Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...

GDJE SE SVE TEK TREBA DOGODITI / WHERE EVERYTHING IS YET TO HAPPEN
gument manjega zla postao jednim od najvažnijih “mehanizama ugrađenih u mašineriju
terora i zločina”. Objasnila je kako je “prihvaćanje manjega zla nesvjesno korišteno u
kondicioniranju vladinih službenika, kao i šireg stanovništva, sve do prihvaćanja zla kao
takvog”, do te mjere da “oni koji izaberu manje zlo veoma brzo zaborave da su izabrali
zlo”. 3 Protiv svih onih koji su ostali u Njemačkoj kako bi poboljšali stvari iznutra, protiv
svih činova suradnje, osobito onih koji su poduzimani radi ublažavanja štete, protiv
argumentacije da je “manje zlo” kolaboracije s brutalnim režimima prihvatljivo ako može
spriječiti ili odvratiti veća zla, ona je pozvala na individualnu neposlušnost i kolektivni
nered. Sudjelovanje, ustrajala je ona, komunicira pristanak; čak štoviše, ono nudi potporu
tlačitelju. Kada ništa drugo nije moguće, ne činiti ništa posljednji je učinkoviti oblik
otpora, a praktične posljedice odbijanja gotovo su uvijek bolje, pod uvjetom da to čini dovoljno
ljudi. U svome eseju “Jaja progovaraju”, što je sarkastična referencija na Staljinovu
izreku kako “ne možeš napraviti omlet, a da ne razbiješ nekoliko jaja”, Arendtova se
založila za “radikalnu negaciju čitavog koncepta manjega zla u politici”. 4
U njezinim spisima načelo manjega zla predstavlja se kao paradigmatski kompromis i
česta iznimka u odnosu na “opću etiku”, do te mjere da je postalo najčešćim opravdanjem
za samu ideju iznimke. Upravo u tom naizgled pragmatičnom pristupu manje zlo naturalizira
zločine i druge oblike nepravde, djelujući kao glavni argument u državnom režimu
opravdanja – ljudi i režimi skloni su izmišljati retroaktivna objašnjenja za činove okrutnosti.
Štoviše, Arendtova promatra proračun i mjerenje dobra i zla, poput statističkih
trendova u znanostima o društvu, kao nešto što umanjuje vrijednost osobne odgovornosti.
Čim se na etiku počne gledati u obliku ekonomije, a problemi se izražavaju u brojkama,
te se brojke mogu beskonačno mijenjati i obrtati. I naposljetku, uvjete manjega zla često
postavlja sila sa svoga gledišta. Koristeći formulaciju do koje je došla zajedno s Mary
McCarthy, Arendtova je objasnila: “Ako ti netko uperi pištolj u glavu i kaže, “Ubij svoga
prijatelja ili ću ja ubiti tebe”, on te dovodi u iskušenje, to je sve”. 5
Važno je primijetiti da je, govoreći o političkim opcijama koje su bile na raspolaganju
ljudima u poslijeratnim zapadnim državama, Arendtova izrazila daleko manju osudu u
pogledu načela “manjega zla”. Implicirala je da tu opcije ipak uključuju različite oblike
kompromisa i mjere. 6 Drugim riječima, prikazala je manje zlo kao lažnu dilemu u
suočenosti s totalitarnim režimom, koji po sebi nema koncepta manjega zla (totalitaristi
naprosto kamufliraju svoje postupke kao manja zla), ali i kao dio same političke strukture
u kontekstu zapadnih demokracija Hladnoga rata. Prihvatili ih mi ili ne, distinkcije na
koje je uputila ukazuju na moguću razliku unutar termina te bi nas mogle povesti prema
daljnjem otvaranju koncepta. Razne povijesne i filozofske uporabe sintagme manjega zla
pokazuju da je ona u različitim razdobljima i različitim situacijama označavala različite
stvari za različite ljude. Postoji razlika između maskiranja zločinačkog čina kao “manjega
zla”, izbora manjega od dvaju zala i nastojanja da se svijet učini nešto manje zlim, a da se
uz to još uvijek pridržavamo svojih ciljeva.
***
Želio bih podijeliti uporabu sintagme “manje zlo” na dva dijela – specifični i opći.
Specifična varijanta predstavlja se nekoj osobi ili skupini kao dilema između dviju (ili
više) loših opcija u danoj situaciji. Opća varijanta je strukturalno načelo u ekonomiji
etičkih proračuna, a očituje se u pokušajima da se reducira ili umanji ono što je loše i