10. Lošinjski dani bioetike - Hrvatsko filozofsko društvo

ISSN 1847-8662
10. LOŠINJSKI DANI BIOETIKE
Mali Lošinj, Hrvatska, 15.–18. svibnja 2011.
S i m p o z i j
Integrativna bioetika i nova epoha
16.–17. svibnja 2011.
S t u d e n t s k a b i o e t i č k a r a d i o n i c a
Ksenobioetika:
izvanzemaljski oblici života u bioetičkoj perspektivi
16.–17. svibnja 2011.
O k r u g l i s t o l
Od liječenja do prepravljanja čovjeka –
gdje je granica medicinsko-tehničkog zahvata?
18. svibnja 2011.
10th LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Mali Lošinj, Croatia, May 15–18, 2011
S y m p o s i u m
Integrative Bioethics and New Epoch
May 16–17, 2011
S t u d e n t B i o e t h i c s Wo r k s h o p
Xenobioethics:
Extraterrestrial Forms of Life in Bioethical Perspective
May 16–17, 2011
R o u n d T a b l e
From Healing to Remodelling of Human:
Where Are the Limits of Medical-Technological Interventions?
May 18, 2011

Organizatori Lošinjskih dana bioetike
Hrvatsko filozofsko društvo
Hrvatsko bioetičko društvo
Grad Mali Lošinj
Pokrovitelji 10. Lošinjskih dana bioetike
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Primorsko-goranska županija
The organizers of the Lošinj Days of Bioethics
Croatian Philosophical Society
Croatian Bioethics Society
Town of Mali Lošinj
The patrons of the 10th Lošinj Days of Bioethics
Ministry of culture of the Republic of Croatia
Primorje-Gorski Kotar County

SADRŽAJ / CONTENTS
Organizacijski odbor Lošinjskih dana bioetike /
Organization Committee of the Lošinj Days of Bioethics . . . . . 7
ANTE ČOVIĆ: Desetljeće lošinjskih dana bioetike /
decade of the Lošinj Days of Bioethics . . . . . . . . . . . . 11
Program 10. Lošinjskih dana bioetike /
Programme of the 10th Lošinj Days of Bioethics . . . . . . . . 17
Sažeci plenarnih predavanja i dodaci /
Plenary lectures abstracts and appendices . . . . . . . . . . . 37
• BRANKO KATALINIĆ: New Engineers for the Future:
Action Balanced between Intelligence, Wisdom and Ethics /
Novi inženjeri za budućnost: djelovanje u ravnoteži između
inteligencije, mudrosti i etike . . . . . . . . . . . . . . 39
• IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR: The Concept and Project
of European Bioethics / Koncept i projekt europske bioetike . . 43
• Rijeka Declaration on the Future of Bioethics /
Riječka deklaracija o budućnosti bioetike . . . . . . . . . 45
• TAMARA SERTIĆ, HRVOJE JURIĆ: Ten Years of Bioethics
on Lošinj / Deset godina bioetike na Lošinju . . . . . . . . 51
• Pozdravna riječ Van Rensselaera Pottera upućena bioetičkom
skupu u Malom Lošinju 2001. i njegovo predavanje »Bioetička
pitanja 21. stoljeća« / Van Rensselaer Potter’s words of greetings
directed to the bioethical conference held in Mali Lošinj in 2001
and his lecture “Bioethical Issues for the 21st Century” . . . . 53
Sažeci izlaganja / Paper abstracts . . . . . . . . . . . . . . 63
• Simpozij Integrativna bioetika i nova epoha /
Integrative Bioethics and New Epoch Symposium . . . . . . 65

• Studentska bioetička radionica Ksenobioetika:
izvanzemaljski oblici života u bioetičkoj perspektivi /
Xenobioethics: Extraterrestrial Forms of Life in Bioethical
Perspective Student Bioethics Workshop . . . . . . . . . 155
• Okrugli stol Od liječenja do prepravljanja čovjeka – gdje je
granica medicinsko-tehničkog zahvata? / From Healing to
Remodelling of Human: Where Are the Limits of
Medical-Technological Interventions? Round Table . . . . . 173
Adresar sudionika / Addresses of the participants . . . . . . . . 179
Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja /
Presentation of recent bioethical publications . . . . . . . . . 197
Sponzori / Sponsors . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205

organizacijski
odbor
lošinjskih dana
bioetike
organization
committee of the
lošinj days of
bioethics

ORGANIZACIJSKI ODBOR LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
ORGANIZATION COMMITTEE OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Predsjednik / President:
ANTE ČOVIĆ (Zagreb)
Glavni tajnik / Chief Secretary:
HRVOJE JURIĆ (Zagreb)
Administrativna tajnica / Administrative Secretary:
MIRA MATIJEVIĆ (Zagreb)
Članovi / Members:
ELVIO BACCARINI (Rijeka), PAVO BARIŠIĆ (Zagreb), RUŽICA BAUMGAR-
TEN (Mali Lošinj), SERGIO BELARDINELLI (Bologna), ZVONKO BOŠKO-
VIĆ (Rijeka), SULEJMAN BOSTO (Sarajevo), GARI CAPPELLI (Mali Lošinj),
IVAN CIFRIĆ (Zagreb), IGOR ČATIĆ (Zagreb), BARDHYL ÇIPI (Tirana),
ALEKSANDRA FRKOVIĆ (Rijeka), SREĆKO GAJOVIĆ (Zagreb), LIDIJA
GAJSKI (Zagreb), KORALJKA GALL-TROŠELJ (Zagreb), NADA GOSIĆ (Rijeka),
GORAN GRGEC (Zagreb), KENJI HATTORI (Gunma), DŽEVAD HO-
DŽIĆ (Sarajevo), THOMAS S. HOFFMANN (Hagen), GORAN IVANIŠEVIĆ
(Zagreb), MARIJAN JOŠT (Križevci), ANICA JUŠIĆ (Zagreb), ŽELJKO KALU-
ĐEROVIĆ (Novi Sad), VALENTINA KANEVA (Sofija), KATICA KNEZOVIĆ
(Zagreb), UTE KRUSE-EBELING (Potsdam), TOMISLAV KRZNAR (Karlovac/
Zagreb), SNJEŽANA KUČIĆ-KRSTAŠ (Mali Lošinj), MISLAV KUKOČ (Split),
IVICA MARTINOVIĆ (Zagreb), MATO MARKOVIĆ (Zagreb), NADA MLADI-
NA (Tuzla), NEVENKA MOROVIĆ-JANKOVIĆ (Mali Lošinj), AMIR MUZUR
(Rijeka), TEODORA NOT (Zagreb), FAHRUDIN NOVALIĆ (Zagreb), BORUT
OŠLAJ (Ljubljana), JASMINKA PAVELIĆ (Zagreb), MILENKO A. PEROVIĆ
(Novi Sad), DARKO POLŠEK (Zagreb), ŽELJKO POLJAK (Zagreb), IGOR PO-
VRZANOVIĆ (Pula), SNJEŽANA PRIJIĆ-SAMARŽIJA (Rijeka), SANDRA RA-
DENOVIĆ (Beograd), MARIJA RADONIĆ (Dubrovnik), IVA RINČIĆ (Rijeka),
WALTER SCHWEIDLER (Eichstätt), ANTE SELAK (Zagreb), MARIJA SELAK
(Zagreb), NIKOLA SKLEDAR (Zagreb), IVAN ŠEGOTA (Rijeka), ĐURĐICA
ŠIMIČIĆ (Mali Lošinj), MICHAEL CHENG-TEK TAI (Taichung), KIRIL TEM-
KOV (Skopje), BOGDANA TODOROVA (Sofija), LUKA TOMAŠEVIĆ (Split),
ZVONIMIR TUCAK (Osijek), KAREL TURZA (Beograd), VELIMIR VALJAN
(Sarajevo), IVANA VINKOVIĆ VRČEK (Zagreb), NIKOLA VISKOVIĆ (Split),
VALERIJE VRČEK (Zagreb), IVANA ZAGORAC (Zagreb), KURT WALTER
ZEIDLER (Wien), LJILJANA ZERGOLLERN-ČUPAK (Zagreb)

desetljeće
lošinjskih dana
bioetike
decade of the
lošinj days of
bioethics

Bioetika je mnogo više od nove znanstvene
ili akademske discipline, ona je
postala »znakom vremena«, i to posebnim
znakom koji obilježava prelamanje
epoha svjetske povijesti. I više od toga,
postala je akterom procesa u kojima se
okončava novi vijek kao doba znanstveno-tehničke
civilizacije i počinje nova
epoha. No, da bi postala znakom i akterom
nastajanja nove epohe u povijesti
svijeta, bioetika je i sama morala proći
intenzivnu razvojnu preobrazbu od stadija
»nove medicinske etike« do stadija
»integrativne bioetike« kao orijentacijske
znanosti u kojoj će se artikulirati nova
paradigma znanja. Epohe se naime ne
zasnivaju na velikim događajima nego na
idejama i tipovima znanja.
To je civilizacijski okvir u kojem treba
procjenjivati povijesnu važnost i duhovni
doprinos znanstveno-kulturne manifestacije
Lošinjski dani bioetike u prvom desetljeću
njenog postojanja. Upravo u tom
desetljeću odvijala su se i preplitala dva
komplementarna idejna procesa od ključne
važnosti za duhovno zasnivanje nove
epohe:
– izgrađivanje koncepta integrativne
bioetike;
– programsko osmišljavanje (»europeizacija
bioetike«) i stvarno etabliranje
europske bioetike.
U sintezi tih procesa nastala je integrativna
bioetika kao izvorni i zasnivajući
koncept europske bioetike. U istom
je desetljeću europska bioetika, otkrićem
protobioetičara Fritza Jahra, dobila i polazišnu
točku vlastite tradicije. U otvoreni
prostor nove tradicije ugrađeno je
i potterovsko nasljeđe, koje je bioetički
redukcionizam u međuvremenu u bitnome
obezvrijedio. U osmišljavanju tradicijskog
niza Jahr – Potter – integrativna
Bioethics is much more than a new
scientific or academic discipline, it has
become a “sign of the age”, a special
sign that marks the turn of epochs of the
world history. Even more, it has become
the protagonist of processes of coming
to an end of the Modern Age as the age
of scientific-technical civilisation, and
dawning of the new epoch. However, in
order for it to become the sign and protagonist
of the emergence of the new
epoch, bioethics itself had to go through
intensive developmental transformation
from the stage of “new medical ethics” to
the stage of “integrative bioethics” as the
orientational science in which a new paradigm
of knowledge will be articulated.
Epochs are not founded on great events,
but on ideas and types of knowledge.
This is the civilisational framework
through which we should assess the historical
importance and spiritual contribution
of the scientific, as well as cultural event
the Lošinj Days of Bioethics in the first
decade of its existence. It was precisely in
this decade that two complementary conceptual
processes have been developing
and intertwining, processes which were
of the outmost importance for the spiritual
foundation of the new epoch:
– forming of the concept of integrative
bioethics;
– programmatic formulation (“Europeanization
of bioethics”) and the
actual establishment of the European
bioethics.
Through synthesis of these processes
integrative bioethics emerged as an original
founding concept of the European
bioethics. In the same decade, the European
bioethics came upon the starting
point of its tradition with the discovery of
the proto-bioethicist Fritz Jahr. Potterian
heritage was also built in the open area of
13

ioetika Lošinjski dani bioetike dali su
svoj nedvojben doprinos. No, kakav su
ukupni doprinos i kakvu ulogu imali
Lošinjski dani bioetike u prijelomnom
desetljeću povijesti bioetike koje je bioetiku
učinilo »znakom i akterom« prijelomnog
vremena u povijesti svijeta – to
tek treba istražiti.
Plenarna izlaganja na ovogodišnjoj
manifestaciji možemo razumjeti kao početak
tog istraživanja.
Prof. dr. sc. Ante Čović
Predsjednik Organizacijskog odbora
Lošinjskih dana bioetike
the new tradition, but in the meantime it
was essentially devalued by bioethical reductionism.
The Lošinj Days of Bioethics
have made an undeniable contribution to
the conceptualisation of the tradition series
Jahr – Potter – integrative bioethics.
Nevertheless, the extent of the overall contribution
and the role of the Lošinj Days
of Bioethics in this crucial decade in the
history of bioethics, which made bioethics
the “sign and protagonist” of the turning
point in the world history, is an issue yet
to be explored.
Plenary lectures at this year’s conference
can be regarded as the beginning
of this research.
Prof. Ante Čović, Ph.D.
President of the Organization
Committee of the
Lošinj Days of Bioethics
14

10. LOŠINJSKI DANI BIOETIKE
Ovogodišnji Lošinjski dani bioetike (Mali Lošinj, 15.–18. svibnja 2011.)
uključuju:
– međunarodni simpozij »Integrativna bioetika i nova epoha«,
– studentsku bioetičku radionicu »Ksenobioetika: izvanzemaljski oblici
života u bioetičkoj perspektivi«,
– okrugli stol »Od liječenja do prepravljanja čovjeka – gdje je granica
medicinsko-tehničkog zahvata?«.
10th LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
This year’s Lošinj Days of Bioethics (Mali Lošinj, 15–18 May 2011)
comprise:
– Integrative Bioethics and New Epoch international symposium,
– Xenobioethics: Extraterrestrial Forms of Life in Bioethical Perspective
student bioethics workshop,
– From Healing to Remodelling of Human: Where Are the Limits of
Medical-Technological Interventions? roundtable.
15

program
programme

NEDJELJA, 15. svibnja 2011. / SUNDAY, May 15, 2011
– Dolazak i smještaj sudionika /
Arrival and accommodation of participants
19.00 Večera / Dinner
PONEDJELJAK, 16. svibnja 2011. / MONDAY, May 16, 2011
9.00–9.45 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Otvaranje skupa i pozdravne riječi / Opening ceremony and greetings
9.45–10.15 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Plenarno predavanje / Plenary lecture
• BRANKO KATALINIĆ (Austria/Austrija): New Engineers for the
Future: Action Balanced between Intelligence, Wisdom and Ethics /
Novi inženjeri za budućnost: djelovanje u ravnoteži između inteligencije,
mudrosti i etike
10.15–10.45 Pauza / Break
19

SEKCIJA A: Hotel AURORA, Velika dvorana (engleski) /
AURORA Hotel, Great hall (English)
10.45–11.00 MISLAV KUKOČ (Croatia/Hrvatska): Integrative Bioethics
as Ethics of Globalization / Integrativna bioetika
kao etika globalizacije
11.00–11.15 LÁSZLÓ NEMES (Hungary/Mađarska): The Slippery
Slope Argument as a Form of Precommitment / Argument
skliske padine kao oblik preduvjerenja
11.15–11.30 EIMANTAS PEICIUS (Lithuania/Litva): Bioethics and
Sociology: Potential Contributions and Relevancies / Bioetika
i sociologija: mogući doprinosi i značaji
11.30–11.45 ORHAN JAŠIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
Philosophical-Theological View on Precautions
of Consuming GMO from the Aspect of Islam / Filozofsko-teološki
pogled na predostrožnost konzumiranja
GMO s aspekta islama
11.45–12.00 Rasprava / Discussion
12.00–12.15 Pauza / Break
12.15–12.30 GÁBOR KOVÁCS (Hungary/Mađarska): Notions of Natural
and Artificial in the Philosophy of Hannah Arendt /
Pojmovi prirodnog i umjetnog u filozofiji Hanne Arendt
12.30–12.45 IVANA ZAGORAC (Croatia/Hrvatska): Scopes and Limitations
of Albert Schweitzer’s Ethical System / Dosezi i
ograničenja etičkog sustava Alberta Schweitzera
12.45–13.00 BÉLA MESTER (Hungary/Mađarska): Animal Rights
– Based on Anthropological Opinions / Prava životinja
– temeljena na antropološkim nazorima
13.00–13.15 Rasprava / Discussion
20

SEKCIJA B: Hotel AURORA, Mala dvorana (hrvatski) /
AURORA Hotel, Small hall (Croatian)
10.45–11.00 ALEKSANDRA FRKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Uloga
empatije u komunikaciji liječnik–pacijent / The Role of
Empathy in Physician–Patient Communication
11.00–11.15 DŽENANA KULUGLIJA, AMER OVČINA, SUVADA
ŠVRAKIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
Suosjećanje i razumijevanje pacijenta – bioetičke
dileme / Compassion and Understanding of the Patient
– Bioethical Dilemmas
11.15–11.30 ELMINA BEŠOVIĆ, SUVADA ŠVRAKIĆ, AMER OV-
ČINA (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
Dodir kao dio neverbalne komunikacije – etičke dileme /
Touch as Nonverbal Communication – Ethical Dilemmas
11.30–11.45 NADA MLADINA, ŽARKO MLADINA (Bosna i Hercegovina/Bosnia
and Herzegovina): Novi život i bioetička
perspektiva socijalne empatije / New Life and Bioethical
Perspective of Social Empathy
11.45–12.00 Rasprava / Discussion
12.00–12.15 Pauza / Break
12.15–12.30 NADA GOSIĆ (Hrvatska/Croatia): Sadržajne i metodološke
perspektive u političkim dokumentima političkih
stranaka u Republici Hrvatskoj / Content-Related and
Methodological Perspectives in Political Documents of
Political Parties in the Republic of Croatia
12.30–12.45 ZVONIMIR BOŠKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Pravobranitelj
pacijenata – pro et contra / Patient Ombudsman – pro
et contra
12.45–13.00 URŠULA LIPOVEC ČEBRON (Slovenija/Slovenia):
Zdravstveni radnik – policijski doušnik? / Healthcare Worker
– Police Informer?
13.00–13.15 Rasprava / Discussion
21

SEKCIJA C: Hotel VESPERA, Dvorana 1 (hrvatski) /
VESPERA Hotel, Hall 1 (Croatian)
10.45–11.00 ZDRAVKO POPOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Društveni sustav
kao bioetičko pitanje / Social System as a Bioethical
Question
11.00–11.15 MIROSLAV ARTIĆ (Hrvatska/Croatia): Put jedinstva
mišljenja i djelovanja u svijetu / The Path of Unity of
Thought and Action in the World
11.15–11.30 DEJAN DONEV (Makedonija/Macedonia): Integrativnošću
(bio)etike do nove ekonomije / Through Integrativity
of (Bio)Ethics towards a New Economy
11.30–11.45 JANA HODŽIĆ (Hrvatska/Croatia): Friganizam (freeganism)
– antikonzumeristička supkultura / Freeganism – an
Anti-Consumerist Subculture
11.45–12.00 Rasprava / Discussion
12.00–12.15 Pauza / Break
12.15–12.30 HEDA FESTINI (Hrvatska/Croatia): Bioetika i filozofija
biologije / Bioethics and Philosophy of Biology
12.30–12.45 VESELIN MITROVIĆ (Srbija/Serbia): Poboljšanje ljudi
kao društveni cilj / Human Enhancement as a Social Goal
12.45–13.00 RADOMIR VIDENOVIĆ (Srbija/Serbia): Bioetički pogledi
Pavla Vuk-Pavlovića / Bioethical Views of Pavao
Vuk-Pavlović
13.00–13.15 AMIR MUZUR, IVA RINČIĆ (Hrvatska/Croatia): Ignaz
Bregenzer (1844.–1906.): preliminarni prilozi životopisu
autora Životinjske etike (Thier-Ethik, 1894.) / Ignaz
Bregenzer (1844–1906): Preliminary Contribution to the
Biography of the Author of Animal Ethics (Thier-Ethik,
1894)
13.15–13.30 Rasprava / Discussion
13.30 Ručak / Lunch
22

SEKCIJA A: Hotel AURORA, Velika dvorana (engleski) /
AURORA Hotel, Great hall (English)
15.30–15.45 IGOR ETEROVIĆ (Croatia/Hrvatska): Immanuel Kant
and Medicine / Immanuel Kant i medicina
15.45–16.00 SILVIA SALARDI (Italy/Italija): Determinism and Free
Will in the Age of Genetics / Determinizam i slobodna volja
u doba genetike
16.00–16.15 SONJA ANTONIĆ (Serbia/Srbija): The Bioethical and
Biogenetical Aspects of Gender / Bioetički i biogenetički
aspekti rodnosti
16.15–16.30 MARIJA TODOROVSKA (Macedonia/Makedonija): The
“Uncanny Valley” and Human Identity / »Uncanny Valley«
i čovjekov identitet
16.30–16.45 Rasprava / Discussion
16.45–17.00 Pauza / Break
17.00–17.15 JULIJA ERHARDT (Croatia/Hrvatska): Neuroethics: Specificity
of Neuroscience and Ethical Questions Related to
It / Neuroetika: specifičnosti neuroznanosti i etička pitanja
vezana uz neuroznanost
17.15–17.30 VOJIN RAKIĆ (Serbia/Srbija): Ethical Aspects of the
Utilization of Neuro-Pharmacology and Neuro-Surgery
for the Purposes of Enhancement / Etički aspekti upotrebe
neurofarmakologije i neurokirurgije u svrhe unapređenja
17.30–17.45 ZORAN TODOROVIĆ, BRANISLAVA MEDIĆ, KATA-
RINA SAVIĆ VUJOVIĆ, MILICA PROSTRAN (Serbia/
Srbija): Communication about Drug Safety / Komunikacija
o sigurnosti lijekova
17.45–18.00 Rasprava / Discussion
18.00–18.15 Pauza / Break
18.15–18.30 ANTON MLINAR (Slovenia/Slovenija): Life as a Cognitive
Process / Život kao kognitivni proces
23

18.30–18.45 MAXIMILIAN WOLLNER (Austria/Austrija): Are We in
Need of Intercultural Climate Ethics? / Postoji li potreba
za interkulturalnom etikom klime?
18.45–19.00 MLADEN DOMAZET (Croatia/Hrvatska): Wicked or
Normal Understanding? / Zeznuto ili normalno razumjeti?
19.00–19.15 Rasprava / Discussion
SEKCIJA B: Hotel AURORA, Mala dvorana (hrvatski) /
AURORA Hotel, Small hall (Croatian)
15.30–15.45 LUKA TOMAŠEVIĆ, ANA JELIČIĆ (Hrvatska/Croatia):
Osoba u suvremenoj bioetičkoj raspravi / Concept of Person
in Modern Bioethical Debate
15.45–16.00 MARKO TRAJKOVIĆ, NIKO JOSIĆ (Srbija/Serbia):
Kršćanska integracija vrijednosti i pravo / Christian Integration
of Values and Law
16.00–16.15 MILE MARINČIĆ, BERISLAV ČOVIĆ (Hrvatska/Kroatien):
Mogući doprinosi integrativne bioetike u premošćivanju
jaza između vjere i znanosti / Mögliche Beiträge der
integrativen Bioethik zur Überbrückung der Lücke Religion–Wissenschaft
16.15–16.30 DARIJA RUPČIĆ (Hrvatska/Croatia): Lingvistički inženjering
i neologizam ‘pre-embrij’ / Lingustic Engineering
and the Neologism ‘Pre-Embryo’
16.30–16.45 Rasprava / Discussion
16.45–17.00 Pauza / Break
17.00–17.15 VESNA PEŠIĆ, EDUARD PAVLOVIĆ (Hrvatska/Croatia):
Hagioterapija i aspekti bazičnog nepovjerenja / Hagiotherapy
and Aspects of Basic Mistrust
17.15–17.30 ALEKSANDAR RACZ, JADRANKA PAVIĆ, VLADO
ČUTURA (Hrvatska/Croatia): »Čudesna« iscjeljenja ili
spontana remisija / “Miraculous” Healings or Spontaneous
Remission
24

17.30–17.45 ZAREMA OBRADOVIĆ, IFETA ĆESIR-ŠKORO,
AMER OVČINA (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
Starenje i etičke dileme / Aging and Ethical
Dilemmas
17.45–18.00 Rasprava / Discussion
18.00–18.15 Pauza / Break
18.15–18.30 JASNA BURIĆ (Hrvatska/Croatia): Novi mediji u novoj
epohi: stari etički izazovi / New Media in the New Era: the
Old Ethical Challenges
18.30–18.45 ANA VOLARIĆ-MRŠIĆ (Hrvatska/Croatia): Doprinos
novih medijskih tehnologija u promicanju znanstvene bioetike
/ Contribution of New Media Technologies in the
Advancement of Scientific Bioethics
18.45–19.00 ZDENKO ZEMAN, MARIJA GEIGER ZEMAN (Hrvatska/Croatia):
Bioetika i film – celuloidne utopije i okolišni
svjetonazori / Bioethics and Film – Celluloid Utopias and
Environmental Worldviews
19.00–19.15 Rasprava / Discussion
SEKCIJA C: Hotel VESPERA, Dvorana 1 (hrvatski) /
VESPERA Hotel, Hall 1 (Croatian)
15.30–15.45 IGOR LUKIĆ (Hrvatska/Croatia): Čovjek na prijelomu
epoha i održiva budućnost / Man at the Turn of Epochs
and a Sustainable Future
15.45–16.00 ZVONIMIR TUCAK (Hrvatska/Croatia): Nacionalni parkovi
faune – oaze zatočeništva ili oaze slobode i opstanka
/ Fauna National Parks – Captivity Oases or Oases of
Freedom and Survival
16.00–16.15 IVICA KELAM (Hrvatska/Croatia): GMO između mita i
stvarnosti / GMO between Myth and Reality
25

16.15–16.30 JOSIP ČULIG (Hrvatska/Croatia): Aspekti sigurnosti proizvodnje
hrane / Safety Aspects of Food Production
16.30–16.45 Rasprava / Discussion
16.45–17.00 Pauza / Break
17.00–17.15 IVAN CIFRIĆ (Hrvatska/Croatia): Vrednote svjetskog ethosa
u Hrvatskoj / Values of World Ethos in Croatia
17.15–17.30 TIJANA TRAKO POLJAK (Hrvatska/Croatia): Odnos
prema živom svijetu: rezultati empirijskog istraživanja
2010. godine / Relation towards Living Beings: Results of
Empirical Research in 2010
17.30–17.45 AMER OVČINA, SUVADA ŠVRAKIĆ, AJNIJA OMA-
NIĆ, ZAREMA OBRADOVIĆ (Bosna i Hercegovina/
Bosnia and Herzegovina): Zadovoljstvo zdravstvenim
uslugama kod povratnika na području Hercegovačko-neretvanskog
kantona / Satisfaction with Health Services for
Returnees in the Area of the Herzegovina-Neretva Canton
17.45–18.00 Rasprava / Discussion
18.00–18.15 Pauza / Break
18.15–18.30 GORDANA PELČIĆ (Hrvatska/Croatia): Informacija
kao sastavni dio informiranog pristanka (maloljetna osoba
kao pacijent) / Information as an Integral Part of Informed
Consent (Minor as the Patient)
18.30–18.45 SAMUELA KATA BEŠKER (Bosna i Hercegovina/Bosnien
und Herzegowina): Integrativna bioetika i »djeca bijelog
roblja« / Integrative Bioethik und „Kinder aus dem
Mädchenhandel“
18.45–19.00 SILVANA KARAČIĆ (Hrvatska/Croatia): Djeca promatrači
u krugu nasilja i socijalna podrška / Children Observers
in the Circle of Violence and Social Support
19.00–19.15 ZAREMA OBRADOVIĆ, IFETA ĆESIR-ŠKORO, AMER
OVČINA (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovi-
26

na): Imunizacija kao univerzalno ljudsko pravo ili etički
problem / Immunization as a Universal Human Right or
an Ethical Problem
19.15–19.30 Rasprava / Discussion
SEKCIJA D: Hotel VESPERA, Dvorana 2 (hrvatski) /
VESPERA Hotel, Hall 2 (Croatian)
Studentska bioetička radionica
KSENOBIOETIKA:
IZVANZEMALJSKI OBLICI ŽIVOTA
U BIOETIČKOJ PERSPEKTIVI
(1. dio)
Student Bioethical Workshop
XENOBIOETHICS:
EXTRATERRESTRIAL FORMS OF LIFE
IN BIOETHICAL PERSPECTIVE
(1st part)
15.30–15.45 Uvodna riječ / Introduction
15.45–16.00 ZDRAVKO POPOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Ksenologija,
bioetika i ksenobioetika: opseg i doseg pojmova / Xenology,
Bioethics and Xenobioethics: The Extent and Scope
of the Terms
16.00–16.15 TONI BANDOV (Hrvatska/Croatia): Promišljanje izvanzemaljskog
kod Kanta i Leibniza / Considering the Extraterrestrial
in Kant and Leibniz
16.15–16.30 JOVANA POTPARA (Srbija/Serbia): Ksenobioetika i moguća
destrukcija pojma Boga / Xenobioethics and the Possible
Destruction of the Concept of God
27

16.30–16.45 KREŠIMIR VIDOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Eugenika,
antifizika ili metafizika, »Zemljani« ili »Vanzemljani« /
Eugenics, Antiphysics or Metaphysics, “Terrestrials” or
“Extraterrestrials”
16.45–17.30 Rasprava / Discussion
17.30–17.45 Pauza / Break
17.45–18.00 NINA ČOLOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Ksenolingvistika /
Xenolinguistics
18.00–18.15 BOJAN MUCKO (Hrvatska/Croatia): Avatar – Nije važno
jesi li bijel ili plav / Avatar – It Does Not Matter Wheter
You Are White or Blue
18.15–18.30 BERNARD KOLUDROVIĆ (Hrvatska/Croatia): Tito,
Nehru, Archer: izgradnja interstelarne etike na principima
postkolonijalne teorije / Tito, Nehru, Archer: Building Interstellar
Ethics on the Principles of Postcolonial Theory
18.30–18.45 ANA BARJAŠIĆ (Hrvatska/Croatia): Problem izbjeglica
kao izazov kozmopolitizmu / The Refugee Problem as a
Challenge to Cosmopolitanism
18.45–19.30 Rasprava / Discussion
19.30 Večera / Dinner
21.00 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great Hall)
Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja /
Presentation of recent bioethical publications
• Brigitte E. S. Jansen (ed./ur.): Croatia – Politics, Legislation, Patients’
Rights and Euthanasia / Hrvatska – Politika, zakonodavstvo, prava
pacijenata i eutanazija
• Ante Čović / Marija Radonić (ur./ed.): Bioetika i dijete. Moralne dileme
u pedijatriji / Bioethics and the Child. Moral Dilemmas in Pediatrics
• Matija Iviček (ur./ed.): Bioetika i umjetnost / Bioethics and Art
28

• Sonja Kalauz: Sestrinska profesija u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma
/ Nursing in the Light of Bioethical Pluriperspectivism
• Nada Gosić: Bioetičke perspektive / Bioethical Perspectives
• Marija Geiger Zeman / Zdenko Zeman: Uvod u sociologiju (održivih)
zajednica / Introduction to the Sociology of (Sustainable) Communities
Bioetika u Bosni i Hercegovini /
Bioethics in Bosnia and Herzegovina
• Ajnija Omanić: Dani etike studenata, nastavnika i saradnika Medicinskog
fakulteta Univerziteta u Sarajevu / The Ethics Days of Students,
Teachers and Collaborators of the School of Medicine, University of
Sarajevo
• Mevlida Serdarević / Ajnija Omanić: Bošnjačka kultura ponašanja /
Bosniak Culture of Conduct
Bioetika, farmaceutska industrija i sustav zdravstvene skrbi /
Bioethics, Farmaceutical Industry and Health Care System
• Valerije Vrček: Druga strana potrošačkog raja. U klopci između bolesti
i zdravlja / The Other Side of Consumer Paradise. Trapped between
Illness and Health
• Dražen Gorjanski: Obnova zdravstva / Restoration of Health Care
System
Bioetika u časopisima / Bioethics in Journals
• The Holistic Approach to Environment (Zagreb)
• Jahr (Rijeka)
• Mef.hr (Zagreb)
• Socijalna ekologija (Zagreb)
Predstavljači / Presenters: Iva Rinčić, Branka Čović, Bojan Mucko,
Amir Muzur, Jasminka Pavelić, Tomislav Krznar, Fahrudin Kulenović,
Lidija Gajski, Hrvoje Jurić
29

UTORAK, 17. svibnja 2011. / TUESDAY, May 17, 2011
9.00–9.30 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Plenarno predavanje / Plenary lecture
• IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR (Croatia/Hrvatska): The Concept and
Project of European Bioethics / Koncept i projekt europske bioetike
• Presentation of the Rijeka Declaration on the Future of Bioethics /
Predstavljanje Riječke deklaracije o budućnosti bioetike
9.30–10.00 Pauza / Break
SEKCIJA A: Hotel AURORA, Velika dvorana (engleski i hrvatski) /
AURORA Hotel, Great hall (English and Croatian)
10.00–10.15 MAJA ŽITINSKI (Croatia/Hrvatska): The Prospective of
the Vulnerable / Očekivanja ranjivih
10.15–10.30 RAPHAEL COHEN-ALMAGOR (United Kingdom/Ujedinjeno
Kraljevstvo): Euthanasia Policy and Practice in
Belgium / Politika i praksa eutanazije u Belgiji
10.30–10.45 MARINA KATINIĆ (Croatia/Hrvatska): Euthanasia and
Dysthanasia in Perspective of Logotherapy / Eutanazija i
distanazija u perspektivi logoterapije
10.45–11.00 BARDHYL ÇIPI, EDUARD GJIKA, REZART ÇIPI
(Albania/Albanija): Aspects of Medical Ethics in Orthopaedic
Surgery / Aspekti medicinske etike u ortopedskoj
kirurgiji
11.00–11.15 Rasprava / Discussion
11.15–11.30 Pauza / Break
30

11.30–11.45 NIKOLA SKLEDAR (Hrvatska/Croatia): Integrativna bioetika
i urgentni problemi suvremenosti / Integrative Bioethics
and Urgent Problems of Contemporaneity
11.45–12.00 KIRIL TEMKOV (Makedonija/Macedonia): Internacionalizacija
bioetike / Internationalisation of Bioethics
12.00–12.15 NUSRET ISANOVIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and
Herzegovina): Bioetika u dobu zaborava čovjeka / Bioethics
in the Age of Oblivion of Man
12.15–12.30 LEJLA MUŠIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
Postmodernistički sociološki obrat i njegov
utjecaj na reformuliranje bioetičkih postavki / Postmodern
Sociological Turn and Its Implications on Reformulation
of Bioethical Hypotheses
12.30–12.45 Rasprava / Discussion
SEKCIJA B: Hotel AURORA, Mala dvorana (hrvatski) /
AURORA Hotel, Small hall (Croatian)
10.00–10.15 KAREL TURZA (Srbija/Serbia): Bioetički aspekti znanja
/ Bioethical Aspects of Knowledge
10.15–10.30 ŽELJKO KALUĐEROVIĆ (Srbija/Serbia): Znanost između
mogućnosti i zbiljnosti / Science between Potentiality
and Actuality
10.30–10.45 FULVIO ŠURAN (Hrvatska/Croatia): Upuštanje u temelje
liječenja: zdravlje i bolest kao pogledi na život / Descent
to the Basis of Treatment: Health and Illness as Life
Visions
10.45–11.00 ŽIVKA STANIČIĆ-JURIČIĆ (Hrvatska/Croatia): Implikacije
primjene tehnologije u medicini / Implications of
Technology Application in Medicine
11.00–11.15 Rasprava / Discussion
11.15–11.30 Pauza / Break
31

11.30–11.45 MILIJANA ĐERIĆ (Srbija/Serbia): Eutanazija i liječnički
asistirano samoubojstvo: internalistički pristup / Euthanasia
and Physician-Assisted Suicide: Internalist Approach
11.45–12.00 SAFVET HALILOVIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and
Herzegovina): Bioetička pitanja u fetvama šejha Al-Qaradawija
/ Bioethical Issues in the Fatwas of Shaykh Al-
Qaradawi
12.00–12.15 TEA ROSOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Infuzija – lijek ili
otrov? / Infusion – cure or Poison?
12.15–12.30 MARTA GOLD, SANDRA KANTAR, KRISTINA SVRŽ-
NJAK (Hrvatska/Croatia): Bioetički aspekti uporabe konoplje
/ Bioethical Aspects of Hemp
12.30–12.45 Rasprava / Discussion
SEKCIJA C: Hotel VESPERA, Dvorana 1 (hrvatski) /
VESPERA Hotel, Hall 1 (Croatian)
10.00–10.15 LIDIJA GAJSKI (Hrvatska/Croatia): Suvremeni lijekovi
– pita li tko za učinkovitost? / Modern Drugs – What about
the Effectiveness?
10.15–10.30 BRANISLAVA MEDIĆ, ZORICA NEŠIĆ, RADAN STO-
JANOVIĆ, ZORAN TODOROVIĆ, MILICA PROSTRAN
(Srbija/Serbia): Bioetički aspekti farmakoterapije rijetkih
bolesti / Bioethical Aspects of Pharmacotherapy of Rare
Diseases
10.30–10.45 KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ, SONJA VUČKOVIĆ,
MILICA PROSTRAN, NEVENA DIVAC, ZORAN TO-
DOROVIĆ, SNEŽANA BOŠNJAK (Srbija/Serbia): Opiofobija
/ Opiophobia
10.45–11.00 ANJA ŽIVANOVIĆ (Srbija/Serbia): Stavovi studenata medicine
u odnosu na bioetičke kontroverze u ispitivanju i
razvoju lijekova / The Role of Pharmacology Education
32

on the Awareness of Medical Students of the Risk of Adverse
Drug Reactions
11.00–11.15 Rasprava / Discussion
11.15–11.30 Pauza / Break
11.30–11.45 BORIS KOZJAK (Hrvatska/Croatia): O nekim temeljnim
kategorijama kockanja – vremenu, prostoru i novcu / On
Some Basic Categories of Gambling – Time, Space, and
Money
11.45–12.00 JASMINKA PAVELIĆ (Hrvatska/Croatia): Ovisnost o video-igrama
/ Video Game Addiction
12.00–12.15 IVANA JEĐUD (Hrvatska/Croatia): Doprinos višestrukih
perspektiva u razumijevanju rizičnosti kod djevojaka /
Multiple Perspectives Contribution in Understanding Risk
in Young Females
12.15–12.30 Rasprava / Discussion
SEKCIJA D: Hotel VESPERA, Dvorana 2 (hrvatski) /
VESPERA Hotel, Hall 2 (Croatian)
Studentska bioetička radionica
KSENOBIOETIKA:
IZVANZEMALJSKI OBLICI ŽIVOTA
U BIOETIČKOJ PERSPEKTIVI
(2. dio)
Student Bioethical Workshop
XENOBIOETHICS:
EXTRATERRESTRIAL FORMS OF LIFE
IN BIOETHICAL PERSPECTIVE
(2nd part)
10.00–10.15 SAFET ŠAĆIROVIĆ (Srbija/Serbia): Što činim da bih razumio
druge? / What Do I Do in Order to Understand Others?
33

10.15–10.30 VUK PRICA, IGOR SALOPEK (Hrvatska/Croatia): Medicinsko-ksenobioetička
ispreplitanja u pristupu psihijatrijskom
pacijentu / Medical and Xenobioethical Interweaving
When Approaching a Psychiatric Patient
10.30–10.45 KAROLINA HRGA (Hrvatska/Croatia): K-PAX: Propitivanje
koncepta drugosti/drugoga u dekonstrukcijskom
ključu ksenologije i anti-psihijatrije / Re-thinking the
Concept of Otherness and the Other/s in the Deconstruction
Key of Xenology and Anti-Psychiatry: The Case of
K-PAX
10.45–11.15 Rasprava / Discussion
11.15–11.30 Pauza / Break
11.30–11.45 FILIP MUŽINA (Hrvatska/Croatia): Evolucija, inteligencija
i život / Evolution, Intelligence and Life
11.45–12.00 EVA FELDMAN (Hrvatska/Croatia): Mutacije speciesizma
/ Mutations of Speciesism
12.00–12.15 MIRELA FUŠ, IVAN CEROVAC (Hrvatska/Croatia):
Nespecistički pristupi pravima i vrijednosti izvanzemaljskih
oblika života / A Non-Speciesist Approach to the Rights
and Value of Extraterrestrial Life Forms
12.15–12.30 MIMA JURAČAK (Hrvatska/Croatia): Egzoekologija:
dubinsko-ekološka rasprava u kozmičkim razmjerima
/ Exoecology: A Deep Ecological Discussion in Cosmic
Proportions
12.30–13.15 Rasprava / Discussion
13.15–13.30 Zaključne napomene / Concluding remarks
13.30 Ručak / Lunch
34

15.00 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Skupština Hrvatskog bioetičkog društva /
Convention of the Croatian Bioethics Society
16.00 Izlet / Excursion
19.30 Večera / Dinner
21.00 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Plenarno predavanje / Plenary lecture
• TAMARA SERTIĆ, HRVOJE JURIĆ (Croatia/Hrvatska): Ten Years
of Bioethics on Lošinj / Deset godina bioetike na Lošinju
• Hommage à Van Rensselaer Potter (1911–2001)
SRIJEDA, 18. svibnja 2011. / WEDNESDAY, May 18, 2011
Okrugli stol
OD LIJEČENJA DO PREPRAVLJANJA ČOVJEKA –
GDJE JE GRANICA MEDICINSKO-TEHNIČKOG ZAHVATA?
Roundtable
FROM HEALING TO REMODELLING OF HUMAN:
WHERE ARE THE LIMITS OF
MEDICAL-TECHNOLOGICAL INTERVENTIONS?
9.00–9.20 Uvodna riječ / Introduction
9.20–10.40 Izlaganja / Presentations
• ANA MASKALAN (Hrvatska/Croatia): Skalpelom do sreće ili o tome
kako je nož postao najbolji psihoterapeut / Gaining Happiness with
Scalpel or About the Way a Knife Became the Best Psychotherapist
35

• IVANA GREGURIC, IGOR ČATIĆ (Hrvatska/Croatia): Presađivanje
prirodnih organa – mogućnosti i dileme / Transplantation of natural
organs – opportunities and dilemmas
• IGOR ČATIĆ, MAJA RUJNIĆ-SOKELE, IVANA GREGURIC (Hrvatska/Croatia):
Ugradnja organa i udova – stanje i budućnost / Implantation
of Organs and Extremities – State of the Art and the Future
• SREĆKO GAJOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Neurogeneza (stvaranje novih
živčanih stanica) i njena uloga u ljudskom mozgu / Neurogenesis
(i.e. Generation of New Neurons) and Its Function in the Human Brain
10.40–12.00 Rasprava / Discussion
12.30 Ručak
– Odlazak sudionika
36

sažeci plenarnih
predavanja i
dodaci
plenary lectures
abstracts and
appendices

BRANKO KATALINIĆ
Vienna University of Technology, Austria /
Tehničko sveučilište u Beču, Austrija
New Engineers for the Future:
Action Balanced between
Intelligence, Wisdom and Ethics
Our civilisation is a technology based civilisation. Without technology
our civilisation could not be developed to be a global phenomenon. The
security and welfare of individuals and groups of individuals (e.g., nations,
states, companies, etc.) are typical classical short term aims of the use of
technology. Modern society is interested in getting maximal benefit from
the possibilities of modern technology. Technology is permanently changing;
accordingly, society must also continuously both change and adapt to
the possibilities of actual technology. This change of technology is well
described by Alvin Toffler: “Each new machine or technique, in a sense,
changes all existing machines and techniques, by permitting us to put them
together into new combinations. The number of possible combinations
rises exponentially as the number of new machines or techniques rises arithmetically.
Indeed, each new combination may, itself, be regarded as a
new super-machine.” The power and possibilities of technology are permanently
increasing on the one hand, while the area of its application is our
planet which has limited resources and a sensitive and fragile balance on
the other. The global problems of our planet are the result of a combination
of egoism and large-scale misuse of technology. The ten key problems of
the world today are the consequence of: 1) our focus on short-term solutions;
2) the development target model applied to the planet as a whole is
called the “developed world”; 3) the large-scale misuse of technology; 4)
the unlimited right to make money; 5) egoism and the “animalisation” of
human beings, whereby we have been increasingly presented as bodies
and decreasingly as thinking beings – or our focus on the body and not
the mind; 6) the paradigm of continuous and permanent growth; 7) engineers
without ethics – a recipe for disaster; 8) an increase in the complexity
of technology; 9) the specialisation of science; 10) the dominance of “to
have” over “to be”.
The modern world is also the result of the work of engineers in the
past. Their actions were based on classical ethics for engineers, which
39

can be described by the following ten acting rules: 1) Individuals working
in technology or science are not personally responsible for their own actions
and negative application results; 2) The need for such action will be
covered with money, prestige, “interests” or the “higher interests” of one
group, nation, state, organisation, leader, ideology, etc., called “progress”;
3) The acting algorithm is: “If it is possible to create something new, the
right way is to do exactly that”; 4) The acting prejudgement is: “New is
good – traditional is bad”; 5) Nature is our enemy; 6) Technology is orientated
against nature; 7) Man is both master and creator; 8) Technology
and science have been ascribed elements of religion; 9) Not ready to share
– usurp of all; 10) The final prejudgement is: “Technology can solve (almost)
all our problems”.
The fragility of our technology based civilisation is evident. The natural
balance of the planet is in danger. The world’s social asymmetry is continuously
growing. The power of technology is expanding. These issues
require corrections, which can be achieved by: 1) a systematic reduction in
our large-scale misuse of technology; 2) introducing a long-term aim of the
use of technology: securing the long-term survival and welfare of human
civilisation on this planet; 3) introducing new ethics for engineers.
This new ethics for engineers must include the following points and
acting rules: 1) individual responsibility for one’s own actions and activities;
2) nature is not our enemy – nature is our mother which must be treated
with respect and love; 3) learn to share; 4) maximum is not optimum;
5) man is not master; 6) man is not creator; 7) our actions are limited; 8)
making money as a long-term goal is absolutely irrelevant; 9) being more
efficient does not mean being better.
Our actions and activities in technology must be evolutionarily corrected
and should balance between intelligence, ethics and wisdom including
long-term aims and the reduction of egoism and greediness. The development
trajectory for the future is already defined by Gandhi’s Seven
Sins plus 3 additional ones: 1) Wealth without work; 2) Pleasure without
conscience; 3) Knowledge without character; 4) Commerce without morality;
5) Science without humanity; 6) Worship without sacrifice; 7) Politics
without principle; 8) Technology without safety; 9) Information without
reliability; 10) Education without reality.
For the future of our civilisation, each person must be responsible for
one’s own actions or lack of action. The modern world is out of a natural
40

alance, which is the result of intelligent action without either wisdom or
ethics. Our future actions must be evolutionarily corrected to achieve harmony
between intelligence, wisdom and ethics.
Novi inženjeri za budućnost:
djelovanje u ravnoteži između
inteligencije, mudrosti i etike
Naša civilizacija je civilizacija temeljena na tehnologiji. Bez tehnologije
se ona ne bi mogla razviti do globalnog fenomena. Sigurnost i dobrobit
pojedinaca i grupa pojedinaca (nacija, država, kompanija itd.) su
tipični klasični kratkoročni ciljevi uporabe tehnologije. Moderno društvo
želi izvući maksimalnu korist iz mogućnosti koje pruža moderna tehnologija.
Tehnologija se neprekidno mijenja; u skladu s time, društvo se mora
neprekidno mijenjati i prilagođavati mogućnostima aktualne tehnologije.
Ovu promjenu tehnologije dobro opisuje Alvin Toffler: »Svaki novi stroj ili
tehnika na određen način mijenja sve postojeće strojeve ili tehnike jer nam
dozvoljava da ih postavimo zajedno u nove kombinacije. Broj mogućih
kombinacija se eksponencijalno povećava kako se broj novih strojeva ili
tehnika aritmetički povećava. Zaista, svaka nova kombinacija može, kao
takva, biti smatrana novim super-strojem.« Moć i mogućnosti tehnologije
se, s jedne strane, neprestano povećavaju, dok, s druge strane, naš planet,
kao područje njene primjene, ima limitirane izvore te osjetljivu i krhku
ravnotežu. Globalni problemi našega planeta su rezultat kombinacije egoizma
i široko rasprostranjene zloporabe tehnologije. Deset ključnih problema
današnjega svijeta su posljedica: 1) naše usmjerenosti na kratkotrajna
rješenja; 2) razvoja ciljanog modela primijenjenog na Planet kao cjelinu
nazvanog »razvijeni svijet«; 3) široke rasprostranjenosti zloporabe tehnologije;
4) neograničenog prava na zarađivanje; 5) egoizma i »animalizacije«
ljudskih bića, pri čemu smo sve više predstavljeni kao tijela, a sve
manje kao misleća bića – odnosno, našeg fokusa na tijelo, a ne na um; 6)
paradigme kontinuiranog i stalnog rasta; 7) inženjerstva bez etike – recepta
za katastrofu; 8) povećanja kompleksnosti tehnologije; 9) specijalizacije
znanosti; 10) dominacije »imati« nad »biti«.
Moderni svijet je također rezultat rada inženjera u prošlosti. Njihove
aktivnosti bile su temeljene na klasičnoj etici za inženjere, koju se može
opisati kroz sljedećih deset pravila djelovanja: 1) pojedinci koji rade u teh-
41

nologiji ili znanosti nisu osobno odgovorni za vlastita djelovanja i negativne
primjene rezultata; 2) potreba za takvim djelovanjem opravdat će se
novcem, prestižem, »interesom« ili »višim interesom« jedne grupe, nacije,
države, organizacije, vođe, ideologije itd., nazvanim »napredak«; 3) algoritam
djelovanja jest: »ukoliko je moguće stvoriti nešto novo, pravi je put
činiti upravo to«; 4) pretpostavka djelovanja jest: »novo je dobro – tradicionalno
je loše«; 5) priroda je naš neprijatelj; 6) tehnologija je orijentirana
protiv prirode; 7) čovjek je i gospodar i kreator; 8) tehnologiji i znanosti
bili su pripisivani elementi religije; 9) nespremnost na dijeljenje – uzurpiranje
svega; 10) završna pretpostavka jest: »tehnologija može riješiti (gotovo
sve) naše probleme«.
Evidentna je krhkost naše civilizacije temeljene na tehnologiji. Prirodna
ravnoteža Planete je u opasnosti. Socijalna asimetrija svijeta se kontinuirano
povećava. Moć tehnologije se širi. Ovi problemi zahtijevaju ispravljanje
koje se može postići kroz sljedeće: 1) sistematsku redukciju naše široko
rasprostranjene zloporabe tehnologije; 2) uvođenjem dugoročnog cilja uporabe
tehnologije: osiguravanje dugoročnog opstanka i dobrobiti ljudske civilizacije
na ovome planetu; 3) uvođenjem nove etike za inženjere.
Ova nova etika za inženjere mora uključiti sljedeće točke i pravila djelovanja:
1) osobnu odgovornost za vlastite akcije i djelovanja; 2) priroda
nije naš neprijatelj – priroda je naša majka s kojom se mora postupati s
poštovanjem i ljubavlju; 3) naučiti dijeliti; 4) maksimum nije optimum; 5)
čovjek nije gospodar; 6) čovjek nije kreator; 7) naša djelovanja su limitirana;
8) zarađivanje je kao dugoročni cilj posve nevažno; 9) biti učinkovitiji
ne znači biti bolji.
Naše akcije i djelovanja u tehnologiji moraju biti evolucijski ispravljana
te u ravnoteži između inteligencije, etike i mudrosti, uključujući dugoročne
ciljeve i redukciju egoizma i pohlepe. Razvojna putanja budućnosti
već je definirana u Gandijevih sedam grijeha, uz dodatna tri: 1) bogatstvo
bez rada; 2) užitak bez savjesti; 3) znanje bez karaktera; 4) poslovanje bez
moralnosti; 5) znanosti bez humanosti; 6) obožavanje bez žrtve; 7) politika
bez principa; 8) tehnologija bez sigurnosti; 9) informacija bez pouzdanosti;
10) edukacija bez realnosti.
Za budućnost naše civilizacije svaka osoba mora biti odgovorna za
vlastita djelovanja ili odsustvo djelovanja. Moderan svijet je izvan prirodne
ravnoteže, što je rezultat inteligentnog djelovanja bez mudrosti ili bez
etike. Naša buduća djelovanja moraju biti evolucijski ispravljena kako bismo
postigli harmoniju između inteligencije, mudrosti i etike.
42

IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR
Faculty of Medicine, University of Rijeka, Croatia /
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska
The Concept and Project of European Bioethics
All until recently, the term »European bioethics« was quite rarely used
and shaded by the phenomenon of general “Americanisation”. Even today,
after the discovery of the work of Fritz Jahr (1895–1953) and after placing
the first concept of bioethics (both terminologically and substantially) to
Germany of the 1920s, “European bioethics” is not easy to define theoretically,
nor is it easy to advocate the uniqueness of its identity. The rootedness
of “European bioethics” (and the necessity of this rootedness) in a
specific geographical-historical context, and its foundation upon the heritage
of European classic and modern thinkers (Aristotle, Kant, Schweitzer,
Jahr, Jonas, etc.) may most certainly be considered to be a key determinant.
However, the relationship between “European” on the one hand and
“Asian” (“Far-Eastern”), “Latin-American” and perhaps other “bioethicsö
on the other remains to be defined.
Setting out from these presuppositions, a far-reaching project has recently
been launched in Croatia on the research and affirmation of the roots
and of the integrative pluriperspectival methodology of “European bioethics”
as a category that opposes the widely spread practice of reducing
modern bioethics to medical ethics and principalism. This project includes
the first international symposium on the work of Fritz Jahr, his models and
reaches, which was held in Rijeka and Opatija (Croatia) on 11–12 March
2011, the formation of an international scholars’ network (EuroBioNethics),
the formulation of The Rijeka Declaration on the Future of Bioethics, and
the establishment of the “Fritz Jahr Award” for the research and promotion
of European Roots of Bioethics.
Koncept i projekt europske bioetike
Sve donedavno, termin »europska bioetika« bio je poprilično rijetko
korišten i zasjenjen posvemašnjom »amerikanizacijom«. Ni danas, nakon
otkrića djela Fritza Jahra (1895.–1953.) i lociranja prvog koncepta bioetike
(i terminološki i sadržajno) u Njemačkoj 1920-ih godina, »europsku bio-
43

etiku« nije jednostavno ni teorijski odrediti, kao ni zagovarati posebnost
njena identiteta. Ključnom determinantom svakako se može smatrati ukorijenjenost
»europske bioetike« (i nužnost te ukorijenjenosti) u specifični
geografsko-povijesni kontekst, kao i njenu utemeljenost na zasadama djela
klasičnih i modernih europskih mislilaca (Aristotel, Kant, Schweitzer, Jahr,
Jonas i dr.). Preostaje, međutim, da se definira odnos »europske bioetike«
prema »azijskoj« (dalekoistočnoj), »latinoameričkoj« i eventualnim drugim
»bioetikama«.
Polazeći od ovih pretpostavki, u Hrvatskoj je nedavno pokrenut dalekosežni
projekt istraživanja i afirmacije korijena i integrativne pluriperspektivne
metodologije europske bioetike kao kategorije koja oponira raširenoj
praksi simplificiranog svođenja moderne bioetike na medicinsku etiku i
principalizam. Ovaj projekt uključuje prvi međunarodni skup o djelu Fritza
Jahra i njegovim uzorima i dosezima, održan 11.–12. ožujka 2011. u Rijeci
i Opatiji, formiranje međunarodne mreže znanstvenika (EuroBioNethics),
kao i formuliranje Riječke deklaracije o budućnosti bioetike i ustanovljenje
Nagrade »Fritz Jahr« za istraživanje i promicanje europskih korijena
bioetike.
44

Rijeka declaration
on the future of bioethics
Fritz Jahr used the term ‘bioethics’ (‘Bio-Ethik’) as early as 1927. His
“bioethical imperative” (Respect every living being as an end in itself, and
treat it, if possible, as such!) should guide personal, professional, cultural,
social, and political life, as well as the development and application of science
and technology. In order to promote the Bioethical Imperative and the
future of integrative bioethics, the participants of the Rijeka symposium
“Fritz Jahr and European roots of bioethics: Establishing an international
scholars’ network (EuroBioNethics)”, wish to highlight the following:
1. Contemporary bioethics quite often has been narrowed down to
issues of informed consent and liability in medical ethics, whereas
the practical impact of general ethical principles has been minimal.
2. It is necessary that bioethics be substantially broadened and conceptually
and methodologically transformed so that it may consider
different cultural, scientific, philosophical, and ethical perspectives
(pluriperspective approach), integrating those perspectives into orientational
knowledge and practical action (integrative approach).
3. Such Integrative Bioethics will have to harmonize, respect, and learn
from the rich plurality of individual and communal perspectives
and cultures of the global community.
4. Recognising the inexhaustible source of relevant perspectives for
Integrative Bioethics in the works of authors and teachings using the
term and the concept of bioethics, but also of the other “precursors”
of integrative bioethical and deontological ideas since antiquity, we
strongly call upon the study of classical works and teachings.
5. Respect for life, the considerate treatment of all life forms, need to
be supported by all citizens, public discourse and the media, and by
educational programs at all levels.
6. If these ideas are successful, bioethics will become a truly open
field of meeting and dialogue of various sciences and professions,
visions and worldviews, that have been gathered to articulate, to
discuss, and to solve ethical issues related to life as a whole and
each of its parts, life in all its forms, shapes, stages, and manifestations,
as well as to life conditions in general.
45

7. If these ideas are successful, bioethics will become the basis for the
development and implementation of law, nationally and internationally.
8. If these ideas are successful, the recognition and implementation of
bioethics will become the “bridge to the future”, a “science of survival”,
and wisdom as “knowledge of how to use knowledge” (as
Van Rensselaer Potter defined it in the 1970s) of modern medicine
and technology.
The EuroBioNethics International Scholars’ Network, promoting the
above ideas, will organise further conferences and establish a website to
improve global intercultural communication and cooperation. A Fritz Jahr
Award for the Research and Promotion of European Roots of Bioethics
will soon be announced. The Network invites scientists and bioethicists for
communication and cooperation in implementing these ideas of the Rijeka
Declaration.
Signed in Rijeka/Opatija (Croatia), on March 12, 2011, by:
Christian Byk (Judge of the Court of Appeal, Paris; Secretary General of International
Association of Law, Ethics and Science; Editor-in-Chief of International Journal
of Bioethics); Ante Čović (Full Professor and Head of the Department of Philosophy,
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb; President of the
Croatian Bioethics Society; Editor-in-Chief of Synthesis philosophica and Filozofska
istraživanja); Eve-Marie Engels (Full Professor and Head of the Chair for Ethics in the
Biosciences, Department of Biology, Faculty of Science; associated member of the Institute
of Philosophy; spokesperson of the DFG-Research Training Group Bioethics /Graduiertenkolleg
Bioethik/ at the International Centre for Ethics in the Sciences and Humanities
/IZEW/ of Eberhard Karls University of Tübingen); Igor Eterović (PhD candidate,
Department of Social Sciences and Medical Humanities, Faculty of Medicine, University
of Rijeka); Márcia Santana Fernandes (Professor, Centro Universitário Ritter dos
Reis, Porto Alegre); José Roberto Goldim (Associate Professor, Pontifícia Universidade
Católica do Rio Grande do Sul; Professor, University of Extremo Sul Catarinense,
Criciúma; Lecturer, Federal University of Rio Grande do Sul; Clinical Hospital of Porto
Alegre); Nada Gosić (Associate Professor, Department of Social Sciences and Medical
Humanities, Faculty of Medicine, University of Rijeka); Hrvoje Jurić (Assistant
Professor, Department of Philosophy, Faculty of Humanities and Social Sciences, University
of Zagreb); Eleni Kalokairinou (Assistant Professor, Department of Classics
and Philosophy, University of Cyprus, Nicosia); Tomislav Krznar (Assistant Lecturer,
Department of Gamekeeping and Environmental Protection, University of Applied Sciences,
Karlovac); Natacha Salomé Lima (PhD candidate, Department of Psychology,
Ethics, and Human Rights, University of Buenos Aires); Amir Muzur (Associate Pro-
46

fessor and Head of the Department of Social Sciences and Medical Humanities, Faculty
of Medicine, University of Rijeka; Editor-in-Chief of Jahr); Iva Rinčić (Senior Lecturer
and Research Assistant, Department of Social Sciences and Medical Humanities,
Faculty of Medicine, University of Rijeka); Ricardo Andrés Roa-Castellanos (Lecturer-Researcher,
Institute of Bioethics, Pontifical Xavierian University, Bogotá DC);
Hans-Martin Sass (Professor, Ruhr University Bochum; Senior Research Scholar,
Kennedy Institute of Ethics, Georgetown University, Washington DC; Lecturer, People’s
University of China and Peking Union Medical College, Beijing); Marija Selak
(PhD candidate, Department of Philosophy, Faculty of Humanities and Social Sciences,
University of Zagreb); Ivana Zagorac (PhD candidate, Department of Philosophy,
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb).
47

48
Riječka deklaracija
o budućnosti bioetike
Fritz Jahr je termin ‘bioetika’ (‘Bio-Ethik’) upotrijebio još 1927. Njegov
»bioetički imperativ« (Poštuj svako živo biće kao svrhu po sebi i, ako
je moguće, odnosi se prema njemu kao takvome!) trebao bi biti putokazom
osobnog, profesionalnog, kulturnog, društvenog i političkog života, kao i
razvitka i primjene znanosti i tehnologije. Zalažući se za promicanje bioetičkog
imperativa i budućnosti integrativne bioetike, sudionici riječkog
skupa »Fritz Jahr i europski korijeni bioetike: uspostavljanje međunarodne
mreže znanstvenika (EuroBioNethics)«, žele naglasiti sljedeće:
1. Suvremena je bioetika nerijetko sužena na pitanja obaviještenog
pristanka i odgovornosti u medicinskoj etici, pri čemu je praktični
doseg općih etičkih načela minimalan.
2. Bioetiku treba bitno proširiti te konceptualno i metodološki transformirati
kako bi bila u stanju sagledavati različite kulturne, znanstvene,
filozofske i etičke perspektive (pluriperspektivni pristup),
integrirajući ih u orijentacijsko znanje i praktičnu akciju (integrativni
pristup).
3. Takva integrativna bioetika morat će osigurati harmoniju, poštovanje
i učenje iz bogate palete pojedinačnih i kolektivnih perspektiva
i kultura globalne zajednice.
4. Prepoznajući nepresušno vrelo relevantnih perspektiva za integrativnu
bioetiku u djelima mislilaca i učenja koji rabe termin i koncept
bioetike, ali i drugih »preteča« integrativno-bioetičkih i deontoloških
ideja od antike naovamo, snažno se zalažemo za proučavanje
klasičnih djela i učenja.
5. Poštovanje prema životu i obazrivo postupanje prema svim oblicima
života moraju uživati potporu svih ljudi, javnosti i medija, kao i
obrazovnih programa na svim razinama.
6. Ako ove ideje zažive, bioetika će doista postati područje otvorenog
susreta i dijaloga različitih znanosti i struka, vizija i svjetonazora,
koji se okupljaju radi artikuliranja, raspravljanja i rješavanja etičkih
pitanja koja se odnose na život u cijelosti i svakom njegovom
dijelu, život u svim njegovim oblicima, stupnjevima, fazama i pojavnostima,
kao i životne uvjete općenito.
7. Ako ove ideje zažive, bioetika će postati osnova za razvoj i implementaciju
zakona na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

8. Ako ove ideje zažive, priznavanje i implementacija bioetike postat
će »most za budućnost«, »znanost opstanka« i mudrost »znanja o
tome kako koristiti znanje« moderne medicine i tehnologije (kao
što je to definirao Van Rensselaer Potter 1970-ih).
Međunarodna mreža znanstvenika EuroBioNethics će, radi promicanja
navedenih ideja, organizirati daljnje konferencije i uspostaviti mrežne stranice
kako bi unaprijedila komunikaciju i suradnju među različitim kulturama.
Uskoro će biti objavljeno i ustanovljenje Nagrade »Fritz Jahr« za istraživanje
i promicanje europskih korijena bioetike. Mreža EuroBioNethics poziva
znanstvenike i bioetičare na komunikaciju i suradnju u implementaciji ideja
Riječke deklaracije.
Potpisali u Rijeci/Opatiji (Hrvatska), 12. ožujka 2011.:
Christian Byk (sudac Apelacijskog suda, Pariz; glavni tajnik Međunarodnog
udruženja za pravo, etiku i znanost; glavni urednik časopisa International Journal
of Bioethics); Ante Čović (redoviti profesor i pročelnik Odsjeka za filozofiju Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; predsjednik Hrvatskog bioetičkog društva;
glavni urednik časopisa Synthesis philosophica i Filozofska istraživanja); Eve-Marie
Engels (redovita profesorica i pročelnica Katedre za etiku u bioznanostima Odsjeka
za biologiju Fakulteta znanosti; pridružena članica Instituta za filozofiju; glasnogovornica
DFG-Research Training Group Bioethics /Graduiertenkolleg Bioethik/ pri
Međunarodnom centru za etiku u znanostima (IZEW) Sveučilišta »Eberhard Karl« u
Tübingenu); Igor Eterović (doktorand, Katedra za društvene i humanističke znanosti
u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci); Márcia Santana Fernandes
(profesorica pri Sveučilišnom centru »Ritter dos Reis«, Porto Alegre); José Roberto
Goldim (izvanredni profesor na Pontifikalnom katoličkom sveučilištu Rio Grande
do Sul; profesor na Sveučilištu Extremo Sul Catarinense, Criciúma; predavač na
Saveznom sveučilištu Rio Grande do Sul; Klinička bolnica Porto Alegre); Nada Gosić
(izvanredna profesorica na Katedri za društvene i humanističke znanosti u medicini
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci); Hrvoje Jurić (docent na Odsjeku za filozofiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu); Eleni Kalokairinou (docentica na
Odsjeku za klasike i filozofiju Ciparskog sveučilišta, Nicosia); Tomislav Krznar (asistent
na Odjelu lovstva i zaštite prirode Veleučilišta u Karlovcu); Natacha Salomé Lima
(doktorandica, Odjel za psihologiju, etiku i ljudska prava Sveučilišta u Buenos Airesu);
Amir Muzur (izvanredni profesor i pročelnik Katedre za društvene i humanističke
znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci; glavni urednik časopisa
Jahr); Iva Rinčić (viša asistentica na Katedri za društvene i humanističke znanosti u
medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci); Ricardo Andrés Roa-Castellanos
(predavač i istraživač pri Institutu za bioetiku Pontifikalnog ksaverskog sveučilišta,
Bogotá DC); Hans-Martin Sass (redoviti profesor na Ruhrskom sveučilištu u Bochumu;
istraživač pri Institutu za etiku Kennedyjevih Sveučilišta Georgetown, Washington
49

DC; predavač na Narodnom kineskom sveučilištu, Peking); Marija Selak (doktorandica,
Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu); Ivana Zagorac
(doktorandica, Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).
50

TAMARA SERTIĆ, HRVOJE JURIĆ
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia /
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska
Ten Years of Bioethics on Lošinj
On the occasion of the “round-number” anniversary of the scientificcultural
manifestation The Lošinj Days of Bioethics – which has grown
in the past 10 years into a most important bioethical conference in this
part of Europe – we will recall the history and prehistory of The Lošinj
Days of Bioethics, and present numerical indicators as well as content
reviews that speak of the range and extent of The Days. Doing so, we
will try to show that The Lošinj Days of Bioethics have played a key
role in the development of bioethics in Croatia and South-East Europe,
together with networking Croatian and South-East European bioethicists
with their colleagues from other parts of Europe and the world, and that
they have contributed to the development of the innovative concept of
integrative bioethics, which is already recognised in the world bioethical
discussion.
Due to the fact that the year 2011 marks the 100th birth and 10th death
anniversary of Van Rensselaer Potter, regarded as the “father of bioethics”,
we will use this opportunity also to reminisce on his persona and work,
and reproduce the greeting message and the lecture on bioethics in the 21st
century, which Potter addressed, in an audio-visual form, just a few months
prior to his death, to the international conference “Bioethics and Science in
the New Epoch”, held in Mali Lošinj in 2001.
Deset godina bioetike na lošinju
U povodu »okrugle« obljetnice znanstveno-kulturne manifestacije Lošinjski
dani bioetike – koja je u svojih deset godina izrasla u najznačajniji
bioetički skup u ovom dijelu Europe – podsjetit ćemo na povijest i
predpovijest Lošinjskih dana bioetike, te iznijeti kako brojčane pokazatelje
tako i sadržajne osvrte koji govore o opsegu i dosegu Danâ. Pritom ćemo
nastojati pokazati da su Lošinjski dani bioetike odigrali ključnu ulogu u razvoju
bioetike u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi, te umrežavanju hrvatskih
i jugoistočno-europskih bioetičara s kolegama iz drugih dijelova Europe i
51

svijeta, kao i da su doprinijeli nastanku inovativnog koncepta integrativne
bioetike koji je već etabliran u svjetskoj bioetičkoj raspravi.
Budući da se 2011. godine navršava 100 godina od rođenja i 10 godina
od smrti Van Rensselaera Pottera, kojega se naziva »ocem bioetike«,
ovom ćemo prilikom također podsjetiti na njegov lik i djelo, te prikazati
pozdravnu poruku i predavanje o bioetici u 21. stoljeću, koje je Potter, u
audio-vizualnom obliku, tek nekoliko mjeseci prije smrti, uputio međunarodnom
skupu »Bioetika i znanost u novoj epohi«, održanom 2001. godine
u Malom Lošinju.
52

Pretisak iz / Reprint from: Dani Frane Petrića: Bioetika i znanost u novoj
epohi / Petrić – platonizam – aristotelizam, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb,
2001, pp. 29–38.
62

sažeci izlaganja
paper abstracts

simpozij
INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA
Symposium
INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH
SONJA ANTONIĆ
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia /
Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija
THE BIOETHICAL AND BIOGENETICAL
ASPECTS OF GENDER
The author attempts to explain that any type of categorisation of gender
identity is flawed, since every human being manifests (manifestation as
genetic-expression) their “genderness” in a unique way. Even though genetics
implies that there are four ways of lining chromosome information
regarding gender (XY, XX, XXY, XYY), there are countless ways of manifesting
these specific genetic pieces of information. Gender alternations are
frequently referred to as disorders. The author questions the justification
of this and other similar statements. Questioning common generalisations
and simplifications of the issues concerning genetics, the author implies
that gender issues are only one example of such flawed common practice.
A change of perspective concerning gender and many other biogenetical
issues is needed not only in bioethics, but with the aim to implement this
change in the other sciences through bioethics.
BIOETIČKI I BIOGENETIČKI ASPEKTI RODNOSTI
Autorica u tekstu predočava da je bilo koja vrsta kategorizacije rodnosti
nedostatna, budući da svako pojedinačno ljudsko biće manifestira (ma-
65

nifestacija kao genetska ekspresija) vlastitu rodnost na jedinstven način.
Iako genetika ukazuje na to da postoje četiri tipične kromosomske kombinacije
koje se tiču rodnosti (XY, XX, XXY, XYY), načini manifestiranja
pojedinačnih genetskih informacija su nebrojene. Nerijetko se o rodnim alternacijama
govori kao o poremećajima. Autorica ispituje osnovanost ove
i sličnih tvrdnji. Ispitujući uobičajenu generalizaciju i pojednostavljivanje
pitanja koja se tiču genetskog, autorica ukazuje na to da su pitanja vezana
uz rod samo primjer ove ustaljene nedostatnosti. Potrebna je promjena perspektive
u pitanjima koja se tiču rodnosti i drugih biogenetičkih pitanja, ne
samo unutar bioetike, već sa ciljem da, kroz bioetiku, ova promjena bude
implementirana u druge znanosti.
MIROSLAV ARTIĆ
Zagreb, Hrvatska /
Zagreb, Croatia
PUT JEDINSTVA MIŠLJENJA I DJELOVANJA U SVIJETU
U radu se želi kritički preispitati narav čovjekovog angažiranog djelovanja
u svijetu. Pritom se polazi od pretpostavke da je razdvojen od života,
odvojen od prirode i na kraju se od svoje biti odvaja. Djelujući na prirodu
čovjek bi trebao da stvara ili proizvodi svoj okolni svijet i da sebe oblikuje
u tom svijetu. Stoga se u ovom pokušaju nastoji pronaći put jedinstva
mišljenja i djelovanja, teorije i prakse, ne bi li postali jedno u duhu praxisfilozofije.
Cilj je dakle ispitati odrednice kojima se određuje uloga pojedinca u
odnosu spram života i svijeta i prirode te bi se još posebno istražio operabilni
vid samoga koncepta bioetike.
66
THE PATH OF UNITY OF THOUGHT AND ACTION
IN THE WORLD
This work aims to critically re-examine man’s active involvement in
the world. In doing so, the author starts with the presupposition that man
is separated from life, from his nature, which eventually leads to his separation
from his own essence. By acting on nature, man ought to create or

produce his external world, and to shape himself within that world. Therefore,
this attempt will seek to find the path of unity of thought and action,
and theory and practice in order to make them one in the spirit of the philosophy
of praxis.
The author, therefore, aims to examine the determinants defining the
role of the individual in terms of his relationship towards life, the world
and nature. He also seeks to pay particular attention to the operable form of
the very concept of bioethics.
SAMUELA KATA BEŠKER
Psihijatrijska klinika, Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina /
Psychiatrische Klinik, Klinisches Zentrum, Universität Sarajevo,
Bosnien und Herzegovina
INTEGRATIVNA BIOETIKA I
»DJECA BIJELOG ROBLJA«
Uzimajući bioetiku kao mladu granu filozofije i iz njezine perspektive
gledajući u daleku prošlost, možemo samo pretpostaviti kako se društvo
odnosilo tada prema djeci koja su nam dolazila kao izvanredan dar s neba,
a istovremeno su možda bila »ničija«. Tu se misli na djecu koja su se rađala
u izvanbračnim zajednicama.
Idući u noviju povijest i u formiranje pravnih država i zakona o svemu,
pa tako i o djeci koja se rađaju izvan bračne zajednice. Njih se naziva
»djecom bijelog roblja«.
Na odjelima za dječju i adolescentsku psihijatriju upravo su ova djeca
česti pacijenti, dok se u ladicama centara za socijalni rad nalaze požutjele
zamolbe potencijalnih usvojitelja.
Tako se ovim referatom žele otkriti gorući problemi djece rođene od
»majki bijeloga roblja«. A naši »krasni« zakoni su stalno u potrazi za tim
trgovcima, da ich se pronađe, kazni i adekvatno osudi. Vrlo je teško naći
načina kako pomoći ovoj djeci, jer njima nedostaje ono što je najvažnije,
a to je roditeljska ljubav. Nameće se pitanje što u ovim slučajevima može
ponuditi etika ili bioetika.
67

INTEGRATIVE BIOETHIK UND
„KINDER AUS DEM MÄDCHENHANDEL“
Wenn man die lange Geschichte aus der Perspektive der Bioethik als
einen jungen Zweig der Philosophie betrachtet, so kann man nur mutmaßen,
wie die Gesellschaft damals Kinder behandelt hat, welche als außerordentliches
Geschenk aus dem Himmel zu uns kamen, und gleichzeitig
wohl „Niemandskinder“ waren. Es handelt sich um Kinder, die außerhalb
der gesetzlichen Ehegemeinschaft geboren wurden.
Angesichts der neueren Geschichte wissen wir, dass mit der Gründung
von Rechtsstaaten auch Gesetze für alle Lebensbereiche entwickelt wurden,
und somit auch für Kinder, die in außerehelichen Gemeinschaften
geboren worden sind. Wir nennen sie auch noch „Kinder aus dem Mädchenhandel“.
An den Psychiatrieabteilungen für Kinder und Heranwachsende sind
gerade diese Kinder häufige Patienten, während gleichzeitig die Schubladen
der Zentren für Sozialarbeit voll mit bereits vergilbten Fürbitten der
potenziellen Adoptiveltern sind.
Mit diesem Referat möchte man auf dringende Probleme der Kinder
hinweisen, die von den Müttern aus dem „Mädchenhandel“ geboren wurden,
während unsere „wunderbaren“ Gesetze nach den Händlern des Mädchenhandels
fahnden, um diese zu strafen und entsprechend zu verurteilen.
Es ist sehr schwer, Wege zu finden, um diesen Kindern zu helfen, denn
ihnen fehlt wohl das Wichtigste – die Elternliebe. Die Frage drängt sich
von selbst auf, was in solchen Fällen Ethik oder Bioethik bieten kann.
ELMINA BEŠOVIĆ, SUVADA ŠVRAKIĆ, AMER OVČINA
Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
DODIR KAO DIO NEVERBALNE KOMUNIKACIJE –
ETIČKE DILEME
Dodir, ili općenito tjelesni kontakt, varira sa stupnjem intimnosti koji
postoji između dvoje ljudi. Ljudski dodir može biti velika utjeha u stresnim
situacijama. Dodir se kao dio neverbalne komunikacije sve više ko-
68

isti i u iscjeliteljskim zahvatima (bioenergija, vjerski obredi – liječenje
rukama i sl.).
U procesu njegovanja bolesnika dodir ima povoljan utjecaj na psihu
pacijenta, iako ponekad terapeuti moraju biti pažljivi u korištenju dodira.
U Velikoj Britaniji terapeuti su vrlo suzdržani u korištenju dodira kao sredstva
za komunikaciju.
Dodir je u okviru društvenog konteksta uglavnom ograničen na rukovanje,
tapšanje po ramenu ili leđima i sl. U slučaju bolesti ili uznemirenosti
dodir može biti najprimjereniji oblik komunikacije, može pružiti utjehu ili
smiriti veoma uznemirenu osobu.
Dodir kao dio neverbalne komunikacije u radu s pacijentima ima vrlo
važnu ulogu, ali istovremeno povlači niz etičkih dilema. Etičke dileme javljaju
se kod primjene dodira u vjerskim obredima, iscjeljiteljskim ritualima,
kozmetoterapijskim uslugama i sl.
TOUCH AS NONVERBAL COMMUNICATION –
ETHICAL DILEMMAS
Touch or physical contact in general varies with the degree of intimacy
that exists between two people. The human touch can be great comfort
in stressful situations. Touch as nonverbal communication is increasingly
being used in healing interventions (bioenergy, religious rites – treatment
with hands, etc.).
In the process of nursing patients touch has a favourable impact on
the psyche of the patient, although sometimes therapists must be careful in
their use of touch. In the UK therapists were very restrained in the use of
touch as a means of communication.
Touch within the social context is largely confined to the handshake,
tap on the shoulder or back, etc. In case of illnesses or distress touch can be
the most appropriate form of communication, can provide comfort or calm
a very disturbed person.
Touch as nonverbal communication in working with patients plays an
important role, but also entails a series of ethical dilemmas. Ethical dilemmas
arise in the use of touch in religious ceremonies, healing rituals,
cosmetic services, etc.
69

ZVONIMIR BOŠKOVIĆ
Rijeka, Hrvatska /
Rijeka, Croatia
PRAVOBRANITELJ PACIJENATA – PRO ET CONTRA
Autor u radu raspravlja o mogućnostima uvođenja u naše zdravstveno
pravo novoga pravnog instituta ombudsmana, odnosno pravobranitelja za
pacijente. O ovim pitanjima raspravlja i sa stajališta važeće zdravstvene legislative.
Razmatrajući navedena pitanja, autor je građu sistematizirao tako
da u prvom dijelu rada iznosi sadašnje stanje – pravno i stvarno – zdravstvene
djelatnosti i daje ocjenu sadašnjeg stanja. Zatim iznosi polazište
pro et contra uvođenja ombudsmana, registrirajući i argumente oponenata.
Autor pledira u korist ombudsmana i izražava stajalište da je zahtjev za
njegovo uvođenje inherentan s važećim zdravstvenim sustavom; on iz njega
nužno proizlazi. De lege ferenda osvrće se u bitnome na sadržaj rada i
postupovne odredbe pravobranitelja za pacijente, iako je to sedes materiae
poslovnika pravobranitelja.
PATIENT OMBUDSMAN – PRO ET CONTRA
The author discusses the possibilities of introducing the new legal
institute of ombudsman, i.e. patient ombudsman, into Croatian medical
legislation. These issues are also presented from the point of view of the
medical legislation in force. In the first part of the paper, the author outlines
and assesses the current state – both legal and actual – of the medical
profession. In the second part, he states the pro et contra reasons for
introducing the ombudsman, taking also into consideration the opponents’
arguments. The author is in favour of and advocates the ombudsman, and
further claims that the request for the introduction of this institute is inherent
to the medical system in force. Moreover, it is its direct consequence.
De lege ferenda points to the subject matter and procedural provisions of
the patient ombudsman, although it is sedes materiae of the ombudsman’s
rules of procedure.
70

JASNA BURIĆ
Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Hrvatska /
Croatian Radiotelevision, Zagreb, Croatia
NOVI MEDIJI U NOVOJ EPOHI:
STARI ETIČKI IZAZOVI
Etičko razmatranje medijskog izvješćivanja
o zdravlju i prehrani žena na web-portalima
Velike globalne korporacije svojim snažnim tržišnim mehanizmima
kroz medijske promocije dopiru s lakoćom do svakog kutka naše svakodnevice.
Predstavljaju se javnosti invazivno, na nov način – putem novih
medija. Korporacije nalaze svoje temeljne strateške profiterske interese u
osnovnim resursima koji osiguravaju život čovjeku; u hrani, vodi, lijekovima,
vitaminima, sredstvima za uljepšavanje i estetsku intervenciju u čovjekovu
izvanjskost. Na pozadini težnje za bogaćenjem i stvaranjem ovisnosti
suvremenog čovjeka od velikih korporacija i njihovih usluga i proizvoda,
sve je očitiji trend snažnog utjecaja novih web-portala i njihovog novinarstva
na odluke o našem zdravlju, izgledu, navikama i potrebama u svakodnevici.
Kakvu bioetičku poruku odašilju web-portali koji promoviraju profiterski
sadržaj različitih industrija povezanih sa zdravljem ljudi? Koji su
uzroci i posljedice informiranja novih medija u novoj epohi spram etičkih/bioetičkih
vrijednosti suvremenog muškarca/suvremene žene? Hoće li
ljudsko tijelo, težnja za zdravljem, eliksirom mladosti i ljepotom, postati
najunosnijom tržišnom robom velikih korporacija u vremenu koje dolazi?
Na koje bioetičke izazove u tome svjetlu treba odgovoriti etika kao filozofska
disciplina?
NEW MEDIA IN THE NEW ERA:
THE OLD ETHICAL CHALLENGES
Ethical Consideration of Media Reporting
on the Health and Nutrition of Women on Web-Portals
Using their strong market mechanisms, big global corporations reach
every corner of our everyday life with great ease. They present themselves
71

to the public in a new, invasive way – by new media. Corporations find
their core profit interest in elementary resources which provide man’s life,
such as food, water, medicines, vitamins, in beautification and aesthetic
interventions in man’s physical appearance. In the background of our aspirations
for wealth and creating a dependency of modern man on big corporations
and their services and products, the trend of the strong influence by
new web portals and their journalism on our health, physical appearance,
habits and everyday needs has become increasingly obvious.
What bioethical message is communicated by web portals promoting
health industry profiteering content? What are the causes and consequences
of informing by new media in relation to the ethical/bioethical values ​
of the modern man/women? Will the human body, the pursuit of health, of
the elixir of youth and beauty, become the most lucrative goods of large
corporations in the near future? What bioethical challenges should be tackled
by ethics as a philosophical discipline?
IVAN CIFRIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
VREDNOTE SVJETSKOG ETHOSA U HRVATSKOJ
Autor polazi od teze da poštivanje vrednota svjetskog ethosa u Hrvatskoj
indicira prihvaćanje vrednota svjetskog ethosa kao projekta.
Teorijska podloga bile su neke teze Hansa Künga o pravednijem svjetskom
poretku, svjetskom i religijskom miru i dijalogu i Deklaracija o
svjetskom ethosu (Chicago, 1993).
U radu se iznose rezultati empirijskog istraživanja poštivanja vrednota
svjetskog ethosa u Hrvatskoj provedenog na uzorku 1008 odraslih stanovnika
u 105 naselja (gradova i sela) krajem 2010. godine. U prvom dijelu
iznose se rezultati percepcije poštivanja devet vrednota: čovječnost, uzajamnost,
poštivanje života, solidarnost, pravednost, tolerancija, istinoljubivost,
ravnopravnost i partnerstvo muškarca i žene. Vrednote se uspoređuju
sa socio-demografskim obilježjima ispitanika. U drugom dijelu prikazuje
se odnos (a) poštivanja vrednota i koncepta »novog svjetskog poretka« i
(b) odnos vrednota i dimenzija sociokulturnog identiteta u Hrvatskoj. U
72

zaključku se navodi tablični pregled odnosa percepcije poštivanja vrednota
i sociodemografskih obilježja ispitanika.
VALUES OF WORLD ETHOS IN CROATIA
The author argues that the respect for the values of world ethos in Croatia
indicates the acceptance of values of world ethos as a project.
The theoretical background is based on some of the theses proposed
by Hans Küng about a fairer world order, world and religious peace and
dialogue as well as the Declaration of World Ethos (Chicago, 1993).
The paper presents the results of the empirical research on the respect
for the values of world ethos in Croatia conducted on the sample of 1008
adults in 105 towns and villages in late 2010. The first part presents the
results of the perception of respect for nine values: the principle of humanity;
non-violence and respect for life; justice and solidarity; honesty and
tolerance; and mutual esteem and partnership. The values are compared
with socio-demographic characteristics of the respondents. The second
part shows the relations between (a) the respect for values and the concept
of “new world order” and (b) the values and dimensions of socio-cultural
identity in Croatia. The conclusion presents a table of the relation between
the perception of the respect for values and socio-demographic characteristics
of the respondents.
RAPHAEL COHEN-ALMAGOR
Department of Politics and International Studies, University of Hull,
United Kingdom /
Odjel za politiku i međunarodne studije, Sveučilište u Hullu,
Ujedinjeno Kraljevstvo
EUTHANASIA POLICY AND PRACTICE IN BELGIUM
The concern of this study lies with the practice of euthanasia in Belgium.
Its methodology is based on critical review of the literature supplemented
by interviews I conducted in Belgium with leading scholars and
practitioners during 2003–2005. The interviews were conducted in English,
usually at the interviewees’ offices. The interviews were semi-structured.
73

The length of interviews varied from 1 hour to 2.5 hours. After completing
the first draft I sent the paper to my interviewees as well as to some leading
experts for critical review and comments. The comments received were
integrated into this final version of the essay.
In this paper I will not attempt to present all the data. I first provide
background information, then discuss the Belgian law on euthanasia and
concerns about the law, its practice and interpretations. Finally, I suggest
ways to improve the Belgian law and practice of euthanasia, welcoming
the Belgian legislators and medical establishment to reflect and ponder so
as to prevent potential abuse.
POLITIKA I PRAKSA EUTANAZIJE U BELGIJI
Ova studija bavi se praksom eutanazije u Belgiji. Njena metodologija
temelji se na kritičkom osvrtu na literaturu, proširenu s intervjuima koje
sam vodio s vodećim znanstvenicima i praktičarima u Belgiji u razdoblju
od 2003. do 2005. godine. Intervjui su bili na engleskom, obično u uredima
intervjuiranih osoba. Intervjui su bili djelomično strukturirani. Trajali su
između 1 i 2,5 sata. Nakon završetka prvog nacrta, tekst sam slao intervjuiranoj
osobi, kao i nekim vodećim stručnjacima na kritički osvrt i komentare.
Pristigli komentari su bili integrirani u završnu verziju eseja.
U ovome tekstu neću pokušati izložiti sve podatke. Prvo ću ponuditi
osnovne informacije, a zatim razmotriti belgijski zakon o eutanaziji i zabrinutosti
oko toga zakona, njegove primjene i interpretacija. Završno ću
predložiti dva načina za poboljšanje belgijskog zakona i prakse eutanazije,
pozivajući belgijske zakonodavce i medicinske strukture na refleksiju i
promišljanje kako bi se spriječila moguća zloporaba.
74

JOSIP ČULIG
Odjel prehrambene tehnologije, Veleučilište u Karlovcu, Hrvatska /
Department of Food Technology, University of Applied Sciences,
Karlovac, Croatia
ASPEKTI SIGURNOSTI PROIZVODNJE HRANE
Primjer sustava osiguranja kvalitete
u proizvodnji dalmatinskog pršuta
U kontekstu rasprave o važnosti kontrole proizvodnje hrane, kako zbog
zdravstvenih, tako i zbog okolišnih parametara, otvara se mogućnost govora
o normiranju tradicionalnih oblika proizvodnje hrane. U tom pogledu,
ovo izlaganje nastoji oslikati primjenu HACCP sustava kod proizvodnje
dalmatinskog pršuta pršutane »Puntica« – Zadar. Cilj istraživanja, na kojemu
se temelji ovo izlaganje, bila je analiza rizika, određivanje kritičnih
kontrolnih proizvoda (CCP) i kontrolnih točaka (CT), te utvrđivanje kritičnih
granica nadzora i korektivnih mjera. Početno, bit će opisani opći
propisi i smjernice HACCP sustava kvalitete, a nadalje sažeto jasno definirani
i opisani svi koraci tehnološkog procesa proizvodnje dalmatinskog
pršuta. Riječ je o pokušaju spajanja nekoliko dimenzija problema: okolišnoj,
zdravstvenoj, onoj proizvodnje hrane i onoj očuvanja tradicionalnih
načina proizvodnje hrane. U imperativu spajanja perspektiva približili smo
se području bioetičke rasprave, tim više što je proizvodnja hrane zasigurno
važna bioetička tema.
SAFETY ASPECTS OF FOOD PRODUCTION
Example of Quality Control in the Process of
Manufacturing the Dalmatian Prosciutto
In the context of discussion of the importance of food production emerges
the problem of standardizing that process. Regarding this, the paper
tries to outline some dimensions of HACCP system application in the process
of producing Dalmatian prosciutto in the factory “Puntica” – Zadar.
Main goal of this paper is to show the hazard analysis, the determination of
critical control products (CCP), critical points (CP), critical limits control
and corrective actions. Primarily, this paper will focus on the description of
75

egulation in the HACCP system applied on the problems of production of
Dalmatian prosciutto. Further on, this paper will provide analysis of all the
steps of the technological process of producing Dalmatian prosciutto. This
paper is an attempt at the integration of several dimensions of this issue:
ecological, health, food production and the issue of preservation of traditional
ways of food production. Considering the imperative of integration
of these perspectives, we have come closer to the area of bioethical discussions,
especially because the problem of food production is an important
bioethical issue.
BARDHYL ÇIPI, EDUARD GJIKA, REZART ÇIPI
Faculty of Medicine, University of Tirana, Albania /
Medicinski fakultet, Sveučilište u Tirani, Albanija
ASPECTS OF MEDICAL ETHICS
IN ORTHOPAEDIC SURGERY
Orthopaedic surgeons face many ethical issues during their clinical
practice. In this paper, the following principles of medical ethics in orthopaedic
surgery are presented: physician–patient relationship, confidentiality,
informed consent, conflicts of interest, medical errors and responsibility,
etc.
The physician–patient relationship has a contractual basis on confidentiality,
trust and honesty. Both the patient and the orthopaedic surgeon are
free to enter or discontinue the relationship within any existing constraints
of a contract with a third party. An orthopaedic surgeon has the obligation
to render care only for the conditions that he or she is competent to treat.
Orthopaedic surgery cases are presented to illustrate the manner that
ethical issues are typically addressed.
The importance of understanding and awareness of ethical issues by
orthopaedic surgeons is emphasized. These studies and their successful
application by orthopaedic surgery doctors would raise the quality of the
health care in Albania.
76

ASPEKTI MEDICINSKE ETIKE
U ORTOPEDSKOJ KIRURGIJI
Ortopedska kirurgija suočava se s mnogim etičkim pitanjima u svojoj
kliničkoj praksi. U ovome radu će se izložiti principi medicinske etike u
ortopedskoj kirurgiji: odnos liječnik–pacijent, povjerljivost, informirani
pristanak, konflikt interesa, medicinske pogreške i odgovornost, itd.
Odnos liječnik–pacijent ima svoj ugovorni temelj u povjerljivosti, pouzdanju
i iskrenosti. I pacijent i ortopedski kirurg mogu slobodno započeti
ili prekinuti taj odnos unutar bilo kojeg postojećeg ograničenja ugovora s
trećom stranom. Ortopedski kirurg ima obvezu pružiti brigu samo za stanje
koje je kompetentan liječiti.
Prezentirat će se primjeri iz ortopedske kirurgije koji su ilustrativni za
način na koji se uobičajeno pristupa etičkim pitanjima.
Naglašava se važnost razumijevanja i osviještenosti etičkih pitanja kod
ortopedskih kirurga. Takve studije i njihova uspješna primjena od strane
ortopedskih kirurga u Albaniji podigla bi kvalitetu zdravstvene skrbi.
MLADEN DOMAZET
Institute for Social Research, Zagreb, Croatia /
Institut za društvena istraživanja, Zagreb, Hrvatska
WICKED OR NORMAL UNDERSTANDING?
Explanatory conceptualisations of science for sustainability
The article aims to set up a general conceptual framework for explaining
the combined natural and social conditions associated with global
environmental change. Based on the premise that these conditions defy
traditional problem solving methods and explanatory conceptualisations,
alternative explanatory strategies are tentatively outlined. Within a research
programme of Post-normal Science, an ontology of systems and their characteristics
and interactions is proposed as a foundation for an explanatory
discourse addressing the problems of sustainability and survival. Such a
proposal is prompted by the case-study of explanations in quantum theory,
a fundamental formalised physical theory with long-standing incontestable
empirical adequacy and physical foundation of understanding based on sci-
77

entific realism, as a starting point for the development of explanatory strategies
applicable to complex holistic material-cognitive phenomena calling
for global action strategies.
ZEZNUTO ILI NORMALNO RAZUMJETI?
Eksplanatorne konceptualizacije znanosti za održivost
U tekstu se nastoji uspostaviti opći konceptualni okvir za objašnjenje
složenih prirodnih i društvenih uvjeta povezanih s globalnim okolišnim
promjenama (eng. GEC). Polazeći od pretpostavke da spomenuti uvjeti
nadilaze tradicionalne metode rješavanja problema i eksplanatorne konceptualizacije,
u tekstu se suzdržano iscrtavaju alternativne eksplanatorne
strategije. Unutar istraživačkog programa Post-normalne znanosti ontologija
sustava i njihovih karakteristika i međudjelovanja se predlaže kao
temelj eksplanatornog diskursa kojim bi se pokrili problemi održivosti i
preživljavanja. Takav je prijedlog ponukan ‘studijom slučaja’ objašnjenja
u kvantnoj teoriji, fundamentalnoj formaliziranoj fizikalnoj teoriji s dugotrajnom
neosporenom empirijskom prihvatljivošću te fizikalnom temelju
razumijevanja zasnovanog na znanstvenom realizmu. Ta je studija slučaja
početna točka za razvoj eksplanatornih strategija primjenjivih na složene
holistične materijalno-kognitivne pojave, a koje pozivaju na razvoj globalnih
strategija djelovanja.
DEJAN DONEV
Centar za integrativnu bioetiku, Kumanovo, Makedonija /
Center for Integrative Bioethics, Kumanovo, Macedonia
INTEGRATIVNOŠĆU (BIO)ETIKE DO NOVE EKONOMIJE
Da bi se došlo do zahtijevanog (bio)eticiziranja ekonomije i života, oni
koji upravljaju njima moraju imati vrijednosni sistem čija će aksiologija
biti (bioetički) nesumnjiva. Ovo ujedno znači da zahtijevane etičke vrijednosti
pri upravljanju moraju postati i norma u ponašanju i radu svakog menadžera.
Dogodi li se to, bit će omogućena i promjena dosadašnje politike
ekonomija. Naime, time će se omogućiti da, umjesto dosadašnje usmjerenosti
na sebe i vlastiti interes, ekonomija i politika budu preusmjerene ka
78

socijalnoj odgovornosti i partnerstvu, tj. da se proizvodnja podredi potrebi
da se stvori jedna nova globalna ekonomija koja će biti svjesna da je njena
uloga stvaranje takvih uvjeta proizvodnje koji će biti etički i ekološki održivi
kao preduvjet daljnjeg bioetički opravdanog razvoja društva i čovječanstva
uopće. To će ujedno dovesti do onoga čemu bi čitav svijet trebao
stremiti; naime, globalnom, realno demokratiziranom građanskom društvu
koje je svjesno posljedica neracionalnog trošenja resursa, ali potrebe za
stvaranjem uvjeta za opstanak vrste, tj. da bioetička svijest bude svijest
koja će određivati svakog čovjeka! Do ovakve će se ekonomije moći doći
samo ako će svako upravljanje biti određivano bioetičkom sviješću.
THROUGH INTEGRATIVITY OF (BIO)ETHICS
TOWARDS A NEW ECONOMY
In order to achieve the demanded (bio)ethicization of economy and
life, those who manage must have a value system axiology which will be
(bioethically) undeniable. This means that the generally demanded ethical
values in managing must also become, at the same time, a norm of behaviour
and work of every manager. If this happens to be realised, the change
of current policies of economies will be possible: instead of focusing on
yourself and your own interests toward social responsibility and partnership.
This means that their production will be subordinate to the need of the
construction of a new global economy which will be conscious of her role
of the creation of ethical and ecologically sustainable norms, as a precondition
of a justified further development of society as well as the mankind
in general. This will lead to that toward which, obviously, the whole world
should strive: global, actually democratized civil society aware of the consequences
of irrational spending of resources, and the need for creating
conditions for survival of the species, i.e. for raising bioethical consciousness
in every individual. This kind of economy will be achieved only if
every management will be directed by bioethical consciousness.
79

MILIJANA ĐERIĆ
Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Belgrade, Serbia
EUTANAZIJA I LIJEČNIČKI ASISTIRANO
SAMOUBOJSTVO: INTERNALISTIČKI PRISTUP
Cilj ovog rada je dvojak. S jedne strane, namjera je da se pokaže kako
između (dobrovoljne) eutanazije i liječnički asistiranog samoubojstva nema
nikakve moralne razlike. S druge strane, perspektiva u kojoj će se argumentacija
razvijati dovest će u pitanje i postojanje moralne razlike između
aktivne i pasivne eutanazije. Pritom će naš pristup ovim pitanjima biti
»internalistički«. To znači da se odgovor na pitanje moralnog opravdanja
ovih postupaka neće tražiti u njihovim posljedicama i načinima na koje se
oni izvode, nego u namjeri onih nad kojima se oni vrše. Naime, pokušat
ćemo pokazati da ono što dobrovoljnu eutanaziju (bez razlike, dakle, da
li je pasivna ili aktivna) i liječnički asistirano samoubojstvo čini moralno
opravdanim jest uzimanje u obzir namjere umirućeg pacijenta: namjere da
se umre.
EUTHANASIA AND PHYSICIAN-ASSISTED SUICIDE:
INTERNALIST APPROACH
The aim of this work is twofold. On the one hand, our intention is
to show that there is no moral difference between (voluntary) euthanasia
and physician-assisted suicide. On the other hand, the perspective of argumentation
will also challenge moral difference between active and passive
euthanasia. Thereby, we will be considering these issues through an
internalist approach. That means we will not be looking for an answer to
the question of moral justification of these acts in their consequences, or
in the modus operandi, but rather in the intention of those over whom they
are being performed. In other words, we will try to show that voluntary
euthanasia (both passive and active) as well as physician-assisted suicide
can be morally justified if we take in consideration the intention a of dying
patient: the intention to die.
80

JULIJA ERHARDT
Faculty of Science, University of Zagreb, Croatia /
Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska
NEUROETHICS: SPECIFICITY OF NEUROSCIENCE AND
ETHICAL QUESTIONS RELATED TO IT
Ethical implications of neuroscience have been a subject of interest
for a long time; however, the beginning of the 21st century brought exponential
growth in interest in this field. This resulted in numerous meetings,
books, publications and organisations that are dedicated to this topic.
Discussions about influencing or improving the brain cause hot reactions.
Mainly, because the brain is the organ related to our consciousness, to our
sense of self, the organ of our individuality. Our brain is the part of us that
gives us intelligence, curiosity and feelings.
The field of neuroethics is divided in two main subfields: ethics of
neuroscience and neuroscience of ethics. In this presentation, a map of the
ethics of neuroscience field will be presented, with comprehensive overview
of issues that rise from monitoring and manipulating the brain, as
well as the fact that the brain is the organ of the mind.
NEUROETIKA: SPECIFIČNOSTI NEUROZNANOSTI I
ETIČKA PITANJA VEZANA UZ NEUROZNANOST
O etičkim se implikacijama neuroznanosti piše već dugo; međutim,
početak 21. stoljeća donio je eksponencijalan rast u interesu za ovo područje.
Ovaj interes je rezultirao brojnim skupovima, publikacijama, knjigama
i organizacijama koje su posvećene ovoj temi. Rasprave o poboljšanju ili
djelovanju na mozak izazivaju gorljive reakcije u prvom redu zbog toga što
je mozak organ vezan za našu svijest, naše poimanje sebe, zbog činjenice
da je mozak organ naše individualnost, daje nam inteligenciju, radoznalost,
osjećaje.
Glavna raspodjela područja neuroetike je na neuroznanost etike i etiku
neuroznanosti. U predavanju će biti prikazana mapa područja etike neuroznanosti,
sveobuhvatan pregled problema koje obuhvaća, a koji proistječu
kako iz postupaka za praćenje i manipulaciju mozga, tako i iz onih koji
proizlaze iz činjenice da je mozak organ uma.
81

IGOR ETEROVIĆ
Faculty of Medicine, University of Rijeka, Hrvatska
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska
IMMANUEL KANT AND MEDICINE
Relations between Immanuel Kant and medicine could be investigated
on many grounds and from different perspectives. First, Kant’s observations
about his personal health condition and habits related to his health
have historical importance, mostly for Kant’s biographers. Second, these
observations are significant also for the historians of medicine, engaged in
the research of Kant’s place in the Enlightenment’s influence on medicine
as a science. Third, connections can be drawn directly from the impact of
entire Kant’s philosophy and his influence on biomedical science (including
current one).
It is argued that the last dimension is the most valuable. It is emphasized
that Kant’s philosophical impact on (bio)medicine should not be
considered too narrowly (e.g. influence on medical ethics), because his
entire opus can give us many valuable insights related to broader issues in
(bio)medicine (e.g. in epistemological and ontological issues).
IMMANUEL KANT I MEDICINA
Veze između Immanuela Kanta i medicine mogu biti istraživane na
mnogo osnova i iz različitih perspektiva. Prvo, Kantova opažanja o stanju
osobnog zdravlja i zdravstvenih navika imaju povijesno značenje,
uglavnom za Kantove biografe. Drugo, ta opažanja su značajna također
za povjesničare medicine, uključene u proučavanje Kantova mjesta u prosvjetiteljskom
utjecaju na medicinu kao znanost. Treće, veze mogu biti
povučene direktno iz odjeka čitave Kantove filozofije i njenog utjecaja na
biomedicinske znanosti (uključujući onu današnju).
Argumentira se da je posljednja dimenzija najvrednija. Naglašava se
da Kantov filozofski utjecaj na (bio)medicinu ne smije biti razmatran preusko
(npr. utjecaj na medicinsku etiku), jer nam njegov cjelokupni opus
može dati mnoge vrijedne uvide vezane za šira pitanja (bio)medicine (npr.
za epistemološka i ontološka pitanja).
82

HEDA FESTINI
Rijeka, Hrvatska /
Rijeka, Croatia
BIOETIKA I FILOZOFIJA BIOLOGIJE
Biologija je temeljna disciplina pluridiomenzionalnosti bioetike. Filozofija
biologije je, pak, važna (glavna) smjernica integrativnosti bioetike.
Osnovni pokazatelji filozofije biologije su: autonomnost/neautonomnost
biologije (pluridimenzionalizam); zakoni biologije; metode istraživanja
(pravac integrativnosti); kreacionizam/antikreacionizam (mutacije/proteinska
sinteza, automatizmi: uzročnost – promicanje evolucijske medicine);
imunološki sustav (teorija integriteta, prijenosi signala i odgovori organizma,
samoobnavljanje DNK, promjena destruktivne molekule virusa u
organizmu u obrambeno-aktivnu), itd.
Treba biti uočljivo koja su od tih važnih pitanja od bitnog interesa u
biologiji kao temeljnoj smjernici bioetike, te ukazati na put od biologije k
etici.
BIOETHICS AND PHILOSOPHY OF BIOLOGY
Biology is the fundamental discipline of the pluridimensional field
of bioethics. Philosophy of biology is an important (or rather the main)
branch of research that supports the integrativity of bioethics. The basic
indications of philosophy of biology are: autonomy or dependency of biology
(cf. pluridimensionality); biological laws; investigation methods of
biology (the line of integrativity); creationism/anti-creationism (mutations/
protein synthesis, automatisms: causation – the promotion of evolutionary
medicine); immunological system (the theory of integrity, signal transmission
and response of the organism, self-regeneration of DNA, deactivation
of the attacking molecule of a virus, as well as its transformation into a
defence molecule), etc.
It has to become visible which of these important questions are of the
essential interest in biology as the fundamental discipline of bioethics, and
we need to show the path from biology to ethics.
83

ALEKSANDRA FRKOVIĆ
Rijeka, Hrvatska /
Rijeka, Croatia
ULOGA EMPATIJE U KOMUNIKACIJI
LIJEČNIK–PACIJENT
Sve veći broj liječnika prepoznaje važnost suosjećanja s pacijentom.
Empatija čini osnovu angažirane komunikacije između liječnika i pacijenta,
smanjuje pacijentovu napetost, omogućuje egzaktnije postavljanje
dijagnoze i povećava terapijsku učinkovitost u zdravstvenoj skrbi. Pažljivo
slušanje, razumijevanje stanja i osjećaja pacijenta je bitan preduvjet za sve
daljnje postupke.
U medicinsko-bioetičkoj edukaciji ukazuje se na činjenicu da pacijenti
ne samo očekuju, već i traže empatiju od svojih liječnika. U sklopu poučavanja
vještina komunikacije treba se što ranije započeti s učenjem empatije.
To umijeće ne može se postići samo teorijskim učenjem te na osnovu
promatranja i oponašanja starijih liječnika. Empatija je dio osobnosti svakog
pojedinca i izgrađuje se kroz dugogodišnju praksu.
THE ROLE OF EMPATHY
IN PHYSICIAN–PATIENT COMMUNICATION
A growing number of physicians are recognizing the importance of
empathy with the patients. Empathy makes the basis of engaging communication
between the physician and the patient, reduces the patient’s strain,
provides more exact diagnosis and increases the therapeutic efficiency in
health care. Listening carefully, understanding the situation and emotions
of the patient is an essential prerequisite for all further proceedings.
Bioethical medical education points to the fact that patients not only
expect but also seek empathy from the doctors. As one of the parts of teaching
communication skills is learning empathy, and it should start as early
as possible. This skill can not be achieved only by theoretical learning and
observation and imitation of older doctors. Empathy is a part of the personality
of each individual and it builds up through years of practice.
84

LIDIJA GAJSKI
Dom zdravlja Zagreb-Centar, Zagreb, Hrvatska /
Health Center Zagreb-Center, Zagreb, Croatia
SUVREMENI LIJEKOVI –
PITA LI TKO ZA UČINKOVITOST?
Potrošnja lijekova u stalnom je porastu. Najviše novca troši se na pripravke
za srčanožilne bolesti. Objektivna analiza otkriva da je njihova
učinkovitost za velike populacije ljudi koji ih uzimaju skromna ili je uopće
nema. Preparati za snižavanje tlaka, masnoće i aspirin smanjuju vjerojatnost
kardiovaskularnih događaja u ljudi s vaskularnom bolešću s oko 4%
na 2,5–3%, a u onih bez vaskularne bolesti s oko 0,8% na 0,5% godišnje.
Općenito govoreći, antihipertenzivi ne produžuju život. Žene nemaju koristi
od hipolipemika. Stroga se regulacija šećera u krvi isplati tek svakom
dvjestotom dijabetičaru na godinu. U jednostavnoj hipertenziji jeftini
diuretici uvedeni prije pedeset godina jednako su djelotvorni kao najnovije
klase antihipertenziva, a novi inzulini ne samo da nisu ništa bolji od starije
generacije, nego ni od svinjskih inzulina. I drugi često propisivani lijekovi,
poput onih za osteoporozu, depresiju, zloćudne bolesti, kao i cjepiva,
zahtijevali bi temeljito preispitivanje potrebe za primjenom. Zašto se naše
znanje i predodžba o lijekovima toliko razlikuju od njihove stvarne vrijednosti?
MODERN DRUGS –
WHAT ABOUT THE EFFECTIVENESS?
Consumption of drugs has been constantly rising. Most of the money is
spent on the treatment of cardiovascular diseases. Objective analysis shows
very modest or non-existent effectiveness in large population of their users.
Blood pressure and fat-lowering drugs, as well as aspirin reduce the risk of
cardiovascular events in people with vascular disease from approximately
4% to 2.5–3%, and in those without vascular disease from approximately
0.8 to 0.5% per year. In general, antihypertensives do not prolong life.
Hypolipemics are useless in women. Strict regulation of blood sugar pays
off to only one in two hundred diabetics per year. In the non-complicated
hypertension cheap diuretics introduced fifty years ago are equally effica-
85

cious as the newest classes of antihypertensives; new insulins are no better
than the older generations, including porcine insulins. A lot of other popular
medicines, like those prescribed for osteoporosis, depression, malignant
diseases, as well as the vaccines, also need the thorough reassessment of
their use. How come our knowledge and perception of the drugs differs so
much from their real value?
MARTA GOLD, SANDRA KANTAR, KRISTINA SVRŽNJAK
Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, Hrvatska /
College of Agriculture at Križevci, Croatia
BIOETIČKI ASPEKTI UPORABE KONOPLJE
Konoplja je etnobotanička biljka koja je široko rasprostranjena i uporabljiva
diljem svijeta. Bioetički aspekti uporabe konoplje ogledaju se u
njezinoj medicinskoj primjeni koja razvija dilemu medicinskog, pravnog
i društvenog tretmana konoplje. U nekim zemljama Zapadne Europe konoplja
se već koristi u medicinske svrhe, za razliku od Hrvatske gdje je
konoplja kao biljka stigmatizirana i zakonski sankcionirana, čime je onemogućena
njena šira društvena, medicinska i druga uporaba. Iz tog razloga
važno je senzibilizirati javnost za korištenje konoplje kao lijeka, koje će
biti dostojanstveno za pacijente, društveno prihvatljivo i zakonski regulirano.
BIOETHICAL ASPECTS OF HEMP
Hemp is a botanical herb that is widely available and usable all around
the world. Bioethical aspects of the use of hemp are reflected in its medicinal
application, which develops dilemma for medicinal, legal and social
treatment of hemp. Some countries of Western Europe are already using
cannabis for medicinal purposes, as opposed to Croatia, where the hemp
plant is stigmatized and legally sanctioned to prevent its wider social, medicinal
and other uses. For this reason it is important to sensitize the public
for the use of hemp, so patients could use it with dignity as a socially acceptable
and legally regulated medicine.
86

NADA GOSIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
Faculty of Medicine, University of Rijeka, Croatia
SADRŽAJNE I METODOLOŠKE PERSPEKTIVE
U POLITIČKIM DOKUMENTIMA POLITIČKIH STRANAKA
U REPUBLICI HRVATSKOJ
Svrha rada: Istražiti pluralizam perspektiva i orijentacija u sagledavanju
i rješavanju bioetičkih problema i pitanja u političkim dokumentima
parlamentarnih stranaka u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, u temeljnim
političkim dokumentima parlamentarnih stranaka Republike Hrvatske
utvrdit će se sadržajne perspektive u bioetičkom problemskom području
biomedicine i zdravstva te istražiti načini rješavanja bioetičkih problema.
Očekivani rezultati: Broj sadržajnih i metodoloških perspektiva u
dokumentima političkih stranaka ukazat će na njihovu zainteresiranost
za rješavanje bioetičkih problema. Zahtjevi za pluriperspektivnim i integrativnim
pristupom pokazat će spremnost političkih stranaka za mobilizaciju
svih subjekata društva za postizanje jednakog prava na zdravlje te
za podizanje kvalitete zdravstvenih usluga i uvjeta za osiguranje zdravog
življenja. Dobivenim rezultatima trebale bi se prepoznati parlamentarne
stranke u Hrvatskoj koje se zalažu za profesionalnost, etičnost i depolitizaciju
zdravstva.
CONTENT-RELATED AND METHODOLOGICAL
PERSPECTIVES IN POLITICAL DOCUMENTS OF
POLITICAL PARTIES IN THE REPUBLIC OF CROATIA
Purpose of work: To research the pluralism of perspectives and orientations
in the observation and solution of bioethical problems and issues
in political documents of parliamentary parties in the Republic of Croatia.
Subsequently, in the fundamental political documents of parliamentary parties
of the Republic of Croatia, content-related perspectives in the bioethical
problem field of biomedicine and health care will be established and
methods for solving bioethical problems will be investigated.
Expected results: The number of content-related and methodological
perspectives in documents of political parties will point out to their inter-
87

est for the solution of bioethical problems. Requests for a pluriperspective
and integrative approach will show the readiness of political parties for a
mobilisation of all subjects of society for the achievement of equal rights
to health and for raising the quality of health services and conditions for
securing a healthy living. The obtained results should help recognise those
parliamentary parties in Croatia that stand up for professionalism, ethicalness
and depoliticisation of health care.
SAFVET HALILOVIĆ
Islamski pedagoški fakultet, Univerzitet u Zenici, Bosna i Hercegovina /
Islamic Pedagogical Faculty, University of Zenica, Bosnia and Herzegovina
BIOETIČKA PITANJA U FETVAMA
ŠEJHA AL-QARADAWIJA
Al-Qaradawi je suvremeni islamski učenjak i najutjecajniji muftija današnjice.
Zagovornik je umjerenog pravca u tumačenju islama (wasatiya),
koji ne dozvoljava bilo kakav ekstremizam.
Rad tretira fetve (pravna rješenja na osnovama islamskih izvora) šejha
Al-Qaradawija u kojima su razmatrana tri važna pitanja bioetike: transplantacija
organa, eutanazija i abortus. Dani su odgovori na sljedeće zapitanosti:
da li je muslimanu dozvoljeno da donira za vrijeme života organ ili dio
tijela radi transplantacije? Ako je odgovor potvrdan, da li je to apsolutno
dozvoljeno ili postoje određeni uvjeti? Da li je doniranje dozvoljeno samo
bližnjem, isključivo muslimanu ili bilo kojoj osobi? Ako je dozvoljeno,
da li je dozvoljena prodaja? Da li je dozvoljeno davanje organa poslije
smrti s obzirom na to da i umrla osoba ima status nepovredivosti? Je li to
pravo osobne naravi (oporuka) ili je prepušteno obitelji? Da li je državi
dopušteno da od nastradalih uzme organe radi spašavanja drugih ljudi? Je
li dozvoljeno presađivanje organa od životinje?
Na ova, kao i na pitanja eutanazije i abortusa, Al-Qaradawi je dao detaljne
odgovore na osnovama islamskih izvora. Rad omogućava sagledavanje
bioetičke problematike iz horizonta islamskog nauka.
88

BIOETHICAL ISSUES IN THE FATWAS OF
SHAYKH AL-QARADAWI
The paper discusses fatwas (legal opinions based on Islamic sources)
of a leading Islamic scholar today, shaykh Al-Qaradawi, regarding three
major issues in bioethics: organ transplantation, euthanasia and abortion.
He answers the following questions: is a Muslim allowed to donate, during
his lifetime, an organ or part of his body for transplantation? If the answer
is yes, is that absolutely permissible or is it a subject to certain conditions?
Is it permissible to donate an organ only to one’s relative, or only to another
Muslim, or to any person? If such a donation is allowed, is it also
acceptable to offer body organs for sale? Is organ donation after death acceptable,
given the status of inviolability of the deceased person? Is this an
individual right of a person (will) who wishes to donate parts of his body
after his death, or does the decision rests with his family? Is it allowed for
state authorities to take away body organs from the deceased citizens in
order to save other citizens’ lives? Is it permissible to transplant organs
from animals to humans?
Al-Qaradawi provided detailed answers for these questions, as well as
the questions of euthanasia and abortion, based on Islamic sources. The
paper enables us to understand bioethical issues within the framework of
Islamic teachings.
JANA HODŽIĆ
Zagreb, Hrvatska /
Zagreb, Croatia
FRIGANIZAM (FREEGANISM) –
ANTIKONZUMERISTIČKA SUBKULTURA
Friganizam (freeganism) je antikonzumeristički pokret nastao kao reakcija
na rasipanje resursa kapitalističkih društava. To je subkultura koja
se zalaže za zajedništvo, solidarnost, dijeljenje dobara i slobodu, što je u
suprotnosti s društvom temeljenom na materijalizmu, kompeticiji i pohlepi.
Friganizam je uglavnom urbani stil života, to je pokušaj uspostavljanja
kontrole nad vlastitim životom tako što se na najmanju moguću mjeru
89

svodi participiranje u konvencionalnoj kapitalističkoj ekonomiji. Friganisti
(freegans) svoje životne potrebe zadovoljavaju na načine koji su suprotstavljeni
društveno prihvaćenim normama ponašanja, koji su ponekad
protuzakoniti i društveno sramotni. To su, na primjer, kopanje po kontejnerima,
zauzimanje napuštenih zgrada, razmjena dobara, gerilsko vrtlarenje.
Friganizam zagovara samoodrživost te, kao i environmentalizam, što
manju produkciju otpada i destrukciju prirode.
FREEGANISM –
AN ANTI-CONSUMERIST SUBCULTURE
Freeganism is an anti-consumerist movement, formed as a reaction to
the waste of resources of capitalist societies. It is a subculture that stands
for community, solidarity, sharing, and freedom, which is in contrast to the
society based on materialism, competition and greed. Freeganism is mainly
an urban lifestyle; it is an attempt of acquiring control over ones life by
minimizing participation in conventional capitalist economy as much as
possible. Freegans satisfy their needs in ways that are opposed to socially
accepted norms of behaviour, which are sometimes illegal and socially embarrassing.
These are, for example, dumpster diving, squatting, exchange
of goods, guerilla gardening. Freeganism advocates sustainability, and as
environmentalism does, minimal production of waste and destruction of
nature.
NUSRET ISANOVIĆ
Islamski pedagoški fakultet, Univerzitet u Zenici, Bosna i Hercegovina /
Islamic Pedagogical Faculty, University of Zenica, Bosnia and Herzegovina
BIOETIKA U DOBU ZABORAVA ČOVJEKA
Naš svijet je dospio u najkritičniju fazu svog postojanja. U njemu su
na smrt ugroženi priroda, čovjek i život, opasnosti i prijetnje suspendiraju
nadu i svladavaju spasonosnost. Svijetom upravljaju i o njegovoj sudbini
odlučuju intelektualno neprosvijetljene, nemoralne i neograničeno pohlepne
osobe koje se ponašaju kao da im je dopušteno sve što je moguće. Znanost
i tehnika se nastavljaju nesuzdržano razvijati, bez moralne kontrole i
90

stvarne svrhe za čovjeka. Najopasnijim se nadaje gubitak svijesti o istinskom
značenju čovjeka i višem smislu života. Ono najvrednije u svijetu
ljudskog opstanka izloženo je diktatu logike biološkog redukcionizma,
lišavano svake duhovne okomice i ontološke hijerarhije bića. Izgleda da
čovjek, nakon zaborava Boga, živi opasni zaborav sebe, da gubi sposobnost
da ozbiljuje puninu svoje ljudskosti i da se punoljetno brine o svom
dostojanstvu. Zaboravio je da je on smisao Zemlje i svrha života na njoj.
U radu autor obrazlaže stav po kojem bi središnja zadaća suvremenog
filozofskog, teološkog i, napose, etičkog mišljenja trebalo biti rehabilitiranje
svijesti o fundamentalnom značenju čovjeka i višem smislu života. On
argumentira zbog čega bi to trebala biti i središnja zadaća bioetike.
BIOETHICS IN THE AGE OF OBLIVION OF MAN
Our world has reached the most critical phase of its existence. The
nature, man and life are endangered to death; dangers and threats are suspending
the hope and suppressing the possibility for salvation. The fate
of the world is decided and it is governed by intellectually unenlightened,
immoral and greedy people who act as if they are allowed everything that
is possible. Science and technology continue to develop without any restraints
or moral control, and disregard the real purpose of man. However,
the most dangerous seems to be the loss of consciousness about the true
meaning of man and the higher meaning of life. Most valuable aspects in
the world of human existence are exposed to the dictates of logic, biological
reductionism, being deprived of spiritual axis and ontological hierarchy
of being. It seems that the man, after the oblivion of God, is dangerously
starting to forget oneself, to lose the ability to actualize the fullness of her/
his own humanity and to maturely care about her/his dignity. The man has
forgotten that he is the meaning of Earth and the purpose of life on it.
The author elaborates on his position that the central task of contemporary
philosophical, theological and, especially, ethical thinking should be
the rehabilitation of awareness of the fundamental importance of man and
the higher meaning of life. He argues why that should be the central task
of bioethics.
91

ORHAN JAŠIĆ
Srednja medicinska škola Jezero, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /
Jezero Medical High School, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
PHILOSOPHICAL-THEOLOGICAL VIEW
ON PRECAUTIONS OF CONSUMING GMO
FROM THE ASPECT OF ISLAM
Philosophy and theology are often trying to figure out the most pressing
contemporary problems, among which is undoubtedly the appearance
transgenically modified organisms. Food and some medicines which are
derived from genetically modified organisms have become a daily routine
in the human diet and treatment of disease.
Islam is the second largest monotheistic world religion with a huge
population, which is a very important factor at the neo-liberal market.
This paper analyzes, from the philosophical and Islamic theological
point of view, issues related to the use of GMO products in daily diet and
treatment of disease. An outline of standpoints on the GMO according to the
basic authoritative Islamic sources such as Qur’an and Hadith is presented.
It is followed by the description of the basic precautions and prohibitions,
called the protection of life by Islamic theological-legal doctrine, because
healthy life is the fundamental value ​within the Islamic way of life.
FILOZOFSKO-TEOLOŠKI POGLED
NA PREDOSTROŽNOST KONZUMIRANJA GMO
S ASPEKTA ISLAMA
Filozofija i teologija nerijetko pokušavaju odgonetnuti goruće probleme
suvremenosti, među kojima je nesumnjivo i pojava transgenetski modificiranih
organizama. Hrana i neki lijekovi koji potječu od genetski modificiranih
organizama postali su svakodnevnica u ljudskoj prehrani kao i
u tretmanu bolesti.
Islam je druga po veličini monoteistička svjetska religija s ogromnim
populusom koji predstavlja veoma bitan čimbenik na neoliberalnom tržištu.
U radu se analizira, iz filozofskog i islamskog teološkog rakursa, problematika
vezana za korištenje GMO produkata u svakodnevnoj prehrani
i tretmanu bolesti. Naznačen je pogled na GMO na osnovu osnovnih
92

islamskih izvora koji su mjerodavni i smjerokazni, a to su Kur’an i hadis.
Opisane su osnovne predostrožnosti i prohibicije koje islamski teološkopravni
nauk naziva zaštitom života, jer je zdrav život jedan od osnovnih
vrijednosti unutar islamskog načina života.
IVANA JEĐUD
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Education and Rehabilitation Sciences, University of Zagreb,
Croatia
DOPRINOS VIŠESTRUKIH PERSPEKTIVA
U RAZUMIJEVANJU RIZIČNOSTI KOD DJEVOJAKA
Područje rizičnosti kod djevojaka relativno je zanemareno u istraživačkom
i u teorijskom smislu. U nastojanju da se dobije šire shvaćanje ovog
društvenog fenomena i tzv. uporabno znanje, provedeno je istraživanje u
kojem se temeljem višestrukih perspektiva (znanstveno-teorijske, stručnjačke
i korisničke) kreira nova, utemeljena teorija rizičnosti djevojaka.
Istraživanjem je utvrđeno da različite perspektive daju specifičan doprinos
razumijevanju rizičnosti kod djevojaka, no da postoji konsenzus
perspektiva oko nekih, ključnih područja rizičnosti. Usporedba perspektiva
i njihovi specifični doprinosi, ukazuju na to da su pri bavljenju određenim
društvenim problemom (fenomenom) sve perspektive važne kako bi
se omogućio potpuniji uvid i razumijevanje određenog problema. Uvid i
usporedba perspektiva usmjerava nas i na identificiranje tzv. mrtvih kuteva
unutar pojedinih perspektiva, te na potrebu preusmjeravanja točke gledišta
na neke nove aspekte koji nastaju iz drugih perspektiva.
MULTIPLE PERSPECTIVES CONTRIBUTION
IN UNDERSTANDING RISK IN YOUNG FEMALES
The phenomena of risk areas in young female population is a relatively
neglected in research, as well as in theory. In effort to gain a broader understanding
of this social phenomenon and gaining the so-called actionable
knowledge, research was conducted on the basis of multiple perspectives
93

(scientifically-theoretical, professionals’ and users’) which grounded a new
theory on the characteristics of risk among young females, is proposed.
The results showed that different perspectives provide a specific contribution
to the understanding of risk among girls, but also that there is a
consensus about the key risk areas. Comparison of perspectives and their
specific contributions suggest that when dealing with certain social problems
(phenomena), all perspectives are important in order to have a more
complete insight and understanding of specific problems. Insight and comparison
of perspectives also contribute to the identification of the so-called
“blind spots” within a specific perspective, and the need to redirect the
point of view on some new aspects which arise from other (different) perspectives.
ŽELJKO KALUĐEROVIĆ
Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia
ZNANOST IZMEĐU MOGUĆNOSTI I ZBILJNOSTI
Premda rezultati znanstvenih dostignuća primarno tendiraju ka progresu
i ostvarenju najviših ljudskih vrijednosti, oni u isti mah mogu imati
negativne pa i katastrofalne posljedice. Utilitarističkim i redukcionističkim
rezoniranjem znanstvenika može biti doveden u pitanje opstanak ljudske
vrste i same planete. Postojeće, pretežno heteronomne zabrane, iako potrebne,
nisu dovoljne ukoliko kod samih znanstvenika ne bude razvijana svijest
da trebaju slijediti opća humanistička moralna načela i načela znanstvene
kritičnosti. U složenim vremenima snaženja socijalnih i tehničko-tehnoloških
efekata znanosti, potrebno je (bio)etički kodificirati pitanje društvene
odgovornosti znanstvenika, koje zbog njegove adekvatne interiorizacije
mora biti integralni dio njihove paideje od najranijih dana. Odgovarajući
interdisciplinarni i pluriperspektivni pristup treba rezultirati drugačijim i
delikatnijim odnosom samih znanstvenika prema mogućnostima vlastite
znanstvene discipline i značaju njenih učinaka, a ipak ne treba biti razlog
za odustajanje od važnih projekata.
94

SCIENCE BETWEEN POTENTIALITY AND ACTUALITY
Although the results of scientific achievements have a primary tendency
toward progress and realization of the highest human values, at the
same time they can also have adverse, even catastrophic consequences. The
utilitarian and reductionist reasoning of scientists may bring into question
the survival of human kind and planet itself. The existing predominantly
heteronomic prohibitions, although necessary, are not sufficient unless the
consciousness of the scientists themselves is raised to the level of adhering
to general humanist moral postulates and postulates of scientific criticism.
In complex times of intensifying social, technical and technological effects
of science it is necessary to (bio)ethically codify the issue of the social
responsibility of scientists, which due to its adequate interiorization has to
be an integral part of their paideia since the very beginning. An adequate
interdisciplinary and pluri-perspective approach should result in a different
and more delicate attitude of the scientists themselves towards potentiality of
their own scientific discipline and significance of its performance; however,
they should not become a reason to abandon important projects.
SILVANA KARAČIĆ
Lječilište »Sveti Križ«, Trogir, Hrvatska /
Sveti Križ Clinic, Trogir, Croatia
DJECA PROMATRAČI U KRUGU NASILJA
I SOCIJALNA PODRŠKA
Svakodnevno smo suočeni s rastućim difuzno-agresivnim načinima
ponašanja, te zaprepašteni učestalim razbojstvima koja su počinili maloljetnici.
Nasiljem nisu obuhvaćeni samo napadači i žrtve, nego i djeca koja
promatraju nasilje. Izrazito stresno proživljavaju suosjećanje sa žrtvom
ili i sami sudjeluju u nasilju: navijanjem, odobravanjem, uključivanjem.
»Promatrači« su treća skupina vršnjaka koji indirektno i sami sudjeluju
u činu zlostavljanja. Mogu pomagati i ohrabrivati osobu koja inicira zlostavljanje,
iz straha se čak pridružuju nasilnicima kako bi sebe zaštitili ili
mogu suosjećati sa žrtvom. Na osnovi iznesenih problema cilj je istraživanja
bio ispitati djecu promatrače nasilja koliko suosjećaju sa žrtvom, a
95

koliko se i sami pridružuju napadu, te utvrditi stupanj socijalne podrške
među školskom djecom. Ovo istraživanje obuhvatilo je 120 djece Osnovne
škole »Ostrog« u Kaštelima.
Rezultati pokazuju da djeca promatrači više podrške iskazuju prema
nasilniku nego prema žrtvi. Važno je rano uočiti nasilne oblike ponašanja
te se pravilno i senzibilno odnositi prema njima; od velike je važnosti prepoznati
i zaustaviti nasilje vršnjaka. To podrazumijeva pružanje pomoći
djeci koja trpe nasilje i djeci koja ga čine, ali i djeci koja su promatrači,
svjedoci nasilja.
CHILDREN OBSERVERS IN THE CIRCLE OF VIOLENCE
AND SOCIAL SUPPORT
We are faced with increasingly wide-spread anti-social behaviour and
frequent assaults by underage perpetrators. Not only the perpetrator and the
victim are affected by it, but also the children that have observed violence.
They experience empathy with the victim but also can participate in violence
by cheering, approving, getting involved. “Observers” are the third
peer group that participates in the act of violence indirectly. They might
help out and encourage the person who initiates violence. Driven by fear,
they even join the perpetrators, to protect themselves, at the same time
sympathizing with the victim. On the basis of the above outlined issues, the
aim of this research is to establish in which way the children observers of
violence are getting involved with violence and the extent of social support
amongst school children. The research was conducted on 120 children in
Primary school “Ostrog” in Kaštela.
Results are showing that the children who observe violence express
more support to the perpetrator than to the victim. It is important to recognize
the violent behaviours and treat them sensibly, as well as to stop
peer violence. This includes activities aimed not only at children that are
victims of violence and the perpetrators, but also to those children who are
observers and witnesses of violence.
96

MARINA KATINIĆ
Zagreb, Hrvatska /
Zagreb, Croatia
EUTHANASIA AND DYSTHANASIA
IN PERSPECTIVE OF LOGOTHERAPY
In the framework of the euthanasia/dysthanasia debate, natural and medical
sciences do not address the issue of meaning of suffering, pain and death,
placing it out of their methodological reach. Neither do humanities, according
to the postmodern understanding of the impossibility of metaphysics,
pose the question about meaning, coinsidering it insensible and pathetic.
However, in the clinical experiences – those of the terminal patients
– that question remains up-to-date.
Viktor Frankl’s logotherapy does not display just a psychotherapeutical
technique, but a psychological-philosophical anthropology which has
grown out of author’s border-situation of the Nazi concentration camps and
its existential analysis. In this perspective, an instinct is noted as specifically
human – will to meaning. Existential frustration requires a self-transcending
act, whereas a chance to achieve the meaning of suffering lies in
man’s capacity to take an attitude towards the suffering itself.
EUTANAZIJA I DISTANAZIJA
U PERSPEKTIVI LOGOTERAPIJE
U raspravi o moralnoj opravdanosti eutanazije i/ili distanazije prirodne
i medicinske znanosti ne postavljaju pitanje o smislu patnje, boli i umiranja,
budući da je ono izvan njihova dohvata. Ni humanistika, sukladno
postmodernističkoj tezi o nemogućnosti metafizike, pitanje o smislu
uglavnom ne postavlja jer je besmisleno i patetično. Međutim, u kliničkom
iskustvu terminalnih bolesnika ono ostaje aktualno.
Logoterapija Viktora Frankla ne predstavlja samo psihoterapijsku tehniku,
nego psihologijsko-filozofsku antropologiju koja izrasta iz autorove
granične situacije koncentracijskih logora i njezine egzistencijske analize.
U toj perspektivi, specifično je ljudski nagon, o kojemu ovisi vitalnost
psihofizikuma, volja za smislom. Na egzistencijsku frustraciju odgovara
se samonadmašivanjem, a šansa ostvarivanja smisla patnje ostvaruje se u
stavu koji čovjek prema patnji može zauzeti.
97

IVICA KELAM
Osnovna škola »Šećerana«, Beli Manastir, Hrvatska /
Primary School “Šećerana”, Beli Manastir, Croatia
GMO IZMEĐU MITA I STVARNOSTI
Slučaj argentina
Pod ovim naslovom želimo progovoriti o problematici GMO-a na primjeru
jedne zemlje koja je najdalje otišla u prihvaćanju GMO-tehnologije.
Iako se GMO-tehnologija prikazuje kao jedino rješenje za problem gladi
u svijetu i sve veću ekološku katastrofu, iskustva iz zemalja koje su usvojile
GMO-tehnologiju su zabrinjavajuća. U našem radu želimo se posebno
osvrnuti na Argentinu kao primjer zemlje koja je oduševljeno prihvatila
GMO-tehnologiju ne razmišljajući o posljedicama. Argentina je 15 godina
nakon uvođenja GMO-kultura u poljoprivredu postala zemlja ovisna o
GMO-monokulturama, posebno RR soji. Želimo istražiti sve aspekte potpune
ovisnosti poljoprivrede o GMO-usjevima, s posebnim naglaskom na
negativne aspekte. Mnogi problemi izlaze na vidjelo: od prevelike upotrebe
herbicida koji negativno utječu na biološku raznovrsnost i imaju negativan
utjecaj na ljudsko zdravlje i zdravlje životinja sve do problema masovne
sječe šuma pa čak i pojave gladi. Argentina je poučan primjer za Hrvatsku,
u svjetlu sve glasnijih zahtjeva za uvođenjem GMO-usjeva u poljoprivredu,
iz kojeg mjerodavna tijela mogu izvući pouke.
GMO BETWEEN MYTH AND REALITY
The Case of Argentina
Under this title we want to talk about the GMO issue in the case of
a country that has gone furthest in the acceptance of GMO technology.
Although GMO technology appears as the only solution to the problem of
world hunger and the growing environmental disaster, the experiences of
countries that have adopted GMO technology are worrying. In our work
we want to make special reference to Argentina as an example of a country
that has enthusiastically adopted GMO technology without considering the
consequences. Argentina 15 years after the introduction of GMO crops in
agriculture has become a country dependent on the particular GMO mo-
98

noculture RR soybean. We investigate all aspects of total dependence on
agriculture of GMO crops with special emphasis on the negative aspects.
Many of the problems include: the excessive use of herbicides that have a
negative impact on biodiversity, as well as on human and animal health, the
case of massive deforestation and even famines. Argentina is an instructive
example for Croatia in the light of ever-growing demands for the introduction
of GMO crops in agriculture, from which the relevant authorities
could draw lessons.
GÁBOR KOVÁCS
Institute for Philosophical Research, Hungarian Academy of Sciences,
Budapest, Hungary /
Institut za filozofska istraživanja, Mađarska akademija znanosti,
Budimpešta, Mađarska
NOTIONS OF NATURAL AND ARTIFICIAL
IN THE PHILOSOPHY OF HANNAH ARENDT
Modernity, in philosophical and sociological literature, has ‘traditionally’
been presented as the age when artefacts supplant nature and destroy
the originally given natural environment. The process of modernization,
from this point of view, is the process of denaturalization. This widely
shared conviction has basically been questioned by Hannah Arendt. During
the centuries of modern age, in the detriment of the commonly created
and uphold human world, process of re-naturalization has been taking
place, argues Arendt. This means, seen from other aspect, that modernity
is the age of world-alienation. It is one of the results of modern science
that human beings lose their confidence in the reliability of their senses.
The Arendtian critique of modernity, which has deeply been influenced by
Martin Heidegger’s philosophy, takes a difference between the notions of
earth and world. In Arendt’s theory technology is the main culprit for the
processes of re-naturalization. What are our relations, according to Arendt,
to earth and world and what kinds of obligations can be deduced from
them? These will be the main questions of my planned paper.
99

POJMOVI PRIRODNOG I UMJETNOG
U FILOZOFIJI HANNE ARENDT
Moderna se u filozofskoj i sociološkoj literaturi ‘tradicionalno’ predstavlja
kao doba u kojem artefakti zamjenjuju prirodu i uništavaju izvorno
dan prirodni okoliš. Proces modernizacije je, s ove točke gledišta, proces
denaturalizacije. Ovo široko prihvaćeno uvjerenje Hannah Arendt preispituje
u njegovim temeljima. Tijekom stoljeća modernoga doba, tvrdi Arendt,
proces re-naturalizacije bio je na djelu u gubitku zajednički stvorenoga i
podržavanoga ljudskoga svijeta. To znači, sagledano s drugog aspekta, da
je modernost doba alijenacije svijeta. Jedan je od rezultata moderne znanosti
i gubitak povjerenja ljudskih bića u pouzdanost vlastitih osjeta. Arendtina
kritika moderne, pod snažnim utjecajem filozofije Martina Heideggera,
razlikuje između pojmova zemlje i svijeta. U teoriji H. Arendt, tehnologija
je osnovni krivac za proces re-naturalizacije. Kakve su naše veze, prema
Arendt, sa zemljom i svijetom i kakve obveze se iz njih mogu deducirati,
osnovna su pitanja moga izlaganja.
BORIS KOZJAK
Hrvatska Lutrija, Zagreb, Hrvatska /
Croatian Lottery, Zagreb, Croatia
O NEKIM TEMELJNIM KATEGORIJAMA KOCKANJA –
VREMENU, PROSTORU I NOVCU
U najvećem broju tekstova o kockanju govori se o njemu kao materijalnom
fenomenu – kao obliku potrošnje, obliku razonode i legitimnom
obliku zabave u suvremenom kapitalističkom društvu. Kockanje je, međutim,
poseban tip potrošnje koji sadrži jedinstvenu iskustvenu komponentu.
Kod igara na sreću sadašnjost je od suštinskog značaja. Područje pozornosti
kockarâ definira se razvojem događaja na koji su uložili svoj novac.
Budući da nemaju utjecaja na sadašnjost, prošlost i budućnost nisu bitni za
iskustvo igranja kockarske partije u bilo kojem dijelu njezina odvijanja.
Doživljaj prostora, pak, neodvojivo je povezan sa doživljajem vremena,
jer onaj prvi definira naše »izvanjsko«, a potonji naše »unutarnje«
iskustvo.
100

Unatoč činjenici da većina kockara ne igra prvenstveno radi dobitka,
prisutnost novca je ipak bitna: novac je bitan kako bi igra imala smisao, jer
je on medij pomoću kojeg sudionici naznačuju svoje sudjelovanje u igri.
ON SOME BASIC CATEGORIES OF GAMBLING –
TIME, SPACE, AND MONEY
In the majority of works which deal with gambling, gambling is being
referred to as a material phenomenon; as a form of spending, a form of
spare time activity, and as a legitimate form of entertainment in the modern
capitalist society. However, gambling is a special type of expenditure that
contains a unique experiential component as well.
In games of chance, the present is of the essence. For gamblers, the
field of their attention is defined through the development of events on
which they have waged their money. Since they have no influence on the
present, then the past and the future also have no bearing on the gaming
experience in any portion of its course.
The perception of space, however, is inseparably tied to the perception
of time, because the former defines our “external” perception, whereas the
latter defines our “internal” perception.
Despite the fact that most gamblers don’t primarily play for the profit,
the presence of money is still important, however, as money is crucial in
giving the game its meaning, because money is the medium which the participants
use to claim their participation in the game.
MISLAV KUKOČ
Faculty of Philosophy, University of Split, Croatia /
Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska
INTEGRATIVE BIOETHICS AS ETHICS OF GLOBALIZATION
Globalization is a complex and controversial process of building the
world as a whole by creating a global institutional structures and global
cultural forms. It is disclosed as the free market-economic, social, democratic,
as well as moral integration of the world concerning certain core
101

humanistic values ​essential for the sustainable development of mankind
and life in general.
The concept of integrative bioethics as pluri-perspectivistic and interdisciplinary
area seeks to integrate the philosophical and scientific multidisciplinary
approach to the ethics of life with its various cultural and
civilizational dimensions. On the trail of this concept, integrative bioethics
is determined as an open field of ​encounter and dialogue of different sciences,
activities, worldview and cultural perspectives, in which the author
discusses the ethical issues of life as a whole in a global context. Such
integrative bioethics, with the global ethic (Weltethos) project, is seen as a
complementary model for a new ethics of globalization.
INTEGRATIVNA BIOETIKA KAO ETIKA GLOBALIZACIJE
Globalizacija je složen i proturječan proces izgradnje svijeta kao cjeline
stvaranjem globalnih institucionalnih struktura i globalnih kulturnih
oblika. Očituje se kao gospodarsko-tržišno, socijalno, demokratsko, ali i
moralno ujedinjenje svijeta oko nekih središnjih humanističkih vrijednosti
bitnih za održivi razvoj čovječanstva i života u cjelini.
Koncept integrativne bioetike kao pluriperspektivističkog i interdisciplinarnog
područja nastoji integrirati filozofski i znanstveni multidisciplinarni
pristup etici života s različitim njezinim kulturno-civilizacijskim dimenzijama.
Na tragu toga koncepta, integrativnu bioetiku određuje se kao
otvoreno područje susreta i dijaloga različitih znanosti, djelatnosti, svjetonazornih
i kulturnih perspektiva, u kojemu se promišljaju etička pitanja života
u cjelini i u globalnom kontekstu. Tako shvaćena, integrativna bioetika
se, uz projekt svjetskog ethosa (Weltethos), nadaje kao komplementarni
model za jednu novu etiku globalizacije.
102

DŽENANA KULUGLIJA 1 , AMER OVČINA 2 , SUVADA ŠVRAKIĆ 2
1
Porodično savjetovalište, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /
Family Counselling, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
2
Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
SUOSJEĆANJE I RAZUMIJEVANJE PACIJENTA –
BIOETIČKE DILEME
Općenito gledajući, identitet zdravstvenog radnika definiran je u relaciji
s bolesnikom kroz pomoć i podršku.
U stanju bolesti, pacijenti izražavaju strah, napetost, nestrpljenje, patnju,
izgubljenost, te se zdravstveni radnici neminovno moraju nositi s psihološkim
stanjima svojih pacijenata. Bolest kod većine pacijenata razvija
visoku osjetljivost i osjećaj ugroženosti koji otvara mnogo pitanja na koja
mogu odgovoriti samo profesionalci u zdravstvu.
Dugoročno promatrano, postavlja se etička dilema da li i koliko zdravstveni
radnik ima psihofizičkog kapaciteta da kontrolira psihološke krize
»stanja bolesti«, odnosno koliko se u jednom profesionalnom zdravstvenom
servisu zdravstveni radnik smije izložiti kontaminaciji »bolesničkog
stanja«. Poseban se etički problem nameće u situacijama kada je evidentno
da zdravstveni radnik nema osobine empatije za stanje bolesnika i njegove
obitelji, pa ponekad u svom »profesionalizmu« napravi dodatne povrede
koje će kod pacijenta i kod zdravstvenog radnika prouzrokovati određene
probleme.
COMPASSION AND UNDERSTANDING OF THE PATIENT –
BIOETHICAL DILEMMAS
Generally, the identity of a health care professional is defined in relation
to the patient through help and support.
In situations of disease, patients express fear, anxiety, impatience, pain,
disorientation, and health workers inevitably have to deal with the psychological
states of their patients. The disease in most patients develops high
sensitivity, sense of vulnerability that opens a lot of questions that only
health professionals can answer.
103

In the long run this poses the ethical dilemma of whether and how the
health professional has mental and physical capacity to control psychological
crisis of the “state of disease”. That is, the ethical dilemma is how
much can a health professional within his service be exposed to contamination
with “patients’ states”. A particular ethical problem arises in situations
when it is evident that health professionals do not have empathy for the
condition of patients and their families and sometimes their “professionalism”
creates additional injury to the patient and causes some problems for
the health professionals.
URŠULA LIPOVEC ČEBRON
Filozofski fakultet, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija /
Faculty of Philosophy, University of Ljubljana, Slovenia
ZDRAVSTVENI RADNIK – POLICIJSKI DOUŠNIK?
Pojedine europske države (Njemačka, Italija) prihvatile su zakonske
odredbe na osnovi kojih zdravstveni radnici moraju policiji prijaviti svoje
pacijente koji u tim državama nemaju pravni status. Zbog traženja medicinske
pomoći takvi bolesnici mogu biti zatvoreni u prihvatne centre za
strance i deportirani u države u kojima njihov život može biti ugrožen.
Unatoč protivljenju brojnih zdravstvenih radnika takvim zakonskim odredbama,
u nekim su zdravstvenim ustanovama te norme prihvaćene i provode
se. Prilog se bavi etičkim dilemama koje proizlaze iz takve »suradnje«
između policije i zdravstvenog osoblja. Ujedno nastojim ukazati na brojne
i raznovrsne posljedice takvih zakonskih odredbi, među kojima ističem bitno
promijenjen odnos neregistriranih (nedokumentiranih) migranata prema
zdravstvenim ustanovama, povećanu zdravstvenu rizičnost te populacije i
porast bolesti koje su u prošlosti u Europi iskorijenjene.
HEALTHCARE WORKER – POLICE INFORMER?
Some European countries (German, Italy) have introduced legal provisions
under which healthcare workers should declare their patients without
legal status in these countries to the police. In search of medical assistance,
consequently, these patients may be detained in Detention centers and deported
to the countries where their lives may be endangered.
104

Although many medical workers resisted such statutory provisions,
certain medical institutions still follow them. This paper deals with the
ethical dilemmas that arise from such “cooperation” between the police
and medical staff. At the same time different implications of such legal
provisions will be analyzed, including changing attitudes of undocumented
migrants towards health care institutions, major health risks of this population
and the increase in diseases that have historically already been
eradicated in Europe.
IGOR LUKIĆ
I. gimnazija, Zagreb, Hrvatska /
1st Gymnasium, Zagreb, Croatia
ČOVJEK NA PRIJELOMU EPOHA
I ODRŽIVA BUDUĆNOST
Svijet kakav poznajemo polako počinje nestajati. Način na koji čovjek
21. stoljeća misli o sebi i djeluje jednosmjerno je kretanje u smjeru katastrofe
i kolapsa čitave biosfere. U izlaganju se nastoji analizirati temeljne
probleme ove epohe koja se bliži svome kraju. Kako bi bio spreman za
izazove nove epohe, koja se nazire na horizontu, pred čovjeka se postavlja
zahtjevna ontološka i spoznajna zadaća. Ona se sastoji u promišljanju pitanja
»Tko je čovjek?« i »Koje je njegovo mjestu u svijetu?«. Kad ontološki
i spoznajni imperativi budu zadovoljeni, moguća je i etička i civilizacijska
obnoviteljska zadaća. Smjer u kojem treba krenuti je spoznaja ljudske
odgovornosti, a neprocjenjiv doprinos daje jedno relativno novo područje
razmišljanja i rješavanja problema koji se tiču života. Put kojim treba
krenuti nije lagan, međutim promjena smjera jedina je mogućnost održive
budućnosti za čovjeka, živa bića i okoliš.
MAN AT THE TURN OF EPOCHS AND
A SUSTAINABLE FUTURE
The world that we know is slowly beginning to disappear. The way that
the man of the 21 st century sees himself and acts is a one-way movement
towards disaster and a collapse of the entire biosphere. The presentation at-
105

tempts to analyze the underlying problems of this epoch, which is coming
to an end. To be ready for the challenges of a new epoch, which is looming
on the horizon, the mankind needs to reconsider the questions: “Who is
the man?”, and “What is his place in the world?”. Once these ontological
and cognitive imperatives are met, ethical and civilization tasks of renewal
will be possible. The notion of human responsibility is to be followed. A
relatively new area of thinking and life problem solutions is making a significant
contribution here. The path we need to follow is not easy; however,
a change of direction is the only option for the mankind, the living species
and the environment to have a sustainable future.
MILE MARINČIĆ 1 , BERISLAV ČOVIĆ 2
1
Srednja škola »Ivan Švear«, Ivanić Grad, Hrvatska /
Ivan-Švear-Gymnasium, Ivanić Grad, Kroatien
2
Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska /
National- und Universitätsbibliothek, Zagreb, Kroatien
MOGUĆI DOPRINOSI INTEGRATIVNE BIOETIKE
U PREMOŠĆIVANJU JAZA IZMEĐU VJERE I ZNANOSTI
U ovom radu pokušali smo prikazati vrijednost i značenje pojave bioetike,
točnije integrativne bioetike kao one koja može svojim doprinosom
pomoći u premošćivanju napetosti između vjere i znanosti (teologije i prirodnih
znanosti). Pokušali smo bioetički prinos prevladavanju tih napetosti
rasvijetliti kroz nekoliko bitnih točaka. Prije svega, u samim temeljima
(integrativne) bioetike, onako kako je ona ušla u hrvatski znanstveni krug,
naziremo jasne pokazatelje kako je njezin cilj omogućiti nam orijentaciju,
i to na temelju različitih polazišta (integrativnost, interdisciplinarnost,
transdiciplinarnost, perspektivnost, pluriperspektivizam) za što kvalitetniji
razvitak i opstanak svijeta i čovjeka. Osim toga, jasno treba podcrtati da
(integrativna) bioetika nije niti pokušavala niti pokušava biti neka »nova
religija«, nego je naprosto nastala kao pokušaj etičnoga odgovora na goruće
probleme koji se tiču čovjeka i svijeta, te njihova opstanka.
106

MÖGLICHE BEITRÄGE DER INTEGRATIVEN
BIOETHIK ZUR ÜBERBRÜCKUNG DER LÜCKE
RELIGION–WISSENSCHAFT
In dieser Arbeit haben wir versucht, den Wert und die Bedeutung der
Bioethik, genauer der integrativen Bioethik, zu zeigen, d.h. ihren Beitrag
zur Überbrückung der Spannungen auf der Ebene Religion–Wissenschaft
(Theologie und Naturwissenschaften). Wir haben versucht, den
bioethischen Beitrag durch einige wichtige Punkte zu klären. Vor allem
sehen wir in den Grundlagen der (integrativen) Bioethik – wie sie in den
kroatischen wissenschaftlichen Kreis eingetreten ist – klare Hinweise, dass
es ihr Ziel ist, uns aus verschiedenen Ausgangspunkten (Integrativität,
Interdisziplinarität, Transdisziplinarität, Perspektivität, Pluriperspektivismus)
eine Orientation in Richtung einer qualitativeren Entwicklung und
Existenz der Welt und des Menschen zu ermöglichen. Außerdem muss
klar unterstrichen werden, dass die (integrative) Bioethik weder versuchte,
noch versucht eine „neue Religion“ zu sein. Sie ist einfach als den Versuch
einer Antwort auf brennende Fragen des Menschen und der Welt und ihres
Daseins entstanden.
BRANISLAVA MEDIĆ, ZORICA NEŠIĆ, RADAN STOJANOVIĆ,
ZORAN TODOROVIĆ, MILICA PROSTRAN
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia
BIOETIČKI ASPEKTI FARMAKOTERAPIJE
RIJETKIH BOLESTI
Rijetke bolesti se javljaju na

lijekovi često mogu naći u slobodnoj prodaji u privatnim apotekama bez
odgovarajuće kontrole. Bilo bi značajno provesti anketu o stavovima liječnika,
farmaceuta i pacijenata kad je ovaj problem u pitanju.
BIOETHICAL ASPECTS OF PHARMACOTHERAPY
OF RARE DISEASES
Rare diseases occur in

However, even though this opinion is a recent part of the philosophy of
mind, historiography of philosophy knows similar theses in other contexts,
too. My historical example at the very end of my lecture is anthropology of
the fin de siècle positivism with an explicit argumentation for the parallelism
of the animal and human personalities. It is interesting that the formulation
of this theory and the first successful protest-movement for animal
rights in Central Europe were in synchrony in the year 1904.
PRAVA ŽIVOTINJA –
TEMELJENA NA ANTROPOLOŠKIM NAZORIMA
Neizbježan dio svake argumentacije za ljudska prava jest antropološki
aspekt; potrebno je formulirati problem razlike i sličnosti između životinjske
i ljudske osobnosti, životinjske i ljudske prirode. Moj pristup temelji
se na recentnom pojmu filozofije uma: ‘utjelovljeni um’. Prema mojoj hipotezi,
stavovi iz filozofije uma, povezani s ovim pojmom, mogu postaviti
argumentaciju za prava životinja temeljenu na sličnosti ljudske i životinjske
strukture tijela/uma.
Međutim, ovaj nazor je novi dio filozofije uma – historiografija filozofije
poznaje slične teze u drugim kontekstima. Moj povijesni primjer, kojeg
ću ponuditi na kraju izlaganja, je antropologija fin de siècle pozitivizma s
eksplicitnom argumentacijom za paralelizam životinjskih i ljudskih osobnosti.
Zanimljivo je da su se formulacija ove teorije i prvi uspješan protestni
pokret za prava životinja u središnjoj Europi pojavili sinkrono 1904.
godine.
VESELIN MITROVIĆ
Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Belgrade, Serbia
POBOLJŠANJE LJUDI KAO DRUŠTVENI CILJ
Transhumanizam opravdava upotrebu novih tehnologija poboljšanja,
ne samo u svrhu liječenja i kontrole bolesti, nego prije u svrhu poboljšanja,
usavršavanja ljudskih kapaciteta i osobina; u svrhu prelaska iz humanog u
posthumano društvo. Nasuprot tome stoje biokonzervativci koji izražava-
109

ju protivljenje ovakvim promjenama ljudi. Predstavnici »srednje struje«
smatraju da bi biokonzervativni stav, uz neprestan tehnološki rast, bio neodrživ,
jer jednom započeta istraživanja i njihovi efekti, kao što su poboljšanje
kvalitete i produžavanje života, teško mogu biti spriječeni, pogotovo
u razvijenim društvima tržišne privrede.
Imajući u vidu ova polazišta i govoreći jezikom sociološke imaginacije,
postavlja se pitanje: da li su razvijene zemlje spremne na promjenu
društveno-ekonomske i političke strukture ili je lakše postupno i progresivno
odobravati pojedinačne modifikacije uz kulturno suučesništvo? S tim u
vezi, pripadnici »srednje struje« ističu da izazov predstavlja istovremeno
praćenje patnje pojedinca i kritika i otpor sistemu koji tu patnju proizvodi.
HUMAN ENHANCEMENT AS A SOCIAL GOAL
Transhumanism justifies the use of the new enhancement technologies,
not just for the sake of treatment and disease control, but – more strongly
– for the sake of enhancing, improving human capacities and traits, and
transference from humanist to post-humanist society. Conversely, bioconservatives
express their opposition regarding these ways of changing human
beings. Representatives of the “middle approach”, on the other hand,
think that the constant growth of the technology renders the bioconservative
position untenable, because once the research is initiated in countries
of market economy, and once their effects, like the improvement of life
quality and greater life expectancy, are manifested; then it cannot be easily
obstructed.
Having in mind these standpoints, the language of sociological imagination
poses a following question: Are the developed countries ready to
change their socio-economic and political structures, or is it, in fact, easier
to gradually and progressively approve individual modification alongside
cultural complicity? Regarding these issues, spokesmen of the “middle
approach” point out that the challenge involves simultaneous observance
of individual suffering, as well as criticism and opposition to the system
that creates such suffering.
110

NADA MLADINA, ŽARKO MLADINA
Medicinski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Medicine, University of Tuzla, Bosnia and Herzegovina
NOVI ŽIVOT I BIOETIČKA PERSPEKTIVA
SOCIJALNE EMPATIJE
Socijalni kontekst, koji obuhvaća obitelj, ali se prostire i daleko izvan
nje, važan je za svako dijete (rođeno i nerođeno). U najmanju ruku, svaka
obitelj živi u susjedstvu i dio je šireg kulturnog miljea. Nerođeno dijete,
novi život, dolazi iz intrauterinog svijeta tišine, u kojem je nužno prihvaćeno,
u socijalnu sredinu koja u svakom, a pogotovo u bioetičkom pogledu,
ima različit nivo empatije prema tom događaju i konkretno djetetu kao
novom članu te socijalne sredine.
Socijalna podrška za dijete i za nove roditelje ovisi o stupnju razvoja
empatije i moralne odgovornosti uže i šire socijalne zajednice prema novoj
ulozi mladog para – bračnog ili izvanbračnog para, s već izgrađenim nivoom
odnosa u ulozi roditelja, koja bitno mijenja i odnos muškarca i žene i
njihov odnos prema zajednici. Također, socijalni kontakti roditelja i socijalna
empatija imaju općenito pozitivan odraz na fizičko i psihičko zdravlje
djeteta i roditelja. Stoga je potrebno izgraditi dobar nivo interakcija između
empatije roditelja, bliže obitelji i socijalne sredine.
NEW LIFE AND BIOETHICAL PERSPECTIVE OF
SOCIAL EMPATHY
Social context, which encompass the family, but also extends out of
family boundaries, is important for every child (born or still unborn). Least
to say, every family lives in local community of neighborhood and is also
a part of wider cultural environment. Unborn child, a new life, comes from
the intrauterine world of silence, where it is necessarily accepted, in a social
environment with various levels of empathy for this event and for a
child as a new member of this social environment, especially in a bioethical
perspective.
Social support for the child and for new parents depends on the level
of development of empathy and moral responsibility of social community
considering the new role of young couple, whether married or unmarried,
111

with previously built parental role, which essentially changes relationship
between man and woman and their relationship to the community. Also,
social contacts and social empathy have a positive response to the physical
and mental health both of child and its parents. Therefore, it is necessary
to create a good level of interaction between the empathy of parents, close
family and the social community.
ANTON MLINAR
Science and Research Center, University of Primorska, Koper, Slovenia /
Znanstveno-istraživački centar, Primorsko sveučilište, Koper, Slovenija
LIFE AS A COGNITIVE PROCESS
If we look at the enormous variety of living organisms, we immediately
make an important discovery, namely that all biological life consists
of cells. The cell represents from the one point of view already a very developed
form of life, but, from the other point of view, the reductionist pattern
proves in a very effective way that the cell also represents a basic part
of each living being which allows us to think that all living beings are the
more or less complex sum of their parts – cells. This presentation focuses
not only on the structure of cellular life but also on the theory of life as a
cognitive process. The theory, grounded by Fritjof Capra, sees in the cell a
key response to the question what could be the relation between structure
of living being and its immediate functional system. The theory offers us
also an interesting mode of rejection of reductionist’s strategy which apparently
simplifies the cognition of life, but it does not recognize the factual
continuous accommodation of living beings through their functional
cognition. The theory also allows an extension of this viewpoint – that the
life is in fact a process of cognition – to the current debate on bioethics and
animal ethics.
ŽIVOT KAO KOGNITIVNI PROCES
Ako gledamo na iznimnu različitost živih bića, uviđamo nešto vrlo
važno, naime, da je sav biološki život sastavljen od stanica. Stanice predstavljaju,
s jedne strane, vrlo razvijen oblik života, a s druge strane, reduk-
112

cionistički misaoni obrazac na učinkovit način pokazuje da stanice predstavljaju
temeljni dio živih bića, što nam dopušta smatrati da su živa bića
više ili manje kompleksan zbroj njihovih dijelova – stanica. Ovo se izlaganje
ne usredotočuje samo na strukturu staničnoga života, nego i na teoriju
života kao kognitivnoga procesa. Teorija, koju je utemeljio Fritjof Capra,
vidi u stanici ključni odgovor na pitanje kakav je odnos između strukture
živoga bića i njegovog neposrednog funkcionalnog sistema. Teorija nudi
zanimljiv način odbacivanja redukcionističke strategije, koji naizgled pojednostavljuje
spoznaju života, a ustvari ne priznaje stvarne neprekidne
prilagodbe živih bića putem njihovog funkcionalnog spoznavanja. Teorija
također dopušta proširenje ovoga gledišta – naime, da je život kognitivni
proces – na aktualnu raspravu o bioetici i zooetici.
LEJLA MUŠIĆ
Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
POSTMODERNISTIČKI SOCIOLOŠKI OBRAT I NJEGOV
UTJECAJ NA REFORMULIRANJE BIOETIČKIH POSTAVKI
Postmoderna sociološka teorija propituje odnos humanuma i okolnog
svijeta, razvijen još u modernoj sociološkoj teoriji, u vidu Beckove sintagme
‘rizično društvo’. Čitava se plejada postmodernih mislilaca u svojim
teorijama dotiče propitivanja ekološke vrijednosne paradigme i budućih
promjena u načinu organizacije društva. Giddensova sintagma ‘zmajevih
kočija’ čini upitnim koncept održivog razvoja u budućnosti. Baudrillardov
‘svijet simulakruma’ uključuje postojanje virtualnih svjetova u kojima je
upitno ostvarivanje ekoloških pitanja. U tom smislu, u duhu derridijanske
igre razlikâ i Kiborškog manifesta Donne Haraway, ali i socijalne ekologije
kao discipline, moguće je propitati intersekciju bioetičke teorije i postmoderne
sociološke teorije.
113

POSTMODERN SOCIOLOGICAL TURN AND ITS
IMPLICATIONS ON REFORMULATION OF BIOETHICAL
HYPOTHESES
Postmodern sociological theory questions the relation between humanity
and environment, developed in the modern sociological theory, through
Beck’s phrase ‘risk society’. Numerous postmodern thinkers focus in
their theories on questioning the ecological axiological paradigm and future
changes in the ways of society organization. Giddens’ phrase ‘dragon
carriages’ questions the concept of sustainable development in the future.
Baudrillard’s ‘world of simulacra’ includes the existence of virtual worlds,
in which the development of ecological issues seems questionable. In that
sense, in a spirit of Derrida’s play of differences and Donna Haraway’s
Cyborg Manifesto, as well as social ecology as a discipline, it is possible to
investigate the intersection of bioethical theory and postmodern sociological
theory.
AMIR MUZUR, IVA RINČIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
Faculty of Medicine, University of Rijeka, Croatia
IGNAZ BREGENZER (1844.–1906.):
PRELIMINARNI PRILOZI ŽIVOTOPISU AUTORA
ŽIVOTINJSKE ETIKE (THIER-ETHIK, 1894.)
Djelo Fritza Jahra (1895.–1953.), teologa i učitelja iz Hallea, otkriveno
je relativno nedavno, a sugerira da je upravo Jahr autor termina i koncepta
bioetike (Bio-Ethik, 1927.) kao discipline koja zagovara širenje Kantovog
kategoričkog imperativa na životinje i biljke (tzv. bioetički imperativ).
Izvori koje koristi Jahr su brojni i raznoliki, no među njima se ističe nekoliko
značajnijih koji su, po svemu sudeći, i najviše utjecali na Jahrove
ideje. U ovoj je skupini svakako i Ignaz Bregenzer kojemu, poput Jahra,
dosad nije posvećena dostojna pozornost.
Prva posredna sondiranja arhivalija otkrivaju da je Ignaz Bregenzer
rođen 1844., a umro 1906. ili 1907. Štićenik najprije katoličkog internata
u Rottweilu, a potom u Tübingenu, naposljetku ipak odabire drugi život-
114

ni put da bi studirao pravo. Zaposlen je kao sudski pripravnik najprije u
Ehingenu, potom u Ulmu, kasnije je zemaljski sudac u Hallu, pa savjetnik
pri Zemaljskom sudu u Tübingenu (gdje se 1888. i ženi) i napokon,
od 1903., umirovljenik u Stuttgartu. Autor je opsežne knjige Thier-Ethik:
Darstellung der sittlichen und rechtlichen Beziehungen zwischen Mensch
und Thier [Životinjska etika: prikaz moralnih i pravnih odnosa između čovjeka
i životinje] (Bamberg, 1894.), koju citira i Fritz Jahr, kao i studije
»Thierisches Sittlichkeits- und Rechtsgefühl« [Životinjski osjećaj za ćudorednost
i pravdu], objavljene u časopisu Deutscher Thierfreund (sv. 5–6,
1901, str. 1–41).
IGNAZ BREGENZER (1844–1906):
PRELIMINARY CONTRIBUTION TO THE BIOGRAPHY
OF THE AUTHOR OF ANIMAL ETHICS (THIER-ETHIK, 1894)
The work of Fritz Jahr (1895–1953), the theologian and teacher from
Halle (Germany), was discovered relatively recently, suggesting that it had
been Jahr who formulated the term and the concept of bioethics (Bio-Ethik,
1927) as a discipline advocating the broadening of Kant’s categorical imperative
onto animals and plants (the so-called bioethical imperative). The
sources used by Jahr were numerous and heterogeneous, but some of them
seem to have been more important and, obviously, influenced Jahr’s ideas
much more. To that particular group, certainly Ignaz Bregenzer has to be
ascribed, a personality to which no attention has been devoted as yet.
First indirect probing of archivalia reveals that Ignaz Bregenzer was
born in 1844 and died in 1906 or 1907. A boarder of Catholic boarding
schools in Rottweil and Tübingen, Bregenzer later chose another life path
and studied the law. He first worked as a court junior clerk in Ehingen, and
than in Ulm. Later, he became a province judge in Hall, afterwards a counsellor
at Province Court in Tübingen (were he also married, in 1888), and,
finally, since 1903, Bregenzer retired and moved to Stuttgart. He authored
the comprehensive book Thier-Ethik: Darstellung der sittlichen und rechtlichen
Beziehungen zwischen Mensch und Thier [Animal ethics: a presentation
of moral and legal relations between the man and the animal] (Bamberg,
1894), quoted also by Fritz Jahr, as well as the study “Thierisches
Sittlichkeits- und Rechtsgefühl” [“Animal sense of morality and justice”],
published in the journal Deutscher Thierfreund (vol. 5–6, 1901, p. 1–41).
115

LÁSZLÓ NEMES
Department of Behavioral Sciences, University of Debrecen, Hungary /
Odjel za bihevioralne znanosti, Sveučilište u Debrecinu, Mađarska
THE SLIPPERY SLOPE ARGUMENT
AS A FORM OF PRECOMMITMENT
New Paternalism and Shaping Choice Environment
There are many signs of a need to rethink the values of paternalism in
bioethical and social-ethical thinking today. This new paternalism, based
on insights from current psychological research, aims at promoting those
choices of individuals which represent their real preferences. In this sense,
new (soft or libertarian) paternalism tries to direct people to make better
and more autonomous decisions. The basic form of this help is the socalled
choice shaping (Thaler and Sunstein, 2008), that is to create a decisional
environment which psychologically affects actual decisions. The
underlying hypothesis is that psychological processes are deeply dependent
on the physical and mental environment of the decision-maker. My
conception is that slippery slope arguments often criticised in bioethics
should be reassessed. Instead of being argumentative fallacy the slippery
slope argumentation can be a very effective way to promote individual and
social autonomy. Precommitments (e.g. the so-called Ulysses-contract) are
already in the toolkit of this kind of paternalism. In my lecture I try to situate
the slippery slope argument within this new paternalistic framework, as
a special case of psychological precommitment.
ARGUMENT SKLISKE PADINE
KAO OBLIK PREDUVJERENJA
Novi paternalizam i oblikovanje okružja za odlučivanje
Mnogo je znakova koji upućuju na potrebu ponovnog promišljanja vrijednosti
paternalizma u današnjem bioetičkom i socijalno-etičkom mišljenju.
Ovaj novi paternalizam, temeljen na uvidima aktualnih istraživanja u
psihologiji, cilja na promicanje onih izbora pojedinaca koji predstavljaju
njihove stvarne preferencije. U tome smislu, novi (mekani ili libertarijanski)
paternalizam nastoji usmjeriti ljude prema donošenju boljih i auto-
116

nomnijih odluka. Osnovna forma ove pomoći jest tzv. oblikovatelj izbora
(Thaler i Sunstein, 2008.), odnosno stvaranje ozračja za odlučivanje koje
psihološki utječe na trenutne odluke. Hipoteza koja se nalazi u podlozi
smatra da su psihološki procesi duboko ovisni o fizičkom i mentalnom
okružju osobe koja donosi odluku. Moja je koncepcija da argument skliske
padine, često kritiziran u bioetici, treba biti nanovo ispitan. Umjesto argumentativne
zablude, argumentacija skliske padine može biti vrlo učinkovit
način promicanja individualne i socijalne autonomije. Preduvjerenja (na
primjer tzv. Odisejev ugovor) već su alat za takvu vrstu paternalizma. U
izlaganju ću nastojati smjestiti argument skliske padine unutar ovog novog
paternalističkog okvira, kao poseban slučaj psihološkog preduvjerenja.
ZAREMA OBRADOVIĆ 1 , IFETA ĆESIR-ŠKORO 2 , AMER OVČINA 3
1
Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /
Institute for Public Health of the Canton Sarajevo, Sarajevo, Bosnia and
Herzegovina
2
Regionalni medicinski centar »Dr. Safet Mujić«, Mostar, Bosna i Hercegovina /
Regional Medical Center “Dr. Safet Mujić”, Mostar, Bosnia and Herzegovina
3
Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
IMUNIZACIJA KAO UNIVERZALNO LJUDSKO PRAVO
ILI ETIČKI PROBLEM
Imunizacija je najefikasnija i najefektivnija mjera za prevenciju velikog
broja zaraznih bolesti. Istovremeno, to je jedno od proklamiranih univerzalnih
prava djece. Prema »Ciljevima zdravlja za sve u 21. vijeku«, cilj
7 se odnosi na smanjenje zaraznih bolesti i glasi: »Do 2020. godine treba
bitno smanjiti štetne efekte bolesti kroz sistematski aplicirane programe
eradikacije, eliminacije ili kontrole infektivnih bolesti koje su od značaja
za javno zdravstvo.« Ostvarenje ovog cilja treba dovesti do eliminacije
poliomijelitisa, tetanusa, morbila, kao i staviti pod kontrolu obolijevanje
od difterije, virusnog hepatitisa tipa B, parotitisa, pertusisa, bolesti koje
izaziva haemophilus influenza, te smanjiti incidenciju kongenitalnog sifilisa
i rubeole ispod 0,01 na 1000 živorođene djece.
Usprkos ovom cilju, u većini zemalja koje su osigurane dovoljnim količinama
vakcina nisu sva djeca imunizirana. Na našem području su to naj-
117

češće djeca Roma, ali i druge marginalizirane kategorije. Posebno važna
kategorija su djeca imigranata i tražitelja azila, koja deklarativno imaju sva
prava, a u praksi je ipak drugačije, jer mnoga od njih nisu ni registrirana.
Otvaranjem granica bit će više migracija, što će nametnuti imunizaciju kao
važan problem.
IMMUNIZATION AS A UNIVERSAL HUMAN RIGHT
OR AN ETHICAL PROBLEM
Immunization is the most efficient and most effective measure for the
prevention of a large number of infective diseases. At the same time, it
is one of the proclaimed children’s rights. According to the “Health for
all in 21st century”, Goal 7 refers to the decreasing of infectious diseases
and says: “Until 2020 the harmful effects of illness should be decreased
through systematic applied programmes of eradication, elimination or control
of infectious diseases important for public health.” The realization of
this Goal should lead to the elimination of poliomyelitis, tetanus, morbilli
and to put under control and influence the decreasing of diphteria, viral
hepatitis B, parotitis, pertussis, diseases caused by Haemophilus influenzae
and the decreasing of congenital syphilis and rubella under 0,01/1000 live
births.
Despite this Goal, in the most countries that have provided sufficient
quantities of vaccines, not all children are immunized. In our area, these
are mostly Roma children and other marginalized categories. An especially
important category regards children of immigrants and asylum applicants
which declaratively have all the rights, but it is different in practice, because
many of them are not even registered. By opening the borders there
will be more migrations and it will impose immunization as an important
problem.
118

ZAREMA OBRADOVIĆ 1 , IFETA ĆESIR-ŠKORO 2 , AMER OVČINA 3
1
Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /
Institute for Public Health of the Canton Sarajevo, Sarajevo, Bosnia and
Herzegovina
2
Regionalni medicinski centar »Dr. Safet Mujić«, Mostar, Bosna i Hercegovina /
Regional Medical Center “Dr. Safet Mujić”, Mostar, Bosnia and Herzegovina
3
Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
STARENJE I ETIČKE DILEME
Starost je prirodna etapa u ljudskom životu, ali ne mora biti teška nama
i našim najmilijima. Uslijed nedostatka slobodnog vremena i brzog načina
života, mi nismo u mogućnosti da svojim najbližima vratimo ljubav i pažnju
koju su nam pružali. Starački dom je ustanova za starije osobe koje
nemaju mogućnosti da žive same. Za ovo može postojati više razloga, ali
duboka starost u kombinaciji s bolešću je glavni. Povod za dolazak stare
osobe u dom je najčešće gubitak osobe koja je zaštićuje, bračnog druga,
gubitak mjesta boravka ili bolest. Mnogi se plaše odlaska u staračke domove,
jer bi radije ostali u svome domu.
U našem smo radu željeli istražiti prednosti i nedostatke boravka u staračkom
domu i u obitelji. Anketirali smo dvije grupe ispitanika. Prva grupa
su bile osobe koje su smještene u »Domu za stara i iznemogla lica« u Mostaru,
a u drugoj su grupi bile osobe iste starosne dobi koje žive u obitelji.
U obitelji češće žive osobe koje imaju riješeno stambeno pitanje, posebno
kuću. Djecu ima oko 50% ispitanika iz »Doma« i 94% koji žive u obitelji.
U humano-etičkom smislu, suvremeno društvo je dužno poduzeti sve
potrebne mjere i radnje za održavanje fizičkog, duševnog i socijalnog zdravlja
ukupnog stanovništva, a posebno ranjiva grupacija je staro stanovništvo.
AGING AND ETHICAL DILEMMAS
Aging is a natural stage in human life, but it does not need to be a burden
to us or our dearest. Due to the lack of free time, hectic lifestyles, we
are not able to return to our dearest all the love and attention they used to
give us. The home for elderly people is the institution providing residential
elderly care to the persons who are not able to live alone. There may be several
reasons for that, but the main reason is the combination of the old age
119

and disease. The reason for an elderly person coming to live in a home for
elderly people is most often the demise of a person who took care of him/
her, a spouse, loss of home or a disease. Many of them are afraid of living in
homes for elderly people and they would rather stay at their homes.
The intention of our work was to explore the advantages and shortcomings
of living in homes for elderly people and with families. We interviewed
two groups of people. The first group comprised the persons accommodated
in the “Home for Elderly People” in Mostar, and the second group comprised
the persons of the same age, but living with families. The persons not
facing housing problems, in particular those having houses, more often live
with families. Some 50% of the interviewed persons from the “Home for
Elderly People” have children and 94% of those living with families.
In humane-ethical sense, the modern society must take all necessary
measures and actions for the maintenance of physical, mental and social
health of the entire population, and particularly vulnerable group is the
elderly population.
AMER OVČINA 1 , SUVADA ŠVRAKIĆ 1 ,
AJNIJA OMANIĆ, 3 ZAREMA OBRADOVIĆ 2
1
Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
2
Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /
Institute for Public Health of the Canton Sarajevo, Sarajevo, Bosnia and
Herzegovina
3
Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
Bosna i Hercegovina /
Institute for Public Health of the Federation of Bosnia and Herzegovina,
Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
ZADOVOLJSTVO ZDRAVSTVENIM USLUGAMA KOD
POVRATNIKA NA PODRUČJU
HERCEGOVAČKO-NERETVANSKOG KANTONA
Na prvi se pogled čini da sistem zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini
osigurava visokokvalitetnu uslugu svojim građanima. I u urbanim
i u ruralnim područjima većina je bolnica, klinika i ambulanti besprije-
120

korna i nove, moderno dizajnirane zgrade su prilično dobro opremljene
s naprednom medicinskom tehnikom. Poslijeratna politika Zakona zdravstvene
zaštite utječe na sve segmente društva. To se posebno odražava na
liječenje pacijenata koji se moraju liječiti izvan kantona u kojem žive. Veći
dio građana nema zdravstveno osiguranje, posebno povratnici i izbjeglice.
U nekim područjima zdravstvena zaštita nije uopće dostupna. Preventivna
zdravstvena zaštita nije razvijena u svim područjima, posebno u ruralnim
sredinama. Posebno ugrožene kategorije stanovništva predstavljaju
povratničke obitelji. Na području Hercegovačko-neretvanskog kantona
(HNK) posebno je izražena politička nezainteresiranost za sistem pružanja
zdravstvene zaštite. U nekim gradovima HNK-a zdravstvo je podijeljeno,
te vlada opća konfuzija kod stanovništva po pitanju ostvarivanja prava na
adekvatnu zdravstvenu zaštitu.
U ovom ćemo radu prezentirati rezultate tromjesečnog istraživanja provedenog
među povratničkim obiteljima na području HNK-a. Istraživanje je
bilo prospektivno. Korišten je anketni upitnik o zadovoljstvu zdravstvenim
uslugama (po metodologiji EUROPEP).
SATISFACTION WITH HEALTH SERVICES FOR
RETURNEES IN THE AREA OF THE
HERZEGOVINA-NERETVA CANTON
At first glance it seems that the healthcare system in Bosnia and Herzegovina
is providing high quality service to its citizens. Even in most rural
areas most of the hospitals, clinics, and ambulances are flawless with new
modern designed buildings that are fairly well equipped with advanced
medical technology. Post-war politics of health care affects all segments
of society. This is particularly reflected in the treatment of patients who
need treatment outside the Canton in which they live. Most of the citizens
have no health insurance, particularly returnees and refugees. In some areas
healthcare is not available at all. Preventive healthcare is not developed in
all areas, especially rural ones. Particularly vulnerable population categories
are returnee families. In the area of the Herzegovina-Neretva Canton
the political indifference for the healthcare system is especially conspicuous.
In some towns healthcare is divided, and general confusion exists
among the population in terms of using the rights to adequate health care.
121

In this paper we will present the results of survey conducted among
returnee families in the Herzegovina-Neretva Canton. The study was prospective.
We used the questionnaire on the satisfaction with healthcare services
(using the methodology of EUROPEP).
JASMINKA PAVELIĆ
Zavod za molekularnu medicinu, Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Hrvatska /
Division of Molecular Medicine, Ruđer Bošković Institute, Zagreb, Croatia
OVISNOST O VIDEO-IGRAMA
Ovisnost o video-igrama je pretjerana ili nagonska upotreba računala
i video-igara koje interferiraju s dnevnim životom. U medicini ne postoji
formalna dijagnoza ove ovisnosti. Simptomi ove ovisnosti sliče onima u
drugim psihološkim ovisnostima poput kockanja ili konzumiranja alkohola
i droge. Radi se, dakle, o bolesti poremećaja impulsa. U izlaganju će
biti prikazan istinit primjer s tragičnim ishodom ovisnosti o video-igrama:
bračni par iz Koreje zanemarivao je svoju prerano rođenu, tromjesečnu
kćerku; hranili su je jednom u 12 sati. Ostatak vremena provodili su u
obližnjem internet-cafeu igrajući video igru »Prius«. Dijete je naposljetku
umrlo od neishranjenosti. Na kraju sudskog postupka (prvi pravno razmatran
slučaj ovisnosti o video-igrama) osuđeni su: otac na dvije godine zatvora,
a majka, koja je ponovno trudna, oslobođena je krivnje.
VIDEO GAME ADDICTION
Video game addiction is excessive or compulsive overuse of computer
or video games that interferes with daily life. There is no formal diagnosis
of this addiction in current medical literature. The symptoms are similar to
those of other proposed psychological addictions, like gambling, alcohol
and drug overuse. The presentation will bring out information about a tragic
event which happened in September last year: a South Korean couple allowed
their own prematurely born three month old baby daughter to starve
to death, while they nurtured and cared for a virtual baby online. Most of
the time they were spending in an internet café playing fantasy video game
named “Prius”. Five months after they reported the death of their baby the
122

couple was arrested, and pleaded guilty to negligent homicide. Sentence
was suspended for the female defendant who is expecting another baby.
Her partner will serve two years.
EIMANTAS PEICIUS
Lithuanian University of Health Sciences, Kaunas, Lithuania /
Litavsko sveučilište zdravstvenih znanosti, Kaunas, Litva
BIOETHICS AND SOCIOLOGY:
POTENTIAL CONTRIBUTIONS AND RELEVANCIES
The discourses on bioethics appeared mostly to respond to current
medical advances and new biotechnology developments. Traditionally,
ethical problems (security of patient’s rights, justification of biomedical
research, euthanasia or cloning etc.) tend to be argued by employing theoretical,
rational or legislative argumentation but not always empirical facts
provided by social research. However, the subject of bioethics as a result
of inter- and multi- disciplinary reasoning depends also on the social and
value changes, so bioethical issues could never be divorced from the sociological
context. So, it may stipulate the question – should we be more concerned
about moral ideals of medical reality or rather to evaluate the reality
of medicine on moral grounds? Employing different examples, potential
interdisciplinary relations between ethical and sociological methodologies
as well as potential collaboration between sociology and bioethics while
dealing with ethical dilemmas are disputed.
BIOETIKA I SOCIOLOGIJA:
MOGUĆI DOPRINOSI I ZNAČAJI
Čini se da diskurs o bioetici u najvećoj mjeri odgovara na trenutni
napredak u medicini te na razvoj biotehnologije. Tradicionalno se etički
problemi (zaštita prava pacijenata, opravdanje biomedicinskih istraživanja,
eutanazija ili kloniranje itd.) raspravljaju kroz teorijsku, racionalnu ili
legislativnu argumentaciju, no ne uvijek i uz empirijske činjenice dobivene
putem društvenih istraživanja. Međutim, predmet bioetike, kao rezultat
interdisciplinarnog i multidisciplinarnog promišljanja, ovisi i o soci-
123

jalnim i vrijednosnim promjenama tako da se bioetička pitanja nikada ne
mogu razdvojiti od sociološkog konteksta. Navedeno može odrediti pitanje
– moramo li se više baviti moralnim idealima medicinske stvarnosti ili
evaluacijom realnosti medicine na moralnim temeljima? Koristeći različite
primjere, raspravit će se moguće interdisciplinarne veze između etičkih i
socioloških metodologija, kao i moguća suradnja između sociologije i bioetike
u bavljenju etičkim dilemama.
GORDANA PELČIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
Faculty of Medicine, University of Rijeka, Croatia
INFORMACIJA KAO SASTAVNI DIO INFORMIRANOG
PRISTANKA (MALOLJETNA OSOBA KAO PACIJENT)
Informiranost je esencijalni dio informiranog pristanka. Prema Konvenciji
o pravima djeteta dijete ima »slobodu traženja, primanja i širenja
obavijesti i ideja svake vrste« (čl. 13). Uključivanjem djeteta u proces
odlučivanja štiti se njegovo dostojanstvo. Rječnik i način komunikacije
trebaju biti prilagođeni svakom djetetu. Informacije moraju biti određene
kvalitete i kvantitete. Djetetu i roditeljima treba ponuditi osnovnu količinu
informacija koje će objasniti svrhu i posljedice određenog postupka, kao
i posljedice njegova neprihvaćanja. Mi smo istraživali mišljenje hrvatskih
adolescenata glede kvalitete i općenito potrebe njihove informiranosti u
zdravstvenoj zaštiti.
124
INFORMATION AS AN INTEGRAL PART OF INFORMED
CONSENT (MINOR AS THE PATIENT)
Information is the essential part of informed consent. According to the
UN Convention on Rights of the Child, children have “freedom to seek, receive
an impart information and ideas of all kinds” (article 13). We protect
child’s dignity by including him in the process of decision making. Language
and means of communication should be adapted to each and every
child. The information has to be of certain quality and quantity. Children
and their parents should be provided with an enough amount of informa-

tion needed to adequately explain the purpose and the effect of particular
procedures well as the consequences of its rejection. We have investigated
the opinions of Croatian adolescents towards quality and necessity of information
in health care system.
VESNA PEŠIĆ 1 , EDUARD PAVLOVIĆ 2
1
Nadbiskupija Rijeka, Rijeka, Hrvatska /
Rijeka Archbishopric, Rijeka, Croatia
2
Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
Psychiatric Clinic, Rijeka Clinical Hospital Center, Rijeka, Croatia
HAGIOTERAPIJA I ASPEKTI BAZIČNOG NEPOVJERENJA
Hagioterapija je znanost koja proučava čovjekovu duhovnu dimenziju i
patologiju duhovne duše. Cilj ovog prikaza je vidjeti koji aspekti bazičnog
nepovjerenja išću hagioterapijski pristup da bi se ponovno uspostavio prirodni
moralni zakon. Za potrebe ove analize su se koristili višekratni psihoterapijski
intervjui. Glede postavljenog cilja ovog istraživanja, izdvojeni su
sadržaji vezani za nešto izrazitija iskazivanja različitih aspekata bazičnog
nepovjerenja. Ovom analizom je obuhvaćeno 40 pojedinaca (18 muških
i 22 ženske osobe) koji su bili u hagioterapijskom tretmanu u razdoblju
2007.–2010. Svatko od njih je bio podvrgnut individualnom tretmanu od
45 minuta svaka 2 tjedna tijekom jedne kalendarske godine. Registriraju se
brojniji sadržaji vezani za različite aspekte bazičnog nepovjerenja negoli u
slučaju bazičnog povjerenja (3:1). Pritom se ističu sljedeći aspekti bazičnog
nepovjerenja: »u ljude u svojoj blizini« (50%), »u samog sebe« (15%), »u
izgledniju životnu budućnost« (15%), »u životne ideale i u Boga« (10%) i
»ostalo« (10%). Raspraviti je zašto je toliko bazičnog nepovjerenja upravo
u svoje najbliže – nisu li nas, ipak, najviše izdali rođaci ili susjedi – i nije li
to mogući utjecaj nedavnog rata.
HAGIOTHERAPY AND ASPECTS OF BASIC MISTRUST
Hagiotherapy is a scientific discipline which deals with the human spiritual
dimension and pathology of the human spiritual soul. The aim of this
review is to see which aspects of basic mistrust seek the hagiotherapeutic
125

approach in order for the natural moral law to be (once again) restored. For
the purpose of this analysis, multiple psychotherapeutic interviews were
used. Regarding the aim of this research, significant contents linked with
various aspects of basic mistrust were pointed out. 40 individuals (male
–18, female – 22) were included in this analysis. They were in the hagiotherapeutic
treatment between 2007 and 2010. Each of them was subjected
to individual treatment of 45 minutes every 2 weeks during a year. Contents
linked to aspects of basic mistrust were more numerous than the contents
linked to aspects of basic trust (3:1). The following aspects of basic mistrust
are highlighted: “in people in their vicinity” (50%), “in themselves”
(15%), “in better future” (15%), “in the life ideals and God” (10%) and
“other” (10%). It is still a matter of discussion why the percentage of basic
mistrust in people in our vicinity is so large – is it due to the fact that we
are most of the time betrayed by our relatives and neighbours, or could the
recent war have played an important role?
ZDRAVKO POPOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
DRUŠTVENI SUSTAV KAO BIOETIČKO PITANJE
Nagovor na direktnu demokraciju
Etika se, zahvaljujući strelovitom tehnološkom razvoju, danas suočava
s pitanjima opstanka života samog, bilo u postojećem obliku ili općenito.
Taj je izazov doveo do formiranja nove discipline pod nazivom bioetika.
Izraz ‘etika’ u ‘bioetici’ bitno određuje namjeru takvih promišljanja,
jer u svom izvornom značenju etika propituje pojam dobra kao takvog. U
tom se smislu kroz bioetiku sagledavaju razni problemi u području ekologije,
medicine i tehnologije. U ovom će se izlaganju predočiti obrasci
prepoznati u analizama bioetičkih problema, koji zajednički uzrok imaju u
današnjem globalnom društvenom sustavu neoliberalnog kapitalizma. Namjera
je pokrenuti i raspravu o ideji direktne demokracije kao mogućem
alternativnom rješenju.
126

SOCIAL SYSTEM AS A BIOETHICAL QUESTION
Persuasion for Direct Democracy
Thanks to the speeding technological development, ethics of today is
confronted with questions of the existence of life itself, either in its present
form or in general. This challenge has brought forth the forming of a new
discipline named bioethics.
This ‘Ethics’ in ‘Bioethics’ fundamentally determines the intention of
such considerations, in its primal meaning ‘Ethics’ examines the concept of
good as such. In that same manner, the various issues in ecology, medicine
and technology are considered through bioethics. This presentation aims to
show the patterns recognized in the analysis of bioethical issues that find
the common cause in the current global system of neoliberal capitalism.
Furthermore, the intention is to start the discussion about the idea of direct
democracy as a possible alternative solution.
ALEKSANDAR RACZ, JADRANKA PAVIĆ, VLADO ČUTURA
Zdravstveno veleučilište, Zagreb, Hrvatska /
University of Applied Health Studies, Zagreb, Croatia
»ČUDESNA« ISCJELJENJA ILI SPONTANA REMISIJA
Vjera u nadnaravno izlječenje vrlo je često zadnja nada oboljelima od
neizlječivih bolesti. Čak 82% Amerikanaca vjeruje da osobna, a 73% da
zagovornička molitva može izliječiti ozbiljne bolesti. Pored opisa u Svetim
spisima, »čudesnim« izlječenjima svjedočimo kao ključnim dokazima
u postupcima kanonizacije preko 600 svetaca u razdoblju od 17. do 20.
stoljeća. Najbolje su dokumentirani slučajevi ozdravljenja u Lourdesu, a
bilježe se i u Fatimi. U našim krajevima, usprkos nepriznavanju od strane
službenih crkvenih vlasti, od prvih ukazanja 1981. do danas, Međugorje
je posjetilo preko 40 milijuna hodočasnika koji su u Centru Mir priložili
445 izjava o tjelesnim ozdravljenjima. »Čudesna« ozdravljenja se u medicinskoj
znanstvenoj literaturi najčešće opisuju pod terminom »spontana
remisija«. Proučavanje slučajeva »čudesnog« ili spontanog ozdravljenja
vrijedna su napora budući da bi se kontroliranom primjenom u ovom tre-
127

nutku nerazumljivih patofizioloških procesa moglo pomoći jednom dijelu
»otpisanih« pacijenata.
“MIRACULOUS” HEALINGS OR SPONTANEOUS REMISSION
Belief in supernatural healing very often represents the last hope to
people suffering from incurable diseases. Almost 82% of Americans believe
that personal prayer can cure serious diseases while 73% believe the
same for intercessory prayer. In addition to the descriptions in the Sacred
Scripture, we have witnessed “miraculous” healings as key evidence in
canonisation procedures for almost 600 saints in the period between the
17th and the 20th century. The best documented are the cases of healings in
Lourdes, but they have also been reported in Fatima. In our region, despite
the fact that the official Church authorities do not recognise it, since the
first apparitions in 1981 until now over 40 million pilgrims have visited
Međugorje. They gave 445 statements in the Peace Centre regarding physical
healings. In medical scientific works “miraculous” healings are mostly
referred to as “spontaneous remission”. Studying the cases of “miraculous”
or spontaneous healings is worth the effort since the controlled application
of the currently incomprehensible pathophysiological processes could be
of help to some “incurable” patients.
VOJIN RAKIĆ
Institute for Philosophy and Social Theory, University of Belgrade, Serbia /
Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Univerzitet u Beogradu, Srbija
128
ETHICAL ASPECTS OF THE UTILIZATION OF
NEURO-PHARMACOLOGY AND NEURO-SURGERY
FOR THE PURPOSES OF ENHANCEMENT
My presentation will focus on the ethical aspects of the utilization of
neuro-pharmacological means for non-medical purposes (e.g., Ritalin as
a motivation and efficiency enhancer or Prozac as a “recreational” mood
enhancer). The opportunities of a similar (non-medical) use of some forms
of neuro-surgery (mostly “Deep Brain Stimulation”) will also be covered.
I will argue in favor of denoting the use of neuro-pharmacological and

neuro-surgical means for non-medical purposes by the terms “cosmetic
neuro-pharmacology/neuro-surgery” or “recreational neuro-pharmacology/
neuro-surgery”. It will be assessed that the overall consumption of medicines
for the purposes of cognitive enhancement and mood alteration is
likely to increase, because of the continuous loosening of indications for
their administration, as well as the widening of possibilities for their acquisition
(Internet). Moreover, it will be argued that a general prohibition of
such medicines is not realistic and possibly not ethical and/or politically
desirable either.
ETIČKI ASPEKTI UPOTREBE NEUROFARMAKOLOGIJE
I NEUROKIRURGIJE U SVRHE UNAPREĐENJA
Moje će se izlaganje fokusirati na etičke aspekte upotrebe neurofarmakoloških
sredstava u ne-medicinske svrhe (npr. ritalina s ciljem unapređenja
motivacije i efikasnosti ili prozaka s ciljem »rekreativnog« poboljšanja
raspoloženja). Bit će riječi i o sličnoj (ne-medicinskoj) upotrebi određenih
oblika neurokirurgije (uglavnom »dubinske stimulacije mozga«). Založit
ću se za to da se upotreba neurofarmakoloških i neurokirurških sredstava
u ne-medicinske svrhe označava terminima »kozmetička neurofarmakologija/neurokirurgija«
ili »rekreativna neurofarmakologija/neurokirurgija«.
Iznijet ću tvrdnju da će se sveukupna upotreba lijekova u svrhe unapređenja
i promjene raspoloženja vjerojatno povećavati, kako zbog stalnog labavljenja
indikacija za njihovo propisivanje, tako i zbog njihove sve lakše
dostupnosti (Internet). Također ću zastupati tezu da opća zabrana takvih
lijekova nije ni realna ni etički i/ili politički poželjna.
TEA ROSOVIĆ
Centar za palijativnu skrb, Rijeka, Hrvatska /
Center for Palliative Care, Rijeka, Croatia
INFUZIJA – LIJEK ILI OTROV?
Gdje je granica između održavanja kvalitete života i (p)održavanja
agonije te može li znanost odrediti tu granicu? Ako pomoću osnovnih bioetičkih
načela pokušamo djelovati u svakodnevnim dilemama s kojima
129

se susreće liječnik pred pacijentom u palijativnom ili terminalnom stadiju,
neminovno ćemo doći do problema koji se zbog složenosti simptomatologije
ne mogu uniformirati. U samom pristupu odluci problem predstavljaju
i zahtjevi obitelji temeljeni na njihovim emocijama. Koliko je tada moguće
primijeniti načela: neškodljivost, dobročinstvo, autonomnost i pravednost
te mnoga druga načela? Odgovor ćemo potražiti u prikazu složenog slučaja
tijekom izlaganja.
INFUSION – CURE OR POISON?
Where is the line between maintaining life quality and supporting agony
and can the science define that same line? If we try to work in daily dilemmas
that the physician faces while dealing with the patient in palliative or
terminal stage of illness using basic bioethical principles, we will inevitably
come upon problems which cannot be uniformed because of the complexity
of symptoms. While approaching to these problems, the wishes of the family
based on their emotions make the problem even bigger. How can then we
use the principles: non-maleficence, beneficence, respect for autonomy and
justice? We will try to find the answer in a complex case report.
DARIJA RUPČIĆ
Prirodoslovna gimnazija i Tehnološka škola »Ruđer Bošković«, Osijek,
Hrvatska /
Science Gymnasium & Ruđer Bošković Technological High School, Osijek,
Croatia
LINGVISTIČKI INŽENJERING I NEOLOGIZAM
‘PRE-EMBRIJ’
Etičko-moralne posljedice poimanja statusa ljudskog embrija
U bioetici vjerojatno nema kontroverznijeg niti težeg problema od
abortusa i s njim povezanog pitanja statusa ljudskog embrija. Rasprava o
abortusu i drugim tehnikama uplitanja u ljudski prenatalni život nije ograničena
samo na znanstvene perspektive, nego uključuje i neznanstvene i
130

kulturne perspektive te čitavo društvo. Stoga zahtijeva jedan pluriperspektivan
pristup.
Ovim ćemo radom pokušati izložiti jedan vid te opširne problematike,
i to kroz neologizam ‘pre-embrij’ u suvremenoj bioetičkoj diskusiji, te se
zapitati koje je posljedice uvođenje tog termina ostavilo u bioetičkim raspravama,
ali i u samoj medicinskoj praksi i odnosu cjelokupnog društva
prema ljudskom embriju.
Nadalje, objasnit ćemo i razliku između ‘individuuma’ i ‘nedjeljivosti’
kroz osvrt na 14. dan embrionalnog razvoja, embrionalnu individualnost i
jedinstvenost, te objasniti što se misli pod pojmom ‘pre-embrij’.
LINGUSTIC ENGINEERING AND THE NEOLOGISM
‘PRE-EMBRYO’
Ethical-Moral Consequences of the Understanding of Status
of Human Embryo
There is probably no more controversial and difficult problem than
the issue of abortion and the related issue of the status of human embryo
in bioethics. The debate on abortion and other techniques of interference
in human prenatal life is not confined only to scientific perspectives, but
also includes non-scientific and cultural perspectives as well as the whole
society. Therefore, it demands a pluriperspective approach.
This work will attempt to present one approach to this comprehensive
issue, regarding the neologism ‘pre-embryo’ in contemporary bioethical
debate, and raise the question of what consequences did the introduction of
this term produce in bioethical debates, but also in the very medical practice
and relation of the society in general towards human embryo.
Furthermore, we will try to explain the difference between ‘individual’
and ‘indivisibility’ considering the 14th day of embryonic development,
embryonic individuality and uniqueness, and explain what is meant by
‘pre-embryo’.
131

SILVIA SALARDI
Faculty of Law, University of Milan-Bicocca, Milan, Italy /
Pravni fakultet, Sveučilište Milano-Bicocca, Milano, Italija
DETERMINISM AND FREE WILL IN THE AGE OF GENETICS
Theoretical-Legal Concerns about Predictive Genetic Tests
Every scientific discovery in genetics is very often publicized either
with enthusiasm or with scepticism. A very heated debate concerns the
important yet controversial topic of predictive genetic tests, which predict
susceptibility, not the certainty of developing a certain disease. Many ethical
questions arose with regard to political, criminal and social decisions
based on the feeble assumption of susceptibility.
In general, the topic of genetic tests has a transverse meaning as it can
be considered a particular element of a bigger puzzle dealing with fundamental
topics: the relationship between science and law and the relationship
between determinism and freewill. The paper deals mainly with the
use of predictive genetic tests in medical research, within a philosophical
framework based on the Is-Ought Question and on the meta-ethical view
of non-cognitivism and non-objectivism, which is used to evaluate legal
provisions in this topic at different levels.
DETERMINIZAM I SLOBODNA VOLJA U DOBA GENETIKE
Teorijsko-zakonski osvrt na prediktivne genetičke testove
Svako znanstveno otkriće u genetici često se objavljuje ili s entuzijazmom
ili sa skepticizmom. Žučna rasprava bavi se važnom iako kontroverznom
temom prediktivnih genetičkih testova, koji predviđaju podložnost,
ali ne i potpunu izvjesnost za razvoj određene bolesti. Nejaka pretpostavka
podložnosti inicira mnoga etička pitanja povezana s političkim, kaznenim i
socijalnim odlukama donesenima na temelju te pretpostavke.
Općenito, tema genetičkih testova ima transverzalan značaj budući da
se može smatrati određenim elementom veće slagalice koja se bavi temeljnim
pitanjima: vezom između znanosti i prava te vezom između determinizma
i slobodne volje. Izlaganje se većim dijelom bavi uporabom prediktivnih
genetičkih testova u medicinskim istraživanjima, unutar filozofskog
132

okvira temeljenog na pitanju ‘jest–treba biti’ te na meta-etičkom pogledu
ne-kognitivizma i ne-objektivizma koji se koristi za procjenu zakonskih
propisa vezanih uz ovu temu na različitim razinama.
KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ, SONJA VUČKOVIĆ,
MILICA PROSTRAN, NEVENA DIVAC,
ZORAN TODOROVIĆ, SNEŽANA BOŠNJAK
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia
OPIOFOBIJA
Opiofobija je veoma raširena i prisutna je na svim nivoima, od liječnika
do šire javnosti. Ankete provedene među liječnicima pokazuju da postoji
strah od razvoja ovisnosti, tolerancije i neželjenih djelovanja opioida.
Također postoji strah od restriktivnih propisa kojima se kontrolira propisivanje
opioida kao narkotika. Zbog toga liječnici ne propisuju opioide kad
je to indicirano jačinom boli, propisuju ih u manjim dozama od potrebnih
ili ih ukidaju čim se bol otkloni, bez obzira na to što je uzrok boli i dalje
prisutan. Na taj se način bolesnicima uskraćuju opioidi kao najefikasniji i
najsigurniji lijekovi za dugotrajno liječenje kancerske boli. Strah liječnika
od upotrebe opioida za liječenje kancerske boli je iracionalan i nedokumentiran.
U doba medicinskog napretka i tehnološkog razvoja, nedopustivo je da
prepreka adekvatnoj medikaciji kancerske boli, koja se zove opiofobija, još
uvijek postoji. Farmakoterapija u više od 75% slučajeva otklanja kancersku
bol kad se adekvatno primjenjuje.
OPIOPHOBIA
Opiophobia is a wide spread and present at all levels, starting from
physicians to general public. The surveys carried out among physicians
show that there is a fear from addiction, tolerance and side effects of opioids.
In addition, there is a fear from restrictive regulations controlling the
prescription of opioids as narcotics. This explains why physicians do not
prescribe opioids in case when it is indicated by the pain intensity, they
prescribe them in doses smaller than the necessary ones or stop prescrib-
133

ing them once the pain is eliminated, regardless of the fact that the cause
of the pain still exists. Thereby the patients are deprived of opioids as the
most efficient and safest medications for the long-term treatment of cancer
pain. The fear physicians have in terms of usage of opioids for treatment of
cancer pain is irrational and undocumented. In the era of medical advances
and technological development, the fact that an obstacle to the adequate
medication of cancer-related pain, called opiophobia, still exists is unacceptable.
Pharmacotherapy, when applied properly, ensures elimination of
cancer pain in more than 75% of cases.
NIKOLA SKLEDAR
Visoka škola za poslovanje i upravljanje »Baltazar Adam Krčelić«, Zaprešić,
Hrvatska /
College of Business and Management “Baltazar Adam Krčelić”, Zaprešić,
Croatia
INTEGRATIVNA BIOETIKA I
URGENTNI PROBLEMI SUVREMENOSTI
U pojedinim društveno-povijesnim razdobljima neka goruća čovjekova
pitanja i teme, zbog njihove društvene i humane relevantnosti i urgentnosti,
u središtu su filozofijskoga i znanstvenoga interesa.
Tako se i suvremena epoha susreće s problemima bioetike, tj. moralne
refleksije i ponašanja spram svekolikoga života (bios) u uvjetima rapidnoga
tehničkog razvoja i ekološke krize s time povezane, te biološke i drugih
ugroženosti u suvremenome svijetu.
Danas su, npr., aktualne rasprave o početku pojedinačnoga ljudskog života,
kliničke i moždane smrti, pobačaju, eutanaziji, o problemima genskih
tehnika, genetskoga inženjeringa, terapijskoga kloniranja i sl., te društvene
i moralne opravdanosti njihovih mogućih rezultata. Pitanje je: kako to
bez opasnosti, koje postoje, uporabiti za dobrobit ljudskoga života i života
uopće?
134

INTEGRATIVE BIOETHICS AND
URGENT PROBLEMS OF CONTEMPORANEITY
In certain social and historical periods some of man’s pressing issues
become the focus of philosophical and scientific interest, due to their social
and human relevance and urgency.
Thus, the contemporary epoch encounters the problems of bioethics,
i.e. moral reflection and behaving towards all life (bios) under the conditions
of rapid technical development and the ecological crisis connected
with it, as well as the biological and other endangerments in the contemporary
world.
The current discussions are, for instance, the ones of the beginning of
individual human life, clinical and brain death, abortion, euthanasia, gene
techniques problems, genetic engineering, therapeutic cloning, etc., and
the social and moral justifiability of their possible results. The question is
how to use this, without the existing dangers, for the benefit of human life
and life in general.
ŽIVKA STANIČIĆ-JURIČIĆ
Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb, Croatia
IMPLIKACIJE PRIMJENE TEHNOLOGIJE U MEDICINI
Problematična de(re)konstrukcija temeljnih koncepata –
bolesti, zdravlja i liječničke brige
Tehnološki napredak u medicini nalazi svoje čvrsto uporište u dvije
sukcesivne, ali međusobno čvrsto isprepletene paradigme koje vladaju medicinskom
kulturom: biomedicinskoj paradigmi i paradigmi medikalizacije.
I dok je zamašnjak prvom modalitetu medikalizacije primarno dao
liječnik, zamašnjak novom modalitetu medikalizacije primarno daje tehnologija.
Oslanjajući se sve više na tehnološke procedure i metode, ključna
komponenta medikalizacije postaje danas »lov« na apsolutno zdravlje.
Osim krajnje problematične de(re)konstrukcije koncepta bolesti i
zdravlja, nove tehnologije dovode i do dekonstrukcije koncepta liječničke
brige. Tehnološka medicina sa svojim zahtjevom za objektivnošću metode
135

uklanja, naime, konstitutivni aspekt liječnikovog djelovanja – intersubjektivno,
vrijednosno djelovanje ili »disciplinu strukture osobnosti« (Habermas).
Reducirajući liječnikovo djelovanje na znanstveno-tehničke kontrolne
kompetencije, tehnološka medicina uklanja, posljedično, »uzajamnost
pogleda« i »sporazumijevanje« (Sartre) između pacijenta i liječnika, što je
temelj svake istinske brige o pacijentu.
IMPLICATIONS OF TECHNOLOGY APPLICATION
IN MEDICINE
Problematic De(re)construction of Basic Concepts –
Illness, Health and Physician’s Care
Two successive, yet tightly entwined paradigms which rule medical
culture constitute a firm footing for technological advances in medicine:
biomedical paradigm and medicalisation paradigm. The driving force behind
the first medicalisation model is a physician; the driving force behind
the new medicalisation model is primarily technology. Relying increasingly
on technological procedures and methods, the key component of
medicalisation today is “chasing after” absolute health.
Beside utterly problematic de(re)construction of the concept of illness
and health, new technologies also lead to deconstruction of the concept of
doctor’s care. Technology in medicine and its request for the objectivity of
method takes away the constitutive aspect of doctor’s work: inter-subjective
value judgement or “discipline of personality structure” (Habermas).
Reducing physician’s competence to control scientific and technological
methods, technological medicine, in consequence, denies the “reciprocity
of views” and “understanding” (Sartre) between a patient and a physician,
which is a basis for any true care about a patient.
136

FULVIO ŠURAN
Odjel za studij na talijanskom jeziku, Sveučilište »Juraj Dobrila« u Puli,
Hrvatska /
Department of Studies in Italian Language, Juraj Dobrila University of Pula,
Croatia
UPUŠTANJE U TEMELJE LIJEČENJA:
ZDRAVLJE I BOLEST KAO POGLEDI NA ŽIVOT
Promišljanje o biti liječenja
Nakon uvodnoga dijela, u drugom poglavlju pokušat će se analizirati
neke vidove zapadnog mišljenja, polazeći od židovsko-kršćanske poruke
spasenja, koja ne predstavlja izuzetak u tom načinu razmišljanja. U sljedećem
poglavlju pažnja je usredotočena na razvoj znanosti i tehnike koje, iako
ne prihvaćaju lijek u vidu spasenja koje pripada metafizičko-teološko-epistemološkom
aparatu, teže da budu baš onaj pravi lijek za ljudsko spasenje.
U tom se smislu cijeli polemički diskurs svodi na traženje smislenosti, koje
svoj izvor nalazi u židovsko-kršćanskom poimanju smisla, s jedne strane, i
besmislenosti traženja bilo kojeg smisla, s druge strane. Nakon toga slijedi
poglavlje u kojem će se pokušati, na jedan inovativan način, odgovoriti na
pitanje što je to ozdravljenje ili, točnije, što je to zdravlje.
DESCENT TO THE BASIS OF TREATMENT:
HEALTH AND ILLNESS AS LIFE VISIONS
Reflections over the essence of treatment
In my short essay I will try to analyse some of the forms of the Western
thought, starting from the Jewish Christian message that is not an exception
to this way of thinking. On the other hand, science and technology, despite
having abandoned the remedy/salvation of the Metaphysical-theologicalepistemological
apparatus, want to represent themselves as the mentioned
remedy/salvation. In conclusion, the current polemic is based on the inconsistency
of content. That is, between the necessity to give sense to life, the
origin of which is to be found in the Jewish Christian notion of sense itself,
and the senselessness of the search for the sense as such. All this leads to
an attempt in providing a new answer to the following question: What is
recovery or, more precise, what is health?
137

KIRIL TEMKOV
Skopje, Makedonija /
Skopje, Macedonia
INTERNACIONALIZACIJA BIOETIKE
Za razliku od starih vremena, u posljednjim stoljećima pojavljuju se
ideje i moralni principi koji pretendiraju na univerzalno važenje, a od kraja
XIX. stoljeća razvija se globalna etika, u kojoj se inzistira na internacionalizmu
moralnih sudova i normi.
Sama bioetika od svojih početaka nagovještava, a u svojem razvijenijem
obliku nužno dobiva univerzalno značenje, te su joj načela opća za
cijeli svijet. U stvari, danas je već nemoguće razmišljati o ljudskom zdravlju,
prvoj temi bioetike, kao rasnom, nacionalnom ili obiteljskom pitanju.
To je još naglašenije u pitanjima okoliša i zaštite Prirode, koja se tiču svih
suvremenih zajednica i čovječanstva u cjelini.
I integrativna bioetika je veoma važan prilog razvoju globalne etike.
Ova dinamička bioetička vizija ukazuje na supstancijalnu univerzalnu dimenziju
bioetičke/etičke spoznaje i prakse, otkrivajući tako njihovu novu
univerzalnost i unapređujući ih. Integrativna bioetika ne depersonalizira,
nego znači stvaralačko uključivanje svih u bioetičko mišljenje i djelovanje.
Takve etičke rasprave s različitih pozicija, ali s jedinstvenim ciljem, daju
važan impuls internacionalizaciji bioetike kao njenoj bîti.
INTERNATIONALISATION OF BIOETHICS
Unlike the old times, in the last centuries we can found ideas, as well
as moral principles, which aspire to universal validity, and since the end
of the 19th century a global ethics has been developing, which insists on
internationalisation of moral attitudes and norms.
From its very beginnings, bioethics declares, and in its developed form
necessarily receives universal importance, and its principles become generally
valid for the entire world. In fact, today is impossible to consider
human health, the first subject of bioethics, as different racial, national, or
family issue. It is even more accented in the aspects of the environmental
crisis and the protection of the Nature, which is important for all contemporary
communities and the humanity as a whole.
138

Integrative bioethics is also a very important contribution to the development
of global ethics. This dynamic bioethical vision shows the substantiality
of the universal dimension of bioethical/ethical knowledge and
praxis, with them uncovering their new universality as well as advancing
them. Integrative bioethics does not depersonalise, it is rather a creative
inclusion of all people in bioethical thinking and acting. Those numerous
authors and ethical works from different positions, but all with a unique
goal, are giving important impulse to internationalisation of bioethics as
its essence.
ZORAN TODOROVIĆ, BRANISLAVA MEDIĆ,
KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ, MILICA PROSTRAN
Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia /
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija
COMMUNICATION ABOUT DRUG SAFETY
Safety of medicines is an important ethical issue at all stages of drug
development, from the discovery to the end of its application. The issue of
drug safety plays the crucial role in communication between health workers
and patients. Adverse drug reactions become the subject of discussion
in public only when it comes to serious consequences (e.g., increased mortality
from cardiovascular diseases due to inadequate security assessment
of coxibs). On the other hand, the risk of adverse drug reactions may be
overestimated, which can have equally serious consequences for public
health (e.g., influenza vaccine). There are standards in the communication
of data on drug safety (an acronym ABOUT), but the data are often
contradictory, and the possibility of misuse is considerable. Also, we often
neglect the safety of herbal remedies and medicines obtained without a
prescription (OTC).
KOMUNIKACIJA O SIGURNOSTI LIJEKOVA
Sigurnost lijekova je važno etičko pitanje u svim fazama razvoja lijeka,
od otkrića do kraja njegove primjene. Pitanje sigurnosti lijekova ima dominantno
mjesto u komunikaciji između zdravstvenih radnika i pacijenata.
139

S jedne strane, neželjene reakcije postaju predmet diskusija u javnosti tek
kada dođe do ozbiljnih posljedica (npr. povećana smrtnost od kardiovaskularnih
bolesti zbog neadekvatne procjene sigurnosti koksiba), a s druge
strane, nekritički se potencira opasnost od neželjenih reakcija, što može
imati isto tako ozbiljne posljedice po zdravlje stanovništva (npr. vakcina
protiv gripe). Postoje standardi u priopćavanju podataka o sigurnosti lijekova
(akronim ABOUT), ali su podaci često kontradiktorni, a mogućnost
zloupotrebe velika. Također, često se zanemaruje sigurnost biljnih preparata
i lijekova koji se nabavljaju bez recepta.
MARIJA TODOROVSKA
Faculty of Philosophy, Ss. Cyril and Methodius University of Skopje,
Macedonia /
Filozofski fakultet, Sveučilište Sv. Ćirila i Metoda u Skopju, Makedonija
THE “UNCANNY VALLEY” AND HUMAN IDENTITY
Several aspects of the somewhat troubling development of robotics
and its perception will be put to examination in the article, starting from the
concept of the “uncanny” in Ernst Jentsch and Sigmund Freud, through the
potential plausibility of the “uncanny valley” hypothesis, to the problem of
human identity. The “uncanny valley” problem will be explored through
some cognitive and axiological accounts in order to show its importance in
the bioethical discourse. The issues of endangerment of the human identity
will be analyzed through the concept of preservation of human uniqueness
on two levels: 1. the development of robotics and its implications on the
perception of “human” in practice, theory and pop culture; 2. the development
of the willing refusal of uniqueness and/or of human characteristics
through the “kigurumi”, specifically the “animegao” and “ulzzang”; in the
light of the contemporary ideas of physical soundness and beauty and the
ways to obtain them as well as the existence of computer generated humans
in arts and media.
140

»UNCANNY VALLEY« I ČOVJEKOV IDENTITET
U ovom radu bit će ispitano nekoliko aspekata uzrujavajućeg razvitka
robotike i njene percepcije, počinjući od koncepta »uznemirujućeg drugog«
kod Ernsta Jentscha i Sigmunda Freuda, preko potencijalne plauzibilnosti
hipoteze »uncanny valley«, do problema čovjekovog identiteta. Problem
»uncanny valley« bit će istražen preko određenih kognitivnih i aksioloških
pristupa kako bi se mogla pokazati značajnost u okviru bioetičkog diskursa.
Problemi ugrožavanja čovjekovog identiteta bit će analizirani preko
koncepta prezervacije čovjekove jedinstvenosti na dva nivoa: 1. razvitak
robotike i njenih implikacija na percepciju ‘humanog’ u praksi, teoriji i
pop-kulturi; 2. razvitak dobrovoljnog odbijanja jedinstvenosti i/ili humanih
karakteristika kroz ‘kigurumi’, a osobito kroz ‘animegao’ i ‘ulzzang’,
a u vezi suvremene ideje fizičke potpunosti i ljepote te načina njihovog
ostvarenja, kao i postojanje kompjuterski generiranih ljudi u umjetnosti i
medijima.
LUKA TOMAŠEVIĆ 1 , ANA JELIČIĆ 2
1
Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /
Catholic Faculty of Theology, University of Split, Croatia
2
Sveučilišni studijski centar za forenzične znanosti, Sveučilište u Splitu,
Hrvatska /
University Study Center for Forensic Sciences, University of Split, Croatia
OSOBA U SUVREMENOJ BIOETIČKOJ RASPRAVI
Definicija osobe je neujednačena u različitim disciplinama i znanstvenim
granama što dolazi do izražaja i u suvremenoj bioetici. Predstavnici
laičke bioetike, Engelhardt i Singer, zanemaruju bitnu komponentu osobnosti,
koju štite kršćanska teologija i personalistička antropologija – čovjekovu
duhovnost. U dominantnoj želji za usavršavanjem čovjeka, predstavnici
laičke bioetičke misli vrijednost ljudskom životu pridaju ukoliko
je čovjek psihofizički zdrav. Isti govore o stupnjevitosti osobnosti ukoliko
smatraju da čovjek u embrionalnom stadiju života, psihički bolesnici ili ljudi
u komi ne mogu biti obdareni osobnošću jer nemaju samosvijest. Stoga
se osobnost lako gubi; dovoljno je razboljeti se ili zaspati. Suprotno tome,
kršćanski personalizam govori o bezuvjetnom i objektivnom dostojanstvu
141

čovjeka, koje proizlazi iz njegove stvorenosti na sliku Božju. Čovjeku je
život darovan, a on ga ostvaruje kroz slobodu i odgovornost. U zajednici
čovjek brusi osobnost koja ne ovisi o životnoj dobi i psihofizičkim danostima,
niti se gubi u uterusu ili u snu.
CONCEPT OF PERSON IN MODERN BIOETHICAL DEBATE
The definitions of person diverge in different disciplines and scientific
fields, which also is prominent in contemporary bioethics. The representatives
of lay bioethics, Engelhardt and Singer, ignore an important
component that Christian theology and personalistic anthropology protect
– man’s spirituality. In the dominant desire for improvement of man, these
representatives of lay bioethical thought attach the value of human life only
if a person is mentally and physically healthy. The same talk of gradient
personality if they believe that man in embryonic stage of life, mentally ill
or people in coma do not have a personality, because they do not posses
self-awareness. Hence, personality is easily lost; it is enough to fall ill or
to fall asleep. In contrast, the Christian personalism speaks of an unconditional
dignity of man arising from his createdness in the image of God. A
life is given to man and he achieves it through freedom and responsibility.
In the community, man shapes his own personality, which is not dependent
on age, nor the psycho-physical givens, and even less is lost while in uterus
or in while sleeping.
MARKO TRAJKOVIĆ 1 , NIKO JOSIĆ 2
1
Pravni fakultet, Univerzitet u Nišu, Srbija /
Faculty of Law, University of Niš, Serbia
2
Katolička crkva Uzvišenja svetoga križa, Niš, Srbija /
Catholic Church of the Raising of the Holy Cross, Niš, Serbia
KRŠĆANSKA INTEGRACIJA VRIJEDNOSTI I PRAVO
Pravo ne može istisnuti vrijednosti. Dakle, pojavljuje se kao imperativ
naše stvarnosti, da odredimo mjesto prava u svijetu vrijednosti. Svijet
vrijednosti nije odvojen od naše stvarnosti. U našoj stvarnosti on je svrha
svega postojećeg. Zapravo, radi se o zahtjevu da u našu stvarnost unesemo
142

vrijednost. A važenje vrijednosti je apsolutno. Vječnost kršćanske integracije
vrijednosti odmah ukazuje na apsolutni red vrijednosti, koji svoju »postojbinu«
ima u Tvorcu. Problem određenja mjesta prava u svijetu vrijednosti
spada u »predpravne« probleme. Na taj način kršćanska integracija
vrijednosti postaje pretpostavka postojanja i razvoja prava. Pravna norma
tako postaje formulacija vrijednosti. Pravna norma nije dragocjena sama
po sebi, već ukoliko izražava kršćansku integraciju vrijednosti. Ona mora
biti logična formulacija, zapravo, mora točno i primjereno prenositi sadržaj
vrijednosti, a kao izraz vrijednosne dimenzije pravna norma zadobiva
obvezujuću snagu. Imajući pred očima tako određenu pravnu normu, nitko
neće moći negirati njenu nužnost u stvarnosti. Tada pravo izražava sadržaj
kršćanske integracije vrijednosti i predlaže oblik idealnog vladanja. Tako
se pokazuje točnim da vrijednosti imaju »stvaralačku moć«.
CHRISTIAN INTEGRATION OF VALUES AND LAW
Law cannot superseed values. Thus, it comes as an imperative of our
reality to set the place for law in the world of values. The world of values
is not apart from our reality. In our reality the world of values is the
purpose of everything that exists. Actually, it regards the demand to bring
values into our reality. The meaning of values is absolute. The eternity of
Christian integration of values immediately points to the absolute order of
values, which as such has its “homeland” in Creator. The issue of finding
the place of law in the world of values is “pre-legal” issue. Thereby the
Christian integration of values is becoming the assumption of the existence
and development of law. Legal norm then becomes the formulation of values.
Legal norm is not precious in itself, but only if it expresses Christian
integration of values. Legal norm has to be the logical formulation, that is
to say, it has to deliver the contents of value correctly and appropriately.
As an expression of the value dimension, legal norm obtains the binding
power. Keeping in mind the legal norm defined in such a way, nobody can
deny its necessity in reality. Law then expresses the contents of Christian
integration of values and proposes the model of the ideal behaviour. The
fact that values have “creating power” is thus proved to be true.
143

TIJANA TRAKO POLJAK
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
ODNOS PREMA ŽIVOM SVIJETU:
REZULTATI EMPIRIJSKOG ISTRAŽIVANJA 2010. GODINE
U radu se analiziraju rezultati empirijskog istraživanja o odnosu prema
živom svijetu. Istraživanje je provedeno 2010. na prigodnom uzorku
od 410 studenata/tica 8 fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prikupljeni su
odgovori ispitanika/ca o percepciji prava na život čovjeka i životinjskih
vrsta te motivima čovjekove brige i postupaka prema svim živim bićima
– biotičkoj ekumeni. Možemo govoriti o specifičnom teorijskom pristupu
razumijevanju 1) prava na život, odnosno o tri grupe odnosa prema životu:
egalitarnost, dominacija čovjeka i borba vrsta za opstanak, te 2) motiva
čovjekova postupanja prema živom svijetu, odnosno o četiri glavna motiva:
etička dužnost, korist, emotivnost i ovisnost o situaciji.
Cilj rada je predstaviti: 1) opće distribucije rezultata istraživanja; 2)
povezanost socio-demografskih obilježja i orijentacija ispitanika/ca (spol,
fakultet, godina studija, religioznost, politička opredijeljenost i socio-ekološke
orijentacije) i odnosa prema živom svijetu, te 3) usporedbu rezultata
s prethodnim istraživanjem iz 2005.
RELATION TOWARDS LIVING BEINGS:
RESULTS OF EMPIRICAL RESEARCH IN 2010
The paper analyses the results of the empirical research on the relation
towards living beings. The research was conducted in 2010 on the convenience
sample of 410 students from 8 faculties of the University of Zagreb.
The respondents were asked about the perception of human and animal
rights to life and motives of human concern and behaviour towards all living
beings – the biotic ecumene. There is a specific theoretic approach to
understanding of 1) the rights to life, i.e. three groups of attitudes towards
life: egalitarianism, domination of humans and the fight for survival, and
2) the motives of human behaviour towards all forms of life, i.e. four main
motives: ethical duty, benefit, emotionality and dependence on specific
situations.
144

The aim of the paper is to present: 1) general distributions of research
results, 2) correlation between socio-demographic characteristics and orientations
(sex, faculties, years of study, religious and political orientations and
socio-ecological orientations) and the perception of the relation towards living
beings, and 3) comparison with previous research conducted in 2005.
ZVONIMIR TUCAK
Poljoprivredni fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /
Faculty of Agriculture, J. J. Strossmayer University of Osijek, Croatia
NACIONALNI PARKOVI FAUNE –
OAZE ZATOČENIŠTVA ILI OAZE SLOBODE I OPSTANKA
U najplemenitijoj namjeri da se zaustavi nestanak brojnih vrsta animalnog
carstva, pod utjecajem javnog mijenja su osnovani nacionalni parkovi
diljem svijeta. Nacionalni parkovi broje milijunske dolaske posjetitelja čiji
se senzibilitet za očuvanje pripadnika faune pojačava boravkom u parkovima.
Kako pripadnici faune doživljavaju boravak u takvima oazama prirode?
Žele li ga izmijeniti? Kome i na koji način da se obrate?
Sa znanstvenog motrišta, u takvim se oazama prirode uočavaju i negativne
strane življenja svijeta faune. To se očituje ponajviše u mijenjanju
biološke prirode jedinki i njihove blage degenerativnosti.
FAUNA NATIONAL PARKS –
CAPTIVITY OASES OR OASES OF FREEDOM AND SURVIVAL
National parks around the world have been founded under the influence
of the public with the noblest intention to stop the extinction of many animal
kingdom species. Those national parks are being constantly visited by millions
of people whose sensibility for fauna preservation is being enhanced
by their visit. How do members of fauna experience their staying in such nature
oases? Do they want to change it? Who should they address and how?
Negative aspects of fauna living in such nature oases are being observed
from scientific point of view. Those negative aspects can be noticed
mostly in the change of biological nature as well as mild degeneration of
the species.
145

KAREL TURZA
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia
BIOETIČKI ASPEKTI ZNANJA
Historija znanja – ovdje mislimo, prije svega, na znanstveno znanje
– jest i historija zla ili, blaže rečeno (?), historija ljudske patnje. Radikalna
teza? Ne!
Kopernikov obrat (da sunce, zapravo, ne izlazi i ne zalazi), na primjer,
proizveo je u tadašnjoj Europi, dugotrajnu torturu, odnosno smrt gotovo
svih istaknutih ljudi koji su se priklonili tom novom i (nota bene!) istinitom
viđenju univerzuma. S druge strane, historija znanstvenih istraživanja, to
jest znanstvenih pothvata koje su pojedinci i/ili znanstveni timovi provodili
također je svojevrsna historija zla. Ta se episteme odnosi i na medicinska
istraživanja. Historija medicinskih istraživanja – i to je ono što nas ovdje
zanima – obiluje, naime, pravim horor-pričama.
U ovom radu autor izlaže, s tim u vezi, nekoliko primjera iz historije
moderne medicine, u kojima medicinska etika nije uspjela – a po nekima
nije ni trebala – nametnuti svoje principe. To bi, međutim, bioetika, kao
integrativni bioetički projekt, ne samo mogla nego i trebala učiniti.
BIOETHICAL ASPECTS OF KNOWLEDGE
The history of knowledge – regarding, primarily, scientific knowledge
– has been (also) a history of evil or, in less rough terms (?), history of human
suffering. A radical statement/thesis? No!
The so-called Copernican Turn, (e.g. the understanding that the Sun
actually does not rises or sets) brought about at the time (15th century) long
lasting tortures, deaths or sufferings to almost all prominent people in Europe
who accepted that entirely new and (nota bene!) true knowledge about
the universe. On the other hand, the history of scientific research, namely
of scientific endeavours that individuals – and/or teams of scientists – have
carried out over the past centuries (millennia?), has also been full of evil
acts, therefore it is a kind of history of human suffering. The episteme refers
to medical research as well. The history of medical research – which
is the main interest of this paper – is, in our opinion, a history of horror
stories.
146

In the paper, the author exposes few examples/cases within modern
history of medicine that confirm the above mentioned statement – and in
which medical ethics did not succeed to impose its very basic principles. In
our opinion, bioethics, as an integrative project, could and should do that
though.
RADOMIR VIDENOVIĆ
Filozofski fakultet, Univerzitet u Nišu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Niš, Serbia
BIOETIČKI POGLEDI PAVLA VUK-PAVLOVIĆA
Filozofija Pavla Vuk-Pavlovića je prožeta etičkom problematikom,
imanentnom etičnošću. Međutim, u svom pažljivom komponiranju cjeline
filozofskog sistema, on ipak nije izdvojio i izgradio etiku kao posebnu
disciplinu. Razlog tome je, po riječima samog Filozofa, to što u njegovim
radovima ima dovoljno elemenata za konstituiranje jedne konsekventne
etike. Rečeno važi i za Vuk-Pavlovićeve bioetičke poglede. Cjelina njegove
filozofije – počevši od doživljaja kao gnoseološke kategorije, preko
horizontalnog opravdanja pluraliteta svjetova i filozofija i, samim tim,
podrazumijevajuće tolerancije, do antropoloških izvoda, kao i pedagogike
i pedagogičkih shvaćanja okrenutih budućnosti, uz vidljive srodnosti sa
budističkim i džainističkim dostignućima – omogućava i opravdava konstituiranje
osnovnih naznaka i pravaca njegovih bioetičkih shvaćanja.
BIOETHICAL VIEWS OF PAVAO VUK-PAVLOVIĆ
The philosophical thought of Pavao Vuk-Pavlović is pervaded with
ethical issues, its immanent ethicity. However, in his careful composing of
the totality of his philosophical system, he did not found ethics as a separate
discipline. The reason for that is, according to his own words, the fact
that the elements present in his work suffice for establishing a consequent
ethics. The same implies to Vuk-Pavlović’s bioethical views. The whole of
his philosophy – starting from experience as a gnoseological category, via
the horizontal justification of plurality of worlds and philosophies, and the
tolerance implied by that, to its anthropological excerpts, as well as peda-
147

gogical thought directed towards the future, with notable similarities with
Buddhist and Jainist achievements – provides and justifies the constitution
of basic indications and directions of his bioethical stances.
ANA VOLARIĆ-MRŠIĆ
Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Croatian Studies, University of Zagreb, Croatia
DOPRINOS NOVIH MEDIJSKIH TEHNOLOGIJA
U PROMICANJU ZNANSTVENE BIOETIKE
Došlo je vrijeme da se bioetičari, potaknuti čestim medijskim sadržajima
koji se bave bioetikom, počnu posvećivati i sustavnom proučavanju
mogućnosti koje pružaju nove medijske tehnologije, kao i medijska istraživanja
u svrhu kvalitetnijeg promicanja bioetike kao znanosti. Multidisciplinarni
i »integrativni« karakter bioetičke znanstvene metode proučavanja
suvremene stvarnosti čak se i etimološki uklapa u sva ona događanja kojima
je cilj proučavanje društvenih pojava i inovacija, pa tako i na planu
sredstava društvene komunikacije. Zbog toga bi trebalo posvetiti više pažnje
upravo stručnoj izobrazbi novinara u bioetičkom smislu, kako bi oni
koji se bave ovom vrstom novinarstva zaista profesionalno obavljali svoju
službu, dajući bioetici ono mjesto koje joj pripada. Također će umijeće u
korištenju tehnoloških dostignuća na planu medijske komunikacije uvelike
pomoći bioetičarima da znanstveni razvoj bioetike bolje približe široj
medijskoj publici
148
CONTRIBUTION OF NEW MEDIA TECHNOLOGIES
IN THE ADVANCEMENT OF SCIENTIFIC BIOETHICS
Encouraged by the frequent media content on bioethics, the time
has come for bioethicists to begin to dedicate themselves to a systematic
study of the possibilities offered by new media technologies
and media research in order to better promote bioethics as a science.
The multidisciplinary and “integrative” character of the bioethical scientific
method of studying contemporary reality even fits etymologically into
all those events whose aim is the study of social phenomena and innova-

tions, as well as regarding the means of social communication. Therefore,
we should pay more attention to the professional training of journalists in
terms of bioethics, so that those who are involved in this sort of journalism
can really perform their services professionally, giving bioethics that
position which belongs to it. Also the skill in using technological advances
in the field of media communication will greatly help bioethicists to bring
closer scientific development of bioethics to the wider media audience.
MAXIMILIAN WOLLNER
Institute of Philosophy, University of Vienna, Austria /
Institut za filozofiju, Sveučilište u Beču, Austrija
ARE WE IN NEED
OF INTERCULTURAL CLIMATE ETHICS?
Human-caused climate change has seen an incredible rise of attention
in public opinion and daily politics due to the urgency of the issue. In this
interdisciplinary field of study different sciences prove not only the reality
of climate change but also give mitigation options. Ecologically oriented
economics lists costs of climate change and proposes systems to manage
mitigation. However, it is up to ethics to come up with norms of what to
do and why to do so. In an ever more globalised world ethical norms need
to be globally acceptable. This is especially the case with climate change
ethics where causers and victims face each other on an incredibly high
level of disparity – certainly one of the reasons for the Copenhagen failure.
Yet there are hardly any intercultural considerations regarding climate
change ethics at all. Therefore I want to argue why we need an intercultural
dimension in climate change ethics and point out some of the major practical
obstacles for achieving it.
POSTOJI LI POTREBA
ZA INTERKULTURALNOM ETIKOM KLIME?
Klimatske promjene koje su uzrokovali ljudi dobivaju sve veću pažnju
javnosti i dnevne politike uslijed urgentnosti toga pitanja. U ovome interdisciplinarnom
području istraživanja, znanost dokazuje ne samo stvarnost
149

klimatskih promjena nego također nudi i mogućnost ublažavanja problema.
Ekološki orijentirana ekonomija popisuje troškove klimatske promjene
i predlaže sustave provođenja procesa ublažavanja. Međutim, etika je
ta koja treba iznaći norme djelovanja, kao i razloge za takvo djelovanje.
U svijetu koji je sve više globaliziran, etičke norme trebaju biti globalno
prihvatljive. To je pogotovo slučaj u pitanju etike klimatskih promjena gdje
se uzročnici i žrtve suočavaju na nevjerojatno visokoj razini nepodudaranja
– što je zasigurno i bilo jednim od razloga neuspjeha u Kopenhagenu. No,
gotovo da ne postoji bilo kakvo interkulturalno sagledavanje etike klimatskih
promjena uopće. Stoga ću argumentirati u prilog potrebe interkulturalne
dimenzije etike klimatskih promjena i ukazati na neke glavne prepreke
za njeno postizanje.
IVANA ZAGORAC
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia /
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska
SCOPES AND LIMITATIONS
OF ALBERT SCHWEITZER’S ETHICAL SYSTEM
First part of the presentation focuses on the main characteristics of
Albert Schweitzer’s ethical system: he defines his ethics as rational, absolute,
universal, and of a great spiritual significance. Implications of such
characteristics are multilayered although coherent within the framework of
‘reverence for life’ principle until the moment of their confrontation with
Schweitzer’s demand for necessity of practical realization. His ‘living
ethics’ is challenged by practical value conflicts, which could be resolved
only by the abolition of the highest principle itself. Schweitzer notices this
tension and tries to overcome it by offering different solutions which will
be analyzed in the second part of the presentation. Finally, having in mind
the high value of his ‘reverence for life’ principle in modern bioethics,
in the concluding part we will examine Schweitzer’s success in resolving
weak points of his own ethical system.
150

DOSEZI I OGRANIČENJA
ETIČKOG SUSTAVA ALBERTA SCHWEITZERA
Prvi dio izlaganja usmjerava se na osnovne karakteristike etičkog sustava
Alberta Schweitzera: on svoju etiku određuje kao racionalnu, apsolutnu,
univerzalnu i velikog duhovnog značaja. Implikacije navedenih karakteristika
su slojevite iako koherentne unutar principa ‘strahopoštovanja prema
životu’ sve do trenutka njihova suočavanja sa Schweitzerovim pozivom na
nužnost praktične realizacije. Njegova ‘življena etika’ izazivana je konfliktima
praktičnih vrijednosti koji mogu biti razriješeni jedino odustajanjem
od najvišeg principa. Schweitzer primjećuje tu napetost i nudi nekoliko
rješenja za njeno prevladavanje. Mogućnosti koje nudi bit će analizirane
u drugom dijelu izlaganja. Završno će se ispitati Schweitzerov uspjeh u
nadilaženju slabih točaka vlastitoga etičkog sustava, što se čini posebno
važnim s obzirom na značaj koji njegov princip ‘strahopoštovanja prema
životu’ ima u suvremenoj bioetici.
ZDENKO ZEMAN, MARIJA GEIGER ZEMAN
Institut društvenih istraživanja »Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatska /
Ivo Pilar Institute of Social Research, Zagreb, Croatia
BIOETIKA I FILM –
CELULOIDNE UTOPIJE I OKOLIŠNI SVJETONAZORI
Film funkcionira kao potentna umjetnička forma i kao višeslojni tekst
koji gledateljima prenosi određene semantičko-aksiološke sadržaje. Ti sadržaji
artikuliraju različite vrijednosne, ideološke i svjetonazorske »poruke«.
Mnogobrojne teorijsko-kritičke analize pokazuju da su znanstvenofantastični
filmovi svojevrsni prenositelji vizija o tome kako će društvo
budućnosti percipirati i vrednovati prirodu. Te preokupacije nisu svojstvene
samo znanstveno-fantastičnim filmovima – opisujući recentne okolišne
probleme i dileme, mnogi se filmovi kreću u kontinuumu između ekocentričkih
i anti-ekoloških svjetonazora. U radu se propituju veze između bioetičke
problematike i filmske umjetnosti tako što se analiziraju krucijalne
teme nekoliko globalno uspješnih holivudskih filmova, s posebnim naglaskom
na deskripciji načina na koji se u njima prikazuju i interpretiraju
priroda, tehnologija, rasa i rod.
151

BIOETHICS AND FILM – CELLULOID UTOPIAS
AND ENVIRONMENTAL WORLDVIEWS
Film functions both as powerful artistic form and also as multi-layered
text, which transfers certain semantic-axiological contents to the audience.
These contents articulate different values, and ideological and worldview
“messages”. Many theoretical and critical analyses have shown that science
fiction movies are a kind of vision-holders of the perception and evaluation
of nature by the future society. These preoccupations are particularity
not only of SF films – in describing actual environmental problems
and dilemmas, there is quite a number of films that range from ecocentric
to anti-ecological worldviews. The paper analyzes connections between
bioethical problems and film industry by analyzing crucial topics in several
Hollywood blockbusters, with special emphasis on their presentations and
interpretations of nature, technology, race and gender.
MAJA ŽITINSKI
University of Dubrovnik, Croatia /
Sveučilište u Dubrovniku, Hrvatska
THE PROSPECTIVE OF THE VULNERABLE
Structurally, bioethics has been integrated with the application of ethics
to practices inadequate to ethical problems, raised by domestic violence,
neglect, or discriminative behaviour towards powerless, who sometimes
might even be unaware that they were being used in research. The truth
of any moral theory has to be tested by reference to the standard of what
we know because in ethics no appeal to observational truth conditions is
possible. The key problem of contemporary moral reflection lies in the assumption
that there is a separation between ethics and rationality, resulting
in incapacity to conceive ethics as a form or reasoned action. It is unacceptable
to shift the attention back to the excuses of the perpetrator as if his
or her claim could be reasonably justified. Every instance of such vice is
disagreeable because moral principles are those of reciprocity.
152

OČEKIVANJA RANJIVIH
Bioetika je strukturalno integrirana etikom, primijenjenom na neetične
postupke, izazvane obiteljskim nasiljem, zanemarivanjem ili diskriminatornim
ponašanjem prema nemoćnima koji ponekad mogu ne biti svjesni
da ih se u istraživanjima iskorištava. Istinu bilo koje od moralnih teorija
valja testirati prema standardu samoga znanja zato što u etici poziv na opservacijske
istinosne uvjete nije moguć. Ključni problem suvremene moralne
refleksivnosti sastoji se u pretpostavci da su etičnost i racionalnost
razdvojene, što rezultira nesposobnošću da se etika shvati kao oblik razboritoga
postupanja. Neprihvatljivo je pozornost preusmjeriti na isprike počinitelja
kao da je njihova obrazloženja moguće razborito opravdati. Nijedan
primjer takva poroka iz krajnje etičnoga motrišta ne može se odobriti jer
moralni principi jesu principi reciprociteta.
ANJA ŽIVANOVIĆ
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia
STAVOVI STUDENATA MEDICINE
U ODNOSU NA BIOETIČKE KONTROVERZE
U ISPITIVANJU I RAZVOJU LIJEKOVA
Uvod: Cilj našeg rada bio je da ispitamo stavove studenata medicine u
odnosu na odabrana bioetička pitanja u ispitivanju i razvoju lijekova.
Materijal i metode: U studiji presjeka anketirane su dvije grupe studenata:
poseban upitnik je popunilo 106 od 511 studenata III. godine
(20,74%) i 80 od 508 studenata VI. godine (15,75%). Ukupno je odgovoreno
na 85,42% postavljenih pitanja.
Rezultati: Studenti III. i VI. godine su slično procijenili da su informirani
o bioetici (medijana 3, skala 1–5; P > 0,05), navodeći tradicionalne
metode učenja kao glavni izvor informacija (približno 60% u oba slučaja).
Međutim, u obje grupe, mali broj ispitanika odgovorio je točno na pitanja
kojima se bioetika bavi i osnovne principe biomedicinske etike. Obje grupe
ispitanika uglavnom ne žele da kao dobrovoljci sudjeluju u kliničkim studijama.
Studenti III. godine značajno više ocjenjuju karakteristike ispitivanog
153

lijeka i materijalnu naknadu kao motive za učešće tim studijama (P < 0,05
u oba slučaja). Studenti u istoj mjeri smatraju da oboljele od maligniteta
treba stimulirati da sudjeluju u ispitivanju novih lijekova protiv raka. Poznavanje
dobrobiti oglednih životinja spominje se kao važno za studente
medicine, a ovi ogledi uglavnom opravdavaju u sličnom postotku.
Zaključak: Potrebno je povećati interes za bioetiku kod studenata medicine
na našem fakultetu i unaprijediti nastavu, posebno kada je riječ o
kliničkim aspektima ispitivanja i razvoja lijekova.
THE ROLE OF PHARMACOLOGY EDUCATION
ON THE AWARNESS OF MEDICAL STUDENTS
OF THE RISK OF ADVERSE DRUG REACTIONS
Introduction: We aimed to assess the attitudes of undergraduate medical
students towards bioethical issues in drug development and research.
Material and Methods: In this cross-section study, two samples of
students were questioned on selected bioethical issues: a self-completed
questionnaire was delivered to 106 out of 511 students of the 3rd year
(20.74%), and 80 out of 508 students of the 6th year (15.75%). Total response
rate was 85.42%.
Results: Both 3rd and 6th year students similarly estimated to be informed
on bioethics (median value 3, scale 1–5; P > 0.05), indicating traditional
learning methods as the main source of information (approximately
60%, both). However, in both groups small number of participants answered
correctly to questions on major bioethical issues and basic principles
of biomedical ethics. Both groups generally do not want to participate as
volunteers in clinical studies. Third year students estimate characteristics of
the tested drugs and financial compensation as possible motives for participation
in these studies significantly higher (P

Studentska bioetička radionica
KSENOBIOETIKA:
IZVANZEMALJSKI OBLICI ŽIVOTA
U BIOETIČKOJ PERSPEKTIVI
Student Bioethics Workshop
XENOBIOETHICS:
EXTRATERRESTRIAL FORMS OF LIFE
IN BIOETHICAL PERSPECTIVE
TONI BANDOV
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
PROMIŠLJANJE IZVANZEMALJSKOG
KOD KANTA I LEIBNIZA
U ovom izlaganju donosim pregled razmišljanja Immanuela Kanta i
Gottfrieda Leibniza o mogućnosti postojanja izvanzemaljskog života i načinu
njegova opstanka na drugim planetima. Prosvjetiteljski kontekst na
kojem obojica filozofa temelje svoja istraživanja daje za rezultat jedan,
za to vrijeme, dosta neopterećen, optimističan i u nekim aspektima moderan
pristup cijeloj problematici »izvanzemaljskog« koja, osim zaključka o
velikoj vjerojatnosti (čak i nužnosti) postojanja ekstraterestrijalnih oblika
života, u svom vidu ima i potencijalne kontakte stanovnika susjednih planeta.
Tu ću se osvrnuti na problem kako antropocentrizma tako i geocentrizma,
dok ću u prvom koraku samog kontakta pokušati dokazati kako
ontološka drugost ne nosi nužno i njihovu etičku drugost sa čime ozbiljno
računaju i Ujedinjeni narodi kao institucija zadužena za »prvi kontakt na
155

Zemlji«. Preko Leibniza ću dotaknuti i pitanje moguće integracije bića s
drugih planeta kao i probleme koji se pritom mogu javiti.
CONSIDERING THE EXTRATERRESTRIAL
IN KANT AND LEIBNIZ
This presentation provides an overview of Immanuel Kant and Gottfried
Leibniz’s reflections on the possible existence of extraterrestrial life
and its ways of survival on other planets. The context of the Enlightenment,
on which both philosophers base their research, allows for a rather
carefree, optimistic and, in some aspects, modern approach to the issue of
the “alien”, which – except the conclusion that extraterrestrial life forms
very probably (even necessarily) exist – in its view even considers the potentiality
of contact with neighbouring planets. The author here addresses
the problem of the anthropocentric as well as that of the geocentric, attempting
to prove that the act of contact does not mean that ontological
otherness is necessarily ethical otherness, which is what the United Nations
have seriously counted on being an institution responsible for making “first
contact on Earth”. Through Leibniz the author touches the issue of the possible
integration of beings from other planets as well as the problems that
may occur.
ANA BARJAŠIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
PROBLEM IZBJEGLICA KAO IZAZOV KOZMOPOLITIZMU
Prema posljednjim podacima, u svijetu se nalazi četrdesetak milijuna
izbjeglica. Alijenacija izbjeglica može se očitati na političkoj razini, gdje
se radi o negrađanima u bezdržavnom stanju, kao i na socijalnoj razini,
gdje su oni socijalno konstruirani kao strana i tuđa bića. Znanstvenofantastična
drama District 9 smjestit će ovaj problem u malo širi društveni
kontekst, pri čemu će se osnovni sukob odvijati između ljudi i izvanzemaljaca.
Film predstavlja svojevrsnu aluziju na specifičan slučaj segregacije
u obliku južnoafričkog apartheida, s obzirom da se radnja odvija upravo
156

u Johannesburgu. Teorijska perspektiva koja bi mogla priskočiti u pomoć
rješavanju problema izbjeglica je kozmopolitizam i njegovo načelo univerzalnog
hospitaliteta na osnovu prirodnog zakona, ali postavlja se pitanje
može li se takav pristup smatrati bezuvjetnim.
THE REFUGEE PROBLEM
AS A CHALLENGE TO COSMOPOLITANISM
According to the latest figures, there are around 40 million refugees in
the world. Refugee alienation can be detected both on the political level,
where refugees are seen as non-citizens in a state of statelessness, and on
the social level, where they are socially constructed as foreign and alien beings.
The science-fiction drama District 9 places the problem into a slightly
broader social context, thus making the main conflict now between humans
and aliens. The movie is a peculiar allusion to a specific case of segregation
in the form of South African apartheid considering that the story takes
place exactly in Johannesburg. The theoretical perspective that could resolve
the refugee issue is cosmopolitanism and its principle of universal
hospitality based on natural law. However, the question is whether such an
approach can be seen as unconditional.
NINA ČOLOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
KSENOLINGVISTIKA
U znanstvenofantastičnom žanru tematiziranje postojanja izvanzemaljskih
oblika života uglavnom usporedno podrazumijeva i problematiziranje
komunikacije između ljudske i neljudske vrste. Pritom primjeri »izvanzemaljskih«
jezika, konstruirani za potrebe filmskih i književnih uradaka,
mogu pružiti uvid u načine na koji promišljamo izvanzemaljske oblike
života, te poslužiti kao alat za raščlambu odnosa koji leže u pozadini tih
promišljanja. No, ksenolingvistika se ne zadržava samo na pitanju »Kakve
predodžbe imamo o jeziku/jezicima izvanzemaljaca i kako su konstruirane?«,
već također, prebacujući pitanje »kontakta« iz znanstvenofantastič-
157

nog konteksta pred vrata lingvistike, evocira staru jezikoslovnu raspravu o
jezičnom relativizmu i univerzalizmu, tj. problemu (ne)mogućnosti međusobnog
razumijevanja i prevođenja iz jedne kulture u drugu.
XENOLINGUISTICS
In science fiction, thematising the existence of extraterrestrial life forms
usually implies discussing the problem of possible interaction between human
and non-human species. Examples of “alien” languages, constructed
for literary and cinematographic purposes, can provide insight into the
ways we think about extraterrestrial life forms, and serve as a tool for the
analysis of the relations which lie in the background of these reflections.
However, xenolinguistics does not stop at the question of how we imagine
extraterrestrial languages and how those ideas are constructed. Taking the
question of “contact” from the SF to the linguistic context, it also reopens
the old debate about linguistic relativity and universalism, i.e. the problem
of the (im)possibility of mutual understanding and translation from one
culture to another.
EVA FELDMAN
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
MUTACIJE SPECIESIZMA
Ljudsku civilizaciju prožimaju činovi diskriminacije. Rasizam i seksizam
razmjerno su nedavno moralno osuđeni, no speciesizam, diskriminaciju
protiv nekih bića samo zbog njihove pripadnosti nekoj drugoj vrsti,
još uvelike nismo osvijestili (Singer, 1975). Zanemarujemo činjenicu da
druge vrste mogu biti razvijenije od nas u segmentima koje mi smatramo
nevažnima. Životinjska inteligencija nije se puno istraživala (usp. Thorndike,
1911), ali naznake da ona može biti i sveobuhvatna i specifična ne
mogu se osporiti. Evolucijska psihologija i ksenopsihologija otkrivaju nam
smjerove u kojima bi se mogli razvijati razni organizmi – na Zemlji, ali i
u svemiru (Freitas Jr., 1984). Isto tako, ksenopsihologija objašnjava bismo
li i koliko tu ekstraterestrijalnu »inteligenciju« i »kogniciju« mogli uop-
158

će spoznati. Hoćemo li, zbog svojeg neznanja i »neadekvatnih« osjetila,
prema izvanzemaljskom životu počiniti istu grešku koju činimo i prema
drugim bićima na Zemlji?
MUTATIONS OF SPECIESISM
Human civilization is saturated by acts of discrimination. Next to racism
and sexism, which were only recently morally condemned, we are
largely unaware of speciesism, a form of discrimination against beings on
the basis of their belonging to a species (Singer, 1975). We neglect the fact
that other species can be more developed than us in segments we find unimportant.
There has not been much research on animal intelligence in its own
right (Thorndike, 1911), but the signs that it could be both all-embracing
and specific cannot be denied. Evolutionary psychology and xenopsychology
reveal to us the directions in which different organisms could evolve
– on Earth, as well as in space (Freitas Jr., 1984). Furthermore, it explains
whether we could, and to what extent, acknowledge extraterrestrial “intelligence”
and “cognition”. Will we, due to our ignorance and “inadequate”
senses, make the same mistake towards alien life as we do towards other
beings on Earth?
MIRELA FUŠ, IVAN CEROVAC
Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
Faculty of Philosophy, University of Rijeka, Croatia
NESPECISTIČKI PRISTUPI PRAVIMA I VRIJEDNOSTI
IZVANZEMALJSKIH OBLIKA ŽIVOTA
Odbacivši tezu specizma, prema kojoj se pripisivanje posebnih prava i
vrijednosti ljudima u odnosu na druga živa bića opravdava samo njihovom
pripadnošću određenoj biološkoj vrsti, te uočavajući moralno proizvoljan
karakter takve pozicije i njene sličnosti sa rasizmom, seksizmom ili etnocentrizmom,
na postavljeni problem pripisivanja prava i vrijednosti pružamo
dva moguća odgovora. Prvi slijedi utilitarističku tradiciju i ističe kako
je glavno svojstvo prilikom pripisivanja prava i vrijednosti sposobnost
osjećanja ugode i boli, dok se drugi okreće moralnim moćima i sposobnosti-
159

ma određenog bića kao bitnim svojstvima prilikom pripisivanja prava i
vrijednosti. U radu ćemo usporediti ponuđene pozicije, ponuditi neke od
mogućih prigovora, kao i odgovore na njih, te prikazati kako se one postavljaju,
odnosno kako bi se postavljale, prema ne-ljudskim bićima, bilo da se
radi o životinjama ili o izvanzemaljskim oblicima života.
A NON-SPECIESIST APPROACH TO THE RIGHTS
AND VALUE OF EXTRATERRESTRIAL LIFE FORMS
Rejecting the speciesist thesis that the attribution of special rights and
value to members of the human species is justified solely because of their
human nature, as well as noticing that this is a morally arbitrary position
similar to racism, sexism and ethnocentrism, we offer two possible answers
to the problem of the special rights and value attribution. The first
follows the utilitarian tradition and emphasises that the main feature in the
attribution of rights and value is ​the ability to feel pleasure and pain, while
the other emphasises the moral powers and moral capabilities of a particular
being as important features in the attribution of rights and value. In this
paper we compare the above two positions offered, present some possible
objections, and show how the positions stand as far as non-human beings,
whether animals or extraterrestrial life forms, are concerned.
KAROLINA HRGA
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
K-PAX: PROPITIVANJE KONCEPTA DRUGOSTI/DRUGOGA
U DEKONSTRUKCIJSKOM KLJUČU KSENOLOGIJE
I ANTI-PSIHIJATRIJE
Prot ili Robert Proter – ekstraterestrijalno biće ili ljudsko biće pomračena
uma? K-PAX – stvarno mjesto ili hetero(u)topija? Gdje završava razum,
a gdje počinje ludilo? Nalazi li se razum onkraj ludila ili ludilo onkraj
razuma? Tko postavlja granice i uvjete onoga što je normalno, a društveno
prihvatljivo, odnosno je li sve što je društveno prihvatljivo ujedno i normalno?
U kojoj točki započinje osobni, a završava kolektivni identitet?
160

Subverzivni ples na margini performativnih identiteta, ako već ne vrši
opoziv, zasigurno dovodi u pitanje samorazumljivost i neupitnost postojećih
društvenih normi i kategorijalnih aparata moći.
U tom smislu, neophodno je osvještavanje i priznavanje pozicije drugoga/drugih,
makar bili u pitanju i ne-zemaljski oblici života. Pomicanjem
granica koje smo nametnuli Drugome i afirmacijom razumijevanja, koja
pri tome ništa ne podrazumijeva, otvaramo prostore tolerancije koja neće
služiti tek legitimaciji jačega. Baudrillardovskim riječima, neautentičnost i
neizvjesnost svijeta, koji ne poznaje svoj ekvivalent, realan je kao i K-PAX,
a njegovi stanovnici, ne/izvjesni i ne/autentični kao i bilo koji drugi oblik
života.
RE-THINKING THE CONCEPT OF OTHERNESS AND THE
OTHER/S IN THE DECONSTRUCTION KEY OF
XENOLOGY AND ANTI-PSYCHIATRY: THE CASE OF K-PAX
Prot or Robert Proter – an extraterrestrial or a human being whose
mind is demented? K-PAX – a real place or hetero(u)topia? Where does reason/commonsense
end and where does madness begin? Is reason beyond
madness or insanity beyond reason? Who sets the limits and conditions of
what is normal and socially acceptable, or is everything that is socially acceptable
at the same time normal/sensible? Where does individual identity
start, and where does collective identity end?
Subversive dance on the margins of performative identities – if it does
not act as suspension, it most certainly brings into question the indisputability
of the existing social norms and structures of power.
In this sense, it is necessary to raise awareness about and acknowledge
the position of the Other/otherness, even if it comes in the form of non-terrestrial
life. Shifting the boundaries that we have imposed on the Other/otherness
and affirming understanding, which implies absolutely nothing, we
make room for tolerance that will anything but only serve to legitimise the
stronger. In Baudrillardesque words, the inauthenticity and uncertainty of
the world, which knows not its equivalent, is just as real as K-PAX, and its
residents are just as un/certain and in/authentic as any other form of life.
161

MIMA JURAČAK
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
EGZOEKOLOGIJA: DUBINSKO-EKOLOŠKA RASPRAVA
U KOZMIČKIM RAZMJERIMA
Što je to točno »dubinska ekologija« i kako funkcionira razmotrimo li
ju u kozmičkim razmjerima? Ako je taj pokret za neke predstavljao promjenu
paradigme u dotadašnjem promišljanju ekologije i svijeta općenito,
zanima me kako se paradigma mijenja i da li se uopće mijenja proširimo li
ju na čitav Svemir, te da li pritom rasprava o dubinskoj ekologiji dobiva ili
gubi na snazi. Ova tema, koliko god naizgled ekstremna bila, zapravo će se
pokazati korisnijom nego ikad u pokušaju aktualizacije dubinsko-ekoloških
pitanja i provesti nas kroz nekolicinu neobičnih protuslovlja pred kojima
se zatičemo promatrajući našu Zemlju iz Svemira. Ta protuslovlja bi
nas možda mogla dovesti do promjene perspektive, a pritom i do promjene
načina razmišljanja.
EXOECOLOGY: A DEEP ECOLOGICAL DISCUSSION
IN COSMIC PROPORTIONS
What exactly is “deep ecology” and how does it function if considered
in cosmic proportions? If the Deep ecology movement represented a major
paradigm shift in our reflections on ecology and the world in general, the
author considers whether and how the paradigm shifts if extended to the
Universe as a whole. Also, does deep ecology then gain or lose its strength?
This topic, as extreme as it is, will be more useful than ever in trying to
emphasise Deep ecology statements and will show us how thinking about
our planet can be multi-dimensional while watching it from outer space.
The author hopes that this new perspective could lead us towards some
innovative and inventive reasoning.
162

BERNARD KOLUDROVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
TITO, NEHRU, ARCHER: IZGRADNJA INTERSTELARNE
ETIKE NA PRINCIPIMA POSTKOLONIJALNE TEORIJE
U drugoj polovici dvadesetoga stoljeća geopolitički uvjeti ukazali su
na potrebu organiziranja podređenih i dvostruko podređenih na zahtjev za
pravo na samoodređenje/samoartikulaciju. Pretpostavke takvog zahtjeva,
koje su se očitale u politici nesvrstanosti, a u teorijskom smislu u postkolonijalnim
studijima, počivale su na etičkom principu jednakosti. Ovaj rad
pokušava u takvome diskursu prepoznati pretpostavke mogućeg etičkog
principa interstelarnih odnosa. Istovremeno se otvaraju i mjesta na koja
takav princip ne nudi odgovor, ali se u sferi popularne kulture ukazalo na
moguća rješenja. U dijalogu između te dvije sfere možemo pokušati ocrtati
kriterije budućeg etičkog diskursa.
TITO, NEHRU, ARCHER: BUILDING INTERSTELLAR
ETHICS ON THE PRINCIPLES OF POSTCOLONIAL THEORY
The geopolitical conditions of the second half of the twentieth century
pointed to the necessity for an organised claim on self-determination of the
subordinate and subaltern. The presuppositions of this claim, articulated in
the Non-Aligned Movement and postcolonial studies, were based on the
ethical principle of equality. This paper is set to test the presuppositions of
the ethical principle of interstellar relations within the context of the Post-
Colonial discourse. Although there are some spheres in which this type of
principle is not adequate, there have been visions of possible solutions in
popular culture. In a dialogue between the theory and ideas of popular culture,
we can attempt to develop a yardstick for future ethical principles.
163

BOJAN MUCKO
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
AVATAR – NIJE VAŽNO JESI LI BIJEL ILI PLAV
Teško je Cameronov film Avatar ne iščitavati iz perspektive postkolonijlne
kritike, jer svoj površni pokušaj kritike američkog imperijalizma
autor temelji na rasističkom podtekstu.
Nakon ogromnog uspjeha filma, Camerona je američka nevladina
udruga Amazon Watch angažirala kao promotora borbe za prava urođeničkih
plemena s amazonskog područja, pa se on, u izvrnutoj logici simulakruma,
uputio u »srce tame« upoznati prave Na’vije…
Jedna od antropološki relevantnih tema potaknutih filmom je i suradnja
antropologa s američkom vojskom, nalik onoj koja u kontekstu ratova u
Iraku i Afganistanu zauzima centralno mjesto »protu-pobunjeničke« ratne
strategije, a »Human Terrain System«, zbog kršenja etičkog kodeksa američke
antropologije, osudila je Američka antropološka asocijacija (American
Anthropological Association, AAA).
AVATAR – IT DOES NOT MATTER WHETHER
YOU ARE WHITE OR BLUE
It is difficult not to read James Cameron’s movie Avatar from the point
of view of postcolonial studies. What appears to be an attempt at criticism
of American imperialism is built on a racist subtext.
After the success of Avatar, the NGO Amazon Watch involved Cameron
in helping them fight for the rights of the tribes living in the Amazon
Basin. Applying the inverted logic of the simulacrum, Cameron travelled
to the “Heart of Darkness” to meet some real Na’vi…
One of the anthropologically relevant topics prompted by the movie is
collaboration between the army and anthropologists. Within the context of
the Iraq and Afghanistan Wars, collaboration of this type became central
in the “counter-insurgency” war strategies of the US Army. “Human Terrain
System” is condemned by the American Anthropological Association
(AAA) for violating the AAA Code of Ethics.
164

FILIP MUŽINA
Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Science, University of Zagreb, Croatia
EVOLUCIJA, INTELIGENCIJA I ŽIVOT
Od postanka svemira, materija i energija međudjeluju, izmjenjuju se i
postoje u nekom vremenu zahvaljujući prirodnim zakonitostima. U kompleksnom
procesu evolucije, od velikog praska do danas, nastaju uvijek
kompleksniji i kompleksniji oblici materije od kojih je, u jednom trenutku,
pod sretnim okolnostima, na jednom slučajnom kamenčiću, od Sunca nastao
i život kakvog danas živimo, poznajemo i neiscrpno proučavamo.
Na pitanje je li čovjek najinteligentniji živi sustav u svemiru sigurno
ne možemo sa sigurnošću odgovoriti, ali u pokušajima da odgovorimo na
to stvorit ćemo prirodoslovno-matematički poopćeni model inteligentnog
života koji evoluira. Ovaj model baziran je na teoriji evolucije neuronskih
mreža, te bi nam mogao pomoći u boljem shvaćanju beskrajnih i raznolikih
mogućnosti postojanja vanzemaljskog života.
EVOLUTION, INTELLIGENCE AND LIFE
Since the very beginning of the universe matter and energy have interacted,
interchanged and existed in time due to natural laws. In the complex
process of evolution, from the Big Bang to the present, increasingly
complex forms of matter have always been evolving. At one point in time,
under certain favourable circumstances, on a random stone next to the sun
life as we know, live and inexhaustibly study today emerged.
The answer to the question whether humans are the most intelligent
living system in the universe cannot be definite and certain. However, in
trying to answer this question we create a generalised natural model of
intelligent life that evolves. This model is based on the theory of evolution,
neural networks, and could help us to better understand the infinite variety
of the possible existence of extraterrestrial and other types of life.
165

ZDRAVKO POPOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
KSENOLOGIJA, BIOETIKA I KSENOBIOETIKA:
OPSEG I DOSEG POJMOVA
Termin ‘ksenologija’ označava poznavanje stranog oblika života, i to
prvenstveno vanzemaljskog života. Kao disciplina, ksenologija se počinje
formirati u drugoj polovici 20. stoljeća s napretkom u tehnologiji i ljudskom
proučavanju svemira te razvojem znanstvene fantastike. Za sad još
uvijek osuđena na to da bude isključivo disciplina predviđanja, ksenologija
mora kombinirati sadržaje multidisciplinarno, interdisciplinarno i transdisciplinarno,
drugim riječima, mora biti pluripespektivna.
Termin ‘bioetika’ označava promišljanje moralnih postavki u odnosu
na tretiranje samog postojanja života, prvenstveno ljudskog, ali i života
kao takvog. Kao disciplina se, isto kao i ksenologija, formira u drugoj polovici
20. stoljeća kao rezultat istih tehnoloških i socijalnih procesa, a njeno
područje proučavanja upućuje na iste metode promišljanja.
Namjera ovog izlaganja je izložiti poveznicu između ovih dviju disciplina,
koja se pokazuje vrlo važnom za prepoznavanje samih osnova koje
ih definiraju, a koja se može promišljati pod nazivom ‘ksenobioetika’.
166
XENOLOGY, BIOETHICS, XENOBIOETHICS:
THE EXTENT AND SCOPE OF THE TERM
The term ‘xenology’ signifies knowledge of alien life forms, primarily
extraterrestrial life. As a discipline, xenology started to form in the second
half of the 20th century owing to technological progress, human study of
the cosmos, and the development of science fiction. Still remaining fated
to be a discipline of precognition, xenology’s approach to its contents must
be multidisciplinary, interdisciplinary and transdisciplinary – i.e. pluriperspectival.
The term ‘bioethics’ signifies reflection on moral postulates in relation
to the treatment of the existence of life itself, primarily human, but also life
as such. As a discipline, much like xenology, it was formed in the second
half of the 20th century as the result of the same technological and social
processes, and its field of study indicates the same methods of reflection.

The intention of this presentation is to expose the link between those
two disciplines, which seems to be very important for recognising the very
basics that define them, and which can be considered under the term of
‘xenobioethics’.
JOVANA POTPARA
Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia
KSENOBIOETIKA I MOGUĆA DESTRUKCIJA
POJMA BOGA
Prvi dio izlaganja odnosi se na pretpostavku o mogućnosti postojanja
inteligentnog oblika života izvan Zemlje, te na mogućnost susreta izvanzemaljskog
oblika života sa čovjekom. Sam susret bi, bar u određenoj mjeri,
doveo do destrukcije pojma Boga. S obzirom na vrstu susreta, u smislu
prijateljstva, odnosno neprijateljstva, mogle bi se razviti različite vrste odnosa
koje bi potom mogle biti utemeljene iz bioetičke perspektive, što će
biti obrađeno u drugom dijelu izlaganja.
XENOBIOETHICS AND THE POSSIBLE DESTRUCTION
OF THE CONCEPT OF GOD
The first part of this presentation focuses on the possibility of the existence
of an intelligent extraterrestrial life form and the possibility of establishing
contact with the same. The encounter itself would, to some extent,
bring forth the destruction of the very concept of God. Taking into account
the type of possible contact, whether friendly or hostile, we could develop
different types of relations which would afterwards be founded from a
bioethical perspective, which is what the second part of this presentation
deals with.
167

SAFET ŠAĆIROVIĆ
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia
ŠTO ČINIM DA BIH RAZUMIO DRUGE?
Što znači dijalog sa stanovišta postojanja i razvoja ljudskog bića, filozofi
bi rekli – ontološki? I zbog čega bismo trebali biti tolerantni jedni prema
drugima? Što znači razgovor sa stanovišta spoznaje istine, filozofi bi
rekli – gnoseološki? Što znači razgovor sa stanovišta stvaranja vrijednosti,
filozofi bi rekli – aksiološki? Što podrazumijeva razgovor sa stanovišta
značenja, filozofi bi rekli – hermeneutički? Što znači razgovor sa stanovišta
stvaranja zajednice – sociološki? Što znači razgovor sa stanovišta
gradnje svesti o identitetu, znači – psihološki?
WHAT DO I DO IN ORDER TO UNDERSTAND OTHERS?
What does dialogue mean in terms of existence and development of
human being, philosophers would say – ontologically? And why should we
tolerate each other? What does conversation mean in terms of knowledge
of truth, philosophers would say – gnoseologically? What does conversation
mean in terms of value creation, philosophers would say – axiologically?
What does conversation mean in terms of meaning, philosophers would
say – hermeneutically? What does conversation mean in terms of creation
of society – sociologically? What does conversation mean in terms of formation
of identity consciousness – psychologically?
VUK PRICA, IGOR SALOPEK
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
Faculty of Medicine, University of Rijeka, Croatia
MEDICINSKO-KSENOBIOETIČKA ISPREPLITANJA
U PRISTUPU PSIHIJATRIJSKOM PACIJENTU
Promišljajući poveznice medicine s ksenobioetikom, u ovom radu bit
će prikazan stručni pristup psihijatrijskom pacijentu sa simptomima delu-
168

zija, halucinacija ili ideja o susretu s izvanzemaljskim bićima i/ili inkorporaciji
istih, a pritom ne ulazeći u realnost fizičke i metafizičke stvarnosti
izvanzemaljskih oblika postojanja.
Brojni su uzroci deluzija, a gruba podjela ih svrstava u dvije velike
skupine. To su neurološke i psihijatrijske bolesti. U neurološkim poremećajima
deluzije su česte kod pacijenata koji imaju patologiju temporalnog
režnja, (epilepsije ili tumori). S druge strane, priča vezana za psihijatrijske
bolesnike puno je složenija i postoji veći broj bolesti koje u diferencijalnoj
dijagnozi uključuju deluzije.
U pristupu takvom pacijentu bitno je naglasiti da pacijentove deluzije ne
treba ohrabrivati, niti ga razuvjeravati, te je potrebno stvoriti odnos povjerenja.
Nakon postavljanja dijagnoze prelazi se na liječenje, pri čemu ponovno
treba razlikovati neurološke i psihijatrijske bolesnike. Na kraju, ostavljajući
misaoni prostor mogućem postojanju i susretu s izvanzemaljskim životom,
liječnici bi trebali bez obzira na prirodo-znanstveni karakter struke, a u okviru
otvorenosti humanih i moralnih vrijednosti, biti spremni prihvatiti i uvažavati
pojavnosti različite od »medicine temeljene na dokazima«.
MEDICAL AND XENOBIOETHICAL INTERWEAVING
WHEN APPROACHING A PSYCHIATRIC PATIENT
Reflecting on the links between medicine and xenobioethics, the authors
show how to approach psychiatric patients suffering from delusions,
hallucinations or ideas in which they meet extraterrestrials and/or are incorporated
by them. In doing so, the authors do not consider the objectiveness
of either the physical or metaphysical reality of extraterrestrial forms
of life.
There are many different causes of delusions, which can roughly be
divided into two large groups: neurological and psychiatric. Neurological
disorders involve delusions, which are common in patients whose pathology
lies in the temporal lobe (epilepsy or tumour). Discussing psychiatric
disorders is much more complex partially because of the larger number of
diseases which in their differential diagnosis include delusions.
It is important to emphasise that when approaching such patients, their
delusions should not be either encouraged or discouraged. Furthermore, developing
mutual trust is essential. Finally, allowing for the possibility that
encounters with extraterrestrials may both exist and happen, doctors should
169

– regardless of the scientific character of medicine and within the limits of
the openness of human and moral values – be prepared to accept and appreciate
phenomena that are different from “evidence based medicine”.
KREŠIMIR VIDOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
EUGENIKA, ANTIFIZIKA ILI METAFIZIKA,
»ZEMLJANI« ILI »VANZEMLJANI«
Ovaj rad se namjerava baviti pitanjem eugenike u (kseno)bioetičkoj
praksi. Eugenika je pojam koji uključuje rabljenje znanja o ljudskom genomu
u svrhu »pozitivne« selekcije društva. Objašnjavajući podrijetlo eugenike
doći će se do pitanja horizonta eugenike. Pitanja koja nosi eugenika
su (kseno)bioetičke prirode. »Eugenici« kao produkt budućnosti jesu netko
(ili nešto) što je nepoznato drugo. Ipak, »eugenici« bi kao takvi bili (i ostali)
produkt protuprirodnog djelovanja.
Povijest eugenike kao sistemske selekcije »jačih i inteligentnijih« započinje
još s Platonom, da bi se prenijela preko ideja F. Galtona (njenog
tvorca) do suvremenosti, uključujući i nacističku eugeniku te A. Hitlera.
Od mnoštva (kseno)bioetičkih pitanja koja donosi ova (pseudo)znanost
prvo koje pada na pamet je: Tko se ima pravo igrati Boga?. Razlika između
»eugeničkog božjeg komiteta« i prvog etičkog komiteta (Seattle, 1962.),
koji je dobio naziv »božji komitet«, sastoji se u tome da se ovaj eugenički
ne bavi pitanjem prava na život, već pitanjem prava na stvaranje novog
života, tj. prava na reprodukciju.
Valja primijetiti da je eugeničko društvo kao »društvo budućnosti« utopijsko.
Ono krajnje utopijsko pitanje jest da li eugenikom Zemljani postaju
Vanzemljani.
EUGENICS, ANTI-PHYSICS OR METAPHYSICS,
“TERRESTRIALS” OR “EXTRATERRESTRIALS”
This essay questions eugenics in (xeno)bioethical practice. Eugenics is
a concept which includes the application of our knowledge of the human
170

genome for the purpose of “positive” social selection. Explaining the roots
of eugenics, the horizons of the same are also questioned. The questions
that eugenics pose are (xeno)bioethical in nature. The augments, as products
of the future, are someone (or something) which is an unknown other.
Nevertheless, the augments would be the product of anti-natural activity.
The history of eugenics as a systematic selection of “the stronger and
those with higher IQs” starts with Plato, and continues with F. Galton (its
creator) to the present, including Nazi eugenics and A. Hitler’s ideas. From
the many (xeno)bioethical questions that this (pseudo)science poses, the
first that immediately comes to mind is: “Who has the right to play God?”
The first “God’s committee” (Seattle, 1962) was about who does and who
does not have the right to life. “Eugenics’s God’s committee”, on the other
hand, is about who has the right to create/reproduce new life.
In the end it must be pointed out that the so-called “society of the
future”, i.e. the augment society, is somewhat utopian. The ultimately utopian
question is whether the usage of eugenics makes terrestrials become
extraterrestrials.
171

Okrugli stol
OD LIJEČENJA DO PREPRAVLJANJA ČOVJEKA –
GDJE JE GRANICA MEDICINSKO-TEHNIČKOG
ZAHVATA?
Round Table
FROM HEALING TO REMODELLING OF HUMAN:
WHERE ARE THE LIMITS
OF MEDICAL-TECHNOLOGICAL INTERVENTIONS?
IGOR ČATIĆ 1 , MAJA RUJNIĆ-SOKELE 1 , IVANA GREGURIC 2
1
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of
Zagreb, Croatia
2
Visoka poslovna škola Zagreb, Hrvatska /
Business School Zagreb, Croatia
UGRADNJA ORGANA I UDOVA –
STANJE I BUDUĆNOST
»Industrija anorganskih i organskih polimera odlučila je, putem industrijâ
čipova, plastike i gume omogućiti kiborzima da donesu odluku o
zabrani postojanja prirodnih ljudi.« Je li to samo zgodna dosjetka ili već
djelomična stvarnost? U okviru proučavanja kiborgoetike, sistematizirana
su, ostvarena i predviđena dostignuća u ugradnji umjetnih organa i udova.
Polazeći od sustavnosnoga pristupa čovječjem tijelu kao sustavu, opisana
su dva podsustava. Izvedbeni sustav kojim se ostvaruju tokovi tvari i energije,
te informacijski sustav. S postojećim ostvarajem u zamjeni dijelova
organa i udova, moguć je zaključak da će se uskoro moći zamijeniti goto-
173

vo sve. Problemi se javljaju pri potencijalnoj zamjeni ili ugradnji čipova,
uključivo postojanje projekta stvaranja umjetnog mozga. Sve to rađa brojne
etičke dvojbe.
THE IMPLANTATION OF ORGANS AND EXTREMITIES –
CURRENT STATE AND THE FUTURE
“The industry of inorganic and organic polymers has decided to use
the industries of microchips, plastics and rubber to allow cyborgs to make
decisions regarding a ban on the existence of natural people.” Is this just a
witty remark or already partial reality? Within the framework of the study
of cyborg-ethics, the authors systematise the achievements in the implantation
of artificial organs and extremities that have been made and predicted.
Starting from the systemic approach to the human body as a system, two
subsystems are described. Namely, the executive system which allows for
the flow of matter and energy on the one hand, and the information system
on the other. Our current understanding of the replacement of parts of organs
and extremities allows for the conclusion that soon replacing almost
everything will indeed be possible. Problems occur in the potential replacement
or implantation of microchips, including the project of creating an
artificial brain. All this poses numerous ethical dilemmas.
SREĆKO GAJOVIĆ
Hrvatski institut za istraživanje mozga, Medicinski fakultet, Sveučilište u
Zagrebu, Hrvatska /
Croatian Institute for Brain Research, Faculty of Medicine, University of
Zagreb, Croatia
NEUROGENEZA (STVARANJE NOVIH ŽIVČANIH STANICA)
I NJENA ULOGA U LJUDSKOM MOZGU
Nastanak i oblikovanje živčanog sustava odvija se prije rođenja, te je
dugo smatrano da poslije rođenja ne nastaju novi neuroni, već se razvijaju
samo veze među njima. Stoga su pokusi koji pokazuju da u mozgu postoji
neurogeneza, tj. nastanak novih neurona, tek nakon desetak godina postali
opće prihvaćena činjenica.
174

Uloga neurogeneze u odraslom mozgu proučava se pokusima na životinjama,
prvenstveno mišu i štakoru. S obzirom na to da se odvija u hipokampusu,
neurogeneza je povezana s pamćenjem i učenjem. Neurogeneza
se pojačava s fizičkom aktivnosti životinje, a smanjuje zbog stresa. Miševi
kojima je onemogućeno spavanje imaju manju neurogenezu. Također na
neurogenezu utječu različite farmakološke tvari.
Činjenica da u mozgu postoji endogena neurogeneza ukazuje da terapija
matičnim stanicama, koja bi se mogla primijeniti za bolesti mozga,
može koristiti mehanizme već inače prisutne u mozgu. Spoznaje o građi i
djelovanju mozga mijenjaju naše viđenje djelovanja ljudskog bića, tako da
razjašnjenje značenja neurogeneze u ljudskom mozgu postaje važno pitanje
za razumijevanje nas samih.
NEUROGENESIS (I.E. THE GENERATION OF NEW
NEURONS) AND ITS FUNCTION IN THE HUMAN BRAIN
It had previously been thought that the number of neurons in the nervous
system was determined prior to birth, and that after birth brain development
was purely the formation of neural connections. Thus, it took
experiments showing adult brain neurogenesis over a decade to become
widely accepted.
The role of neurogenesis in the adult brain has been studied on laboratory
animals, mainly mice and rats. Due to the fact that it takes place in
the hippocampus, neurogenesis is associated with memory and learning.
Physical exercise increases neurogenesis, while stress decreases it. The
mice prevented from sleeping have lower neurogenesis. Moreover, different
pharmacological substances influence the rate of neurogenesis.
The fact that neurogenesis exists also implies that its natural mechanisms
could be advantageous to future stem cell applications for human
brain diseases. New insights into brain organisation and function change
our views of human actions, thus making our understanding the impact of
adult neurogenesis in the human brain an important question for our understanding
us as humans.
175

IVANA GREGURIC 1 , IGOR ČATIĆ 2
1
Visoka poslovna škola Zagreb, Hrvatska /
Business School Zagreb, Croatia
2
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of
Zagreb, Croatia
PRESAĐIVANJE PRIRODNIH ORGANA –
MOGUĆNOSTI I DILEME
Dugogodišnji san svih koji se bave liječenjem ljudi je zamjena dijelova
bolesnog tijela, a time i produljenje ljudskog vijeka. Uz dostignuća proizašla
iz medicine, bionike i nanotehnike, to se postupno ostvaruje. Postoje
načelno dvije mogućnosti, transplantacija ili presađivanje bioloških organa
u ljudski organizam te ugradnja umjetnih organa i udova. U ovom radu
usredotočuje se na odgovore koje zahtijevaju antropološka i etička pitanja
koja se javljaju pri presađivanju organa. Pritom se tijelo pacijenta promatra
kao sustav s dva podsustava. To su izvedbeni sustav zadužen za izmjenu
tvari i energije, te informacijski sustav.
THE TRANSPLANTATION OF NATURAL ORGANS –
OPTIONS AND DILEMMAS
A lifelong dream of all those who are involved in the treatment of people
is the replacement of diseased body parts in order to extend life. Thanks
to the advances in medicine, bionics and nanotechnology, this goal has
gradually been achieved. There are essentially two options. Namely, the
transplantation of organs in human biological organisms on the one hand,
and the implantation of artificial organs and limbs on the other. This article
focuses on those answers that are posed by anthropological and ethical
questions concerning organ transplantation. A patient’s body is seen as a
system with two subsystems. These are an executive system which allows
for the flow of matter and energy, and an information system.
176

ANA MASKALAN
Institut za društvena istraživanja, Zagreb, Hrvatska /
Institute for Social Research, Zagreb, Croatia
SKALPELOM DO SREĆE ILI O TOME KAKO JE NOŽ
POSTAO NAJBOLJI PSIHOTERAPEUT
U ovom će izlaganju biti riječi o estetskoj kirurgiji kao obliku medicinsko-tehničkog
zahvata u ljudsko tijelo čijom se preinakom ostvaruje poželjan
tjelesni izgled. Etičke dvojbe vezane uz estetsku kirurgiju pojavljuju
se na najmanje dvije razine: na razini sukoba liječničkih etičkih normi i
komercijalnih interesa medicinske industrije, te na razini sraza između individualne
želje za slobodom izbora vlastitog tjelesnog izgleda i društvenih
zahtjeva (u vidu tjelesnih standarda i ideala ljepote) koji utječu na taj izbor.
U tom se kontekstu problematiziraju teme tjelesne neuglednosti/nepoželjnosti
kao nove bolesti koju »treba liječiti«, opravdanost estetske kirurgije
u promjeni rasnih i etničkih identiteta te snaga utjecaja nekih globalnih
trendova na određivanje ideala ljepote.
FROM SCALPEL TO HAPPINESS, OR ABOUT HOW A KNIFE
HAS BECOME ONE’S BEST PSYCHOTHERAPIST
The main topic of this presentation is aesthetic surgery as a medicaltechnical
intervention into the human body with the intention to transform
it for the purpose of achieving a desirable physical appearance. Ethical
dilemmas associated with aesthetic surgery occur on at least two levels: on
the level of conflict between the medical-ethical norms and commercial interests
of the medical industry, and on the level of collision between one’s
individual desire to have the freedom of choice as far as one’s own physical
appearance is concerned and the social demands (physical standards and
beauty ideals) influencing that choice. In this context, there are several issues
that need to be addressed: physical disagreeability/undesirability as a
new disease that “needs to be cured”, the justification of aesthetic surgery
in changing racial and ethnic identities, and the power of influence of certain
global trends on defining beauty ideals.
177

adresar
sudionika
addresses of the
participants

simpozij
INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA
Symposium
INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH
Sonja Antonić
Dr L. Mijatova 49
RS–23000 Zrenjanin
Serbia
e-mail: sonja.antonic@gmail.com
Miroslav Artić
Lermanova 53
HR–10090 Zagreb
Croatia
e-mail: miroslav.artic@inet.hr
Samuela Kata Bešker
Provare 13
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: zvijezda.77@gmail.com
Elmina Bešović
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Bolnička 25
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: elminabesovic@hotmail.com
Zvonimir Bošković
Kvaternikova 10
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: borna.boskovic@ri.t-com.hr
Jasna Burić
Hrvatska radiotelevizija
Znanstveni program
Prisavlje 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: jasna.buric@hrt.hr
Ivan Cifrić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za sociologiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: icifric@ffzg.hr
Raphael Cohen-Almagor
University of Hull
Department of Politics and
International Studies
Cottingham Road
Hull, HU6 7RX
United Kingdom
e-mail: r.cohen-almagor@hull.ac.uk
181

Josip Čulig
Veleučilište u Karlovcu
Trg J. J. Strossmayera 9
HR–47000 Karlovac
Croatia
e-mail: jculig@vuka.hr
Ifeta Ćesir-Škoro
BNR 35
BA–88000 Mostar
Bosnia and Herzegovina
e-mail: ifeta.s@bih.net.ba
Bardhyl Çipi
University of Tirana
Faculty of Medicine
Rruga Dibra, 370
AL–Tirana
Albania
e-mail: bardhylcipi@yahoo.com
Mladen Domazet
Institut za društvena istraživanja
Amruševa 11/II
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: domazet@idi.hr
Dejan Donev
Centar za integrativnu bioetiku
»Done Bozinov« 41
MK–1300 Kumanovo
Macedonia
e-mail: d_donev@yahoo.com
Milijana Đerić
Čika Ljubina 18–20
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: djmilija@f.bg.ac.rs
Julija Erhardt
Sveučilište u Zagrebu
Prirodoslovno-matematički fakultet
Biološki odsjek
Rooseveltov trg 6
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: jerhardt@biol.pmf.hr
Igor Eterović
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: igor.eterovic@gmail.com
Heda Festini
Tizianova 35
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: heda.festini@ri.htnet.hr
Aleksandra Frković
Strossmayerova 18
HR–51000 Rijeka
Croatia
182

Srećko Gajović
Sveučilište u Zagrebu
Medicinski fakultet
Hrvatski institut za istraživanje mozga
Šalata 12
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: srecko.gajovic@hiim.hr
Lidija Gajski
Vlaška 120
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: lidija-gajski@zg.t-com.hr
Marija Geiger Zeman
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«
Marulićev trg 19/I
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: marija.geiger.zeman@pilar.hr
Marta Gold
Visoko gospodarsko učilište u
Križevcima
Milislava Demerca 1
HR–48260 Križevci
Croatia
e-mail: martagold@yahoo.com
Nada Gosić
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: ngosic@medri.hr
Safvet Halilović
Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoški fakultet
Juraja Neidharta 15
BA–72000 Zenica
Bosnia and Herzegovina
e-mail: safwatmustafa@yahoo.com
Jana Hodžić
Topnička 6
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: janahodzic@gmail.com
Nusret Isanović
Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoški fakultet
Juraja Neidharta 15
BA–72000 Zenica
Bosnia and Herzegovina
e-mail: nusret.isanovic@gmail.com
Orhan Jašić
Albina i Franje Herljevića 10/59
BA–75000 Tuzla
Bosnia and Herzegovina
e-mail: orhanjasic@yahoo.com
Ivana Jeđud
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Znanstveno-učilišni kampus Borongaj
Borongajska 83f
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: jivana@erf.hr
183

Ana Jeličić
Gajeva 11
HR–21000 Split
Croatia
e-mail: anjelici08@gmail.com
Niko Josić
Katolička crkva Uzvišenja
svetoga križa
Jug Bogdanova 1
RS–18000 Niš
Serbia
e-mail: niko-josic@eunet.rs
Hrvoje Jurić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: hjuric@ffzg.hr
Željko Kaluđerović
Univerzitet u Novom Sadu
Filozofski fakultet
Odsek za filozofiju
Dr Zorana Đinđića 2
RS–21000 Novi Sad
Serbia
e-mail: zeljko.kaludjerovic@gmail.com
Silvana Karačić
Nakide 7
HR–21214 Kaštel Kambelovac
Croatia
e-mail: hotel-sveti-kriz@st.t-com.hr
Branko Katalinić
Technische Universität Wien
Karlsplatz 13/311
A–1040 Wien
Austria
e-mail: president@daaam.com
Marina Katinić
Hercegovačka 11
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: marina_katinic@yahoo.com
Ivica Kelam
Dore Pejačević 8
HR–31207 Tenja
Croatia
e-mail: johns3802@gmail.com
Gábor Kovács
Hungarian Academy of Sciences
Institute for Philosophical Research
Etele út 59–61
H–1119 Budapest
Hungary
e-mail: gbrkvcs3@gmail.com
Boris Kozjak
Ul. Brune Bušića 20
HR–10020 Zagreb
Croatia
e-mail: boris.kozjak@lutrija.hr
184

Mislav Kukoč
Sveučilište u Splitu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana pl. Zajca bb
HR–21000 Split
Croatia
e-mail: mkukoc@ffst.hr
Dženana Kuluglija
Avdage Šahinagića 14/2
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: dzenanakuluglija@gmail.com
Uršula Lipovec Čebron
Zavetiška 5
SI–1000 Ljubljana
Slovenia
e-mail: ursula.lipovec@gmail.com
Igor Lukić
I. gimnazija
Avenija Dubrovnik 36
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: igor.lukic@xnet.hr
Mile Marinčić
Srednja Škola »Ivan Švear«
Školska 12
HR–10310 Ivanić Grad
Croatia
e-mail: mile.marincic66@gmail.com
Branislava Medić
Marka Čelebonovića 41/6
RS–11070 Novi Beograd
Serbia
e-mail: brankicamedic@gmail.com
Béla Mester
Hungarian Academy of Sciences
Institute for Philosophical Research
Etele út 59–61
H–1119 Budapest
Hungary
e-mail: mester@webmail.phil-inst.hu
Veselin Mitrović
Univerzitet u Beogradu
Filozofski fakultet
Čika Ljubina 18–20
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: vmitrovi@f.bg.ac.rs
Nada Mladina
Univerzitet u Tuzli
Medicinski fakultet
Ismeta Mujezinovića 6
BA–75000 Tuzla
Bosnia and Herzegovina
e-mail: nada.m@bih.net.ba
Anton Mlinar
Univerza na Primorskem
Znanstveno-raziskovalno središče
Koper
Garibaldijeva 1
SI–6000 Koper
Slovenia
e-mail: anton.mlinar@guest.arnes.si
Lejla Mušić
Skenderija 70
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: musicl@fpn.unsa.ba
185

Amir Muzur
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: amir.muzur@medri.hr
László Nemes
University of Debrecen
Departement of Behavioral Sciences
Nagyerdei 98
H–4032 Debrecen
Hungary
e-mail: nemeslal@hotmail.com
Amer Ovčina
Univerzitet u Sarajevu
Klinički centar
Bolnička 25
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: medicusba@yahoo.com
Jasminka Pavelić
Institut »Ruđer Bošković«
Bijenička 54
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: jpavelic@irb.hr
Eimantas Peicius
Lithuanian University of Health
Sciences (LSMU)
Mickeviciaus 9
LT–44307 Kaunas
Lithuania
e-mail: eimpei@takas.lt
Gordana Pelčić
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: pelcicgo@medri.hr
Vesna Pešić
Nadbiskupija Rijeka
D. Cesarića 1
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: edopav@excite.com
Zdravko Popović
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: zdrail@yahoo.com
Aleksandar Racz
Zdravstveno veleučilište
Mlinarska 38
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: aleksandar.racz@zvu.hr
Vojin Rakić
Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Kraljice Natalije 45
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: vojinrakic@hotmail.com
186

Iva Rinčić
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: irincic@medri.hr
Tea Rosović
Centar za palijativnu akrb
Ive Marinkovića 11
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: palliativecererijeka@gmail.com
Darija Rupčić
Dore Pejačević 8
HR–31207 Tenja
Croatia
e-mail: darija27@net.hr
Silvia Salardi
Via IV Novembre 7
I–22020 San Fermo della Battaglia,
Como
Italy
e-mail: silvia.salardi@unimib.it
Katarina Savić Vujović
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Institut za farmakologiju, kliničku
farmakologiju i toksikologiju
Dr Subotića st. 1, p. fah 38
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: katrins79@yahoo.com
Tamara Sertić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: tamara.sertic@gmail.com
Nikola Skledar
VŠPU »Baltazar Adam Krčelić«
Vladimira Novaka 23
HR–10290 Zaprešić
Croatia
e-mail: dekan@vspu.hr
Živka Staničić-Juričić
Sveučilište u Zagrebu
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
A. Kovačića 1
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: zstanicic@pharma.hr
Fulvio Šuran
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Preradovićeva 1
HR–52100 Pula
Croatia
e-mail: fsuran@unipu.hr
Kiril Temkov
Ul. Bojmija 4/58
MK–1000 Skopje
Macedonia
e-mail: etika1894@yahoo.com
187

Zoran Todorović
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Institut za farmakologiju, kliničku
farmakologiju i toksikologiju
Dr Subotića st. 1, p. fah 38
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: ztodorovic@med.bg.ac.rs
Marija Todorovska
Kozara 34
MK–1000 Skopje
Macedonia
e-mail: brilhonosolhos87@yahoo.fr
Luka Tomašević
Sveučilište u Splitu
Katolički bogoslovni fakultet
Ivana pl. Zajca bb
HR–21000 Split
Croatia
e-mail: ltomasevic4@gmail.com
Marko Trajković
Univerzitet u Nišu
Pravni fakultet
Trg 14. oktobar 4/39
RS–18000 Niš
Serbia
e-mail: trajkovicmarko@yahoo.com
Tijana Trako Poljak
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za sociologiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ttrako@ffzg.hr
Zvonimir Tucak
Sveučilište J. J. Strossmayera u
Osijeku
Poljoprivredni fakultet
Trg Sv. Trojstva 3
HR–31000 Osijek
Croatia
e-mail: ztucak@pfos.hr
Karel Turza
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Dr Subotića st. 8
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: turza@med.bg.ac.rs
Radomir Videnović
Univerzitet u Nišu
Filozofski fakultet
Ćirila i Metodija 2
RS–18000 Niš
Serbia
e-mail: ravi.nissin@sbb.rs
188

Ana Volarić-Mršić
Avenija Dubrava 167
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: avmrsic@gmail.com
Maximilian Wollner
Spitzackergasse 2/7
A–1170 Wien
Austria
e-mail: maximilian.wollner@univie.
ac.at
Ivana Zagorac
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: izagorac@ffzg.hr
Zdenko Zeman
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«
Marulićev trg 19/I
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: zdenko.zeman@pilar.hr
Maja Žitinski
Sveučilište u Dubrovniku
Ćira Carića 4
HR–20000 Dubrovnik
Croatia
e-mail: maja.zitinski@unidu.hr
Anja Živanović
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Institut za farmakologiju, kliničku
farmakologiju i toksikologiju
Dr Subotića st. 1, p. fah 38
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: zivanovic.anja@gmail.com
189

Studentska bioetička radionica
KSENOBIOETIKA:
IZVANZEMALJSKI OBLICI ŽIVOTA
U BIOETIČKOJ PERSPEKTIVI
Student Bioethics Workshop
XENOBIOETHICS:
EXTRATERRESTRIAL FORMS OF LIFE
IN BIOETHICAL PERSPECTIVE
Toni Bandov
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: tbandov@ffzg.hr
Ana Barjašić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: abarjasi@ffzg.hr
Ivan Bedalov
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ibedalov@yahoo.com
Ivan Cerovac
Sveučilište u Rijeci
Filozofski fakultet
Slavka Krautzeka bb
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: sepulcralis@gmail.com
Nina Čolović
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ncolovic@ffzg.hr
Eva Feldman
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: efeldman@ffzg.hr
191

Mirela Fuš
Sveučilište u Rijeci
Filozofski fakultet
Slavka Krautzeka bb
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: mirela.fus@gmail.com
Karolina Hrga
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: karolina_hrga@yahoo.com
Matija Iviček
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: apoljone@yahoo.co.uk
Mima Juračak
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: mima.juracak@gmail.com
Bernard Koludrović
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: bkoludrovic@gmail.com
Vladimir Manzin
Jordanovac 64b
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: vladimir.manzin@gmail.com
Andrea Matić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: amatic2@ffzg.hr
Bojan Mucko
Dobriše Cesarića 102
HR–42000 Varaždin
Croatia
e-mail: naboj017@gmail.com
Filip Mužina
Ježdovečka 98
HR–10250 Lučko
Croatia
e-mail: filip.muzina@gmail.com
Zdravko Popović
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: zdrail@yahoo.com
192

Jovana Potpara
Univerzitet u Novom Sadu
Filozofski fakultet
Odsek za filozofiju
Dr Zorana Đinđića 2
RS–21000 Novi Sad
Serbia
e-mail: poparitus@yahoo.com
Vuk Prica
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: vuk.prica@gmail.com
Safet Šaćirović
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Dr Subotića st. 1
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: safet003@yahoo.com
Krešimir Vidović
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: kvidovic@ffzg.hr
Igor Salopek
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: igor.salopek@gmail.com
193

Okrugli stol
OD LIJEČENJA DO PREPRAVLJANJA ČOVJEKA –
GDJE JE GRANICA MEDICINSKO-TEHNIČKOG
ZAHVATA?
Round Table
FROM HEALING TO REMODELLING OF HUMAN:
WHERE ARE THE LIMITS OF
MEDICAL-TECHNOLOGICAL INTERVENTIONS?
Igor Čatić
Sveučilište u Zagrebu
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Ivana Lučića 5, p. p. 102
HR–10002 Zagreb
Croatia
e-mail: igor.catic@fsb.hr
Srećko Gajović
Sveučilište u Zagrebu
Medicinski fakultet
Hrvatski institut za istraživanje mozga
Šalata 12
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: srecko.gajovic@hiim.hr
Ivana Greguric
Josipa Marohnića 4c
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ibanez_ivana@yahoo.com
Ana Maskalan
Nova Ves 48
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ana@idi.hr
195

predstavljanje
recentnih bioetičkih
izdanja
presentation
of recent bioethical
publications

Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja
održat će se u ponedjeljak, 16.
svibnja 2011., u Malom Lošinju (hotel
»Aurora«, Velika dvorana), s početkom
u 21 sat. Bit će predstavljena
sljedeća izdanja:
Presentation of recent bioethical publications
will be held on Monday, May
16, 2011 (Aurora Hotel, Great hall), at
9:00 p.m. The following publications
will be presented:
Brigitte E. S. Jansen (ed./ur.): Croatia – Politics, Legislation,
Patients’ Rights and Euthanasia / Hrvatska
– Politika, zakonodavstvo, prava pacijenata i eutanazija
(AVM, München, 2011)
Predstavljačica / Presenter: IVA RINČIĆ
Ante Čović / Marija Radonić (ur./ed.): Bioetika i
dijete. Moralne dileme u pedijatriji / Bioethics and
the Child. Moral Dilemmas in Pediatrics (Pergamena
– Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju,
Zagreb, 2011)
Predstavljač / Presenter: BRANKA ČOVIĆ
199

Matija Iviček (ur./ed.): Bioetika i umjetnost / Bioethics
and Art (Udruženje studenata filozofije Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2011)
Predstavljač / Presenter: BOJAN MUCKO
Sonja Kalauz: Sestrinska profesija u svjetlu bioetičkog
pluriperspektivizma / Nursing in the Light of Bioethical
Pluriperspectivism (Pergamena – Hrvatska komora medicinskih
sestara, Zagreb, 2011)
Predstavljač / Presenter: AMIR MUZUR
200

Nada Gosić: Bioetičke perspektive / Bioethical Perspectives
(Pergamena, Zagreb, 2011)
Predstavljač / Presenter: JASMINKA PAVELIĆ
Marija Geiger Zeman / Zdenko Zeman: Uvod u
sociologiju (održivih) zajednica / Introduction to the
Sociology of (Sustainable) Communities (Institut društvenih
znanosti »Ivo Pilar«, Zagreb, 2010)
Predstavljač / Presenter: TOMISLAV KRZNAR
201

Bioetika u Bosni i Hercegovini
Bioethics in Bosnia and Herzegovina
Ajnija Omanić: Dani etike studenata, nastavnika i
saradnika Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu
/ The Ethics Days of Students, Teachers and
Collaborators of the School of Medicine, University
of Sarajevo (Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2011)
Predstavljač / Presenter: FAHRUDIN KULENOVIĆ
Mevlida Serdarević / Ajnija Omanić: Bošnjačka
kultura ponašanja / Bosniak Culture of Conduct (Art
7, Sarajevo, 2009)
Predstavljač / Presenter: FAHRUDIN KULENOVIĆ
202

Bioetika, farmaceutska industrija i sustav zdravstvene skrbi /
Bioethics, Farmaceutical Industry and Health Care System
Valerije Vrček: Druga strana potrošačkog raja. U
klopci između bolesti i zdravlja / The Other Side of
Consumer Paradise. Trapped between Illness and
Health (Školska knjiga, Zagreb, 2010)
Predstavljačica / Presenter: LIDIJA GAJSKI
Dražen Gorjanski: Obnova zdravstva / Restoration
of Health Care System (Zaklada Slagalica, Osijek,
2011)
Predstavljačica / Presenter: LIDIJA GAJSKI
203

Bioetika u časopisima /
Bioethics in Journals
Jahr (Rijeka)
The Holistic Approach to Environment (Zagreb)
Mef.hr (Zagreb)
Socijalna ekologija (Zagreb)
Predstavljač / Presenter: HRVOJE JURIĆ
204

sponzori
sponsors

STALNI SPONZOR LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
REGULAR SPONSOR OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske /
Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia
OVOGODIŠNJI SPONZORI LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
THIS YEAR’S SPONSORS OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Hrvatska turistička zajednica /
Croatian National Tourist Board
Jadranka hoteli d.o.o.
MEDIJSKI POKROVITELJI LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
MEDIA PATRONS OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Plavi radio
Soundset mreža

IZDAVAČ / PUBLISHER
Hrvatsko filozofsko društvo / Croatian Philosophical Society
ZA IZDAVAČA / FOR PUBLISHER
Lino Veljak
UREDNIK / EDITOR
Hrvoje Jurić
PRIJEVODI I KOREKTURA / TRANSLATIONS AND PROOFREADING
Krešimir Babel, Ana Janković Čikos, Hrvoje Jurić, Ivana Zagorac
DIZAJN NASLOVNICE / COVER DESIGN
Bernardić studio, Zagreb
SLIKA NA NASLOVNICI / COVER ILLUSTRATION
Brončani kip antičkog atlete Apoksiomena (iz 4. st. pr. Kr.),
pronađen 1999. godine u lošinjskom akvatoriju
(Fotodokumentacija Hrvatskog restauratorskog zavoda, snimio: Vid Barac)
Bronze statue of ancient Greek athlete Apoxiomenos (from 4th century B.C.),
found in 1999 in the seascape of Lošinj
(Photo-documentation of Croatian Conservation Institute, photograph by Vid Barac)
PRIJELOM TEKSTA / LAYOUT
OCEAN GRAF, Zagreb
TISAK / PRINT
GRAFOMARK, Zagreb
NAKLADA / VOLUME
500