Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...
Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...
Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
opisati” čak i ono o čemu se ne može govoriti, da može ponuditi ne samo “kritiku”<br />
postojećeg stanja, nego i aktivno zagovarati nove modele mišljenja i djelo<strong>van</strong>ja, bilo je<br />
osnova odluke da se ustraje u realizaciji ovog projekta koji kao i najčešće u regiji –unatoč<br />
uvjetima u kojima nedostaje financijskih sredstava, razvijene institucionalne infrastrukture<br />
i profesionalnih ljudskih resursa predstavlja i eksperiment koji dokazuje da se na<br />
osnovu predanog i neumornog rada, ogromnog socijalnog kapitala, samoorganizacije i<br />
fleksibilne „infrastrukture prijateljstva“ ipak može ne samo (re)prezentirati, već govoriti<br />
i djelovati na načine koji mijenjaju postojeće institucionalne i kulturne modele i stvaraju<br />
mogućnost aktivne participacije umjetničkih i intelektualnih praksi u javnoj sferi. 2<br />
Ono što slijedi razrada je nekih od predmeta “govora”, tema i momenata koji čine<br />
svojevrsni “tlocrt” projekta, koji se iscrtavao postepeno, zadobivajući stalno nove konture<br />
tijekom proteklih mjeseci, nadgradnjom naših inicijalnih polazišta mnogostranim<br />
očištima koja su osnaživala njegov dijagnostičko-analitički kapacitet, kroz sastanke<br />
kustoskog tima, u dosluhu i komunikaciji s njihovim pojedinačnim fokusima i doprinosima<br />
izložbi. Izložba “Možeš li govoriti o tome? –Da, mogu.” je tako prvo poglavlje projekta,<br />
svojevrsni thesaurus koji otvara i povezuje niz tema i pitanja, ukazujući istovremeno na<br />
mogućnosti artikulacije projekta u budućnosti.<br />
Umjetnički radovi koje predstavljamo u našoj selekciji izložbe “Možeš li govoriti o tome?<br />
–Da, mogu” odabrani su kroz proces višesmjerne komunikacije između polazišnih<br />
tema projekta i njihova razvoja kroz dosadašnji diskurzivni program i diskusije s kokustosima/-cama<br />
izložbe, kao i njihovih pojedinačnih prijedloga umjetničkih i kritičkih<br />
pozicija.<br />
Radovi koje mi uključujemo na izložbu tako su, na svojevrstan način, propozicije koje<br />
presijecaju i odražavaju čitav proces razvoja i artikulacije projekta ali su ovdje, unatoč<br />
mnogim drugim mogućim poveznicama, ujedinjeni upravo zajedničkim nazivnikom preispiti<strong>van</strong>ja<br />
same mogućnosti govora, opisi<strong>van</strong>ja neopisivog bez opisa, i emancipirajućeg<br />
potencijala odvažnosti artikulacije – čak i ako ona podrazumijeva odbijanje da se govori.<br />
U tome smislu sve bilješke i teme u ovom tekstu višeznačno su vezane uz sve umjetničke<br />
radove koji predstavljene na ovoj izložbi.<br />
–Da, mogu.<br />
Jednog me dana netko iz mase prepoznao. Iza mene je bila mlada žena, usana plavih od hladnoće,<br />
koja me dakako nikad prije nije upoznala po imenu, i prekinula šutnju nastalu od iscrpljenosti kojoj<br />
smo svi bili podložni, upitavši me šapatom (ondje su svi šaptali): “Možeš li ovo opisati?” Rekla sam<br />
da mogu, nakon čega je nešto poput osmijeha prešlo preko onoga što je nekad bilo njezino lice.<br />
- Ana Ahmatova, Rekvijem<br />
Svoj esej “O potencijalnosti” Agamben započinje parafrazom navedenog uvoda u poemu<br />
Rekvijem Ane Ahmatove, koji opisuje susret što se odvio dok je, stojeći u redu ispred lenjingradskog<br />
zatvora tijekom Staljinovih čistki, čekala vijesti o svome zatočenom sinu. Na<br />
pitanje koje prekida šutnju, uzroko<strong>van</strong>u ne samo iscrpljenošću, kako navodi Ahmatova,<br />
GDJE SE SVE TEK TREBA DOGODITI / WHERE EVERYTHING IS YET TO HAPPEN