KRK
KRK
KRK
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Grb kr~kih knezova<br />
The coat-of-arms of the Dukes of Krk<br />
Put koji je ova obitelj ostvarila<br />
da bi od kr~kih knezova<br />
postali Frankopani zorno<br />
nam oslikava vje{to `ivotno<br />
snala`enje jedne kr~ke obitelji<br />
koja se u magli pro{losti<br />
postepeno izdi`e toliko visoko<br />
da je uz [ubi}e odnosno<br />
Zrinske postala najpoznatija,<br />
najslavnija i najmo}nija<br />
hrvatska loza. Jedina je to<br />
obitelj na jadranskim otocima<br />
koja se razvila do mo}i u europskim<br />
razmjerima. Vi{e pripadnika<br />
obitelji bili su i hrvatski potkraljevi<br />
- banovi. U povijesnoj znanosti prevladava<br />
mi{ljenje da su porijeklom s otoka<br />
Krka iz vrbni~kog podru~ja, gdje su imali<br />
Gradec, ka{tel s nasljednim dobrima na<br />
Rovozniku. Po~eci njihove vlasti na Krku nisu dovoljno<br />
poznati. U povijesti se prvi put javljaju u 12. stolje}u<br />
kao imu}ni mleta~ki zakupnici otoka Krka - Kr~ki<br />
knezovi. Prvi je poznat knez Dujam I. iz 1118., a<br />
posljednji je u hrvatskim zemljama knji`evnik Fran II.<br />
Krsto Frankopan. Kr~ki knezovi postupno su oja~ali i<br />
osilili se do te mjere da ih Mle~ani i Kr~ani, iako nerado,<br />
moraju priznati za feudalne gospodare otoka. Bili<br />
su vrlo pronicljivi i poduzetni te su svojom uspje{nom<br />
politikom pro{irili vlasni{tvo i preko mora. Osim {to<br />
su bili knezovi kr~ki postali su i knezovi modru{ki,<br />
vinodolski, bra~ki, brinjski, cetinski, dre`ni~ki, hvarski,<br />
kor~ulanski, po`e{ki, rapski, senjski, slunjski i<br />
tr`a~ki, markizi di Nemi, kapetani Ra{pora i Krasa te<br />
Postojne i Biha}a, na~elnici Splita, Milja (Muggia),<br />
Trogira te trajniji ili povremeni gospodari mnogih<br />
imanja u Hrvatskoj, Bosni, Ugarskoj, Sloveniji, Austriji,<br />
Italiji pa ~ak i u [vedskoj. Obitelj je dala vi{e<br />
banova, generala, kapetana i zapovjednika te biskupa<br />
i nadbiskupa. Raspar~anost ogromnih posjeda, pa<br />
turski nasrtaji na Hrvatsku koji su {irili strah, krv i<br />
smrt uz obiteljske nesloge i sukobe oslabili su ih i<br />
pogodovali da se Veneciji ispuni vi{estoljetni san –<br />
domo}i se zlatnog otoka Krka. Nakon {to je osvojila<br />
otok, dana 25. studenog 1480. venecijanski Senat<br />
odlu~io je da Krk ne}e vi{e vratiti Frankopanima, a<br />
knezu Ivanu zabranio je povratak na otok.<br />
Iako je kroz povijest Ivan postao voljen u narodu i<br />
za njim se je stolje}ima tugovalo, neki suvremenici o<br />
njemu nisu imali ba{ najbolje mi{ljenje, obzirom da je<br />
svojim vladanjem vi{e puta “ogor~io silno svoje<br />
podanike”. Ljetopisac i pjesnik, tajnik vije}a desetorice<br />
Antonio Vinciguerra, koji je lukavstvom u pregovorima<br />
s Ivanom uspio oteti otok Frankopanima i postao prvi<br />
mleta~ki providur na Krku, opisao je kako su Kr~ani<br />
sa svim po~astima ispratili posljednjeg kr~kog kneza<br />
Ivana VII. Frankopana na galiju “Polo da Canal”<br />
kojom je otplovio u “vje~ni izgon” u Veneciju {to su<br />
“slavili zvonjavom zvona i drugim slavljem, koje se<br />
neda opisati”. Po odlasku kr~kog kneza u Veneciju<br />
Vinciguerra je naredio ru{enje “omrznute frankopanske<br />
110<br />
The path crossed by this<br />
family in the course of which<br />
the dukes of Krk became<br />
Frankopans vividly portrays<br />
the life’s ingenuity of a Krk<br />
family which in the mist of<br />
the past gradually rose so<br />
high that, along with the<br />
[ubi}s and the Zrinskis, it<br />
had become the best known,<br />
most famous and powerful<br />
Croatian family. Several<br />
members of this family also<br />
served as Croatian viceroys –<br />
bans. In history it is prevailing<br />
belief that the family originated<br />
from the Vrbnik area of the island<br />
of Krk where they held Gradec, a fort<br />
with hereditary estates at Rovoznik. The<br />
origins of their rule on the island are not well<br />
known. They are first mentioned in historical<br />
records in the 12 th century as wealthy Venetian lessees<br />
of the island of Krk, the dukes of Krk. The first known<br />
duke is Dujam I from 1118, and the last in the Croatian<br />
lands is the writer, Fran II Krsto Frankopan. The<br />
dukes of Krk gradually gained strength to such an<br />
extent that both the Venetians and the residents of<br />
Krk, albeit unwillingly, had to recognize them as feudal<br />
lords of the island. They were quite astute and<br />
enterprising so thanks to their successful policy they<br />
succeeded in expanding their property overseas as well.<br />
In addition to being the Dukes of Krk, they also became<br />
Dukes of Modru{, Vinodol, Bra~, Brinje, Cetina,<br />
Dre`nica, Hvar, Kor~ula, Po`ega, Rab, Senj, Slunj and<br />
Tr`ac, Marquis of Nemi, Captains of Ra{por, Kras,<br />
Postojna and Biha}, Prefects of Split, Muggia and Trogir,<br />
as well as permanent or occasional lords of<br />
numerous estates in Croatia, Bosnia, Hungary, Slovenia,<br />
Austria, Italy and even Sweden. The family bore<br />
several bans, generals, captains and commanders, as<br />
well as bishops and archbishops. The fragmentation of<br />
huge estates, Turkish attacks on Croatia which spread<br />
fear, blood and death, coupled with family discord<br />
and conflicts weakened the family and aided in the<br />
fulfillment of Venice’s centuries old dream – to capture<br />
the golden island of Krk. Having previously occupied<br />
the island, on November 25, 1480, the Venetian Senate<br />
took the decision that Krk would no longer be returned<br />
to the Frankopans and Duke Ivan was forbidden from<br />
returning to the island.<br />
Although in the course of the history Ivan become<br />
beloved by the people and he was mourned for centuries,<br />
some contemporaries did not hold him in very<br />
high regard since his rule had on several occasions<br />
“greatly embittered his subjects.” Chronicler and poet,<br />
secretary of the council of the ten, Antonio Vinciguerra<br />
who through cunning negotiations with Ivan succeeded<br />
to capture the island from the Frankopans and became<br />
the first Venetian governor on Krk, described how the<br />
residents with every honor saw off the last Duke of Krk<br />
Ivan VII Frankopan to the Polo da Canal galley aboard<br />
which he sailed off to “eternal exile” which was “cele-