Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...
Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...
Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Eyal Weizman<br />
665/Manje zlo<br />
Prije nekoliko mjeseci prijatelj mi je poslao sljedeću izreku talijanskog komičara Beppea<br />
Grilla: „Talijani su već dugo u [političkoj] komi. Mi smo uvijek u potrazi za manjim zlom.<br />
Ustvari, trebali bismo podići spomenik tom ‘manjem zlu’. Golem spomenik u središtu<br />
Rima.“<br />
Kada bi itko ikada od mene zatražio da izgradim takav spomenik, vjerojatno bih potražio<br />
neki visoki brežuljak i postavio brojke 665 (poput divovskih holivudskih slova) da se nadvijaju<br />
nad središtem grada – samo stupanj manje od zla, brojač koji prikazuje činjenicu da<br />
se naše društvo pretvorilo u računalni stroj.<br />
Doista, načelo „manjega zla” počelo se tako upadljivo poistovjećivati s etičko-političkim<br />
temeljima liberalnog kapitalizma (i njegova političkog sustava, koji rado nazivamo<br />
demokracijom) i tako ustrajno naturalizirati u običnom govoru da se čini kako je ono<br />
postalo “novo dobro”. Komentirajući relativne zasluge demokracije nedugo nakon<br />
završetka Drugog svjetskog rata, Winston Churchill je možda začeo taj trend kada je<br />
cinično primijetio kako se „kaže da je demokracija najgori oblik vladavine, osim svih<br />
drugih koji su povremeno iskuša<strong>van</strong>i“. Otada, a osobito nakon što su se desetak godina<br />
nakon početka Hladnoga rata počeli otkrivati užasi Sovjetskog Saveza (i Trećega svijeta),<br />
projekcija totalitarnih užasa mobilizirana je, bez obzira na iskrenu brigu za prava pojedinca,<br />
kako bi se obustavila svaka potraga za drugačijim oblikom politike. Naposljetku<br />
je medijalizirana sablast tih okrutnosti bila ono što je prisililo javnost da neprestano<br />
odvaguje liberalni nered u odnosu na gora zla totalitarne tiranije, u prilog onom prvom.<br />
U usporedbi s užasima totalitarizma, taj neegalitarni i nepravedni režim predstavljan<br />
je kao odgovorno manje zlo”, “najbolji od svih mogućih svjetova” i nužna barijera<br />
prema ponovnom padu u krvave diktature. 1 Taj višestruki politički pomak unutar ljevice<br />
uvelike su poticali zapadni “radikali” nakon 1968., prebacivši žarište svojeg političkog<br />
angažmana na kritiziranje ljevičarskih totalitarnih režima širom Drugog i Trećeg svijeta,<br />
istodobno se zalažući za autonomiju civilnog društva kod kuće. Ideje koje su zastupali ti<br />
uglavnom francuski nouveaux philosophes – “držimo se onoga što imamo, jer drugdje je<br />
još gore” – pokazale su da je za liberale “zlo” uvijek negdje drugdje, vrebajući iza svakog<br />
pokušaja političke trans<strong>for</strong>macije. 2 Hannah Arendt, koja je dospjela najdalje u analizi i<br />
usporedbi političkih sustava totalitarizma, i čije se djelo Izvori totalitarizma veoma često<br />
navodi u vezi s tim “anti-totalitarističkim” pomakom unutar ljevice, uočila je snažan<br />
utjecaj načela “manjega zla”, ne samo u operativnom modusu liberalnog kapitalizma,<br />
nego i u načinu na koji totalitarni sustav nastoji kamuflirati svoje radikalno djelo<strong>van</strong>je<br />
pred onima koji tek trebaju biti inicirani – a to je većina građanskih podanika koji su<br />
potrebni kako bi stvari funkcionirale dok se ne stvori “novi čovjek”. Pišući o kolaboraciji<br />
i suradnji običnih Nijemaca s nacističkim režimom, uglavnom onih uposlenih u Civilnoj<br />
službi (ali i židovskih vijeća koja su uspostavili nacisti), Arendtova je pokazala kako je ar-<br />
GDJE SE SVE TEK TREBA DOGODITI / WHERE EVERYTHING IS YET TO HAPPEN