10. Lošinjski dani bioetike - Hrvatsko filozofsko društvo

MILIJANA ĐERIĆ
Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Belgrade, Serbia
EUTANAZIJA I LIJEČNIČKI ASISTIRANO
SAMOUBOJSTVO: INTERNALISTIČKI PRISTUP
Cilj ovog rada je dvojak. S jedne strane, namjera je da se pokaže kako
između (dobrovoljne) eutanazije i liječnički asistiranog samoubojstva nema
nikakve moralne razlike. S druge strane, perspektiva u kojoj će se argumentacija
razvijati dovest će u pitanje i postojanje moralne razlike između
aktivne i pasivne eutanazije. Pritom će naš pristup ovim pitanjima biti
»internalistički«. To znači da se odgovor na pitanje moralnog opravdanja
ovih postupaka neće tražiti u njihovim posljedicama i načinima na koje se
oni izvode, nego u namjeri onih nad kojima se oni vrše. Naime, pokušat
ćemo pokazati da ono što dobrovoljnu eutanaziju (bez razlike, dakle, da
li je pasivna ili aktivna) i liječnički asistirano samoubojstvo čini moralno
opravdanim jest uzimanje u obzir namjere umirućeg pacijenta: namjere da
se umre.
EUTHANASIA AND PHYSICIAN-ASSISTED SUICIDE:
INTERNALIST APPROACH
The aim of this work is twofold. On the one hand, our intention is
to show that there is no moral difference between (voluntary) euthanasia
and physician-assisted suicide. On the other hand, the perspective of argumentation
will also challenge moral difference between active and passive
euthanasia. Thereby, we will be considering these issues through an
internalist approach. That means we will not be looking for an answer to
the question of moral justification of these acts in their consequences, or
in the modus operandi, but rather in the intention of those over whom they
are being performed. In other words, we will try to show that voluntary
euthanasia (both passive and active) as well as physician-assisted suicide
can be morally justified if we take in consideration the intention a of dying
patient: the intention to die.
80