Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...

GDJE SE SVE TEK TREBA DOGODITI / WHERE EVERYTHING IS YET TO HAPPEN
Yael Bartana
Jevreji! Sunarodnici! Narode! Naaaaarode!
Mislite da vas starica koja još uvijek spava pod Rifkeinim pokrivačem ne želi vidjeti? Da
je zaboravila na vas? Niste u pravu. Sanja vas svake noći. Sanja i drhti od straha. Od one
večeri kad ste otišli i kad je njena majka uzela vaš pokrivač, neprestano traju njene noćne
more. Loši snovi. Samo ih vi možete otjerati. Neka tri miliona Jevreja koji nedostaju
Poljskoj stanu pored njenog kreveta i konačno otjeraju demone.
Vratite se u Poljsku, u vašu/našu zemlju! Stanite pored njenog kreveta i položite ruke na
taj stari pokrivač. Tanak kao ćat, s podstavom koja se odavno istrošila. Položite vaše ruke,
kažem vam, na nju, i recite joj: „Darujemo ti ovaj pokrivač“.
„Šta bismo mi s njim? Više u njemu nema podstave, ima samo boli. Izliječite naše rane i
mi ćemo izliječiti vaše.“ I bićemo opet zajedno.
Ovo je poziv, ne mrtvima nego živima. Mi želimo da se tri miliona Jevreja vrate u Poljsku,
želimo da opet živite s nama. Potrebni ste nam! Molimo vas da se vratite!
Kad ste otišli, krišom smo se radovali. Govorili smo: „Barem smo svoji na svome.“ Poljski
Poljak u Poljskoj, kojeg niko ne ometa. No, kako ni tada nismo bili srećni, s vremena na
vrijeme pronašli bismo nekog Jevreja i rekli mu da napusti Poljsku. Čak i kada je bilo
jasno da vas više nema, još uvijek je bilo onih koji su vam govorili da odete. I, šta?
Danas nam je dozlogrdilo da gledamo u naša lica koja sva nalikuju jedna drugima. Na
ulicama naših velikih gradova tragamo za strancima i pažljivo slušamo kada progovore.
Da! Danas znamo da ne možemo živjeti sami. Potreban nam je neko drugi, a nema bližeg
drugoga od vas! Dođite! Isti, ali drugačiji. Živjećemo zajedno. Bićemo različiti, ali jedni
neće nauditi drugima. Mi ćemo konačno biti mi, a vi ćete biti vi. Mi ćemo postati vi, a vi
ćete postati mi. Bićemo lokalni i otvoreni prema svijetu. Zajedno ćemo stvoriti djela ruku
i misli koje svijet još nije vidio. A Evropa će biti zapanjena. Svi će od nas naučiti kako se
može istovremeno biti i svoj i drugi.
Uzmite sa sobom što imate i što vam nedostaje. Nedostajete nam! Naučimo iznova naše
pjesme i napišimo nove. Naučimo naše molitve i naučimo živjeti bez molitve.
Vratite se – tako ćemo i mi i vi konačno prestati biti odabrani narod. Odabran za patnju,
odabran za primanje rana i odabran za nanošenje rana. Vratite se, da konačno postanemo
Evropljani.
Jednim jezikom, ne možemo govoriti.
Jednom religijom, ne možemo slušati.
Jednom bojom, ne možemo vidjeti.