Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...

uveća dobro. Oba slučaja potvrđuju ekonomski model koji je ukorijenjen u samom srcu
etike i prema kojemu se, u odsutnosti mogućnosti da se izbjegne svako zlo, moraju
proračunati različiti oblici nesreće u međusobnom odnosu (kao da su algoritmi u
matematičkom problemu minimuma) te ih procijeniti i postupiti u skladu s time. Načelo
manjega zla implicira da ne postoji način izbjegavanja proračuna. Kao dilema, “manje
zlo” se predstavlja kao nužnost izbora djelovanja u situacijama gdje su dostupne opcije
ograničene ili se takvima čine. To je dilema u klasičnom grčkom smislu riječi – kada
svaka od dviju opcija pred koje je postavljen tragični junak nužno vodi u specifičnu vrstu
patnje.
Dilema uključuje zatvoreni sustav u kojemu se opcije koje su ponuđene na izbor ne mogu
dovesti u pitanje niti se o njima može pregovarati. Bez obzira na to koja se opcija odabere,
prihvaćanje odgovarajućih uvjeta ostavlja (političku) silu koja je postavila taj “izbor”
neizazvanom i čak je ojačava. Upravo je prihvaćanje parametara, u onom obliku u kojem
su dati, ono što čini argument manjega zla čisto ideološkim. Stoga dilema, želimo li i
dalje razmišljati u tim okvirima, ne bi trebala biti samo u tome koju od loših opcija treba
izabrati, nego i treba li uopće birati i na taj način prihvatiti dotične uvjete. Ako se od
nas traži da izaberemo između dvaju rogova razjarenog bika, Robert Pirsig je predložio
alternative: moguće je “odbiti ući u arenu”, “baciti biku pijesak u oči” ili čak “uspavati
bika pjesmom”. 7
“Počinitelji manjih zala”
Termin “manje zlo” u novije se vrijeme znakovito priziva u kontekstu pokušaja da se
ublaže ekscesi zapadnih zemalja, osobito u vezi s pokušajima uspostavljanja nadzora nad
ekonomijama nasilja u kontekstu “rata protiv terora” i pokušajima privatnih organizacija
da manevriraju kroz paradokse i kompromise u aktivizmu za ljudska prava i humanitarnoj
pomoći. Točnije rečeno, manje zlo najčešće se priziva na samom križištu tih dviju
sfera djelovanja – vojne i humanitarne. U vezi s “globalnim ratom protiv terora” uvjeti
te argumentacije nedavno su artikulirani u knjizi naslovljenoj The Lesser Evil, koju je
napisao znanstvenik ljudskih prava, a sada i zamjenik vođe kanadske Liberalne stranke,
Michael Ignatieff. U toj knjizi Ignatieff tvrdi kako bi liberalne države trebale uspostaviti
mehanizme kojima bi se reguliralo kršenje nekih prava i dopustilo njihovim sigurnosnim
službama da se upuste u određene oblike izvanpravnog nasilja – koji su u njihovim
očima “manja zla” – kako bi se odvratila ili minimalizirala potencijalna “veća zla”, poput
daljnjih terorističkih napada na civile u zapadnim državama. Njegova koncepcija manjeg
zla predstavlja se kao čin uspostavljanja ravnoteže, budući da bi njegov fleksibilni
režim iznimaka trebao biti reguliran procesom “protivničkog preispitivanja u otvorenom
demokratskom sustavu” te mu je stoga također svrha spriječiti pretvorbu liberalne
države u totalitarnu tako što će “privremeno” dati prvenstvo sigurnosnim službama. 8
Ignatieff poziva sigurnosne službenike liberalnih demokracija da postanu “počiniteljima
manjih zala”. 9
Ti postmoderni počinitelji (manje zlo tu svakako zamjenjuje “banalnost zla” kao suvremena
forma državnih zločina) trebali bi odvagnuti različite tipove destruktivnih mjera
na utilitaristički način, ne s obzirom na uništenje koje će proizvesti, nego s obzirom na
štetu koju će navodno spriječiti. Međutim, očito je da se u toj računici najčešće radi o
GDJE SE SVE TEK TREBA DOGODITI / WHERE EVERYTHING IS YET TO HAPPEN