Nicoline van Harskamp - DeLVe | Institute for Duration, Location and ...

prožimanjem fakata i fikcije, Kiš provocira
povijesnu reprezentaciju, s pozadinom
svijesti o holokaustu i inim masovnim
nasiljima 20. stoljeća.
Jedna od posljedica rata na području
bivše Jugoslavije je prinudno napuštanje
mjesta porijekla i boravka, egzil. Povratak,
ako do njega i dođe, je često bolan
te podrazumijeva sučeljavanje s novim:
državom, jezikom, ljudima, imenima ulica,
a integracija je spor i kompleksan proces
koji često podrazumijeva netolerantnost
i građansku neaktivnost. Zasigurno je uz
te probleme vezan još i nedostatak javne
rasprave, artikulacije problema te rada na
traumi. Ulicu divljih kestenova teško je
prepoznati, od kestenova ni traga, sasjeklo
ih rat, ljudi ili jednostavno vrijeme, a na
njihovom mjesto zasađen je “lepi zeleni
praziluk”.
Film Želimira Žilnika Kenedi se vraća kući
ukazuje upravo na tu istu traumatičnu
jezgru, ali na različit način. U pitanju je dokumentarac
o specifičnoj i katastrofalnoj
situaciji u kojoj su se našle romske obitelji
nakon završetka rata u bivšoj Jugoslaviji.
Romima i njihovim obiteljima dopušteno
je da, u sklopu humanitarne akcije, dođu
u Njemačku otprilike kada je počeo
rat u bivšoj Jugoslaviji. Otad su živjeli
u Njemačkoj, najprije kao izbjeglice, a
kasnije su dobili mogućnost zapošljavanja,
rađala su im se djeca i imali su osjećaj
normalnog života. Tijekom 2002. i 2003.
bez ikakve javne rasprave stotine Roma
s obiteljima tiho su i potajno deportirani
iz Njemačke u zemlju svog «porijekla». U
Njemačkoj su za sobom morali ostaviti sve.
U Srbiji se te obitelji suočavaju s velikom
tragedijom, smatrani su marginom, lišeni
svih prava koja su imali u Njemačkoj, dok
mlađi članovi obitelji ne znaju nijedan
drugi jezik osim njemačkog. Do danas ni
u Njemačkoj ni u Srbiji u javnosti nije bilo
Children and the Sensitive. Kiš’s work is
conditioned by biography, multiethnic
origin, the merging of cultures and the
tragedy of personal experience in the
wartime and post-war period. His stories
are short and clear, simply narrated, as if
it were all about unimportant things that
could have remained untold. But in fact, in
each one of these fragments, through the
act of retailing, the interweaving of fact
and fiction, Kiš provokes a historical representation,
with a background of awareness
about the holocaust and the mass violence
of the 20th century.
One of the consequences of the war in former
Yugoslavia was being forced to abandon
one’s place of origin and residence,
exile. The return, if it ever comes about, is
often painful, and involves confrontation
with the new: a new state, language, people,
street names, and integration is a slow
and complex process that often involves
intolerance and civil inertia And, which
must be connected with these problems,
there is also the absence of public debate,
of the articulation of problems, and of
work on the traumas.
It is difficult to recognise the street of
horse chestnuts, there is no trace of the
chestnuts, they have been felled by the
war, by people or simply by time, and in
their place “nice green leeks have been
planted.”
Kenedi comes back home, the film by Želimir
Žilnik, actually draws attention to the
same traumatic core, but in a different
way. What is at issue is a documentary
about a specific and catastrophic situation
in which Roma families were situated after
the end of the war in the former Yugoslavia.
The Roma and their families were
allowed, as part of humanitarian campaign
to get into Germany at about the same