24.02.2013 Views

Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor

Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor

Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

PODRUČJE ISTRAŽIVANJA<br />

Aleksinačko ležište mrkih ugljeva i uljnih<br />

škriljaca <strong>za</strong>hvata područje između<br />

reke Južne Morave i Moravice, pruža se<br />

neposredno od grada Aleksinca, u pravcu<br />

SSZ–a, u dužini od 10 km i <strong>za</strong>hvata<br />

površinu od oko 20 km 2 .<br />

Karakterističko je i jedno od retkih u<br />

svetu, gde se slojevi uljnih škriljaca nalaze<br />

<strong>za</strong>jedno sa mrkim ugljem i to u krovini i<br />

podini glavnog ugljenog sloja..<br />

Godine 1883, dolazi do eksploatacije<br />

mrkih ugljeva, dominirala je primena<br />

kombinovane, stubno-komorne metode<br />

otkopavanja. U <strong>za</strong>visnosti od rudarskogeoloških<br />

uslova eksploatacije, razvijene<br />

su bile dve varijante ove metode otkopavanja<br />

i to :<br />

- klasična aleksinačka metoda otkopavanja<br />

i<br />

- izmenjena ili modifikovana aleksinačka<br />

metoda<br />

Do <strong>za</strong>tvaranja rudnika došlo je nakon<br />

velike kolektivne nesreće koja se dogodila<br />

1989. godine. Eksploatacija uglja se vršila<br />

u Severnom reviru polja Morava kada su<br />

primenjivane stubno-komorne metode tzv.<br />

Aleksinačke metode.<br />

Aleksinačko ležište podeljeno je rudarskim<br />

radovima na tri ugljonosna polja: „Logorište”,<br />

„Morava” i „Dubrava”, (sl. 1) pa su<br />

i rezerve posebno utvrđene <strong>za</strong> svako polje.<br />

Do sada je na području Aleksinačkih<br />

rudnika i u široj okolini izbušeno preko<br />

120 bušotina. Većina ovih bušotina bušena<br />

je u cilju ispitivanja ugljonosnosti.<br />

Pri određivanju mogućnosti eksploatacije<br />

uljnih škriljaca moraju se imati u<br />

vidu njihove specifičnosti. Tako se prema<br />

veličini i geološkoj složenosti ležišta škriljaca<br />

razvrstavaju u tri grupe, pri čemu se<br />

svaka grupa deli u tri podgrupe u <strong>za</strong>visnosti<br />

od debljine sloja i sadržaja kerogena.<br />

Kod određivanja kvaliteta rezervi škriljaca<br />

mora se izvršiti oprobavanje slojeva, kompleksan<br />

karotaž na svim istražnim bušotinama,<br />

utvrđivanje genetskog tipa škriljaca<br />

i naročito, utvrđivanje kvalitativnih i<br />

tehnoloških osobina. Zahtevi koji se<br />

postavljaju pri definisanju uljnih škriljaca<br />

doprineli su da postoje veoma malo utvrđenih<br />

rezervi i resursa, dok je daleko<br />

veći udeo potencijalnih rezervi.<br />

Prema strukturnoj građi, Aleksinačko<br />

ležište ima sinklinalnu formu, u većem<br />

delu ležišta i složenu građu u „Dubravi” i<br />

podeljeno je rasedima u više, većih,<br />

samostalnih blokova. Slojevi su horizontalni,<br />

blago nagnuti pod uglom do 20 o i<br />

strmi do 90 o , pa je ležište svrstano u drugu<br />

grupu. Prema postojanosti debljine i<br />

kvaliteta krovinskih uljni škriljaci svrstani<br />

su u I podgrupu. Podinski uljni škriljci<br />

zbog povećane izmenljivosti debljine i<br />

kvaliteta svrstani su u II podgrupu. [10]<br />

Broj 1,2010. 39<br />

RUDARSKI RADOVI

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!