Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...

Neka geografska područja muče svoje
stanovnike uvjetima društvene bezizlaznosti,
dubokim usjecima unutar
društva te osjećajem kolektivne deprivacije,
izolacije i osifikacije. Ako interakcija
neprijateljskih aktera u kohabitaciji ne
popusti pred postupnom i konstruktivnom
razgradnjom postojećih polarizacija, preostaje
samo melankolična ili fatalistička introvertiranost
uz gubitak nade u postizanje
sretnije budućnosti ili pak pribjegavanje
kompenzacijskim strategijama na osobnoj
razini, disidentifikaciji ili praksama
dvostruke izdaje (možda čak i trostruke
ili višeslojne) kako bi se minimalizirale
posljedice društvene zatvorenosti. Ili se
pak anticipiraju spontane eksplozivne
reakcije, trenuci kolektivne epifanije ili
dolazak neke izvanjske, gotovo mesijanske
sile koja će poremetiti taj društveni
stagnum. Za izložbu koju smo prije četiri
godine postavili u raskoljenom gradu
Nikoziji, Katerina Gregos i ja smislili smo
naslov Leaps of Faith, što se na ironičan, ali i
ponešto autoreferencijalan način odnosilo
na sličan polureligiozni optimizam u
pogledu izgleda za topljenje političkih i
psiholoških granica između dviju strana
na podijeljenom Cipru i rezultata donkihotskih
i ustrajnih nastojanja otočkih
intelektualaca i umjetnika. Ako je ikada
bilo ikakvih obrata vjere u pogledu suživota
u novijem razdoblju – što je prilično
dvojbeno – to nije imalo nikakvog utjecaja
na političku sferu. Jedino što nam stoji na
raspolaganju su oscilacije između puke
nade u novi početak i gorkog realizma
zbog postojeće zatvorenosti.
Hip Activities (2003.-09.), fotografski ciklus
Aydan Murtezaoğlu, umjetnice koja živi
i radi u Istambulu, zasniva se na takvom
osjećaju optimizma. Ona tu govori o trenucima
susreta između aktivističkih masa
ljevice i ljudi koji naizgled ne pripadaju
sociologiji prosvjednika, nego se javljaju
Some geographies torment their inhabitants
with conditions of social impasses,
deepening rifts within the society, a sense
of collective deprivation, isolation and
ossification. If the interaction between
the antagonistic actors in cohabitation
does not yield to a gradual and constructive
undoing of the existing polarisations,
one is left either with a melancholic or
fatalist introversion by loss of the hope
to attain a more fortunate future or one
tries to pursue compensatory strategies,
at the personal level, of disidentification
or practices of double betrayal (perhaps
even triple, or more layered) in order to
minimize the effects of social closures.
Or otherwise one anticipates spontaneously
exploding reactions, moments of
collective epiphany or an external, almost
messianic force to arrive for queering the
pitch of the social stale. For the exhibition
we curated together in the divided
city of Nicosia four years ago, Katerina
Gregos and myself came up with the title
Leaps of Faith which in an ironic but also
somewhat self-regarding way appealed to
a similarly semi-religious optimism about
the prospect of a melting down of political
and psychological borders between the
two sides of the partition in Cyprus, about
the results of the quixotic and enduring efforts
of the intellectuals and artists of the
island. If there was any leap in the faith for
living together in this last period –which
is quite doubtful – it had no impact on the
political sphere. Oscillation between sheer
hope of new beginnings and bitter realism
of existing closures is what we have in
hand.
Hip Activities (2003-09), the photographic
series of Istanbul-based artist Aydan
Murtezaoğlu employs a similar sense of
optimism. It is based on the moments of
encounter between activist crowds from
the left and people who do not seemingly
137