka, Hrvatska /
Rijeka, Croatia
62
PROTEINSKA SINTEZA KAO POLUGA EVOLUCIJE
Za biologiju nije nepodesna samo tzv. loša znanost (B. Goldacre,
2008./2009.), odnosno zloupotreba znanosti (L. Gajski, 2009./2010.), nego
i antiznanost (M. Behe, 1996.) koja se naročito ukotvljuje u kreacionizmu.
U tumačenju evolucije u biologiji nije potreban kreacionizam, taj koliko
pojednostavljeni, toliko agresivni oblik objašnjenja evolucije, koji joj
nastoji ući u svaku poru u njezinim novim nalazima (R. Dawkins, 2006.).
Hipoteza adaptora u proteinskoj sintezi (L. Stryer, 1988.) – tema koja se
nastavlja na pitanja razmatrana u mojem izlaganju na 10. Lošinjskim da­

nima bioetike – dovoljno ispunjava zahtjev složenosti prilagodbe živućih
bića u toj sintezi i eventualnoj selekciji, što nedvojbeno potvrđuje autonomnost
i samodovoljnost procesa života bez obzira na kreacionizam. Ističe
se prednost poticanja takvog oblika slobodnog istraživanja u bioetici.
PROTEIN SYNTHESIS AS A LEVER OF EVOLUTION
For biology is unsuitable not only the so-called bad science (B. Goldacre,
2008/2009), or the misuse of science (L. Gajski, 2009/2010), but also
the antiscience (M. Behe, 1996) which is especially based on creationism.
The explication of evolution in biology does not need creationism, this
both simplified as well as aggressive way of explaining evolution, which is
trying to enter into every pore of its new findings (R. Dawkins, 2006). The
adaptor hypothesis in protein synthesis (L. Stryer, 1988) – the topic which
follows some questions I have considered in my paper at the 10th Lošinj
Days of Bioethics – sufficiently satisfies the demand of complexity in adaptation
of living beings through selective processes, which undoubtedly
confirms the autonomy and self-sufficiency of life processes regardless of
creationism. It is important to emphasise such attitudes for a free investigation
in bioethics.
ALEKSANDRA FRKOVIĆ
Rijeka, Hrvatska /
Rijeka, Croatia
GINEKOLOŠKO-OPSTETRIČKI PROBLEMI U
ADOLESCENTNOJ DOBI S BIOETIČKOG STAJALIŠTA
Adolescencija je razdoblje kontinuiranog fizičkog rasta i sazrijevanja,
doba stvaranja samostalnosti i priprema za zrelu dob. Specifičnost adolescentne
ginekologije je neosporna i traži određeno znanje i pristup. Jedan od
ključnih zadataka u razvoju adolescencije je stvaranje spolnog identiteta.
Brojne dileme po tom pitanju maloljetna osoba može riješiti ako ima povjerenja
u zdravstvenog djelatnika, pri čemu važnu ulogu ima mogućnost
ostvarivanja privatnosti i povjerljivosti. Pitanja seksualnosti i zdravstvene
reprodukcije od općeg su društvenog značaja, osobito u adolescentnoj dobi.
63

Zato je potrebno očuvanje i promicanje reproduktivnog zdravlja mladih,
što osim medicinskog i ekonomskog ima i etičko značenje, bolja organizacija
zdravstvene skrbi te trajna edukacija zdravstvenih djelatnika. Bioetika
kao multidisciplinarna i interdisciplinarna znanost u praksi predstavlja vrlo
korisno i uspješno sredstvo pri rješavanju ginekološko-opstetričkih problema
u adolescentnoj dobi (npr. trudnoća, porod, namjerni prekid trudnoće,
kontracepcija).
GYNAECOLOGIC AND OBSTETRIC PROBLEMS IN
ADOLESCENCE FROM THE BIOETHICAL VIEWPOINT
Adolescence is a period of continuous physical growth and maturation,
the time of building independence, and preparation for adulthood. The
specificity of adolescent gynaecology is indisputable and requires certain
knowledge and adequate approach. One of the key tasks during adolescence
is creating gender identity. Such dilemmas can be easily solved if
a young person has trust in their medical practitioner, where building privacy
and confidentiality plays a vital role. The issue of sexuality and health
reproduction is of overall social importance, especially in adolescence.
Therefore, it is imperative to preserve and promote reproductive health of
the young, which has ethical as well as medical and economic significance,
to ensure better health care organisation and continuous education of health
workers. In practice, bioethics as a multidisciplinary and interdisciplinary
science is a very useful and successful tool for dealing with gynaecologic
and obstetric problems among adolescents (e.g. pregnancy, birth, induced
abortion, contraception).
LIDIJA GAJSKI
Dom zdravlja Zagreb-Centar, Zagreb, Hrvatska /
Health Center Zagreb-Center, Zagreb, Croatia
64
CIJEPLJENJE – SPAS OD ZARAZNIH BOLESTI
ILI NEPOTREBAN RIZIK?
Na pitanje što misli o cijepljenju, prosječna će osoba, pa i većina liječnika,
bez puno razmišljanja odgovoriti da se radi o jednom od najuspješnijih

medicinskih postupaka, koji je spasio milijune ljudi od masovnih zaraznih
bolesti poput velikih boginja, difterije i poliomijelitisa. Međutim, riječ je o
jednoj od najvećih kontroverzi u medicini, temi o kojoj se rasprava između
protivnika i zagovornika vodi već više od stoljeća. Argumenti protivnika
cijepljenja mogu se svesti na sljedeće – toksičnost vakcina, neučinkovitost,
tj. nedostatak potrebe za cijepljenjem, financijski motivirana sprega proizvođača,
medicinske struke i politike, te opasnost od društvene kontrole
posredovane vakcinacijom.
U pokušaju objektivne i nepristrane analize otkriva se da su tvrdnje
antivakcinalista utemeljene. Ono što se u najmanju ruku može reći jest da
se radi o znanstveno slabo istraženom području u kojem dokazi o učinkovitosti
i potrebi za cjepivima, kao i o sigurnosti vakcina, uglavnom ne postoje.
Činjenica da ta spoznaja nije doprla do široke, ali i stručne javnosti,
rezultat je dogmatiziranosti i dominacije interesa medicinske industrije. U
novije vrijeme, zbog porasta broja cjepiva, pada povjerenja u medicinsku
struku, te veće dostupnosti informacija o problematičnim stranama vakcina
putem interneta, jača negativan stav prema cijepljenju i širi se antivakcinalni
pokret, što će vjerojatno imati posljedica na zdravstvenu politiku na
tom području.
VACCINATION – A RESCUE FROM INFECTIOUS DISEASES
OR AN UNNECESSARY RISK?
When asked about the vaccination, an average person, including physicians,
will answer that the vaccination is one of the most successful medical
procedures, the one that has saved millions of people from the massive
infectious diseases such as smallpox, diphtheria and poliomyelitis. However,
vaccination is one of the major controversies in medicine; discussion
about it between advocates and opponents has been going on for more than
a century. Anti-vaccinationists’ arguments can be summarized as follows:
vaccine toxicity, vaccine ineffectiveness, questionable need to vaccinate,
financially motivated alliance among the industry, medical profession and
politics, and the danger of social control mediated through immunisation.
An attempt at an objective and unbiased analysis reveals that the antivaccinationists’
claims are founded. The least we can say is that it is a very
poorly studied area and that the scientific evidence of the vaccine effectiveness,
harm and the need to vaccinate is mostly missing. However, this remains
unknown to the public, including physicians, due to the dogmatism
65

and the medical industry domination. Recently, owing to the increasing
number of vaccines, decline of confidence in the medical profession and
easier access to information on troublesome vaccine side effects through
the internet, negative attitudes toward immunisation and the anti-vaccine
movement are growing, which will probably have an impact on health policy-making
in this field.
IRINA GEORGIEVA
Philosophische Fakultät, St.-Kliment-Ohridski-Universität Sofia, Bulgarien /
Filozofski fakultet, Sveučilište Sv. Klimenta Ohridskog u Sofiji, Bugarska
UMWELTFREUNDLICH LEBEN –
ETHISCHE VERANTWORTUNG
FÜR EINE NACHHALTIGE ENTWICKLUNG
Das Problem des menschlichen Umgangs mit der Natur wurde einer
der bedeutendsten Gegenstände der aktuellen bioethischen Debatte. Die
Diskussion über Naturschutz und Umweltproblematik war und ist immer
mit der menschlichen Tätigkeit aufgrund der vielfältigen Angaben, die die
These untermauern, dass der Mensch nicht nur für sich selbst, sondern für
die ganze Natur, eine akute Gefahr darstellt, verbunden. Die Spezifität dieser
Problematik beruht auf den kollektiven Charakter der menschlichen
Tätigkeit und auf ihre globale Reichweite, die von der stürmischen Entwicklung
des technischen Fortschritts und der praktischen Anwendung
der wissenschaftlichen Leistungen vorausgesetzt ist. Heute sind die potentiellen
Bedrohungen reale ökologische, kulturelle, politische und soziale
Probleme. In dieser Situation ist die Revision des heutigen Umgangs
mit der Natur von schicksalhafter Bedeutung für die Zukunft nicht nur des
Menschen, sondern des Lebens und der Erde im Allgemeinen.
In dem nachfolgenden Beitrag wird noch einmal die Aufmerksamkeit
auf die dringenden Fragen gelenkt, nämlich wie stellen wir uns unser Leben
(als Menschheit) in der Zukunft vor, wieweit reichen unsere Rechte
hinsichtlich des Eingreifens in die Natur. Diese Fragestellungen werden
im Kontext der Idee unserer Verantwortung betrachtet als Prinzip, welches
die moralische Bewertung und die moralische Regulierung menschlicher
Tätigkeit ermöglicht. Soweit die Moral immer noch unsere menschliche
66

Fähigkeit zur Selbstregulierung ist, wird im Beitrag die ethische Verantwortung
und ihre Perspektive als leitendes Prinzip einer „umweltfreundlichen“
nachhaltigen Entwicklung verstanden.
ŽIVOT U SKLADU S OKOLIŠEM –
ETIČKA ODGOVORNOST ZA ODRŽIVI RAZVOJ
Problem ljudskog odnosa prema prirodi postao je jedan od najvažnijih
predmeta u aktualnim bioetičkim debatama. Rasprava o zaštiti prirode i
okolišnoj problematici bila je i još uvijek je povezana s ljudskim djelovanjem,
i to na temelju raznovrsnih podataka koji podupiru tezu da čovjek
ne predstavlja akutnu opasnost samo za sebe nego i za cijelu prirodu. Specifičnost
ove problematike sastoji se u kolektivnom karakteru ljudskoga
djelovanja i u njegovom globalnom dosegu s obzirom na buran razvoj tehničkoga
napretka i praktične primjene znanstvenih rezultata. Danas su potencijalne
opasnosti realni ekološki, kulturni, politički i društveni problemi.
U ovoj je situaciji revizija današnjeg odnosa prema prirodi sudbinski važna
ne samo za budućnost čovjeka nego i za budućnost života i Zemlje uopće.
U ovom će se prilogu ponovno pokloniti pažnja gorućim pitanjima kao što
su: kako si predočavamo naš život (život čovječanstva) u budućnosti? dokle
sežu naša prava s obzirom na zahvate u prirodu? Ova se pitanja u kontekstu
ideje naše odgovornosti smatraju principom koji omogućuje moralnu regulaciju
ljudskoga djelovanja. Pošto je moral još uvijek naša ljudska sposobnost
samoreguliranja, u ovom se prilogu etičku odgovornost i njezinu perspektivu
shvaća kao vodeći princip održivog razvoja u skladu s okolišem.
NADA GOSIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
STRUKOVNE ORGANIZACIJE U PODRUČJU ZDRAVSTVA
U REPUBLICI HRVATSKOJ
Strukovne organizacije u području zdravstva u Republici Hrvatskoj,
pod zajedničkim nazivom komore, osnivaju se zakonom i u njih se obvezatno
učlanjuju stručnjaci određenog zdravstvenog zanimanja. Cilj ovog
67

ada je istražiti i sagledati njihov rad kroz normativnu i etičku perspektivu.
Prva se usmjerava na analizu sadržaja statuta – temeljnog normativnog
akta komore – i njome se istražuju ciljevi zbog kojih se osnivaju, djelokrug
i način rada tijela koja organiziraju rad i upravljaju komorom te akti koje
komore donose. Drugom se sagledava sastav, djelokrug i način rada povjerenstva
za etiku, zaduženog za donošenje i provođenje etičkog kodeksa, te
suda komore, tijela koje utvrđuje povredu etičkog kodeksa. Rezultati dobiveni
istraživanjem trebali bi ukazati na posebnost stručnih i etičkih pitanja
s kojima se suočavaju liječnici, medicinske sestre, fizioterapeuti, primalje,
djelatnici medicinsko-laboratorijske dijagnostike i radiološke tehnologije.
PROFESSIONAL ORGANISATIONS IN THE AREA OF
HEALTHCARE IN THE REPUBLIC OF CROATIA
Professional organisations in the area of health in the Republic of
Croatia, under the common name the Chamber, are established by law and
professionals of specific health professions enter them obligatorily. The
aim of this paper is to explore and observe their work through normative
and ethical perspectives. The first focuses on the content analysis of the
Statute – the basic normative act of the Chamber – and is used to investigate
aims for which they are established, the scope and methods of bodies
that organise the work and manage the Chamber as well as acts the Chamber
passes. The second observes the structure, scope and method of work
of ethics committees in charge of adopting and implementing the ethical
code, and the Court of Chamber, a body that defines violation of the ethical
code. Results obtained from research should indicate the uniqueness of
professional and ethical issues faced by physicians, nurses, physical therapists,
midwives, medical laboratory diagnostics and radiological technology
staff.
68

GORAN GRGEC
Hrvatsko bioetičko društvo, Zagreb, Hrvatska /
Croatian Bioethics Society, Zagreb, Croatia
ODNOS PREMA PRIRODI KOD SVETOG FRANJE
I U ZEN BUDIZMU (I DRUGE PARALELE)
Među kulturama postoje značajne, naizgled nepremostive razlike. Međutim,
kad se susretnemo s tražiteljima istine koji svoju istinu iskreno i
žive, zidovi se tope i pokazuju se interesantne i poticajne paralele. Franjo
Asiški, obijesni mladić, koji sam sebe naziva nedoučenom neznalicom (lat.
idiota) i Hui Neng, pomoćnik u kuhinji budističkog samostana, svojim su
životima i učenjem duboko utjecali na kulture u kojima su živjeli. Sveti
Franjo, izuzetna osoba u povijesti Katoličke crkve i Hui Neng, šesti patrijarh,
kojeg se smatra osnivačem zen budizma, značajni su u prvom redu po
povratku izvornim učenjima koja nisu samo propovijedali nego i živjeli.
To bi bila prva paralela. Pored svih kulturnih razlika, očito se pokazuju još
tri paralele, a to su zavjeti čistoće, poslušnosti i siromaštva. Za ovu priliku
posebno je zanimljiva peta paralela – prijateljski, da ne kažemo partnerski
odnos prema prirodi. Kineska misao, uz budizam izrasla i na taoističkom
shvaćanju prirode, kao i iz toga proistekla japanska osjetljivost za prirodu
(ikebana, haiku), znatno se razlikuju od zapadnog shvaćanja prirode kao
objekta trošenja. Sveti Franjo svojom Pjesmom stvorova i Propovijedi pticama
u zapadnoj misli čini izuzetak. Zato je on interesantna poveznica s
kulturama Istoka, kao i poticaj nama da nastavimo njegovim tragom.
ST. FRANCIS’ AND ZEN-BUDDHISTIC ATTITUDES
TOWARDS NATURE (AND OTHER PARALLELS)
There are significant, seemingly irreconcilable differences between
cultures. However, when we encounter the seekers of truth who genuinely
live their truth, the walls start to melt, and interesting, incentive parallels
begin to emerge. St. Francis of Assisi, a wanton young man who calls himself
half-educated ignorant (lat. idiota), and Hui Neng, an assistant in a
Buddhist monastery kitchen, have deeply influenced the cultures in which
they lived with their lives and teachings. St. Francis, an exceptional person
in the history of the Catholic Church, and Hui Neng, the 6th Patriarch, who
69

is considered to be the founder of Zen Buddhism, are important primarily
for their return to the original teachings, which they were not only preaching,
but living as well. This would be the first parallel. Besides all the
cultural differences, three more parallels are evident – the vows of chastity,
obedience, and poverty. For this occasion, particularly interesting is
the fifth parallel – friendly, not to say partner, relationship towards nature.
Chinese thought, grounded along whit Buddhism also upon the Taoist understanding
of nature, as well as the Japanese sensitivity to nature (ikebana,
haiku) that emerged from the same origins, differ significantly from the
Western notion of nature as an object of expenditure. St. Francis makes an
exception in the Western thought with his Canticle of the Creatures and
Preaches to the Birds. This is the reason why he is an interesting link with
the cultures of the East, as well as an incentive for us to continue his path.
NUSRET ISANOVIĆ
Islamski pedagoški fakultet, Sveučilište u Zenici, Bosna i Hercegovina /
Islamic Faculty of Pedagogy, University of Zenica, Bosnia and Herzegovina
KONVERGENCIJA MAKROPARADIGMATSKIH SVIJESTI I
ŠIRENJE HORIZONATA INTEGRATIVNE BIOETIKE
Život se odavno ne događa kao cjelina i jedinstvo višestrukih realnosti;
postao je puki fragment i tek jedna dimenzija (biološka) samoga sebe.
Vladajuća svijest o njemu opustošena je scijentizmom, lišena mudrosti i
ontološki raskućena. Postala je rubni akcident i u cijelosti podčinjena načelu
biologije: izvan biološkog života nema života. Ova oskudijevanja svijesti
o životu i pripadajuće joj deprivacije ethosa nije moguće riješiti u okviru
bilo koje »redovite« pojedinačne makroparadigmatske svijesti. Riječ je o
religijskoj, filozofijskoj i znanstvenoj svijesti koje su monološki definirane
i gotovo recipročno divergentne. U radu se razvija diskurs o nužnosti
njihovog međusobnog otvaranja i timotičnog susretanja, produktivnog
razgovora i konvergencije. Ovim bi se oslobodile nove duhovne moći i
dodatno proširili horizonti integrativne bioetike, unutar kojih bi život bilo
moguće čitati i razumijevati kao cjelinu ostvarivu u bogatstvu svih njegovih
egzistencijalnih dimenzija: materijalnih, emocionalnih, intelektualnih,
duhovnih i transcendentnih.
70

CONVERGENCE OF MACRO-PARADIGMATIC
CONSCIOUSNESSES AND WIDENING THE HORIZONS OF
INTEGRATIVE BIOETHICS
Life is no longer the whole and unity of multiple realities; it has become
a mere fragment and just a dimension (the biological one) of itself.
The predominant consciousness about it has become infested by scientism,
devoid of wisdom and ontologically deprived. It has become a marginal
accident and completely subjected to the biological principle: there is no
life outside the biological sphere. These depravations of wisdom about life
and the accompanying depravations of ethos are not possible to overcome
within the framework of any “regular” and particular macro-paradigmatic
consciousness. Those are, in fact, religious, philosophical and scientific
consciousnesses that are monologically defined and almost reciprocally
divergent. This paper develops a discourse on necessity of their mutual
opening and establishing thymotic encounters, productive conversation
and convergence between those consciousnesses. This would release new
spiritual powers and widen the horizons of integrative bioethics inside
which the life would be possible to read and interpret as a whole that can
be conceived in regard to the wealth of all its existential dimensions: material,
emotional, intellectual, spiritual and transcendental.
ORHAN JAŠIĆ
Gimnazija »Meša Selimović«, Tuzla, Bosna i Hercegovina /
Meša Selimović Gymnasium, Tuzla, Bosnia and Herzegovina
BIOETIČKE TEME U DJELIMA DIETRICHA BONHOEFFERA
U povijesti teologije i etike dvadesetog stoljeća osobito mjesto zauzima
njemački teolog i pastor Dietrich Bonhoeffer (1906.–1945.). Riječ je o
velikanu ljudskosti i moralnosti koji je platio za svoja moralna uvjerenje
darom života, nastradavši kao žrtva nacističkog režima.
Prvi dio rada posvećen je životnom putu Dietricha Bonhoeffera od
njegovog rođenja 1906. godine, pa do smaknuća u proljeće 1945. godine.
Osobita pažnja u ovom dijelu rada ukazana je Bonhoefferovom bavljenju
(bio)etičkim temama u doba nacističke Njemačke, pri čemu je naznačena
njegova borba kao pastora i pisca protiv nacizma.
71

U drugom dijelu rada osobita je pažnja usmjerena na bioetičke probleme
o kojima je Bonhoeffer pisao poput eutanazije, samoubojstva, nastanka
života, kontrole rađanja, sterilizacije i slično. Također značajno mjesto u
radu zauzima Bonhoefferovo poimanje važnosti tehnike u zapadnjačkom
načinu življenja.
Dietrich Bonhoeffer je pisao u jednom veoma neugodnom vremenu i
prostoru. Riječ je o vremenu stare eugenike, kad je doktor Mengele izvodio
stravične pokuse na živim ljudima. S druge strane, Dietrich Bonhoeffer se
borio svojim praktičnim djelovanjem i spisateljskim radom protiv takvih
tendencija.
BIOETHICAL ISSUES IN THE WORKS OF
DIETRICH BONHOEFFER
In the history of theology and ethics of the twentieth century special
place is given to German theologian and pastor Dietrich Bonhoeffer
(1906–1945). Here we talk about a great man of humanity and morality, the
man who paid for his moral beliefs with the greatest gift of God, the gift of
life, being a victim of Nazi regime execution.
The first part of the paper is dedicated to the life story of Dietrich
Bonhoeffer from his birth in 1906 until the executions in the spring of
1945. Particular attention in this part of the paper is paid to Bonhoeffer’s
(bio)ethical issues during the era of Nazi Germany, and thereby his struggle
as a pastor and anti-Nazism writer is indicated.
In the second part of the paper special attention is paid to bioethical issues
he wrote about such as euthanasia, suicide, the emergence of life, birth
control, sterilisation etc. Furthermore, significant place in the paper is the
consideration of Bonhoeffer’s understanding of the importance of science
in the Western way of life.
Dietrich Bonhoeffer wrote about these topics in a very awkward time
and space. It is a time when the old eugenics was performed by Dr. Mengele,
who performed horrific experiments on living people. On the other
hand, Dietrich Bonhoeffer, through his practical performance and writing,
fought against such tendencies emerging at his time.
72

VLADIMIR JELKIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /
Philosophische Fakultät, J. J. Strossmayer-Universität Osijek, Kroatien
O POJMU ŽIVOTA
S POSEBNIM OSVRTOM NA NIETZSCHEA
Autor polazi od stajališta da filozofija mora postaviti pitanje o vlastitoj
aktualnosti, te da na pitanja koja nameće sadašnjost pokušava odgovoriti
integrativna bioetika. On smatra da je temeljni bioetički pojam ‘život’
(bios) shvaćen na način predsokratovskih filozofa bliži suvremenosti od
antropocentričnih koncepcija filozofa koji su neposredno prethodili Nietzscheu
ili od nekih drugih biologističkih koncepcija. U izlaganju se obrazlaže
Nietzscheovo poimanje života, te se zaključuje da je ono poticajno
za suvremena bioetička promišljanja bliska biocentrizmu. Naglasak je na
tome da Nietzscheov pojam života smjera na totalitet, a ne na »dobar« ili
»loš« život.
ÜBER DEN BEGRIFF DES LEBENS
MIT EINEM SPEZIELLEN RÜCKBLICK AUF NIETZSCHE
Der Autor steht auf dem Standpunkt, dass die Philosophie die Frage
nach der eigenen Aktualität stellen muss und dass die Fragen, die die Gegenwart
auferlegt, die integrative Bioethik zu beantworten versucht. Er ist
der Meinung, dass der grundsätzliche bioethische Begriff ,Leben‘ (bios),
verstanden im Sinne der vorsokratischen Philosophen, dem Zeitgeist näher
stellt als die anthropozentrische Konzeption der Philosophen, die dem
Nietzsche unmittelbar vorausgegangen sind, oder als einige andere biologistische
Konzeptionen. In diesem Ausführen wird Nietzsches Begriff
des Lebens erörtert und es wird die Folgerung gezogen, dass sein Begriff
des Lebens für die zeitgenössischen bioethischen Überlegungen, die dem
Biozentrismus nah sind, anregend ist. Der Schwerpunkt liegt auf der Tatsache,
dass Nietzsches Begriff des Lebens zur Totalität neigt und nicht zum
„guten“ oder „schlechten“ Leben.
73

VIDA JEREMIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
SUROGATNO MAJČINSTVO:
EKSPLOATACIJA ILI ŠANSA ZA ŽIVOT?
Surogat majčinstvo je najnaprednija reproduktivna tehnika, koja i u
najtežim slučajevima neplodnosti pruža sasvim realnu i izvjesnu mogućnost
stjecanja potomstva. Prema definiciji, surogatna majka je žena koja
iz financijskih ili altruističkih razloga nosi trudnoću i rađa dijete za drugu
osobu, najčešće neplodni par. Surogatno majčinstvo, kao i druge nove reproduktivne
tehnike, zateklo je zakonodavstvo nespremnim, jer je svakom
novom otkriću potrebno vremena da se implantira u društvo i još više vremena
da se legalizira. Tako i surogatno majčinstvo, kao nov i nepoznat postupak,
prirodno izaziva strah i otpor na mnogim instancama društva. Zbog
svoje kontroverzne prirode, surogatno majčinstvo je pokrenulo brojne, još
uvijek aktualne (bio)etičke rasprave, koje su naročito potaknute ekspanzijom
surogacijskih aranžmana u zemljama u razvoju (prije svega u Indiji,
Rusiji i Ukrajini). S obzirom da je u prednacrtu Građanskog zakona u Srbiji
detaljno regulirano sklapanje ugovora između buduće majke i žene koja
će za nju nositi i roditi bebu, važno je da se stručna (medicinska, pravna,
filozofska, sociološka) javnost na vrijeme upozna s najvažnijim bioetičkim
problemima vezanima za ovu reproduktivnu tehnologiju, koji su upravo i
tema ovog rada.
SURROGATE MOTHERHOOD:
EXPLOITATION OR CHANCE FOR LIFE?
Surrogate motherhood is one of the most advanced reproductive technologies,
which provides quite certain possibility of obtaining descendants
even in the most severe cases of infertility. Following the definition, surrogate
mother is the woman who carries and delivers baby for another person,
usually infertile couple, for financial or altruistic reasons. Surrogate
motherhood, like other assisted reproductive technologies, found legislations
unprepared, because time is needed for every new technology to be
implanted and legalized in society. Surrogate motherhood as a new and un-
74

known procedure naturally causes fear and resistance in many instances of
society. Because of its controversial nature, surrogate motherhood initiated
numerous current (bio)ethical debates, which are specially provoked by
expansion of surrogate arrangements in developing countries (above all in
India, Russia and Ukraine). Considering that new Serbian Civil Code regulates
arrangements between the future mother and the woman who is going
to bear a child for her, it is important to inform professional public on time
about ethical and bioethical issues this reproductive technology arises. This
paper focuses exactly on bioethical aspects of surrogate motherhood.
ŽIVKA JURIČIĆ
Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb, Croatia
DEFINICIJA ZDRAVLJA SVJETSKE ZDRAVSTVENE
ORGANIZACIJE: ZORAN PRIMJER PERZISTENCIJE
ARHETIPSKIH BIOFANTAZIJA
Prisustvo biofantazija o potpunom zdravlju, vječnoj mladosti, dugovječnosti,
pa čak i o vječnom životu, to jest besmrtnosti, u suvremenom
društvu nimalo ne jenjava. Štoviše, obnavljajući i varirajući stare biofantazije,
suvremeno društvo istovremeno generira obilje novih.
Definicija zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) zoran je
primjer zgusnute verzije jednog prastarog mita ili biofantazije o apsolutnom
ili »besmrtnom zdravlju« (Nietzsche). Nekoliko je dokaza koji idu u
prilog navedenoj tvrdnji.
Prvi: zdravlje se metaempirijski određuje apsolutnim stanjem neovisno
o bilo kakvom ozbiljenju hic et nunc. Drugi: zdravlje se određuje statičkom,
umjesto dinamičkom konstelacijom. Kao u svakoj arhetipskoj slici, i
u definiciji zdravlja SZO, nijedan element zdravlja (ni fizičko, ni psihičko,
ni socijalno zdravlje, ni zdravlje kao odsustvo bolesti) ne mijenja, naime,
ni svoju vrijednost ni svoje mjesto. Treći: zdravlje je određeno potpunim
»odsustvom bolesti«. Bit pozitivnosti (što zdravlje zbiljski jest) ističe se
tek negacijom (onim što zdravlje nije), a takvim određenjem zdravlje i bolest
postaju dva izrazito antagonizirana, odvojena entiteta.
75

DEFINITION OF HEALTH BY THE WORLD HEALTH
ORGANISATION: AN EXPLICIT EXAMPLE OF THE
PERSISTENCE OF ARCHETYPAL BIOFANTASIES
The presence of biofantasies about total health, eternal youth, longevity,
even about eternal life, i.e. immortality, in no way does it wane in modern
society; moreover, by reviving and varying old biofantasies, modern society
generates plenty of new ones at the same time.
Definition of health by the World Health Organisation (WHO) is a
graphic example of a condensed version of the primeval myth or biofantasy
about an absolute or “immortal health” (Nietzsche). There are several
proofs that corroborate the above argument.
First: health is meta-empirically determined by an absolute condition
irrelevant to any realisation hic et nunc. Second: health is determined by
static instead of dynamic constellation. As in any archetypal picture, so
in the WHO’s definition of health no element of health (nor physical, nor
mental, nor social health, nor health as an absence of disease) changes its
value and its position. Third: health is determined by absolute “absence of
disease”. The essence of positivity (actually, what health truly is) is emphasized
by negation (by what health is not); such determination makes health
and disease two exceptionally antagonized, separate entities.
ŽELJKO KALUĐEROVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Novom Sadu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia
PREDSOKRATOVSKO RAZMATRANJE
φρόνησις-a I ἀίσθησις-a
Autor u radu analizira predsokratovsko razmatranje φρόνησις-a i ἀίσθησις-a,
promatrano kroz prizmu Aristotelovog poricanja logoskih sposobnosti kod
životinja i biljaka. Aristotelov generalni stav je da većina predsokratovaca
nije razlučivala um, mišljenje i razboritost od opažanja i drugih aspekata
duše. Supstancijalnu aporiju u promišljanju predsokratovaca Stagiranin
obrazlaže tvrdnjom da su oni, doduše, istraživali istinu bića, ali polazeći
od pretpostavke da su jedina zbiljska bića osjetilne stvari. U skladu s tim,
predsokratovci shvaćaju umovanje kao nešto tjelesno poput opažanja i
76

često smatraju da se slično sličnim opaža i shvaća. Očekivana konsekvenca
ovakvog pristupa je tvrdnja predsokratovaca da ne samo ljudi nego i sva
ostala bića imaju svijest, mišljenje i razboritost. Do krajnosti dovedeno
stanovište nekih od njih izražava se riječima da se biljke pokreću po prirodnoj
žudnji, da dišu, osjećaju, da mogu biti tužne i vesele, kao i da imaju moć
rasuđivanja, razum i um. Autor je zaključio da je predsokratovac Alkmeon
razlikovanjem mišljenja, tj. razboritosti, od opažanja najjasnije anticipirao
Aristotelovo vlastito stanovište. Alkmeonova tvrdnja da se čovjek razlikuje
od drugih živih bića po tome što on jedini razumije, dok druga živa bića
primaju osjete, ali ne razumiju, na tragu je Stagiraninovog naglašavanja da
se logoske sposobnosti mogu pripisivati isključivo ljudima i da čovjek ima
ontološki primat u odnosu na druga živa bića.
PRE-SOCRATIC TREATMENT OF
φρόνησις AND ἀίσθησις
The author in this paper analyzes the Pre-socratic treatment of φρόνησις
and ἀίσθησις, under the Aristotelian prism of denial of logos-based faculties
in animals and plants. Aristotle’s general view is that majority of Pre-socratics
did not discern reason, thought and practical wisdom from sensation
and other aspects of soul. The substantial aporia in Pre-socratic elaboration
the Stagirite explains by the statement that they were actually examining the
truth of that which is, but starting from the assumption that that which is was
identical with sensible world. Pre-socratics, accordingly, understand reason
as something physical such as sensation and often understand that like is
understood as well as perceived by like. An understandable consequence
of such an approach is the statement of Pre-socratics that not only humans
but all other beings possess consciousness, thought and practical wisdom.
Brought to the extreme, some of these views are expressed by words that
plants are driven by nature, that they breathe, feel, can be either sad or happy,
that they have power of calculation, thinking and reason. The author
concludes that the Pre-socratic Alcmaeon, by discerning the thought, i.e.
practical wisdom from sensation, most clearly anticipated Aristotle’s own
standing point. Alcmaeon’s statement that the man is different from other
living beings by being the only one that is capable of understanding while
other living beings receive sensations but do not understand, is in line with
the Stagirite’s emphasis that logos abilities may be allocated only to humans
and that man has ontological primacy in relation to other living beings.
77

MARINA KATINIĆ
National Centre for External Evaluation of Education, Zagreb, Croatia /
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Zagreb, Hrvatska
NEW EUGENICS:
ETHICAL CONTROVERSIES IN REPROGENETICS
Whereas the old eugenics assumed public i.e. compulsory implementation
aiming at “improvement” of vital traits of the population, the new eugenics
most often assumes a free choice by individuals. Liberal laws ensure
acting in accordance with one’s own conception of human nature and admissibility
of changing the genetic code, but they do not solve the problem
of justice and goodness of such practices. What is the good in human traits?
In a technical sense, eugenics is a biological and medical discipline, yet it
has normative goals so it depends on the law and philosophy. Now, eugenics
in reprogenetics (namely, preimplantation/prenatal genetic testing) is being
addressed: therefore, is alternation of the genetic set on parents’ request justified,
either for improvement of the child’s traits, or for the removal of a human
being, in order to avoid the defects? The opponent parties are presented
by P. Singer and J. Harris who advocate an utilitaristic pro-eugenic attitude,
and by J. Habermas and F. Fukuyama who oppose this view.
NOVA EUGENIKA:
ETIČKI PRIJEPORI REPROGENETIKE
Dok je stara eugenika pretpostavljala javno, tj. prisilno provođenje s
ciljem »poboljšanja« vitalnih osobina populacije, nova eugenika najčešće
pretpostavlja slobodan izbor pojedinca. Liberalni zakoni nude postupanje
u skladu s vlastitim poimanjem ljudske prirode i dopustivosti izmjene genskog
kôda, ali ne rješavaju pitanje pravednosti i dobrosti takvih postupaka.
Što je dobro ljudskih osobina? Tehnički gledajući, biološko-medicinska
eugenika ima normativne ciljeve te ovisi o pravu i filozofiji. U pitanju je
eugenika u reprogenetici (genetička detekcija u prenatalnoj dijagnostici); je
li preinaka genskoga sklopa na zahtjev roditelja opravdana, bilo u svrhu poboljšanja
osobina, bilo da se radi o uklanjanju bića, da bi se izbjegli defekti?
Suprotstavljene strana predstavljaju s P. Singer i J. Harris s utilitarističkim
proeugeničkim stavom te J. Habermas i F. Fukuyama s odričnim stavom.
78

IVICA KELAM 1 , DARIJA RUPČIĆ 2
1
Osijek, Hrvatska /
Osijek, Croatia
2
Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska
Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University of Osijek, Croatia
PLANET ZA PRODAJU
Akvizicija poljoprivrednog zemljišta od strane multinacionalnih korporacija,
bogatih pojedinaca i država proces je koji je izuzetno ubrzan u
posljednjih nekoliko godina. Zbog krize cijene hrane i financijske krize,
postalo je izuzetno atraktivno kupovati i iznajmljivati ogromne poljoprivredne
površine u zemljama u razvoju. Zemlja se kupuje i iznajmljuje radi
ostvarivanja financijske koristi, pri čemu se mnogi sitni poljoprivrednici i
stočari istjeruju sa zemlje koju su stoljećima obrađivali. Ovaj fenomen, iako
se od strane Svjetske banke i drugih međunarodnih institucija prikazuje kao
dobitna kombinacija – gdje ulagači kapitala ostvaruju dobit, a države koje
prodaju ili iznajmljuju zemlju dobivaju pristup modernim tehnologijama i
nova radna mjesta – ipak nije tako pozitivan. Sve je više problema koji proizlaze
iz ovih akvizicija, od kršenja ljudskih i rodnih prava do negativnog
utjecaja na okoliš i društvo u cjelini. Ovdje ćemo prikazati neke uzroke i
negativne aspekte i posljedice fenomena koji se zove otimačina zemlje.
PLANET FOR SALE
Acquisition of agricultural land by multinational corporations, wealthy
individuals and the state is a process that is extremely rapid in recent years.
Because of the food price crisis and financial crisis, it has become very attractive
to buy and rent huge agricultural land in developing countries. Land
is bought and rented in order to achieve financial benefits, while many small
farmers and livestock breeders are being driven out of the land that they have
been cultivating for centuries. This phenomenon, although presented as a
winning combination by the World Bank and other international institutions
– where capital investors make profit and the states that sell or lease the land
are given access to modern technologies and new jobs – nevertheless is not so
positive. More and more problems arise from these acquisitions, from the violation
of human and gender rights to the negative impact on the environment
and society as a whole. Here we will present some of the causes and negative
aspects and consequences of the phenomenon which is called the land grab.
79

MEHMED KICO
Fakultet islamskih znanosti, Sveučilište u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Islamic Studies, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
O MOGUĆNOSTIMA PREVOĐENJA
U RAZVOJU INTEGRATIVNE BIOETIKE
Kao kolektivna umna djelatnost, prevođenje ima važnu ulogu u razmjeni
iskustava među zajednicama i kulturama. U komuniciranju zajednica
ono je poprište na kojem se trajni idejni dodiri odvijaju radi ispunjavanja
zajedničkih interesa.
Budući da razvoj bioetike može ostvariti zamah kroz integrativno sučeljavanje
iskustava zajednica, poželjno je ukazati na mogućnosti prevođenja
u ostvarivanju ciljeva te znanosti u novom dobu.
Pored razvijanja znanosti u funkciji podizanja razine kulture življenja,
najdjelotvornija može biti društveno i etički angažirana književnost. Ono
što su nekad činili mudraci kroz savjete vladarima, sada mogu pisci, slikajući
život svojih sunarodnjaka, ukoliko, uz univerzalne vrijednosti, ističu i
specifična obilježja svoje zajednice.
Dobar uzor u provođenju tog spisateljskog načela, može biti Nedžib
Mahfuz, egipatski nobelovac, jedan od najčitanijih pisaca u zemljama Latinske
Amerike, zavičaju najslavnijih suvremenih svjetskih pisaca.
Slično drugim velikim piscima, Nedžib Mahfuz je privržen Al-Farabijevom
»dobrom gradu« ili Platonovoj »idealnoj državi«, u kojima se ostvaruje
ljudska sreća, a autor o njoj govori u gotovo svim djelima.
ON THE POSSIBILITY OF TRANSLATING
IN THE DEVELOPMENT OF INTEGRATIVE BIOETHICS
Translation as the collective intellectual activity plays an important
role in the exchange of experiences between communities and cultures. In
communication between communities it is the ground on which permanent
contacts take place for the fulfilment of their common interest.
Since the development of bioethics can be achieved through the integrative
experience of community debate, it is desirable to point out the role
of translation in achieving goals of that science in the modern age.
80

Socially and ethically engaged literature, in addition to developing science,
can be the most effective in increasing the level of life styles. What
once the wise men did by advising the rulers, now can do the writers, only
if they, painting the life of their countrymen besides universal values, emphasize
the special values and characteristics of their communities.
Good example for that can be Nagib Mahfouz, Egyptian Nobel Prize
laureate, one of the most widely read writers in Latin America, the homeland
of the most celebrated modern writers.
Like many other great writers Nagib Mahfouz is devoted to Al Farabi’s
“Good town”, or Plato’s “Ideal state” where human happiness is achieved,
and the author speaks about it in almost all his works.
MARIJANA KOLEDNJAK
Veleučilište u Varaždinu, Hrvatska /
Polytechnische Hochschule Varaždin, Kroatien
SUOSJEĆANJE KAO TEMELJNI FILOZOFSKI STAV
MARTHE NUSSBAUM
Martha Craven Nussbaum renomirana je američka filozofkinja. Okosnica
njezine filozofije je konstitucija univerzalnog sustava vrijednosti koji
će promicati jednakost šansi svih ljudi za ostvarenje vlastite sposobnosti
kao ljudskih bića. Od nas se traži da se vidimo kao po sebi vrijednu svrhu.
Bitno je pritom učiniti ili ostaviti osobu sposobnom da, na način koji sama
smatra ispravnim, bude čovjekom.
To biti čovjekom kod Nussbaum podrazumijeva, prije svega, da se
bude dostojanstvenim slobodnim bićem koje svoj život oblikuje u suradnji
i uzajamnosti s drugima. Put otkrivanja čovječnosti, što nam ga Martha
Nussbaum predlaže, jest put osjećaja, točnije suosjećanja.
MITGEFÜHL ALS GRUNDLEGENDE PHILOSOPHISCHE
EINSTELLUNG VON MARTHA NUSSBAUM
Martha Craven Nussbaum ist eine der bekanntesten amerikanischen
Philosophinnen. Ihre Philosophie liegt begründet im Ausbau eines solchen
universellen Wertesystems, das allen Menschen die gleiche Chance zur
81

Verwirklichung ihrer Fähigkeiten als menschliche Lebewesen gibt. Dabei
verlangt Nussbaum, jedes menschliche Lebewesen als ein an sich wertvoller
Zweck zu betrachten, zu dessen Verwirklichung die Befriedigung
von Grundbedürfnissen erforderlich sei.
In diesem Zusammenhang stellt sich die Aufgabe, jede Person dazu zu
befähigen, bzw. ihr den freien Spielraum dazu zu lassen, auf jene Art und
Weise Mensch zu sein, die sie selbst als richtig erachtet.
Unter Menschsein versteht Nussbaum vor allem, ein würdevolles,
freies Wesen zu sein, das sein Leben in Zusammenarbeit und im Zusammenhang
mit anderen gestaltet. Der Weg zur Menschlichkeit, den Martha
C. Nussbaum dem Menschen vorschlägt, ist jener des Gefühls bzw. des
Mitgefühls.
TOMISLAV KRZNAR
Učiteljski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia
OKOLNOST I PERSPEKTIVA
Pitanje mogućnosti spoznaje
u mišljenju španjolskog filozofa Joséa Ortege y Gasseta
U obimnom i tematski raznovrsnom opusu španjolskog filozofa Joséa
Ortege y Gasseta (1883.–1955.) – kojemu je temeljna odrednica poznata
Ortegina misao »Ja sam ja i moja okolnost, ako ne spasim nju, neću spasiti
ni sebe« – tematiziranje problema spoznaje ima značajno mjesto. Budući
da je okolnost determinanta mislioca, za očekivati je da postoji unutrašnja
veza, dapače i napetost, između problematike »okolnosti« i problematike
»perspektivâ« kao ishodišne točke pogleda na problem spoznaje istine.
Zamisao ovog predavanja je prezentirati Orteginu misao o spomenutom
problemu i elaborirati ortegijanski uvid: istina je integracija perspektiva. U
konačnici, ovo izlaganje ima dvije svrhe: promotriti tradicionalna filozofijska
pitanja, kao što je pitanje spoznaje, u »novom« (bioetičkom) misaonom
»ruhu«, i to kroz pogled na jedno vrlo značajno promišljanje kakvo je ovo
Ortegino, te istovremeno osigurati uporište za daljnju izgradnju bioetičke
misli. Ukratko, pokazivanje makar fragmenta mišljenja najznačajnijeg španjolskog
mislioca 20. stoljeća, služi otvaranju puta za bioetiku kao istinsku
82

ljudsku djelatnost, dakle, onu misaonu djelatnost koja nastoji oblikovati
ljudski život, ukoliko je odista ljudski, u vremenu u kojem on postoji, ukoliko
odista postoji, dakle ukoliko nije pričin ili manipulacija.
CIRCUMSTANCE AND PERSPECTIVE
Question of Cognition in the Thought of
Spanish Philosopher José Ortega y Gasset
In the extensive and thematically diverse work of Spanish philosopher
José Ortega y Gasset (1883–1955) – which is determined by his famous statement
“I am myself and my circumstance, if I don’t save it, I can’t save myself
either” – the problem of cognition plays an important role. Whereas the
circumstance is the main determinant of a thinker, we can expect that there
is an inner connection, or perhaps tension, between the problem of “circumstance”
and the problem of “perspective”. This relation is a central position
for the interpretation of the problem of truth cognition. The aim of this paper
is to interpret an Ortegian insight: truth is an integration of the perspectives.
In the end, this paper has two main purposes: to rethink some of the main
philosophical questions in the “new” bioethical context, and at the same time
to ensure a firm ground for further development of integrative bioethics. In
short, presenting even a fragment of Ortega’s thought could open a path for
bioethics as a human speculative activity, i.e. the activity which aims to shape
human life, if it is actually human in time in which it exists, if it truly exists, in
other words, if it is not just an imagination or manipulation.
FAHRUDIN KULENOVIĆ
Liječnička komora Kantona Sarajevo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /
Sarajevo Canton Medical Chamber, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
ETIČKI IZAZOVI LIJEČNIKA NAŠEG VREMENA
U današnjem svijetu za liječnika postoje brojne moralne dileme. Iz
dana u dan praktični liječnik se nalazi u mnogim moralnim dilemama, a da
ga nitko nije učio kako da ih riješi.
Aktualne moralne dileme uglavnom se dijele na one pri stvaranju novih
bića i one pri nestanku starih, oboljelih i iznemoglih. Kad govorimo o
83

stvaranju novih bića i novog života najviše mislimo na genetski inženjering,
preselekciju spola i prekid trudnoće. Ako je riječ o umiranju tada se
misli na probleme mehaničkog održavanja života ljudi koji su terminalno
oboljeli, o transplantacijama organa, endo- i egzo-protezama, te eutanaziji.
Eutanazija je predmet golemih i žestokih rasprava, a mnogi stavovi u vezi
nje su još uvijek nerazjašnjeni. Valja razlikovati područje zakona i područje
moralnosti, mada se ona donekle preklapaju u deontologiji.
Sljedeća dilema je da li je dobro lagati pacijentu i zavaravati ga. O
tome postoje različita mišljenja.
Mladim liječnicima valja realno i živopisno predočiti težinu, ali i ljepotu
i uzvišenost liječničkog poziva, toliko različitog od svih ostalih, ali i toliko
odgovornog, da je po tome ispred svih ostalih. Mnogobrojni su i golemi zadaci
pred našim liječnicima, a u budućnosti će biti još većih i težih, te je za
njih potrebno novo obrazovanje i odgoj – koje mladima moramo pružiti.
ETHICAL CHALLENGES FOR PHYSICANS OF OUR TIMES
Today’s world brings numerous moral dilemmas for physicians. On a
daily basis, practical physician meets many moral dilemmas, without ever
been taught how to solve them.
Current moral dilemmas can mostly be divided on those regarding the
creation of new beings, and those regarding the loss of the old, the sick
and the exhausted. When we speak about creating new beings and new
life, mostly we think about genetic engineering, preselection of sex, and
abortion. If we talk about dying, we take into consideration the issues of
mechanical life support of the terminally ill, organ transplants, endo- and
exo-prostheses, and euthanasia. Euthanasia is a subject of vast and vigorous
debates, and many attitudes about this issue still remain unclear. It is
important to distinguish the area of law from the area of morality, although
they overlap to a certain extent in deontology.
The next dilemma is whether it is good to lie to patients and deceive
them. There are different opinions on this issue.
It is important to realistically and vividly present to young physicians
the difficulty, as well as the beauty and excellence of the physician’s calling,
so different from all the others, but also so responsible that makes it
above all others. Our physicians face numerous and enormous tasks, and
in the future they will be bigger and more difficult, thus requiring a new
education – which we must provide for the young people.
84

IGOR LUKIĆ
I. gimnazija, Zagreb, Hrvatska /
1st Gymnasium, Zagreb, Croatia
OBRAZOVNI SUSTAV KAO BIOETIČKI PROBLEM
Sve dublja kriza tehnološko-znanstvene epohe na globalnoj je razini
potaknula buđenje svijesti o važnosti preispitivanja temeljnih pretpostavki
na kojima počiva odnos čovjeka prema životu u cjelini, a prvenstveno prema
gorućim pitanjima opstanka. Prisutnost te svijesti i popratnog bioetičkog
diskursa nije se, međutim, pokazala kao dovoljno ozbiljna motivacija
za konkretne promjene u možda najvažnijem području u kojem bioetički
senzibilitet ima šansu za globalni uspjeh. Tako se obrazovni sustav, umjesto
kao nada u bolju budućnost, sve više pokazuje kao razlog za zabrinutost.
Kakav je uopće položaj bioetike u obrazovnom sustavu u Republici
Hrvatskoj? Je li bioetika uistinu tek alternativa za učenike koji ne pohađaju
nastavu vjeronauka i potiče li sustav visokog obrazovanja bioetički senzibilitet
kod budućih znanstvenika? Naposljetku, kako izgleda prijedlog novog
Nacrta kurikuluma za nastavu bioetike?
EDUCATIONAL SYSTEM AS A BIOETHICAL PROBLEM
The deepening crisis of the scientific-technological era has encouraged
raising the awareness of the importance of reassessing the fundamental
assumptions underlying the relationship of man towards life in general
and the burning issues of survival. That awareness and the accompanying
bioethical discourse have not, however, proven to be a sufficiently serious
motivation for concrete changes in perhaps the most important field
in which bioethical sensibility has a chance for global success. The educational
system, rather than the hope for a better future, appears to be a
reason for concern. What is the status of bioethics in the Croatian educational
system? Is bioethics really just an alternative for students who do not
attend religion classes? Does the higher education system encourage the
bioethical sensibility in future scientists? Finally, what does the proposal
of the new Draft curriculum for bioethics look like?
85

BRANISLAVA MEDIĆ, BOJAN STOPIĆ, ZORAN TODOROVIĆ,
KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ, MILICA PROSTRAN
Medicinski fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
UTJECAJ EDUKACIJE NA BIOETIČKE STAVOVE:
ŠTO STUDENTI MEDICINE ZNAJU O RIJETKIM BOLESTIMA?
Farmakoterapija rijetkih bolesti suočena je s brojnim etičkim dilemama.
Među oboljelima je najviše djece, oboljenja su progresivna, a liječenje
veoma skupo. Cilj našeg rada bilo je ispitivanje stupnja informiranosti i
stavova studenata medicine III. i VI. godine u odnosu na problematiku liječenja
rijetkih bolesti u našoj sredini. U studiji presjeka anketirane su dvije
grupe studenata: poseban upitnik je popunilo 350 od 446 studenata III.
godine (78,48 %) i 242 od 517 studenta VI. godine (46,81%). Obje grupe
studenata smatraju da je važno baviti se ovim pitanjem u našoj zemlji, kao
i da je položaj oboljelih u Srbiji prilično težak. Ispitanici se slažu da su
najveći problemi oboljelih: visoke cijene lijekova, komplicirane procedure
njihove nabavke i nedovoljna informiranost javnosti. Studenti smatraju da
se farmakoterapija rijetkih bolesti u našoj zemlji može unaprijediti, prije
svega, formiranjem Nacionalnog programa zbrinjavanja. Potrebno je, ipak,
unaprijediti informiranost studenata medicine na našem fakultetu po pitanju
problematike farmakoterapije rijetkih bolesti.
INFLUENCE OF EDUCATION ON BIOETHICAL ATTITUDES:
WHAT MEDICAL STUDENTS KNOW ABOUT RARE DISEASES?
Pharmacotherapy of rare diseases is faced with many ethical dilemmas.
The largest number of patients are children, the diseases are progressive
and the treatment is very expensive. We aimed to assess knowledge and attitudes
of 3rd and 6th year medical students towards the issue of treatment
of rare diseases in our community. In this cross-section study, two samples
of students were questioned: a self-completed questionnaire was delivered
to 350 out of 446 students of the 3rd year (78.48%) and 242 out of 517 students
of the 6th year (46.81%). Both groups consider that dealing with this
issue in our country is important, and that situation of patients is difficult.
Our participants agreed that the most important problems are the following:
86

high prices of drugs, complicated procedures of drug provision, and lack of
public information. In order to improve pharmacotherapy of rare diseases
in our country, participants suggested the establishment of the National
Plan for Rare Diseases. It is necessary to improve knowledge and attitudes
of our medical students towards pharmacotherapy of rare diseases.
GORAN MIJALJICA, MARIJA DEFINIS GOJANOVIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /
School of Medicine, University of Split, Croatia
POSTOJI LI POTREBA ZA PRISTANKOM
KOD ISTRAŽIVANJA NA BIOLOŠKIM MATERIJALIMA
PREMINULIH OSOBA?
Prema Tomasiniju, »povijest istraživanja na mrtvima je neslavna, od
ostavštine krađe leševa – povijesne prakse iskopavanja svježe pokopanih
tijela – sve do napredaka u anatomiji«.
Vijeće ministara Vijeća Europe izdalo je preporuku o istraživanjima
na biološkim materijalima ljudskog podrijetla, prema kojoj biološki uzorci
ne bi smjeli biti uzeti s tijela pokojnika u svrhu istraživanja bez valjanog
pristanka ili odobrenja, niti ako se zna da se umrla osoba za života tome
izričito protivila.
Postoji veliki potencijal ovog oblika istraživanja, posebno uzimajući u
obzir raspoloživost uzoraka s umrlih – prema istraživanju provedenom u
Velikoj Britaniji 2001. godine odjeli za patologiju u Velikoj Britaniji imaju
više od sto tisuća uzoraka ljudskih tkiva, od kojih je 54 300 prikupljeno
tijekom više od 3 milijuna obdukcija između 1970. i 1999. godine.
U ovome radu raspravljamo o potrebi i načinu dobivanja pristanka u
istraživanjima na biološkim materijalima dobivenima od umrlih osoba.
IS THERE A NEED FOR CONSENT
IN RESEARCH ON BIOLOGICAL MATERIAL
FROM DECEASED PERSONS?
According to Tomasini, “the history of research on the dead is an ignominious
one, linking a long legacy of body snatching – the historical prac-
87

tice of digging up freshly interned corpses from their graves – to advances
in anatomy”.
The Council of Europe Committee of Ministers issued a recommendation
on research on biological material of human origin, according to which
biological material should not be removed from the body of a deceased
person for research activities without proper consent or authorisation nor if
the deceased person is known to have objected to it.
There is a huge potential in this type of research, especially considering
the availability of samples from the deceased – a census conducted by
the United Kingdom chief medical officer in 2001, showed that pathology
departments have over 100,000 human tissue samples, of which 54,300
were retained from over 3 million post-mortems conducted between 1970
and 1999.
NEVENA MILOSAVLJEVIĆ LABUS
Dom zdravlja »Dr. Ristić«, Novi Beograd, Srbija /
Dr. Ristić Health Center, New Belgrade, Serbia
BIOETIČKI ASPEKTI REIKI TERAPIJE
U okviru postojećeg zdravstvenog sistema često se susrećemo s bespomoćnim
pacijentima ili s onima koji zahtijevaju stalnu medicinsku skrb.
Očigledno je da bismo imali mnogo više koristi ukoliko bi zdravstveni
sistem bio efikasniji, ekspeditivniji, kad bi proces rehabilitacije pacijenata
trajao kraće, a kad bi u isto vrijeme bio sačinjen tako da odgovara svačijim
posebnim potrebama. Svakodnevna klinička etika primjene bilo kakve terapije
zahtijeva praktično znanje i iskustvo, ali predstavlja i individualnu
odgovornost za svakog medicinskog stručnjaka. Jedan od brojnih putova
koji vodi k rješenju problema krize suvremene medicine je – holistička medicina.
Reiki je jedna od najstarijih metoda alternativne medicine čiji je cilj
unapređenje zdravlja. Na japanskom rei znači ono božansko, univerzalno,
životno, a ki znači energija. Educirani reiki terapeuti usmjeravaju životnu
energiju polaganjem dlanova na tijelo pacijenta. Izlaganje uzima u obzir, s
jedne strane, korist reiki terapije, a s druge, bioetičke dileme koje se mogu
pojaviti tijekom reiki tretmana.
88

BIOETHICAL ASPECTS OF REIKI THERAPY
Within the current health-care system, patients are often seen as helpless
and in need of caretaking by healthcare professionals. It would clearly
be beneficial if the health-care process could be made more efficient, with
more expedient care, a shorter rehabilitation process involving more outpatient
care and at the same time fashioned to fit specific needs of each
individual. Everyday clinical ethics of therapy application requires practical
knowledge and experience, but it also represents individual responsibility
for each medical practitioner. Holistic medicine is one of many
paths that lead to solving the problem of today’s medical crisis. Reiki is one
of the oldest methods of alternative medicine aimed at improving health.
In Japanese, it means: rei – divine, universal, lifetime, and chi – energy.
Trained reiki practitioners direct this life energy by laying their palms on
the patient’s body. The main issue of this presentation is to take into consideration
both benefits from reiki therapy and bioethical questions that
may arise during this kind of treatment.
NADA MLADINA, DEVLETA HADŽIĆ, ŽARKO MLADINA
Medicinski fakultet, Sveučilište u Tuzli, Bosna i Hercegovina /
School of Medicine, University of Tuzla, Bosnia and Herzegovina
OBITELJSKA NEUROZA – MIKROKLIMA
ZA OČUVANJE DJETINJEG SVIJETA
Čovjek ima dužnost odrasti. Da bi sazrio nije dovoljno da bude sposoban
za ovaj ili onaj strogo određen posao, da zarađuje novac, da ima djecu.
Riječ je o prijeđenom odstojanju koje može biti veće ili manje ovisno o
pojedincu. To je ono odstojanje koje odvaja čovjeka od djeteta, a koje se
mjeri autonomijom, afektivnom i moralnom neovisnošću koju je ljudsko
biće postiglo. Odrastao je onaj čiji sud i savjest ne ovise ni o čijoj suglasnosti
(roditelja ili autoriteta koji ga zamjenjuje). Potpuni razvoj je samo jedna
od iluzija koja će tijekom vremena morati biti napuštena. Stalno postoji
praznina koju nikad nije moguće ispuniti, granica koju nikad nije moguće
prijeći. Infantilne težnje nikad ne nestaju sasvim. Djetinjstvo sadrži niz
kompenzacija od kojih se čovjek nerado rastaje. Tako će odnosi koje zasni-
89

va odraslo dijete uvijek biti obilježeni nostalgijom za periodom sigurnosti
i nježnosti. Tako su problemi poistovjećivanja dva svijeta – svijeta odraslih
i svijeta djece – čest izvor bračnih razmirica. Život u dvoje se uči. Obiteljska
neuroza može biti pozornica reprize djetinjstva. To ukazuje na potrebu
zaštite u odnosu na društvenu grupu i stvaranja osobitih veza unutar kruga.
Poseban problem nastaje u slučaju duge i onesposobljavajuće bolesti unutar
tog kruga. Ovdje se govori o specifičnoj poziciji liječnika u uspostavljanju
ravnoteže u komunikaciji s neurotičnom grupom i stvaranju uvjeta
za profesionalnu autonomiju.
FAMILY NEUROSIS – MICROCLIMATE
FOR THE PRESERVATION OF A CHILDISH WORLD
Human being has a task to grow up. In order to become mature, it is not
enough to be capable for this or that strictly determined job, to earn money,
to have children. It is about the crossed distance which can be shorter
or longer, varying according to the individual. This is the distance which
separates man from child, which is measured by autonomy, affective and
moral independence achieved by a human being. The grown up, mature
person is the one whose judgement and conscience do not depend of anyone’s
consent (of parents or other authority which stands in their place).
The complete development is just an illusion which has to be abandoned
over time. An emptiness which cannot be filled, a border which cannot
be crossed is always present. Infantile aspirations never disappear completely.
Childhood entails plenty of compensations which are reluctantly
abandoned. Thus the relationships created by adults are always marked
with nostalgia for the period of safety and tenderness. The source of disagreements
and problems for married couples most often is the consequence
of equalising two worlds – the grown up world and the children world. The
life in a couple is to be learned. Family neuroses can be the stage of childhood
revival. It points at necessity for protection considering social group
and forming special bonds within this circle. The particular problem arises
in the case of long and disabling illness within the circle. We are talking
about specific position of physicians in forming balance in communication
with a neurotic group and forming conditions for professional autonomy.
90

ANTON MLINAR
Science and Research Centre of Koper, University of Primorska, Slovenia /
Znanstveno-istraživački centar Kopar, Sveučilište u Primorskoj, Slovenija
DO WE NEED A RESPONSIVE SCIENCE?
Hillary Putnam wrote that “science is wonderful at destroying metaphysical
answers, but incapable of providing substitute ones” and that “science
takes away foundations without providing a replacement” (Putnam,
1988). What I would say is that we would like to be brought to the point
where our knowledge has to be solid ground for our further way. But we
find ourselves anew and anew in front of the fact that our cognition of the
world (of life) does not come from the world as such but from our representations
of it (R. Rorty). The question of whether we need another science,
and if so, which one or more than one, is posed not only because of lack
of appropriate epistemological paradigms or because of desire to give such
a label to the bioethics or to new sciences which emerge in the domain of
cognition, but because of the question what happens with humans in this
quest for more solid knowledge. The discussion goes directly toward the
heart of our concerns about ethics as “enactive cognition” (F. Varela). Our
supposition is (1) that science as we know it today and its methodologies
are not capable to change (transform) itself in front of the fact that our
world of representations is without ground, and (2) that our personal experience
of the world, which is excluded from the contemporary scientific
debate, tells us that we have to move from the mere rational understanding
of world of life (and mind) to the pragmatic question of how to transform
human experience and to transcend the dichotomy between real world and
representations.
TREBAMO LI RESPONZIVNU ZNANOST?
Hilary Putnam je pisao, da je »znanost izvrsna u rušenju metafizičkih
odgovora, no nesposobna pružiti zamjenske« i da »znanost potkopava
temelje znanosti i ne zamjenjuje sa ničim« (Putnam, 1988). Hoću reći da
želimo doći do točke gdje bi naše znanje imalo čvrste temelje za naš daljnji
put. No iznova se nalazimo pred činjenicom da naše znanje svijeta (života)
ne potječe iz izravnoga odnosa sa svijetom već iz našeg predstavljanja
91

svijeta (R. Rorty). Pitanje treba li nam drugačija znanost, i ako treba, koja
znanost ili više njih, ne postavlja se samo zbog nedostatka primjerenih epistemologijskih
paradigmi ili zbog želje da tu oznaku pridamo bioetici, ili
nekoj od novih znanosti koje se pojavljuju na području spoznaje, već zbog
pitanja što se događa s čovjekom u potrazi za čvršćim znanjem. Ova diskusija
zadire direktno u srž razmatranja etike kao »enactive cognition« (F.
Varela). Naša je pretpostavka da (1) znanost i njene metodologije kakve
ih danas poznajemo nisu u stanju promijeniti (transformirati) same sebe
pred činjenicom da je naše predstavljanje svijeta bez temelja, i (2) da nam
naše osobno iskustvo svijeta, koje je isključeno iz suvremene znanstvene
rasprave, govori da se moramo odmaknuti od puko racionalnog razumijevanja
svijeta života (i uma) prema pragmatičnom pitanju o tome kako
promijeniti čovjekovo iskustvo i kako nadići dihotomiju između realnog
svijeta i predstava.
SANJIN MUSA, ŠEILA CILOVIĆ-LAGARIJA
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /
Institute for Publich Health of the Federation of B&H, Sarajevo, Bosnia and
Herzegovina
STIGMA I DISKRIMINACIJA KOJA SE VEŽE UZ HIV I AIDS –
OSVRT NA PROBLEM I PONUĐENA RJEŠENJA
Od početka epidemije za AIDS se vežu brojne kontroverze. Iako su
u prvih nekoliko godina znanstvenici postigli značajne uspjehe u otkrivanju
uzročnika i razvoju dijagnostičkih testova, početno podcjenjivanje
bolesti i odgađanje informiranja javnosti prouzročili su brojne propuste.
Kasnije uznemirujuće slike kahektičnih mladih ljudi izmučenih brojnim
infekcijama stvarale su strah u javnosti, a samim time i stigmu i diskriminaciju
prema osobama koje žive s HIV-om. Homoseksualnost, prostitucija,
narkomanija bili su pojmovi koji su dovođeni u vezu s bolešću. Osobe
koje su pripadale marginaliziranim skupinama na taj su način doživljavale
dvostruku stigmatizaciju. Sve je to utjecalo na javnozdravstvene napore
za suzbijanje bolesti, ali i pojavu kršenja temeljnih ljudskih prava. Znanstvena
javnost je prepoznala ovaj važan aspekt epidemije, koji se veže i uz
neke druge zarazne, ali i nezarazne bolesti. Upravo je smanjenje diskrimi-
92

nacije jedan od strateških ciljeva UNAIDS-a u razdoblju od 2011. do 2015.
godine. Cilj ovog rada je dati pregled nekoliko aspekata ovog problema
koji su prikazani u publikacijama i izvještajima različitih međunarodnih
organizacija.
STIGMA AND DISCRIMINATION RELATED TO HIV AND AIDS –
REVIEW OF THE PROBLEM AND PROPOSED SOLUTIONS
Since the beginning of the AIDS epidemic there were numerous controversies.
Although in the first few years scientist achieved significant
success in discovering the virus and developing diagnostic tests, the initial
underestimation of the disease and delay in informing the public had
caused numerous failures that later occurred. Later frightening images of
cachectic young people tortured by numerous infections created fear in the
public and consequent stigma and discrimination toward people living with
HIV. Homosexuality, prostitution and drug addiction were notions that
were associated with the disease. People from these marginalized groups
experienced a double stigma. All this affected the public health efforts to
combat the disease, but also occurrence of violation of fundamental human
rights. Scientific community has recognized this important aspect of the
epidemic, which is related to some other infectious diseases and non-communicable
diseases as well. Reduction of discrimination is one of the strategic
goals of UNAIDS in the period of 2011–2015. The aim of this study
is to review several aspects of this problem presented in the publications
and reports of various international organisations.
LEJLA MUŠIĆ
Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
BIOETIKA, EKOFEMINIZAM I SOCIOLOGIJA
Napredak i razvoj bioetike i bioetičke teorije utjecao je na prijenos
ovakvih znanstvenih kognicija u području sociologije i ekofeminizma.
Eminentna ekofeministica i sociologinja Ariell Salleh naglašava potrebu
za nastankom ekološki pismene sociologije, ističući istovremeno nedostat-
93

nost prošlih spoznaja o zaštiti okoliša. Profeministički sociolog Anthony
Giddens, ukazujući na paradoks vezan uz klimatske promjene, zagovara
potrebu za većom ekološkom svjesnošću, što je već ostvareno u bioetičkim
pretpostavkama i preporukama u cilju ostvarivanja ekološke kulture i
poštovanja svih formi života. Napretkom i razvojem cyber-kultura naglašava
se potreba za transspecizmom, u disciplini ksenobioetike. Ekološka
androginost, feminina maskulinost i maskulina femininost razmatrana je
još u antici, a u postmodernim sociološkim i rodnim studijima predstavlja
krajnju konsekvencu. Ekološki nacionalizam zahtijeva bioregionalne, na
principima bioetike zasnovane odnose suradnje.
BIOETHICS, ECOFEMINISM AND SOCIOLOGY
Progress and development of bioethics and bioethical theory has influenced
the transmission of these scientific cognitions in field of sociology
and ecofeminism. Eminent ecofeminist and sociologist Ariell Salleh
emphasises the need for development of an environmentally literate sociology,
noting at the same time the inadequacy of the past knowledge
about environmental protection. Pointing out the paradox related to climate
changes, profeminist sociologist Anthony Giddens advocates the need for
a grater ecological awareness, which is already accomplished in bioethical
presuppositions and recommendations for achieving the ecological
culture and respect for all forms of life. Cyber-culture advancement and
development emphasises the need for trans-speciesism in xenobioethics as
a subdiscipline of bioethics,. Ecological androginity or hermaphroditism,
feminine masculinity and masculine femininity, has been discussed even in
the Antiquity, but in postmodern sociology and gender studies it represents
the ultimate consequence. Ecological nationalism demands bioregional relations
of cooperation based on bioethical principles.
94

AJNIJA OMANIĆ 1 , MEVLIDA SERDAREVIĆ 2 , AMER OVČINA 3 ,
HAJRUNISA ČUBRO 3
1
Medicinski fakultet, Sveučilište u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
School of Medicine, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
2
Muzej Sarajeva, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /
Museum of City of Sarajevo, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
3
Klinički centar, Sveučilište u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Clinical Centre, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
ETIČKA PITANJA PROMJENE IMENA –
DRUŠTVENO-EKONOMSKI UZROCI I POSLJEDICE
UNUTAR MIKROZAJEDNICE
Brojni su motivi i situacije koji dovode do promjene imena i prezimena,
primjerice, vjerska i politička opredjeljenja, lakše uklapanje u obiteljski
milje, običajna pravila unutar mikrozajednice, političke prilike i pritisci,
promjena države ili mjesta stalnog boravka, itd.
Historija bilježi da su mnogi osmanlijski junaci i namještenici u Porti
dobili muslimanska imena, a pripadali su drugim vjerskim i kulturnim miljeima
(npr. Omer-paša Latas). Ratovi i osvajanja tuđih teritorija su također
nametali promjenu mjesta življenja, vjere i imena. S druge strane, uobičajeno
je da udajom žena prima sve, pa i vjerske običaje u obiteljskom miljeu
kojem pripada muž. Ima i obratnih slučajeva, kad muž prihvati vjeroispovijest
supruge. U svojoj biografiji Islam u mojoj porodici, inženjer Dorner
opisuje kako je Robert (za vrijeme perioda austrougarske uprave u BiH)
promijenio ime u Rifat-efendija, prešao na islam, oženio se muslimankom
i pokopan je na muslimanskom groblju u Sarajevu. Promjene imena i vjere
ili pak udaje za pripadnike druge vjere često su bile žigosane, ponekad i s
vrlo radikalnim potezima: brisanje rodbinskih odnosa i prekid svih veza,
uključujući nasljedstvo i komunikaciju, te verbalni napadi (»mula, vlahnja,
vlah, balija«).
U radu će se diskutirati o ovim pitanjima sa stanovišta zakona, konvencija
i deklaracija koji su posvećeni ovim pitanjima. Pravo čovjeka na
vjeru i politička opredjeljenja su osnova, a civilizacijski tokovi predstavljaju
najbolji putokaz za bolje sutra: tolerancija, demokracija i demokratski
procesi.
95

ETHICAL ISSUES OF NAME CHANGE –
SOCIO-ECONOMIC CAUSES AND CONSEQUENCES
WITHIN THE MICRO-COMMUNITY
Numerous are the motives and situations which lead to changing names
and surnames, e.g. religious and political affiliation, easier acceptance into
the family milieu, customary rules within the micro-community, political
circumstances and pressures, migration to other state, change of residence,
etc.
History records that many of the heroes of the Ottoman Empire and
the employees of the Sublime Porte got a Muslim name, although they
belonged to other religious cultural contexts (e.g. Omer-Pasha Latas). Wars
and conquests of foreign territories also imposed a change of life, religion
and name. On the other hand it was common for married women to accept
all the customs and religious milieu of the husband family. There are also
opposite cases, namely that the husband accepted his wife’s religion. In
his biography Islam in My Family, engineer Dorner describes how Robert
(during the period of Austro-Hungarian administration in Bosnia and
Herzegovina) changed his name into Effendi Rifat, converted to Islam,
married a Muslim and was buried in a Muslim cemetery in Sarajevo. Yet
a substantial number of divorces were recorded that took place in case of
different political orientations of spouses.
Change of name, religion or marrying members of other religions was
often stigmatized and sometimes with very radical moves: deleting kinship
relations and severing all ties, including inheritance, communications, verbal
attacks “Mullah, Vlahnja, Vlachs, Bali”.
These issues will be discussed in this paper from the standpoint of law,
conventions and declarations that concern these issues. Human rights to
religion and political affiliation are the basis, and civilisation flows represent
best signposts for a better future: tolerance, democracy and democratic
processes.
96

AMER OVČINA, JASMINA KREHIĆ, SUVADA ŠVRAKIĆ
Klinički centar, Sveučilište u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
BIOETIČKE IMPLIKACIJE U AKREDITACIJSKIM
STANDARDIMA ZA ZDRAVSTVENE USTANOVE
Akreditacijski standardi predstavljaju optimum kvalitete, a uvode se
radi jačanja zdravstvenih ustanova, nudeći dinamične ciljeve za poboljšanje.
Standardi su izjave očekivanja. Očekivanja trebaju pomiriti interese
zdravstvenih profesionalaca, zdravstvenog menadžmenta u bolničkoj
zdravstvenoj zaštiti, pacijenata, zavoda zdravstvenog osiguranja, javnog
zdravstva, donositelja političkih odluka i drugih. Standardi služe za ocjenjivanje
bolnica u odnosu na njih, a potom i za izradu akcijskih planova
usmjerenih na dostizanje standarda, neovisno o tome hoće li ustanova
aplicirati za akreditaciju ili ne. Stoga standarde treba smatrati sredstvom
za osiguranje i poboljšanje kvalitete i sigurnosti unutar odjela i službi bolnice.
Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu u Federaciji Bosne i
Hercegovine nadležni je organ u području poboljšanja kvalitete i sigurnosti
zdravstvenih usluga te akreditacije zdravstvenih ustanova. Agencija je
uspostavljena na osnovi Zakona o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti
i o akreditaciji u zdravstvu.
U okviru akreditacijskih standarda jasno je definirana uloga zdravstvenih
radnika, te poštivanje prava pacijenata. Kvaliteta i sigurnost zdravstvenih
usluga ovise o ispunjenju svih uvjeta standarda, što isključivo ovisi
o zdravstvenim radnicima. Kroz sve standarde, a ima ih 55, provlače se
bioetička načela dobre zdravstvene prakse. U našem radu prikazat ćemo
etička načela sadržana unutar akreditacijskih standarda, te ukazati na korist
akreditacije za zdravstvene ustanove i krajnje korisnike.
BIOETHICAL IMPLICATIONS WITHIN
ACCREDITATION STANDARDS FOR HEALTH INSTITUTIONS
Accreditation standards represent optimum quality that is being introduced
to strengthen health facilities by providing dynamic targets for improvement.
Standards are statements of expectations. Expectations need to
97

econcile the interests of health professionals, health care management in
hospital care, patients, health insurance institutes, public health decisionmakers
and others. The standards are used to evaluate hospitals in relation
to them and then to create action plans to achieve the standards, regardless
of whether they will apply for accreditation or not. Therefore, standards
should be considered as a means of ensuring and improving the quality and
safety within the hospital departments and services.
The Agency for Quality and Accreditation in Health Care of the Federation
of Bosnia and Herzegovina is the competent authority in the field of improving
the quality and safety of health services and accreditation of health institutions.
The Agency was established on the basis of the Law on the System
of Quality Improvement, Safety and on the Accreditation in Health Care.
Within the accreditation standards the role of health workers and the
respect for patients’ rights are clearly defined. Quality and safety of health
services depends on the fulfilment of all requirements of the standards,
which depends exclusively on the healthcare professionals. Through all the
standards, i.e. 55 of them, permeate the bioethical principles of good healthcare
practice. In our paper we will present the ethical principles present
within the accreditation standards, and point out the benefits of accreditation
for health facilities as well as end users.
JASMINKA PAVELIĆ
Institut »Ruđer Bošković«, Zagreb, Hrvatska /
Ruđer Bošković Institute, Zagreb, Croatia
Morbidna gojaznost u dječjoj dobi –
oblik roditeljskog zlostavljanja?
Pretjerana gojaznost je abnormalno nakupljanje masti u tijelu koje
može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Pretjerana gojaznost
dječje dobi ozbiljan je zdravstveni problem 21. stoljeća. Ima izravne i
dugotrajne posljedice na zdravlje djeteta. Pretjerano gojazna djeca imaju
povećan čimbenik rizika za razvitak kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa,
problema sa zglobovima, nemogućnosti disanja tijekom noći, a suočavaju
se i sa socijalnim i psihološkim problemima kao što su stigmatizacija,
nepoštivanje vlastite osobnosti i depresija. U izlaganju će biti prikazan pri-
98

mjer pretjerane gojaznosti u dječjoj dobi i diskusija koja se vodi o pitanju
da li je pretjerana gojaznost oblik nasilja nad djetetom. Razmatrat će se
pitanje ima li država pravo oduzeti morbidno debelo dijete roditeljima i
staviti ga pod skrb države.
Morbid Childhood obesity –
is it A child abuse?
Overweight and obesity are defined as “abnormal or excessive fat accumulation
that presents a risk to health’’. Childhood obesity is one of the
most serious public health challenges of the 21 st century. Most likely it results
from an interaction of nutritional, psychological, familial, and physiological
factors. It has both immediate and long-term effects on health and
well-being. Obese youth are more likely to have risk factors for cardiovascular
disease, prediabetes, bone and joint problems, sleep apnoea, and
have social and psychological problems such as stigmatisation, poor selfesteem
and depression. The presentation will bring out the information
about specific case of childhood obesity and discussion on whether it has to
be deemed as child abuse. Does the state have the right to take a morbidly
obese child from a parent on the basis of child obesity?
MILICA PROSTRAN
Medicinski fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
ETIČKI ODBOR U KLINIČKOM CENTRU SRBIJE:
NAŠE ISKUSTVO
Prema Jemecu i Sohl (2000), »medicinska etika je primjena filozofskog
znanja na odnos liječnik–pacijent u cilju promocije zdravlja pacijenta
i njegove autonomije«. Četiri moralna, relativno nezavisna principa su:
poštovanje autonomije, činjenje dobra, nečinjenje štete i pravednost u postupcima.
Ta četiri principa zasnovana su na Helsinškoj deklaraciji: znanstveni
pristup, procjena rizika i koristi, informirani pristanak i nezavisna
procjena. Drugim riječima, istraživanja na ljudima moraju biti u skladu sa
znanstvenim principima (tzv. scientific design), dobrobit ispitanika mora
99

imati prednost u odnosu na znanost i društvo (tzv. risk–benefit evaluation),
informirani pristanak (tzv. informed consent) i nezavisna procjena od
strane etičkih komiteta, nezavisnih od sponzora i svih istraživača u danoj
kliničkoj studiji (tzv. independent review) – četiri su ključna momenta.
Etički komitet/odbor uključuje procedure koje su u osnovi Helsinške
deklaracije i razne druge regulative u Europi i SAD. Treba naglasiti da
stvarna organizacija rada etičkih komiteta može biti različita na lokalnom
nivou, između pojedinih zemalja, pa i u okviru iste zemlje i/ili grada. Uloga
etičkih komiteta je procjenjivanje planirane kliničke studije u smislu
etičnosti, promoviranje interesa društva u cjelini te zaštita autonomije i
sigurnosti pacijenata koji sudjeluju u kliničkim studijama. Ovaj se rad bavi
ulogom Etičkog komiteta Kliničkog centra Srbije u Beogradu, prije svega
u smislu sigurnosti pacijenata. Broj SAE (serious adverse events) i SUSAR
(suspected unexpected serious adverse events) jasno ilustrira ključnu ulogu
ovog Etičkog komiteta kad je sigurnost pacijenata u pitanju. Osim toga,
diskutira se o vremenima prijavljivanja neželjenih efekata.
THE ETHICAL COMMITTEE IN THE CLINICAL CENTER
OF SERBIA: OUR EXPERIENCE
According to Jemec and Sohl (2000), “medical ethics is the application
of philosophical knowledge to the doctor–patient relationship in order to
promote the patient’s health and subsequent autonomy”. The four moral,
relatively independent principles are: respect for autonomy, beneficence
(“doing good”), non-maleficence (“doing no harm”) and justice. These
four principles of medical ethics can be found in the Helsinki Declaration:
scientific design, risk–benefit evaluation, informed consent and independent
review. In other words, research on humans must be in accordance with
scientific principles, patients’ welfare must have priority over science and
society, informed consent and evaluations by ethical committees independent
of sponsors and the researchers of the study – these are the four key
moments. Ethical committee/institutional review board embodies the procedures
required by the Helsinki Declaration and various different regulations
in Europe and the USA. It should be noted that actual organisation of
these committees may differ locally, from country to country, or even in the
same country. The role of ethical committee is to evaluate a planned clinical
trial in terms of its ethical aspects, to promote the interests of society
and to protect the autonomy and safety of patients involved in the research.
100

This paper deals with the role of the Ethical Committee in the Clinical
Center of Serbia, Belgrade, regarding the safety of patients involved in
clinical trials performed there. Number of reported SAEs (serious adverse
events) as well as SUSARs (suspected unexpected serious adverse events)
clearly indicates the pivotal role of this ethical committee in the safety of
patients. Timelines for fatal/life threatening cases, SAEs which are non
fatal/life threatening and non-serious case reporting are also discussed.
ALEKSANDAR RACZ, SLAVKO ANTOLIĆ
Zdravstveno veleučilište, Zagreb, Hrvatska /
University of Applied Health Studies, Zagreb, Croatia
KARNIZAM:
ANIMALISTIČKO-BIOETIČKA MISAO MELANIE JOY
Za razliku od vegetarijanstva koje predstavlja više od izbora oblika
prehrane utemeljenog na skupu pretpostavki o nama samima, našem svijetu
i neljudskim životinjama, Melanie Joy ‘karnizmom’ naziva nevidljiv
sustav vjerovanja, djelovanjem kojeg jedenje mesa postaje »naturalno,
neophodno i normalno«. »Karnizmom« definira dosad neimenovani društveni
sustav odnosa prema onome što proizvoljno nazivamo hranom, a
koji iskrivljuje percepciju i mehanizmima psihičkog otupljivanja koji čine
poricanje, izbjegavanje, rutinizacija, opravdanje, objektivizacija, deindividualizacija,
dihotomija, racionalizacija i disocijacija transformira ljudsko
suosjećanje prema životinjama u ravnodušnost. Imenujući dosad neimenovano,
izgovorivši neizgovoreno, M. Joy socijalno, psihološki i fizički nevidljivo
čini vidljivim, odbijajući dopustiti da nas karnizam učini slijepim
na istinu – istinu patnje milijarda životinja i istinu da nam je stalo, poziva
na svjedočenje istine karnizma, svjedočenjem samih sebe.
CARNISM:
ANIMALISTIC-BIOETHICAL THOUGHT BY MELANIE JOY
Unlike vegetarianism which represents more than a choice of alimentation
based on a set of assumptions about ourselves, the world we live in and
animals, Melanie Joy uses the term ‘carnism’ to describe an invisible belief
101

system according to which eating meat becomes “normal, natural and necessary”.
She uses the term ‘carnism’ to define the so far unnamed system
of social attitudes towards what we arbitrarily call food, which distorts our
perception and by using mechanisms of mental numbing such as denial,
avoiding, routinisation, justification, objectivisation, deindividualisation,
dichotomy, rationalisation and dissociation, transforms human compassion
towards animals into indifference. By naming the so far unnamed, and by
uttering the unspoken, M. Joy makes visible what is socially, psychologically
and physically invisible, refusing to let carnism make us oblivious to
the truth – the truth that billions of animals suffer and the truth that we do
care, and she invites us to bear witness to the truth of carnism, by witnessing
ourselves.
SANDRA RADENOVIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
ODNOS LIJEČNIK–PACIJENT U NEKIM GRANAMA
MEDICINE – KONCEPT MEDICINE FOKUSIRANE NA
PACIJENTA I/ILI INTEGRATIVNI MODEL ODNOSA
LIJEČNIK–PACIJENT
(PRIMJERI)
U ovom radu autorica razmatra određene primjere primjene koncepta
medicine fokusirane na pacijenta i/ili integrativnog modela odnosa liječnik–pacijent
u nekim granama medicine (epidemiologija, psihijatrija, palijativno
zbrinjavanje i medicinska etika). Primjeri su realni i korisni kao bioetički
orijentiri za valjano postupanje budućih medicinskih profesionalaca,
odnosno kao određena vrsta vježbaonice, iako imamo na umu činjenicu da
u medicinskoj etici i bioetici ne postoje medicinskoetičke i bioetičke univerzalne
formule niti za rješavanje naizgled sličnih medicinskih slučajeva.
Naposljetku, iako se u relevantnoj bioetičkoj literaturi mogu naći veoma
korisni primjeri brojnih medicinskoetičkih dilema s kojima se medicinski
profesionalci svakodnevno susreću, autorica razmatra neke manje poznate
medicinske slučajeve.
102

PHYSICIAN–PATIENT RELATIONSHIP IN CERTAIN
MEDICAL BRANCHES – PATIENT CENTRED MEDICINE
CONCEPT AND/OR INTEGRATIVE MODEL OF
PHYSICIAN–PATIENT RELATIONSHIP
(EXAMPLES)
In the paper the author considers certain examples of practical use of
the patient centred medicine concept and/or integrative model of physician-patient
relationship in some branches of medicine (epidemiology,
psychiatry, palliative care and medical ethics). These examples are real
and useful as the bioethical guidelines for proper action of future medical
professionals or as a certain type of workshop, although we keep in mind
the fact that in medical ethics and bioethics there are no medical-ethical
and bioethical universal formulas for solving apparently similar medical
cases. Finally, although there are, in relevant bioethical literature, very useful
examples of numerous medical-ethical dilemmas that medical professionals
are faced with in their everyday practice, the author considers some
less known medical cases.
KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ, ZORAN TODOROVIĆ,
SONJA VUČKOVIĆ, BRANISLAVA MEDIĆ, MILICA PROSTRAN
Medicinski fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
OSNOVNI PRINCIPI BIOETIKE
U RAZVOJU ANTIKANCERSKIH LIJEKOVA
Primjenjuju li se osnovni principi bioetike kada se radi o razvoju antikancerskih
lijekova? Analizirana je primjena osnovnih principa suvremene
bioetike (poštovanje osobnosti ispitanika, činiti dobro/ne škoditi, pravednost)
u dostupnoj literaturi. Najčešći problemi u kliničkim ispitivanjima
antikancerskih lijekova su mali broj i/ili kratko preživljavanje ispitanika.
Postavlja se pitanje kako motivirati oboljele da budu dobrovoljci kako bi
se provele adekvatne kliničke studije i dobili novi lijekovi. Često su očekivanja
ovih pacijenata, kad dobrovoljno sudjeluju u kliničkoj studiji, nedovoljno
utemeljena ili mogu biti predmet zloupotrebe (dostupnost novijih
103

i/ili efikasnijih lijekova, povjerenje u liječnika, strah da će se bez tog lijeka
bolest pogoršati). Pod znakom pitanja je efikasnost, sigurnost i isplativost
terapije (npr. biotehnološki lijekovi).
BASIC PRINCIPLES OF BIOETHICS
IN THE DEVELOPMENT OF ANTICANCER DRUGS
Are the basic bioethical principles implemented in development of
anticancer drugs? The application of basic principles of modern bioethics
(respect for persons, beneficence/non-maleficence, justice) in the available
literature was analysed. The most common problems in clinical trials of
anticancer drugs are small number and/or short survival of the examinees.
The question is how to motivate patients with cancer to participate in such
trials in order to obtain sufficient number of participants. On the other hand,
their expectations from those trials might remain unfulfilled and/or become
misused. Parameters for the assessment of anticancer (biotechnological)
drugs efficacy, safety and cost still remain to be improved.
MARIJA SELAK
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
BIT TEHNIKE U DOBU TEHNIKE
Promišljanje znanstveno-tehničke epohe i govor o potencijalno razornom
utjecaju tehnike na čovjeka i svijet vrlo često preskače jedno od osnovnih
pitanja. To je, dakako, ono najočitije, odnosno pitanje što uopće tehnika
jest. U ovom će se radu pitanje tehnike pokušati promisliti kroz njezinu
spoznajnu vrijednost. Shvaćanje tehnike kroz njezinu spoznajnu vrijednost
možemo promatrati na dva načina: ontološki (spoznaja bitka) i epistemološki
(samospoznaja). Prvi je put spoznaja bitka gdje dolazi do raskrivanja
istine putem tehnike. Kao ilustraciju prvoga uzet ćemo Heideggerovo
ontološko promišljanje tehnike. Drugo, epistemološko, pripada filozofiji
Arnolda Gehlena. Naime, Gehlen smatra da je čovjek u središnjim područjima
svoje prirode automatizam (kucanje srca i disanje, primjerice), stoga
motivacija za objektivaciju rada dolazi iz naše prirode. Za Gehlena je stoga
104

priroda sredstvo kojim čovjek izlazi iz sebe i iz nje se ponovo razumije.
Dakle, u prvom, Heideggerovu tumačenju čovjek pomoću tehnike sudjeluje
u raskrivanju istine u smislu raskrivanja bitka, dok u drugome, Gehlenovu
promišljanju čovjek uz pomoć tehnike sebe spoznaje-prevodi, te se
epistemološka vrijednost nalazi u raskrivanju sebe/svoje vlastite prirode.
Namjera je ovog epistemološkog promišljanja tehnike da nas, zaključno,
od pokušaja naznačivanja odgovora na pitanje što tehnika jest dovede do
otvaranja pitanja u čemu se krije opasnost ovakvog pristupa tehnici.
THE ESSENCE OF TECHNOLOGY
IN THE AGE OF TECHNOLOGY
Reflection on the Age of Technology and the discourse about potential
destructive influence of technology on human and the world itself often
skips one of the basic questions. That is, of course, the most obvious one,
the question of what technology really is. In this presentation the question
of technology will be evaluated through its cognitive value. The understanding
of technology through its cognitive value can be considered
in two ways: ontological (the knowledge of being) and epistemological
(self-knowledge). The first path is the knowledge of being, where truth
is revealed by technology. An example of this is Heidegger’s ontological
reflection of technology. The second – epistemological – belongs to
the philosophy of Arnold Gehlen. Gehlen argues that the human being in
central parts of its nature is an automatism (e.g. heartbeat or breathing),
hence the motivation for objectification of work originates from our nature.
Therefore, the nature, according to Gehlen, is the means by which the human
comes out of himself and re-establishes his self-understanding from it.
Therefore, in the first, Heidegger’s interpretation, the human participates
with the help of technology in revealing the truth, i.e. unconcealing being,
while in the second, Gehlen’s reflection, we know/translate ourselves, and
the epistemological value lies in the self-revealing (or revealing of our own
nature). The intention of this cognitive understanding of technology is to
lead us from outlining the answer what technology is to opening the question
where the danger of this approach to technology hides.
105

SIMONA ŠEMEN
Faculty of Social Sciences, University of Ljubljana, Slovenia /
Fakultet za društvene znanosti, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija
THE DOCTOR’S AUTONOMY AND THE PATIENT’S RIGHTS
IN THE USE OF COMPLEMENTARY MEDICINE
(HOMEOPATHY)
My paper is focused on the presentation of the regulation regarding
the complementary medicine in Slovenia and on some questions thereof.
The General Practitioners Services Act (or the legislation of doctor’s duties)
from 2008 in its 34th and 37th paragraph determines that the doctor
who carries out alternative practice has the license for performing official
medical activity suspended for the time he/she is carrying out this type of
practice, e.g. homeopathy. With this previsions, the questions arise if the
patient’s right to health care is violated hereafter, because the doctor/physician
who is responsible for performing medical activities and has additional
knowledge of alternative medicine, in our case of homeopathy, is not
allowed to use them in “official” medical treatment. The second question
which arises with this issue is whether the physician’s restricted possibility
in performing therapy means interference in his/hers autonomy in choosing
treatment methods which are the most convenient in given circumstances.
106
LIJEČNIKOVA AUTONOMIJA I PRAVA PACIJENTA
PRI UPOTREBI KOMPLEMENTARNE MEDICINE
(HOMEOPATIJE)
U ovom radu ću pokušati predstaviti regulativu komplementarne medicine
u Sloveniji i pitanja koja se javljaju u tom pogledu. Zakon o liječničkoj
službi (ZZdrS) propisuje da se liječniku koji obavlja komplementarnu
terapeutsku djelatnost liječnička dozvola ne dodijeli, odnosno da mu se
izrekne kazna suspenzije licence za razdoblje obavljanja takve djelatnosti.
S tim odredbama, postavlja se pitanje je li pacijentu povrijeđeno pravo na
zdravstvenu zaštitu, zato što liječnik koji ima dodatna znanja i vještine
iz komplementarne medicine (homeopatije), kao odgovoran za pružanje
zdravstvenih usluga ta dodatna znanja ne može koristiti u »službenom«
liječenju. Drugo pitanje koje se javlja jest znači li ograničena mogućnost
liječenja bolesnika uplitanje u liječnikovu autonomiju odabira metoda liječenja
koje su najpogodnije u danim okolnostima.

MARTINA ŠENDULA-PAVELIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
U POTRAZI ZA MORALNIM KOMPASOM –
EMOCIONALNI ASPEKTI MORALNOSTI
Najdostupnija socijalna realnost koju prihvaćamo i konzultiramo kao
osnovu pri vrednovanju ispravnosti vlastitih osobnih stavova i iskustava
ponašanje je drugih osoba. Kako je interakcija s drugim ljudima i prirodom
uopće jedan od bitnih elemenata dobrobiti čovjeka vrlo rano se uspostavlja
snažna motivacija za održavanjem socijalnih odnosa s drugima. Brojni
socijalni i situacijski pritisci svojstveni društvenim interakcijama predstavljaju
samo jedan dio kušnji i izazova za moralni integritet. U pokušajima
objašnjavanja mehanizama koji se nalaze u podlozi moralnog djelovanja
suvremena psihologija morala u fokus istraživanja postavlja emocije i automatske
afektivne procese značajne za razvoj i održavanje moralnog sustava
koji oblikuje prihvatljiv i suradljiv društveni život. Individualne razlike
u kognitivnom stilu, prosuđivanju namjera, svjesnosti emocija, anticipaciji
ishoda i emocionalnim kapacitetima utječu na stvaranje zdravih socijalnih
odnosa i na razvoj moralne osjetljivosti kao svojevrsnog preduvjeta moralnog
djelovanja i moralnog zdravlja osobe i društva u cjelini. Ključna uloga
u razvoju i održavanju moralnog integriteta nije samo u poznavanju normi
i moralnih principa i njihova internalizacija već snažna intrinzična motivacija
za moralno ponašanje.
IN PURSUIT OF A MORAL COMPASS –
EMOTIONAL ASPECTS OF MORALITY
The most accessible social reality that we accept and consult as a basis
for evaluating the correctness of our own personal views and experiences
is other people’s behaviour. As the interaction with other people and nature,
in general, is one of the essential elements of human well-being, a
strong motivation to maintain social relationships with others is established
very early. Numerous social and situational pressures inherent in social
interactions represent only one part of temptations and challenges to moral
integrity. In order to explain the mechanisms underlying moral behaviour,
107

the contemporary psychology of morality focuses their research on emotions
and automatic affective processes important in the development and
maintenance of a moral system that shapes the acceptable and cooperative
social life. Individual differences in the cognitive style, judging intentions,
awareness of emotion, anticipation of the outcome and the emotional capacity,
influence the creation of healthy social relations and the development
of moral sensitivity as a kind of prerequisite for moral action and
moral health of individuals and society as a whole. The key role in the development
and maintenance of moral integrity is not only the knowledge of
moral principles and norms and their internalisation, but a strong intrinsic
motivation for moral behaviour.
FULVIO ŠURAN
Odjel za studij na talijanskom jeziku, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska /
Department of Studies in Italian Language, Juraj Dobrila University of Pula,
Croatia
ZDRAVLJE I MEDIKALIZACIJA
U pristupu ovoj tematici polazi se od šireg nasljeđa zapadnog mišljenja
i njegovih normi, te pokušava prodrijeti do osnova liječenja, budući da je
način na koji se pati – u tijelu kao i u duši – određen time što se osoba koja
ima određeni problem doživljava kao paćenik ili, još bolje, vjeruje u to.
To je zato što i njegova patnja pripada njegovom bitku, što ujedno znači
da je patnja čovjeka prvenstveno određena načinom na koji tumači svoje
biće i svoju patnju. S druge strane, različnost patnje povezuje se s dubokim
identitetima čiji zajednički korijen, ako se usredotočimo na ono što glavni
misaoni oblici zapadne kulture podrazumijevaju, treba potražiti u uvjerenju
da je ljudsko biće nešto prolazno. Točnije, da je ono jednostavno ništa.
U takvoj dimenziji apsolutnog relativizma u kojem se izlječenje shvaća
kao pokus u kojem se pacijent i iscjelitelj potvrđuju u susretu s jednim
zajedničkim smislom mogućnosti, u konstitutivnom vlastitom bivanju u
svijetu, moguće je da pacijent krene prema ozdravljenju od bolesti samo
ako ponajprije ozdravi od apstraktne ideje o cilju do kojeg mora po svaku
cijenu stići.
108

HEALTH AND MEDICALISATION
Approach to this subject starts from a wider heritage of the western
thought and its norms, and attempts to the bases of medical treatment. The
way of suffering, which concerns body and soul, is determined mainly by
what the sufferer is, or better, what he thinks he is. In fact, one’s suffering
is something well defined, which means that suffering is determined by the
way the individual interprets his own being or his own pain. The differentiation
of such a pain is connected with deep and hidden identities whose
common root, at least according to the big streams of the western thought,
are to be found in the belief that man is something ephemeral, or more precisely,
that man is just nothing. In this dimension of relativity, if treatment
is taken as a rule in which the patient and the curing person meet with a
common sense of constitutive possibilities of their own existing, then it is
possible that the patient, intent on recovery from illness, recovers instead
from the abstract idea of an aim to reach at any cost.
DANIJELA TIOSAVLJEVIĆ MARIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
LIJEČENJE KOMUNICIRANJEM U MEDICINI
U vrlo složenoj mreži medicinskog komuniciranja najznačajniji nivo
komuniciranja je onaj na relaciji liječnik–pacijent. Psihijatrija je grana medicine
u kojoj se na tehnici komuniciranja s pacijentom zasniva i njegovo
liječenje. Psihoterapija je djelovanje psihološkim sredstvima, verbalnom i
neverbalnom komunikacijom, na izmjenu psihičkog stanja pacijenta. Cilj
rada je podvući značaj poznavanja tehnike liječenja komuniciranjem za
razumijevanje komuniciranja u medicini uopće.
TREATING BY COMMUNICATION IN MEDICINE
In the complex network of medical communication the most important
and delicate part is doctor–patient relation. Psychiatry is the branch
of medicine in which the communication techniques make the basis of
109

treating patients. Psychotherapy is treatment of patients by psychological
means, using verbal and non-verbal communication, in order to change
their mental condition (symptoms, behaviour, character features). The main
goal of this paper is to highlight the importance of being acquainted with
communication healing techniques for the understanding of communication
in medicine in general.
ZORAN TODOROVIĆ
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia /
Medicinski fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija
NATIONAL ADVISORY BOARD ON
RESEARCH ETHICS:
CHALLENGES AND OPPORTUNITIES
In Serbia, the National Advisory Board on Research Ethics has been
established under the Animal Welfare Act three years ago. Before that, certain
laboratory animal science courses were delivered by universities for
postgraduates, and there was a network of institutional animal ethics committees.
Serbia has signed the European Convention for the Protection of
Vertebrate Animals used for Experimental and other Scientific Purposes in
2010, and ratified it in 2011. However, adherence to the EU legislation is
required but not sufficient to solve the problems of functioning of the local
ethics committees (education, role of a lay person, mechanisms for enforcing
accountability and transparency etc.). In conclusion, the adoption of the
EU legislation does not guarantee the implementation of the comprehensive
laboratory animal welfare protection.
REPUBLIČKI ETIČKI SAVJET ZA
DOBROBIT OGLEDNIH ŽIVOTINJA:
IZAZOVI I MOGUĆNOSTI
U Srbiji je, prije tri godine, na osnovi Zakona o dobrobiti životinja,
osnovan republički Etički savjet za dobrobit oglednih životinja. Prije toga
su sveučilišta za postdiplomske studente organizirala određene programe
za obuku za rad s laboratorijskim životinjama, a postojala je i mreža etičkih
110

komisija za zaštitu oglednih životinja u lokalnim institucijama. Srbija je
2010. potpisala, a 2011. ratificirala Europsku konvenciju o zaštiti kralježnjaka
koji se koriste u eksperimentalne i druge znanstvene svrhe. Međutim,
poštivanje zakonodavstva EU potreban je, ali ne i dovoljan uvjet da se
riješe problemi u radu lokalnih etičkih komisija (obrazovanje, uloga laika,
mehanizmi za provođenje odgovornosti i javnosti u radu i dr). U zaključku,
usvajanje zakonskih akata EU nije garancija provođenja sveobuhvatne
zaštite dobrobiti oglednih životinja.
IVANA TUCAK
Pravni fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /
Faculty of Law, J. J. Strossmayer University of Osijek, Croatia
MOGU LI MRTVI BITI NOSITELJI PRAVA?
Jedno od temeljnih pitanja teorije prava je pitanje tko može biti nositelj
prava. O tome postoje velika konceptualna neslaganja između dvije najznačajnije
teorije o pravima. Prema teoriji volje, nositelj prava može biti samo
onaj tko ima nadzor nad korelativnom dužnosti druge strane u pravnom
odnosu, dok prema teoriji interesa svako biće koje ima interese može imati
i prava. Interesno poimanje prava omogućuje da se pojam nositelja prava
značajno proširi u odnosu na teoriju volje tako da pored punoljetnih osoba
bez duševnih smetnji obuhvati djecu, komatozne bolesnike i životinje.
U sporovima koji se vode između zastupnika različitih koncepcija prava
jedno važno pitanje sve donedavno nije bilo predmet velikih sporova:
mogu li mrtvi biti nositelji prava, prava koja postoje zbog njih, a ne zbog
njihovih bliskih srodnika i drugih zainteresiranih subjekata? Prvi dio rada
istražit će stajališta suvremenih autora o spornoj problematici i ukazati na
njihove nedostatke. Cilj drugog dijela rada je obrazložiti zašto mrtvi, ni
prema interesnoj teoriji ni prema teoriji volje, ne mogu biti nositelji prava.
CAN THE DEAD BE HOLDERS OF RIGHTS?
One of the fundamental issues of legal theory is the question who can
be a right holder. This issue implies conceptual discrepancies between the
two most important theories of rights. According to the will theory, a hold-
111

er of rights may only be the one who controls a correlative duty of the other
party in a legal relation, whereas the theory of interest foresees that every
human being with interests can possess rights. The interest-related perception
of rights enables significant expansion of the concept of right holders
with respect to the will theory, so that not only sane adults are encompassed
by this concept but also children, comatose people and animals.
Ongoing controversies between supporters of different conceptions of
rights have not included one major issue until recently: can the dead be
holders of rights that exist for their sake and not for the sake of their relatives
and other interested parties? The first part of the paper goes into the
viewpoints of contemporary authors on this controversial issue and indicates
their flaws. The second part is aimed at providing explanation why
the dead cannot be right holders.
KAREL TURZA
Medicinski fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
PRIOPĆAVANJE LOŠIH VIJESTI
Priopćavanje loših vijesti, izlišno je isticati, vrlo je delikatan aspekt
odnosa liječnik–pacijent. U ovom radu autor izlaže dva realna primjera
priopćavanja loših vijesti (jedan iz literature, drugi iz iskustva autoru bliske
osobe). O tome kako medicinski profesionalci trebaju postupati u ovakvim
situacijama postoje izvjesna pravila/protokoli (npr. Six Step Protocol for
Breaking Bad News Roberta Buckmana). Na osnovi spomenutih slučajeva,
autor sugerira neke promjene u danas prevladavajućim postupcima saopćavanja
loših vijesti.
BREAKING BAD NEWS
Breaking bad news is often a very subtle and delicate task for almost all
medical professionals. In the paper, the author exposes two real examples
(one from the literature, another from experience of a person that is close
to the author) of breaking bad news. There are some principles/protocols of
conduct in these situations (e.g., Robert Buckman’s Six Steps Protocol for
112

Breaking Bad News), but the question is whether the way patients are informed
nowadays – according to the existing protocols – is correct, namely
applicable to every concrete patient.
KREŠIMIR VEBLE
Vodovod i kanalizacija d.o.o., Karlovac, Hrvatska /
Waterworks and Sewege Ltd., Karlovac, Croatia
ZAŠTITA OKOLIŠA I UPRAVLJANJE VODAMA
KORIŠTENJEM PRETPRISTUPNIH FONDOVA EU –
PRIMJER UPOV KARLOVAC
Rasprave o problematici zaštite okoliša, koje uzimaju sve više maha u
bioetičkom kontekstu, dotiču i važnu tema zaštite voda, konkretno: upravljanja
otpadnim vodama. Ovo izlaganje ima svrhu prikazati rad uređaja za
pročišćavanje otpadnih voda (UPOV) gradova Karlovca i Duge Rese i njegov
utjecaj na lokalnu zajednicu te njeno upravljanje prirodnim dobrima.
Ovo je prvi uređaj u Hrvatskoj izgrađen bespovratnim sredstvima fondova
EU, a uz svoju osnovnu funkciju pročišćavanja otpadnih voda, karlovački
uređaj je jedinstven u Hrvatskoj jer je postao sjedište Trening centra za
školovanje osoba koje rade na uređajima za pročišćavanje otpadnih voda u
sklopu projekta njemačke i hrvatske vlade te hrvatskih i njemačkih nevladinih
organizacija. U sklopu uređaja izgrađeno je i jezerce za biomonitoring
u koji ulazi pročišćena otpadna voda i čija će funkcija biti stvarno dokazati
kvalitetu pročišćenih voda. Vizija djelatnika UPOV-a je da uređaj postane
generator novog shvaćanja ekološke djelatnosti u regiji – s postizanjem
projektiranih parametara, koji će omogućiti povrat biljnih i životinjskih vrsta
koje su zbog nepročišćenih otpadnih voda nestale iz karlovačkih rijeka,
kao i jednako važnog školovanja osoblja koje radi na uređaju za postizanje
optimalnih rezultata pročišćavanja uz minimalnu potrošnju energenata. I
na kraju, kad je u pitanju bioetički kontekst rasprave, zamisao je da uređaj
postane mjesto na kome će mladi naraštaji obrazovati za odgovorno upravljanje
prirodnim dobrima te rasti u senzibilitetu očuvanja života.
113

ENVIRONMENTAL PROTECTION AND WATER
MANAGEMENT FUNDED BY EU PRE-ACCESSION FUNDS –
WWTP KARLOVAC CASE
Discussions on the environmental protection issues, which are very
rampant in the context of bioethics, touch upon the important issue of water
protection, namely: waste water management. This presentation aims to
show the work of Karlovac and Duga Resa Waste Water Treatment Plant
(WWTP) and its impact on the local community, as well as the management
of natural resources. This is the first plant in the Republic of Croatia
financed by EU grant funds. Along with its primary function of wastewater
treatment, WWTP Karlovac is a unique case in Croatia, since it became
the headquarter for Training and Competence Centre for the Water Sector,
the project of cooperation between German and Croatian government
and the Croatian and German non-governmental organisations. Alongside
the plant, the biomonitoring pond was constructed, which will receive the
treated waste water, and whose function will be to really prove the quality
of treated water. The vision of WWTP Karlovac staff is that the plant becomes
a generator for the new understandings of environmental activities
in the region – with the achievement of projected parameters, which will
allow the return of plant and animal species which have disappeared from
Karlovac rivers due to untreated waste water, as well as equally important
training of plant staff to achieve the optimal treatment results with minimal
energy consumption. And finally, when it comes to bioethical debate context,
the idea is that the plant becomes a place where new generations will
be educated on responsible management of natural resources and to grow
the sensibility on preservation of life.
114

SILVANA VOZILA 1 , IVA SORTA-BILAJAC 2
1
Specijalistička ordinacija obiteljske medicine Ž. Strišković, Rijeka, Hrvatska /
Ž. Strišković Specialist Family Medicine Practice, Rijeka, Croatia
2
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
ETIČKE DILEME MEDICINSKIH SESTARA
U PRIMARNOJ ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
Cilj: Prikazati etičke dileme medicinskih sestara u primarnoj zdravstvenoj
zaštiti te mehanizme njihovog rješavanja.
Metoda: Anonimnim upitnikom ispitano je 167 medicinskih sestara,
žene 98%, srednje dobi=42,1. Analizirana je vrsta i učestalost etičke dileme,
glavni problem u navedenoj situaciji, zadovoljstvo donesenim odlukama,
te percepcija dobivene pomoći.
Rezultati: Najčešći primjer etičke dileme: pravednost (49%). Glavni
problem: etički (39%). Prosječno zadovoljstvo iznosi 4,77. Najčešće dobivena
pomoć: pribavljanje literature iz područja etike (48%). Najrjeđe
dobivena pomoć: razgovor o etičkim dilemama s pacijentom / izučavanje
suvremenih etičkih standarda (56%).
Rasprava: Etičke dileme prisutne su u svakodnevnoj praksi medicinskih
sestara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Ukazuje se na važnost edukacije
iz etike sestrinstva te prelaska na »odvjetnički model« sestrinstva.
NURSES’ ETHICAL DILEMMAS
IN THE PRIMARY HEALTH-CARE SETTING
Aim: To assess ethical dilemmas of nurses working in the primary
health-care setting and types of help they perceive as useful for their resolution.
Methods: 167 nurses were interviewed using an anonymous questionnaire.
Women 98%, average age=42.1 years. A set of questions was used to
identify an ethical dilemma, primary issue presented in the situation, satisfaction
with the resolution of the case, and perceived usefulness of help.
Results: Main ethical dilemma: justice (49%). Primary issue: ethical
(39%). Average satisfaction with the resolution of the case amounts to 4,77.
The type of help perceived as useful: obtaining more complete information
115

about the patient (45%). Lack of help: talking through ethical issues with
patients / reviewing current standards of ethics (56%).
Discussion: Ethical dilemmas are present in nurses’ everyday primary
health care practice. This is why the education in nursing ethics and a shift
towards the ‘advocacy model’ of nursing become of a great importance.
HANS-BERNHARD WUERMELING
Institut für Rechtsmedizin, Universität Erlangen-Nürnberg, Deutschland /
Institut za medicinsko pravo, Sveučilište Erlangen-Nürnberg, Njemačka
DER „WAHRE“ TOD DES MENSCHEN IST UNERKENNBAR
Warum Herz- wie Hirntod vernünftige Konventionen sind?
Daß die Seele beim Tod den Körper verläßt, meint, daß sich über das
Ende der biologischen Lebensvorgänge hinaus beim menschlichen Tod
Metaphysisches ereignet: Nicht nur ein Leib stirbt, sondern die Person.
Leibliches Sterben erfolgt kontinuierlich in der Zeit, nicht zu einem Zeitpunkt.
Die Biologie springt nicht vom Leben in den Tod (Natura non facit
saltus). Der Tod der Person ist dagegen ein punktuelles Ereignis. Nach dem
Widerspruchsatz schließt Leben den Tod aus. Der „wahre“ Tod der Person
ist nicht punktgenau im Ablauf des biologischen Sterbens zu orten.
Zur Unterscheidung des noch Lebenden von einer Leiche dient herkömmlich
die Konvention vom Herztod. Nachdem künstliche Beatmung
Herz und Kreislauf nach dem Absterben des Gehirns aufrechterhält, wurde
der zuvor nicht beobachtbare Hirntod entdeckt. Der vollständige Hirntod
trat so als weitere Konvention zur Todesfeststellung hinzu.
Da sich Herz- und Hirntod im engsten zeitlichen Zusammenhang ereignen,
sind sie damit als gleichwertige, wohlbegründete Konventionen akzeptabel.
Mehr ist angesichts der Unerkennbarkeit des „wahren“ Todes nicht erreichbar.
116
»PRAVA« SMRT ČOVJEKA JE NESPOZNATLJIVA
Zašto su srčana i moždana smrt razumne konvencije?
To da duša u času smrti napušta tijelo znači da se nakon okončanja
bioloških procesa s ljudskom smrću zbiva nešto metafizičko: ne umire
samo tijelo nego i osoba. Tjelesno umiranje događa se kontinuirano u vre-

menu, a ne u jednom trenutku. Biologija ne skače iz života u smrt (Natura
non facit saltus). Nasuprot tome, smrt osobe je trenutačan događaj. Prema
proturječnome iskazu, život isključuje smrt. »Prava« smrt osobe ne može
se potpuno precizno locirati u tijeku biološkoga umiranja.
Za uspostavljanje razlike između još živoga i mrtvaca obično se koristi
konvencija o srčanoj smrti. S obzirom na to da se nakon umiranja mozga
srce i krvotok održava umjetnim postupcima, otkrivena je ranije nerazmatrana
moždana smrt. Tako se potpuna moždana smrt pojavljuje kao nova
konvencija u utvrđivanju smrti.
Budući da se srčana i moždana smrt zbivaju u najužoj vremenskoj povezanosti,
one su prihvatljive kao jednakovrijedne, dobro utemeljene konvencije.
S obzirom na nespoznatljivost »prave« smrti, više od toga nije
moguće utvrditi.
ZDENKO ZEMAN, MARIJA GEIGER ZEMAN
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«, Zagreb, Hrvatska /
Ivo Pilar Institute of Social Sciences, Zagreb, Croatia
»BRŽE-BOLJE U FORMU« –
MITOLOGIJA LJEPOTE, KOMERCIJALIZACIJA I
DISCIPLINIRANJE TIJELA
Inicijacija u mitologiju ljepote i vječne mladosti posljednjih desetljeća
više nije rezervirana samo za žene. Konzumeristička kultura manipulira
slikama »discipliniranih tijela«, koja su »savršeno« oblikovana podvrgavanjem
permanentnim režimima vježbe, reducirane prehrane, medikalizacije,
estetskih intervencija i, općenito, naglašene brige za (vlastito) tijelo.
Kreirane su i nove predodžbe muževnosti, koje glavni naglasak stavljaju
na objektivaciju i komodifikaciju (muškog) tijela, dovodeći u pitanje nekad
dominantne interpretacije socio-kulturnih konstrukata muževnosti i
ženstvenosti. Ti novi trendovi, dakako, postavljaju niz bioetičkih, etičkih,
sociološki i antropoloških pitanja, koja svojom kompleksnošću pozivaju na
interdisciplinarnu suradnju i zahtijevaju pluriperspektivistički pristup.
117

“GET INTO SHAPE AT FULL SPEED” –
BEAUTY MYTHOLOGY, COMMERCIALISATION AND
BODY DISCIPLINE
During the last decades the initiation into beauty mythology and eternal
youth has not been reserved only for women. Consumer culture has been
manipulating with the images of “the disciplined bodies” which have been
“perfectly” shaped by permanent regimes of workouts, reduction diets,
medicalisation, aesthetic interventions and, generally, strongly manifested
care for one’s own body. New images of masculinity have been created,
which mainly highlight objectification and commodification of the (male)
body, thus challenging once dominant interpretations of the socio-cultural
constructs of masculinity and femininity. These new trends consequently
put some bioethical, ethical, sociological and anthropological issues,
which, because of their complexity, call for interdisciplinary cooperation
and require pluri-perspective approach.
DAMIR ŽUBČIĆ 1 , VESNA ŠENDULA JENGIĆ 2
1
Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia
2
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
DOMAĆE ŽIVOTINJE KAO ADITIVI LJUDSKOGA ZDRAVLJA
Posljednjih nekoliko desetljeća sve je više znanstvenih dokaza o pozitivnom
djelovanju kućnih ljubimaca i farmskih životinja na zdravlje ljudi.
Prema nama dostupnim podacima, kućni ljubimci se u Europi koriste u
svrhu liječenja još od 18. stoljeća, kada su se u jednoj psihijatrijskoj bolnici
u Engleskoj uz pomoć njih poboljšali stjecanje samokontrole u duševno
bolesnih. Razlikujemo »aktivnost sa životinjom« (engl. animal-assisted
activity) i »terapiju pomoću životinje« (engl. animal-assisted therapy).
Odnedavno se provodi i liječenje na stočnim farmama, koje je poznato pod
nazivom ekoterapija, pri kojem bolesnici provode veći dio svog vremena
radeći na farmi i družeći se sa životinjama. U svrhu liječenja koriste se
najviše psi i mačke, ali gotovo da nema životinjske vrste među domaćim
životinjama koja se ne može koristiti za takvu namjenu.
118

DOMESTIC ANIMALS AS ADDITIVES TO HUMAN HEALTH
In last several decades many scientific evidence has been collected on
the positive effect of domestic and farm animals on human health. According
to accessible data, pets have been used for therapeutic purposes since
the 18 th century, for example, around that time in a psychiatric hospital
in England they were included in the process of gaining self-control in
the mentally ill persons. Today, there are two “activities” which include
animals: animal-assisted activity and animal-assisted therapy. Recently,
activity called ecoterapy has been conducted on cattle farms in which patients
spend most of their time working on the farm and associating with
animals. In treatment mostly are used dogs and cats, but almost all other
domestic animal species can also play the role in healing process of an ill
human person.
119

Studentska bioetička radionica
BIOETIKA I PSIHA
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS AND PSYCHE
TONI BANDOV
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
IDEOLOŠKI MEHANIZMI U PSIHIJATRIJSKOJ PRAKSI
Cilj je izlaganja dati uvid u uvjete koji omogućuju reprodukciju društvenih
odnosa u kojima psihijatrijske ustanove mogu djelovati. Koja je
svrha terapija (posebice šok-terapije) kojima se podvrgavaju »pacijenti« u
takvim ustanovama? I, shodno tome, kakva teorija subjekta prevladava u
takvim društvenim odnosima te kojim se ideološkim mehanizmima služi
da se kao takva perpetuira? Konačno, okrećući perspektivu kroz djela Deleuzea
i Guattarija, ispitat ćemo ludilo kao mjesto mogućeg otpora.
IDEOLOGICAL MECHANISMS IN PSYCHIATRIC PRACTICE
The aim of this paper is to give insight into the conditions that allow
the reproduction of social relations in which psychiatric institutions can
operate. What is the purpose of the therapy (particularly shock therapy) to
which the “patients” are subjected in such institutions? And, consequently,
which theory of the subject prevails in these social relations and which
ideological mechanisms does it use to perpetuate itself as such? Finally, by
turning our perspective through the works of Deleuze and Guattari, we will
examine madness as a place of possible resistance.
121

MARTA BANIĆ, BARBARA MAJNARIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
SLOBODAN ČOVJEK JE ORGASTIČKI POTENTAN
Rad problematizira frojdomarksističku psihoanalitičku teoriju Wilhelma
Reicha, prema kojoj je učenje o seksualnosti od centralne važnosti u
razumijevanju čovjeka, a seksualno oslobođenje jedini mogući i pravi način
čovjekova samoostvarenja. Kao osnovni zahtjev postavljen je odmak
od moralnoga načela ka seksualnoekonomskom načelu, odnosno seksualna
revolucija. Kontroverzna i ambivalentna Reichova teorija – s jedne strane,
doslovna i konkretna, u vidu osnivanja tjelesno orijentirane psihoterapije
te isticanju ključne uloge orgastičke potentnosti u životu čovjeku, s druge
strane, mistična i simbolična, u vidu učenja o životnoj energiji, tj. orgonu
– imala je velik utjecaj na radikalni umjetnički akcionizam krajem šezdesetih
godina i osnivanja free sex komuna, što se može uočiti na primjeru
komune Friedrichshof u blizini Beča, koju je osnovao Otto Muehl, jedan
od protagonista grupe bečkih akcionista. Na primjeru razvoja djelatnosti
spomenute komune, kao i na primjerima dvaju filmova Dušana Makavejeva,
W.R. – Misterije organizma i Sweet Movie, kao relevantnim reakcijama
na Reichovu teoriju, moguće je razmotriti uspješnost, posljedice i pozadinu
aktualizacije Reichovih ideja, pri čemu se kao osnovno pitanje postavlja je
li rajhovski mišljena seksualna revolucija uopće moguća u fetišizirajućem
i komodificirajućem kapitalističkom društvu.
FREE MAN IS ORGASTICALLY POTENT
Main focus of the paper is Wilhelm Reich’s Freudian-Marxist psychoanalytic
theory by which sexuality is of major importance in understanding
man, and sexual liberation only way to self-realisation. The claim to selfrealisation
entails moving away from moral to sexual-economic principles
in a society, i.e. sexual revolution. Reich’s controversial and ambivalent
theory – literal and specific on one hand, in the form of establishing a
physically oriented psychotherapy and emphasising the key role of orgastic
potency in human life, but also on the other hand mystic and symbolic
in terms of teachings on life energy, i.e. orgon – has influenced radical art
122

scene in the 1960s. The best example of appropriating Reich’s ideas is Friedrichshof
commune near Vienna, which was founded by Otto Muehl, one
of the main participants of the Viennese Actionism movement. Using the
example of Friedrichshof commune, as well as Dušan Makavejev’s movies
W.R. – Mysteries of the Organism and Sweet Movie, as relevant responses
to Reich’s theory, the paper will consider the efficacy, consequences and
background of actualisation of Reich’s theory, with the main problem of
whether Reichian sexual revolution can even possible in the fetishist and
commodifying capitalist society.
NIKOLINA ĆAVAR
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
UTJECAJ MISAONIH OBRAZACA
NA STVARANJE FIZIČKIH BOLESTI
Posljednjih godina istraživanja su dokazala da um ima snažan utjecaj
na tijelo. Danas znamo da materija uopće ne postoji, postoji samo energija.
Sve oko nas jest energija – samo različitih frekvencija. Naš um i materija
isto su, samo se radi o drugačijoj manifestaciji. Sve vrijeme u kojem smo
budni proizvodimo misli, a energija misli stvara učinke u »fizičkom« svijetu.
Većina naših misli nije kontrolirana. Svojih misli i misaonih obrazaca
gotovo uopće nismo svjesni. Naš život i zdravlje kreira tisuće nesvjesnih
misli punih ljutnje, gorčine, bijesa, straha i tuge, a rezultat toga jest – loše
zdravlje. Fizička bolest rezultat je misaonog obrasca koji njegujemo. Svaka
stanica u našem tijelu odgovara na svaku našu misao ili riječ. Kontinuirani
način razmišljanja i izražavanja stvara ponašanje, pokrete i držanje tijela
i, u konačnici, bolesti. No kako je moć misli, a posebno pozitivne misli
velika, jednako kako smo stvorili bolest možemo stvoriti i održati zdravlje.
Razlog zašto se ova znanja ne propagiraju i ne približe široj javnosti jest
profit koji je ideja vodilja farmaceutskih tvrtki.
123

THE INFLUENCE OF THOUGHT PATTERNS
ON CREATING PHYSICAL ILLNESSES
In the last few years studies have proven that the mind has a strong
effect on the body. Today we know that matter does not exist at all – what
exists is energy. Everything around us is energy, but it consists of different
frequencies. The mind and the matter are the same thing, but differently
manifested. While we are awake we produce thoughts, and the energy of
thoughts affects the “physical” world. Most of our thoughts are not controlled.
Most of the time, we are not even aware of our thoughts and our
thought patterns. Our life and our health is created by thousands of unconscious
thoughts filled with anger, bitterness, rage, fear and sorrow, and the
result of all that is mediocre health. Physical illness is the result of thought
patterns we nurture. Every cell in our body responds to our every thought
or word. The continuous mode of thought and expression creates behavior,
movements and posture and, in the end, illness. However, as the power of
thought and especially positive thought is great, we can create and keep our
health the same way we created a disease. The reason why these findings
are not propagated and brought closer to the general public is profit as the
guiding principle of pharmaceutical companies.
DOMINIK BORNA ĆEPULIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
MILGRAMOV EKSPERIMENT
Milgramov eksperiment je u psihologiji otvorio brojna pitanja, kako
stručna tako i etička. Stanley Milgram htio je ispitati utjecaj autoriteta na
ljudsko ponašanje, te vjerojatno ni sam nije bio svjestan kakav će odjek
napraviti rezultati njegova istraživanja. Malo je tko mogao predvidjeti da
je čak 65% ispitanika spremno ubiti drugog čovjeka samo zato što je autoritativna
osoba dala poticaj za takvu akciju. Iako u današnjim pogledima
neetičan, ovaj je eksperiment doveo do jednog od najvažnijih psiholoških
otkrića u povijesti, te postavio brojne praktične implikacije samog nalaza.
Te praktične implikacije potom otvaraju brojna nova pitanja na koja treba
dati odgovor: jesu li ljudi koji su pod utjecajem autoriteta činili zločine
124

jednako odgovorni kao i oni koji su ih činili na svoju ruku i kako ih se treba
tretirati; koliku odgovornost za djelovanje podređenih snosi autoritet; te
gdje je granica koju znanstvenici u društvenim poljima ne smiju prijeći u
istraživačkom radu s ljudima.
MILGRAM’S EXPERIMENT
Milgram’s experiment caused numerous reactions and started many
debates, professional and ethical alike. When Stanley Milgram started his research
of influence of authority on human behaviour, he probably couldn’t
have imagined the repercussions that would follow it. Not many people
could have predicted that almost 70% of participants would be eager to deliver
the deadly electrical shock to another person just because the person
who holds the authority asks them to do so. Although unethical in today’s
perspective, this experiment has led to one of the most important discoveries
in history of psychology, and set many practical implications. New
questions have been raised: is the responsibility of those who committed
crimes under the influence of authority equal to the responsibility of those
who ordered them; can the influence of authority be considered as a mitigating
circumstance when considering law cases; and what is the limit that
scientist should not cross when conducting experiments with humans.
DAVID DUBROVIĆ, MIRELA FUŠ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Rijeka, Croatia
DIGITALNA BESMRTNOST
Razvoj informacijskih tehnologija danas je takav da osnovne karakteristike
informacijskih strojeva eksponencijalno rastu. Daljnje povećanje
kapaciteta i brzine informatičkih sustava, povezano sa sve boljom analizom
i snimanjem ljudskog živčanog sustava, otvara mogućnost preslikavanja
mozga u računalni sustav i izradu digitalne simulacije cijelog moždanog
sustava. (I) Podupru li rezultati istraživanja komputacijsku teoriju uma,
ovo otvara mogućnost prijenosa osobe iz tijela u simulirano okruženje, a
time i odvajanje od postojećih granica ljudskog tijela. (II) Brzi razvoj ne-
125

uroinformatike u tome smjeru te ostvarivanje gore navedenih pretpostavki
otvara važna bioetička pitanja: Prestaje li u trenutku preseljenja »osobnosti
zapisane u mozgu« ljudsko tijelo biti ljudskim, a »računalno tijelo« postaje
ljudskim? Ukoliko se svijest u mozgu (živčani sustav) ni po čemu ne razlikuje
od preslikane svijesti kod digitalne simulacije (računalni sustav),
govorimo li i dalje o živim ljudskim bićima? Ako da, kakve posljedice to
ima po definiciju ljudskog i živog? Ili, u tome specifičnom slučaju, ako definicija
živog ostane ista, prestaje li definicija ljudskog biti nešto što nužno
ima samo karakteristike živog?
DIGITAL IMMORTALITY
The development of information technology today is progressing at
such a pace that the features of computational machines are improving
exponentially. Further improvement of storage capacity and processing
speed, together with improvements in human nervous system analysis and
imaging, may open up a possibility of mapping a biological brain into a
computer system and whole brain emulation. If results of this research support
the computational theory of mind it becomes possible to transfer a person
from the body into a simulated environment, together with overcoming
limitations of human body. Rapid developments in neuroinformatics and
realisations of theories mentioned above will open up important issues in
bioethics. Does human body cease to be human at the moment when personality
is transmitted into computer simulation and “computer body” then
becomes human? If conscience of the brain (nervous system) does not differ
from transferred conscience (computer system) do we still talk in terms
of a human being? If so, what are the consequences on definitions of human
and living? Specifically, if the definition of living is not altered, does
the definition of human stop being limited to living?
126

MAŠA DUNATOV 1 , IVAN CEROVAC 2
1
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
2
Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Rijeka, Croatia
ULOGA MORALNIH INTUICIJA U ETICI
U tradicionalnoj su etičkoj raspravi moralne intuicije često postavljane
kao sami izvori morala, te je dobar prigovor protiv neke moralne teorije bilo
njeno neslaganje (ili neslaganje njenih implikacija) s moralnim intuicijama
koje dijelimo. Brojna istraživanja u području neuroznanosti i evolucijske
psihologije koja se zadnjih pola stoljeća intenzivno provode pokazuju da
trebamo preispitati ulogu koju moralne intuicije imaju u etici. Polazeći od
rezultata ovih istraživanja, a oslanjajući se na radove Sidgwicka i Singera,
nastojimo pokazati kako neslaganje implikacija neke moralne teorije s našim
moralnim intuicijama ne znači da od teorije trebamo odustati, već da prvo
moramo istražiti evolucijsku i psihološku povijest (podrijetlo) tih intuicija
kako bismo im mogli pripisati određenu moralnu snagu. Također razmatramo
ulogu moralnih intuicija u reflektivnom ekvilibriju Johna Rawlsa te implikacije
koje istraživanja o podrijetlu intuicija mogu imati za ovu metodu.
ROLE OF MORAL INTUITIONS IN ETHICS
In traditional moral debates moral intuitions have often been considered
as foundations of a moral system and every conflict between the implications
of a moral theory and our moral intuitions was considered as a good argument
against that very theory. Numerous studies in neuroscience and evolutionary
psychology that took place in the last few decades show that we need to examine
the role of moral intuitions in ethics. Starting from the results of these
studies, and relying on the works of Sidgwick and Singer, we point out that
the disagreement between implications of a moral theory and our moral intuitions
does not imply that we should abandon the theory – we must explore
the evolutionary and psychological history (origin) of these intuitions before
they could be attributed with a certain moral force. We also consider the role
of moral intuitions in John Rawls’ reflective equilibrium and the implications
the studies on the origin of intuitions might have on this method.
127

EVA FELDMAN, LUKA HRVOJ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
VJEČNO USAĐIVANJE
Ovo se zajedničko izlaganje o etičkim implikacijama snova, misli i sjećanja
temelji na dvama filmovima, Inception Christophera Nolana (2010) i
Eternal Sunshine of the Spotless Mind Charlieja Kaufmana i Michela Gondryja
(2004). Prvi dio izlaganja ticat će se načina na koji Nolanov film poriče
pretpostavku da smo sami stvoritelji svojih misli i ideja, što je zapravo
samo zaštitni mehanizam našeg uma. Istina je da nas naša sjećanja, iskustva
i uspomene čine jedinstvenima, no ona su rezultat interakcija naših osjećaja,
uvjerenja i znanja s podražajima iz okoline, pa se u tome svjetlu ovdje
razmatra i naslovni motiv »usađivanja« tuđe ideje u nečiju podsvijest (usp.
Botz Bornstein, 2011). Nasuprot tome, Kaufmanov se film bavi pitanjem
o tome tko bismo bili i što bismo izabrali kad bismo mogli izbrisati svoje
sjećanje i potpuno zaboraviti svoja iskustva (usp. Grau, 2009 i Levy, 2011).
U obama filmovima intervencije u psihu planiraju ili nude kapitalističke
korporacije, pod izlikom uspostave bilo kolektivne bilo osobne ravnoteže:
oba filma utoliko ističu da promjene u sferi psihe, koja se doima potpuno
osobnom i intimnom, imaju duboke socijalne i moralne reperkusije.
ETERNAL INCEPTION
This co-authored presentation on ethical implications of dreams,
thoughts and memories is based on two films, Inception by Christopher
Nolan (2010) and Eternal Sunshine of the Spotless Mind by Charlie
Kaufman and Michel Gondry (2004). The first part of the presentation will
concern the way in which Nolan’s film denies the hypothesis that we are
autonomous creators of our thoughts and ideas, this being just a protective
mechanism of our mind. It is true that our memories and experiences
make us unique, but they are only a result of the interactions of our feelings,
believes and our knowledge together with the external stimuli. This is
precisely what prompts us to consider the title motive of “incepting” an alien
idea into somebody’s unconscious (Botz Bornstein, 2011). In contrast,
Kaufman’s film deals with the question of who we would be and what we
128

would choose if we could erase our memory and entirely forget our experiences
(Grau, 2009 and Levi, 2011). In both films, the interventions into
the psyche are planned or proposed by capitalist corporations, under the
excuse of creating either a collective or a personal balance: both films thus
point out that the changes in the sphere of psyche, which seems undeniably
personal and intimate, might have deep social and moral repercussions.
MARIJANA FILIPETI
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
ZAŠTO SE UBIJAMO?
Suicid je čin svjesnog i namjernog oduzimanja života samome sebi.
On i dan danas predstavlja svojevrstan tabu. Sukus problema se svodi na
razmišljanje o tome vrijedi li život proživjeti. U svijetu se svakih četrdeset
sekundi dogodi jedno samoubojstvo. Više Europljana godišnje sebi oduzme
život nego li ih strada nesretnim slučajem. Hrvatska bilježi više samoubojstava
od prosjeka zemalja EU. Prešućuje se činjenica da mentalne
bolesti mogu biti jednako smrtonosne kao i fizičke. Samoubojstva su prije
svega povezana s depresijom, a ona se najčešće veže uz neuravnoteženu
razinu serotonina, što je danas moguće jednostavno liječiti. S jedne je strane
pružanje bilo kakve pomoći pri samoubojstvu kažnjivo, no s druge se
strane trebamo zapitati da li je moralno i praktično pojedinca priječiti da se
ubije. Da li je tretman većom količinom psihotropnih lijekova, elektrošokovima
ili fizičkim sputavanjem nešto što trebamo i smijemo učiniti? Da
li smo dužni ikoga prisiliti da živi? Do kuda seže pravo na vlastiti izbor,
kako zdravih tako i bolesnih pojedinaca? Samoubojstvo predstavlja ozbiljan
filozofski problem. Izlaganje će prikazati i kako su se kroz povijest
filozofije mijenjali stavovi prema samoubojstvu, a rasprava će pokušati
dati odgovore na otvorena pitanja.
WHY ARE WE KILLING OURSELVES?
Suicide is a conscious and intentional act of taking one’s own life. To
this day it still presents a form of taboo. Essence of the problem can be re-
129

duced to contemplation whether life is worth living through or not. Worldwide,
a suicide is being committed every 40 seconds. Annually, much more
Europeans commit suicide than they are killed in accident. The number
of suicides in Croatia is much higher than the EU average. The fact that
mental diseases can be as dangerous as physical is being ignored. First
of all, most suicides are related to depression, which is related to unbalanced
level of serotonin, and that is something which can today be treated
easily. On one hand, assisted suicide is illegal, but on the other we could
question whether it is moral and practical to prevent someone from taking
its own life. Is treatment with psychotropic medicines, electroshocks
or physical restraint something we should and are allowed to do? Is it our
duty to force one to live? Where is the limit of right to personal choice
– both of healthy and sick individuals? Suicide is a serious philosophical
problem. The presentation will also show how reflection on suicide matter
has changed through the history of philosophy, and through discussion we
will try to answer open questions.
KAROLINA HRGA
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
MIZANSCENA (POST)EDIPOVSKE KULTURE
Shizoidni potencijal revolucionarnog subjekta promjene
Neurotičarev san je imati egzistenciju oslobođenu konflikata i patnje
koji proizlaze iz represivnog karaktera sustava, no on istovremeno p/održava
paradoks – žudi biti vođen, biti oslobođen svake odgovornosti za svoje
(ne)djelovanje. Artificijelna kapitalistička deteritorijalizacija individue i
korporalizacija svijesti u konačnici će proizvesti tijela bez organa, želeće-mašine,
koje u sebi nose metamorfni potencijal procesa samoobnove i
pulsirajući proces proizvodnje, odbacujući zahtjev da se podvrgnu patrijarhalnoj
edipovskoj matrici. Poput shizofrenika, i sam kapitalizam može
umetnuti sebe bilo gdje, sposoban je dekodirati i izokrenuti, transformirati
svog označitelja. No, želja shizofrenika nije proizvedena manjkom,
niti manjak proizvodi, nego se ona nužno treba shvatiti kao kontinuirana
i konstitutivna praksa produktivnog mehanizma nesvjesnog. Iako se može
130

učiniti dvojbenom, pa čak i etički upitnom, ideja Deleuza i Guattarija, koja
drži da shizofrenija nije jedan od identiteta kapitalizma, već upravo suprotno
– njegova diferencijacija, divergencija, a u konačnici i njegov thanatos,
postaje jasnija kada se sagleda unutar narcističke kulture koju proizvodi.
Ovaj rad će prije svega pokušati ukazati na potrebu, da se Deleuze-Guattarijev
koncept shizo-potencijala shvati kao potentna ideja koja želju vidi
kao saveznika u proizvodnji subverzivnih politika.
THE (POST)OEDIPAL CULTURE MISE EN SCÈNE
Schizoid Revolutionary Potential of the Subject of Change
It is a neurotic’s dream to exist free of conflicts and suffering, which
appear as a result of the repressive character of the system. At the same
time, this very neurotic upholds a paradox – the person is anxious to be
guided and liberated from any responsibility for his (non)action. The artificial
capitalistic deterritorialisation of individual consciousness will ultimately
produce bodies without organs, desiring-machines, which bear
the potential of metamorphic processes of autorenewal and pulsating production
processes, at the same time rejecting a request to submit to the
oedipal patriarchal matrix. Like a schizophrenic, capitalism can insert itself
anywhere. It is able to decode and turn as well as transform its signifiers.
However, a schizophrenic’s desire is not produced by a deficit nor can
generate a shortage, but it must be understood as a continuous and constitutive
practice of productive mechanism of the unconscious. Although it may
appear dubious and even ethically questionable, Deleuze’s and Guattari’s
idea, which holds that schizophrenia is not one of capitalisms identities, but
the opposite – its differentiation, divergence, and ultimately its Thanatos
becomes clearer when observed within the narcissistic culture it produces.
This work will primarily point out some of the possibility to perceive the
Deleuze-Guattari-concept of the schizophrenic potential as a potent idea
which perceives desire as an ally in the production of subversive politics.
131

RAHELA JUG
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
PSIHIJATRIJA KOD ŽIVOTINJA
Cilj ovog rada je skrenuti pažnju na činjenicu da i životinje, baš kao i ljudi,
mogu oboljeti od psihičkih poremećaja. Pokazat ću, na odabranim primjerima,
da postoje određeni stereotipi, ali i stvarni kompulzivni poremećaji kod životinja,
strahovi i fobije, promjene u ponašanju s obzirom na dob životinje, te razni
oblici destruktivnog ponašanja i agresije. Nakon toga ću ukazati na nekoliko
načina tretmana psihičkih poremećaja, počevši od dijagnoza ponašanja, preko
farmakološke intervencije, pa sve do alternativnih oblika terapija. S obzirom
na to, može se zaključiti da moralni status životinja općenito ne zaslužuje visoku
ocjenu. Poznato je da je kategorija ljudskih psihičkih bolesnika među
najzakinutijima, jer nemaju dovoljno snage boriti se za svoja prava. Ako se
dovoljno ne borimo za njihova prava, što tek možemo reći o pravima životinja
koje također boluju od pojedinih psihičkih poremećaja? Tko će se tek boriti
za njihova prava? Krajnje je vrijeme da se promijeni ljudska svijest o velikom
broju problema današnjice, pa tako i o našem postupanju prema životinjama.
ANIMAL PSYCHIATRY
The purpose of this work is to point to the fact that animals can also, just
like people, suffer from mental disorders. Through some examples I am going
to show that there are certain stereotypes, but also real compulsive disorders
in animals, fears and phobias, changes in behaviour considering the age of an
animal, and different forms of destructive behaviour and aggression. After that,
I will point out several ways of treating mental disorders in animals, starting
with some behaviour diagnosis, through pharmacological interventions, to the
alternative forms of therapy. Regarding this, it can be concluded that the moral
status of animals in general does not deserve a high grade. It is known that the
category of mentally ill people is one of the most disadvantaged categories,
because they do not have enough strength to fight for their rights. If we do not
fight enough for their rights, what can we even say about animal rights who
are also suffering from certain mental disorders? Who is going to fight for their
rights? It is time for some changes in human consciousness about a lot of problems
of today, and so about our treatment of animals as well.
132

EVICA JURKOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
TIRESIJIN KOMPLEKS
Huntingtonova koreja je neizlječiva nasljedna neurološka bolest, čiji
se prvi simptomi počinju javljati u dobi između 30 i 50 godina. Simptomi
uključuju tremor, nevoljne pokrete, poremećaje pamćenja, halucinacije i
mentalnu deterioraciju. Osoba nakon nekog vremena postaje ovisna o njezi
drugih. Presimptomatskim testom analize genetskih markera moguće je
otkriti postojanje bolesti prije pojave bilo kakvih simptoma.
Tiresijin kompleks odnosi se na problem etičnosti davanja do znanja
oboljelim osobama da boluju od neizlječive bolesti. Ako je liječenje nemoguće,
zašto postavljati dijagnozu? Želi li zaista netko znati kako i kada će
umrijeti, naročito ako nema nikakve mogućnosti da promijeni ishod? Bi li
takvo saznanje trebalo biti slobodno dostupno? Kako osoba odlučuje da li
da sazna ili ne ovako značajnu informaciju? Kako se nositi s odgovorom?
Ova je dilema prozvana Tiresijinim kompleksom prema slijepom proroku
Tiresiji iz grčke mitologije: on zna istinu, ali također zna da će nakon
otkrića istine slijediti nesreća.
THE TIRESIAS COMPLEX
Huntington’s disease is an incurable hereditary neurological disease
whose first symptoms begin to appear between the ages of 30 and 50 years.
Symptoms include tremors, involuntary movements, memory disturbances,
hallucinations and mental deterioration. The person eventually becomes
dependent on the care of others. With pre-symptomatic test analysis of genetic
markers it is possible to detect the existence of the disease before any
symptoms appear.
The Tiresias complex refers to concerns about the ethics of informing
the Huntington’s patients about suffering from incurable disease. If it is impossible
to treat that disease, why diagnose it? Does anyone really want to
know how and when will die, especially if there is no possibility to change
the outcome? Should such knowledge be freely available? How do people
decide whether or not to know this important information? How to deal
with the response?
133

This dilemma is named the Tiresias complex after blind prophet of
Greek mythology Tiresias: he knows the truth, but he also knows that the
discovery of truth is followed by disaster.
NINO KADIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
KSENOPSIHOLOGIJA
Izlaganje o ksenopsihologiji naglašava filozofsku perspektivu o vanzemaljcima.
Tim se pogledom otvara jedan širok spektar pitanja o našem mogućem
odnosu s njima. Valja spomenuti »kvocijent osjetilnosti« Roberta
Freitasa, koji nam jasnije može objasniti razlike među vrstama, počevši od
odnosa ljudi i ostalih vrsta na planeti Zemlji. U slučaju vanzemaljskih vrsta,
bitno je pitanje značaja i utjecaja takvog kontakta. Kako bi spoznaja o postojanju
stranih bića, u potpunosti drugačijih od nas, utjecala na određene
filozofske sisteme poput religije ili općenito ljudskog shvaćanja samih
sebe? Bi li potvrda o postojanju drugih svjetova napokon ugasila plamen
antropocentrizma? Osim takvih spekulativnih pitanja, bitno je spomenuti i
konkretnije izvore poput djela Roberta Freitasa Ksenologija. Vrlo vjerojatno
je to jedno od najopširnijih djela takve tematike koje obuhvaća mnogo
važnih pitanja o »vanzemaljskoj civilizaciji«. Time jasnije dobivamo predodžbu
o problematici ksenologije, pa tako i njezinih pojedinih grana poput
ksenopsihologije. Na kraju bih nastojao doći do zaključka o ksenologiji
kao o spekulativnoj disciplini čija je glavna zadaća stvaranje predodžaba o
hipotetskim svjetovima i o pravilnom odnosu ne samo prema razvijenijim,
već i prema jednakim ili manje razvijenim vrstama. Jednostavno pravilo
važi – što više pretpostavki o takvome odnosu imamo, to ćemo se bolje
snaći u slučaju eventualnog kontakta.
XENOPSYCHOLOGY
The presentation about xenopsychology emphasizes the philosophical
perspective about extraterrestrials. In that way, we open up a wide range
of questions about our possible relationship with them. It is important to
134

mention the “sentience quotient” introduced by Robert Freitas which can
more thoroughly explain differences among species starting primarily from
the relationship between humans and other species on planet Earth. If we
are dealing with aliens, the question about the significance and influence of
such type of contact becomes relevant. How would new knowledge about
the existence of such unknown beings, completely different from us, influence
certain philosophical systems like religion or generally the human
understanding of themselves? Would such a proof about the existence of
different worlds finally extinguish the flame of anthropocentrism? In addition
to these speculative questions, it is important to mention more direct
sources like the book Xenology by Robert Freitas. It is probably one of
the most extensive works about xenology which includes a lot of important
questions about the “alien civilisation” in general. Regarding that, we
can get a more clear vision about the topic of xenology and of its specific
branches such as xenopsychology. At the end, we will try to a conclusion
about xenology as a speculative discipline whose main goal is to develop
concepts about hypothetical worlds and about the correct way to relate to
not only more developed beings, but also towards equally or less developed
species. A simple rule applies – the more assumptions we have about
such a relationship, the more knowledge we will have about how to behave
in case of possible contact.
BERNARD KOLUDROVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
KOLONIZACIJA PSIHE:
SUBJEKTIVACIJA KOLONIJALNOG DRUGOG
Franz Fanon u svojem ključnom djelu Black Skin, White Masks donosi
prikaz kolonizacije psihe kao mehanizma koji je pratio kolonizatorske
pothvate diljem Afrike. Na tragu tog prikaza mogu se ocrtati postupci kojima
se svijest koloniziranog napučuje misaonim procesima kolonizatora.
Cjelokupni proces osnova je za uvjetovanje subjektivacije koloniziranog
drugog koji time postaje podložniji svjetonazoru i društvenim/kulturnim
praksama kolonizatora. Ovaj rad preispitat će etičnost takvih postupaka te
135

kratkoročne i dugoročne posljedice kolonizacije psihe kao pretpostavku
uvjetovanja subjektivacije.
COLONISATION OF PSYCHE:
SUBJECTIVISATION OF THE COLONIAL OTHER
Franz Fanon’s most influential book Black Skin, White Masks describes
colonisation of Africans through colonisation of their psyche. It
was not simply a matter of political, economic or military colonisation,
for it was necessary to colonise the mind of the native with the colonising
one. This process is the base for conditioning the subjectivisation of the
colonised other, henceforth becoming more submissive towards colonisers’
social/cultural practice, i.e. their worldview. This paper is set to question
the ethics of this aspect of colonisation and short-term as well as long-term
consequences of psyche colonisation as a presupposition for colonial subjectivisation.
MARKO KOS
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
136
BIOETIKA O PEDOFILIJI
U sklopu bioetičkog diskursa, čije teme redovito prelaze granice pukog
teoretskog razmatranja, treba se osvrnuti na paradoksalne prakse tretiranja
Drugog koje postoje usprkos tome što pravo, običajnost i znanost tvrde
kako izvršavaju svoje dužnosti u vidu zaštite »živog«. Pojmom odgovornosti
smo, na teoretskoj razini, u minulih stotinjak godina zahvatili gotovo
sve čemu pripisujemo mogućnost reakcije na podražaj koji izaziva
nelagodu, čak i neznatnog intenziteta, odnosno sve čemu su izvanjskim
impulsima ugroženi interesi, a time i prava. No, ovaj se teoretski okvir
permanentno suočava s problemima, budući da su situacije moralnih konflikata
neizbježne, te ih treba rješavati ne samo na razini općih načela nego
i etičkim reflektiranjem pojedinih situacija.
Kao primjer ovog problema, koji otvara pitanje moralnog relativizma
naše zajednice, uzimam sukob prava i psihologije pri tretiranju psihičkih

olesnika. Ograničavajući se na problem parafilije, konkretno, pedofilije
kao abnormalne seksualne prakse o kojoj se rijetko sustavno raspravlja,
priređujem poligon za raspravu o pravnom i moralnom sankcioniranju,
koristeći Foucaultov Poredak diskursa i njegove sisteme isključivanja.
Spomenuti sistemi isključivanja donedavno su primjenjivani i na osobe neheteroseksualne
orijentacije, a bez potrebne diferencijacije i analize onemogućeni
su neki segmenti rasprave o samom problemu. Lajtmotiv rada je
ambivalentan stav prema opravdanom strahu od seksualnog zlostavljanja
djece i zaštiti prava zlostavljača, što će imati znatan utjecaj i na zaključak
rada.
BIOETHICS ON PAEDOPHILIA
In the bioethical discourse, which regularly overcomes dimensions of
the merely theoretical, paradoxical practices in treating the Other are being
imposed, although the law, ethos and science claim to perform their duties
in terms of protection of “the living”. The notion of responsibility, at the
theoretical level, in the past one hundred years has covered everyone to
whom abilities to react to a stimulus that causes discomfort were ascribed,
even in negligible intensity or minimal external input which threaten their
interests, and thus the rights. However, this theoretical framework is constantly
facing problems, since the situation of moral conflict is inevitable,
and should be addressed not only at the level of general principles, but also
through ethical reflection of particular situations.
An example of this problem, which raises the question of moral relativism
in our community, is the conflict of law and psychology in treating
mental patients. Limiting my analysis to the issue of paraphilia, more accurately,
paedophilia as an abnormal sexual practice that has been rarely
spoken of, I will offer grounds for discussion on the legal and customary
punishment using Foucault’s Order of Discourse and its systems of exclusion.
Until recently, these systems of exclusion have been applied on
persons of non-heterosexual orientation. Treating both “problems” in the
same way has resulted in a delayed understanding of the certain segments
of the issue. The ambivalent attitude towards the reasonable fear of sexual
abuse of children and protecting rights of the abuser serves as a leitmotif
that should have influence on the conclusion.
137

SUZANA KRČMAREK
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
TKO ŽELI BITI SAM?!
Oduvijek smo dizali pogled u nebo i pitali se što se nalazi iza oblaka i
koga tamo ima, a kada bismo spuštali pogled dolje, na naš svijet, zatvarali
bismo oči pred brojnim problemima i pravili se da ih uopće nema. Događaj
iz 1947. (kada je moderni čovjek prvi puta ugledao leteće objekte za koje je
pretpostavio da nisu s ove planete) promijenio je svijest čovjeka o postojanju
vanzemaljskih bića i doslovno ga opsjeo. Od 50-ih godina 20. stoljeća
vjeruje se da ta možebitna vanzemaljska bića otimaju ljude. Razlog i cilj
navodnih otmica nije nam poznat, ali žrtve koje su vraćene na Zemlju donijele
su razne podatke o vanzemaljcima, čak i njihov opis. Prema podacima
koje imamo, vanzemaljci se dijele na pet vrsta i petnaest podvrsta, od kojih
je samo jedna odgovorna za otmice. Ne možemo sa sigurnošću potvrditi da
su ti ljudi doista bili oteti od strane vanzemaljaca, ali istu tvrdnju ne možemo
ni negirati. Međutim, kad pobliže razmotrimo opis događaja tijekom
otmica i opis samih vrsta vanzemaljaca možemo u njima primijetiti mnoge
probleme ovoga svijeta koji izgledaju kao da su samo preslikani na teoriju
o vanzemaljcima. Postoji, pak, jedan dokaz koji je teško opovrgnuti, ali
ga je teško i fizički objasniti. Radi se o implantatima pronađenima u tijelu
ljudi koji tvrde da su bili oteti. Ostaje nam pitanje što se doista ovdje događa?
Da li stvarno potiskujemo zemaljske probleme i manifestiramo ih kroz
teoriju o vanzemaljcima ili smo doista žrtve potajne invazije?
WHO WANTS TO BE ALONE?!
We have always been looking up to the skies and wondering what is up
there beyond the clouds, but when we would take a look at our world, we
would shut our eyes to the many problems and pretend they did not exist.
The event from 1947 (when modern man first saw flying objects for which
he assumed were not from this planet) changed the consciousness of people
about the existence of extra-terrestrial beings, and literally made them
obsessed with it. Ever since the 1950s it was believed that these alleged
beings have been abducting humans. The reason and goal of these alleged
abductions has not been known, but the victims who have been returned
138

to Earth bring us various data about extra-terrestrials, including their description.
According to the available data, extra-terrestrials are divided into
five species and fifteen subspecies. Only one of these is responsible for
the abductions. We can neither confirm with certainty nor deny that these
people have really been abducted by aliens. However, if we were to take a
closer look at the very nature of the abductions as well as the descriptions
of various species of aliens, we could notice the many parallels between
these and the problems of the world we live in. Nonetheless, there is a
piece of evidence which is difficult to refute, although it is also difficult to
physically explain – the implants found in the bodies of people who claim
to have been abducted. We are left with a question of what is really going
on here. Are we really supressing earthly problems and manifesting them
through the theory of extra-terrestrials, or are we truly victims of a secret
invasion?
IVANA MAUROVIĆ
Humboldtovo sveučilište u Berlinu, Njemačka /
Humboldt University of Berlin, Germany
LOKUS LUDILA
Konstrukcija paralelnih etičkih konstelacija
u romanima Lolita i Blijedi oganj Vladimira Nabokova
Nabokovljevi romani Lolita (1955.) i Blijedi oganj (1962.) mogu se
komparativno analizirati u odnosu na zajednički motiv ludila. Za protagoniste
oba romana, Humberta Humberta te Charlesa Kinbotea, može se, naime,
ustvrditi da kroz svoje nestabilno mentalno stanje konstruiraju alternative
etičke sustave po kojima vrednuju svoje ponašanje prema isprva jasno
normiranom vanjskom svijetu, pritom opravdavajući svoje (zločinačke)
činove kao nusprodukte vlastite idiosinkrazije. Nabokov međutim relativizira
konflikt između tih dvaju suprotstavljenih etičkih sustava kroz prizmu
svojeg humora, čime čitatelja konfrontira sa problematičnim definicijama
normalnoga te moralno i/ili mentalno devijantnoga. Posebice je znakovito
da su oba romana većim djelom fokalizirana upravo kroz Humberta i
Kinbotea, čime se motiv ludila preko upitne psihopatološke uvjetovanosti
likova širi i na dimenziju samog teksta. Iako glavni likovi funkcioniraju
139

kao praktički jedini autoriteti naracije, istovremeno tkivo romana pulsira
u znak opreza, primjerice, u obliku groteskno obimnog Kinboteovog parateksta,
signalizirajući sumnjivu autentičnost njihovih prikaza događaja.
Nabokovljeve stilističke i narativne strategije inzistiraju na koncentraciji i
gotovo detektivskom angažmanu pri rekonstrukciji panoramske slike njegovih
fikcionalnih svjetova. Komadići slagalice, međutim, ne tvore jasno
kontrastiranu statičnu sliku već puno prije otvoreni dinamični prostor u
kojem aktivno preispitivanje naizgled samorazumljivih koncepata postaje
hermeneutičkim naputkom.
THE LOCUS OF MADNESS
Construction of Parallel Ethical Constellations
in Vladimir Nabokov’s Novels Lolita and Pale Fire
Nabokov’s novels Lolita (1955) and Pale Fire (1962) can be subjected
to a comparative analysis concentrated on their shared motif of madness.
In both novels the unstable mental conditions of the protagonists result
in the construction of alternative ethical systems, which they then use to
vindicate their own (criminal) actions in a seemingly very clearly normised
outer world as by-products of their own idiosyncrasy. Nabokov however
uses a prism of humour to relativize the conflict between two opposing
ethical norms, thus confronting his reader with problematic definitions of
the normal and the morally and/or mentally deviant. Interestingly enough,
the main load of the narrative is focalized precisely through Humbert and
Kinbote, expanding the madness theme beyond the questionable psychopathological
framework of the characters and onto the textual stratum of
the novel itself. At the same time while the protagonists are being left to
hold the sole authority of the narrative, the body of the novel vibrates in
warning, e.g. in the form of Kinbote’s grotesquely over detailed paratext,
undermining the authenticity of their accounts in the process. Nabokov’s
stylistic and narrative strategies force the reader to be a detective and reconstruct
the panoramic picture of his fictional worlds. Both novels however
refuse to synthesize into a clear, static, black and white image, instead
opening up a dynamic space where the active re-evaluation of supposedly
self-evident concepts are elevated into a hermeneutic principle.
140

ROMANA PERKOVIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /
School of Medicine, J. J. Strossmayer University of Osijek, Croatia
ETIČKI STANDARDI U NEUROEKONOMIJI
Neuroekonomija mlada je znanstvena disciplina koja povezuje ekonomiju,
psihologiju i neuroznanost. Neuromarketing proučava subjektove
reakcije na određen podražaj, koje se snimaju raznim metodama sa ciljem
otkrivanja potrošačeve preferencije. FMRI nam omogućuje da vidimo
dijelove mozga aktivne u obavljanju određenih zadataka. Prednost je te
tehnologije što može identificirati dijelove mozga aktivne tijekom gledanja
atraktivnih oglasa i primamljivih proizvoda. To je jako dobra vijest za
multinacionalne kompanije, ali ideja korištenja snimki mozga koje određuju
naše privatne sklonosti u svrhu prodaje proizvoda, čini se prilično
invazivnom. Nameće se pitanje – je li etično koristiti medicinske uređaje
u marketinške svrhe? Nekoliko velikih američkih tvrtki pokrenule su inicijativu
za određivanje etičkih standarda za neuroekonomiju. Svjesni su
da im nove metode pomažu otkriti podsvjesne reakcije potrošača mnogo
učinkovitije od bilo kakvih anketa i istraživanja tržišta.
ETHICAL STANDARDS IN NEUROECONOMICS
Neuroeconomics is a young scientific discipline that connects economics,
psychology and neuroscience. Neuromarketing studies the subject’s
reactions to certain stimuli, which are recorded with a variety of methods
to detect the consumer’s preferences. FMRI allows us to see which parts of
the brain are active while performing certain tasks. The advantage of this
technology is that it can identify the parts of the brain that are active while
watching attractive ads and appealing products. This is very good news for
multinational companies, but the idea of using brain scans to determine
our personal preferences for the purpose of selling products, seems to be
quite invasive. This begs the question – is it ethical to use medical devices
for marketing purposes? Several large U.S. companies have launched an
initiative to set ethical standards for neuroeconomics. They are aware that
their new method helps reveal subconscious reactions of consumers more
effectively than any surveys and market research.
141

ZDRAVKO POPOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
BIOS KAO PSIHE, PSIHE KAO TEHNE, TEHNE KAO BIOS
Još od prvih začetaka mitologije pa sve do današnjeg razvoja znanstvene
misli definicija života kao takvog ostaje otvoreno pitanje bez adekvatnog
odgovora. Usprkos toj nejasnoći, život kao pojavnost (bios) stoji kao
nepobitna činjenica i čak ga se u određenoj mjeri može kategorizirati po
složenosti, što se onda koristi i za određivanje njegove vrijednosti. Kao
ključna odlika u tom vrednovanju postavlja se inteligencija, i to neovisno o
tome pristupa li joj se iz teološke ili znanstvene perspektive (psihe). Upravo
zbog inteligencije smatramo sebe najvišim oblikom života na Planetu.
U ovom izlaganju će se obrađivati problematika obrnutog procesa u kojem
se inteligencija ne pojavljuje tek kao mjerilo kompleksnosti određenog
oblika života već kao zahtjev da se s njenim prepoznavanjem kod određenog
entiteta i sam entitet prepozna kao živ. U toj perspektivi se, pored ostalih
pitanja u domeni ksenologije, kao najizazovniji aspekt nameće pitanje
umjetne inteligencije. Koji su to uvjeti pod kojima se neki skup složenih
dijelova i procesa (tehne) može ili ne može smatrati živim? Problem čije
svako zaoštravanje u rješenju smanjuje i prostor samorazumljivosti u onom
što poimamo kao život.
BIOS AS PSYCHE, PSYCHE AS TECHNE, TECHNE AS BIOS
Ever since the first beginnings of mythology, up to the modern development
of scientific thought, the definition of life as such remains an
open question without adequate answers. Despite this vagueness, life as a
phenomenon (bios) stands as an undeniable fact, and it can even be categorised,
to a certain extent, according to complexity, which is then used
in determining its value. Intelligence is set as a key characteristic in this
evaluation, regardless of whether we approach from theological or scientific
perspective (psyche). Precisely on the basis of intelligence we consider
ourselves the highest form of life on the planet. This presentation will take
into consideration the issue of reverse process in which intelligence appears
not only as a measure of life form complexity, but also as a demand to
142

ecognise entities which manifest it as living entities. In this perspective, in
addition to other issues of xenology, the most challenging aspect appears to
be the issue of artificial intelligence. What are the conditions under which a
set of complex parts and processes (techne) may or may not be considered
alive? Every straining in resolving this issue also presents reduction of selfevidence
of the notion of life.
JOVANA POTPARA
Filozofski fakultet, Sveučilište u Novom Sadu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia
FIZIKALISTIČKO SHVAĆANJE PSIHE I
PROBLEM ETIKE
Autorica se bavi propitivanjem fizikalističkog shvaćanja ljudske psihe.
Shvaćanje psihičkih manifestacija kao nečega što je uvjetovano kemijskim
procesima i građom ljudskog mozga otvara široko polje problematike koja
se može ispitati iz bioetičke perspektive. Ako bi se ljudska psiha promatrala
kao nešto što je isključivo uvjetovano kemijskim procesima i građom
mozga, posljedice takvog shvaćanja bi se morale odraziti na društvo, zakone
i njihovu primjenu, pa i na samu filozofiju. Na tragu fizikalističkog
shvaćanja, moralni osjećaj, situiran u frontalnom režnju velikog mozga,
razlikovao bi se od individue do individue i time bi izgubio karakter općenitosti
kojim se bavi etika. Posljedice toga bi se prvenstveno odrazile na
međuljudske odnose i njihovo zakonsko reguliranje, a potom i na cijelo
područje etike koja bi, u tom slučaju, izgubila svoj pojam i predmet.
PHYSICALISTIC UNDERSTANDING OF PSYCHE AND
THE ISSUE OF ETHICS
The author examines physicalistic interpretation of human psyche. Understanding
the mental manifestations as a result of chemical processes
and structure of human brain opens a wide field of issues that can be examined
from the perspective of bioethics. The consequences of that kind
of treatment of human psyche as solely caused by chemical processes and
structure of a brain would have to reflect on society, laws and their imple-
143

mentation as well as the philosophy itself. On the trail of physicalistic apprehension,
the moral sense which is situated in the frontal lobe of human
brain, would differ from individual to individual and thus would lose the
character of universality. The consequences would be affected on human
relationships and their legal regulation as well as the whole field of ethics,
which, in that case, would lose its concept and subject.
VUK PRICA
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
TERAPIJA PACIJENATA OBOLJELIH OD
SHIZOFRENIJE
Shizofrenija je bolest u kojoj su opažanje, govor, emocije, osobni odnosi…
poremećeni.
Terapija shizofrenije bi se trebala uklopiti u biopsihosocijalni koncept
psihijatrije. Liječenje treba započeti antipsihoticima, a u obzir dolazi i
elektrokonvulzivna terapija. Nakon lijekova kreće se sa psihosocijalnom
terapijom, gdje se naglasak stavlja na rad s obitelji, ali i na promjenu odnosa
javnosti prema mentalno bolesnim pacijentima. Negativan stav javnosti
imao je za posljedicu da se pacijente oboljele od shizofrenije zatvaralo u
ustanove koje su bile izolirane i zapuštene od društva jer se na njih gledalo
kao na nepoželjne umjesto kao na ranjive članove društva.
U izlaganju će biti prikazano zašto su upravo shizofreni pacijenti diskriminirani
od strane društva, te na koji način će borba protiv stigmatizacije
ovih pacijenata pridonijeti njihovoj što aktivnijoj ulozi u svakodnevnom
životu.
THERAPY OF PATIENTS SUFFERING FROM
SCHIZOPHRENIA
Schizophrenia is a disease in which observation, speech, emotions,
personal relations… are disturbed.
Therapy of schizophrenia should be incorporated in bio-psychosocial
concept of psychiatry. The treatment should start with antipsychotics (elec-
144

troconvulsive therapy should also be considered). After pharmacological
approach we should start with psychosocial therapy where the emphasis
is placed on the work with the family, but also on the change of attitude of
the general public towards the mentally ill. The attitude – where patients
are considered to be undesirable members of society, instead of vulnerable
ones – led to mistreatment of persons with schizophrenia; they were locked
in institutions which were isolated and abandoned.
In this presentation it will be shown why the patients suffering from
schizophrenia are discriminated and how the fight against stigmatisation
will help them to become more active in everyday life.
BILJANA RISTIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
DOWNOV SINDROM KAO INDIKACIJA
ZA NAMJERNI PREKID TRUDNOĆE
U radu autorica iznosi rezultate istraživanja koje je provedeno u proljeće
2012. godine na uzorku od 122 studentice Sveučilišta u Beogradu.
Od ispitanica je traženo da zamisle hipotetičku situaciju u kojoj bi u toku
planirane trudnoće rezultati prenatalne dijagnostike pokazali da nose plod
s Downovim sindromom.
Ovakvo stanje kao indikaciju za abortus vidi 37% studentica, 28% je
protiv, a kod 34% kao relevantan razlog za prekid trudnoće figurira stadij
graviditeta u kojem bi poremećaj bio dijagnosticiran.
U slučaju neželjene trudnoće, pri čemu bi plod bio bez abnormalnosti,
40% ispitanih bi izvršilo abortus, 50% ne bi, a 10% se nije izjasnilo.
Možemo zaključiti da abnormalnosti ploda koreliraju u aproksimativno
polovici slučajeva s odlukom – roditi ili ne.
DOWN SYNDROME AS AN INDICATION
FOR ABORTION
In this paper the author presents the results of a survey, conducted in
spring 2012, based on a sample of 122 female students currently studying
145

at the University of Belgrade. The respondents were asked to imagine a
hypothetical situation in which they are pregnant but the results of prenatal
diagnosis have shown that the foetus is affected with Down syndrome.
This situation was seen by 37% of female students as an indication for
abortion, 28% of them against the idea, and 34% of respondents considered
the stage of pregnancy in which the disorder was diagnosed as a relevant
condition for having an abortion.
In the case of unwanted pregnancy where the result was no abnormality,
40% of female students would have an abortion, 50% of them were
against it and 10% didn’t declare their opinion.
We can conclude that the existence of abnormalities of the foetus correlates
in approximately half of the cases with the decision – to give birth
or not.
IGOR SALOPEK 1 , GORDANA RUBEŠA 2
1
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
2
Klinički bolnički centar, Rijeka, Hrvatska /
Clinical Hospital Centre, Rijeka, Croatia
BIOETIČKI ASPEKTI ANTISOCIJALNOG
POREMEĆAJA LIČNOSTI
Svjedoci smo gotovo svakodnevnih medijskih napisa o domaćim i,
češće, stranim pojedincima i njihovim beskrupuloznim nedjelima: ubojstvima,
silovanjima ili pak teškim krađama. Nerijetko se radi o osobama s
antisocijalnim (disocijalnim) poremećajem ličnosti (APL) ili psihopatima.
APL karakterizira nepoštivanje prava i interesa drugih osoba, bešćutnost
i ravnodušnost prema osjećajima drugih, neprihvaćanje društvenih
normi, sklonost delikvenciji bez mogućnosti korektivnog ponašanja, nizak
prag tolerancije i nizak prag za pražnjenje agresivnog ponašanja. Uzroci
poremećaja nisu u potpunosti razjašnjeni, međutim, uključuju genetsku
predispoziciju, utjecaj okoline tijekom ranog psihološkog razvoja te, rjeđe,
moždane lezije. Psihijatrijsko liječenje uključuje simptomatsku farmakoterapiju
te (grupnu) psihoterapiju.
146

U kontekstu pristupa osobi s APL, neizbježno se postavlja pitanje etičkih
aspekata liječenja takvih pojedinaca, kaznenopravnih sankcija ili pak
rehabilitacije i društvene integracije.
BIOETHICAL ASPECTS OF ANTISOCIAL
PERSONALITY DISORDER
We are witnesses, almost on a daily basis, of the media titles about
criminals and their unscrupulous misdeeds: murders, rapes or grand thefts.
Those are often persons with antisocial (dissocial) personality disorder
(APD) or psychopaths.
APD is characterized by disregard of the rights and interests of others, insensitivity
to feelings of others, non-acceptance of social norms, tendency
to delinquency without the possibility of corrective behaviour, low tolerance
and low limit of aggression discharge. Aetiology of APD is not fully
understood, but includes a genetic predisposition, environmental impact
during the early psychological development and possible brain lesions.
Psychiatric treatment involves both symptomatic pharmacotherapy and
(group) psychotherapy.
Ethical aspects of treating patients, judicature sanctions or rehabilitation
and social integration are inevitably questionable in the context of
approach to a person with APD.
LOVRO SAVIĆ
Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Centre for Croatian Studies, University of Zagreb, Croatia
ULOGA DVORAZINSKE INTERAKCIJE U
OBJAŠNJENJU STIGME MENTALNIH BOLESTI
Poznato je da su mentalni bolesnici »suočeni s oporavljanjem ne samo
od mentalnih bolesti već i od posljedica oznaka mentalnih bolesti« (Deegan).
Jedna od posljedica je i stigma. Iako je stigmu najbolje shvatiti kao
sociološki fenomen – kao nuspojavu interakcije između pacijenta, medicinskog
praktičara (doktora) i ostatka društva – pokušat ću pokazati kako
je potrebno razlučiti dvorazinsku interakciju i objasniti je upotrebom filo­
147

zofskih metoda razmatranja. Jedan od načina objašnjavanja stigme temelji
se na razmatranju onoga što ću nazvati interakcijom mentalni pacijent
– medicinski praktičar [doktor] (od sada pa na dalje PMI). S druge strane,
potrebno ja razmotriti i interakciju mentalni pacijent – (ostatak) društva
(od sada pa na dalje DMI). Slijedom ovog razmatranja razlučit ćemo dva
glavna cilja ovog eseja: (1) terminološki cilj, a to je (a) pokazati koji sociološki
fenomeni mogu biti klasificirani kao stigma, i (b) pokazati koji
sociološki fenomeni ne mogu biti klasificirani kao stigma, već samo kao
loše mišljenje o nekomu/nečemu, odbojnost i sl.; (2) pokazati kako stigma
nastaje, i to razmatranjem i objašnjavanjem (c) PMI-a i (d) DMI-a.
Pokušat ću pokazati kako glavni uzrok stigme proizlazi iz PMI-a i
DMI-a kao oblik pogrešnog shvaćanja samog koncepta stigme. Ujedno ću
tvrditi da pogrešno i krivo shvaćanje koncepta stigme proizlazi iz razmatranja
PMI-a i DMI-a te se može objasniti razmatranjem PMI-a i DMI-a,
i to na tri načina. Prvo, pozivajući se na Foucaulta, ukazat ću na to da je
koncept mentalne bolesti povijesno nestabilna kategorija. Drugo, koncept
mentalne bolesti ne može se definirati pozivanjem na nužna i dovoljna
stanja stvari. I konačno, treće, mentalni pacijenti često su mete laičke konceptualizacije
mentalnih bolesti.
ROLE OF TWO-STAGE INTERACTION IN
EXPLAINING STIGMA OF MENTAL DISORDER
It is well known that mental patients “are faced with recovering not just
from mental illness, but also from the effects of being labelled mentally
ill” (Deegan). One of those effects is stigma. Although stigma is best to be
understood as a social phenomenon – a side-effect of interaction between
patient, medical practitioners, and society – I will argue that a two-stage interaction
needs to be promptly defined and explained by using philosophical
tools of inquiry. To set up a stage for better explanation of stigma we
first need to inquire into patient–therapist interaction (PTI). On the other
hand there is mental patient–(the rest of) society interaction (PSI). An aim
of this paper is twofold: (1) terminological, that is (a) to show which social
phenomena can be described as stigma, and (b) to show which social phenomena
cannot be understood as stigma but merely as thinking badly about
someone/something, etc.; (2) to show how stigma usually comes about, by
explaining (c) PTI and (d) PSI.
148

I will argue that the basic cause of mental disorder stigma comes from
PTI and PSI as a form of misconception of what is a mental disorder. I will
argue that misconception of mental disorder can be explained in three ways
which can be applied (and, as we shall see – also derive from) to both PTI
and PSI. First, in referring to Foucault, I will argue that the concept of mental
disorder is historically unstable category. Second, the concept of mental
disorder cannot be defined in terms of necessary and sufficient conditions.
Third, mental patients are very often targets of layman conceptualisation
of mental disorders.
IVAN ŽANETIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
RAZVIJENI KAPITALIZAM NA OKUPU DRŽE
NAŠE EMOCIJE
Cilj je rada pokazati, kao svojevrsnu filozofsku i bioetičko-psihološku
ironiju, kako suvremeni kapitalizam, te sve što on u vrijednosnom smislu
donosi, omogućuje, uvjetuje i perpetuira – naše emocije.
Naime, s jedne strane, suvremena nas teorija marketinga uči kako
izvori zarade današnjih kompanija (unutar tri stupnja stvaranja proizvoda
– inovacija, proizvodnja i promidžba) leže gotovo isključivo u inovaciji
i promidžbi (uz napomenu kako inovacija uvijek ovisi o promidžbi kao
završnoj fazi ciklusa, ali vice versa ne vrijedi nužno). Ukratko, upravo je
promidžba ključna za stvaranje snažnog brenda, kao glavnog generatora
profita. S druge nas pak strane, teorije brenda i copywriterski udžbenici
instruiraju (u poznatoj formuli) kako je »brend emocija, a ne funkcija«.
Uzmemo li ove dvije opće prihvaćene teze kao istinite, ispostavlja se kako
čitav suvremeni kapitalistički sustav (kroz uzročno posljedičnu vezu sustav–proizvod–promocija–emocija–prodaja–sustav)
u konačnici ovisi
upravo o našim emocijama.
U procesu dokazivanja navedene teze bit će pokazano zašto je ona
dosad uglavnom prolazila ispod radara, kada i kako odnosi navedeni u
tezi nastaju te zašto su danas na snazi i, konačno, zašto su reklame za deterdžente
u pravilu loše.
149

TODAY’S CAPITALISM IS HELD TOGETHER BY
OUR EMOTIONS
The purpose of this paper is to show, as a kind of philosophical and
bioethical-psychological irony, that today’s capitalism, with all that it
brings in the terms of values (or “values”), is ultimately enabled, conditioned
and perpetuated by – our emotions.
Namely, on one hand, the contemporary marketing theory teaches us
how sources of income of today’s companies (within three levels of production
– innovation, physical production itself and promotion) lie almost
exclusively in innovation and promotion (noting that innovation is always
dependent on promotion as the last stage of the cycle, while vice versa
does not necessarily follow). In short, it is the promotion (through advertising
and other methods) that is the key for creating a strong brand, as
a main source of profit in today’s market. On the other hand though, the
brand theories and copywriting handbooks instruct us (in a well-known
formula) that “brand is an emotion, not a function”. If we are to take these
two generally accepted hypothesis to be true, then it turns out that modern
capitalist system (through the following causality: system–product–promotion–emotion–sale–system)
ultimately depends on our very emotions.
The process of proving the aforementioned hypothesis will show why
it mostly went under the radar, when and how the theory specified relations
arise and why they are still in force, and finally, why detergent commercials
are generally substandard.
150

Okrugli stol
BIOETIKA I KEMIJA
Round Table
BIOETHICS AND CHEMISTRY
SNJEŽANA PAUŠEK BAŽDAR
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, Hrvatska /
Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb, Croatia
ODNOS MATERIJALNE I DUHOVNE KOMPONENTE
U RAZVITKU KEMIJE:
OD ALKEMIJE I ARHEUSA DO VITALNOG PRINCIPA
Polazeći od povijesnog pravila da je napredak kretanje u obliku spirale,
odnosno da se često u svjetlu suvremenih spoznaja vraćamo drevnim tvrdnjama,
pokazat će se da je to pravilo prisutno i u razvitku kemije, a osobito
biokemije. Tako se renesansna alkemija, ars magna, razvija spajanjem
s kršćanstvom, ali i vraćanjem na postavke Marije Židovke (I. stoljeće).
Kamen mudraca ozdravljuje makrokozmos, svijet, sveukupnost, dok Isus
Krist ozdravljuje mikrokozmos, čovjeka. Tek nakon duhovnog moguće
je materijalno savršenstvo, »savršen« čovjek postiže »savršen« rezultat u
materijalnom svijetu. Paracelsusov arheus pak, kao sveopći duh, regulira
harmoniju materijalnog i duhovnog: filozof u svijetlu prirode (lumen naturae)
otkriva suglasje između prirode i čovjeka, a arheusov odvjetak arhej
jest alkemičar koji boravi u želucu i odvaja štetno od korisnoga. U obzoru
novovjekovlja, čovjek i živa bića prestaju se istraživati u kontekstu kozmičke
cjeline, pa je duhovna komponenta zapostavljena. No, u prvim desetljećima
19. stoljeća organski kemičari uvode vis vitalis, životnu silu kao
temeljno određenje živih bića. Ta je sila prisutna tijekom života, a nakon
smrti na organske tvari djeluju samo kemijske sile. Premda su biokemičari
i biolozi uglavnom napustili vitalizam. On je utjecao na razvitak neovita-
151

lističkih i holističkih gledišta. Suvremene teorije u tumačenju prirodnih
pojava naslućuju postojanje činitelja kojeg nije moguće reducirati na materiju,
energiju ili duh. To je informacija, koja slučajno ili namjerno podsjeća
na Aristotelovu formu, aktivni princip oblikovanja pasivne materije.
RELATION BETWEEN MATERIAL AND SPIRITUAL
COMPONENTS IN THE DEVELOPMENT OF CHEMISTRY:
FROM ALCHEMY AND ARCHEUS TO THE
PRINCIPLE OF VITALITY
According to the historical rule of spiral progress, which reveals that
the current knowledge often leads back to ancient claims, the same principle
is fundamental for the development of chemistry and biochemistry.
Thus, the Renaissance alchemy, ars magna, is coupled to Christianity, but
also to postulates of Mary the Jewess (1 st century). Philosopher’s stone
heals the macrocosm, the world, and the totality, while Jesus Christ heals
microcosm, man. Only after spiritual perfection, material one is possible; a
“perfect” man achieves a “perfect” result in the material world. Archeus of
Paracelsus stands for a universal spirit which regulates harmony of material
and spiritual: philosopher in the light of nature (lumen naturae) discovers
concordance between nature and man, while the archeus’ descendant is an
alchemist which dwells in the stomach and separates the harmful from the
useful. With the advent of modern ages spiritual components are neglected,
as human and all living beings are not considered in the context of the
cosmic unity. However, in the beginning of the 19 th century organic chemists
introduced vis vitalis, a life-force as a fundamental determination of
all living beings. This force exists during a lifetime, while after death only
chemical forces act on the organic substances. Biochemists and biologists
have abandoned vitalism, but still it has influenced the development of
neovitalistic and holistic ideas. Contemporary theories of the interpretation
of nature do anticipate the existence of creator which is not reducible to the
substance, energy, or spirit alone. This is information which, by chance or
on purpose, do remind on the Aristotle’s form, the active principle for shaping
of the passive substance.
152

NENAD TRINAJSTIĆ
Institut »Ruđer Bošković« & Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb,
Hrvatska /
Ruđer Bošković Institute & Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb,
Croatia
O BROJU 13
13. A notoriously unlucky number.
David Wells
Broj 13 je prim broj i na prvi pogled to je dosadan broj. Međutim, to
nije tako i taj se broj javlja u vrlo različitim prilikama. Prikazat će se ukratko
uporaba broja 13 u matematici, mitologiji, praznovjerju, književnosti,
filmu, religiji. Bit će govora i o prezimenu Trinajstić.
ABOUT THE NUMBER 13
13. A notoriously unlucky number.
David Wells
The number 13 is a prime number and, at the first sight, it is a rather
dull number. However, this is not so and this number appears in various
contexts. It will briefly be shown the use of the number 13 in mathematics
and its role in mythology, superstition, literature, film, religion. The origin
of the family name Trinajstić (13-ić) will also be discussed.
153

SREĆKO VALIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci & Institut »Ruđer Bošković«, Zagreb,
Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka & Ruđer Bošković Institute, Zagreb,
Croatia
BIOETIKA I KEMIJA
Kemija je jedna od najvažnijih prirodoznanstvenih disciplina koja ima
zadatak služiti napretku čovječanstva, poboljšanju uvjeta života i produljenju
životnoga vijeka. Stoga se može s pravom reći da je upravo kemija ono
što je temelj održivog razvoja čovječanstva.
Popratni produkti kemijske industrije često su štetni po zdravlje čovjeka.
Stoga ih treba adekvatno tretirati, što iziskuje dodatne troškove i poskupljuje
finalni proizvod. Nažalost, upravo je ekonomski profit najčešće taj
koji usmjerava primjenu kemije u modernom društvu. Kemičari uglavnom
rade svoj posao odgovorno i savjesno, svjesni svih prednosti i nedostataka
koje njihova struka nosi sa sobom. Istraživački laboratoriji su pod vrlo
strogim kontrolama, ali industrija ponekad izmiče kontroli zbog materijalne
dobiti koju ona donosi. U pravilu, odluke o utemeljenju i razvoju neke
kemijske industrije ne donosi struka, već politika. Pri tome se zaboravlja da
popratni produkti mogu imati nesagledive posljedice na ljudsko zdravlje te
u krajnjem slučaju dovesti i do izumiranja pojedinih biljnih ili životinjskih
vrsta. Nisu rijetki slučajevi u kojima dolazi do »zlouporabe kemije« u ekonomske
i političke svrhe. Tijekom izlaganja bit će navedeni neki primjeri
iz naše bliske prošlosti.
Moderna civilizacija više ne može zamisliti kuću ili stan bez LCD-a
ili plazma-televizora, mobitela i digitalnih uređaja. Nezamisliva su drvena
sjedala u vlakovima i autobusima, igračke od drva, dovodne i odvodne
cijevi za vodu od željeza i olova. Odjevni predmeti od prirodnih – vunenih,
svilenih ili pamučnih – vlakana postaju ekskluzivni baš kao i staklene
boce u koje se pakiraju samo najskuplja pića. Moramo se ipak zapitati je
li doista sve to nužno i donose li te drastične promjene koje proživljavamo
u današnje vrijeme samo dobro ili će nam lagodnost sadašnjeg načina
življenja doći jednoga dana na naplatu, a ako ne nama, onda našoj djeci i
unucima.
Dosezi farmaceutske industrije mogu se najvećim dijelom pripisati
upravo kemiji. Oni predstavljaju ogroman benefit za čovječanstvo. Nasu-
154

prot tomu, najveća opasnost kemije po zdravlje čovjeka dolazi iz hrane
i pića, ali ne možemo zanemariti niti utjecaj nusprodukata kemijske industrije
na okoliš, posebice na zagađenje atmosfere. U proizvodnji hrane
se već kod samoga uzgoja koriste razna kemijska sredstva, npr. sintetska
gnojiva i pesticidi, što rezultira znatno većim prinosima. Prema Štokholmskoj
konvenciji, devet od dvanaest po zdravlje najopasnijih organskih kemikalija
jesu upravo pesticidi. Nadalje, da bi se poboljšala i sačuvala kvaliteta
hrane na duljoj vremenskoj skali, često se koriste razni aditivi, od
boja i pojačivača okusa do emulgatora i antioksidanata. No, iako postoje
prihvaćeni standardi da se zaštiti zdravlje potrošača, tzv. Codex Alimentarius,
pitanje je da li se i do koje mjere svi proizvođači hrane pridržavaju
propisanih normi.
Svaka zemlja ima svoje istraživačke prioritete, ne samo u kemiji, već
i u drugim područjima. Pri određivanju prioriteta u razvoju kemijske industrije,
posebno u Hrvatskoj kao turističkoj zemlji, treba razmišljati o tome
koliko je nešto nužno, što se s time dobiva, a što gubi. Ne smije se nikada
dopustiti da dođe do narušavanja prirodnih ljepota i bogatstava, u službi
lagodnosti života ili profita bilo koje vrste.
BIOETHICS AND CHEMISTRY
Chemistry is one of the most important fields of science, which serves
the human progress, improves living conditions and prolongs life expectancy.
Thus, chemistry seems to be the basis of mankind’s sustainable development.
Side-products of chemical industry are often harmful to human health.
Therefore, they should be adequately treated, even if this treatment requires
additional cost and increases the price of the final product. Unfortunately,
most of the time it is the economic profit that directs the application of
chemistry in modern society. Usually, chemists do their job responsibly
and conscientiously, aware of the advantages and disadvantages of their
profession. Research laboratories are strictly controlled, but the industry
is sometimes getting out of control because of the economic benefits. In
general, decisions about the establishment and development of a certain
chemical industry are made by politicians and not by chemists. It is often
forgotten in making such decisions that industrial side-products can have
unforeseen effects on human health and in extreme cases lead to the extinction
of certain plant or animal species. Sometimes we can witness the
155

“abuse of chemistry” for economic or political purposes. Several examples
from our recent history will be evoked during this presentation.
Modern civilisation can not imagine a house or apartment without
a LCD or plasma TV, cell phones and digital devices. Unimaginable are
wooden seats in trains and buses, toys made of wood, inlet and outlet water
pipes of iron and lead. Clothes made of natural wool, silk or cotton fibres
become more exclusive as well as glass bottles in which are packaged only
the most expensive drinks. We must however ask whether all these things
are really necessary and whether the drastic changes that we experience
today bring only progress. Or, will we have to pay one day for this pleasant
way of living? Do we have the right to leave such a large debt to our
children and grandchildren?
Achievements of pharmaceutical industry can be mostly attributed
to chemistry. They represent a huge benefit for mankind. In contrast, the
greatest danger of chemistry to human health comes from food and drink.
However, we can not ignore the impact of side-products of chemical industry
on the environment, especially the pollution of the atmosphere. Synthetic
fertilizers and pesticides are used in food production and they lead to
significantly higher yields. According to the Stockholm Convention, nine
of the twelve most dangerous organic chemicals include pesticides. Furthermore,
to enhance and preserve the quality of food products on a longer
time scale, various additives, flavour enhancers, emulsifiers, antioxidants
and colours are being used. Although there are accepted standards to protect
the health of consumers, the so-called Codex Alimentarius, the question
is whether food manufacturers strictly apply prescribed standards.
Each country has its own research priorities, not only in chemistry but
also in other areas. The development of chemical industry, especially in
Croatia as a tourist country, must be governed by our real needs, taking into
account what we get, but also what we lose. One should never allow the
disruption of natural scenery and resources, on account of the life comfort
or profit of any kind.
156

VALERIJE VRČEK
Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb, Croatia
ETIKA OKOLIŠA
Etika okoliša jedna je od mogućih poveznica bioetike i kemije. U tom
kontekstu treba promišljati znamenito djelo Tiho proljeće biologinje Rachel
Carson. Ove se godine obilježava pedeseta obljetnica prvog izdanja
knjige koja je obilježila novi, moderan pristup zaštiti okoliša, koji se temelji
na znanstvenim činjenicama, koji uvažava iskustvo i razumijevanje
lokalnog stanovništva, koji pretpostavlja moralnu odgovornost političara,
industrijalaca i znanstvenika.
Prema Carson, zaštita okoliša mora uvažavati znanstvene činjenice, ali
bitno uključuje i moralnu perspektivu. U njezinom se djelu susreću kemija,
biologija i etika. Svako agrokemijsko djelovanje u prirodi spregnuto je s
moralnim pitanjima. Taj će oblik etike postati – »etika okoliša«, a mnogi će
se sveučilišni odjeli za zaštitu okoliša nazvati – »znanosti o okolišu«.
Carson je nametnula standard znanstvene odgovornosti: onaj znanstvenik
koji previđa ili ignorira podatke, upozorenja i sumnje, ili je znanstveno
nepismen ili je znanstveno nepošten.
Svojim se stilom, pristupom i uvidom Carson zalagala za dijalog javnosti,
znanosti i politike o okolišnim problemima, kemikalijama ili bolestima.
Bila je inicijator interdisciplinarnih rasprava, ali i pluriperspektivnog
pristupa u kojem iskustvo lovca, promatranje seljaka, zabrinutost domaćice
ili stajalište znanstvenika imaju svoju posebnu vrijednost.
ENVIRONMENTAL ETHICS
Environmental ethics is a possible link between bioethics and chemistry.
Silent Spring, a landmark work of Rachel Carson should be considered
in this context. This year we celebrate the 50th anniversary of the
first edition of the book which has positioned a new, modern approach
towards the environmental protection. This approach is based on scientific
evidence, on the experience and perceptions of local communities,
while the moral responsibility of politicians, manufacturers, and scientists
is presupposed.
157

According to Carson, the protection of environment must accept scientific
facts, but also includes a moral perspective. In her work chemistry,
biology and ethics meet each other. Each agrochemical procedure in the
nature is coupled with moral questions. This type of ethics has been known
as ‘environmental ethics’, whereas a number of university departments for
the protection of the nature have been named as ‘environmental sciences’.
Carson has set the standard for scientific responsibility: those scientists
who fail to observe or ignore the facts, the warnings, or the questions, are
scientifically illiterate or scientifically dishonest.
Through her style, approach, and the insight Carson has advocated for
a dialogue between the public, science, and the politics on environmental
issues, chemicals, or diseases. She has initiated interdisciplinary discussions
and pluri-perspective approach in which experiences of a hunter, observations
of a farmer, precaution of a housewife, or opinions of a scientist
have their own special values.
158

adresar
sudionika
addresses of the
participants

simpozij
INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA
Symposium
INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH
Slavko Antolić
Zdravstveno veleučilište
Mlinarska 38
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: slavko.antolic@zvu.hr
Krešimir Babel
Cvjetna cesta 7
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: kresimirbabel@gmail.com
Jovan Babić
Univerzitet u Beogradu
Filozofski fakultet
Čika-Ljubina 18–20
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: jbabic@f.bg.ac.rs
Pavo Barišić
Majcenov put 32
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: pavo@ifzg.hr
Zvonimir Bošković
Kvaternikova 10
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: borna.boskovic@ri.t-com.hr
Nenad Cekić
Univerzitet u Beogradu
Filozofski fakultet
Čika-Ljubina 18–20
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: crveni@sezampro.rs
Ivan Cifrić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za sociologiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: icifric@ffzg.hr
Igor Čatić
Sveučilište u Zagrebu
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Ivana Lučića 5, p. p. 102
HR–10002 Zagreb
Croatia
e-mail: igor.catic@fsb.hr
161

Hajrunisa Čubro
Univerzitet u Sarajevu
Klinički centar
Bolnička 25
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: hajrunisa.omanic@gmail.com
Mladenka Dabac
Beethovenstrasse 1
D–76133 Karlsruhe
Germany
e-mail: dabacarchitects@web.de
Aleksandra Deanoska-Trendafilova
Univerzitet »Sv. Kiril i Metodij«
vo Skopje
Praven fakultet »Justinijan Prvi«
Bul. Krste Misirkov bb
MK–1000 Skopje
Macedonia
e-mail: aleksandra_deanoska@yahoo.
com
Dejan Donev
Centar za integrativnu bioetiku
Ul. »Done Božinov« 41
MK–1300 Kumanovo
Macedonia
e-mail: donevdejan76@gmail.com
Milijana Đerić
Patrijarha Varnave 3–5
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: djmilija@f.bg.ac.rs
Igor Eterović
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: igor.eterovic@gmail.com
Heda Festini
Tizianova 35
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: heda.festini@ri.htnet.hr
Aleksandra Frković
Strossmayerova 18
HR–51000 Rijeka
Croatia
Lidija Gajski
Vlaška 120
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: lidija-gajski@zg.t-com.hr
Marija Geiger Zeman
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«
Marulićev trg 19/I
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: marija.geiger.zeman@pilar.hr
Irina Georgieva
Druzhba 2, 206, B, ap. 72
BG–1582 Sofia
Bulgaria
e-mail: irina_georgieva86@abv.bg
162

Nada Gosić
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: ngosic@medri.hr
Goran Grgec
Donje Vrapče 47
HR–10090 Zagreb
Croatia
e-mail: ggrgec@gmail.com
Nusret Isanović
Hasana Kikića 15
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: nusret.isanovic@gmail.com
Orhan Jašić
Albina i Franje Herljevića 10/59
BA–75000 Tuzla
Bosnia and Herzegovina
e-mail: orhanjasic@yahoo.com
Vladimir Jelkić
Sveučilište J. J. Strossmayera
u Osijeku
Filozofski fakultet
Lorenza Jägera 9
HR–31000 Osijek
Croatia
e-mail: vjelkic@ffos.hr
Vida Jeremić
Pariske komune 55
RS–11070 Beograd
Serbia
e-mail: vidajeremic@yahoo.com
Živka Juričić
Sveučilište u Zagrebu
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Ante Kovačića 1
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: zjuricic@pharma.hr
Hrvoje Jurić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: hjuric@ffzg.hr
Željko Kaluđerović
Univerzitet u Novom Sadu
Filozofski fakultet
Odsek za filozofiju
Dr. Zorana Đinđića 2
RS–21000 Novi Sad
Serbia
e-mail: zeljko.kaludjerovic@gmail.com
Silvana Karačić
Ulica domovinske zahvalnosti 1
HR–21224 Trogir
Croatia
e-mail: hotel-sveti-kriz@st.t-com.hr
163

Marina Katinić
Hercegovačka 11
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: marina_katinic@yahoo.com
Ivica Kelam
Dore Pejačević 8
HR–31207 Tenja
Croatia
e-mail: johns3802@gmail.com
Mehmed Kico
Fakultet islamskih nauka
Ćemerlina 54
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: mehmed.kico@yahoo.com
Marijana Kolednjak
Veleučilište u Varaždinu
J. Križanića 33/6
HR–42000 Varaždin
Croatia
e-mail: marijana.vz@gmail.com
Tomislav Krznar
Ante Šercera 17
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: krznartomislav@gmail.com
Mislav Kukoč
Sveučilište u Splitu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Sinjska 2
HR–21000 Split
Croatia
e-mail: mkukoc@ffst.hr
Fahrudin Kulenović
Josipa Vanca 11
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: bracokul@hotmail.com
Igor Lukić
I. gimnazija
Avenija Dubrovnik 36
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: igolukic@gmail.com
Branislava Medić
Marka Čelebonovića 41/6
RS–11070 Novi Beograd
Serbia
e-mail: brankicamedic@gmail.com
Goran Mijaljica
Ruđera Boškovića 16
HR–21000 Split
Croatia
e-mail: goran.mijaljica@mefst.hr
Nevena Milosavljević Labus
Narodnih heroja 38
RS–11070 Novi Beograd
Serbia
e-mail: milonev@gmail.com
Nada Mladina
Univerzitetski klinički centar Tuzla
Klinika za dječije bolesti
Trnovac bb
BA–75000 Tuzla
Bosnia and Herzegovinae-mail: nada.
m@bih.net.ba
164

Anton Mlinar
Univerza na Primorskem
Znanstveno-raziskovalno središče
Koper
Garibaldijeva 1
SI–6000 Koper
Slovenia
e-mail: anton.mlinar@guest.arnes.si
Sanjin Musa
Titova 9
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: s.musa@zzjzfbih.ba
Lejla Mušić
Skenderija 70
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: musicl@fpn.unsa.ba
Amir Muzur
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: amir.muzur@medri.hr
Amer Ovčina
Univerzitet u Sarajevu
Klinički centar
Bolnička 25
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: medicusba@yahoo.com
Jasminka Pavelić
Institut »Ruđer Bošković«
Bijenička cesta 54
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: jpavelic@irb.hr
Milica Prostran
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Institut za farmakologiju, kliničku
farmakologiju i toksikologiju
Dr. Subotića st. 1, p. fah 38
RS–11129 Beograd
Serbia
e-mail: mprostran@doctor.com
Aleksandar Racz
Zdravstveno veleučilište
Mlinarska 38
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: aleksandar.racz@zvu.hr
Sandra Radenović
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Dr. Subotića st. 8
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: sandra.radenovic@mfub.bg.ac.rs
165

Iva Rinčić
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: irincic@medri.hr
Darija Rupčić
Dore Pejačević 8
HR–31207 Tenja
Croatia
e-mail: darija27@net.hr
Katarina Savić Vujović
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Institut za farmakologiju, kliničku
farmakologiju i toksikologiju
Dr. Subotića st. 1, p. fah 38
RS–11129 Beograd
Serbia
e-mail: katrins79@yahoo.com
Marija Selak
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: marija.selak@gmail.com
Iva Sorta-Bilajac
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: iva.sorta@medri.hr
Živka Staničić-Juričić
Sveučilište u Zagrebu
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
A. Kovačića 1
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: zstanicic@pharma.hr
Simona Šemen
Univerza v Ljubljani
Fakulteta za družbene vede
Kardeljeva ploščad 4
SI–1000 Ljubljana
Slovenia
e-mail: prekmure@gmail.com
Martina Šendula-Pavelić
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: msendula@medri.hr
166

Fulvio Šuran
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Odjel za studij na talijanskom jeziku
M. Ronjgova 1
HR–52000 Pula
Croatia
e-mail: fsuran@unipu.hr
Danijela Tiosavljević Marić
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Dr. Subotića st. 8
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: danijela.tiosavljevic.maric@
gmail.com
Zoran Todorović
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Institut za farmakologiju, kliničku
farmakologiju i toksikologiju
Dr. Subotića st. 1, p. fah 38
RS–11129 Beograd
Serbia
e-mail: ztodorovic@med.bg.ac.rs
Ivana Tucak
Sveučilište J. J. Strossmayera
u Osijeku
Pravni fakultet
Stjepana Radića 13
HR–31000 Osijek
Croatia
e-mail: itucak@pravos.hr
Karel Turza
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Dr. Subotića st. 8
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: turza@med.bg.ac.rs
Krešimir Veble
Gažanski trg 8
HR–47000 Karlovac
Croatia
e-mail: kresimir.veble@ka.t-com.hr
Silvana Vozila
M. Stepčića 28
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: silvana.vozila@gmail.com
Hans-Bernhard Wuermeling
Fichtestr. 5
D–91054 Erlangen
Germany
e-mail: hans-bernhard@wuermeling.de
Ivana Zagorac
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: izagorac@ffzg.hr
167

Zdenko Zeman
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«
Marulićev trg 19/I
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: zdenko.zeman@pilar.hr
Damir Žubčić
Sveučilište u Zagrebu
Veterinarski fakultet
Heinzelova 55
HR–10000 Zagreb
e-mail: dazubcic@vef.hr
168

Studentska bioetička radionica
BIOETIKA I PSIHA
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS AND PSYCHE
Toni Bandov
e-mail: tbandov@ffzg.hr
Marta Banić
e-mail: martabanic@gmail.com
Ivan Cerovac
e-mail: sepulcralis@gmail.com
Nikolina Ćavar
e-mail: nina.nina.ninica@gmail.com
Dominik Borna Ćepulić
e-mail: dcepulic@gmail.com
Ema Dragojević
e-mail: edragoje@ffzg.hr
David Dubrović
e-mail: gimzo.0@gmail.com
Maša Dunatov
e-mail: masha.dunatov@gmail.com
Eva Feldman
e-mail: efeldman@ffzg.hr
Marijana Filipeti
e-mail: pppipsn@gmail.com
Ivan Filipović
e-mail: ifilipov3@ffzg.hr
Mirela Fuš
e-mail: mirela.fus@gmail.com
Iva Gregov
e-mail: ivagregov@gmail.com
Karolina Hrga
e-mail: karolina_hrga@yahoo.com
Luka Hrvoj
e-mail: luka.hrvoj@gmail.com
Matija Iviček
e-mail: apoljone@yahoo.co.uk
Rahela Jug
e-mail: juggs.mali@gmail.com
Evica Jurković
e-mail: eva.jurkovic@gmail.com
169

Nino Kadić
e-mail: nino.mbp@gmail.com
Renata Karas
e-mail: karasova1987@gmail.com
Bernard Koludrović
e-mail: bkoludrovic@gmail.com
Marko Kos
e-mail: markkos@ffzg.hr
Suzana Krčmarek
e-mail: julijaminor@gmail.com
Barbara Majnarić
e-mail: barbarosa1303@gmail.com
Ivana Maurović
e-mail: maurovic.ivana@gmail.com
Bojan Nonković
e-mail: bnonkovic@gmail.com
Romana Perković
e-mail: romana.per@gmail.com
Zdravko Popović
e-mail: zdrail@yahoo.com
Jovana Potpara
e-mail: poparitus@yahoo.com
Vuk Prica
e-mail: vuk.prica@gmail.com
Dina Rajović
e-mail: drajovic@ffzg.hr
Biljana Ristić
e-mail: biljana.ristic.247@gmail.com
Igor Salopek
e-mail: igor.salopek@gmail.com
Lovro Savić
e-mail: lovrosavic@gmail.com
Vlatka Šupe
e-mail: malaljigavakornjaca@gmail.
com
Krešimir Vidović
e-mail: kvidovic@ffzg.hr
Ivan Žanetić
e-mail: izanetic@gmail.com

Okrugli stol
BIOETIKA I KEMIJA
Round Table
BIOETHICS AND CHEMISTRY
Snježana Paušek Baždar
Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti
Odsjek za povijest prirodnih i
matematičkih znanosti
Ante Kovačića 5
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: spbazdar@hazu.hr
Nenad Trinajstić
Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti
Zrinski trg 11
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: trina@irb.hr
Srećko Valić
Institut »Ruđer Bošković«
Bijenička cesta 54
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: valics@medri.hr
Valerije Vrček
Sveučilište u Zagrebu
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Ante Kovačića 1
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: valerije@pharma.hr
171

predstavljanje
recentnih bioetičkih
izdanja
presentation
of recent bioethical
publications

Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja
održat će se u ponedjeljak, 14.
svibnja 2012., u Malom Lošinju (hotel
»Aurora«, Velika dvorana), s početkom
u 21 sat. Bit će predstavljena
sljedeća izdanja:
Presentation of recent bioethical publications
will be held on Monday, May
14, 2012 (Aurora Hotel, Great hall), at
9:00 p.m. The following publications
will be presented:
Ante Čović (Hrsg./ed.): Integrative Bioethik und Pluriperspektivismus
/ Integrative Bioethics and Pluri-
Perspectivism [Integrativna bioetika i pluriperspektivizam],
Sankt Augustin: Academia Verlag, 2011
Predstavljač / Presenter: AMIR MUZUR
Amir Muzur, Hans-Martin Sass (eds./ur.): Fritz Jahr
and the Foundations of Global Bioethics. The Future
of Integrative Bioethics [Fritz Jahr i temelji globalne
bioetike. Budućnost integrativne bioetike], Berlin,
Münster, Wien, Zürich, London: LIT, 2012
Predstavljač / Presenter: AMIR MUZUR
175

Дејан Донев (ур./ed.): Зборник од Првата меѓународна
интердисциплинарна конференција »Биоетиката
– знак на новото доба: биоетиката, медиумите,
правото и медицината« / Proceedings from First international
interdisciplinary conference “Bioethics – the
sign of a new era: bioethics, media, law and medicine”
[Zbornik Prve međunarodne interdisciplinarne konferencije
»Bioetika – znak novog doba: bioetika, mediji,
pravo i medicina«], Skopje: Praven fakultet »Justinijan
Prvi«, 2012
Predstavljač / Presenter: DEJAN DONEV
Iva Rinčić: Europska bioetika: ideje i institucije [European
Bioethics: Ideas and Institutions], Zagreb: Pergamena,
2011
Predstavljačica / Presenter: NADA GOSIĆ
176

Tomislav Krznar: Znanje i destrukcija. Integrativna
bioetika i problemi zaštite okoliša [Knowledge and
Destruction. Integrative Bioethics and the Issues
of Environmental Protection], Zagreb: Pergamena,
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2012
Predstavljač / Presenter: HRVOJE JURIĆ
Sandra Radenović: Bioetika i medicina [Bioethics
and Medicine], Beograd: Akademska knjiga, 2012
Predstavljači / Presenters: ZORAN TODOROVIĆ,
KAREL TURZA
177

Tatjana Stepinac: Priča o kapljici Karli [Story of
the Drop Called Karla], Karlovac: Gradska knjižnica
»Ivan Goran Kovačić«, Vodovod i kanalizacija, 2012
Predstavljač / Presenter: TOMISLAV KRZNAR
Bioetika
u časopisima
● Filozofija (Skopje)
● Filozofska istraživanja (Zagreb)
● Jahr (Rijeka)
● Medix (Zagreb)
● Socijalna ekologija (Zagreb)
● The Holistic Approach to Environment (Zagreb)
● Treći program (Beograd)
● Universitas (Split)
● Znakovi vremena (Sarajevo)
Bioethics
in journals
Predstavljač / Presenter: HRVOJE JURIĆ
178

donatori
donors

STALNI DONATOR LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
REGULAR DONOR OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske /
Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia
OVOGODIŠNJI DONATORI LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
THIS YEAR’S DONORS OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske /
Ministry of Culture of the Republic of Croatia
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb
Hrvatska turistička zajednica /
Croatian National Tourist Board
Jadranka hoteli d.o.o.
GRAFOMARK
www.grafomark.hr

IZDAVAČ / PUBLISHER
Hrvatsko filozofsko društvo / Croatian Philosophical Society
ZA IZDAVAČA / FOR PUBLISHER
Nada Gosić
UREDNIK / EDITOR
Hrvoje Jurić
PRIJEVODI I KOREKTURA / TRANSLATIONS AND PROOFREADING
Krešimir Babel, Hrvoje Jurić, Ivana Zagorac
DIZAJN NASLOVNICE / COVER DESIGN
Bernardić studio, Zagreb
SLIKA NA NASLOVNICI / COVER ILLUSTRATION
Brončani kip antičkog atlete Apoksiomena (iz 4. st. pr. Kr.),
pronađen 1999. godine u lošinjskom akvatoriju
(Fotodokumentacija Hrvatskog restauratorskog zavoda, snimio: Vid Barac)
Bronze statue of ancient Greek athlete Apoxyomenos (4th century B.C.),
found in 1999 in the seascape of Lošinj
(Photo-documentation of Croatian Conservation Institute, photograph by Vid Barac)
PRIJELOM TEKSTA / LAYOUT
OCEAN GRAF, Zagreb
TISAK / PRINT
GRAFOMARK, Zagreb
NAKLADA / VOLUME
500