KRK
KRK
KRK
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
zastave” koju je zamjenio kamenim reljefom lava svetoga<br />
Marka pred kojeg su dolazili Kr~ani “kao pred<br />
op}e opra{tanje”. Prema tradiciji ljudi bi prije ulaska<br />
u grad, na gradskim vratima, ljubili lava da ih ne bi<br />
zadesila zla kob. Vinciguerra je u gradu Krku<br />
uspostavio i gradsku sve~anost koja se je slavila 22.<br />
velja~e kao dan sje}anja na oslobo|enje Krka od<br />
tobo`nje tiranije kneza Ivana. Sve~anost je po~injala<br />
velikom procesijom u kojoj su sudjelovali sve}enici<br />
cijeloga otoka i narod, nakon ~ega su se odr`avala<br />
natjecanja u raznim disciplinama i vje{tinama kao<br />
ga|anje pijetla na vrhu stupa ili ga|anje cilja kopljem<br />
ja{u}i konja. Ovakva takmi~enja odr`avala su se tri<br />
puta godi{nje, a velike procesije odr`avale su se jo{ o<br />
Uskrsu i na blagdan Sv. Lovre, 10. kolovoza kada se<br />
odr`avao i trodnevni sajam.<br />
U nadi i ~vrstoj vjeri da }e povratiti izgubljeni<br />
otok, knez Ivan je potkraj 1481. pobjegao iz Venecije i<br />
ne do{av{i na svoj otok, umro 1486. Dugo su vremena<br />
sve slabiji Frankopani iz ostale Hrvatske `eljeli vratiti<br />
Krk, ali im to nije uspjelo. Obitelj je uni{tena<br />
smaknu}em Frana II. Krste Frankopana kojeg je kao<br />
urotnika sa Zrinskim 1671. godine dao pogubiti car i<br />
kralj Leopold I. Habsburg. Nakon toga su njihova<br />
imanja oplja~kana, opusto{ena, zapaljena i uni{tena.<br />
Korijenima na otoku Krku, najbogatijem podru~ju<br />
glagolja{ke kulture, kr~ki knezovi Frankopani uporni<br />
su promicatelji i za{titnici glagoljice kao osnovnoga<br />
hrvatskoga pisma u slu`benom i privatnom `ivotu te<br />
u crkvenoslavenskoj slu`bi Bo`joj. Njihovi brojni<br />
rukopisi, pogotovo glagoljski kao Klo~ev glagolja{ iz<br />
11. stolje}a, Vinodolski zakonik iz 1288. ili Vrbni~ki<br />
odnosno Kr~ki statut iz 1388. godine imaju kapitalnu<br />
vrijednost za hrvatsku ba{tinu. Isticali su se na kulturnom<br />
polju u pisanju i tiskanju knjiga i kao umjetnici.<br />
Gradili su brojne kapele, crkve i samostane kao<br />
na primjer na Ko{ljunu, Trsatu i drugdje. Ostavili su<br />
golemu ba{tinu, graditeljsku, tradicijsku, rukopisnu,<br />
koja se sublimira u emotivnom narodnom odnosu<br />
prema Frankopanima kao narodnim velikanima.<br />
Predaja ka`e, a i zapisano<br />
je, da su gotovo pet<br />
stolje}a Kr~ani tugovali<br />
za izgubljenom slobodom<br />
i `alili za svojim posljednjim<br />
knezom Ivanom VII.<br />
tako da su gotovo do ju~er<br />
Kr~anke uporno nosile na<br />
glavi crni rubac i odijevale<br />
crninu iako nisu bile u<br />
obiteljskoj koroti. Ve}ina ih<br />
je dobila ime Katarina,<br />
Kate ili Katica ukoliko nisu<br />
bile Marije ili Marice, mnogi<br />
}e re}i, po omiljenoj Ivanovoj<br />
k}erki Mariji – Katarini.<br />
Najzna~ajnija kr~ka frankopanska<br />
zadu`bina je velika<br />
crkva, posve}ena Blagovijesti, na<br />
oto~i}u Ko{ljunu.<br />
Frankopanski grb kr~kih knezova<br />
The Frankopan coat-of-arms of the Dukes of Krk<br />
brated with bell ringing and other celebrations which<br />
cannot be described.” Following the departure of the<br />
Duke of Krk for Venice, Vinciguerra ordered the demolition<br />
of the “hated Frankopan flag” which he replaced<br />
with a stone relief featuring the lion of St. Mark to<br />
which the residents of Krk came “as if it were general<br />
absolution.” According to tradition, before entering the<br />
town the people would kiss the lion in front of the<br />
municipal gate in order to avoid bad luck. Moreover,<br />
Vinciguerra had established a municipal celebration<br />
which celebrated February 22 as the day of liberation<br />
of Krk from the alleged tyranny of Duke Ivan. The celebration<br />
began with a large procession in which took<br />
part the priests from the entire island and the people.<br />
This was followed by competitions in various disciplines<br />
such as hitting the cock atop a pole or hitting a<br />
target with the spear on horseback. Such competitions<br />
were held three times a year, while large processions<br />
were also held at Easter and on the feast of St. Laurel,<br />
on August 10, when a three-day fair also took place.<br />
In hope and firm belief that he would succeed in<br />
recapturing the lost island, at the end of 1481, Duke<br />
Ivan fled Venice but died in 1486 failing to reach his<br />
island. For a long time, the weakening Frankopans<br />
from other parts of Croatia tried to repossess Krk, but<br />
in vane. The family was destroyed with the execution<br />
of Fran II Krsto Frankopan who was executed as a<br />
conspirator with Zrinski in 1671 by King Leopold I<br />
Habsburg. Their estates were subsequently pillaged,<br />
plundered and razed to the ground. Their roots being<br />
on the island of Krk, the richest cradle of the Glagolitic<br />
culture, the Frankopan Dukes of Krk were persistent<br />
promoters and patrons of the Glagolitic as the main<br />
Croatian alphabet used in official matters and private<br />
life, as well as the Slavonic church service. Their<br />
numerous manuscripts, particularly the Glagolitic<br />
ones such as the Klo~ev glagolja{ from the 11 th century,<br />
the Code of Vinodol from 1288 and the Vrbnik and<br />
Krk Statute from 1388 are of paramount significance<br />
for Croatian culture. They were distinguished in book<br />
writing, printing, and also as<br />
artists. They built numerous<br />
chapels, churches and monasteries<br />
on Ko{ljun, Trsat and<br />
elsewhere. They left behind an<br />
enormous legacy in architecture,<br />
tradition and manuscripts<br />
which is sublimated<br />
in the emotional relationship<br />
of the people toward the<br />
Frankopans as the great men<br />
of the people.<br />
The legend tells us, and it<br />
has also been written down,<br />
that the residents of Krk had<br />
mourned the lost liberty and<br />
their last Duke Ivan VII for<br />
almost five centuries. For this reason,<br />
almost to this day the Krk<br />
women persistently covered their heads<br />
with a black kerchief and wore mourning<br />
although they were not grieving.<br />
Oto~i} Ko{ljun (str. 112.-113.)<br />
The islet of Ko{ljun (pp. 112-113)<br />
111