Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...

Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ... Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...

12.06.2013 Views

GDJE SE SVE TEK TREBA DOGODITI / WHERE EVERYTHING IS YET TO HAPPEN kao postojeće (…) Budući da je svjestan svoje moći da kontrolira čitavu domenu vidljivog i slušljivog putem zakona koji reguliraju komercijalnu cirkulaciju i demokratsku komunikaciju, Imperij više ništa ne cenzurira. Sva umjetnost, sva misao, uništena je onog trenutka kad prihvatimo ovu dozvolu da konzumiramo, komuniciramo i uživamo. Moramo postati bešćutni cenzori samih sebe.” Stvar Konačno, potrebno je na kraju reći i to zašto Bosna i Hercegovina, unatoč činjenici da je ona polazište projekta, mjesto događaja i rasprave, “ne postoji“ na izložbi prvog poglavlja projekta Gdje se sve tek treba dogoditi. Ona zaista nije prisutna ni putem teme, ni putem umjetnika ili umjetnice koji bi ju “predstavljao”. Razlog tome je, među ostalim, i činjenica da projekt odbija promovirati obeshrabrujuće, postojeće stanje stvari koje se dakako reflektira i na suvremenoj umjetničkoj sceni u BiH te će se, nakon otvarajućeg poglavlja, posvetiti razvijanju novih produkcija s umjetnicima i umjetnicama koje će pokušati uspostaviti orijentire upravo za promišljanje budućnosti, modela su-bivanja, i načina negiranja nametnutog stanja koje promiče pasivizirajuću i obmanjujuću parolu da ništa drugo nije ni moguće. S druge strane, iako se niti jedan rad na izložbi ne bavi izravno kompleksnom situacijom Bosne i Hercegovine – ona je upravo sve-prožimajuće prisutna, upečatljiva i hiperbolizirana, kao nešto o čemu se gromoglasno šuti, i što se može čitati u svim radovima predstavljenim na izložbi. Ona je poput Stvari u djelu Judi Werthein, ogromnog “slona u sobi”, evidentna a nesaglediva istina, koju svi odbijaju ili propuštaju vidjeti. Ona je, na koncu, prisutna kao Agambenov Bartleby, pisar koji “radije ne bi” pisao, zato jer utjelovljuje čistu potencijalnost. Ta će se potencijalnost, nadamo se, artikulirati kroz naredne faze projekta, upravo nakon završetka prvog poglavlja, koje se vremenski podudara s iščekivanjem novog poglavlja u društveno-političkoj stvarnosti BiH. Ono je, čini se, sve bliže, sudeći po najava tzv. “malog Daytona”, sastanka predstavnika triju naroda i “međunarodne zajednice“ (na kojem bi se konačno trebao modificirati poražavajući “veliki Dayton” i donijeti novi Ustav), ali i sudeći po recentnim eskalacijama sukoba i nestabilnosti u zemlji (utjelovljenim u sukobima nogometnih navijača) koje te najave, slučajno ili ne, prate. Prihvaćanjem poziva da radimo projekt u Bosni i Hercegovini odlučile smo se vjerovati da možemo iznaći metodološke i taktičke načine subvertiranja svih spomenutih kompleksnih dinamika i paradigmi kao i izazova “političke nekorektnosti” “suradnje” s Banja Lukom kao jednim od epicentara političke manipulacije i perpetuiranja statusa quo u BiH danas, opasnosti instrumentalizacije nas samih, kao i “rezultata“ našeg djelovanja u cilju “kulturalizacije politike” i reprezentacije sredine kao civilizirane i uljuđene “republike“ čije vlasti ne samo da toleriraju, već eto i podržavaju progresivne i kritičke umjetničke i kulturne prakse. Upravo su, međutim, navedene zamke te koje su osnažile našu odluku da prihvatimo ovaj poziv, jer su takvi, kompleksni uvjeti oni koji nam omogućuju još jednom testirati vlastite postulate da je kritička kustoska i intelektualna praksa ona koja mora kretati iz pozicije radikalne “nesigurnosti“ naspram vlastitih pozicija, iz

pozicija kontinuiranog preispitivanja društveno-političkog i institucionalnog konteksta i postojećih modela proizvodnje suvremene umjetnosti i kulture, iz pozicija prihvaćanja rizika te konačno – osjećaja odgovornosti. Budućnost neće doći sama, moramo da budemo jaki i stvorimo prostor za nju… Nama treba jedan novi početak. Mi moramo da počnemo sve ispočetka. 19 GDJE SE SVE TEK TREBA DOGODITI / WHERE EVERYTHING IS YET TO HAPPEN

pozicija kontinuiranog preispiti<strong>van</strong>ja društveno-političkog i institucionalnog konteksta<br />

i postojećih modela proizvodnje suvremene umjetnosti i kulture, iz pozicija prihvaćanja<br />

rizika te konačno – osjećaja odgovornosti.<br />

Budućnost neće doći sama, moramo da budemo jaki i stvorimo prostor za nju… Nama treba jedan<br />

novi početak. Mi moramo da počnemo sve ispočetka. 19<br />

GDJE SE SVE TEK TREBA DOGODITI / WHERE EVERYTHING IS YET TO HAPPEN

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!