Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...

GDJE SE SVE TEK TREBA DOGODITI / WHERE EVERYTHING IS YET TO HAPPEN
3. Hannah Arendt, Responsibility and Judgment (New York: Schocken, 2005.), 35. U svojoj prezentaciji na radionici
Roger Berkowitz prikazao je argumentaciju Arendtove protiv “manjeg zla” u kontekstu njezine misli o prosudbi,
kao dio onoga što je nazvala “krizom prosudbe”.
4. Hannah Arendt, “The Eggs Speak Up” (1950.), u: Essays in Understanding, 1930-1954: Formation, Exile, and Totalitarianism,
ur. Jerome Kohn (New York: Schocken, 2005.), 270-284; vidi osobito str. 271. Arendtova tvrdi kako
je jedini Staljinov originalni doprinos socijalizmu bio taj što je razbijanje jaja pretvorio iz tragične nužnosti u
revolucionarnu vrlinu.
5. Hannah Arendt, Responsibility and Judgment (New York: Schocken, 2005.), 37
6. U članku o segregaciji u južnjačkim školama, nakon što je natjerala čitatelje da shvate kako je protiv svakog
oblika rasizma, Arendtova je izrazila skepsu u pogledu federalno promicane integracije, tvrdeći kako to politizira
obrazovni sustav, za koji je vjerovala da treba biti imun na takve sile, i ustrajući na tome da bi opstanak
Republike mogao zahtijevati da se borbena linija povuče negdje drugdje. Hannah Arendt, “Reflections on Little
Rock”, Dissent 6, no. 1 (1959.): 45-56.
7. Robert Pirsig, Zen and the Art of Motorcycle Maintenance (New York: Bantam, 1974.).
8. Michael Ignatieff, The Lesser Evil: Political Ethics in an Age of Terror (Princeton: Princeton University Press,
2004.).
9. Ibid., 152.
10. Tijekom radionice „Manja zla“ na Bardu, interpretirajući Ignatieffljevu knjigu, Thomas Keenan je ukazao
na nemogućnost proračuna zala. Odbacujući ideju o stupnjevima nasilja, upotrijebio je Derridinu formulaciju i
ustvrdio: “Nije li i najblaže nasilje uvijek istodobno najveće nasilje?” Također je ukazao na zabludu u pretpostavljenoj
razlici između kvalitativne i kvantitativne prosudbe zla, pitajući ne može li kvantitativna preći
prag i također postati kvalitativnom.
11. Adi Ophir, The Order of Evils, sekcija 7.100, kao i 7.2 i 7.3. Vidi, na primjer, 7.335.
12. I to pod sljedećim uvjetima: da se “primjenjuju na najmanji mogući broj ljudi, koriste kao zadnje pribježište
i provode pod protivničkim nadzorom u otvorenom demokratskom sustavu”. Također, “ubojstvo se može opravdati
samo ako alternative poput uhićenja i zarobljavanja, koje manje nasilno ugrožavaju […] osoblje i civile, nisu
moguće i ondje gdje su poduzete sve razumne mjere predostrožnosti kako bi se minimalizirala kolateralna šteta
i poštedjeli civili”. Ignatieff, The Lesser Evil, 8, 129-133.
13. Upravo je to načelo ono što jamči, paradoksalno, da bi sva “veća dobra” mogla nužno postati “veća zla”.
Zdravstveni ekonomisti imaju jezovitu i zanimljivu verziju te ekonomije proračuna, “vrijednost statističkog
života” ili VSL (value of statistical life), koja im pomaže da izađu na kraj s onime što neki od njezinih zagovornika
smatraju doskočicom: “sprečavanje svake slučajne smrti bilo bi nedopustivo skupo u pogledu novca i također
kvalitete života”. Vidi: Nina Power i Alberto Toscano, “The Philosophy of Restoration: Alain Badiou and the
Enemies of May”, uskoro izlazi u: Boundary 2.
14. Slavoj Žižek, In Defence of Lost Causes (London: Verso, 2008.), 349.
15. Michel Feher, “The Governed in Politics”, u: Nongovernmental Politics, ur. Michel Feher (New York: Zone,
2007.), 12-27, osobito 21.
16. David Kennedy, The Dark Sides of Virtue: Reassessing International Humanitarianism (Princeton: Princeton
University Press, 2004.), 235-323, osobito 295.
17. Anatol Lieven i John Hulsman, Ethical Realism: A Vision for America”s Role in the World (New York: Pantheon
Books, 2006.).
18. Michel Foucault, Security, Territory, Population: Lectures at the College de France 1977–1978, ur. Arnold I. Davidson,
prev. Graham Burchell (London: Palgrave Macmillan, 2007.), 164-173. Imanentni nered koji su provodili pastiri